U predmetu T‑676/14,
Kraljevina Španjolska , koju zastupa A. Rubio González, Abogado del Estado ,
tužitelj,
protiv
Europske komisije , koju zastupaju J.-P. Keppenne, J. Baquero Cruz i M. Clausen, u svojstvu agenata,
tuženice,
povodom zahtjeva za poništenje Odluke Komisije C (2014) 4856 final od 11. srpnja 2014. o otvaranju istrage u vezi s manipuliranjem statističkim podacima u Španjolskoj, kako je propisano Uredbom (EU) br. 1173/2011 Europskog parlamenta i Vijeća o učinkovitoj provedbi proračunskog nadzora u europodručju,
OPĆI SUD (osmo vijeće),
u sastavu: D. Gratsias, predsjednik, M. Kancheva i C. Wetter (izvjestitelj), suci,
tajnik: E. Coulon,
donosi sljedeće
Rješenje
Okolnosti spora
1. U kontekstu krize koja se odnosi na dugove državnih tijela europodručja, „dužničke krize“, Kraljevina Španjolska uspostavila je, počevši od prvog tromjesečja 2012., izvanredni mehanizam namijenjen osiguranju dugotrajnosti gospodarskih odnosa između španjolskih autonomnih zajednica i dobavljača. Taj mehanizam sadržavao je otpisivanje dugova i jamstva za plaćanje.
2. Prilikom uspostavljanja tog posebnog mehanizma pokazalo se da određeni dugovi španjolskih autonomnih zajednica koji su nastali na kraju 2011. godine nisu uzeti u obzir u okviru podataka koje je Europska komisija dostavila u postupku u slučaju prekomjernog deficita.
3. Kraljevina Španjolska navodi da čim su španjolska tijela koja su odgovorna za prikupljanje i objavu statističkih podataka imala saznanja o novim podacima, odnosno u svibnju 2012., službeno su o njima obavijestila Statistički ured Europske unije (Eurostat). On je uzeo u obzir taj ispravak u okviru postupka u slučaju prekomjernog deficita u listopadu 2012.
4. Nakon obavijesti Eurostatu u svibnju 2012., to tijelo obavilo je niz posjeta Španjolskoj u razdoblju od 24. svibnja 2012. do 26. odnosno 27. rujna 2013.
5. Dana 5. prosinca 2013. Eurostat je dostavio Institutu Nacional de Estadística (španjolskom Nacionalnom statističkom institutu) nacrt izvješća zahtijevajući od njega da dostavi svoje primjedbe.
6. Dana 10. prosinca 2013. Instituto Nacional de Estadística dostavio je Eurostatu niz komentara, osobito o utvrđivanju referentnog razdoblja.
7. Dana 11. srpnja 2014. Komisija je donijela Odluku C (2014) 4856 final o otvaranju istrage u vezi s manipuliranjem statističkim podacima u Španjolskoj, kako je propisano Uredbom (EU) br. 1173/2011 Europskog parlamenta i Vijeća o učinkovitoj provedbi proračunskog nadzora u europodručju (u daljnjem tekstu: pobijana odluka).
Postupak i zahtjevi stranaka
8. Dana 22. rujna 2014. Kraljevina Španjolska podnijela je tužbu protiv pobijane odluke. Ona od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku;
– naloži Komisiji snošenje troškova.
9. Dana 11. studenoga 2014. Komisija je podnijela prigovor nedopuštenosti na temelju članka 114. stavka 1. Poslovnika Općeg suda od 2. svibnja 1991. Ona od Općeg suda zahtijeva da:
– tužbu odbaci kao nedopuštenu;
– naloži Kraljevini Španjolskoj snošenje troškova.
10. Kraljevina Španjolska podnijela je tajništvu Općeg suda 7. siječnja 2015. svoja očitovanja na prigovor nedopuštenosti smatrajući da je njezina tužba u potpunosti dopuštena.
Pravo
11. Na temelju članka 130. stavka 1. Poslovnika Općeg suda, ako stranka to zatraži, Opći sud može odlučiti o nedopuštenosti bez ulaženja u raspravu o meritumu. U skladu sa stavkom 6. istog članka, samo ako Opći sud tako odluči provest će se usmeni dio postupka. U predmetnom slučaju Opći sud smatra da raspolaže s dovoljno podataka i objašnjenja koje su dostavile stranke tijekom pisanog dijela postupka. Opći sud, raspolažući svim elementima potrebnima za donošenje odluke, stoga odlučuje da nije potrebno otvoriti usmeni dio postupka.
12. Važno je podsjetiti da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, svaka fizička ili pravna osoba na temelju članka 263. stavka 4. UFEU‑a može pobijati samo akte koji proizvode obvezujuće pravne učinke te koji utječu time na interese tužitelja i mijenjaju na specifičan način njegovu pravnu situaciju (vidjeti rješenja od 30. travnja 2003., Schmitz‑Gotha Fahrzeugwerke/Komisija, T‑167/01, Zb., EU:T:2003:121, t. 46. i od 31. siječnja 2006., Schneider Electric/Komisija, T‑48/03, Zb., EU:T:2006:34, t. 44.).
13. Kada je riječ o aktima čije se donošenje odvija u nekoliko faza internog postupka, akti koji se mogu pobijati predstavljaju u načelu samo mjere koje konačno određuju položaj institucije nakon završetka tog postupka, osim prijelaznih mjera čija je svrha priprema konačne odluke i čija nezakonitost može biti istaknuta u okviru tužbe protiv nje (presude od 11. studenoga 1981., IBM/Komisija, 60/81, Zb., EU:C:1981:264, t. 10. do 12. i od 27. lipnja 1995., Guérin automobiles/Komisija, T‑186/94, Zb., EU:T:1995:114, t. 39.; rješenje Schneider Electric/Komisija, t. 12. supra , EU:T:2006:34, t. 45.).
14. Drukčije bi bilo samo ako su akti ili odluke doneseni tijekom pripremnog postupka sami bili krajnji akti ili odluke zasebnog postupka u odnosu na onaj koji treba omogućiti instituciji da odluči o meritumu (presuda IBM/Komisija, t. 13. supra , EU:C:1981:264, t. 11. i rješenje od 9. lipnja 2004., Camós Grau/Komisija, T‑96/03, Zb., EU:T:2004:172, t. 30.).
15. Kao što je Komisija ispravno primijetila, mjere kojima ona odlučuje pokrenuti istragu samo su pripremni akti i dakle oni ne proizvode obvezujuće pravne učinke koji utječu na tužiteljeve interese i ne mijenjaju na specifičan način njegovu pravnu situaciju u smislu članka 263. UFEU‑a. Takav je slučaj osobito s Komisijinim izdavanjem obrazloženog mišljenja i njezinom odlukom o pokretanju postupka pred Sudom Europske unije u okviru tužbe zbog povrede obveze predviđene u članku 258. UFEU‑a (presuda od 29. rujna 1998., Komisija/Njemačka, C‑191/95, Zb., EU:C:1998:441, t. 44. do 47.), odlukom o pokretanju postupka u skladu s člankom 102. UFEU‑a (presuda IBM/Komisija, t. 13. supra , EU:C:1981:264, t. 21.) ili odlukom Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) o pokretanju istrage (rješenje Camós Grau/Komisija, t. 14. supra , EU:T:2004:172, t. 33. i 36.).
16. Sustav koji je uveo zakonodavac Unije u okviru Uredbe (EU) br. 1173/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o učinkovitoj provedbi proračunskog nadzora u europodručju (SL L 306, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 7., str. 236.) ne omogućava donošenje zaključka drukčijeg od onoga navedenoga u točki 15. ovog rješenja u vezi s istragama koje je otvorila Komisija u skladu s člankom 8. stavkom 3. navedene uredbe. Sukladno toj odredbi, ona može provesti sve istrage koje su potrebne kako bi se utvrdilo postojanje pogrešnog prikazivanja podataka o deficitu i dugu koji su bitni za primjenu članaka 121. i 126. UFEU‑a ili za primjenu Protokola o postupku u slučaju prekomjernog deficita koji je priložen UEU‑u i UFEU‑u. Ona se može odlučiti za pokretanje istrage kad smatra da postoje ozbiljni pokazatelji o postojanju činjenica koje bi mogle predstavljati takvo pogrešno prikazivanje.
17. Stoga protiv odluke koja na nju negativno utječe, odnosno, prema samom tekstu članka 8. stavaka 1. i 5. Uredbe br. 1173/2011, protiv odluke Vijeća o nametanju kazne državi članici potonja može podnijeti tužbu u okviru članka 263. UFEU, uz pojašnjenje da, sukladno članku 261. UFEU‑a, članak 8. stavak 5. navedene uredbe dodjeljuje sucu Unije ovlasti neograničene jurisdikcije, što mu omogućava da „tako uvedenu novčanu kaznu poništi, smanji ili poveća“. U prilogu gore navedenoj tužbi može se pozivati samo na eventualne nezakonitosti mjera koje prethode donošenju takve Komisijine odluke, počevši od onih koje se odnose na Komisijino otvaranje istrage (vidjeti u tom smislu presudu od 7. travnja 1965., Weighardt/Komisija UEZAE‑a, 11/64, Zb., EU:C:1965:38 i presudu IBM/Komisija, t. 13. supra , EU:C:1981:264, t. 12.; rješenje Schneider Electric/Komisija, t. 12. supra , EU:T:2006:34, t. 45.). Stoga će se samo u toj fazi, suprotno onomu što tvrdi Kraljevina Španjolska, moći ispitivati, ako bude potrebno, pravna osnova koja je Komisiji omogućila ispitivanje činjenica nastalih prije 13. prosinca 2011., datuma stupanja na snagu Uredbe br. 1173/2011.
18. Što se tiče argumenta na osnovi indicija Kraljevine Španjolske koji se odnosi na činjenicu da je cilj ovog predmeta prva Komisijina odluka o otvaranju istrage koja se odnosi na manipuliranje države članice statističkim podacima koji su bili objavljeni širokoj javnosti, čime joj je nanesena vrlo ozbiljna šteta na međunarodnom financijskom tržištu, valja ga odbiti jer ne može utjecati na analizu o pravnoj naravi pobijane odluke s obzirom na to da ona ne predstavlja akt koji šteti u smislu članka 263. UFEU‑a. Navod Kraljevine Španjolske iznesen pred Općim sudom koji nije povezan s pitanjem nedopuštenosti i ne može izmijeniti narav ove tužbe treba odbiti kao bespredmetan.
19. Stoga valja usvojiti prigovor nedopuštenosti koji je istaknula Komisija i, posljedično, odbiti tužbu kao nedopuštenu.
Troškovi
20. Sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.
21. Budući da je Kraljevina Španjolska izgubila spor, valja joj naložiti snošenje troškova u skladu sa zahtjevom Komisije.
Slijedom navedenoga,
OPĆI SUD (osmo vijeće)
rješava:
1. Tužba se odbija kao nedopuštena.
2. Kraljevini Španjolskoj nalaže se snošenje troškova.
U Luxembourgu 3. rujna 2015.