<!DOCTYPE html PUBLIC "yes" "xhtml1-strict.dtd">
<html xmlns="http://www.w3.org/1999/xhtml">
<!--GENDOC2XHTML # converter_version: 1.2.15-->
  <head>
    <title>2026-07-202607C116202504000-00-TRA-DOC-HR-ARRET-C-0400-25-202606746-07_00</title>
    <meta content="text/html; charset=utf-8" http-equiv="Content-Type"/>
    <meta content="true" name="ParExtraits_2021"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGeneratedDate"/>
    <meta content="hr-HR" name="Gendoc_Lang"/>
    <meta content="" name="Gendoc_GenerationDate"/>
    <meta content="" name="IsFlattened"/>
    <meta content="1" name="NumProc"/>
    <meta content="Final" name="Gendoc_EditionType"/>
    <meta content="0001" name="Gendoc_CaseNumberSuite"/>
    <meta content="20/08/2026 15:29:56" name="Gendoc_LastVerificationDate"/>
    <meta content="" name="Gendoc_ProcedureNumber"/>
    <meta content="hr" name="Gendoc_LangCode"/>
    <meta content="ARR" name="TypeDoc"/>
    <meta content="sORSrZM9yaOdLT6P8GQi3bnjCZywW/bCf45oLvfoAH3K9MNcr7FTZGABowBeJUtr7qzmuwna6MeCZgu9VSM9LMqL+e4OAJNnUjjDMMsEG9bgs6i/RNtPXmzF0/Hb2Xn4bXl5CLyV+mbkud4hKQjnj/skt8dt4mKq/QL2uRTuSOE=" name="GenDocUID"/>
    <meta content="P" name="TypeProc"/>
    <meta content="" name="CreateCustomParts"/>
    <meta content="OK" name="ReadyToPublish"/>
    <meta content="maslosa" name="Gendoc_User"/>
    <meta content="" name="EP_Mode"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGenerated"/>
    <meta content="" name="Gendoc_Vademecum"/>
    <meta content="0400" name="NumeroOrdre"/>
    <meta content="2025" name="Annee"/>
    <meta content="P" name="Gendoc_ProcedureType"/>
    <meta content="" name="EP_Version"/>
    <meta content="HR" name="Langue"/>
    <meta content="maslosa" name="Gendoc_DGTGeneratedUser"/>
    <meta content="FAST_document_go_ok" name="Gendoc_LastVerificationStatus"/>
    <meta content="ARR_C" name="Gendoc_GendocTemplateType"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlockFlatP"/>
    <meta content="GenDoc 14-07-26 17:03:44" name="Created"/>
    <meta content="" name="Canevas3_Vademecum"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlock"/>
    <meta content="" name="Gendoc_CaseYear"/>
    <meta content="false" name="Generation_In_Progress"/>
    <meta content="C" name="Juridiction"/>
    <meta content="bd18f7bc98544ffca3b69072792551da" name="DocumentIdentifier"/>
    <meta content="0400" name="Gendoc_CaseNumber"/>
    <meta content="ImportedWithoutSource" name="SdlIdentifier"/>
    <meta content="PV" name="NatureAff"/>
    <meta content="PV" name="Gendoc_CaseNature"/>
    <meta content="0001" name="NumSuite"/>
    <meta content="C" name="Gendoc_Juridiction"/>
  </head>
  <body>
    <div style="header">
      <div id="rId24" style="first"/>
      <div id="rId20" style="even">Presuda od 16. 7. 2026. – Predmet C‑400/25 P</div>
      <div id="rId21" style="default">Timčenko/Vijeće</div>
    </div>
    <p class="C19Centre" id="para-1" title="page-1">
      PRESUDA SUDA (treće vijeće)
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-2" title="page-1">
      16. srpnja 2026. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-1" href="#t-1">*</a>
</span>)
    </p>
    <p class="C71Indicateur" id="para-3" title="page-1">
      „Žalba – Mjere ograničavanja poduzete s obzirom na vojnu agresiju prema Ukrajini – Odluka 2014/145/ZVSP – Članak 1. stavak 1. točka (b) i članak 2. stavak 1. točka (d) – Mjere ograničavanja određene fizičkoj osobi koja pruža financijsku potporu ruskim donositeljima odluka odgovornima za pripojenje Krima ili destabilizaciju Ukrajine – Članak 21. UFEU‑a – Članak 45. stavak 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima – Građanstvo Europske unije – Sloboda kretanja – Mjere ograničavanja koje ograničavaju slobodu kretanja i boravka građanina Unije”
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-4" title="page-1">
      U predmetu C‑400/25 P,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-5" title="page-1">
      povodom žalbe na temelju članka 56. Statuta Suda Europske unije, podnesene 13. lipnja 2025.,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-6" title="page-1">
      Gennadij Nikolajevič Timčenko, sa stalnom adresom u Moskvi (Rusija), kojeg zastupaju S. Bonifassi, T. Bontinck, E. Fedorova i J. Goffin, odvjetnici,
    </p>
    <p class="C72Alineadroite" id="para-7" title="page-1">
      žalitelj,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-8" title="page-1">
      a druga stranka u postupku je:
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-9" title="page-1">
      Vijeće Europske unije, koje zastupaju M.-C. Cadilhac i V. Piessevaux, u svojstvu agenata,
    </p>
    <p class="C72Alineadroite" id="para-10" title="page-1">
      tuženik u prvostupanjskom postupku,
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-11" title="page-1">
      SUD (treće vijeće),
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-12" title="page-1">
      u sastavu: C. Lycourgos, predsjednik vijeća, O. Spineanu‑Matei (izvjestiteljica), S. Rodin, N. Piçarra i N. Fenger, suci,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-13" title="page-1">
      nezavisna odvjetnica: J. Kokott,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-14" title="page-1">
      tajnik: A. Calot Escobar,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-15" title="page-1">
      uzimajući u obzir pisani dio postupka,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-16" title="page-1">
      odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnu odvjetnicu, da u predmetu odluči bez mišljenja,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-17" title="page-1">
      donosi sljedeću
    </p>
    <p class="C75Debutdesmotifs" id="para-18" title="page-1">
      Presudu
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Gennadij Nikolajevič Timčenko svojom žalbom zahtijeva ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 2. travnja 2025., Timčenko/Vijeće (T‑297/23, u daljnjem tekstu: pobijana presuda, EU:T:2025:352), kojom je taj sud odbio njegovu tužbu za, s jedne strane, poništenje, na temelju članka 263. UFEU‑a, kao prvo, Odluke Vijeća (ZVSP) 2023/572 od 13. ožujka 2023. o izmjeni Odluke 2014/145/ZVSP o mjerama ograničavanja s obzirom na djelovanja kojima se podrivaju ili ugrožavaju teritorijalna cjelovitost, suverenitet i neovisnost Ukrajine (SL 2023., L 75 I, str. 134.) i Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2023/571 od 13. ožujka 2023. o provedbi Uredbe (EU) br. 269/2014 o mjerama ograničavanja u odnosu na djelovanja koja podrivaju ili ugrožavaju teritorijalnu cjelovitost, suverenost i neovisnost Ukrajine (SL 2023., L 75 I, str. 1.) (u daljnjem tekstu zajedno: akti iz ožujka 2023.), i, kao drugo, Odluke Vijeća (ZVSP) 2023/1767 od 13. rujna 2023. o izmjeni Odluke 2014/145/ZVSP o mjerama ograničavanja s obzirom na djelovanja kojima se podrivaju ili ugrožavaju teritorijalna cjelovitost, suverenitet i neovisnost Ukrajine (SL 2023., L 226, str. 104.) i Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2023/1765 od 13. rujna 2023. o provedbi Uredbe (EU) br. 269/2014 o mjerama ograničavanja u odnosu na djelovanja koja podrivaju ili ugrožavaju teritorijalnu cjelovitost, suverenost i neovisnost Ukrajine (SL 2023., L 226, str. 3.) (u daljnjem tekstu zajedno: akti iz rujna 2023.), u dijelu u kojem se akti iz ožujka 2023. i akti iz rujna 2023. (u daljnjem tekstu zajedno: sporni akti) odnose na njega i, s druge strane, za naknadu, na temelju članka 268. UFEU‑a, neimovinske štete koju je navodno pretrpio zbog donošenja spornih akata.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravni okvir i okolnosti spora</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Činjenični i pravni kontekst predmeta iznesen je u točkama 2. do 32. pobijane presude. Za potrebe ovog postupka može se sažeti i dopuniti na sljedeći način.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Taj je predmet pokrenut u kontekstu mjera ograničavanja koje je Europska unija donijela od 2014. kao odgovor na djelovanja kojima se podrivaju ili ugrožavaju teritorijalna cjelovitost, suverenitet i neovisnost Ukrajine.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">4</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Žalitelj je poslovni čovjek koji ima rusko i finsko državljanstvo.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">5</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Vijeće Europske unije je 17. ožujka 2014., na temelju članka 29. UEU‑a, donijelo Odluku 2014/145/ZVSP o mjerama ograničavanja s obzirom na djelovanja kojima se podrivaju ili ugrožavaju teritorijalnu cjelovitost, suverenitet i neovisnost Ukrajine (SL 2014., L 78, str. 16.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">6</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Istoga je dana Vijeće, na temelju članka 215. stavka 2. UFEU‑a, donijelo Uredbu (EU) br. 269/2014 o mjerama ograničavanja u odnosu na djelovanja koja podrivaju ili ugrožavaju teritorijalnu cjelovitost, suverenost i neovisnost Ukrajine (SL 2014., L 78, str. 6. i ispravak SL 2014., L 121, str. 60.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">7</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nakon invazije oružanih snaga Ruske Federacije na Ukrajinu 24. veljače 2022., Vijeće je 25. veljače 2022. donijelo Odluku (ZVSP) 2022/329 o izmjeni Odluke 2014/145/ZVSP o mjerama ograničavanja s obzirom na djelovanja kojima se podrivaju ili ugrožavaju teritorijalna cjelovitost, suverenitet i neovisnost Ukrajine (SL 2022., L 50, str. 1.). Istoga je dana ta institucija donijela Uredbu Vijeća (EU) 2022/330 o izmjeni Uredbe (EU) br. 269/2014 o mjerama ograničavanja u odnosu na djelovanja koja podrivaju ili ugrožavaju teritorijalnu cjelovitost, suverenost i neovisnost Ukrajine (SL 2022., L 51, str. 1.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Direktiva 2004/38/EZ</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">8</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Direktiva 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica, o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1612/68 i stavlja[n]ju izvan snage direktiva 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ (SL 2004., L 158, str. 77.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 42. i ispravak SL 2016., L 87, str. 36.) donesena je na temelju Ugovora o EZ‑u, osobito članaka 12., 18., 40., 44. i 52. tog ugovora.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">9</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uvodna izjava 2. Direktive 2004/38 glasi:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-30" title="page-2">
      „Slobodno kretanje osoba predstavlja jednu od temeljnih sloboda unutarnjeg tržišta, koje obuhvaća područje bez unutarnjih granica na kojem je sloboda osigurana u skladu s odredbama Ugovora.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">10</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 1. te direktive, naslovljenim „Predmet”, određuje se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-32" title="page-2">
      „Ovom se Direktivom utvrđuju:
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-33" title="page-2">
      (a) uvjeti pod kojima građani Unije i članovi njihovih obitelji ostvaruju pravo [slobodno se kretati i boraviti] unutar državnog područja država članica;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-34" title="page-2">
      (b) pravo stalnog [boravka] na području država članica za građane Unije i članove njihovih obitelji;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-35" title="page-2">
      (c) ograničenja prava navedenih u točkama (a) i (b) ovog članka zbog razloga javnog poretka, javne sigurnosti ili javnog zdravlja.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">11</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na početku poglavlja VI. navedene direktive, naslovljenog „Ograničenja prava [ulaska i boravka] zbog razloga javnog poretka, javne sigurnosti ili javnog zdravlja”, njezin članak 27., naslovljen „Opća načela”, glasi:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-37" title="page-3">
      „1. Podložno odredbama ovog poglavlja, države članice mogu ograničiti slobodu kretanja i boravka građanima Unije i članovima njihovih obitelji, bez obzira na njihovo državljanstvo, zbog razloga javnog poretka, javne sigurnosti ili javnog zdravlja. Na ove razloge ne može se pozivati u gospodarske svrhe.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-38" title="page-3">
      2. Mjere poduzete zbog razloga javnog poretka ili javne sigurnosti moraju biti u skladu s načelom proporcionalnosti i temeljiti se isključivo na osobnom ponašanju dotičnog pojedinca. Ranije osuđujuće kaznene presude same po sebi ne predstavljaju razloge za poduzimanje takvih mjera.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-39" title="page-3">
      Osobno ponašanje dotičnog pojedinca mora predstavljati stvarnu, trenutačnu i dostatno ozbiljnu prijetnju koja utječe neki od temeljnih interesa društva. Obrazloženja koja nisu povezana s pojedinačnim slučajem ili se odnose na opću prevenciju nisu prihvatljiva.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-40" title="page-3">
      […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">12</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 42. te direktive, ona je upućena državama članicama.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Odluka 2014/145 u verziji primjenjivoj na dan donošenja akata iz ožujka 2023.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">13</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 1. stavkom 1. Odluke 2014/145, kako je, konkretno, izmijenjena Odlukom 2022/329 nalaže se državama članicama da poduzmu potrebne mjere kako bi spriječile ulazak na svoje državno područje ili provoz preko njega, među ostalim, fizičkih osoba koje ispunjavaju kriterije predviđene u točkama (a), (b) i (e) toga članka, dok se člankom 2. stavkom 1. Odluke 2014/145 predviđa zamrzavanje sredstava i gospodarskih resursa fizičkih osoba koje ispunjavaju kriterije predviđene u, konkretno, točkama (a), (d) i (g) toga članka, pri čemu su potonji kriteriji u biti istovjetni kriterijima predviđenima u točkama (a), (b) i (e) tog članka 1. stavka 1.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">14</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 1. Odluke 2014/145, u njezinoj verziji primjenjivoj na dan donošenja akata iz ožujka 2023., određivao je:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-45" title="page-3">
      „1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi spriječile ulazak na svoje državno područje ili provoz preko njega:
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-46" title="page-3">
      (a) fizičkih osoba odgovornih za djelovanja ili politike kojima se podrivaju ili ugrožavaju teritorijalna cjelovitost, suverenitet i neovisnost Ukrajine odnosno stabilnost ili sigurnost u Ukrajini, fizičkih osoba koje podupiru ili provode takva djelovanja ili politike ili koje ometaju rad međunarodnih organizacija u Ukrajini;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-47" title="page-4">
      (b) fizičkih osoba koje pružaju materijalnu ili financijsku potporu ruskim donositeljima odluka odgovornima za pripojenje Krima ili destabilizaciju Ukrajine ili koje od njih imaju koristi;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-48" title="page-4">
      […]
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-49" title="page-4">
      (e) vodećih poslovnih osoba uključenih u gospodarske sektore koji osiguravaju znatan izvor prihoda Vladi Ruske Federacije, koja je odgovorna za pripojenje Krima i destabilizaciju Ukrajine,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-50" title="page-4">
      te fizičkih osoba povezanih s njima, kako su navedene u Prilogu.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-51" title="page-4">
      2. Stavak 1. ne obvezuje državu članicu da svojim državljanima odbije ulazak na svoje državno područje.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-52" title="page-4">
      3. Stavkom 1. ne dovode se u pitanje slučajevi u kojima državu članicu obvezuje međunarodno pravo, to jest:
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-53" title="page-4">
      (a) kao državu domaćina međunarodne međuvladine organizacije;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-54" title="page-4">
      (b) kao državu domaćina međunarodne konferencije koju su sazvali Ujedinjeni narodi ili međunarodne konferencije koja se održava pod njihovim pokroviteljstvom;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-55" title="page-4">
      (c) u skladu s multilateralnim sporazumom o dodijeljenim povlasticama i imunitetima; ili
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-56" title="page-4">
      (d) u okviru Ugovora o mirenju (pakt iz Laterana) iz 1929. koji su sklopile Sveta Stolica (Država Vatikanskoga Grada) i [Talijanska Republika].
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-57" title="page-4">
      4. Smatra se da se stavak 3. primjenjuje i u slučajevima kada je država članica zemlja domaćin Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS).
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-58" title="page-4">
      5. Vijeće se propisno izvješćuje o svim slučajevima u kojima država članica odobrava iznimku u skladu sa stavcima 3. ili 4.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-59" title="page-4">
      6. Države članice mogu odobriti izuzeća od mjera koje uvodi stavak 1. ako je putovanje opravdano zbog hitne humanitarne potrebe ili radi sudjelovanja u međuvladinim sastancima te onima koje promiče ili ugošćuje Unija ili čiji je domaćin država članica koja predsjedava OESS‑om, gdje se odvija politički dijalog koji izravno promiče političke ciljeve mjera ograničavanja, uključujući potporu teritorijalnoj cjelovitosti, suverenitetu i neovisnosti Ukrajine.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-60" title="page-4">
      […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">15</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 2. stavak 1. točke (a), (d), (g) i in fine Odluke 2014/145, u verziji primjenjivoj na dan donošenja akata iz ožujka 2023., glasio je kako slijedi:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-62" title="page-5">
      „Zamrzavaju se sva sredstva i gospodarski resursi koji pripadaju ili su u vlasništvu, u posjedu ili pod nadzorom:
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-63" title="page-5">
      (a) fizičkih osoba odgovornih za djelovanja ili politike kojima se podrivaju ili ugrožavaju teritorijalna cjelovitost, suverenitet i neovisnost Ukrajine odnosno stabilnost ili sigurnost u Ukrajini, fizičkih osoba koje podupiru ili provode takva djelovanja ili politike ili koje ometaju rad međunarodnih organizacija u Ukrajini;
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-64" title="page-5">
      […]
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-65" title="page-5">
      (b) fizičkih ili pravnih osoba, subjekata ili tijela koji pružaju materijalnu ili financijsku potporu ruskim donositeljima odluka odgovornima za pripojenje Krima ili destabilizaciju Ukrajine ili koji od njih imaju koristi;
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-66" title="page-5">
      […]
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-67" title="page-5">
      (g) vodećih poslovnih osoba ili pravnih osoba, subjekata i tijela uključenih u gospodarske sektore koji osiguravaju znatan izvor prihoda Vladi Ruske Federacije, koja je odgovorna za pripojenje Krima i destabilizaciju Ukrajine,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-68" title="page-5">
      te fizičkih ili pravnih osoba, subjekata ili tijela povezanih s njima, kako su navedeni u Prilogu.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Odluka 2014/145 u verziji primjenjivoj na dan donošenja akata iz rujna 2023.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">16</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Vijeće je 5. lipnja 2023. donijelo Odluku (ZVSP) 2023/1094 o mjerama ograničavanja s obzirom na djelovanja kojima se podrivaju ili ugrožavaju teritorijalna cjelovitost, suverenitet i neovisnost Ukrajine (SL 2023., L 146, str. 20.). Konkretno, kriteriji iz članka 1. stavka 1. točke (e) i članka 2. stavka 1. točke (g) Odluke 2014/145, kako je izmijenjena Odlukom 2023/1094 sada obuhvaćaju vodeće poslovne osobe koje djeluju u Rusiji i članove njihove uže obitelji ili druge fizičke osobe koji od njih imaju koristi, ili poslovne osobe, pravne osobe, subjekte ili tijela uključene u gospodarske sektore koji osiguravaju znatan izvor prihoda Vladi Ruske Federacije, koja je odgovorna za pripojenje Krima i destabilizaciju Ukrajine. S druge strane, kriteriji predviđeni u članku 1. stavku 1. točkama (a) i (b) te u članku 2. stavku 1. točkama (a) i (d) te Odluke 2014/145 ostali su nepromijenjeni u odnosu na one predviđene u Odluci 2014/145, u njezinoj verziji primjenjivoj na dan donošenja akata iz ožujka 2023.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uredba br. 269/2014 u verziji primjenjivoj na dan donošenja akata iz ožujka 2023.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">17</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 3. stavkom 1. Uredbe br. 269/2014, kako je izmijenjena Uredbom 2022/330, nabrajaju se kriteriji koji uređuju, među ostalim, uvrštavanje na popis iz Priloga I. Uredbi br. 269/2014. fizičkih osoba čija su sredstva i gospodarski resursi zamrznuti u skladu s člankom 2. stavkom 1. te uredbe. Kriteriji iz tog članka 3. stavka 1. točaka (a), (d) i (g) su, u biti, istovjetni onima navedenima u točki 15. ove presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uredba br. 269/2014 u verziji primjenjivoj na dan donošenja akata iz rujna 2023.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">18</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Vijeće je 5. lipnja 2023. donijelo Uredbu (EU) br. 2023/1089 o izmjeni Uredbe (EU) br. 269/2014 o mjerama ograničavanja u odnosu na djelovanja koja podrivaju ili ugrožavaju teritorijalnu cjelovitost, suverenost i neovisnost Ukrajine (SL 2023., L 146, str. 1.). Konkretno, kriterij iz članka 3. stavka 1. točke (g) Uredbe br. 269/2014, kako je izmijenjena Uredbom 2023/1089, proizlazi iz izmjene koja je u biti istovjetna onoj koja je navedena u točki 16. ove presude. S druge strane, kriteriji predviđeni u članku 3. stavku 1. točkama (a) i (d) te uredbe br. 269/2014 ostali su nepromijenjeni u odnosu na one predviđene u Uredbi br. 269/2014, u njezinoj verziji primjenjivoj na dan donošenja akata iz ožujka 2023.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sporni akti</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">19</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Aktima iz ožujka 2023. su, zbog sljedećih razloga, zadržane na snazi mjere ograničavanja donesene protiv žalitelja Odlukom Vijeća (ZVSP) 2022/337 od 28. veljače 2022. o izmjeni Odluke 2014/145/ZVSP o mjerama ograničavanja s obzirom na djelovanja kojima se podrivaju ili ugrožavaju teritorijalna cjelovitost, suverenitet i neovisnost Ukrajine (SL 2022., L 59, str. 1. i ispravak SL 2022., L 67, str. 112.), i Provedbenom uredbom Vijeća (EU) 2022/336 od 28 2022 o provedbi Uredbe (EU) br. 269/2014 o mjerama ograničavanja u odnosu na djelovanja koja podrivaju ili ugrožavaju teritorijalnu cjelovitost, suverenost i neovisnost Ukrajine (SL 2022., L 58, str. 1. i ispravak SL 2022., L 67, str. 113.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-77" title="page-6">
      „[Žalitelj je] dugogodišnji […] poznanik predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina te ga se s više strana opisuje kao jednog od njegovih pouzdanika.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-78" title="page-6">
      Ostvaruje korist od svojih veza s ruskim donositeljima odluka. Osnivač je i dioničar investicijske grupacije Volga Group, koja raspolaže portfeljem ulaganja u ključnim sektorima ruskoga gospodarstva. Volga Group znatno doprinosi ruskom gospodarstvu i njegovu razvoju.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-79" title="page-6">
      Dioničar je i [društva Bank] Rossiya, koju se smatra bankom [Vladimira] Putina i njegovih suradnika. Od nezakonitog pripojenja Krima [društvo Bank] Rossiya otvorilo je podružnice diljem Krima i [u] Sevastopolju, čime je konsolidiralo njihovu integraciju u Rusku Federaciju.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-80" title="page-6">
      Osim toga, [društvo Bank] Rossiya ima udjele u medijskom holdingu National Media Group, koji kontrolira 28 medijskih poduzeća u Rusiji i koja aktivno šire propagandu i dezinformacije povezane s ruskim agresivnim ratom protiv Ukrajine.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-81" title="page-7">
      Stoga je odgovoran za podupiranje djelovanja [ili] politika kojima se podrivaju teritorijalna cjelovitost, suverenitet i neovisnost Ukrajine.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-82" title="page-7">
      [Ujedno pruža] financijsk[u] [ili] materijaln[u] potpor[u] ruskim donositeljima odluka koji su odgovorni za pripojenje Krima i destabilizaciju Ukrajine[, od kojih ostvaruje] koristi […].”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">20</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Aktima iz rujna 2023. su, zbog razloga koji su u biti istovjetni i dopunjeni navodom da je žalitelj „vodeći poslovni čovjek koji djeluje u Rusiji”, zadržane na snazi mjere ograničavanja koje su već prvi put bile zadržane na snazi protiv žalitelja aktima iz ožujka 2023. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Postupak pred Općim sudom i pobijana presuda</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">21</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužbom od 24. svibnja 2023. žalitelj je Općem sudu podnio tužbu za, među ostalim, poništenje spornih akata. U tu je svrhu istaknuo šest tužbenih razloga, od kojih se prvi temeljio na očitoj pogrešci u ocjeni Vijeća, a peti na povredi temeljnog prava na slobodu kretanja predviđenog člankom 21. UFEU‑a, članka 52. stavka 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) i ustavnih tradicija zajedničkih državama članicama.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">22</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pobijanom je presudom Opći sud odbio prvi tužbeni razlog kojim je žalitelj, među ostalim, tvrdio da je Vijeće počinilo očitu pogrešku u ocjeni smatrajući da je, kako u aktima iz ožujka 2023. tako i u aktima iz rujna 2023., kriterij predviđen u članku 1. stavku 1. točki (b) i članku 2. stavku 1. točki (d) Odluke 2014/145, u njezinim verzijama primjenjivima na dane donošenja spornih akata (u daljnjem tekstu: Odluka 2014/145) te u članku 3. stavku 1. točki (d) Uredbe br. 269/2014, u njezinim verzijama primjenjivima na ta dva datuma (u daljnjem tekstu: Uredba br. 269/2014) (u daljnjem tekstu: kriterij (d)), u odnosu na njega bio ispunjen. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">23</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad je riječ o aktima iz ožujka 2023., Opći sud je u točkama 143. do 147. pobijane presude smatrao da je Vijeće moglo smatrati, a da pritom ne počini pogrešku u ocjeni, da je žalitelj, u svojstvu velikog dioničara društva Bank Rossiya – koje je sâmo pružalo financijsku potporu Vladimiru Putinu – financijski podupirao potonjeg, tako da je ispunjavao uvjete propisane kriterijem (d).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">24</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U točkama 161. do 164. pobijane presude Opći sud je zbog istih razloga smatrao da je Vijeće moglo valjano smatrati, kad je riječ o aktima iz rujna 2023., da žalitelj ispunjava uvjete propisane kriterijem (d), i to tim više jer je Vijeće istaknulo da je žalitelj zahvaljujući poreznim oslobođenjima imao „korist od ruskih donositelja odluka odgovornih za pripojenje Krima ili destabilizaciju Ukrajine”, u smislu tog kriterija.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">25</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opći je sud također odbio peti tužbeni razlog koji je istaknuo žalitelj. U točkama 179. do 182. pobijane presude u biti je smatrao da se ograničenja ostvarivanja prava slobodnog kretanja i boravka građana Unije utvrđenog u članku 21. UFEU‑a i članku 45. stavku 1. Povelje mogu uvesti odlukama iz područja zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP) donesenima na temelju članka 29. UEU‑a. Također je u točkama 183. do 193. te presude smatrao da ograničenja pri ostvarivanju tog prava, poput onih nametnutih mjerama ograničavanja u odnosu na žalitelja, ispunjavaju uvjete navedene u članku 52. stavku 1. Povelje, na temelju kojeg takva ograničenja moraju biti predviđena zakonom, poštovati bit predmetnog prava te, podložno načelu proporcionalnosti, biti potrebna i zaista odgovarati ciljevima od općeg interesa koje priznaje Unija ili potrebi zaštite prava i sloboda drugih osoba.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">26</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na to da je usto odbio druge tužbene razloge koje je istaknuo žalitelj, Opći sud je u točki 221. pobijane presude odbio tužbu u cijelosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zahtjevi stranaka u žalbenom postupku</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">27</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Žalitelj svojom žalbom od Suda zahtijeva da:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">ukine pobijanu presudu, uključujući u dijelu u kojem mu je naloženo snošenje vlastitih troškova i troškova Vijeća;</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">odluči o meritumu predmeta i poništi sporne akte u dijelu u kojem se odnose na njega, i</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">naloži Vijeću snošenje troškova obaju postupaka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">28</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Vijeće od Suda zahtijeva da:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">odbije žalbu, i</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">žalitelju naloži snošenje troškova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">O žalbi</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">29</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Žalitelj u prilog svojoj žalbi ističe deset žalbenih razloga, pri čemu se prvi do četvrtog i osmi žalbeni razlog temelje na pogreškama koje se tiču prava koje je Opći sud počinio u vezi s kriterijem predviđenim u članku 1. stavku 1. točki (e) i u članku 2. stavku 1. točki (g) Odluke 2014/145 te u članku 3. stavku 1. točki (g) Uredbe br. 269/2014; peti na pogreškama koje se tiču prava koje je Opći sud počinio u vezi s kriterijem predviđenim u članku 1. stavku 1. točki (a) i u članku 2. stavku 1. točki (a) Odluke 2014/145 te članku 3. stavku 1. točki (a) Uredbe br. 269/2014; šesti na pogrešci koja se tiče prava i povredi obveze obrazlaganja u vezi s kriterijem (d); sedmi na pogreškama koje se tiču prava u vezi s tim kriterijem; deveti, na pogrešci koja se tiče prava u analizi, od strane Općeg suda, ograničenja slobode kretanja i boravka koje žalitelj uživa kao građanin Unije a koja su uvedena spornim aktima i; deseti, na pogreškama koje se tiču prava i povredi obveze obrazlaganja prilikom ocjene proporcionalnosti tih akata i poštovanja biti te slobode.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">30</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud smatra svrsishodnim najprije ispitati šesti i sedmi, zatim deveti i deseti, te naposljetku prvi do petog i osmi žalbeni razlog.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Šesti žalbeni razlog</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Argumentacija stranaka</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">31</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojim šestim žalbenim razlogom, koji se odnosi na točke 144., 146. i 147. pobijane presude, koje se odnose na analizu osnovanosti akata iz ožujka 2023. s obzirom na kriterij (d), žalitelj prigovara Općem sudu da je počinio pogrešku koja se tiče prava time što je primijenio preširoko tumačenje pojma „materijalna ili financijska potpora” ruskim donositeljima odluka, u smislu tog kriterija, i da je povrijedio svoju obvezu obrazlaganja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">32</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, tvrdi da je Opći sud u točkama 146. i 147. pobijane presude proizvoljno i zlouporabno te protivno načelu pravne sigurnosti i vlastitoj sudskoj praksi priznao postojanje takve potpore samo zato što društvo Bank Rossiya, čiji je žalitelj „veliki dioničar”, pruža financijsku potporu predsjedniku Ruske Federacije, Vladimiru Putinu. Naime, materijalna ili financijska potpora predviđena kriterijem (d) trebala bi imati određeno kvantitativno ili kvalitativno značenje kako bi se djelotvorno omogućio nastavak djelovanja Vlade Ruske Federacije protiv Ukrajine te bi je dotična osoba trebala izravno pružati na temelju djelovanja koje ta osoba izvrši, a ne posredstvom drugog subjekta, kao što je u ovom slučaju društvo Bank Rossiya.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">33</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, smatra da je Opći sud također povrijedio svoju obvezu obrazlaganja jer nije nastojao utvrditi bilo kakvu žaliteljevu intervenciju u navodnoj financijskoj potpori koju je društvo Bank Rossiya pružilo Vladimiru Putinu; žaliteljevo se ime zapravo ne spominje u točki 144. pobijane presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">34</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Usto, Opći sud nije objasnio relevantnost žaliteljeva statusa manjinskog i neizravnog dioničara za potrebe primjene kriterija (d) te je, uostalom, propustio odgovoriti na žaliteljeve argumente koji se odnose na taj status dioničara. U tom pogledu žalitelj upućuje na argumente iznesene u vezi s tim pitanjem u okviru svojeg petog žalbenog razloga, koji se odnosi na razmatranja koja je Opći sud iznio u točkama 132. do 136. te presude u vezi s kvalifikacijom žalitelja kao „velikog dioničara” društva Bank Rossiya. Tim argumentima žalitelj u biti smatra da Opći sud nije objasnio zašto se manjinski i neizravni dioničar društva kao što je Bank Rossiya može smatrati velikim, s obzirom na to da takav dioničar ni na koji način ne može usmjeriti poslovanje tog društva ili njegovo tekuće poslovanje niti izvršavati bilo kakav utjecaj na njegovo donošenje odluka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">35</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Vijeće osporava osnovanost žaliteljevih argumenata.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ocjena Suda</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">36</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad je riječ, kao prvo, o prigovoru koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja, valja podsjetiti na to da iz obrazloženja presude ili rješenja Općeg suda mora jasno i nedvosmisleno slijediti njegova ocjena, tako da zainteresirane osobe mogu utvrditi razloge za donesenu odluku i tako da Sud može izvršavati sudski nadzor. Obveza obrazlaganja koju ima Opći sud ipak ga ne obvezuje da cjelovito, stavku po stavku, obrazlaže svaki stav koji su iznijele stranke u postupku i to obrazloženje stoga može biti implicitno pod uvjetom da omogućava zainteresiranim strankama da saznaju razloge zbog kojih Opći sud nije prihvatio njihove argumente, a Sudu da raspolaže s dovoljno elemenata za obavljanje sudskog nadzora (presuda od 26. ožujka 2026., Pumpjanski i dr./Vijeće, C‑696/23 P, C‑704/23 P, C‑711/23 P, C‑35/24 P i C‑111/24 P, EU:C:2026:245, t. 101. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">37</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju žalitelj prigovara Općem sudu, kao prvo, da nije u dostatnoj mjeri objasnio zašto ga se u točki 147. pobijane presude moglo kvalificirati kao „velikog dioničara” društva Banka Rossiya, iako je on bio samo manjinski i neizravni dioničar.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">38</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja napomenuti da točku 147. te presude treba tumačiti u vezi s razmatranjima koja je Opći sud iznio u točkama 132. do 136. navedene presude u pogledu statusa i uloge koju je žalitelj imao kao dioničar društva Bank Rossiya.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">39</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Valja, međutim, istaknuti da Opći sud nije zanemario žaliteljev status manjinskog i neizravnog dioničara, nego je u točkama 132. do 135. iste presude objasnio razloge zbog kojih se može smatrati, s obzirom na činjenice koje je ispitao i u odnosu na koje žalitelj ne ističe nikakvo iskrivljavanje u okviru šestog žalbenog razloga ni, osim toga, u okviru petog žalbenog razloga, da žalitelja unatoč svemu treba kvalificirati kao velikog dioničara.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">40</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, s jedne strane, Opći sud je u točkama 132. i 133. pobijane presude – nakon što je utvrdio da je žalitelj neizravni dioničar društva Bank Rossiya, s obzirom na to da je dionice držalo društvo koje je u cijelosti u vlasništvu grupe čiji je on jedini dioničar – u dovoljnoj mjeri objasnio da, u takvom obrascu vlasništva nad kapitalom koji se u potpunosti nalazi u rukama žalitelja, pozicija tog društva između žalitelja i društva Bank Rossiya ne utječe na činjenicu da treba smatrati da su dionice te banke u vlasništvu samog žalitelja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">41</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S druge strane, Opći sud je u točki 133. pobijane presude također utvrdio da je žalitelj manjinski dioničar društva Bank Rossiya jer je posredstvom društva i grupe, navedenih u prethodnoj točki ove presude, u vlasništvu imao samo 10,323 % dionica te banke, što ga je pak činilo njezinim drugim najvećim dioničarem. U točki 134. te presude Opći sud dodao je da je gotovo 60 % dionica navedene banke bilo u rukama četiriju osoba, među kojima je i žalitelj, koje su bile povezane s užim krugom Vladimira Putina i koje su već više od deset godina činile stalnu skupinu dioničara društva Bank Rossiya. Stoga je u točkama 135. i 136. pobijane presude zaključio da ga je, kao drugog najvećeg dioničara te banke od triju drugih članova koji su dio njezine povijesne stalne skupine dioničara, trebalo kvalificirati kao „velikog” dioničara.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">42</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim je okolnostima žalitelj mogao lako razumjeti da „veličina” njegova statusa dioničara proizlazi, neovisno o iznosu njegovih dionica, iz bliskih i stabilnih veza koje je imao s trima drugim dioničarima navedene banke kao i s užim krugom Vladimira Putina.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">43</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, kad je riječ o žaliteljevu argumentu prema kojem je Opći sud povrijedio svoju obvezu obrazlaganja jer nije nastojao utvrditi bilo kakvu intervenciju s njegove strane u navodnoj financijskoj potpori koju je društvo Bank Rossiya pružilo Vladimiru Putinu – s obzirom na to da se njegovo ime zapravo ne spominje u točki 144. pobijane presude – također ga valja odbiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">44</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, s jedne strane, žalitelj je lako mogao razumjeti iz točaka 146. i 147. pobijane presude, u vezi s njezinim točkama 132. do 136., da mu se financijska potpora koju je društvo Bank Rossiya pružilo predsjedniku Ruske Federacije, Vladimiru Putinu, može pripisati kao velikom dioničaru te banke, i to ne dovodeći u pitanje je li Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je usvojio takvo tumačenje pojma „financijska potpora”. S druge strane, točka 144. pobijane presude odnosi se samo na činjenično utvrđenje prema kojem navedena banka pruža tu financijsku potporu, tako da nije važno to što se žaliteljevo ime ne nalazi u toj točki 144. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">45</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, kad je riječ o prigovoru koji se temelji na pogrešnom tumačenju, od strane Općeg suda, pojma „materijalna ili financijska potpora” iz kriterija (d), valja podsjetiti na to da je cilj tog kriterija omogućiti Vijeću donošenje mjera ograničavanja u pogledu, osobito, fizičkih osoba koje pružaju materijalnu ili financijsku potporu ruskim donositeljima odluka odgovornima za pripojenje Krima ili destabilizaciju Ukrajine ili koje imaju koristi od tih donositelja odluka, pri čemu valja pojasniti da je u ovom slučaju relevantan samo dio navedenog kriterija koji se odnosi na financijsku potporu ruskim donositeljima odluka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">46</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud je presudio da je kriterij koji se, poput kriterija (d), odnosi na potporu koju pružaju, među ostalim, fizičke osobe, općenit i ne sadržava nikakvu definiciju pojma „potpora”, kao ni pojašnjenja o načinima dokazivanja. U tim okolnostima, ocjena osnovanosti donošenja mjera ograničavanja protiv fizičkih osoba kao što je žalitelj uvijek zahtijeva dokaz elemenata na temelju kojih se može dokazati da je dotična osoba pružila potporu. Naime, u formulaciji takvog kriterija ne postoji nikakva predmnjeva potpore (vidjeti po analogiji presude od 21. travnja 2015., Anbouba/Vijeće, C‑630/13 P, EU:C:2015:247, t. 42. do 44., i od 9. srpnja 2020., Haswani/Vijeće, C‑241/19 P, EU:C:2020:545, t. 61. do 63. i navedenu sudsku praksu). </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">47</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja istaknuti, kao prvo, da se zaključak iz točke 147. pobijane presude – prema kojem je Vijeće moglo smatrati, i pritom nije počinilo pogrešku u ocjeni, da je na dan donošenja akata iz ožujka 2023. žalitelj pružao „financijsku potporu”, u smislu kriterija (d), Vladimiru Putinu – temelji na utvrđenjima i ocjenama činjenica koje je Opći sud iznio u točkama 143. do 146. te presude, kao i, kao što to proizlazi iz točke 38. ove presude, na razmatranjima koja je Opći sud iznio u točkama 132. do 136. pobijane presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">48</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz svih tih različitih točaka pobijane presude proizlazi da je Opći sud smatrao, s obzirom na činjenice i dokaze koje je ispitao i za koje žalitelj u žalbenom postupku ne tvrdi da su iskrivljeni, da je, s jedne strane, društvo Bank Rossiya, bankovna institucija koja je vrlo bliska užem krugu Vladimira Putina, među ostalim, pružala znatnu financijsku potporu Vladimiru Putinu i, s druge strane, da je žalitelj, njegov prijatelj i drugi najveći dioničar te banke, zajedno s trima drugim prijateljima Vladimira Putina činio stalan i većinski blok članova navedene banke i da je stoga njezin veliki dioničar.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">49</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tako je Opći sud, kako bi došao do zaključka iz točke 147. pobijane presude, u biti smatrao, a da pritom nije počinio pogrešku koja se tiče prava, da pojam „financijska potpora” u smislu kriterija (d) može obuhvaćati, ovisno o relevantnim okolnostima slučaja, potporu koju ne pruža izravno fizička osoba na koju se odnose mjere ograničavanja na temelju tog kriterija, nego joj se može pripisati zbog toga što djeluje u okviru ili posredstvom pravne osobe koja izravno pruža dotičnu potporu (vidjeti u tom smislu presudu od 1. kolovoza 2025., Timčenko/Vijeće, C‑702/23 P, EU:C:2025:605, t. 33. do 35.). </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">50</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, ne može se smatrati da je Sud, utvrđujući da pojam „financijska potpora” iz kriterija (d) može pokrivati takav slučaj, povrijedio načelo pravne sigurnosti s obzirom na to da to načelo ne zahtijeva od suda Unije da detaljno navede slučajeve u kojima se takav pojam može primijeniti i da je način na koji taj pojam treba shvatiti uvelike ovisi o kontekstu i okolnostima o kojima je riječ (vidjeti po analogiji presudu od 26. ožujka 2026., Pumpjanski i dr./Vijeće, C‑696/23 P, C‑704/23 P, C‑711/23 P, C‑35/24 P i C‑111/24 P, EU:C:2026:245, t. 191.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">51</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, što se tiče žaliteljeva argumenta prema kojem je Opći sud zanemario svoju sudsku praksu u skladu s kojom financijska potpora predviđena kriterijem (d) mora imati određeni kvantitativni ili kvalitativni značaj, valja istaknuti da se, kao što je to žalitelj istaknuo u svojim pisanim očitovanjima pred Općim sudom, sudska praksa koju navodi odnosi na pojam „financijska potpora” predviđen kriterijem sličnim kriteriju (d), koji je Vijeće donijelo u svojem propisu o mjerama ograničavanja protiv Islamske Republike Irana.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">52</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, uzimajući u obzir činjenicu da je Opći sud u točkama 143. i 144. pobijane presude u biti utvrdio da su društvo Bank Rossiya, a time i sam žalitelj kao veliki dioničar te banke, pružili kvantitativno značajnu financijsku potporu osobama bliskima Vladimiru Putinu u obliku „rijeka” američkih dolara, kao i samom Vladimiru Putinu i njegovim prijateljima u iznosu od 2 milijarde američkih dolara skrivenih u inozemstvu (offshore), Općem sudu ne može se prigovoriti da je zanemario tu sudsku praksu a da pritom nije potrebno provjeriti može li se ona po analogiji primijeniti na kriterij (d).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">53</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prethodno navedeno, šesti žalbeni razlog valja odbiti kao neosnovan.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sedmi žalbeni razlog</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Argumentacija stranaka</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">54</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojim sedmim žalbenim razlogom, koji je podijeljen na dva dijela, žalitelj u okviru prvog od tih dijelova tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je svojim obrazloženjem zamijenio obrazloženje Vijeća tako što je u točkama 143. i 144. pobijane presude smatrao da se, kad je riječ o aktima iz ožujka 2023., primjena kriterija (d) na njegov slučaj može obrazložiti činjenicom da je društvo Bank Rossiya zloupotrijebilo sredstva u korist Vladimira Putina i njegovih prijatelja, iako Vijeće nije iznijelo takvu tvrdnju u obrazloženju tih akata, odnosno ta institucija u svakom slučaju nije dokazala tu tvrdnju. Konkretno, smatra da je Opći sud nastojao ispraviti nedostatke u obrazloženju Vijeća pri čemu je potonje pred njim samo dokazalo postojanje financijske potpore društva Bank Rossiya Vladimiru Putinu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">55</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U okviru drugog dijela sedmog žalbenog razloga žalitelj tvrdi da je Opći sud u svojoj analizi osnovanosti akata iz rujna 2023. počinio pogrešku koja se tiče prava time što je svojim obrazloženjem zamijenio obrazloženje Vijeća tako što je u točki 162. pobijane presude smatrao da je žalitelj ostvario korist od poreznih oslobođenja i da su dva društva u kojima je žalitelj bio dioničar primila potpore od Vlade Ruske Federacije, iako se takvi razlozi ne nalaze u obrazloženju tih akata te ih Vijeće nije iznijelo pred Općim sudom kako bi opravdalo primjenu kriterija (d) na žalitelja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">56</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Vijeće osporava osnovanost žaliteljevih argumenata.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ocjena Suda</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">57</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad je riječ o prvom dijelu sedmog žalbenog razloga, valja podsjetiti na to da učinkovitost sudskog nadzora koju jamči članak 47. Povelje osobito zahtijeva da se sud Unije uvjeri da se ta odluka, koja se osobno tiče dotične osobe ili subjekta o kojem je riječ, temelji na dovoljno čvrstoj činjeničnoj osnovi. To podrazumijeva provjeru činjenica navedenih u obrazloženju koje podupire tu odluku, kako sudski nadzor ne bi bio ograničen na utvrđenje apstraktne vjerojatnosti navedenih razloga, nego i na saznanje o tome jesu li ti razlozi, ili barem jedan od njih ako ga se smatra dovoljno snažnim da može podržati tu odluku, dokazani. U tu svrhu, na sudu je Unije da obavi to ispitivanje i da zahtijeva, ako je potrebno, da nadležno tijelo Unije podnese podatke ili dokaze, povjerljive ili ne, relevantne za takvo ispitivanje. Iako nije potrebno da to tijelo podnese sudu Unije ukupnost podataka i dokaza neodvojivih od razloga navedenih u aktu čije se poništenje zahtijeva, ipak je važno da pruženi podaci ili dokazi podrže razloge protiv dotične osobe (presuda od 26. ožujka 2026., Pumpjanski i dr./Vijeće, C‑696/23 P, C‑704/23 P, C‑711/23 P, C‑35/24 P i C‑111/24 P, EU:C:2026:245, t. 327. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">58</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju valja istaknuti da se u obrazloženju koje se nalazi u aktima iz ožujka 2023. navodi da žalitelj pruža „financijsk[u] ili materijaln[u] potpor[u] ruskim donositeljima odluka koji su odgovorni za pripojenje Krima i destabilizaciju Ukrajine” i da je „dioničar [društva Bank] Rossiya, koj[e] se smatra bankom [Vladimira] Putina i njegovih suradnika”. Stoga i uzimajući u obzir činjenicu da među strankama nije sporno da se u tim odlomcima tog obrazloženja upućuje na kriterij (d), Opći je sud u okviru svojeg sudskog nadzora zakonitosti tih akata i u skladu sa sudskom praksom navedenom u prethodnoj točki ove presude trebao provjeriti je li žalitelj izravno ili posredstvom te banke pružao financijsku potporu ruskim donositeljima odluka, ispitujući u tom pogledu dokaze koje je podnijelo Vijeće i o kojima se pred njim raspravljalo.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">59</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">To je upravo ono što je Opći sud učinio u točkama 143. do 147. pobijane presude. Osobito, činjenica da je Opći sud u točkama 143. i 144. te presude ispitao dokaze na temelju kojih se može utvrditi da je društvo Bank Rossiya pružalo financijsku potporu Vladimiru Putinu i njemu bliskim osobama zahvaljujući zlouporabi sredstava ulazi u opseg sudskog nadzora Općeg suda s obzirom na to da je najprije trebalo utvrditi postojanje takve potpore od strane te banke prije utvrđivanja može li se ta potpora pripisati žalitelju kao dioničaru navedene banke. U tim se okolnostima Općem sudu ne može prigovoriti da je svojim obrazloženjem zamijenio obrazloženje Vijeća.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">60</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad je riječ o drugom dijelu sedmog žalbenog razloga, valja podsjetiti na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, prigovori protiv sporednih obrazloženja sadržanih u odluci Općeg suda ne mogu dovesti do njezina ukidanja te su, slijedom toga, bespredmetni (presuda od 2. listopada 2019., Crédit mutuel Arkéa/ESB, C‑152/18 P i C‑153/18 P, EU:C:2019:810, t. 68. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">61</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, točka 162. pobijane presude, koja započinje izrazom „usto”, sporedna je u odnosu na razmatranja iznesena u točki 161. te presude, koja nije osporena u stadiju žalbe i u kojoj je Opći sud istaknuo da, kad je riječ o aktima iz rujna 2023., žalitelj nije dokazao da se njegova osobna situacija bila promijenila u odnosu na onu koja je postojala u trenutku donošenja akata iz ožujka 2023.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">62</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Budući da je, s jedne strane, Opći sud u točkama 161. i 164. navedene presude u biti presudio da je Vijeće moglo, a da pritom ne počini pogrešku u ocjeni, smatrati da žalitelj i dalje ispunjava, kao što je to bio slučaj za akte iz ožujka 2023., uvjete kriterija (d) i da, s druge strane, iz ispitivanja šestog žalbenog razloga i prvog dijela sedmog žalbenog razloga proizlazi da Opći sud nije počinio pogreške koje se tiču prava kako bi donio zaključak o osnovanosti potonjih akata, eventualna pogreška u ispitivanju dodatnih elemenata koje je Vijeće utvrdilo u pogledu akata iz rujna 2023. i koje je Opći sud ispitao u točkama 162. i 163. iste presude ne može dovesti do njezina poništenja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">63</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prethodno navedeno, valja odbiti sedmi žalbeni razlog u njegovu prvom dijelu kao neosnovan, a u drugom dijelu kao bespredmetan. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Deveti žalbeni razlog</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Argumentacija stranaka</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">64</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojim devetim žalbenim razlogom žalitelj tvrdi da je Opći sud u točkama 180. i 181. pobijane presude počinio pogrešku koja se tiče prava time što je presudio da je Vijeće odlukom donesenom na temelju članka 29. UEU‑a moglo ograničiti slobodu kretanja koju uživa na temelju članka 21. UFEU‑a i članka 45. Povelje kao građanina Unije na temelju svojeg finskog državljanstva. Suprotno onomu što je presudio Opći sud, ograničenja slobodnog kretanja europskih građana od strane država članica, koja treba usko tumačiti, moguća su, kao što to proizlazi iz članka 27. Direktive 2004/38, samo u svrhu zaštite javnog poretka, javne sigurnosti ili javnog zdravlja, pri čemu takva ograničenja usto moraju biti proporcionalna i temeljiti se na osobnom ponašanju dotičnog pojedinca.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">65</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, ni iz teksta članka 29. UEU‑a ni iz Ugovorâ ne proizlazi da se ta sloboda kretanja može ograničiti mjerama ograničavanja donesenima na temelju tog članka 29. Žalitelj smatra da je stoga Opći sud u ovom slučaju trebao ispitati je li Vijeće, kao institucija Unije koja okuplja sve države članice, utvrdilo da žaliteljevo osobno ponašanje predstavlja prijetnju za javni poredak, javnu sigurnost ili javno zdravlje država članica. Stoga smatra da Vijeće ne može koristiti ZVSP kako bi uvelo ograničenja slobode kretanja građana Unije izvan postupovnih jamstava koja se na njih uobičajeno primjenjuju kada države članice uvode takva ograničenja na temelju Direktive 2004/38, pri čemu žalitelj u svojoj replici pojašnjava da je takav pristup potkrijepljen člankom 40. UEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">66</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Vijeće osporava žaliteljeve argumente.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ocjena Suda</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">67</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U točkama 180. i 181. pobijane presude Opći sud je u biti presudio da se, na temelju članka 21. stavka 1. UFEU‑a, sloboda građana Unije da se kreću i borave na državnom području država članica ostvaruje podložno ograničenjima i uvjetima utvrđenima u Ugovorima i u odredbama donesenima radi njihove provedbe, što uključuje odluke u području ZVSP‑a donesene na temelju članka 29. UEU‑a. Međutim, široko formulirani tekst potonjeg članka daje Vijeću, u svrhu ostvarivanja ciljeva iz članka 21. stavka 2. UEU‑a, nadležnost za donošenje mjera ograničavanja čiji je cilj ograničiti slobodu kretanja i boravka građana Unije izvan države članice čiji su državljani, i to neovisno o pravilima koja su u tom pogledu predviđena Direktivom 2004/38.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">68</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opći sud time nije počinio pogrešku koja se tiče prava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">69</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja podsjetiti na to da građani Unije – što je, na temelju članka 9. UEU‑a i članka 20. stavka 1. UFEU‑a, svaka fizička osoba koja je državljanin države članice – imaju pravo slobodno se kretati i boraviti na državnom području drugih država članica, koje je izravno dodijeljeno člankom 20. stavkom 2. točkom (a) i člankom 21. stavkom 1. UFEU‑a. Potonja odredba predviđa da su ograničenja i uvjeti koji se odnose na to pravo utvrđeni u Ugovorima i u mjerama usvojenima radi njihove provedbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">70</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga slijedi da se, kao što je to Opći sud pravilno presudio u točki 180. pobijane presude, pravo slobodnog kretanja i boravka građana Unije može ograničiti i podvrgnuti uvjetima na temelju kako UFEU‑a tako i UEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">71</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao što je na to Opći sud podsjetio u točki 181. pobijane presude, u području ZVSP‑a Vijeće može, na temelju članka 29. UEU‑a, donositi odluke kojima se utvrđuje pristup Unije pojedinom pitanju zemljopisne ili tematske naravi, pri čemu takav pristup može uključivati mjere ograničavanja protiv fizičkih ili pravnih osoba i skupina ili nedržavnih subjekata. U tom okviru Vijeće jednoglasno odlučuje o utvrđivanju ili pojašnjenju predmeta mjera ograničavanja koje Unija donosi u području ZVSP‑a, pri čemu u tom pogledu ima široku diskrecijsku ovlast. Ta se široka diskrecijska ovlast objašnjava širokim dosegom ciljeva i svrha Unije u tom području, kako su navedeni u članku 3. stavku 5. i članku 21. UEU‑a te u posebnim odredbama koje se odnose na ZVSP, osobito u člancima 23. i 24. UEU‑a (presuda od 26. ožujka 2026., Pumpjanski i dr./Vijeće, C‑696/23 P, C‑704/23 P, C‑711/23 P, C‑35/24 P i C‑111/24 P, EU:C:2026:245, t. 269. i 270. i navedena sudska praksa). </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">72</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, uzimajući u obzir široku marginu prosudbe kojom Vijeće raspolaže kako bi ostvarilo te ciljeve u području ZVSP‑a i činjenicu da ni tekst članka 29. UEU‑a ni, općenitije, tekst odredbi UEU‑a i UFEU‑a koje se odnose na ZVSP ne propisuje niti zabranjuje, sam po sebi, donošenje posebnih mjera ograničavanja, valja smatrati, kao što je to učinio Opći sud u točkama 180. i 181. pobijane presude, da je Vijeće načelno nadležno, na temelju članka 29. UEU‑a, odlučiti da fizičkim osobama, čak i ako su državljani države članice Unije, a time i građani Unije, zabrani ulazak i tranzit kroz druge države članice Unije, ako te osobe ispunjavaju kriterije iz kojih proizlazi objektivna povezanost između kategorije kojoj te osoba pripadaju i treće zemlje na koju Unija time nastoji izvršiti pritisak (vidjeti u pogledu potonjega presudu od 26. ožujka 2026., Pumpjanski i dr./Vijeće, C‑696/23 P, C‑704/23 P, C‑711/23 P, C‑35/24 P i C‑111/24 P, EU:C:2026:245, t. 273.). U tim okolnostima, članak 29. UEU‑a u načelu dopušta Vijeću da donese mjere ograničavanja koje imaju za učinak ograničavanje, u smislu članka 21. stavka 1. UFEU‑a, prava takvih građana slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica i da državama članicama naloži da osiguraju poštovanje takvog ograničenja. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">73</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga, kao što je to Opći sud pravilno presudio na kraju točke 181. pobijane presude, nije važno to što takva ograničenja ili uvjeti ne odgovaraju onima predviđenima Direktivom 2004/38, čiji je cilj, u skladu s njezinim člankom 1. točkom (c) i člankom 27. u vezi s njezinim člankom 42., utvrditi, osobito, pravila na temelju kojih države članice, a ne institucija Unije poput Vijeća mogu sama uvesti ta ograničenja. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">74</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Usto, takvo tumačenje nije dovedeno u pitanje člankom 40. drugim stavkom UEU‑a, koji navodi žalitelj. U skladu s tom odredbom, provedba politika iz članaka 3. do 6. UFEU‑a ne utječe na primjenu postupaka i opseg ovlasti institucija utvrđenih Ugovorima za izvršavanje nadležnosti Unije na temelju ZVSP‑a. U tim okolnostima, činjenica da Direktiva 2004/38 uređuje, kao što to proizlazi iz njezine uvodne izjave 2., slobodu kretanja osoba kao temeljnu slobodu na unutarnjem tržištu za koje Unija ima podijeljenu nadležnost s državama članicama na temelju članka 4. UFEU‑a ne može utjecati na opseg nadležnosti kojom Vijeće raspolaže u području ZVSP‑a na temelju članka 29. UEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">75</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, suprotno onomu što tvrdi žalitelj, činjenica da prilikom donošenja, na temelju članka 29. UEU‑a, mjera ograničavanja čiji je cilj ograničiti slobodno kretanje fizičkih osoba na državnom području država članica, uključujući i ako su one građani Unije, Vijeće nije vezano postupovnim pravilima i jamstvima predviđenima Direktivom 2004/38 ne znači da ta institucija u tom pogledu raspolaže ovlašću koja nije ograničena pravom Unije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">76</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, kao prvo, kao što je to Opći sud naveo u točkama 181. i 186. pobijane presude, donošenje takvih mjera treba provesti uzimajući u obzir načelo međunarodnog prava, potvrđeno člankom 3. Protokola br. 4 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisanu u Rimu 4. studenoga 1950., prema kojem država članica ne može svojim vlastitim državljanima uskratiti pravo da uđu na njezino državno područje i da tamo borave. To načelo obvezuje države članice (vidjeti u tom smislu presudu od 6. listopada 2021., A (Prelazak državne granice izletničkim plovilom), C‑35/20, EU:C:2021:813, t. 69. i navedenu sudsku praksu). Prema tome, člankom 1. stavkom 2. Odluke 2014/145 jamči se nepostojanje obveze koja bi tom odlukom bila nametnuta državi članici da vlastitim državljanima uskrati pristup svojem državnom području. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">77</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, valja podsjetiti na to da svaka odluka – kojom se donose takve mjere na temelju članka 29. UEU‑a, s ciljem, kao što je to Opći sud istaknuo u točki 182. pobijane presude, izvršenja pritiska na treću zemlju radi ostvarivanja ciljeva iz članka 21. stavka 2. točaka (b) i (c) UEU‑a, odnosno učvršćivanja i podrške demokraciji, vladavini prava, ljudskim pravima i načelima međunarodnog prava te očuvanja mira, sprečavanja sukoba i jačanja međunarodne sigurnosti – treba utvrditi i odrediti cilj pritiska koji se nastoji postići, pravne kriterije na temelju kojih se mogu izreći mjere ograničavanje kao i kategorije osoba ili subjekata na koje se odnose ti kriteriji, tako da mjere ograničavanja određene na temelju toga mogu postići cilj koji se želi postići na način koji nije očito neprikladan (vidjeti u tom smislu presudu od 26. ožujka 2026., Pumpjanski i dr./Vijeće, C‑696/23 P, C‑704/23 P, C‑711/23 P, C‑35/24 P i C‑111/24 P, EU:C:2026:245, t. 272. i 273. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">78</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, uzimajući u obzir činjenicu da je pravo građana Unije slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica također temeljno pravo jer je zajamčeno člankom 45. stavkom 1. Povelje, ograničavanje tog prava odlukama donesenima na temelju članka 29. UEU‑a predstavlja „ograničenje pri ostvarivanju” navedenog prava u smislu članka 52. stavka 1. Povelje, tako da, kao što je to Opći sud pravilno naveo u točki 183. pobijane presude, ono mora ispunjavati uvjete predviđene u potonjoj odredbi.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">79</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prethodno navedeno, deveti žalbeni razlog valja odbiti kao neosnovan.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Deseti žalbeni razlog</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Argumentacija stranaka</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">80</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojim desetim žalbenim razlogom, podijeljenim na dva dijela, žalitelj u biti prigovara Općem sudu da je počinio pogreške koje se tiču prava i da je povrijedio svoju obvezu obrazlaganja time što je smatrao da je ograničenje njegova prava slobodnog kretanja i boravka koje uživa kao građanin Unije na temelju mjera ograničavanja koje se na njega odnose u skladu s načelom proporcionalnosti (prvi dio desetog žalbenog razloga) i sa zahtjevom prema kojem takvo ograničenje mora poštovati bit tog prava (drugi dio desetog žalbenog razloga).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">81</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad je riječ o prvom dijelu, tvrdi da je Opći sud prilikom ispitivanja proporcionalnosti ograničenja žaliteljeva prava slobodnog kretanja i boravka počinio pogrešku koja se tiče prava i povrijedio svoju obvezu obrazlaganja time što u odnosu na žalitelja nije utvrdio osobno ponašanje koje je značajno za javni poredak, javnu sigurnost ili javno zdravlje država članica, kao što se to zahtijeva člankom 27. Direktive 2004/38, ili značajnu opasnost koja ugrožava neki interes Unije, kao ni objasnio kako je takvo ograničenje bilo prikladno za ostvarivanje ciljeva koje Vijeće nastoji postići, kako ih je Opći sud utvrdio u točki 187. pobijane presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">82</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad je riječ o drugom dijelu, žalitelj osporava rasuđivanje Općeg suda iz točaka 186. i 189. pobijane presude. Naime, suprotno onomu što je utvrdio Opći sud, smatra da je opseg ograničenja njegova prava slobodnog kretanja i boravka osobito značajan jer se odnosi na državno područje 26 od 27 država članica. Usto, tvrdi da nijedno odstupanje predviđeno člankom 1. Odluke 2014/145 ne uzima u obzir status građanina Unije ni posebnu situaciju građana Unije koji su povezani s više država članica Unije. Tomu se dodaje činjenica da se, unatoč njihovoj navodnoj privremenoj prirodi, mjere ograničavanja mogu održati na snazi protiv neke osobe dugi niz godina. Naposljetku, navodi da sudska praksa koju je Opći sud po analogiji naveo u točki 186. pobijane presude nije relevantna.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">83</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče prvog dijela desetog žalbenog razloga, Vijeće smatra da je taj dio nedopušten jer žalitelj nije identificirao sporne odlomke pobijane presude. Vijeće osporava žaliteljeve argumente u pogledu merituma.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ocjena Suda</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">84</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Najprije, kad je riječ o dopuštenosti prvog dijela desetog žalbenog razloga, točno je, kao što to ističe Vijeće, da žalitelj ne navodi precizno odlomke pobijane presude na koje se odnosi argumentacijom iznesenom u potporu tom prvom dijelu. Međutim, uzimajući u obzir činjenicu da žalitelj u biti prigovara Općem sudu da je počinio pogreške koje se tiču prava u svojoj analizi proporcionalnosti mjera ograničavanja kojima se nastoji ograničiti njegovo pravo slobodnog kretanja i boravka kao građanina Unije, iz njegove argumentacije dovoljno jasno proizlazi da ima na umu točke 188. do 191. pobijane presude, u kojima je Opći sud proveo tu analizu, s obzirom na to da je Vijeće, osim toga, sâmo navelo te točke 188. do 191. u svojem odgovoru na žalbu. U tim okolnostima valja smatrati da se, u skladu sa sudskom praksom Suda, u prvom dijelu desetog žalbenog razloga dovoljno precizno navode pobijani elementi presude te pravni argumenti koji posebno podupiru taj zahtjev, tako da je taj dio dopušten (vidjeti u tom smislu presudu od 18. prosinca 2025., Hamoudi/Frontex, C‑136/24 P, EU:C:2025:977, t. 54. i 55. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">85</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad je riječ o meritumu, što se tiče prvog dijela desetog žalbenog razloga, valja odbiti, kao prvo, žaliteljev argument prema kojem je Opći sud u točkama 188. do 191. pobijane presude pogrešno propustio ispitati, s obzirom na pravila Direktive 2004/38, proporcionalnost zadiranja u njegovo temeljno pravo slobodnog kretanja i boravka na državnom području država članica na temelju članka 45. stavka 1. Povelje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">86</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, valja podsjetiti na to da, s jedne strane, u skladu s točkama 73. do 78. ove presude, Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava time što je u biti presudio da Vijeće, time što je na temelju članka 29. UEU‑a donijelo mjere ograničavanja radi ograničavanja prava slobodnog kretanja i boravka fizičkih osoba koje imaju građanstvo Unije, nije bilo vezano postupovnim pravilima i jamstvima predviđenima Direktivom 2004/38.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">87</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S druge strane, kako bi se utvrdilo je li zadiranje u temeljno pravo – kao što je ono koje je zajamčeno u članku 45. stavku 1. Povelje – ograničenjem tog prava aktom Unije, u skladu s onim što se zahtijeva u drugoj rečenici članka 52. stavka 1. Povelje, proporcionalno, valja provjeriti, kao prvo, ispunjavaju li te mjere cilj u općem interesu koji priznaje Unija, kao drugo, jesu li očito neprikladne s obzirom na taj cilj, odnosno jesu li očito neprikladne za njegovo postizanje, i, kao treće, prekoračuje li se očito predmetnim ograničenjem ono što je nužno za postizanje navedenog cilja (vidjeti u tom smislu presudu od 26. ožujka 2026., Pumpjanski i dr./Vijeće, C‑696/23 P, C‑704/23 P, C‑711/23 P, C‑35/24 P i C‑111/24 P, EU:C:2026:245, t. 233. i navedenu sudsku praksu). Takva se analiza, međutim, provodi neovisno o odredbama predviđenima Direktivom 2004/38.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">88</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava niti je povrijedio svoju obvezu obrazlaganja time što nije ocijenio proporcionalnost ograničenja žaliteljeva prava slobodnog kretanja i boravka s obzirom na postupovna pravila i jamstva predviđena tom direktivom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">89</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, žalitelj prigovara Općem sudu da je povrijedio svoju obvezu obrazlaganja time što u svojoj analizi proporcionalnosti zadiranja u njegovo temeljno pravo slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica različitih od Republike Finske nije provjerio je li predmetna zabrana ulaska i tranzita prikladna za postizanje cilja koji se sastoji, kao što to proizlazi iz točaka 182. i 187. pobijane presude – koje u tom pogledu nisu osporene u stadiju žalbe – od izvršavanja pritiska na tijela Ruske Federacije kako bi okončala svoja djelovanja i politike destabilizacije Ukrajine.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">90</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Taj argument također treba odbiti jer, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 36. ove presude, ispitivanje prikladnosti te zabrane proizlazi iz točaka 190. i 191. pobijane presude. Naime, navodeći u tim točkama 190. i 191. da, s obzirom na važnost cilja koji se nastoji postići mjerama ograničavanja izrečenima žalitelju, ograničenje njegova prava slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica nije bilo očito nerazmjerno, Opći sud je implicitno, ali nužno, pošao od utvrđenja da navedena zabrana nije očito neprikladna za postizanje tog cilja (vidjeti po analogiji presudu od 26. ožujka 2026., Pumpjasnki i dr./Vijeće, C‑696/23 P, C‑704/23 P, C‑711/23 P, C‑35/24 P i C‑111/24 P, EU:C:2026:245, t. 237.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">91</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugim dijelom desetog žalbenog razloga žalitelj smatra da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je u točkama 186. i 189. pobijane presude smatrao da se ograničenjem njegova prava slobodnog kretanja i boravka na državnom području država članica, zajamčenog člankom 45. stavkom 1. Povelje, poštuje bit tog prava. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">92</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja istaknuti da se točka 189. pobijane presude odnosi na nužnost tog ograničenja s obzirom na načelo proporcionalnosti i da se samo točka 186. te presude odnosi na pitanje poštovanja biti navedenog prava. U tim okolnostima valja smatrati da se drugi dio desetog tužbenog razloga odnosi samo na potonju točku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">93</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Valja podsjetiti na to da, u skladu s člankom 52. stavkom 1. prvom rečenicom Povelje, svako ograničenje pri ostvarivanju prava priznatih tom poveljom mora, osobito, poštovati bit tih prava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">94</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U točki 186. pobijane presude Opći sud presudio je da se ograničenjem žaliteljeva temeljnog prava slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica poštuje bit tog prava jer ta zabrana, s jedne strane, ne sprečava žalitelja da dođe i boravi u državi članici čiji je državljanin u skladu s načelom međunarodnog prava navedenim u točki 76. ove presude i potvrđenim u članku 1. točka 2. Odluke 2014/145 i, s druge strane, nije bila trajna zbog činjenice da zadržavanje na snazi mjera ograničavanja koje se odnose na žalitelja i, prema tome, te zabrane treba periodično preispitivati u skladu s člankom 6. te odluke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">95</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Bez potrebe za razmatranjem relevantnosti sudske prakse na koju je Opći sud uputio u točki 186. pobijane presude, valja smatrati da je drugi od elemenata navedenih u toj točki 186., koji se odnosi na članak 6. Odluke 2014/145, dovoljan da bi se zaključilo da sporni akti ne povređuju bit žaliteljeva temeljnog prava slobodnog kretanja (vidjeti po analogiji presudu od 13. ožujka 2025., Šuvalov/Vijeće, C‑271/24 P, EU:C:2025:180, t. 78. i 79.). Naime, iz zahtjeva periodičnog preispitivanja mjera ograničavanja donesenih u odnosu na žalitelja proizlazi da ni cilj ni učinak spornih akata nije prestanak prava koja su mu dodijeljena njegovim građanstvom Unije ili trajni utjecaj na doseg tih prava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">96</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Taj zaključak nije doveden u pitanje činjenicom, koju je naveo žalitelj, da se iznimke i odstupanja predviđeni u članku 1. stavcima 3., 4. i 6. Odluke 2014/145 u velikoj mjeri odnose na osobe koje se nalaze u vrlo specifičnim situacijama koje su osobito povezane s međunarodnim obvezama. U tom je pogledu dovoljno utvrditi da ta okolnost ni na koji način ne utječe na doseg zahtjeva periodičnog preispitivanja navedenog u točki 186. pobijane presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">97</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prethodno navedeno, deseti žalbeni razlog valja odbiti kao neosnovan.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prvi do petog i osmi žalbeni razlog</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">98</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz ispitivanja šestog i sedmog žalbenog razloga te devetog i desetog žalbenog razloga proizlazi da Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava time što je smatrao da je Vijeće spornim aktima moglo valjano zadržati mjere ograničavanja u odnosu na žalitelja na temelju kriterija (d), a da to ne predstavlja neopravdano ograničenje prava slobodnog kretanja i boravka. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">99</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim okolnostima, žalbene razloge koji se temelje na pogrešci koja se tiče prava koju je Opći sud počinio u svojoj ocjeni osnovanosti mjera ograničavanja donesenih protiv žalitelja na temelju, s jedne strane, kriterija predviđenog u članku 1. stavku 1. točki (e) i u članku 2. stavku 1. točki (g) Odluke 2014/145 te u članku 3. stavku 1. točki (g) Uredbe br. 269/2014 (prvi do četvrtog i osmi žalbeni razlog) i, s druge strane, kriterija predviđenog u članku 1. stavku 1. točki (a), članku 2. stavku 1. točki (a) Odluke 2014/145 i članku 3. stavku 1. točki (a) Uredbe br. 269/2014 (peti tužbeni razlog) treba proglasiti bespredmetnima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">100</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, s obzirom na to da je izreka pobijane presude osnovana, takva pogreška koja se tiče prava, pod pretpostavkom da je dokazana, ne može dovesti do ukidanja te presude ni do, a fortiori, poništenja spornih akata (vidjeti u tom smislu presudu od 26. ožujka 2026., Pumpjanski i dr./Vijeće, C‑696/23 P, C‑704/23 P, C‑711/23 P, C‑35/24 P i C‑111/24 P, EU:C:2026:245, t. 440. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">101</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga žalbu valja odbiti u cijelosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Troškovi</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">102</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 184. stavkom 2. Poslovnika Suda, kad žalba nije osnovana, Sud odlučuje o troškovima. U skladu s člankom 138. stavkom 1. tog Poslovnika, koji se na temelju njegova članka 184. stavka 1. primjenjuje na žalbeni postupak, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">103</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Budući da je Vijeće postavilo zahtjev da se žalitelju naloži snošenje troškova i da on nije uspio u postupku, valja mu naložiti snošenje troškova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C41DispositifIntroduction" id="para-189" title="page-22">
      Slijedom navedenog, Sud (treće vijeće) proglašava i presuđuje:
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Žalba se odbija.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Gennadiju Nikolajeviču Timčenku nalaže se snošenje troškova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <div class="signatures">
<p class="C77Signatures" id="para-192" title="page-22">
<span class="signatory">Potpisi</span>
</p>
</div>
    <div/>
  <hr class="note"/>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-1" href="#c-1">*</a>
</span>) Jezik postupka: francuski</p>
</body>
</html>
