<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><JUDGMENT xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.JUDGMENT><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>T-727/16</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62016TJ0727</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2018:88">EU:T:2018:88</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>17</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>17</PAGE.TOTAL><AUTHOR>T</AUTHOR></BIB.JUDGMENT><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Presuda od <DATE ISO="20180221">21. 2. 2018</DATE>. – Predmet T‑727/16</HT></P><P><HT TYPE="SC">Repower/EUIPO – repowermap.org (REPOWER)</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Presuda Općeg Suda</HT> (peto vijeće)</P><P>od <DATE ISO="20180221">21. veljače 2018.</DATE><NOTE NUMBERING="STAR" TYPE="FOOTNOTE" NOTE.ID="E0001"><P>Jezik postupka: francuski</P></NOTE></P></TI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Žig Europske unije</KEYWORD><KEYWORD>Odluka žalbenog vijeća o opozivu ranije odluke</KEYWORD><KEYWORD>Članak 80. Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 103. Uredbe (EU) 2017/1001)</KEYWORD><KEYWORD>Opće pravno načelo koje dopušta povlačenje nezakonitog upravnog akta</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><JUDGMENT.INIT><P>U predmetu T‑727/16,</P></JUDGMENT.INIT><PARTIES><PLAINTIFS><P><HT TYPE="BOLD">Repower AG</HT>, sa sjedištem u Brusiju (Švicarska), koji zastupaju R. Kunz‑Hallstein i H. P. Kunz‑Hallstein, <HT TYPE="ITALIC">avocats</HT>,</P><PARTY.STATUS>tužitelj,</PARTY.STATUS></PLAINTIFS><AGAINST>protiv</AGAINST><DEFENDANTS><P><HT TYPE="BOLD">Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)</HT>, koji zastupa J. Crespo Carrillo, u svojstvu agenta,</P><PARTY.STATUS>tuženika,</PARTY.STATUS></DEFENDANTS><P>druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO‑a, intervenijent pred Općim sudom, jest</P><INTERVENERS><P><HT TYPE="BOLD">repowermap.org</HT>, sa sjedištem u Bernu (Švicarska), koji zastupa P. González‑Bueno Catalán de Ocón, <HT TYPE="ITALIC">avocat</HT>,</P></INTERVENERS></PARTIES><P>povodom tužbe podnesene protiv odluke petog žalbenog vijeća EUIPO‑a od <DATE ISO="20160803">3. kolovoza 2016.</DATE> (predmet R 2311/2014‑5 (REV)) koja se odnosi na postupak za proglašavanje žiga ništavim između društava repowermap.org i Repower,</P><PREAMBLE><PREAMBLE.INIT><P>OPĆI SUD (peto vijeće)</P><P>u sastavu: D. Gratsias, predsjednik, A. Dittrich i P. G. Xuereb (izvjestitelj), suci,</P><P>tajnik: M. E. Coulon,</P></PREAMBLE.INIT><GR.VISA><VISA>uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda <DATE ISO="20161010">10. listopada 2016.</DATE>,</VISA><VISA>uzimajući u obzir EUIPO‑ov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda <DATE ISO="20170227">27. veljače 2017.</DATE>,</VISA><VISA>uzimajući u obzir intervenijetov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda <DATE ISO="20170221">21. veljače 2017.</DATE>,</VISA><VISA>uzimajući u obzir pisana pitanja Općeg suda postavljena strankama i njihove odgovore na ta pitanja podnesene tajništvu Općeg suda <DATE ISO="20170731">31. srpnja</DATE> i <DATE ISO="20170814">14. kolovoza 2017.</DATE>,</VISA><?PAGE NO="2"?><VISA>uzimajući u obzir da stranke nisu podnijele zahtjev za zakazivanje rasprave u roku od tri tjedna od dostave obavijesti o zatvaranju pisanog dijela postupka i da je stoga odlučeno, u skladu s člankom 106. stavkom 3. Poslovnika Općeg suda, da se odluka donese bez provođenja usmenog dijela postupka,</VISA></GR.VISA><PREAMBLE.FINAL>donosi sljedeću</PREAMBLE.FINAL></PREAMBLE><CONTENTS.JUDGMENT><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Presudu</HT></P></TI></TITLE></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Okolnosti spora</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1</NO.P><TXT>Dana <DATE ISO="20090626">26. lipnja 2009.</DATE>, na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od <DATE ISO="20090226">26. veljače 2009.</DATE> o žigu Zajednice (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="078" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2009">SL 2009., L 78, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.), kako je izmijenjena (zamijenjena Uredbom (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20170614">14. lipnja 2017.</DATE> o žigu Europske unije (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="154" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2017">SL 2017., L 154, str. 1</REF.DOC.OJ>.)), tužitelj, Repower AG, zaštitio je pred Uredom Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) međunarodnu registraciju br. 1020351 u Europskoj uniji za verbalni žig REPOWER.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2</NO.P><TXT>Proizvodi i usluge za koje je taj žig zaštićen pripadaju razredima 4., 9., 37., 39., 40. i 42. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od <DATE ISO="19570615">15. lipnja 1957.</DATE>, kako je izmijenjen i dopunjen, i odgovaraju, za svaki od tih razreda, sljedećem opisu:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>razred 4.: <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0001" ID="QS0001"/>električna energija, uključujući električnu energiju proizvedenu uz pomoć bioplina; električna energija proizvedena uz pomoć vode, vjetra i sunca<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/>;</P></ITEM><ITEM><P>razred 9.: <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0002" ID="QS0002"/>znanstveni, nautički, geodetski, fotografski, kinematografski i optički aparati i instrumenti kao i aparati i instrumenti za vaganje, mjerenje, signalizaciju, kontrolu (inspekciju), za pomoć (spašavanje) i za obuku; aparati i instrumenti za vođenje, distribuiranje, transformiranje, akumuliranje, podešavanje ili upravljanje električne struje; aparati za snimanje, prijenos i reprodukciju zvuka ili slika; magnetne podloge za snimanje, akustičke ploče; automati i mehanizmi za uređaje koji se pokreću uz prethodno ubacivanje kovanica; registarske blagajne, računari, oprema za obradu podataka i računala; vatrogasni aparati; električni aparati i instrumenti (uključeni u ovaj razred), to jest električni aparati za tehniku s jakom strujom, za vođenje, transformiranje, akumuliranje, podešavanje ili upravljanje struje, za tehniku slabe struje, za prijenos na daljinu, fotonaponski elementi, sustavi za dojavu požara, električni aparati za nadzor, sustavi signalnih uređaja protiv krađe, instalacije za nadzor zgrada, video instalacije; parlafoni i zvona; radijske i televizijske instalacije; instalacije za visoke frekvencije i tehnike za regulaciju, informatička oprema za obradu podataka (računala); analogni priključci, priključci za internet, elektronički uređaji koji omogućuju telefonsko posredovanje, elektronički uređaji koji omogućuju posredovanje među sudionicima; bežični telefoni, radiotelefoni, telefonski uređaji i telefaksi; utikači, komutatori, upravljačke ploče, akustični vodovi, električni kablovi, osigurači<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/>;</P></ITEM><ITEM><P>razred 37.: <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0003" ID="QS0003"/>usluge gradnje; usluge popravka; instalacijske usluge; izgradnja i popravak te održavanje uređaja za prijenos i uređaja za distribuciju, uređaja srednjeg i visokog napona, uređaja za javnu rasvjetu i električnih uređaja; usluge održavanja u vezi s elektroničkim instalacijama u zgradama i poduzećima; postavljanje, održavanje i popravak elektroničkih instalacija; izgradnja, popravak i održavanje uređaja za distribuciju struje; postavljanje, održavanje i popravak računalnog hardvera, osobito podatkovnih mreža; postavljanje, održavanje i popravak na području telekomunikacijskih instalacija, postavljanje kombinacije i upravljanja komutatorima; usluge inženjera za grijanje; postavljanje i održavanje transformatorskih stanica i postrojenja za distribuciju električne energije; postavljanje i održavanja javne rasvjete ulica; izgradnja, postavljanje i održavanje velikih tvornica velikih toplinskih crpki; oprema za električna brojila i daljinskih releja (tele‑releji) za kupce;<?PAGE NO="3"?> postavljanje sastavnih dijelova mreže (računalnog hardvera) za pružatelje telekomunikacijskih usluga; postavljanje, održavanje i popravak računalnog hardvera na području telekomunikacija; tehničko savjetovanje u vezi s gradnjom; savjetovanje na području prethodno navedenih usluga<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/>;</P></ITEM><ITEM><P>razred 39.: <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0004" ID="QS0004"/>prijevoz; pakiranje i skladištenje robe; organiziranje izleta; distribucija energije; isporuka računalnog hardvera; profesionalno savjetovanje u svezi s prijenosom (distribucijom) energije; savjetovanje na području prethodno navedenih usluga<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/>;</P></ITEM><ITEM><P>razred 40.: <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0005" ID="QS0005"/>proizvodnja energije<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/>;</P></ITEM><ITEM><P>razred 42.: <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0006" ID="QS0006"/>usluge na znanstvenim i tehnološkim područjima i povezane usluge istraživanja i razvoja; industrijske analize i istraživanja; projektiranje i razvoj računala i softvera; planiranja na području distribucije električne energije, električnih instalacija, sigurnosnih instalacija i telekomunikacija; profesionalno savjetovanje u vezi s računalnim sustavima; tehničko ispitivanje električnih instalacija; inženjerske usluge i ispitivanje kakvoće u vezi s djelatnostima certificiranja, brojenja, izvještavanja kao i nadzora instalacija u pogledu opskrbe energijom; postavljanje, održavanje i popravak softvera na području telekomunikacija i upravljanja; mjerenja kakvoće mreža; konfiguracija aktivnih sastavnih dijelova (softvera) na podatkovnim mrežama; organizacija središnje zaštite podataka; razvoj i postavljanje softvera za spajanje telefonskih instalacija na računalnu mrežu radi integracije telefona‑računala; savjetovanje na području prethodno navedenih usluga radi promjene smještaja; nadzor kakvoće; savjetovanje u vezi sa štednjom energije, to jest informacije u vezi s potrošnjom električne energije<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/>.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3</NO.P><TXT>Intervenijent repowermap.org podnio je <DATE ISO="20130603">3. lipnja 2013.</DATE> zahtjev za proglašavanje osporavanog žiga ništavim na temelju članka 52. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 59. stavak 1. točka (a) Uredbe 2017/1001), u vezi s člankom 7. stavkom 1. točkama (b) i (c) Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 1. točke (b) i (c) Uredbe 2017/1001). Tvrdio je da je osporavani žig opisan i da nema razlikovni karakter za sve proizvode i usluge na koje se odnosi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4</NO.P><TXT>Dana <DATE ISO="20140709">9. srpnja 2014.</DATE> Odjel za poništaje prihvatio je zahtjev za proglašavanje žiga ništavim i to za sljedeće usluge na koje se osporavani žig odnosi i koje spadaju u razrede 37. i 42.:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>razred 37.: <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0007" ID="QS0007"/>usluge gradnje; usluge popravka; instalacijske usluge; izgradnja i popravak te održavanje uređaja za prijenos i uređaja za distribuciju, uređaja srednjeg i visokog napona, uređaja za javnu rasvjetu i električnih uređaja; izgradnja, popravak i održavanje uređaja za distribuciju struje; postavljanje i održavanje transformatorskih stanica i postrojenja za distribuciju električne energije; postavljanje i održavanja javne rasvjete ulica; izgradnja, postavljanje i održavanje velikih tvornica velikih toplinskih crpki; savjetovanje na području prethodno navedenih usluga<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/>;</P></ITEM><ITEM><P>razred 42.: <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0008" ID="QS0008"/>usluge na znanstvenom i tehnološkom području i povezane usluge istraživanja i razvoja; tehničko ispitivanje električnih instalacija; inženjerske usluge u vezi s djelatnostima certificiranja, brojenja, izvještavanja kao i nadzora instalacija u pogledu opskrbe energijom<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/>.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5</NO.P><TXT>Odjel za poništaje odbio je zahtjev za proglašavanje žiga ništavim za druge proizvode i usluge na koje se osporavani žig odnosi (u daljnjem tekstu: preostali proizvodi i usluge). Istaknuo je da u pogledu opisnog karaktera osporavanog žiga valja ispitati ima li riječ <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0009" ID="QS0009"/>repower<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/> sa stajališta prosječnog potrošača Unije koji govori engleski jezik izravnu i konkretnu vezu s proizvodima i uslugama na koje se osporavani žig odnosi. Smatrao je da se riječ može shvatiti kao da znači <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0010" ID="QS0010"/>ponovno pokrenuti, a osobito: opremiti (čamac) novim motorom<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/> i <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0011" ID="QS0011"/>rekonstruirati ili zamijeniti izvor energije ili motor nečega kao što je automobil ili elektrana<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/> i da se ta riječ rabi samo, s jedne strane, u vezi s motorima te, s druge strane, na energetskom području, a osobito u vezi s energetskim postrojenjima. Stoga je Odjel za poništaje zaključio da riječ <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0012" ID="QS0012"/>repower<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/> neposredno obavještava potrošače koji govore engleski jezik da su usluge iz točke 4. ove presude usluge namijenjene ponovnom pokretanju ili zamjeni motora ili izvora energije energetskih postrojenja ili pak da im je predmet takvo ponovno pokretanje<?PAGE NO="4"?> ili takva zamjena. Odjel za poništaje također je smatrao da preostali proizvodi i usluge nisu u vezi s ponovnim pokretanjem ili zamjenom motora ili sa zamjenom izvora energije energetskih postrojenja. Što se tiče razlikovnog karaktera osporavanog žiga, Odjel za poništaje naveo je da intervenijent nije dokazao da je riječ <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0013" ID="QS0013"/>repower<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/> bila općenito rabljena u trgovini radi označavanja preostalih proizvoda i usluga.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6</NO.P><TXT>Protiv odluke Odjela za poništaje intervenijent je <DATE ISO="20140908">8. rujna 2014.</DATE> podnio žalbu EUIPO‑u na temelju članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009 (koji su postali članci 66. do 71. Uredbe 2017/1001).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7</NO.P><TXT>Odlukom od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> peto žalbeno vijeće EUIPO‑a odbilo je žalbu (u daljnjem tekstu: odluka od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE>). Što se tiče opisnog karaktera osporavanog žiga, žalbeno vijeće prvo je istaknulo da su proizvodi i usluge na koje se osporavani žig odnosi upućeni uglavnom prosječnom potrošaču i profesionalnoj javnosti, da razina pažnje relevantne javnosti varira od uobičajene do visoke i da valja uzeti u obzir prosječnog potrošača Unije koji govori engleski jezik jer je osporavani žig sastavljen od engleske riječi. Potom je žalbeno vijeće podsjetilo na definicije riječi <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0014" ID="QS0014"/>repower<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/> koje je dao Odjel za poništaje te je odbilo intervenijentove argumente u vezi sa značenjem te riječi. Naposljetku je potvrdilo u točki 34. odluke od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> da <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0015" ID="QS0015"/>zaključno, [ono] smatra da se na temelju dokaza koje je [intervenijent] podnio ne može utvrditi da se [osporavani] znak uobičajeno rabi na energetskom području i da opisuje karakteristike preostalih proizvoda i usluga<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/>. Što se tiče razlikovnog karaktera osporavanog žiga, žalbeno vijeće je smatralo da nije dokazano da je osporavani znak uobičajen u pogledu proizvoda i usluga na koje se taj žig odnosi i da ga se stoga može doživjeti kao žig.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8</NO.P><TXT>Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda <DATE ISO="20160426">26. travnja 2016.</DATE> intervenijent je pokrenuo postupak protiv odluke od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> Taj je predmet upisan pod brojem T‑188/16.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9</NO.P><TXT>Obaviješću od <DATE ISO="20160622">22. lipnja 2016.</DATE> peto žalbeno vijeće obavijestilo je stranke da je nakon podnošenja tužbe Općem sudu u predmetu T‑188/16, repowermap/EUIPO – Repower (REPOWER) ono utvrdilo da odluka od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> nije dovoljno obrazložena u smislu članka 75. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 94. Uredbe 2017/1001). Pojasnilo je da zbog nedovoljnog obrazloženja i na temelju članka 80. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 103. Uredbe 2017/1001) smatra bitnim opozvati odluku od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> kako bi podrobno analiziralo razlikovni i opisni karakter osporavanog žiga s obzirom na proizvode i usluge na koje se taj znak odnosi. Pozvalo je stranke da podnesu svoja očitovanja o njegovoj namjeri da opozove odluku od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10</NO.P><TXT>Tužitelj je očitovanja dostavio <DATE ISO="20160705">5. srpnja 2016.</DATE> Smatrao je u biti da je razloge odluke od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> moguće potvrditi sve dok njezina izreka ne bude izmijenjena, i to prema uvjetima iz članka 83. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 107. Uredbe 2017/1001) na temelju kojega EUIPO uzima u obzir načela postupovnog prava koja su općepriznata u državama članicama, ako Uredba br. 207/2009, Uredba Komisije (EZ) br. 2868/95 od <DATE ISO="19951213">13. prosinca 1995.</DATE> o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 o žigu Zajednice (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="303" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="1995">SL 1995., L 303, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 84.; stavljena izvan snage Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2017/1430 оd <DATE ISO="20170518">18. svibnja 2017.</DATE> o dopuni Uredbe br. 207/2009 i kojom se stavljaju izvan snage uredbe br. 2868/95 i (EZ) br. 216/96 (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="205" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2017">SL 2017., L 205, str. 1</REF.DOC.OJ>.)), Uredba Komisije (EZ) br. 2869/95 od <DATE ISO="19951213">13. prosinca 1995.</DATE> o pristojbama koje se plaćaju Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="303" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="1995">SL 1995., L 303, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 2., str. 46.; stavljena izvan snage Uredbom (EU) 2015/2424 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20151216">16. prosinca 2015.</DATE> o izmjeni Uredbe br. 207/2009 i Uredbe br. 2868/95 te o stavljanju izvan snage Uredbe 2869/95 (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="341" PAGE.FIRST="21" DATE.PUB="2015">SL 2015., L 341, str. 21</REF.DOC.OJ>.)) ili Uredba Komisije (EZ) br. 216/96 od <DATE ISO="19960205">5. veljače 1996.</DATE> o utvrđivanju pravila postupka žalbenih vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="028" PAGE.FIRST="11" DATE.PUB="1996">SL 1996., L 28, str. 11</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 116.), kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 2082/2004 od <DATE ISO="20041206">6. prosinca 2004.</DATE> (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="360" PAGE.FIRST="8" DATE.PUB="2004">SL 2004., L 360, str. 8</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 2., str. 82.; stavljena izvan snage Delegiranom uredbom 2017/1430) ne sadržavaju neke odredbe o postupku. S druge je strane smatrao da opoziv odluke od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> na temelju<?PAGE NO="5"?> članka 80. Uredbe br. 207/2009, koji ne postoji ili više ne postoji u konsolidiranoj verziji Uredbe br. 207/2009 koja je dostupna na internetu u bazi podataka EUR‑lex, nije moguć jer taj članak daje samo ovlast ispitivačima EUIPO‑a i jer nedostatak u obrazloženju ne predstavlja povredu postupka u smislu članka 80. Uredbe br. 207/2009. Naposljetku je tvrdio da iz odluke proširenog žalbenog vijeća EUIPO‑a od <DATE ISO="20090428">28. travnja 2009.</DATE> (predmet R 323/2008-G) (u daljnjem tekstu: odluka proširenog žalbenog vijeća) proizlazi da se ne mogu opozvati odluke EUIPO‑a protiv kojih je u tijeku tužba pred Općim sudom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11</NO.P><TXT>Intervenijent je očitovanja dostavio <DATE ISO="20160720">20. srpnja 2016.</DATE> Istaknuo je da se članak 80. Uredbe br. 207/2009, kao posebno pravilo, primjenjuje umjesto općih načela na koja upućuje članak 83. Uredbe br. 207/2009. Također je istaknuo da je odgovor koji treba dati na pitanje predstavlja li nedostatak u obrazloženju postupovnu pogrešku neizvjestan i da postoji velika vjerojatnost da opoziv odluke od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> zbog nedostatnosti obrazloženja nije dopušten. Smatrao je da bi vodeći računa o tim okolnostima najbolje bilo nastaviti s postupkom pred Općim sudom u predmetu T‑188/16, repowermap/EUIPO – Repower (REPOWER).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12</NO.P><TXT>Odlukom od <DATE ISO="20160803">3. kolovoza 2016.</DATE> peto žalbeno vijeće EUIPO‑a opozvalo je odluku od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> (u daljnjem tekstu: pobijana odluka). Objasnilo je da je nasuprot dvojbama koje su stranke izrazile, članak 80. Uredbe br. 207/2009 i dalje primjenjiv nakon stupanja na snagu Uredbe 2015/2424. Osim toga istaknulo je da EUIPO ima obvezu obrazložiti svoje odluke i, osobito, analizirati razloge za odbijanje s obzirom na dotične proizvode i usluge, tako da je nedostatnost obrazloženja, koja je uočena u odluci od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE>, očita postupovna pogreška u smislu članka 80. Uredbe 207/2009 koju valja ispraviti.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Zahtjevi stranaka</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13</NO.P><TXT>Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>poništi pobijanu odluku;</P></ITEM><ITEM><P>naloži EUIPO‑u snošenje troškova.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14</NO.P><TXT>EUIPO od Općeg suda zahtijeva da:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>odbije tužbu;</P></ITEM><ITEM><P>naloži tužitelju snošenje troškova.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15</NO.P><TXT>Intervenijent od Općeg suda u biti zahtijeva da odbije tužbu.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Pravo</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16</NO.P><TXT>Tužitelj u biti ističe četiri tužbena razloga. Prvi se razlog temelji na nepostojanju pravne osnove. Drugi se razlog temelji na tome da žalbena vijeća nisu nadležna za opoziv svojih odluka. Treći se razlog temelji na povredi članka 80. Uredbe br. 207/2009, EUIPO‑ovih Smjernica za ispitivanje kao i načela dobre uprave, pravne sigurnosti i pravomoćno presuđene stvari. Naposljetku, četvrti se razlog temelji na nedostatku u obrazloženju.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="6"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju pravne osnove</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17</NO.P><TXT>Tužitelj ističe da članak 80. stavak 1. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 103. stavak 1. Uredbe 2017/1001), na koji se žalbeno vijeće oslonilo radi opoziva odluke od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE>, nije bio više na snazi u trenutku donošenja pobijane odluke. Tužitelj smatra da je izmjena članka 80. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 na temelju Uredbe 2015/2424 stupila na snagu tek od <DATE ISO="20171001">1. listopada 2017.</DATE> Do tog dana, članak 80. stavak 1. izmijenjene Uredbe br. 207/2009 nije stupio na snagu. To objašnjava zašto je u konsolidiranoj verziji Uredbe br. 207/2009 njezin članak 80. stavak 1. bio brisan.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18</NO.P><TXT>EUIPO smatra da se pobijana odluka zasniva na članku 80. Uredbe br. 207/2009 u verziji koja je prethodila njezinoj izmjeni na temelju Uredbe 2015/2424 (u daljnjem tekstu: članak 80. Uredbe br. 207/2009, ranija verzija). Intervenijent ističe da je članak 80. stavak 1. Uredbe br. 207/2009 bio na snazi u trenutku donošenja pobijane odluke. Dodaje da čak i da taj članak nije bio na snazi, to ne bi značilo da pobijanoj odluci nedostaje pravna osnova. Članak 83. Uredbe br. 207/2009, koji upućuje na opća načela, može poslužiti kao pravna osnova s obzirom na to da se među tim načelima nalazi ono prema kojemu pod određenim uvjetima uprava može ispraviti svoje odluke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19</NO.P><TXT>Nesporno je da pravna osnova spomenuta u pobijanoj odluci jest stavak 1. članka 80. Uredbe br. 207/2009 i da je taj članak bio izmijenjen na temelju Uredbe 2015/2424.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20</NO.P><TXT>Prva rečenica stavka 1. članka 80. Uredbe br. 207/2009, ranija verzija, određivala je:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0016" ID="QS0016"/>Kada Ured izvrši upis u registar ili donese odluku uz očitu povredu postupovnih odredbi koja se može pripisati Uredu, on mora osigurati brisanje upisa iz registra ili proglašavanje odluke ništavom.<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21</NO.P><TXT>Prva rečenica članka 80. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 nakon izmjene na temelju Uredbe 2015/2424 (u daljnjem tekstu: članak 80. stavak 1. Uredbe br. 207/2009, nova verzija) od sada određuje sljedeće:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0017" ID="QS0017"/>Ako Ured izvrši upis u registar ili donese odluku koja sadrži očitu pogrešku koja se može pripisati Uredu, on osigurava brisanje upisa iz registra ili opoziv odluke.<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/>.</ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22</NO.P><TXT>Prema tome, članak 80. stavak 1. Uredbe br. 207/2009, ranija verzija, odnosi se na odluke donesene uz očitu postupovnu pogrešku, dok se članak 80. stavak 1. Uredbe br. 207/2009, nova verzija, odnosi na odluke koje sadrže očitu pogrešku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23</NO.P><TXT>Valja istaknuti da je u točki 13. pobijane odluke žalbeno vijeće navelo da <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0018" ID="QS0018"/>[u] skladu s člankom 80. stavkom 1. Uredbe br. 207/2009, kada Ured donese odluku, nju se može opozvati ako sadržava očitu pogrešku koja se može pripisati Uredu<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24</NO.P><TXT>Međutim, u točki 16. pobijane odluke žalbeno je vijeće istaknulo da članak 75. Uredbe br. 207/2009, na temelju kojeg se u odlukama žalbenih vijeća navode razlozi na kojima se te odluke temelje, jest postupovna odredba, da je odluka od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> bila nedostatno obrazložena i da je ta nedostatnost obrazloženja očita postupovna pogreška u smislu članka 80. Uredbe br. 207/2009.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25</NO.P><TXT>Tako, budući da je žalbeno vijeće nastojalo okvalificirati nedostatnost obrazloženja odluke od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> kao očitu postupovnu pogrešku, valja zaključiti da pravna osnova spomenuta u pobijanoj odluci jest članak 80. stavak 1. Uredbe br. 207/2009, ranija verzija, što je EUIPO, osim toga, potvrdio u svojem odgovoru na tužbu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26</NO.P><TXT>Iz članka 4. prvog stavka Uredbe 2015/2424 proizlazi da je ta uredba stupila na snagu <DATE ISO="20160323">23. ožujka 2016.</DATE> Međutim, iz članka 4. drugog stavka navedene uredbe također proizlazi da je izmjena članka 80. stavka 1. Uredbe br. 207/2009, ranija verzija, stupila na snagu tek <DATE ISO="20171001">1. listopada 2017.</DATE></TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27</NO.P><TXT>Međutim, to ne znači, nasuprot onomu što tužitelj u biti tvrdi, da je članak 80. stavak 1. Uredbe br. 207/2009, ranija verzija, bio ukinut od stupanja na snagu Uredbe br. 2015/2424, <DATE ISO="20160323">23. ožujka 2016.</DATE> i to do stupanja na snagu svoje izmjene <DATE ISO="20171001">1. listopada 2017.</DATE> To samo znači da se do <DATE ISO="20171001">1. listopada 2017.</DATE> primjenjivao članak 80. stavak 1. Uredbe br. 207/2009, ranija verzija.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28</NO.P><TXT>Doduše, u konsolidiranoj verziji Uredbe br. 207/2009, koja je učinjena dostupnom na internetu u bazi podataka EUR‑Lex tijekom prijelaznog razdoblja utvrđenog u točki 27. ove presude i u kojoj su uzete u obzir izmjene uvedene Uredbom 2015/2424, članak 80. Uredbe br. 207/2009 sadržava samo jedan stavak, to jest stavak 3. (koji je postao članak 103. stavak 3. Uredbe 2017/1001). No, kao što to sam tužitelj ističe, navedena konsolidirana verzija sadržavala je sljedeću naznaku na svojoj prvoj strani:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0019" ID="QS0019"/>Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u <HT TYPE="ITALIC">Službenom listu Europske unije</HT> i dostupne u EUR‑Lexu.<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29</NO.P><TXT>No, iz verzije Uredbe 2015/2424 objavljene u <HT TYPE="ITALIC">Službenom listu Europske unije</HT> proizlazi da je članak 80. stavak 1. Uredbe br. 207/2009, ranija verzija, još uvijek bio na snazi u trenutku donošenja pobijane odluke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30</NO.P><TXT>Stoga prvi tužbeni razlog treba odbiti.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da žalbena vijeća nisu nadležna za opoziv svojih odluka</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31</NO.P><TXT>Tužitelj ističe da je žalbeno vijeće bilo nenadležno za donošenje pobijane odluke i ako je članak 80. stavak 1. Uredbe br. 207/2009, ranija verzija, bio primjenjiv. U tom pogledu, kao prvo, smatra da iz članka 80. stavka 3. Uredbe br. 207/2009, ranija verzija, proizlazi da je ovlast za opoziv iz stavka 1. navedenog članka dodijeljena samo službama EUIPO‑a navedenima u članku 58. stavku 1. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 66. stavak 1. Uredbe 2017/1001). Žalbeno vijeće, u ulozi žalbenog tijela, nije ovlašteno opozvati odluke koje donese. Kao drugo, tužitelj ističe da dio A, odjeljak 6. točka 1.2. EUIPO‑ovih Smjernica za ispitivanje u vezi s ovlasti za opoziv ne predviđa da žalbena vijeća mogu opozvati svoje odluke. Kao treće, on ističe da iz točke 23. odluke proširenog žalbenog vijeća također proizlazi da se članak 80. Uredbe br. 207/2009, ranija verzija, ne smije primjenjivati u žalbenom postupku i posljedično ga žalbena vijeća ne smiju primjenjivati.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32</NO.P><TXT>EUIPO i intervenijent osporavaju tužiteljeve tvrdnje. Upitan u vezi s time je li stavak 3. članka 80. Uredbe br. 207/2009, ranija verzija, bio primjenjiv u trenutku donošenja pobijane odluke, EUIPO je odgovorio da nije bio primjenjiv. S druge strane, intervenijent je u svojem odgovoru na tužbu tvrdio da je on bio primjenjiv.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33</NO.P><TXT>Uvodno valja istaknuti da članak 80. stavak 1. Uredbe br. 207/2009, ranija verzija, ovlast za opoziv dodjeljuje <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0020" ID="QS0020"/>Uredu<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/> i time žalbenim vijećima koja su u njemu jedan od odjela. Nisu uvjerljivi tužiteljevi argumenti kojima nastoji dokazati da to nije slučaj.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34</NO.P><TXT>Naime, kao prvo valja istaknuti da iz članka 1. točke 74. Uredbe 2015/2424 u vezi s člankom 4. te uredbe proizlazi da je stavak 3. članka 80. Uredbe br. 207/2009, ranija verzija, bio od <DATE ISO="20160323">23. ožujka 2016.</DATE> zamijenjen novim stavkom 3. koji se tiče delegiranja ovlasti Europskoj komisiji. Iz odredaba Uredbe 2015/2424 također proizlazi da će članak 80. stavak 3. Uredbe br. 207/2009, ranija verzija, postati od <DATE ISO="20171001">1. listopada 2017.</DATE> članak 80. stavak 4. Uredbe br. 207/2009, nova verzija. Iz toga izgleda proizlazi da je članak 80. stavak 3. Uredbe br. 207/2009, ranija verzija, bio ukinut od <DATE ISO="20160323">23. ožujka 2016.</DATE> do <DATE ISO="20171001">1. listopada 2017.</DATE> Međutim, ne može se zaključiti da je to bila namjera zakonodavca. Naprotiv, valja zaključiti da su<?PAGE NO="8"?> stavak 3. članka 80. Uredbe br. 207/2009, ranija verzija, i stavak 3. članka 80. Uredbe br. 207/2009, nova verzija, istodobno postojali od <DATE ISO="20160323">23. ožujka 2016.</DATE> do <DATE ISO="20171001">1. listopada 2017.</DATE> te dakle da je stavak 3. članka 80. Uredbe br. 207/2009, ranija verzija, bio primjenjiv u trenutku donošenja pobijane odluke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35</NO.P><TXT>Članak 80. stavak 3. Uredbe br. 207/2009, ranija verzija, na koji se tužitelj poziva, određuje sljedeće:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0021" ID="QS0021"/>Ovim se člankom ne dovodi u pitanje pravo stranaka na podnošenje žalbe u skladu s člancima 58. i 65. ni mogućnost, u skladu s postupcima i uvjetima koji se propisuju Provedbenom uredbom, ispravka jezičnih pogrešaka ili pogrešaka u prijepisu te očitih pogrešaka u odlukama Ureda odnosno pogrešaka prilikom registracije žiga ili objave registracije koje se mogu pripisati Uredu.<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36</NO.P><TXT>Članak 80. stavak 3. Uredbe br. 207/2009, ranija verzija, upućuje dakle na članak 58. te iste uredbe, ali i na članak 65. navedene uredbe (koji je postao članak 72. Uredbe 2017/1001).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37</NO.P><TXT>No, iako se u članku 58. stavku 1. Uredbe br. 207/2009 navode odluke EUIPO‑ovih službi protiv kojih se njemu može podnijeti žalba te iako se među tim odlukama ne nalaze odluke žalbenih vijeća, članak 65. stavak 1. te uredbe (koji je postao članak 72. stavak 1. Uredbe 2017/1001) određuje da se <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0022" ID="QS0022"/>[p]rotiv odluka žalbenih vijeća u vezi sa žalbama mogu […] podnositi tužbe Općem sudu<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38</NO.P><TXT>Prema tome, budući da članak 80. stavak 3. Uredbe br. 207/2009, ranija verzija, ne upućuje samo na odredbe o žalbama pred žalbenim vijećem, već i na one o tužbama Općem sudu protiv odluka žalbenih vijeća, tužitelj pogrešno tvrdi da iz članka 80. stavka 3. Uredbe br. 207/2009, ranija verzija, proizlazi da je ovlast za opoziv iz stavka 1. navedenog članka dodijeljena samo EUIPO‑ovim službama navedenima u članku 58. Uredbe br. 207/2009. Naprotiv, iz upućivanja u članku 80. stavku 3. Uredbe br. 207/2009, ranija verzija, na članak 65. te iste uredbe proizlazi da je ovlast za opoziv predviđena u stavku 1. članka 80. Uredbe br. 207/2009, ranija verzija, također dodijeljena žalbenim vijećima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39</NO.P><TXT>Kao drugo, valja istaknuti da dio A, odjeljak 6., točka 1.2. EUIPO‑ovih Smjernica za ispitivanje, na koji se tužitelj poziva, predviđa da <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0023" ID="QS0023"/>[o] opozivu/brisanju odlučuje odjel ili jedinica koja je obavila upis ili donijela odluku te se protiv odluka o opozivu/brisanju može podnijeti žalba u skladu s člankom 58. stavkom 2. Uredbe br. 207/2009<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40</NO.P><TXT>Doduše, u tim se odredbama EUIPO‑ovih Smjernica za ispitivanje, koje se odnose na ovlast za opoziv, ne spominju žalbena vijeća. Međutim, takve smjernice predstavljaju samo kodifikaciju prakse koju je odlučio usvojiti sam EUIPO. Stoga, njihove odredbe ne mogu kao takve niti biti nadređene odredbama uredbi br. 207/2009 i 2868/95 niti mijenjati njihovo tumačenje od strane suda Unije. Naprotiv, treba ih čitati u skladu s odredbama uredbi br. 207/2009 i 2868/95 (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120627">27. lipnja 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Interkobo/OHIM – XXXLutz Marken (my baby)</NAME.CASE>, <NO.CASE>T‑523/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2012:326">EU:T:2012:326</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0029">29.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41</NO.P><TXT>Posljedično, iz odredaba EUIPO‑ovih Smjernica za ispitivanje, na koje se tužitelj poziva, ne može se izvesti zaključak da žalbena vijeća nemaju ovlast opozvati svoje odluke jer iz članka 80. stavka 3. Uredbe br. 207/2009, ranija verzija, u vezi s člankom 65. navedene uredbe, proizlazi da je ovlast za opoziv predviđena u stavku 1. članka 80. Uredbe br. 207/2009, ranija verzija, također dodijeljena žalbenim vijećima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42</NO.P><TXT>Kao treće, valja istaknuti da točka 23. odluke proširenog žalbenog vijeća, na koju se tužitelj poziva, određuje da:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0024" ID="QS0024"/>Nakon podnošenja žalbe, jedino su žalbena vijeća nadležna odlučiti o predmetu i odjel koji je donio pobijanu odluku nije više nadležan. Od tog trenutka, jedino vijeće može odlučiti o predmetu. Nakon ispitivanja, ono ga može eventualno prepustiti određenom tijelu radi donošenja odluke. Nakon podnošenja žalbe, ispitivač koji je donio pobijanu odluku može ju ispraviti samo pod strogim uvjetima predviđenim u članku 61. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 69. Uredbe 2017/1001). Stoga je<?PAGE NO="9"?> on vezan postupkom preispitivanja koji je predviđen tom odredbom i ne može se na vlastitu inicijativu odlučiti za primjenu odredbe o opozivu kao što su one u članku 80. Uredbe br. 207/2009 koje se primjenjuju izvan okvira žalbenog postupka.<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43</NO.P><TXT>Iz točke 23. odluke proširenog žalbenog vijeća samo proizlazi da je ono smatralo da ispitivač ne može opozvati odluku koju je on donio ako je protiv nje podnesena žalba žalbenom vijeću. U toj točki žalbeno vijeće nije odlučilo o ovlasti samih žalbenih vijeća za opoziv. Stoga točka 23. odluke proširenog žalbenog vijeća nije relevantna u ovom slučaju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44</NO.P><TXT>Štoviše, valja naglasiti da je Opći sud već zaključio da činjenica da je tužba protiv odluke Komisije u tijeku pred njim i to u trenutku u kojem je ta odluka opozvana ne sprečava njezin opoziv (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150715">15. srpnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Socitrel i Companhia Previdente/Komisija</NAME.CASE>, <NO.CASE>T‑413/10 i T‑414/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2015:500">EU:T:2015:500</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0187">187.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Ništa ne upućuje na to da bi rješenje trebalo biti drukčije u pogledu odluke žalbenog vijeća. Naprotiv, valja zaključiti da kada Opći sud odluči obustaviti postupak nakon opoziva odluke žalbenog vijeća koja se pobija pred njim, on prešutno priznaje da su žalbena vijeća nadležna opozvati svoje odluke i da ona to mogu učiniti iako je protiv tih odluka podnesena tužba Općem sudu (rješenja od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20141021">21. listopada 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Gappol Marzena Porczyńska/OHIM – Gap (ITM) (GAPPol)</NAME.CASE>, <NO.CASE>T‑125/14</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2014:1121">EU:T:2014:1121</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150727">27. srpnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Deere i Münch/OHIM (EXHAUST‑GARD)</NAME.CASE>, <NO.CASE>T‑236/15</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2015:567">EU:T:2015:567</NO.ECLI></REF.DOC.ECR> i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170614">14. lipnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Márquez Alentà/EUIPO – Fiesta Hotels &amp; Resorts (prikaz mrava)</NAME.CASE>, <NO.CASE>T‑657/16</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2017:425">EU:T:2017:425</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45</NO.P><TXT>Proizlazi da tužitelj pogrešno tvrdi da žalbena vijeća nisu nadležna za opoziv svojih odluka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46</NO.P><TXT>Stoga drugi tužbeni razlog treba odbiti.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 80. Uredbe br. 207/2009, ranija verzija, EUIPO‑ovih Smjernica za ispitivanje kao i načela dobre uprave, pravne sigurnosti i pravomoćno presuđene stvari</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47</NO.P><TXT>Tužitelj tvrdi da nedostatak u obrazloženju ne ulazi u područje primjene članka 80. stavka 1. Uredbe br. 207/2009, ranija verzija, s obzirom na to da se ne radi o postupovnoj pogrešci, već o pogrešci koja se tiče materijalnog prava. U tom pogledu on se poziva na dio A, odjeljak 6., točku 1.1. EUIPO‑ovih Smjernica u vezi s ovlasti za opoziv iz koje, među ostalim, proizlazi da <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0025" ID="QS0025"/>[p]ostupovne pogreške treba razlikovati od meritornih pogrešaka pri kojima opoziv nije moguć<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/>. Tužitelj također ističe da se na temelju dijela A, odjeljka 6., točke 1.3.1. EUIPO‑ovih Smjernica ne može opozvati odluka protiv koje je podnesena žalba žalbenom vijeću. To se načelo treba po analogiji primjenjivati na odluke žalbenih vijeća. Tužitelj također smatra da to što bilo koji odjel može slobodno izmijeniti predmet spora u postupcima u tijeku ne bi bilo u skladu s načelima dobre uprave, pravne sigurnosti i pravomoćno presuđene stvari. Osim toga, u svojim odgovorima na pisana pitanja Općeg suda tužitelj ističe, kao prvo, da opće pravno načelo koje dopušta opoziv nezakonitog upravnog akta, na koje su se EUIPO i intervenijent pozvali u svojim odgovorima na tužbu, nije moglo poslužiti kao pravna osnova za pobijanu odluku. Ističe, kao drugo, da je obrazloženje odluke od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE>, koje upućuje na odluku Odjela za poništaje, bilo dostatno i da na temelju sudske prakse žalbeno vijeće nije bilo dužno obrazložiti svoju odluku u odnosu na svaki proizvod ili uslugu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48</NO.P><TXT>EUIPO smatra da je odluka od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> bila zahvaćena nedostatkom u obrazloženju i da je nedostatak u obrazloženju očita postupovna pogreška. Ističe u tom pogledu da je u presudi od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111018">18. listopada 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Reisenthel/OHIM – Dynamic Promotion (Sanduci i košare)</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑53/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2011:601">EU:T:2011:601</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0037">37.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), Opći sud odlučio da povreda prava obrane predstavlja pogrešku koja utječe na postupak koji je doveo do donošenja odluke i stoga može utjecati na bit te odluke. U toj je presudi Opći sud također utvrdio opće pravno načelo prema kojemu je dopušteno retroaktivno povlačenje nezakonitog upravnog akta na temelju kojeg su nastala subjektivna prava kad institucija koja je taj akt<?PAGE NO="10"?> izdala poštuje uvjete koji se odnose na poštovanje razumnog roka i legitimnih očekivanja korisnika akta (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111018">18. listopada 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Sanduci i košare</NAME.CASE>, <NO.CASE>T‑53/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2011:601">EU:T:2011:601</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0040">40.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). No, u ovom je slučaju žalbeno vijeće postupalo u razumnom roku i poštovalo je legitimna očekivanja korisnika akta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49</NO.P><TXT>U tom pogledu EUIPO ističe da donošenje odluke protiv koje se Općem sudu može podnijeti tužba ne izgleda kao precizno jamstvo ili kao precizna, bezuvjetna i dosljedna informacija koja u pogledu tužitelja može stvoriti utemeljena očekivanja i pravo pozvati se na načelo zaštite legitimnih očekivanja. To tim više vrijedi što je zbog nedostatka u obrazloženju odluka od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> očito bila nezakonit upravni akt. Osim toga, EUIPO smatra da činjenica da se protiv odluka žalbenih vijeća može podnijeti tužba Općem sudu kao i sama prisutnost u mjerodavnom zakonu one odredbe koja izričito predviđa opoziv, to jest članka 80. Uredbe br. 207/2009, isključuju mogućnost pozivanja na načelo zaštite legitimnih očekivanja u ovom slučaju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50</NO.P><TXT>EUIPO također naglašava da je donošenje pobijane odluke bilo u skladu ne samo s tekstom članka 80. Uredbe br. 207/2009 već i s ciljem te odredbe jer da žalbeno vijeće nije donijelo pobijanu odluku, EUIPO bi u svojem odgovoru na tužbu u predmetu T‑188/16, repowermap/EUIPO – Repower (REPOWER), u vezi s tužbom protiv odluke od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE>, morao utvrditi da obrazloženje ne postoji. U najboljem je slučaju nova odluka mogla biti donesena tek do kraja 2017., dok je zbog donošenja pobijane odluke nova odluka već mogla biti donesena.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51</NO.P><TXT>EUIPO smatra naposljetku da žalbena vijeća nisu vezana EUIPO‑ovim Smjernicama za ispitivanje i da pobijana odluka ne krši načelo dobre uprave.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52</NO.P><TXT>Intervenijent ističe da Opći sud mora protumačiti pojam postupovne pogreške u smislu članka 80. stavka 1. Uredbe br. 207/2009, ranija verzija, te naglašava da je žalbeno vijeće poštovalo načelo pravne sigurnosti s obzirom na to da je odluka od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> bila povučena u razumnom roku i da je nedostatnost obrazloženja te odluke bila očita.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53</NO.P><TXT>Iz pobijane odluke proizlazi da ju je žalbeno vijeće donijelo zato što je u odluci od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> ono povrijedilo obvezu obrazlaganja svojih odluka, a osobito svoju obvezu analiziranja razloga za odbijanje s obzirom na proizvode i usluge na koje se osporavani žig odnosi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54</NO.P><TXT>Kao prvo, valja dakle utvrditi može li nedostatak u obrazloženju predstavljati očitu postupovnu pogrešku u smislu članka 80. stavka 1. Uredbe br. 207/2009, ranija verzija.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55</NO.P><TXT>Opći sud je pojasnio da je postupovna pogreška u smislu članka 80. stavka 1. 207/2009, ranija verzija, pogreška koja ima postupovne posljedice (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110315">15. ožujka 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Ifemy’s/OHIM – Dada &amp; Co Kids (Dada &amp; Co. kids)</NAME.CASE>, <NO.CASE>T‑50/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2011:90">EU:T:2011:90</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110909">9. rujna 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Biodes/OHIM – Manasul Internacional (LINEASUL)</NAME.CASE>, <NO.CASE>T‑598/10</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2011:458">EU:T:2011:458</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0009">9.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Isto tako, Opći sud je naglasio da se ispitivanje meritornih pitanja ili čak izmjena odluke koju je donijelo žalbeno vijeće ne može provesti u okviru članka 80. Uredbe br. 207/2009, ranija verzija (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20090701">1. srpnja 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Okalux/OHIM – Messe Düsseldorf (OKATECH)</NAME.CASE>, <NO.CASE>T‑419/07</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2009:238">EU:T:2009:238</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110909">9. rujna 2011.</DATE>, <NAME.CASE>LINEASUL</NAME.CASE>, <NO.CASE>T‑598/10</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2011:458">EU:T:2011:458</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0009">9.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56</NO.P><TXT>Osim toga, u presudi od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111122">22. studenoga 2011.</DATE>, <NAME.CASE>mPAY24/OHIM – Ultra (MPAY24)</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑275/10</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2011:683">EU:T:2011:683</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0023">23.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0024">24.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), Opći sud je smatrao da se ispravak odluke žalbenog vijeća, kojim je toj odluci dodana točka u vezi s opisnim karakterom osporavanog žiga za proizvode i usluge koji su njime obuhvaćeni, odnosio na samu bit ispravljene odluke. Iz toga je Opći sud izveo zaključak ne samo da taj ispravak nije mogao biti donesen na temelju pravila 53. Uredbe br. 2868/95 (koje je postalo članak 102. stavak 1. Uredbe 2017/1001) koje predviđa da se <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0026" ID="QS0026"/>mogu […] ispravljati samo jezične pogreške, pogreške u transkripciji i očite pogreške<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/>, već i da se on nije mogao donijeti na temelju članka 80. Uredbe br. 207/2009, ranija verzija, zato što uvjeti za primjenu tog članka nisu bili ispunjeni u predmetnom slučaju, jer nije počinjena nikakva očita postupovna pogreška.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="11"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57</NO.P><TXT>U predmetu povodom kojeg je donesena presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111122">22. studenoga 2011.</DATE>, <NAME.CASE>MPAY24</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑275/10</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2011:683">EU:T:2011:683</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), točkom koju je žalbeno vijeće dodalo u svoj ispravak htjelo se dopuniti obrazloženje ispravljene odluke. Iz gore navedene presude proizlazi dakle da dopuna obrazloženja odluke utječe na samu bit te odluke i da se nedostatak u obrazloženju ne može smatrati postupovnom pogreškom u smislu članka 80. stavka 1. Uredbe br. 207/2009, ranija verzija.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58</NO.P><TXT>Taj zaključak nije doveden u pitanje presudom od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111018">18. listopada 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Sanduci i košare</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑53/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2011:601">EU:T:2011:601</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), na koju se EUIPO poziva. U točki 37. navedene presude Opći sud je potvrdio da je povreda prava obrane pogreška koja utječe na postupak koji je doveo do donošenja odluke žalbenog vijeća i stoga može utjecati na bit te odluke. Iz te tvrdnje kao i iz sudske prakse prema kojoj se pojam <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0027" ID="QS0027"/>očita pogreška<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/> ne može odnositi na pogrešku koja može utjecati na bit odluke Opći sud je zaključio da povreda prava obrane nije očita pogreška u smislu članka 39. Uredbe Komisije (EZ) br. 2245/2002 od <DATE ISO="20021021">21. listopada 2002.</DATE> o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002 o dizajnu Zajednice (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="341" PAGE.FIRST="28" DATE.PUB="2002">SL 2002., L 341, str. 28</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 42., str. 70.) koja se može ispraviti. Prema tome, na temelju točke 37. presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111018">18. listopada 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Sanduci i košare</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑53/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2011:601">EU:T:2011:601</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) ne može se izvesti nikakav zaključak u vezi s pitanjem je li nedostatak u obrazloženju <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0028" ID="QS0028"/>očita postupovna pogreška<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="201D" ID="QE0028"/> u smislu članka 80. stavka 1. Uredbe br. 207/2009, ranija verzija.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59</NO.P><TXT>Iz prethodno iznesenog proizlazi da pobijanu odluku žalbeno vijeće nije moglo zasnovati na članku 80. stavku 1. Uredbe br. 207/2009, ranija verzija.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60</NO.P><TXT>Kao drugo, valja ispitati je li se, kao što to EUIPO tvrdi, pobijana odluka mogla zasnovati na općem pravnom načelu koje je utvrđeno u sudskoj praksi i prema kojemu je dopušteno retroaktivno povlačenje nezakonitog upravnog akta na temelju kojeg su nastala subjektivna prava kad institucija koja je taj akt izdala poštuje uvjete koji se odnose na poštovanje razumnog roka i legitimnih očekivanja korisnika akta koji se mogao pouzdati u njegovu zakonitost (vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111018">18. listopada 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Sanduci i košare</NAME.CASE>, <NO.CASE>T‑53/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2011:601">EU:T:2011:601</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0040">40.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61</NO.P><TXT>Uvodno valja podsjetiti da s obzirom na to da je postupak pred žalbenim vijećima upravne naravi (vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130711">11. srpnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Metropolis Inmobiliarias y Restauraciones/OHIM – MIP Metro (METRO</NAME.CASE>), <NO.CASE>T‑197/12</NO.CASE>, neobjavljenu, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2013:375">EU:T:2013:375</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0054">54.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu), odluke koje žalbena vijeća donesu jesu upravne naravi i slijedom toga se radi povlačenja svojih odluka žalbena vijeće mogu u načelu osloniti na opće pravno načelo koje dopušta povlačenje nezakonitog upravnog akta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62</NO.P><TXT>Međutim, valja utvrditi može li se, vodeći računa o tome da u Uredbi br. 207/2009 postoji odredba o opozivu odluka EUIPO‑ovih odjela, opoziv odluke žalbenog vijeća temeljiti na tom općem pravnom načelu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0063"><NO.P>63</NO.P><TXT>O tom se pitanju ne može odlučiti na temelju presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111018">18. listopada 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Sanduci i košare</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑53/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2011:601">EU:T:2011:601</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) na koju se EUIPO poziva. Doduše, u toj je presudi, nakon što je utvrdio da odluka žalbenog vijeća o ispravku nije mogla biti donesena na temelju članka 39. Uredbe br. 2245/2002, Opći sud ispitao je li ta odluka mogla biti donesena na temelju općeg pravnog načela koje dopušta retroaktivno povlačenje nezakonitog upravnog akta. Međutim, niti u Uredbi Vijeća (EZ) br. 6/2002 od <DATE ISO="20011212">12. prosinca 2001.</DATE> o dizajnu Zajednice (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="003" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2002">SL 2002., L 3, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 24., str. 45.) niti u Uredbi br. 207/2009 ne postoji odredba koja odgovara članku 80. Uredbe br. 207/2009 i kojom je uređen postupak za opoziv odluka koje su donesene na području dizajna.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0064"><NO.P>64</NO.P><TXT>Nakon što je u presudama od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20070912">12. rujna 2007.</DATE>, <NAME.CASE>González y Díez/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑25/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2007:257">EU:T:2007:257</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0097">97.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150918">18. rujna 2015</DATE>, <NAME.CASE>Deutsche Post/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑421/07 RENV</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2015:654">EU:T:2015:654</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0047">47.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), donesenima u predmetima u vezi s državnim potporama, utvrdio da Komisija ne može povući svoju odluku na temelju članka 9. Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 od <DATE ISO="19990322">22. ožujka 1999.</DATE> o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka [108. UFEU‑a] (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="083" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="1999">SL 1999., L 83, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na<?PAGE NO="12"?> hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 16.), koji uređuje ovlast Komisije da opozove svoje odluke, Opći sud je istaknuo da mogućnost u okviru koje ona može povući odluku o državnim potporama nije ograničena samo na situaciju iz članka 9. te uredbe koja je tek specifičan izraz općeg pravnog načela koje dopušta retroaktivno povlačenje nezakonitog upravnog akta na temelju kojeg su nastala subjektivna prava. Opći sud je dodao da do takvog povlačenja može doći uvijek kad institucija koja je taj akt izdala poštuje uvjete koji se odnose na poštovanje razumnog roka i legitimnih očekivanja korisnika akta koji se mogao pouzdati u njegovu zakonitost.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0065"><NO.P>65</NO.P><TXT>Stoga iz presuda navedenih u točki 64. ove presude proizlazi da čak i u slučaju da je zakonodavac uredio postupak za povlačenje akata institucije, ta institucija može povući akt na temelju općeg pravnog načela koje dopušta povlačenje nezakonitih upravnih akata, ako se poštuju određeni uvjeti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0066"><NO.P>66</NO.P><TXT>Osim toga, iako je točno da, kao što to tužitelj naglašava, članak 83. Uredbe br. 207/2009 predviđa da <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0029" ID="QS0029"/>[a]ko ova Uredba, Provedbena uredba, Pravilnik o pristojbama ili poslovnik žalbenih vijeća ne sadržavaju neke odredbe o postupku, Ured uzima u obzir načela postupovnog prava koja su općepriznata u državama članicama<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/> i da se na temelju sudske prakse taj članak primjenjuje samo u slučaju pravne praznine ili nejasnoće u postupovnim odredbama (vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20100913">13. rujna 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Travel Service/OHIM – Eurowings Luftverkehrs (smartWings</NAME.CASE>), <NO.CASE>T‑72/08</NO.CASE>, neobjavljenu, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2010:395">EU:T:2010:395</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0076">76.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu), navedeni članak ne određuje, međutim, da ako postupovna odredba postoji, EUIPO ne može uzeti u obzir ta načela. U svakom slučaju, budući da pojam očito postupovne pogreške nije definiran u gore navedenim uredbama, članak 80. stavak 1. Uredbe br. 207/2009, ranija verzija, nije posve nedvosmislen i nije stoga dovoljno jasan da se isključi primjena članka 83. Uredbe br. 207/2009.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0067"><NO.P>67</NO.P><TXT>Valja stoga utvrditi jesu li u ovom slučaju ispunjeni uvjeti iz točke 60. ove presude za primjenu općeg pravnog načela koje dopušta povlačenje nezakonitih upravnih akata.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0068"><NO.P>68</NO.P><TXT>Što se tiče poštovanja razumnog roka, valja istaknuti da se razumnost roka za povlačenje treba ocijeniti ovisno o okolnostima svake predmetne situacije (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20100512">12. svibnja 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Bui Van/Komisija</NAME.CASE>, <NO.CASE>T‑491/08 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2010:191">EU:T:2010:191</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0058">58.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0063">63.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0069"><NO.P>69</NO.P><TXT>U ovom su slučaju stranke bile obaviještene <DATE ISO="20160622">22. lipnja 2016.</DATE>, to jest četiri mjeseca i petnaest dana nakon donošenja odluke od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE>, o namjeri žalbenog vijeća da opozove tu odluku. Osim toga, pobijana odluka kojom se opoziva odluka od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> bila je donesena <DATE ISO="20160803">3. kolovoza 2016.</DATE>, to jest nešto manje od šest mjeseci nakon donošenja odluke od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0070"><NO.P>70</NO.P><TXT>Prema tome valja zaključiti da je odluka od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> bila opozvana u razumnom roku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0071"><NO.P>71</NO.P><TXT>Što se tiče poštovanja načela zaštite legitimnih očekivanja da je odluka od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> bila zakonita, valja istaknuti da kada je tužba za poništenje podnesena protiv odluke, korisnik te odluke ne može imati legitimna očekivanja da je ta odluka zakonita dok sud Unije konačno ne odluči o tome (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20080212">12. veljače 2008.</DATE>, <NAME.CASE>CELF i Ministre de la Culture et de la Communication</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑199/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:79">EU:C:2008:79</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0068">68.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0072"><NO.P>72</NO.P><TXT>Štoviše, iz sudske prakse proizlazi da ako je povučeni akt očito nezakonit, korisnik tog akta, kao gospodarski subjekt koji postupa s dužnom pažnjom, morao je imati sumnje u pogledu njegove zakonitosti i ne može se pozivati na to da je imao legitimna očekivanja da je on zakonit (vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19910620">20. lipnja 1991.</DATE>, <NAME.CASE>Cargill/Komisija</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑248/89</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1991:264">EU:C:1991:264</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0022">22.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20021120">20. studenoga 2002.</DATE>, <NAME.CASE>Lagardère i Canal+/Komisija</NAME.CASE>, <NO.CASE>T‑251/00</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2002:278">EU:T:2002:278</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0147">147.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0149">149.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0073"><NO.P>73</NO.P><TXT>EUIPO smatra, kao što je to intervenijent istaknuo u svojoj tužbi za poništenje u predmetu T‑188/16, repowermap/EUIPO – Repower (REPOWER), podnesenoj protiv odluke od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE>, da ta odluka nije bila obrazložena u pogledu odnosa između osporavanog žiga te proizvoda i usluga na koje se taj žig odnosi tako da tužitelj nije mogao imati legitimna očekivanja da je ona zakonita.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="13"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0074"><NO.P>74</NO.P><TXT>U tom pogledu valja podsjetiti da iz ustaljene sudske prakse proizlazi da je obveza obrazlaganja predviđena u članku 75. prvoj rečenici Uredbe br. 207/2009 istog opsega kao i ona sadržana u članku 296. drugom stavku UFEU‑a i da je njezin cilj omogućiti, s jedne strane, zainteresiranim osobama da saznaju razloge za donesenu mjeru kako bi mogle zaštititi svoja prava te, s druge strane, sudu Unije da provodi nadzor nad zakonitošću odluke (vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151008">8. listopada 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Société des produits Nestlé/OHIM (NOURISHING PERSONAL HEALTH</NAME.CASE>), <NO.CASE>T‑336/14</NO.CASE>, neobjavljenu, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2015:770">EU:T:2015:770</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0011">11.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0075"><NO.P>75</NO.P><TXT>Osim toga, žalbeno vijeće nije obvezno zauzeti stajalište o svim argumentima stranaka. Dovoljno je da iznese činjenice i pravna stajališta koja imaju ključnu važnost u strukturi odluke (vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151008">8. listopada 2015.</DATE>, <NAME.CASE>NOURISHING PERSONAL HEALTH</NAME.CASE>, <NO.CASE>T‑336/14</NO.CASE>, neobjavljenu, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2015:770">EU:T:2015:770</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0015">15.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0076"><NO.P>76</NO.P><TXT>Naposljetku valja također podsjetiti da se razlikovni karakter žiga mora ocijeniti, s jedne strane, s obzirom na proizvode ili usluge za koje je zatražena registracija znaka te, s druge strane, s obzirom na doživljaj koji o njemu ima relevantna javnost koja se sastoji od potrošača tih proizvoda ili usluga (vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20161109">9. studenoga 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Smarter Travel Media/EUIPO (SMARTER TRAVEL</NAME.CASE>), <NO.CASE>T‑290/15</NO.CASE>, neobjavljenu, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2016:651">EU:T:2016:651</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0077"><NO.P>77</NO.P><TXT>Veza osporavanog žiga s proizvodima i uslugama na koje se taj žig odnosi stoga je dio pravnih stajališta koja imaju ključnu važnost u strukturi odluke o opisnom karakteru žiga.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0078"><NO.P>78</NO.P><TXT>Odluka od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> sadržava samo jednu točku, to jest točku 34., koja se tiče veze osporavanog žiga s preostalim proizvodima i žigovima (vidjeti točku 7. ove presude). Žalbeno vijeće nije dalo nikakav opis tih proizvoda i usluga te njihovih karakteristika, tako da nije moguće shvatiti zašto je ono smatralo da osporavani žig nije opisnog karaktera za te proizvode i usluge.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0079"><NO.P>79</NO.P><TXT>Štoviše, u podnesku u kojem iznosi žalbene razloge pred žalbenim vijećem intervenijent je detaljno obrazložio na gotovo pet stranica zašto se za osporavani žig trebalo smatrati da je opisnog karaktera za preostale proizvode i usluge. Tako je na primjer tvrdio da je osporavani žig opisnog karaktera za proizvode u vidu <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0030" ID="QS0030"/>električne energije, uključujući električnu energiju proizvedenu uz pomoć bioplina; električne energije proizvedene uz pomoć vode, vjetra i sunca<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/> koji spadaju u razred 4. jer se riječ <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0031" ID="QS0031"/>repower<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/> može shvatiti kao cilj tih proizvoda i to u vidu davanja nove energije stroju, uređaju ili drugoj napravi koja troši električnu energiju. Intervenijent je također smatrao, s jedne strane, da je osporavani žig opisnog karaktera za usluge proizvodnje energije koje spadaju u razred 40. jer se riječ <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0032" ID="QS0032"/>repower<QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/> može shvatiti kao pokretanje novih postrojenja za proizvodnju energije ili kao zamjenu energetski neučinkovitih postrojenja te, s druge strane, da je taj žig opisnog karaktera za usluge u vidu <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0033" ID="QS0033"/>distribucije energije; profesionalnog savjetovanja u svezi s prijenosom (distribucijom) energije; savjetovanjem na području prethodno navedenih usluga<QUOT.END REF.START="QS0033" CODE="201D" ID="QE0033"/> koje spadaju u razred 39. zato što se tim uslugama omogućuje ponovno pokretanje ili obnova distribucije energije i poboljšava energetska učinkovitost ili funkcioniranje distribucije energije. Doduše, iz sudske prakse navedene u točki 75. ove presude proizlazi da žalbeno vijeće nije dužno zauzeti stajalište o svim argumentima stranaka. Međutim, točka 34. odluke od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> očito nije dostatan odgovor na argumentaciju intervenijenta u pogledu veze osporavanog žiga s preostalim proizvodima i uslugama.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0080"><NO.P>80</NO.P><TXT>Osim toga, točno je da kada žalbeno vijeće u cijelosti potvrdi odluku Odjela za poništaje i imajući u vidu funkcionalni kontinuitet između odjelâ za poništaje i žalbenih vijeća, što potvrđuje članak 64. stavak 1. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 71. stavak 1. Uredbe 2017/1001), ta odluka kao i njezino obrazloženje čine sastavni dio okvira u kojem je odluka žalbenog vijeća donesena, a riječ je o okviru s kojim su stranke upoznate i koji sudu omogućuje da u potpunosti izvrši svoj nadzor zakonitosti u vezi s osnovanošću ocjene žalbenog vijeća (vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150318">18. ožujka 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Naazneen Investments/OHIM – Energy Brands (SMART WATER</NAME.CASE>), <NO.CASE>T‑250/13</NO.CASE>, neobjavljenu, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2015:160">EU:T:2015:160</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0016">16.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu). Međutim, pod pretpostavkom da je u ovom slučaju odluka Odjela za<?PAGE NO="14"?> poništaje bila dostatno obrazložena, ostaje činjenica da je žalbeno vijeće moralo, barem sažeto, odgovoriti na intervenijentovu podrobnu argumentaciju. Štoviše, valja dodati da iz odluke od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> jasno ne proizlazi da je žalbeno vijeće u cijelosti potvrdilo odluku Odjela za poništaje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0081"><NO.P>81</NO.P><TXT>Naposljetku, tužitelj pogrešno smatra da se žalbeno vijeće moglo ograničiti na općenito obrazlaganje. Naime, Sud je pojasnio da se takva mogućnost odnosi samo na proizvode i usluge koji su međusobno dovoljno izravno i konkretno povezani tako da čine dovoljno homogenu kategoriju ili skupinu proizvoda ili usluga (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131017">17. listopada 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Isdin/Bial‑Portela</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑597/12 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:672">EU:C:2013:672</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). No, iz pobijane odluke ne proizlazi niti izričito niti prešutno da su preostali proizvodi i usluge činili dovoljno homogenu kategoriju ili skupinu proizvoda ili usluga u smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131017">17. listopada 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Isdin/Bial‑Portela</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑597/12 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:672">EU:C:2013:672</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0082"><NO.P>82</NO.P><TXT>Stoga je manjkavo obrazloženje odluke od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> u pogledu veze osporavanog žiga s preostalim proizvodima i uslugama trebalo kod tužitelja, kao gospodarskog subjekta koji postupa s dužnom pažnjom, pobuditi sumnje u pogledu njezine zakonitosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0083"><NO.P>83</NO.P><TXT>Osim toga, budući da je povlačenje nezakonite odluke dopušteno samo ako su određeni uvjeti ispunjeni, ne može se tvrditi, kao što to tužitelj čini, da to što bilo koji odjel može slobodno izmijeniti predmet spora u postupcima u tijeku nije u skladu s načelima dobre uprave, pravne sigurnosti i pravomoćno presuđene stvari.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0084"><NO.P>84</NO.P><TXT>Osim toga, opće pravno načelo koje dopušta povlačenje nezakonite odluke u skladu je s načelom dobre uprave. Naime, u više je navrata presuđeno da je legitimno i u interesu dobrog administrativnog upravljanja to da se isprave pogreške i propusti koji zahvaćaju odluku (vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150715">15. srpnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Socitrel i Companhia Previdente/Komisija</NAME.CASE>, <NO.CASE>T‑413/10 i T‑414/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2015:500">EU:T:2015:500</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0176">176.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0085"><NO.P>85</NO.P><TXT>Štoviše, iako načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja zahtijevaju da povlačenje nezakonitog akata uslijedi u razumnom roku te da se uzme u obzir mjera u kojoj se zainteresirana osoba može eventualno pouzdati u zakonitost akta, ostaje činjenica da je takvo povlačenje u načelu dopušteno (vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20060504">4. svibnja 2006.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Ujedinjena Kraljevina</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑508/03</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2006:287">EU:C:2006:287</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0068">68.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0086"><NO.P>86</NO.P><TXT>Naposljetku, valja istaknuti da odluke žalbenih vijeća ne mogu postati pravomoćno presuđena stvar, osobito s obzirom na to da su, kao što je to navedeno u točki 61. ove presude, postupci pred EUIPO‑om upravne, a ne sudske naravi (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151208">8. prosinca 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Giand/OHIM – Flamagas (FLAMINAIRE)</NAME.CASE>, <NO.CASE>T‑583/14</NO.CASE>, neobjavljenu, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2015:943">EU:T:2015:943</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0021">21.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0087"><NO.P>87</NO.P><TXT>Štoviše, valja također podsjetiti da činjenica da je tužba protiv odluke od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE>, predmet T‑188/16, repowermap/EUIPO – Repower (REPOWER), bila u tijeku pred Općim sudom u trenutku u kojem je ta odluka opozvana nije sprečavala njezin opoziv (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150715">15. srpnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Socitrel i Companhia Previdente/Komisija</NAME.CASE>, <NO.CASE>T‑413/10 i T‑414/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2015:500">EU:T:2015:500</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0187">187.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0088"><NO.P>88</NO.P><TXT>Proizlazi da su u ovom slučaju ispunjeni uvjeti koji su postavljeni u sudskoj praksi navedenoj u točki 60. ove presude.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0089"><NO.P>89</NO.P><TXT>No, unatoč postojanju druge pravne osnove, pogreška u odabiru pravne osnove dovodi do poništenja dotičnog akta kada ona može imati posljedice po njegov sadržaj, osobito tako da dovede do nezakonitosti postupka za njegovo donošenje (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111018">18. listopada 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Sanduci i košare</NAME.CASE>, <NO.CASE>T‑53/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2011:601">EU:T:2011:601</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="15"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0090"><NO.P>90</NO.P><TXT>Sudska praksa u vezi s općim pravnim načelom koje dopušta retroaktivno povlačenje nezakonitih upravnih akata za to ne predviđa poseban postupak (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111018">18. listopada 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Sanduci i košare</NAME.CASE>, <NO.CASE>T‑53/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2011:601">EU:T:2011:601</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0042">42.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0091"><NO.P>91</NO.P><TXT>Tako valja zaključiti da pogreška žalbenog vijeća u pogledu odabira primjenjive pravne osnove ne opravdava poništenje pobijane odluke. Osim toga, bilo koje drugo rješenje bilo bi teško uskladiti s načelom dobrog sudovanja. Naime, ako bi pobijana odluka bila poništena zbog pogreške u pogledu odabira pravne osnove, Opći sud bi također morao poništiti odluku od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> koja je nedostatno obrazložena. To bi, s jedne strane, obvezivalo žalbeno vijeće da donese novu odluku u vezi s postupkom za proglašavanje osporavanog žiga ništavim između društava repowermap.org i Repower, a koja bi vjerojatno bila istovjetna odluci koju je donijelo <DATE ISO="20160926">26. rujna 2016.</DATE> nakon opoziva odluke od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE>, a, s druge strane, tužitelja da podnese novu tužbu protiv te nove odluke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0092"><NO.P>92</NO.P><TXT>Niti drugi tužiteljevi argumenti nisu uvjerljivi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0093"><NO.P>93</NO.P><TXT>Što se tiče, kao prvo, argumentacije prema kojoj, s jedne strane, članak 83. Uredbe br. 207/2009 upućuje na opća načela postupovnog prava u državama članicama, a ne na opća načela prava Unije te, s druge strane, EUIPO mora izložiti opća načela nacionalnog prava oslanjajući se na načela primjenjiva bez iznimke u svim državama članicama, valja istaknuti da se opće pravno načelo prema kojemu uprava ima mogućnost preispitati i po potrebi povući nezakonit upravni akt zasniva na pravima država članica i priznato je u prvim presudama Suda (presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19570712">12. srpnja 1957.</DATE>, <NAME.CASE>Algera i dr./Zajednička skupština</NAME.CASE>, <NO.CASE>7/56 i 3/57 do 7/57</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1957:7">EU:C:1957:7</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, str. 115. i 116., od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19610322">22. ožujka 1961.</DATE>, <NAME.CASE>Snupat/Visoka vlast</NAME.CASE>, <NO.CASE>42/59 i 49/59</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1961:5">EU:C:1961:5</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, str. 160. i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19650713">13. srpnja 1965.</DATE>, <NAME.CASE>Lemmerz‑Werke/Visoka vlast</NAME.CASE>, <NO.CASE>111/63</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1965:76">EU:C:1965:76</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, str. 852.). Nakon njegova priznanja Sud i Opći sud u više su navrata podsjetili na postojanje tog načela zasnovanog na pravima država članica (presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19820303">3. ožujka 1982.</DATE>, <NAME.CASE>Alpha Steel/Komisija</NAME.CASE>, <NO.CASE>14/81</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1982:76">EU:C:1982:76</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0010">10.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20001205">5. prosinca 2000.</DATE>, <NAME.CASE>Gooch/Komisija</NAME.CASE>, <NO.CASE>T‑197/99</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2000:282">EU:T:2000:282</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0053">53.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20070912">12. rujna 2007.</DATE>, <NAME.CASE>González y Díez/Komisija</NAME.CASE>, <NO.CASE>T‑25/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2007:257">EU:T:2007:257</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0097">97.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130711">11. srpnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>BVGD/Komisija</NAME.CASE>, <NO.CASE>T‑104/07 i T‑339/08</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2013:366">EU:T:2013:366</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0063">63.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Prema tome, sudovi Unije ustaljeno prihvaćaju da je to načelo priznato u nacionalnim pravima država članica. Tužitelj ne daje primjer ni za jednu državu članicu u kojoj to načelo ne bi bilo priznato. On samo ističe da primjerice u Njemačkoj načelo devolutivnog učinka podrazumijeva da u slučaju sudskog postupka prestaje nadležnost prethodnog tijela. Međutim, taj se argument ne tiče postojanja načela prema kojemu uprava ima mogućnost preispitivanja i po potrebi povlačenja pojedinačnog upravnog akta, već samo načina za ostvarivanje te mogućnosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0094"><NO.P>94</NO.P><TXT>Što se, kao drugo, tiče argumentacije prema kojoj se načelima kao što je načelo zaštite legitimnih očekivanja, dobre uprave i pravne sigurnosti protivi povlačenje odluke protiv koje je podnesena tužba Općem sudu jer postoji rizik da će dva tijela doći do suprotnog zaključka, valja istaknuti da će Opći sud obustaviti postupak po tužbi koja je u tijeku pred njim kada je povučena odluka žalbenog vijeća protiv koje je ta tužba podnesena. Stoga nema nikakvog rizika da će Opći sud doći do zaključka suprotnog zaključku žalbenog vijeća.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0095"><NO.P>95</NO.P><TXT>Uzimajući u obzir prethodno navedeno, ovaj tužbeni razlog treba odbiti.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na nedostatku u obrazloženju</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0096"><NO.P>96</NO.P><TXT>Tužitelj smatra da je žalbeno vijeće povrijedilo svoju obvezu obrazlaganja jer nije ispitalo argumente koji su istaknuti pred njim. Navodi da je sve argumente koje je naveo pred Općim sudom već istaknuo u svojim očitovanjima pred žalbenim vijećem. No, u pobijanoj odluci žalbeno vijeće nije ispitalo odluku proširenog žalbenog vijeća. Ono je samo potvrdilo da se članak 80. stavak 1. Uredbe br. 207/2009, ranija verzija, i dalje primjenjuje i da je odluka od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> zahvaćena postupovnom pogreškom te nije odgovorilo na druge argumente.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="16"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0097"><NO.P>97</NO.P><TXT>EUIPO i intervenijent nisu zauzeli stajalište o ovom tužbenom razlogu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0098"><NO.P>98</NO.P><TXT>Iz pobijane odluke proizlazi da je žalbeno vijeće izložilo činjenice i pravna stajališta koja imaju ključnu važnost u strukturi pobijane odluke u smislu sudske prakse navedene u točki 75. ove presude. Naime, ono je navelo da je članak 80. Uredbe br. 207/2009, ranija verzija, i dalje na snazi, da EUIPO ima obvezu obrazlagati svoje odluke i osobito analizirati razloge za odbijanje s obzirom na proizvode i usluge na koje se osporavani žig odnosi te da je odluka od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> opozvana zato što je bila zahvaćena nedostatkom u obrazloženju koji je očita postupovna pogreška.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0099"><NO.P>99</NO.P><TXT>Žalbeno vijeće nije bilo dužno odgovoriti na argument koji se temelji na odluci proširenog žalbenog vijeća i koji nije bio relevantan u ovom slučaju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0100"><NO.P>100</NO.P><TXT>Stoga četvrti tužbeni razlog treba odbiti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0101"><NO.P>101</NO.P><TXT>Iz prethodno navedenog proizlazi da tužbu treba odbiti u cijelosti.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Troškovi</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0102"><NO.P>102</NO.P><TXT>Sukladno članku 134. stavku 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0103"><NO.P>103</NO.P><TXT>Međutim, prema članku 135. stavku 1. Poslovnika, kad to zahtijeva pravičnost, Opći sud može odlučiti da stranka koja ne uspije u postupku, osim vlastitih troškova, snosi samo dio troškova druge stranke ili da ih ne snosi uopće. Osim toga, na temelju članka 135. stavka 2. tog istog poslovnika, stranci, pa i onoj koja je uspjela u postupku, Opći sud može naložiti snošenje troškova djelomično ili u potpunosti ako se to čini opravdanim na temelju njezina ponašanja, uključujući ponašanje prije pokretanja postupka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0104"><NO.P>104</NO.P><TXT>Štoviše, valja istaknuti da Opći sud može instituciji čija odluka nije poništena naložiti snošenje troškova ako je manjkavost te odluke mogla tužitelja navesti na podnošenje tužbe (vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20100909">9. rujna 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Evropaïki Dynamiki/Komisija</NAME.CASE>, <NO.CASE>T‑387/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2010:377">EU:T:2010:377</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0177">177.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0105"><NO.P>105</NO.P><TXT>U ovom slučaju tužitelj nije uspio u postupku. Međutim, on ne bi trebao podnijeti ovu tužbu i intervenijent ne bi trebao intervenirati da EUIPO nije morao donijeti pobijanu odluku radi opoziva odluke od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE>, koja je bila zahvaćena nedostatkom u obrazloženju. Osim toga, pobijana se odluka pogrešno temelji na članku 80. stavku 1. Uredbe br. 207/2009, što je tužitelja moglo navesti na podnošenje ove tužbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0106"><NO.P>106</NO.P><TXT>Prema tome, Opći sud smatra da okolnosti ovog slučaja opravdavaju odluku da EUIPO mora snositi vlastite troškove i da mu se mora naložiti snošenje troškova tužitelja i intervenijenta.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><JURISDICTION><INTRO><P>Slijedom navedenog,</P><P>OPĆI SUD (peto vijeće)</P><P>proglašava i presuđuje:</P></INTRO><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Tužba se odbija.</HT></TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) snosit će vlastite troškove kao i troškove društava Repower AG i repowermap.org.</HT></TXT></NP></ITEM></LIST></JURISDICTION></CONTENTS.JUDGMENT><?PAGE NO="17"?><SIGNATURE.CASE><SIGNATORY><P>Gratsias</P></SIGNATORY><SIGNATORY><P>Dittrich</P></SIGNATORY><SIGNATORY><P>Xuereb</P></SIGNATORY><P>Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu <DATE ISO="20180221">21. veljače 2018.</DATE></P><SIGNATORY><P>Potpisi</P></SIGNATORY></SIGNATURE.CASE></JUDGMENT>