<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><JUDGMENT xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.55-20141201.xd"><BIB.JUDGMENT><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>T‑510/15</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62015TJ0510</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2017:54">EU:T:2017:54</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>9</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>9</PAGE.TOTAL><AUTHOR>T</AUTHOR></BIB.JUDGMENT><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P>cokrlancjePRESUDA OD <DATE ISO="20170202">2. 2. 2017</DATE>. – PREDMET T‑510/15</P><P>MENGOZZI/EUIPO – CONSORZIO PER LA TUTELA DELL’OLIO EXTRAVERGINE DI OLIVA TOSCANO (TOSCORO)</P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Presuda općeg Suda</HT> (sedmo vijeće)</P><P><DATE ISO="20170202">2. veljače 2017.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="STAR" NOTE.ID="E0001"><P>Jezik postupka: engleski</P></NOTE></P></TI></TITLE><INDEX><KEYWORD>Žig Europske unije</KEYWORD><KEYWORD>Postupak za proglašavanje žiga ništavim</KEYWORD><KEYWORD>Verbalni žig Europske unije TOSCORO</KEYWORD><KEYWORD>Ranija zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>Toscano<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="2019" ID="QE0001"/></KEYWORD><KEYWORD>Apsolutni razlog za odbijanje</KEYWORD><KEYWORD>Članak 142. Uredbe (EZ) br. 40/94</KEYWORD><KEYWORD>Članci 13. i 14. Uredbe (EEZ) br. 2081/92</KEYWORD><KEYWORD>Djelomično proglašenje ništavosti</KEYWORD></INDEX><JUDGMENT.INIT><P>U predmetu T‑510/15,</P></JUDGMENT.INIT><PARTIES><PLAINTIFS><P><HT TYPE="BOLD">Roberto Mengozzi</HT>, sa stalnom adresom u Monaku (Monako), kojeg zastupa T. Schuffenecker, odvjetnik,</P><PARTY.STATUS>tužitelj,</PARTY.STATUS></PLAINTIFS><AGAINST>protiv</AGAINST><DEFENDANTS><P><HT TYPE="BOLD">Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)</HT>, koji zastupaju A. Schifko i S. Crabbe, u svojstvu agenata,</P><PARTY.STATUS>tuženik,</PARTY.STATUS></DEFENDANTS><P>koje podupire</P><INTERVENERS><P><HT TYPE="BOLD">Talijanska Republika</HT>, koju zastupa G. Palmieri, u svojstvu agentice,</P><PARTY.STATUS>intervenijent,</PARTY.STATUS></INTERVENERS><P>a druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO‑a, intervenijent pred Općim sudom, jest</P><INTERVENERS><P><HT TYPE="BOLD">Consorzio per la tutela dell’olio extravergine di oliva Toscano IGP</HT>, sa sjedištem u Firenci (Italija), koji zastupa F. Albisinni, odvjetnik,</P></INTERVENERS></PARTIES><P>povodom tužbe podnesene protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO‑a od <DATE ISO="20150605">5. lipnja 2015.</DATE> (predmet R 322/2014‑2) koja se odnosi na postupak za proglašenje žiga ništavim između Consorzijaper la tutela dell’olio extravergine di oliva Toscano IGP i R. Mengozzija,</P><PREAMBLE><PREAMBLE.INIT><P>OPĆI SUD (sedmo vijeće)</P><P>u sastavu: V. Tomljenović, predsjednica, A. Marcoulli (izvjestitelj) i A. Kornezov, suci,</P><P>tajnik: E. Coulon,</P></PREAMBLE.INIT><GR.VISA><VISA>uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda <DATE ISO="20150907">7. rujna 2015.</DATE>,</VISA><?PAGE NO="2"?><VISA>uzimajući u obzir EUIPO‑ov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda <DATE ISO="20151105">5. studenoga 2015.</DATE>,</VISA><VISA>uzimajući u obzir intervenijentov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda <DATE ISO="20151117">17. studenoga 2015.</DATE>,</VISA><VISA>uzimajući u obzir odluku predsjednice sedmog vijeća Općeg suda od <DATE ISO="20160115">15. siječnja 2016.</DATE> kojom se Talijanskoj Republici dopušta intervencija u potporu zahtjeva EUIPO‑a,</VISA><VISA>uzimajući u obzir intervencijski podnesak Talijanske Republike podnesen tajništvu Općeg suda <DATE ISO="20160301">1. ožujka 2016.</DATE>,</VISA><VISA>uzimajući u obzir očitovanja tužitelja podnesena tajništvu Općeg suda <DATE ISO="20160414">14. travnja 2016.</DATE>,</VISA><VISA>uzimajući u obzir novu dodjelu predmeta sedmom vijeću,</VISA><VISA>uzimajući u obzir izmjenu sastava vijeća Općeg suda,</VISA><VISA>uzimajući u obzir da stranke nisu podnijele zahtjev za zakazivanje rasprave u roku od tri tjedna od dostave obavijesti o zaključenju pisanog dijela postupka i da je stoga odlučeno, u skladu s člankom 106. stavkom 3. Poslovnika Općeg suda, da se odluka donese bez usmenog dijela postupka,</VISA></GR.VISA><PREAMBLE.FINAL>donosi sljedeću</PREAMBLE.FINAL></PREAMBLE><CONTENTS.JUDGMENT><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Presudu</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Okolnosti spora</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1</NO.P><TXT>Tužitelj R. Mengozzi podnio je Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) <DATE ISO="20020617">17. lipnja 2002.</DATE> zahtjev za registraciju žiga Europske unije na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 od <DATE ISO="19931220">20. prosinca 1993.</DATE> o žigu Zajednice (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="011" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="1994">SL 1994., L 11, str. 1</REF.DOC.OJ>.), kako je izmijenjena [zamijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 207/2009 od <DATE ISO="20090226">26. veljače 2009.</DATE> o žigu Europske unije (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="078" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2009">SL 2009., L 78, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.)].</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2</NO.P><TXT>Žig za koji je zatražena registracija verbalni je znak TOSCORO.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3</NO.P><TXT>Proizvodi za koje je zatražena registracija pripadaju u razrede 29. i 30. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od <DATE ISO="19570615">15. lipnja 1957.</DATE>, kako je revidiran i izmijenjen, a koji, za svaki od razreda, odgovaraju sljedećem opisu:</TXT><P><LIST TYPE="DASH"><ITEM><P>razred 29.: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>Ulja i masti; prehrambena biljna ulja, a osobito maslinovo ulje; prehrambene kreme, a osobito kreme od orašastih plodova, kreme od artičoka u soku od tartufa, kreme od zelenih i crnih maslina; gljive u umaku i suhe gljive<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/>;</P></ITEM><ITEM><P>razred 30.: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>Kava, ekstrakti kave i pripravci na bazi kave; nadomjesci kave i ekstrakti nadomjestaka kave; čaj; ekstrakti čaja i pripravci na bazi čaja; kakao i pripravci na bazi kakaa, čokolada, proizvodi od čokolade, sladilo; žuti šećer; prirodni zaslađivači; pekarski proizvodi, kruh, kvasac, slastičarski proizvodi; keksi; torte, deserti, pudinzi; sladoledi, proizvodi za pripremanje sladoleda; med i nadomjesci meda; žitarice za doručak, riža, prehrambena tjestenina, prehrambeni proizvodi na bazi riže, brašno ili žitarice, također u obliku gotovih jela; začinski ili aromatični proizvodi za jela, umaci za salatu, ocat, majoneza, pizza, umaci, a osobito umaci od rajčice i biljni umaci<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/>.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><?PAGE NO="3"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4</NO.P><TXT>Verbalni znak TOSCORO registriran je <DATE ISO="20031117">17. studenog 2003.</DATE> kao žig Europske unije pod brojem 002752509.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5</NO.P><TXT>Prijava spornog žiga objavljena je u Glasniku žigova Zajednice br. 2004/001 od <DATE ISO="20040105">5. siječnja 2004.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6</NO.P><TXT>Intervenijent, Consorzio per la tutela dell’olio extravergine di oliva Toscano IGP, <DATE ISO="20121210">10. prosinca 2012.</DATE> podnio je zahtjev za proglašenje spornog žiga ništavim na temelju članka 7. stavka 1. točaka (c), (g) i (k) u vezi s člankom 52. stavkom 1. točkom (a) Uredbe br. 207/2009.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7</NO.P><TXT>Zahtjev za proglašenje žiga ništavim temelji se na zaštićenoj oznaci zemljopisnog podrijetla (ZOZP) <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>Toscano<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/> registriranog u Europskoj uniji na temelju Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2081/92 od <DATE ISO="19920714">14. srpnja 1992.</DATE> o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="208" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="1992">SL 1992., L 208, str. 1</REF.DOC.OJ>.) koju je zamijenila Uredba Vijeća (EZ) br. 510/2006 od <DATE ISO="20060320">20. ožujka 2006.</DATE> o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="093" PAGE.FIRST="12" DATE.PUB="2006">SL 2006., L 93, str. 12</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 4., str. 184.), koju je također zamijenila Uredba (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20121121">21. studenoga 2012.</DATE> o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="343" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2012">SL 2012., L 343, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 25., str. 31.). Registriranje ZOZP‑a <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>Toscano<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/> učinjeno je za proizvod <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>maslinovo ulje<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/> na temelju Uredbe Komisije (EZ) br. 644/98 od <DATE ISO="19980320">20. ožujka 1998.</DATE> o dopuni priloga Uredbe Komisije (EZ) br. 1107/96 o registraciji oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti u skladu s postupkom utvrđenim člankom 17. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2081/92 (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="087" PAGE.FIRST="8" DATE.PUB="1998">SL 1998., L 87, str. 8</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 2. str. 71.).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8</NO.P><TXT>Zahtjev za proglašenje žiga ništavim odnosio se na sve proizvode obuhvaćene spornim žigom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9</NO.P><TXT>Odjel za poništaje usvojio je <DATE ISO="20131129">29. studenog 2013.</DATE> zahtjev za proglašenje žiga ništavim u odnosu na neke proizvode iz razreda 29. (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>ulja i masti; prehrambena biljna ulja, a osobito maslinovo ulje<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/>) i 30. (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>začinski ili aromatični proizvodi za jela, umaci za salatu<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10</NO.P><TXT>Dana <DATE ISO="20140127">27. siječnja 2014.</DATE> tužitelj je protiv odluke Odjela za poništaje podnio žalbu EUIPO‑u na temelju članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009. Intervenijent je protiv te odluke uložio protužalbu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11</NO.P><TXT>Odlukom od <DATE ISO="20150605">5. lipnja 2015.</DATE> (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) drugo žalbeno vijeće EUIPO‑a djelomično je usvojilo žalbu tužitelja i protužalbu intervenijenta. U prvom redu, navelo je da se članak 7. stavak 1. točka (k) Uredbe br. 207/2009 ne primjenjuje u predmetnom slučaju jer ta odredba nije bila na snazi na datum podnošenja prijave spornog žiga. Na drugom mjestu, pozivajući se na članak 142. Uredbe br. 40/94 žalbeno vijeće smatralo je da su članak 13. stavak 1. i članak 14. stavak 1. Uredbe br. 2081/92 bili izravno primjenjivi na predmetni slučaj. Na temelju toga, uzimajući u obzir vizualne i fonetičke sličnosti suprotstavljenih znakova, zaključilo je da uporaba znaka TOSCORO aludira na predmetni ZOZP za određene proizvode iz razreda 29. (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>ulja i masti; prehrambena biljna ulja, a osobito maslinovo ulje<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/> i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>kreme od zelenih i crnih maslina<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/>) te da valja poništiti pobijani žig u pogledu tih proizvoda.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Zahtjevi stranaka</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12</NO.P><TXT>Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:</TXT><P><LIST TYPE="DASH"><ITEM><P>poništi pobijanu odluku jer je žalbeno vijeće smatralo da je sporni žig ništavan za proizvode <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>ulja i masti; prehrambena biljna ulja, a osobito maslinovo ulje<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/> i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>kreme od zelenih i crnih maslina<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/>;</P></ITEM><ITEM><P>proglasi valjanost spornog žiga i zadrži ga u registru žigova Europske unije za navedene proizvode;</P></ITEM><?PAGE NO="4"?><ITEM><P>naloži EUIPO‑u i intervenijentu snošenje troškova, uključujući troškove nastale pred žalbenim vijećem.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13</NO.P><TXT>EUIPO i intervenijent od Općeg suda zahtijevaju da:</TXT><P><LIST TYPE="DASH"><ITEM><P>odbije tužbu;</P></ITEM><ITEM><P>tužitelju naloži snošenje troškova.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14</NO.P><TXT>Talijanska Republika od Općeg suda zahtijeva da odbije tužbu.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Pravo</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15</NO.P><TXT>Tužitelj u prilog tužbi iznosi tri tužbena razloga. Prvi tužbeni razlog temelji se na povredi članka 7. stavka 1. točke (k) Uredbe br. 207/2009 i članka 6. stavka 1. Uredbe br. 1151/2012. Drugi tužbeni razlog temelji se na pogrešci u ocjeni koja je učinjena prilikom analize sličnosti suprotstavljenih znakova u okviru članka 13. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 1151/2012. Treći tužbeni razlog temelji se na povredi članka 15. Sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="336" PAGE.FIRST="214" DATE.PUB="1994">SL 1994., L 336, str. 214</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 74., str. 228.) (TRIPS sporazum) koji se nalazi u Prilogu 1 C Sporazuma o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije (WTO) (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="336" PAGE.FIRST="3" DATE.PUB="1994">SL 1994., L 336, str. 3</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 74., str. 5.).</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Prvi tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 7. stavka 1. točke (k) Uredbe br. 207/2009 i članka 6. stavka 1. Uredbe br. 1151/2012</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16</NO.P><TXT>Tužitelj pojašnjava da ne prigovara primjeni članka 7. stavka 1. točke (k) Uredbe br. 207/2009 u predmetnom slučaju. Smatra, međutim, da je žalbeno vijeće počinilo pogrešku u ocjeni prilikom primjene te odredbe. Osobito, tužitelj ističe da se pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>toscano<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/> odnosi na osobu koja živi u pokrajini Toskani, u Italiji. Prema tome, predmetni ZOZP opisuje sve proizvode koji potiču iz te pokrajine te je pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>toscano<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/> generičke naravi, primjerice, za maslinovo ulje. Tužitelj navodi da članak 6. stavak 1. Uredbe br. 1151/2012 propisuje da ZOZP‑i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>ne mogu postati generički<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/>. U tom smislu pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/>toscoro<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/>, koji ni na koji način ne podsjeća na pokrajinu Toskanu, ne može se zamijeniti s predmetnim ZOZP‑om za maslinovo ulje ili slične proizvode.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17</NO.P><TXT>EUIPO, koji podržava Talijanska Republika i intervenijent prigovaraju navodima tužitelja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18</NO.P><TXT>Najprije valja napomenuti da se pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>ne mogu postati generički<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/>, za koji tužitelj navodi da se nalazi u članku 6. stavku 1. Uredbe br. 1151/2012, nalazi zapravo u članku 13. stavku 2. Uredbe br. 1151/2012 koji propisuje da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0018" REF.END="QE0018"/>[z]aštićene oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla ne mogu postati generičke<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19</NO.P><TXT>Treba podsjetiti na to da na temelju članka 21. stavka 1. Statuta Suda, koji se primjenjuje na postupak pred Općim sudom sukladno članku 53. istoga statuta, i članka 177. stavka 1. točke (d) Poslovnika Općeg suda tužba mora sadržavati sažet prikaz tužbenih razloga. Taj prikaz treba biti dovoljno jasan i precizan kako bi omogućio tuženiku da se pripremi za obranu, a Općem sudu da odluči o tužbi, prema potrebi, bez drugih podataka u njezin prilog (vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120329">29. ožujka 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Omya/OHIM – Alpha Calcit (CALCIMATT)</NAME.CASE>, <NO.CASE>T‑547/10</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2012:178">EU:T:2012:178</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0019">19.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20</NO.P><TXT>No, premda se u predmetnom slučaju tužitelj u prilog svojeg tužbenog razloga poziva na članak 6. stavak 1. Uredbe br. 1151/2012, on navodi odredbe članka 13. stavka 2. iste uredbe. Nadalje, nigdje u zahtjevu tužitelj jasno ne navodi na što bi žalbeno vijeće trebalo primijeniti odredbe na koje se on poziva i iz kojeg razloga je, u tom kontekstu, povrijedilo odredbu članka 7. stavka 1. točke (k) Uredbe<?PAGE NO="5"?> br. 207/2009, na koju se također poziva tužitelj. Usto, kao što jasno proizlazi iz točke 21. pobijane odluke, žalbeno vijeće je smatralo da se članak 7. stavak 1. točka (k) Uredbe br. 207/2009 ne primjenjuje na predmetni slučaj. Iz pobijane odluke također proizlazi da je žalbeno vijeće primijenilo relevantne odredbe Uredbe br. 2081/92, a ne odredbe Uredbe br. 1151/2012 na koje se tužitelj poziva pred Općim sudom. Prema tome, kao što ističe EUIPO u podnescima, prikaz prvog tužbenog razloga ne zadovoljava uvjete iz članka 177. stavka 1. točke (d) Poslovnika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21</NO.P><TXT>Podredno valja podsjetiti na to da je svrha tužbi koje se podnose Općem sudu nadzor zakonitosti odlukâ žalbenih vijeća, u smislu članka 65. Uredbe br. 207/2009 i da se u sporovima za poništenje zakonitost pobijanog akta mora ocjenjivati s obzirom na činjenice i pravo koji vrijede na dan kada je akt donesen. Prema tome, uloga Općeg suda nije preispitati činjenične okolnosti s obzirom na dokazne elemente koji su prvi put istaknuti pred tim sudom (vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140624">24. lipnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Unister/OHIM (Ab in den Urlaub)</NAME.CASE>, <NO.CASE>T‑273/12</NO.CASE>, neobjavljenu, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2014:568">EU:T:2014:568</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0043">43.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu). Činjenični elementi koji su istaknuti pred Općim sudom a da prije toga nisu isticani pred odjelima EUIPO‑a mogu utjecati na zakonitost takve odluke samo ako ih je EUIPO trebao uzeti u obzir po službenoj dužnosti (vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130206">6. veljače 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Maharishi Foundation/OHIM (MÉDITATION TRANSCENDANTALE)</NAME.CASE>, <NO.CASE>T‑426/11</NO.CASE>, neobjavljenu, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2013:63">EU:T:2013:63</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0036">36.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu). K tomu, na temelju članka 188. Poslovnika, podnesci koje su stranke podnijele u okviru postupka pred Općim sudom ne mogu mijenjati predmet spora pred žalbenim vijećem.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22</NO.P><TXT>No, kao što ističe EUIPO u podnescima, tužitelj pred odjelima EUIPO‑a nije naveo da je predmetni ZOZP postao generički niti je u tom smislu naveo odredbe Uredbe br. 1151/2012 na koje se pozvao pred Općim sudom. Nadalje, niti jedan element ne dopušta zaključak da je EUIPO trebao po službenoj dužnosti uzeti u obzir činjenice istaknute pred Općim sudom, što ne tvrdi ni tužitelj.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23</NO.P><TXT>S obzirom na sve navedeno, prvi tužbeni razlog treba odbaciti kao nedopušten.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Drugi tužbeni razlog koji se temelji na pogrešci u ocjeni koja je učinjena prilikom analize sličnosti suprotstavljenih znakova</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24</NO.P><TXT>Tužitelj smatra da, čak i ako ZOZP nije postao generički, što on ne tvrdi, žalbeno vijeće je počinilo pogrešku u ocjeni prilikom analize sličnosti suprotstavljenih znakova u okviru članka 13. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 1151/2012. U fonetičkom smislu, pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0019" REF.END="QE0019"/>toscoro<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/> izgovara se, barem na engleskom, talijanskom i španjolskom, s naglaskom na posljednji slog. Pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0020" REF.END="QE0020"/>toscano<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/> izgovara se, barem na engleskom, s naglaskom na srednjem slogu. Suprotstavljeni znakovi se, dakle, u tom smislu razlikuju. Također se razlikuju u vizualnom smislu, uzevši u obzir njihovu pripadajuću ortografiju. Konačno, u konceptualnom smislu, pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0021" REF.END="QE0021"/>toscoro<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/> je izmišljen pojam, dok se predmetnim ZOZP‑om prenosi predodžba o maslinovu ulju iz Toskane. Suprotstavljeni znakovi se također u tom smislu razlikuju. Žalbeno vijeće nije trebalo podijeliti sporni žig i predmetni ZOZP. Osim toga, tužitelj navodi da predmetni ZOZP nije široko poznat. U tom smislu, prosječni potrošač neće zamijeniti suprotstavljene znakove i tužitelj prigovara zaključku žalbenog vijeća prema kojem sporni žig podsjeća na predmetni ZOZP. Tužitelj dodaje da je žalbeno vijeće počinilo pogreške u ocjeni zato što je, s jedne strane, odbilo njegov navod prema kojem su pri EUIPO‑u bili registrirani žigovi velike sličnosti s predmetnim ZOZP‑om i zato što je, s druge strane, smatralo da je krema od maslina usporediva s maslinovim uljem.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25</NO.P><TXT>EUIPO, koji podržava Talijanska Republika i intervenijent prigovaraju navodima tužitelja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26</NO.P><TXT>Najprije valja navesti da u okviru drugog tužbenog razloga tužitelj prigovara, s jedne strane, usporedbi suprotstavljenih znakova koju je učinilo žalbeno vijeće i, s druge strane, zaključku prema kojem su maslinovo ulje i kreme od zelenih i crnih maslina proizvodi iste vrste.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="6"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27</NO.P><TXT>Osim toga, valja naglasiti da, suprotno tužiteljevim navodima, žalbeno vijeće nije primijenilo članak 13. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 1151/2012. Naime, nakon što je smatralo da je članak 7. stavak 1. točka (k) Uredbe br. 207/2009 neprimjenjiv na predmetni slučaj (točka 21. pobijane odluke), pojasnilo je da je ta odredba samo kodificirala pravila koja proizlaze iz članka 13. stavka 1. i članka 14. stavka 1. Uredbe br. 2081/92, koja su izravno primjenjiva na predmetni slučaj na temelju članka 142. Uredbe br. 40/94. Žalbeno vijeće nadodalo je da je razlog apsolutne ništavnosti trebalo primijeniti ne samo u skladu s prigovorima stranke u postupku, već i na temelju zakonodavstva na snazi na datum podnošenja prijave spornog žiga (točke 27. i 28. pobijane odluke). No, pred Općim sudom tužitelj ne prigovara obrazloženju koje je u tom smislu dalo žalbeno vijeće.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28</NO.P><TXT>U odnosu na zakonodavstvo koje se primjenjuje u sporu, valja podsjetiti da članak 142. Uredbe br. 40/94, kako se primjenjuje na predmetni slučaj, propisuje da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0022" REF.END="QE0022"/>[o]va uredba ne utječe na odredbe Uredbe […] br. 2081/92 […], i osobito njezin članak 14.<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/>. Članak 14. stavak 1. podstavak 1. Uredbe br. 2081/92, kako se primjenjuje na predmetni slučaj propisuje, među ostalim, da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0023" REF.END="QE0023"/>[k]ada su […] oznaka zemljopisnog podrijetla registrirane u skladu s ovom Uredbom, prijava za registraciju žiga koji odgovara jednoj od situacija iz članka 13. i koji se odnosi na istu kategoriju proizvoda odbija se ako je prijava za registraciju žiga predana nakon dana objave iz članka 6. stavka 2. [iste uredbe]<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/>. Članak 14. stavak 1. podstavak 2. Uredbe br. 2081/92 propisuje da su <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0024" REF.END="QE0024"/>[ž]igovi koji su registrirani u suprotnosti s prvim stavkom [te uredbe] […] ništavi<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29</NO.P><TXT>Iz navedenog proizlazi da EUIPO mora primjenjivati Uredbu br. 40/94 na način da ne utječe na zaštitu koju ZOZP‑u pruža Uredba br. 2081/92. Osobito, EUIPO mora na temelju članka 14. stavka 1. Uredbe br. 2081/92 odbiti prijavu za registraciju svakog žiga koji odgovara jednoj od situacija iz članka 13. te uredbe i koji se odnosi na istu kategoriju proizvoda te, ako je žig već registriran, proglasiti ništavost (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20070912">12. rujna 2007.</DATE>, <NAME.CASE>Consorzio per la tutela del formaggio Grana Padano/OHIM – Biraghi (GRANA BIRAGHI)</NAME.CASE>, <NO.CASE>T‑291/03</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2007:255">EU:T:2007:255</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0053">53.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0056">56.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30</NO.P><TXT>U ovom slučaju žalbeno vijeće primijenilo je članak 13. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 2081/92 koji propisuje da su <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0025" REF.END="QE0025"/>[r]egistrirani nazivi zaštićeni […] od […] bilo kakve zloupotrebe, oponašanja ili podsjećanja [aluzije], čak i ako je označeno pravo podrijetlo proizvoda, ili ako je naziv proizvoda preveden, ili ako mu je dodan izraz poput <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0026" REF.END="QE0026"/>stil<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/>, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0027" REF.END="QE0027"/>tip<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/>, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0028" REF.END="QE0028"/>metoda<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="201D" ID="QE0028"/>, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0029" REF.END="QE0029"/>kako se proizvodi u<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/>, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0030" REF.END="QE0030"/>imitacija<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/> ili slično<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/>. Imajući u vidu vizualne i fonetičke sličnosti suprotstavljenih znakova, zaključilo je da je uporaba znaka TOSCORO aludira na predmetni ZOZP za određene proizvode iz razreda 29.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31</NO.P><TXT>Pojam aluzije koji spominje članak 13. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 2081/92 podrazumijeva situaciju u kojoj pojam koji se koristi za označavanje proizvoda uključuje dio zaštićenog naziva, tako da se u mislima potrošača koji se susretne s imenom proizvoda kao referentna slika pojavi proizvod s tom oznakom (presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19990304">4. ožujka 1999.</DATE>, <NAME.CASE>Consorzio per la tutela del formaggio Gorgonzola</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑87/97</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1999:115">EU:C:1999:115</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20080226">26. veljače 2008.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Njemačka</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑132/05</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:117">EU:C:2008:117</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0044">44.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). U tom smislu, Sud je uzeo u obzir fonetsku i vizualnu sličnost koja može postojati između trgovačkih naziva. Sud je također naveo da je, u slučaju potrebe, trebalo uzeti u obzir <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0031" REF.END="QE0031"/>konceptualnu bliskost<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/> koja postoji između pojmova iz različitih jezika. Naposljetku, Sud je već utvrdio da aluzija na naziv proizvoda može postojati čak i ako ne postoji nikakva vjerojatnost dovođenja u zabludu glede proizvoda o kojima je riječ što je posebice važno jer javnost nije stvorila asocijaciju u odnosu na podrijetlo proizvoda, a ni gospodarski subjekt ne iskorištava neopravdano ugled ZOZP‑a (vidjeti analogijom presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160121">21. siječnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Viiniverla</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑75/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:35">EU:C:2016:35</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR>, <REF.NP.ECR REF="NP0035">35.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0045">45.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32</NO.P><TXT>Osim toga, imajući u vidu ciljeve Uredbe br. 2081/92 koji se sastoje osobito u osiguranju zaštite potrošača (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20020625">25. lipnja 2002.</DATE>, <NAME.CASE>Bigi</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑66/00</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2002:397">EU:C:2002:397</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), treba uzeti u obzir predmnijevana očekivanja prosječnog potrošača koji je uobičajeno obaviješten, razumno pažljiv i oprezan (vidjeti analogijom presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160121">21. siječnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Viiniverla</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑75/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:35">EU:C:2016:35</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0024">24.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Valja također podsjetiti da taj potrošač redovito opaža žig kao cjelinu i ne ispituje njegove<?PAGE NO="7"?> različite detalje (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20070612">12. lipnja 2007.</DATE>, <NAME.CASE>OHIM/Shaker</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑334/05 P</NO.CASE>, Zb., <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2007:333">EU:C:2007:333</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0035">35.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Konačno, uzimajući u obzir sve suprotstavljene znakove, pojam potrošača odnosi se na potrošača Unije (vidjeti analogijom presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160121">21. siječnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Viiniverla</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑75/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:35">EU:C:2016:35</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33</NO.P><TXT>Što se tiče usporedbe suprotstavljenih znakova, navodi tužitelja se zapravo, u biti, zasnivaju na okolnosti da su znakovi različiti i da, slijedom navedenog, sporni žig ne aludira na predmetni ZOZP.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34</NO.P><TXT>Međutim, kao što ispravno navodi žalbeno vijeće, početak obaju znakova je istovjetan, odnosno sastoji se od elementa <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0032" REF.END="QE0032"/>tosc<QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/>. U tom smislu, valja podsjetiti da u načelu potrošač polaže više pažnje na početak znaka nego na njegov kraj (presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20050316">16. ožujka 2005.</DATE>, <NAME.CASE>L’Oréal/OHIM – Revlon (FLEXI AIR)</NAME.CASE>, <NO.CASE>T‑112/03</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2005:102">EU:T:2005:102</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0064">64.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0065">65.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150715">15. srpnja 2015.</DATE>,<NAME.CASE>Westermann Lernspielverlag/OHIM – Diset (bambinoLÜK)</NAME.CASE>, <NO.CASE>T‑333/13</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2015:490">EU:T:2015:490</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0026">26.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35</NO.P><TXT>Usto, posljednja slova obaju suprotstavljenih znakova su istovjetna odnosno sastoje se od slova <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0033" REF.END="QE0033"/>o<QUOT.END REF.START="QS0033" CODE="201D" ID="QE0033"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36</NO.P><TXT>Suprotstavljeni znakovi koji se sastoje od sedam slova i tri sloga imaju zajedničkih pet slova koji slijede na istovjetan način.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37</NO.P><TXT>Prema tome, žalbeno vijeće nije pogriješilo u ocjeni kada je smatralo da su suprotstavljeni znakovi jako slični u vizualnom smislu neovisno o postojećoj razlici koja se sastoji u postojanju elemenata <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0034" REF.END="QE0034"/>or<QUOT.END REF.START="QS0034" CODE="201D" ID="QE0034"/>, odnosno, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0035" REF.END="QE0035"/>an<QUOT.END REF.START="QS0035" CODE="201D" ID="QE0035"/> u jednom, odnosno, drugom znaku. Naime,kao što ispravno navodi žalbeno vijeće, ta razlika koja se tiče dvaju slova koja se nalaze u sredini suprotstavljenih znakova ne umanjuje veliku sličnost istaknutu ranije koja se tiče početka i kraja spomenutih znakova.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38</NO.P><TXT>Jednako tako, žalbeno vijeće nije pogriješilo u ocjeni kada je smatralo da su suprotstavljeni znakovi jako slični u fonetskom smislu. Naime, suprotstavljeni znakovi imaju zajednički prvi i zadnji slog. Razlika koja se odnosi na slog u sredini nije takve naravi da bi dovela u pitanje važnu sličnost koja postoji između znakova, kao što ispravno navodi žalbeno vijeće. Okolnost koju navodi tužitelj, prema kojoj se suprotstavljeni znakovi na engleskom izgovaraju s naglaskom na različitim mjestima također ne može dovesti u pitanje fonetičku sličnost koja postoji među njima, kao ni okolnost da se na drugim jezicima izgovaraju s istovjetnim toničnim naglaskom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39</NO.P><TXT>S obzirom na navedeno, treba smatrati da postoji vizualna i fonetska sličnost između suprotstavljenih znakova.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40</NO.P><TXT>Navod tužitelja, ako pretpostavimo da je osnovan, kojim se želi stvoriti uvjerenje da je pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0036" REF.END="QE0036"/>toscoro<QUOT.END REF.START="QS0036" CODE="201D" ID="QE0036"/> izmišljen pojam, bez određenog značenja, dok predmetni ZOZP prenosi predodžbu o maslinovu ulju iz Toskane, ne navodi na zaključak da sporni žig ne aludira na predmetni ZOZP. Naime, pored okolnosti da narav te činjenice ne dovodi u pitanje vizualnu i fonetičku sličnost između suprotstavljenih znakova, veza koja postoji između nekog ZOZP‑a i zaštićenog proizvoda svojstvena je samoj naravi ZOZP‑a i ne može imati kao posljedicu slabljenje zaštite koju imaju u skladu s pravom Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41</NO.P><TXT>S obzirom na sve navedeno, a osobito vizualnu i fonetičku sličnost koja postoji između suprotstavljenih znakova, žalbeno vijeće nije počinilo pogrešku u ocjeni smatrajući da pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0037" REF.END="QE0037"/>toscoro<QUOT.END REF.START="QS0037" CODE="201D" ID="QE0037"/> može aludirati na ZOZP <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0038" REF.END="QE0038"/>Toscano<QUOT.END REF.START="QS0038" CODE="201D" ID="QE0038"/> u slučaju u kojem je potrošač u doticaju s istom kategorijom proizvoda poput onih na koje se odnosi navedeni ZOZP. Naime, vizualne i fonetske sličnosti su takve naravi da se u mislima potrošača kao referentna slika javlja maslinovo ulje na koje se odnosi ZOZP <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0039" REF.END="QE0039"/>Toscano<QUOT.END REF.START="QS0039" CODE="201D" ID="QE0039"/> u slučaju u kojem se susretne s istom kategorijom proizvoda sa spornim nazivom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0040" REF.END="QE0040"/>toscoro<QUOT.END REF.START="QS0040" CODE="201D" ID="QE0040"/> (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20080226">26. veljače 2008.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Njemačka</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑132/05</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:117">EU:C:2008:117</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0048">48.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42</NO.P><TXT>Što se tiče dotičnih proizvoda, tužitelj ne prigovara zaključku žalbenog vijeća koje, štoviše, ne sadržava pogrešku u ocjeni prema kojoj maslinovo ulje potpada pod proizvode <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0041" REF.END="QE0041"/>ulja i masti; prehrambena biljna ulja, a osobito maslinovo ulje<QUOT.END REF.START="QS0041" CODE="201D" ID="QE0041"/> obuhvaćene spornim žigom, koji se nalaze u razredu 29. Prema tome, radi se o istoj kategoriji proizvoda kao maslinovo ulje koje je zaštićeno predmetnim ZOZP‑om.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43</NO.P><TXT>Suprotno tomu, tužitelj prigovara zaključku žalbenog vijeća prema kojem sporni žig aludira na predmetni ZOZP za proizvode <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0042" REF.END="QE0042"/>kreme od zelenih i crnih maslina<QUOT.END REF.START="QS0042" CODE="201D" ID="QE0042"/> koji se također nalaze u razredu 29.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44</NO.P><TXT>Valja podsjetiti da članak 14. stavak 1. Uredbe br. 2081/92, kako se primjenjuje u predmetnom slučaju, propisuje da će se odbiti prijava za registraciju svakog žiga koji odgovara jednoj od situacija iz članka 13. te uredbe i koji se odnosi na istu kategoriju proizvoda. Predmetni proizvod ne mora nužno biti istovjetan proizvodu na koji se odnosi ZOZP, nego treba s njim dijeliti određene zajedničke karakteristike.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45</NO.P><TXT>U tom smislu, potrebno je navesti da kreme od maslina, s jedne strane, i maslinovo ulje, s druge strane, imaju važnu zajedničku karakteristiku, a to je da su prehrambeni proizvodi od masline. Dakle, njihova osnovna namirnica je istovjetna. Treba, osim toga, odbiti očito neosnovane navode tužitelja prema kojem su u biti kreme od maslina u suštini <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0043" REF.END="QE0043"/>kozmetički proizvodi<QUOT.END REF.START="QS0043" CODE="201D" ID="QE0043"/>. Naime, pored okolnosti da taj navod nije ničim potkrijepljen, on je u suprotnosti s nazivom i obrazloženjem uz proizvode iz razreda 29. Nicanske klasifikacije koji se u suštini odnosi na prehrambene proizvode. Uz to, žalbeno vijeće je ispravno smatralo, a da tužitelj nije u tom smislu dostavio podrobnije dokaze, da je pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0044" REF.END="QE0044"/>kreme od maslina<QUOT.END REF.START="QS0044" CODE="201D" ID="QE0044"/> dovoljno neodređen da obuhvati kreme od maslinova ulja te da stoga postoji određena sličnost između krema od maslina i maslinova ulja. Nadalje, treba u tom smislu navesti da elementi koje je izložio intervenijent pred EUIPO‑om, osobito očitovanjem od <DATE ISO="20130705">5. srpnja 2013.</DATE>, pokazuju da određeni kulinarski pripravci u staklenci, pripremljeni na osnovi maslina, uključuju kao namirnicu maslinovo ulje, i da se prema potrebi na njih odnosi predmetni ZOZP. Prema tome, žalbeno vijeće nije počinilo pogrešku u ocjeni smatrajući da su kreme od maslina proizvodi iste kategorije kao maslinovo ulje koje je zaštićeno predmetnim ZOZP‑om.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46</NO.P><TXT>Drugi navodi tužitelja ne mogu dovesti u pitanje te zaključke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47</NO.P><TXT>Što se tiče okolnosti da je EUIPO registrirao žigove koji su vrlo slični predmetnom ZOZP‑u, valja podsjetiti da se odluke o registraciji znaka kao žiga Zajednice koje žalbeno vijeće treba donijeti u skladu s Uredbom br. 40/94 donose na temelju ograničene nadležnosti, a ne diskrecijske ovlasti. Prema tome, kao što ispravno navodi žalbeno vijeće, zakonitost odluka žalbenih vijeća treba se ocjenjivati samo na temelju te uredbe, kako je tumače suci u Europskoj uniji, a ne na temelju ranije prakse navedenih vijeća (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20070426">26. travnja 2007.</DATE>, <NAME.CASE>Alcon/OHIM</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑412/05 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2007:252">EU:C:2007:252</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0065">65.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Osim toga, pod pretpostavkom da se u svojim navodima tužitelj zapravo poziva na povredu načela jednakog postupanja, valja podsjetiti da poštivanje tog načela mora biti u skladu s poštovanjem načela jednakosti. Uostalom, radi pravne sigurnosti i dobre uprave, ispitivanje svakog zahtjeva za registraciju treba biti temeljito i potpuno i treba se provesti u svakom pojedinom slučaju (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110310">10. ožujka 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Agencja Wydawnicza Technopol/OHIM</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑51/10 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:139">EU:C:2011:139</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0075">75.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0077">77.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Iz razloga koji prethode žalbeno vijeće nije počinilo pogrešku u ocjeni. Iz navedenog proizlazi da se tužitelj ne može uspješno pozvati na ranije odluke EUIPO‑a radi osporavanja zaključka žalbenog vijeće u pobijanoj odluci (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120502">2. svibnja 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Universal Display/OHIM (UniversalPHOLED)</NAME.CASE>, <NO.CASE>T‑435/11</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2012:210">EU:T:2012:210</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0039">39.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Osim toga, valja naglasiti da se odluke EUIPO‑a na koje se tužitelj poziva odnose na znakove koji se razlikuju od onih iz ovog predmeta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48</NO.P><TXT>Tužiteljev navod prema kojem predmetni ZOZP nije široko poznat, uz pretpostavku da je dopušteno isticanje takvog navoda pred Općim sudom, irelevantan je s obzirom na to da, kao što u podnescima ističe EUIPO, ugled nekog ZOZP‑a nije pretpostavka njegove zaštite.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49</NO.P><TXT>S obzirom na sve navedeno, drugi tužbeni razlog treba odbiti kao neosnovan.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="9"?><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 15. TRIPS sporazuma</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50</NO.P><TXT>Tužitelj smatra da sporni žig ispunjava pretpostavke iz članka 15. TRIPS sporazuma, a predmetni ZOZP one iz članka 22. navedenog sporazuma. Budući da se dva sustava registracije međusobno isključuju, prema tužitelju sporni žig treba nadalje biti upisan u registar žigova Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51</NO.P><TXT>EUIPO, koji podržava Talijanska Republika i intervenijent prigovaraju navodima tužitelja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52</NO.P><TXT>Valja podsjetiti da na temelju članka 188. Poslovnika, podnesci koje su stranke podnijele u okviru postupka pred Općim sudom ne mogu mijenjati predmet spora pred žalbenim vijećem.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53</NO.P><TXT>Kao što ispravno u svojim podnescima navodi EUIPO, tužitelj se nikad nije pozvao na članak 15. TRIPS sporazuma u vezi s člankom 22. istog sporazuma pred odjelima EUIPO‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54</NO.P><TXT>Prema tome, treći žalbeni razlog treba odbaciti kao nedopušten.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55</NO.P><TXT>Slijedom navedenog, valja odbiti tužbu u cijelosti a da nije nužno očitovati se o dopuštenosti drugog dijela zahtjeva.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Troškovi</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56</NO.P><TXT>Sukladno članku 134. stavku 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57</NO.P><TXT>Usto, u skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika, države članice koje su intervenirale u postupak snosit će vlastite troškove.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58</NO.P><TXT>Budući da tužitelj nije uspio u postupku, valja mu naložiti snošenje vlastitih troškova i troškova EUIPO‑a i intervenijenta, sukladno njihovim zahtjevima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59</NO.P><TXT>Republici Italiji nalaže se snošenje vlastitih troškova.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><JURISDICTION><INTRO><P>Slijedom navedenoga,</P><P>OPĆI SUD (sedmo vijeće)</P><P>proglašava i presuđuje:</P></INTRO><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">1)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Tužba se odbija.</HT></TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">2)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">R. Mengozziju nalaže se, pored vlastitih troškova, snošenje troškova Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) i troškova Consorzija per la tutela dell’olio extravergine di oliva Toscano IGP.</HT></TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">3)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Republici Italiji nalaže se snošenje vlastitih troškova.</HT></TXT></NP></ITEM></LIST></JURISDICTION></CONTENTS.JUDGMENT><SIGNATURE.CASE><SIGNATORY><P>Tomljenović</P></SIGNATORY><SIGNATORY><P>Marcoulli</P></SIGNATORY><SIGNATORY><P>Kornezov</P></SIGNATORY><P>Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu <DATE ISO="20170202">2. veljače 2017.</DATE></P><SIGNATORY><P>Potpisi</P></SIGNATORY></SIGNATURE.CASE></JUDGMENT>