PRESUDA SUDA (sedmo vijeće)

8. lipnja 2023.(*)

„Žalba – Damping – Provedbena uredba (EU) 2016/1328 – Uvoz određenih hladnovaljanih plosnatih čeličnih proizvoda podrijetlom iz Narodne Republike Kine i Ruske Federacije – Konačna antidampinška pristojba – Uredba (EZ) br. 1225/2009 – Članak 18. stavak 1. – Potrebni podaci – Nepostojanje – Članak 9. stavak 4. – ,Pravilo niže pristojbe’ – Ciljana cijena – Profitna marža industrije Europske unije – Poslovna jedinica – Odabir najnovije reprezentativne godine – Članak 2. stavak 9. – Određivanje cijene izvoza – Šteta nanesena industriji Unije – Analogna primjena – Izračun marže sniženja cijena – Obrazloženje”

U spojenim predmetima C‑747/21 P i C‑748/21 P,

povodom dviju žalbi na temelju članka 56. Statuta Suda Europske unije, podnesenih 3. prosinca 2021.,

PAO Severstal, sa sjedištem u Čerepovcu (Rusija) (C‑747/21 P),

Novolipetsk Steel PJSC (NLMK), sa sjedištem u Lipecku (Rusija) (C‑748/21 P),

koje zastupa M. Krestiyanova, avocate i N. Tuominen, avocată,

žalitelji,

a druge stranke u postupku su:

Europska komisija, koju su u početku zastupali K. Blanck i J.-F. Brakeland, a zatim J.-F. Brakeland, u svojstvu agenata,

tuženik u prvostupanjskom postupku,

Eurofer, Association européenne de l’acier, ASBL, sa sjedištem u Luxembourgu (Luksemburg),

intervenijent u prvostupanjskom postupku

SUD (sedmo vijeće),

u sastavu: M. L. Arastey Sahún, predsjednica vijeća, A. Prechal (izvjestiteljica), predsjednica drugog vijeća, i N. Wahl, sudac,

nezavisni odvjetnik: N. Emiliou,

tajnik: A. Calot Escobar,

uzimajući u obzir pisani dio postupka,

saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 12. siječnja 2023.,

donosi sljedeću

Presudu

1        Svojim žalbama PAO Severstal (C‑747/21 P) i Novolipetsk Steel PJSC (NLMK) (C‑748/21 P) zahtijevaju ukidanje presuda Općeg suda Europske unije od 22. rujna 2021., Severstal/Komisija (T‑753/16, neobjavljena, u daljnjem tekstu: presuda Severstal/Komisija (T‑753/16), EU:T:2021:612) i od 22. rujna 2021., NLMK/Komisija (T‑752/16, neobjavljena, u daljnjem tekstu: presuda NLMK/Komisija (T‑752/16), EU:T:2021:611) (u daljnjem tekstu zajedno: pobijane presude), kojima je taj sud odbio tužbu društva Severstal i tužbu društva NLMK kojima se tražilo poništenje Provedbene uredbe Komisije (EU) 2016/1328 od 29. srpnja 2016. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz određenih hladnovaljanih plosnatih čeličnih proizvoda podrijetlom iz Narodne Republike Kine i Ruske Federacije (SL 2016., L 210, str. 1., u daljnjem tekstu: sporna uredba), u dijelu u kojem se ta uredba odnosila na njih.

 Pravni okvir

2        Neovisno o stupanju na snagu, prije datuma donošenja sporne uredbe, Uredbe (EU) 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije (SL 2016., L 176, str. 21.), kojom je stavljena izvan snage i zamijenjena Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL 2009., L 343, str. 51.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 30., str. 202. i ispravak SL 2016., L 44, str. 20.), kako je izmijenjena Uredbom (EU) br. 37/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2014. (SL 2014., L 18, str. 1.) (u daljnjem tekstu: osnovna uredba), pravila materijalnog prava predviđena Osnovnom uredbom ostala su primjenjiva na utvrđivanje dampinga i štete o kojima je riječ u ovim spojenim predmetima, s obzirom na to da se ispitni postupak o dampingu i šteti koji je doveo do donošenja sporne uredbe odnosio na razdoblje od 1. travnja 2014. do 31. ožujka 2015. Međutim, s obzirom na to da su ta pravila istog sadržaja kao i odgovarajuća pravila predviđena Uredbom 2016/1036, primjena ili pozivanje na ta pravila tijekom postupaka koji su doveli do ovih žalbi nema učinka.

3        Članak 2. stavak 9. Osnovne uredbe predviđao je:

„U slučaju da izvozna cijena ne postoji ili da se čini nepouzdana zbog povezanog odnosa ili kompenzacijskog dogovora između izvoznika i uvoznika, odnosno treće stranke, izvoznu je cijenu moguće izračunati na temelju cijene po kojoj se uvezeni proizvodi prvi put prodaju nezavisnom kupcu odnosno, ako se ne preprodaju nezavisnom kupcu ili ako se ne preprodaju u stanju u kojem su uvezeni, na nekoj drugoj razumnoj osnovi.

U takvim slučajevima, prilagodba za sve troškove, uključujući pristojbe i poreze, nastale u razdoblju između uvoza i preprodaje, kao i nastalu dobit, provodi se na način kako bi se mogla odrediti pouzdana izvozna cijena na granici [Unije].

Stavke za koje se provodi prilagodba uključuju one koje uobičajeno snosi uvoznik, ali ih je platila stranka, bilo u ili izvan [Unije], za koju se čini da je povezana ili ima kompenzacijski dogovor s uvoznikom ili izvoznikom, uključujući uobičajene troškove prijevoza, osiguranja, manipuliranja, utovara i popratne troškove; carinske pristojbe, sve antidampinške pristojbe, kao i ostale poreze plative u zemlji uvoznici na temelju uvoza ili prodaje robe; i razumnu maržu za prodaju, opće i administrativne troškove i dobit.”

4        Članak 9. stavak 4. te uredbe propisivao je:

„Ako činjenice, kako su konačno utvrđene, dokazuju postojanje dampinga i nastalu štetu, i ako je potrebno djelovati kako bi se zaštitili interesi [Europske] [u]nije u skladu s člankom 21., [Europska] [k]omisija, djelujući u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 15. stavka 3., uvodi konačnu antidampinšku pristojbu. Ako su na snazi privremene pristojbe, Komisija pokreće taj postupak najkasnije mjesec dana prije isteka takvih pristojbi. Iznos antidampinške pristojbe ne prelazi utvrđeni iznos utvrđene dampinške marže, ali trebao bi biti manji od marže ako je taj manji iznos dostatan za uklanjanje štete za industriju Unije.”

5        Članak 18. stavak 1. navedene uredbe navodio je:

„U slučajevima u kojima zainteresirana stranka odbija pristup ili na neki drugi način ne pruža potrebne podatke u rokovima iz ove Uredbe, ili ako znatno ometa ispitni postupak, privremeni ili konačni nalazi, pozitivni ili negativni, mogu se donijeti na temelju raspoloživih podataka. Ako se utvrdi da je zainteresirana stranka dostavila lažne ili obmanjujuće podatke, podaci se zanemaruju, a mogu se koristiti raspoloživi podaci. […]”

 Okolnosti sporova

6        Okolnosti sporova, kako su iznesene u pobijanim presudama, mogu se u svrhu ove presude sažeti na sljedeći način.

7        Severstal i NLMK društva su osnovana u skladu s ruskim pravom koja djeluju na tržištu proizvodnje i distribucije čeličnih proizvoda, među ostalim, hladnovaljanih plosnatih proizvoda od čelika.

8        Nakon pritužbe koju je podnio Eurofer, Europska udruga industrije čelika, ASBL, Komisija je 14. svibnja 2015. objavila obavijest o pokretanju antidampinškog postupka u vezi s uvozom određenih hladnovaljanih plosnatih čeličnih proizvoda podrijetlom iz Narodne Republike Kine i Ruske Federacije (SL 2015., C 161, str. 9.).

9        Ispitnim postupkom koji se odnosio na damping i štetu obuhvaćeno je razdoblje od 1. travnja 2014. do 31. ožujka 2015. Ispitivanjem kretanja relevantnih za procjenu štete obuhvaćeno je razdoblje od 1. siječnja 2011. do 31. ožujka 2015. (u daljnjem tekstu: razmatrano razdoblje).

10      Nakon što su Severstal i NLMK podnijeli svoje odgovore na antidampinški upitnik te nakon posjeta radi provjere na licu mjesta koje je Komisija obavila u prostorijama tih društava i s njima povezanih trgovaca, Komisija je dopisima od 30. listopada 2015. obavijestila navedena društva o svojoj namjeri da primijeni članak 18. Osnovne uredbe jer u tim odgovorima nisu dostavili potrebne podatke u predviđenim rokovima te su ometali pravilno odvijanje ispitnog postupka time što nisu dostavili dokumentaciju zatraženu na početku posjeta radi provjere.

11      Zasebnim dopisima od 13. studenoga 2015. društva Severstal i NLMK usprotivila su se primjeni tog članka i izrazila su spremnost da nastave surađivati.

12      Komisija je 29. srpnja 2016. donijela spornu uredbu, čiji je članak 1. predviđao, s jedne strane, da je uvedena konačna antidampinška pristojba na uvoz plosnatih valjanih proizvoda od željeza ili nelegiranog čelika ili ostalih legiranih čelika, osim nehrđajućeg čelika, svih širina, hladnovaljanih (hladnoreduciranih) koji nisu platinirani niti prevučeni i samo su hladnovaljani i dalje neobrađeni (hladnoreducirani), obuhvaćenih oznakama KN (u daljnjem tekstu: predmetni proizvod), podrijetlom iz Narodne Republike Kine i Ruske Federacije i, s druge strane, da je stopa te pristojbe iznosila 34 % na uvoz društva Severstal i 36,1 % na uvoz društva NLMK.

 Postupci pred Općim sudom i pobijane presude

13      Tužbama podnesenima tajništvu Općeg suda 28. listopada 2016. društva Severstal i NLMK zatražila su poništenje sporne uredbe.

14      Dvama rješenjima od 31. svibnja 2017. predsjednik drugog vijeća dopustio je intervenciju Eurofera, u potporu zahtjevu Komisije, u svakom od postupaka koje su pokrenula društva Severstal i NLMK.

15      U prilog svojim tužbama društva Severstal i NLMK istaknula su šest odnosno pet tužbenih razloga. Za te žalbe relevantne su samo ocjene Općeg suda u pogledu prvog i šestog tužbenog razloga koje je društvo Severstal istaknulo u okviru predmeta u kojem je donesena presuda Severstal/Komisija (T‑753/16) te drugog i petog tužbenog razloga koje je društvo NLMK istaknulo u okviru predmeta u kojem je donesena presuda NLMK/Komisija (T‑752/16).

16      U okviru prvog i drugog tužbenog razloga društva Severstal i NLMK u biti su prigovorila Komisiji da je povrijedila članak 18. Osnovne uredbe, članak 6.8. Sporazuma o provedbi članka VI. Općeg sporazuma o carinama i trgovini iz 1994. (GATT) (SL 1994., L 336, str. 103.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 74., str. 112.) Prilog II. tom sporazumu i načelo proporcionalnosti, kao i da je počinila očitu pogrešku u ocjeni time što je smatrala da oni nisu u potpunosti surađivali, tako da je raspoložive podatke trebalo uzeti u obzir. Opći sud u pobijanim je presudama odbio te tužbene razloge potvrdivši, u biti, da ni Severstal ni NLMK nisu dostavili sve pouzdane i potrebne podatke za Komisijin ispitni postupak, tako da je Komisija mogla primijeniti članak 18. Osnovne uredbe a da pritom ne počini pogrešku.

17      Šestim i petim tužbenim razlogom, navedenima u točki 15. ove presude, Severstal i NLMK u biti su prigovorili Komisiji da je povrijedila članak 2. stavak 9. i članak 9. stavak 4. Osnovne uredbe te počinila očite pogreške u ocjeni prilikom utvrđivanja razine uklanjanja štete. Konkretno, tvrde da je Komisija utvrdila nerazumnu i pretjeranu profitnu maržu za industriju Unije i da je počinila pogrešku time što je radi izračuna marže štete po analogiji primijenila članak 2. stavak 9. Osnovne uredbe. Pobijanim presudama Opći sud odbio je te tužbene razloge smatrajući da je Komisija utvrdila razinu uklanjanja štete a da pritom nije počinila pogrešku.

 Zahtjevi stranaka i postupak pred Sudom

18      Svojom žalbom u predmetu C‑747/21 P društvo Severstal od Suda zahtijeva da:

–        ukine presudu u predmetu Severstal/Komisija (T‑753/16);

–        konačno odluči o sporu, ako stanje postupka to dopušta;

–        podredno, uputi predmet Općem sudu na ponovno suđenje, i

–        naloži Komisiji snošenje troškova postupka pred Sudom i troškova postupka pred Općim sudom.

19      Svojom žalbom u predmetu C‑748/21 P, NLMK od Suda zahtijeva da:

–        ukine presudu u predmetu NLMK/Komisija (T‑752/16);

–        konačno odluči o sporu, ako stanje postupka to dopušta;

–        podredno, uputi predmet Općem sudu na ponovno suđenje, i

–        naloži Komisiji snošenje troškova postupka pred Sudom i troškova postupka pred Općim sudom.

20      Komisija od Suda zahtijeva da odbije te dvije žalbe kao neosnovane i naloži društvima Severstal i NLMK snošenje troškova.

21      Predsjednik Suda je 21. rujna 2022. pozvao stranke da zauzmu stajalište o mogućem spajanju predmeta C‑747/21 P i C‑748/21 P u svrhu nastavka postupka i donošenja presude.

22      Dopisima od 22. rujna 2022. Komisija je obavijestila Sud da nema prigovora na spajanje tih predmeta. Dopisom od 28. rujna 2022. Severstal je naveo Sudu da se slaže s tim spajanjem. Dopisom od istog dana NLMK se usprotivio navedenom spajanju u svrhu nastavka postupka bez navođenja razloga u tom pogledu.

23      Odlukom Suda od 18. listopada 2022., donesenom na temelju članka 54. Poslovnika Suda, predmeti C‑747/21 P i C‑748/21 P spojeni su u svrhu nastavka postupka i donošenja presude.

24      Dopisom od 24. listopada 2022. stranke su pozvane da odgovore na određena pitanja Suda u okviru mjere upravljanja postupkom. Komisija je na ta pitanja odgovorila 24. studenoga 2022. Severstal i NLMK odgovorili su 1. prosinca 2022.

 O žalbama

25      U prilog svojim žalbama Severstal i NLMK ističu tri žalbena razloga, od kojih se prvi u biti temelji na pogreškama koje se tiču prava u tumačenju članka 18. stavka 1. Osnovne uredbe, iskrivljavanju dokaza i sadržajno netočnim činjeničnim utvrđenjima, drugi na pogreškama koje se tiču prava u primjeni i tumačenju članka 9. stavka 4. te uredbe te treći na pogreškama koje se tiču prava u primjeni i tumačenju članka 2. stavka 9. navedene uredbe.

26      Budući da se ti žalbeni razlozi, koje su istaknuli Severstal i NLMK, u velikoj mjeri preklapaju, ispitat će se zajedno.

 Prvi žalbeni razlozi

 Argumentacija stranaka

27      Kao prvo, žalitelji tvrde da je Opći sud pogrešno protumačio članak 18. stavak 1. Osnovne uredbe ocjenjujući Komisijinu primjenu te odredbe u spornoj uredbi a da prethodno nije odlučio o tome je li predmetni proizvod gotov proizvod ili polugotov proizvod. Kriteriji nadzora primjene članka 18. stavka 1. Osnovne uredbe ovise o odgovoru na to pitanje. Usto, Opći sud nije obrazložio svoj izbor da predmetne proizvode kvalificira kao polugotove proizvode te je pogrešno ograničio svoj nadzor nad Komisijinim ispitnim postupcima. Zbog tih razloga Severstal i NLMK osporavaju točke 32., 56., 58. i 68. presude Severstal/Komisija (T‑753/16) kao i točke 33., 50., 56., 79., 80. i 163. presude NLMK/Komisija (T‑752/16).

28      Kao drugo, žalitelji tvrde da je Opći sud iskrivio dokaze i u pobijanim presudama donio materijalno netočna činjenična utvrđenja.

29      Severstal osobito osporava točke 70., 72., 80., 81., 83., 84., 90. do 94., 97. i 102. presude Severstal/Komisija (T‑753/16) ističući sljedeće argumente:

–        ocjena u točkama 70. i 81. te presude, prema kojoj Komisija nije mogla provjeriti jesu li se ukupni troškovi nabave sirovina točno odražavali u Severstalovim računima, sadržajno je netočna s obzirom na sadržaj Priloga F‑14b njegovu odgovoru na antidampinški upitnik i dokaznog materijala za provjeru br. 11;

–        ocjena iz točke 72. navedene presude, prema kojoj Severstal nije naveo svoje troškove proizvodnje u Prilogu F‑14 A tom odgovoru u skladu s razvrstavanjem troškova pod različite kontrolne brojeve proizvoda (u daljnjem tekstu: PCN) koje je donijela Komisija, sadržajno je netočna, s obzirom na to da se u toj točki navodi da je Severstal tijekom posjeta radi provjere na licu mjesta uskladio svoju klasifikaciju sa strukturom PCN‑a koju je zatražila Komisija;

–        pogrešna je ocjena iz točaka 80. i 89. te presude u skladu s kojom društvo Severstal nije dokazalo da nije posjedovalo potrebne podatke, s obzirom na to da je dokazalo da njegov unutarnji računalni sustav SAP ERP (u daljnjem tekstu: sustav SAP) nije „pridodao” trošak sirovina dotičnom proizvodu, nego ga je „zbrajao” u svakoj fazi proizvodnje za svaki pojedinačni kôd proizvodnje i

–        ocjena iz točaka 90. do 93. presude Severstal/Komisija (T‑753/16), prema kojoj je Severstal usvojio dva različita načina raspodjele za troškove sirovina, sadržajno je netočna s obzirom na njegov odgovor na Komisijin dopis od 10. rujna 2015. kojim ga se poziva da ispravi određene nedostatke i dokazni materijal br. 16 koji je Severstal podnio prilikom provjere na licu mjesta.

30      NLMK osporava točke 54. do 57., 68., 77. do 79. presude NLMK/Komisija (T‑752/16) jer je Opći sud u njima iskrivio dokaze ili donio materijalno netočna činjenična utvrđenja u vezi s dokaznim materijalima br. 23, 25, 28 i 34.

31      NLMK konkretno tvrdi da ocjene Općeg suda iz točaka 55., 68. i 123. te presude iskrivljuju činjenice iz dokaznog materijala br. 34. Tako, suprotno onomu što proizlazi iz tih točaka, taj dokaz ima isti sadržaj kao i dokaz br. 23 koji je primljen i provjeren prilikom posjeta na licu mjesta i u kojem se navode količina kao i ukupni preneseni troškovi nedovršenih proizvoda. Stoga se u tom pogledu nije moglo smatrati da taj dokaz br. 34 sadržava nove informacije niti da je podnesen nepravodobno. Osim toga, Komisija je upotrijebila navedeni dokaz br. 34 samo kako bi utvrdila ukupne količine i iznose, a ne za uporabu za koju je bio podnesen zahtjev, to jest raspodjelu informacija po oznakama. Takva uporaba navela je Komisiju da počini pogrešku u ocjeni prilikom usklađivanja izračuna i na apsurdni zaključak da je NLMK prodavao više nego što je proizvodio.

32      NLMK također osporava točke 81. i 116. navedene presude zato što je, suprotno ocjeni Općeg suda iz tih točaka, dostavio odgovarajuće, potpune i provjerljive informacije. NLMK smatra da je ispitivanje informacija dostavljenih u sklopu dokaza br. 23 i 34 omogućilo zaključak da su usporedbe koje je proveo bile potkrijepljene dokazima o sustavu SAP, koji je provjeren tijekom posjeta na licu mjesta, da su objašnjenja bila logična, a ne proturječna i da odražavaju složenu računovodstvenu strukturu integrirane čeličane. Komisija nije razumjela da je bio potreban dodatni odbitak troškova bez količina (koji su već prethodno odbijeni) kako bi se trošak proizvodnje otpada koji se može ponovno upotrijebiti, odnosno metalnog otpada, prilagodio njihovoj tržišnoj vrijednosti, po kojoj se taj metal stavlja u proizvodnju. Takvo nerazumijevanje dovelo je do pogrešnog zaključka prema kojem je, kao prvo, žalitelj prodavao više nego što je proizvodio i, kao drugo, svi su podaci bili nepouzdani.

33      Komisija smatra da su prvi žalbeni razlozi nedopušteni jer se njima traži da Sud preispita činjenice, a u preostalom su dijelu neosnovani.

 Ocjena Suda

34      Kao prvo, u dijelu u kojem žalitelji prigovaraju Općem sudu da je pogrešno protumačio članak 18. stavak 1. Osnovne uredbe jer prije nego što je ocijenio Komisijinu primjenu te odredbe u spornoj uredbi nije ispitao ni obrazložio kvalifikaciju dotičnog proizvoda kao gotovog ili polugotovog proizvoda, iako se kriteriji provjere potrebnih podataka iz navedene odredbe razlikuju ovisno o toj kvalifikaciji, valja odbiti Komisijine prigovore koji se odnose na dopuštenost tog prigovora. Naime, suprotno onomu što ističe Komisija, navedeni prigovor otvara pravno, a ne činjenično pitanje, s obzirom na to da se odnosi na kriterije koji uređuju primjenu članka 18. stavka 1. Osnovne uredbe.

35      Što se tiče osnovanosti tog prigovora, valja podsjetiti na to da ta odredba Komisiji daje mogućnost da svoje zaključke u području dampinga i štete donese na temelju raspoloživih podataka kada zainteresirana stranka ne surađuje u antidampinškom ispitnom postupku odbijanjem pristupa potrebnim podacima ili njihovim nedostavljanjem u rokovima predviđenima tom uredbom ili znatnim ometanjem tog ispitnog postupka.

36      Iz sudske prakse Suda proizlazi da pojam „potrebni podaci” iz navedene odredbe odgovara podacima koje posjeduju zainteresirane stranke i koji omogućuju Komisiji pravilnu provedbu antidampinških ispitnih postupaka kako bi donijela prethodne ili konačne, pozitivne ili negativne zaključke (vidjeti u tom smislu presudu od 14. prosinca 2017., EBMA/Giant (Kina), C‑61/16 P, EU:C:2017:968, t. 47. do 49. i 57.).

37      Osim toga, Sud je pojasnio da ocjenu na temelju koje se može utvrditi je li određeni podatak „potrebni podatak” u smislu članka 18. stavka 1. Osnovne uredbe treba provesti uzimajući u obzir posebne okolnosti svakog ispitnog postupka, a ne apstraktno (presuda od 14. prosinca 2017., EBMA/Giant (Kina), C‑61/16 P, EU:C:2017:968, t. 49.).

38      Iz toga slijedi da tu ocjenu treba izvršiti od slučaja do slučaja, uzimajući u obzir činjenicu da takvi podaci moraju omogućiti Komisiji da pravilno provede svoje antidampinške ispitne postupke.

39      Stoga je relevantan kriterij za ocjenu toga je li podatak u posjedu zainteresirane stranke potreban, u smislu članka 18. stavka 1. Osnovne uredbe, isti bez obzira na posebne okolnosti svakog ispitnog postupka. Naime, u svakom slučaju, riječ je o utvrđivanju toga može li taj podatak omogućiti Komisiji da donese zaključke u okviru antidampinškog ispitnog postupka o kojem je riječ. Okolnost da je proizvod gotov ili polugotov ne može stoga utjecati na kriterij za ocjenu primjene te odredbe.

40      Osim toga, u dijelu u kojem se žalitelji pozivaju na povredu obveze obrazlaganja Općeg suda, valja podsjetiti na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, iz obrazloženja presude mora jasno i nedvosmisleno proizlaziti ocjena Općeg suda, tako da zainteresirane osobe mogu utvrditi razloge za donesenu odluku i da Sud može izvršavati sudski nadzor (presuda od 13. prosinca 2018., Europska unija/Kendrion, C‑150/17 P, EU:C:2018:1014, t. 80. i navedena sudska praksa).

41      Međutim, suprotno onomu što ističu žalitelji, iz tumačenja točaka 46. do 102. presude Severstal/Komisija (T‑753/16) i točaka 38. do 91. presude NLMK/Komisija (T‑752/16) proizlazi da je Opći sud u dovoljnoj mjeri izložio razloge zbog kojih je smatrao da je trebalo potvrditi Komisijinu primjenu članka 18. stavka 1. Osnovne uredbe na Severstal i NLMK u postupku koji je doveo do donošenja sporne uredbe. To obrazloženje omogućuje žaliteljima da doznaju razloge za odluku Općeg suda, a Sudu da izvrši svoj nadzor.

42      Stoga valja odbiti kao neosnovan prigovor žaliteljâ prema kojem je Opći sud pogrešno protumačio članak 18. stavak 1. Osnovne uredbe jer prije ocjene Komisijine primjene te odredbe na žalitelje u spornoj uredbi nije ispitao ni obrazložio kvalifikaciju dotičnog proizvoda kao polugotovog proizvoda.

43      Kao drugo, u dijelu u kojem se Severstal poziva na sudski nadzor Komisijine diskrecijske ovlasti i smatra da u ovom slučaju Opći sud nije pravilno protumačio i primijenio članak 18. stavak 1. Osnovne uredbe time što je prekomjerno smanjio opseg svojeg nadzora nad Komisijinim ispitnim postupkom, valja utvrditi da Severstal nije u dovoljnoj mjeri izložio navodnu pogrešku koja se tiče prava koju je počinio Opći sud. Prema tome, taj prigovor treba odbaciti kao nedopušten.

44      Kao treće, u dijelu u kojem žalitelji prigovaraju Općem sudu da je iskrivio određene dokaze i da je donio materijalno netočna činjenična utvrđenja, valja podsjetiti na to da je, u skladu s člankom 256. stavkom 1. UFEU‑a i člankom 58. prvim stavkom Statuta Suda Europske unije, žalba ograničena na pitanja prava.

45      U okviru žalbe Sud stoga nije nadležan za utvrđivanje činjenica ni načelno za ispitivanje dokaza na kojima je Opći sud temeljio svoja utvrđenja. Naime, ako su ti dokazi pravilno pribavljeni i poštovana su opća načela prava i procesna pravila koja se primjenjuju na dokazivanje i izvođenje dokaza, samo je na Općem sudu da ocijeni dokaznu vrijednost dokaza koji su mu dostavljeni (presuda od 11. svibnja 2017., Dyson/Komisija, C‑44/16 P, EU:C:2017:357, t. 30. i navedena sudska praksa).

46      Opći sud izvršava takvu isključivu nadležnost, osim u slučaju materijalne netočnosti činjeničnih utvrđenja i iskrivljavanja dokaza koji su mu podneseni. Naime, u okviru žalbe nadzor Suda obuhvaća, kad je riječ o utvrđivanju činjenica, materijalnu netočnost tih utvrđenja koja proizlazi iz elemenata spisa i, kad je riječ o ocjeni činjenica, iskrivljavanje tih dokaznih elemenata koje je proveo Opći sud (vidjeti u tom smislu presude od 6. siječnja 2004., BAI i Komisija/Bayer, C‑2/01 P i C‑3/01 P, EU:C:2004:2, t. 47. i od 11. svibnja 2017., Dyson/Komisija, C‑44/16 P, EU:C:2017:357, t. 31. i navedenu sudsku praksu).

47      Također valja podsjetiti na to da kad se žalitelj poziva na iskrivljavanje dokaza koje je počinio Opći sud, on na temelju članka 256. UFEU‑a, članka 58. prvog stavka Statuta Suda Europske unije i članka 168. stavka 1. točke (d) Poslovnika Suda mora precizno navesti dokaze koji su prema njegovu mišljenju iskrivljeni i dokazati pogreške u analizi koje su prema njegovoj ocjeni dovele do toga da je Opći sud iskrivio dokaze. Usto, prema ustaljenoj sudskoj praksi, iskrivljavanje mora očito proizlaziti iz sadržaja spisa a da nije potrebno provoditi novu ocjenu činjenica i dokaza (presuda od 10. studenoga 2022., Komisija/Valencia Club de Fútbol, C‑211/20 P, EU:C:2022:862, t. 55. i navedena sudska praksa). Isto vrijedi i za sadržajne netočnosti činjeničnih utvrđenja koje navodi žalitelj.

48      U predmetu C‑747/21 P Severstal tvrdi, kao prvo, da je Opći sud u točkama 70. i 81. presude Severstal/Komisija (T‑753/16) materijalno netočno utvrdio činjenično stanje, pri čemu je istaknuo da Komisija nije mogla provjeriti jesu li ukupni troškovi nabave sirovina točno navedeni u njegovim poslovnim knjigama i jesu li stvarno bili uključeni u trošak proizvodnje dotičnog proizvoda, s obzirom na to da je prilog F‑14b njegovu odgovoru na antidampinški upitnik, naslovljen „Funkcija početnih troškova” i dokaz za provjeru br. 11, naveden na popisu Komisijinih dokumenata pod naslovom „Usklađivanje uobičajenih troškova sa sustavom SAP”, pokazivao je ukupan trošak tih sirovina.

49      U tom pogledu valja primijetiti da iz točaka 70. i 81. presude Severstal/Komisija (T‑753/16) proizlazi da se ocjena Općeg suda temelji na činjenici da je nesporno da su prijavljeni troškovi uključivali samo troškove koji se odnose na „prodaju” dotičnog proizvoda, a ne i troškove proizvoda namijenjenih za vlastitu potrošnju. Međutim, iz tog priloga F‑14b ne proizlazi očito da su troškovi proizvoda za vlastitu potrošnju bili uključeni i da su oni stoga mogli biti provjereni. Što se tiče dokaza za provjeru br. 11, koji je navodno naveden na popisu Komisijinih dokumenata pod naslovom „Usklađivanje uobičajenih troškova sa sustavom SAP”, Severstal ga nije podnio niti je iznio ikakvo pojašnjenje u pogledu tog popisa. Osim toga, taj se dokaz ne pojavljuje u opisima priloga pismenima stranaka u predmetu T‑753/16. Prema tome, društvo Severstal nije uspjelo dokazati da je očito kako troškovi navedeni u okviru tog dokaznog materijala uključuju troškove proizvoda za vlastitu potrošnju.

50      Kao drugo, u dijelu u kojem Severstal ističe da je utvrđenje Općeg suda iz točke 72. presude Severstal/Komisija (T‑753/16), prema kojem on svoje troškove proizvodnje nije prijavio u prilogu F‑14 A odgovoru na antidampinški upitnik u skladu s klasifikacijom troškova u različite PCN‑ove koje je donijela Komisija, materijalno netočno jer je u toj točki navedeno da je Severstal tijekom posjeta radi provjere na licu mjesta proveo usklađivanje između vlastite klasifikacije i strukture PCN‑a koju je zatražila Komisija, valja primijetiti da je Severstal krnje citirao navedenu točku. Naime, on pojašnjava da su podaci pruženi tijekom tog posjeta „ograničeni, kao što je to žalitelj potvrdio na raspravi, na troškove proizvodnje ,prodanih’ proizvoda, isključujući troškove proizvodnje proizvoda prerađenih u poduzeću”. Iz toga slijedi da Severstal nije stvarno prijavio sve svoje troškove proizvodnje u skladu s razvrstavanjem troškova u različite PCN‑ove koje je donijela Komisija i da nije dokazao da su utvrđenja iz točke 72. presude Severstal/Komisija (T‑753/16) materijalno netočna.

51      Kao treće, u dijelu u kojem Severstal osporava ocjenu iz točaka 80. i 89. te presude, prema kojoj on nije dokazao da nije posjedovao potrebne podatke, takav prigovor valja odbiti jer Severstal nije u dovoljnoj mjeri izložio predmetne materijalne netočnosti ili dokaze koje je Opći sud iskrivio u tom pogledu.

52      Kao četvrto, u dijelu u kojem Severstal osporava ocjene iz točaka 90. do 93. navedene presude, zbog toga što je Opći sud pogrešno presudio da je on usvojio dva različita načina raspodjele troškova sirovina i da je nezakonito potvrdio prilagodbe svojih troškova proizvodnje dotičnog proizvoda, valja utvrditi da Severstal zapravo zahtijeva novu ocjenu činjenica i dokaza a da pritom nije dovoljno precizno naveo materijalne netočnosti ili iskrivljavanja koja se stavljaju na teret Općem sudu niti dokazao pogreške u analizi koje su prema njegovoj ocjeni dovele do toga da je počinio ta iskrivljavanja. Takvo je osporavanje stoga nedopušteno.

53      Naposljetku, kao peto, u dijelu u kojem Severstal osporava točke 94., 97. i 102. te presude, valja utvrditi da on ne iznosi razloge zbog kojih su ocjene u tim točkama pravno pogrešne, tako da je takvo osporavanje također nedopušteno.

54      U predmetu C‑748/21 P NLMK smatra da je Opći sud u točkama 55., 68. i 123. presude NLMK/Komisija (T‑752/16) iskrivio dokaze smatrajući, u biti, da nije dostavio informacije o količini i ukupnim troškovima proizvodnje gotovog i polugotovog predmetnog proizvoda, iako se te informacije nalaze u dokaznim materijalima br. 23 i 34 koji su dostavljeni Komisiji tijekom provjere na licu mjesta.

55      U tom pogledu valja primijetiti da, kao što to proizlazi iz točke 54. presude NLMK/Komisija (T‑752/16), NLMK nije osporio da u svojem odgovoru na antidampinški upitnik nije naveo ukupan opseg proizvodnje dotičnog proizvoda. Kao što to Komisija navodi, a da joj se ne proturječi, do takvog je utvrđenja došla nakon što je dokazni materijal br. 23 podnesen tijekom posjeta radi provjere na licu mjesta, kako bi se provjerio odbitak troškova za razlike u zalihama proizvoda tijekom proizvodnje za koji se pokazalo da se odnosi na polugotove proizvode čiji obujam nije bio uključen u taj odgovor. Nakon tog utvrđenja Komisija je od NLMK‑a zatražila da dostavi podatke o troškovima po vrsti proizvoda za polugotovi proizvod obuhvaćen ispitnim postupkom. U odgovoru na taj zahtjev NLMK je na kraju tog posjeta podnio dokazni materijal br. 34. Sadržaj dokaznih materijala br. 23 i 34 preklapa se u dijelu u kojem oba sadržavaju podatke o količini i ukupnim troškovima proizvodnje gotovog i polugotovog proizvoda. Međutim, razlikuju se jer dokaz br. 34 sadržava i podatke o troškovima i količini po vrsti polugotovog proizvoda.

56      Opći sud, međutim, nije iskrivio te dokumente kada je presudio, kao prvo, u točki 68. presude NLMK/Komisija (T‑752/16), da je dokaz br. 34 podnesen nepravodobno, da nije mogao biti provjeren nakon posjeta na licu mjesta i da nije bio puka raščlamba po oznaci proizvodnje podataka iz dokumenta br. 23, nego je bio podnesen u drukčijem kontekstu kako bi se uskladili odbici troškova za razlike u zalihama zbog proizvodnje u tijeku, kao što je navedeno u odgovoru na antidampinški upitnik, kao drugo, u točki 55. te presude, da podaci sadržani u dokazu br. 34 nisu otklonili prazninu NLMK‑a koji nije prijavio cjelokupnu proizvodnju i kapacitet cijelog dotičnog proizvoda, nego su Komisiji omogućili da utvrdi nedosljednost proizvodnih podataka koje je dostavio NLMK, s obzirom na to da je njima utvrđeno da je on prijavio ukupnu prodanu količinu veću od one koju je omogućila proizvodnja, uzimajući u obzir razlike u zalihama, ispuštanja i otpad kako ih je prijavio kao i, kao treće, u točki 123. navedene presude, da NLMK nije uspio potkrijepiti svoje argumente prema kojima je trebalo uzeti u obzir njegove podatke o prodanim količinama na temelju informacija koje su već sadržane u tom odgovoru, kao i na temelju podataka iz dokumenata prikupljenih na licu mjesta.

57      Naime, takve ocjene Općeg suda odnose se na dokaznu vrijednost dokaznih materijala br. 23 i br. 34, uzimajući u obzir Komisijinu provjeru podataka sadržanih u njima, nakon što su dostavljeni tijekom upravnog postupka koji je doveo do donošenja sporne uredbe. Međutim, te su ocjene činjenične ocjene koje, osim u slučaju njihova iskrivljavanja, ne podliježu nadzoru Suda u okviru žalbe.

58      Također, NLMK pogrešno navodi da je Opći sud u točkama 81. i 116. presude NLMK/Komisija (T‑752/16) iskrivio informacije koje je dostavio u okviru dvostrukog odbitka otpada i ispuštanja smatrajući da te informacije nisu pouzdane. Naime, argumenti koje je iznio NLMK samo dovode u pitanje ocjenu činjenica koju je proveo Opći sud a da pritom ne dokazuju postojanje bilo kakvog iskrivljavanja ni materijalno netočnih činjeničnih utvrđenja.

59      Naposljetku, u dijelu u kojem se NLMK u prilog svojim prigovorima poziva na dokumente br. 25 i br. 28, valja utvrditi da ne iznosi razloge zbog kojih bi sadržaj tih dokumenata bio iskrivljen.

60      S obzirom na prethodno navedeno, prigovore žaliteljâ koji se temelje na tome da je Opći sud iskrivio dokaze i na materijalnoj netočnosti činjeničnih utvrđenja Općeg suda treba odbiti.

61      Slijedom navedenog, prve žalbene razloge treba odbiti.

 Drugi žalbeni razlozi

 Argumentacija stranaka

62      Severstal i NLMK tvrde da je u točkama 243. do 257. presude Severstal/Komisija (T‑753/16) i u točkama 209. do 223. presude NLMK/Komisija (T‑752/16) Opći sud počinio pogreške u tumačenju i nadzoru Komisijine primjene članka 9. stavka 4. Osnovne uredbe kao i time što nije odgovorio na njihove argumente. Osim toga, smatraju da Opći sud nije ispunio svoju obvezu obrazlaganja s obzirom na argumente koje su istaknuli u tom pogledu.

63      Žalitelji osobito prigovaraju Općem sudu kako je potvrdio da je Komisija zbog svjetske financijske krize mogla uzeti u obzir 2008. godinu kao posljednju reprezentativnu godinu za utvrđivanje ciljane profitne marže proizvodnje Unije za potrebe primjene članka 9. stavka 4., iako ta godina nije bila dio razmatranog razdoblja. U ovom je slučaju navedena godina predaleka da bi se mogla smatrati takvom i njezin izbor proizlazi iz pogrešne primjene navedenog članka 9. stavka 4.

64      Osim toga, žalitelji smatraju da je Opći sud povrijedio načelo zaštite legitimnih očekivanja time što je presudio da Komisija nije bila vezana razmatranim razdobljem kako bi utvrdila posljednju reprezentativnu godinu u svrhu utvrđivanja predmetne profitne marže.

65      Usto, odabir 2008. godine za određivanje te profitne marže zbog financijske krize nije u skladu s ocjenama iz točaka 151. i 152. presude NLMK/Komisija (T‑752/16) i točaka 185. i 186. presude Severstal/Komisija (T‑753/16). Naime, u tim je točkama Opći sud odbio odgovoriti na argumente žalitelja koji se odnose na uzimanje u obzir te krize prilikom ocjene troškova proizvodnje industrije Unije u svrhu ocjene štete prouzročene industriji Unije. Tako je Opći sud proizvoljno potvrdio Komisijin pristup prema kojem navedenu krizu treba uzeti u obzir prilikom utvrđivanja ciljane profitne marže industrije Unije u svrhu primjene članka 9. stavka 4. Osnovne uredbe, ali ne i prilikom ocjene te štete. Međutim, ta profitna marža ne odgovara onoj koja bi bila poželjna za osiguranje opstanka industrije Unije i/ili primjerenog povrata od kapitala nakon nastanka vanjskog događaja, poput svjetske financijske krize.

66      Najprije, žalitelji ističu da financijska kriza može biti element koji treba uzeti u obzir prilikom izračuna navedene štete, tako da uvoz iz predmetnih zemalja ne može biti jedini relevantan čimbenik koji je prouzročio štetu koju je pretrpjela industrija Unije. Time što nije odgovorio na te argumente, Opći sud počinio je očitu pogrešku u ocjeni i povrijedio svoju obvezu obrazlaganja.

67      Podredno, tvrde da, iako financijska kriza nije relevantan čimbenik koji treba uzeti u obzir prilikom ocjene uzročne veze između te štete i tog uvoza, Opći sud trebao je utvrditi da Komisija nije mogla odabrati 2008. godinu kao referentnu godinu za izračun profitne marže industrije Unije.

68      Komisija smatra da su drugi žalbeni razlozi bespredmetni u dijelu u kojem se odnose na točke 151. i 152. presude NLMK/Komisija (T‑752/16) kao i na točke 185. i 186. presude Severstal/Komisija (T‑753/16), a u preostalom su dijelu neosnovani.

 Ocjena Suda

69      Svojim drugim žalbenim razlozima žalitelji u biti ističu da je Opći sud, s jedne strane, počinio pogreške koje se tiču prava prilikom tumačenja i primjene članka 9. stavka 4. Osnovne uredbe i, s druge strane, povrijedio načelo zaštite legitimnih očekivanja i svoju obvezu obrazlaganja time što nije uzeo u obzir godinu koja je bila dio razmatranog razdoblja, nego 2008. godinu kao najnoviju reprezentativnu godinu za utvrđivanje ciljane profitne marže industrije Unije.

70      Kao prvo, valja podsjetiti na to da je na temelju ustaljene sudske prakse nadležnost Suda u okviru žalbe načelno ograničena na ocjenu pravnog rješenja za tužbene razloge o kojima se raspravljalo pred sudom koji odlučuje o meritumu (presuda od 12. rujna 2017., Anagnostakis/Komisija, C‑589/15 P, EU:C:2017:663, t. 55. i navedena sudska praksa). Međutim, argument žaliteljâ prema kojem je načelo zaštite legitimnih očekivanja povrijeđeno zbog izbora 2008. kao posljednje reprezentativne godine u svrhu utvrđivanja ciljane profitne marže industrije Unije prvi je put istaknut u fazi žalbe. Stoga je taj argument nedopušten.

71      Kao drugo, treba proglasiti bespredmetnima argumente žaliteljâ koji se temelje na tome da je Opći sud odbio uzeti u obzir učinke financijske krize prilikom ocjene štete koju je pretrpjela industrija Unije i uzročne veze između te štete i predmetnog uvoza kao što to proizlazi iz točaka 151. i 152. presude NLMK/Komisija (T‑752/16) i točaka 185. i 186. presude Severstal/Komisija (T‑753/16). Naime, Opći sud ocjenjivao je tu štetu i tu uzročnu vezu prilikom svojeg ispitivanja trećeg i četvrtog tužbenog razloga koje je istaknuo NLMK u okviru predmeta u kojem je donesena presuda NLMK/Komisija (T‑752/16) i četvrtog i petog tužbenog razloga koje je istaknulo društvo Severstal u okviru predmeta u kojem je donesena presuda Severstal/Komisija (T‑753/16). Ispitivanje tih razloga koje je proveo Opći sud ipak nije predmet ovih žalbi. Slijedom toga, argumenti žaliteljâ usmjereni protiv tih točaka pobijanih presuda, neovisno o njihovoj osnovanosti, ni u kojem slučaju ne mogu dovesti do ukidanja tih presuda. Zbog istih razloga također treba proglasiti bespredmetnima prigovore žaliteljâ koji se temelje na tome da Opći sud nije obrazložio odbijanje njihovih argumenata koji se odnose na učinke financijske krize na ocjenu navedene štete i navedene uzročne veze.

72      Kao treće, što se tiče navoda žaliteljâ u skladu s kojima je Opći sud počinio pogreške koje se tiču prava prilikom tumačenja i primjene članka 9. stavka 4. Osnovne uredbe, valja podsjetiti na to da se u posljednjoj rečenici te odredbe navodi „pravilo niže pristojbe” prema kojem iznos antidampinške pristojbe mora biti manji od utvrđene dampinške marže ako je ta niža pristojba dovoljna za uklanjanje štete nanesene industriji Unije.

73      Stoga, kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 52. svojeg mišljenja, cilj je tog pravila izbjeći da nametnuta antidampinška pristojba prelazi ono što je nužno za uklanjanje štete koja je dampinškim uvozom nanesena toj industriji. Takvo je pravilo opravdano s obzirom na prirodu i svrhu antidampinških pristojbi koje ne čine ni sankcije ni kompenzacijske mjere namijenjene naknadi pretrpljene štete, nego mjere obrane od nepoštenog tržišnog natjecanja proizišlog iz dampinškog uvoza (vidjeti u tom smislu presudu od 3. listopada 2000., Industrie des poudres sphériques/Vijeće, C‑458/98 P, EU:C:2000:531, t. 91.). Cilj je tih pristojbi samo spriječiti ili učiniti gospodarski nepotrebnim dampinški uvoz i tako ispraviti neravnotežu na domaćem tržištu prouzročenu tim dampingom.

74      Iz uvodne izjave 175. i članka 1. sporne uredbe proizlazi da je Komisija primijenila navedeno pravilo kako bi utvrdila stope konačne antidampinške pristojbe na 34 % što se tiče uvoza predmetnog proizvoda koji je izvršilo društvo Severstal i na 36,1 % što se tiče uvoza dotičnog proizvoda koji je izvršio NLMK. Kako bi izračunala te stope, Komisija je primijenila takozvanu metodu „snižavanja ciljanih cijena”. U skladu s tom metodologijom, marža štete izračunava se usporedbom cijene dampinškog uvoza sa ciljanom prodajnom cijenom industrije Unije. Ta cijena odgovara cijeni za koju je ta industrija mogla razumno očekivati da je može primjenjivati na tržištu Unije da nije bilo tog uvoza. Kako bi se utvrdila takva hipotetska cijena, ciljana dobit dodaje se trošku proizvodnje industrije Unije. Ta ciljana dobit odgovara profitnoj marži koju je industrija Unije mogla razumno očekivati u uobičajenim tržišnim uvjetima.

75      U skladu s navedenom metodom Komisija je uzela u obzir profitnu maržu industrije Unije primijenjenu tijekom 2008. godine. Prema Komisijinu mišljenju, u ovom je slučaju ta godina bila posljednja reprezentativna godina za potrebe utvrđivanja ciljane dobiti industrije Unije, s obzirom na to da je iz njezina ispitnog postupka proizlazilo da je, kao prvo, tijekom cijelog razmatranog razdoblja postojao znatan obujam uvoza po niskim cijenama koji je negativno utjecao na profitabilnost industrije Unije i, kao drugo, za 2009. i 2010. nije se moglo smatrati da odražavaju uobičajene uvjete tržišnog natjecanja s obzirom na financijsku krizu (vidjeti u tom smislu točke 154. do 157. sporne uredbe). U točkama 217. do 223. presude NLMK/Komisija (T‑752/16) i u točkama 251. do 257. presude Severstal/Komisija (T‑753/16) Opći sud potvrdio je takav Komisijin pristup.

76      S obzirom na argumente žaliteljâ, najprije valja istaknuti da, u nedostatku metode predviđene Osnovnom uredbom za izračun marže štete obuhvaćene pravilom o nižoj pristojbi, Komisija raspolaže širokom marginom prosudbe u pogledu izbora takve metode izračuna. Međutim, Komisija je i dalje dužna izvršavati tu marginu prosudbe poštujući jamstva koja u upravnim postupcima pruža pravni poredak Unije i osiguravajući da njezin izbor dovede do vjerodostojnih rezultata.

77      Odabirom metode koja se temelji na ciljanim cijenama u ovom slučaju Komisija nije prekoračila navedenu marginu prosudbe. Naime, kao što je to Opći sud pravilno istaknuo u točki 214. presude NLMK/Komisija (T‑752/16) i u točki 248. presude Severstal/Komisija (T‑753/16), uporaba ciljane cijene umjesto stvarne cijene prodaje industrije Unije za utvrđivanje marže štete omogućuje uzimanje u obzir pritiska za smanjenje cijena koji dampinški uvoz izvršava na prodajne cijene industrije Unije. Uzimanje u obzir tog pritiska pridonosi vjerodostojnosti rezultata dobivenih primjenom te metode.

78      Nadalje, u dijelu u kojem žalitelji smatraju da je Opći sud pogrešno protumačio članak 9. stavak 4. Osnovne uredbe time što je odabrao godinu koja nije dio razmatranog razdoblja kao posljednju reprezentativnu godinu za utvrđivanje ciljane dobiti proizvodnje Unije, valja istaknuti da, kao što je to Opći sud u biti presudio u točki 218. presude NLMK/Komisija (T‑752/16) i u točki 252. presude Severstal/Komisija (T‑753/16), u nedostatku metode predviđene Osnovnom uredbom za utvrđivanje ciljane profitne marže, Komisija također raspolaže marginom prosudbe za njezino utvrđivanje.

79      Osim toga, valja utvrditi da je cilj definicije ciljane profitne marže industrije Unije da na najvjerojatniji mogući način odražava dobit te industrije u uobičajenim tržišnim uvjetima kako bi se utvrdile antidampinške pristojbe koje treba uvesti, u skladu s prirodom i svrhom tih pristojbi navedenima u točki 73. ove presude, bez prekoračenja onoga što je nužno za otklanjanje neravnoteže prouzročene dampinškim uvozom na tržište Unije.

80      Slijedom toga, kao što je to nezavisni odvjetnik u biti naveo u točki 55. svojeg mišljenja, podaci za posljednju reprezentativnu godinu za utvrđivanje ciljane dobiti ne smiju potjecati iz razmatranog razdoblja ako ti podaci ne omogućuju davanje odgovarajuće slike onoga što je potrebno za ponovno uspostavljanje poštenog tržišnog natjecanja tijekom razdoblja nakon ispitnog postupka. Kao što je to Opći sud presudio u presudi od 28. listopada 1999., EFMA/Vijeće (T‑210/95, EU:T:1999:273, t. 60.), na koju se pravilno pozvao u točkama 215. i 218. presude NLMK/Komisija (T‑752/16) te u točkama 249. i 252. presude Severstal/Komisija (T‑753/16), profitna marža koju treba uzeti u obzir za izračun ciljane cijene treba odgovarati profitnoj marži koju bi industrija Unije mogla razumno očekivati u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja, u izostanku dampinškog uvoza, s obzirom na to da odabir takve profitne marže pridonosi tomu da se uvođenjem antidampinških pristojbi ponovno uspostavi pošteno tržišno natjecanje tijekom razdoblja nakon ispitnog postupka.

81      Stoga Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava time što je pravilo niže pristojbe iz članka 9. stavka 4. Osnovne uredbe protumačio na način da dopušta Komisiji, primjenom metode takozvanog snižavanja ciljanih cijena, da uzme u obzir godinu koja nije dio razmatranog razdoblja kao posljednju reprezentativnu godinu u svrhu utvrđivanja ciljane dobiti industrije Unije, kako bi osigurala da ta dobit odgovara onoj koju bi industrija Unije mogla razumno očekivati u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja u nedostatku dampinškog uvoza.

82      Osim toga, budući da se ne osporavaju činjenične ocjene prema kojima je, kao prvo, postojao znatan obujam uvoza po niskim cijenama iz predmetnih zemalja tijekom cijelog razmatranog razdoblja, kao drugo, da je svjetska gospodarska kriza teško pogodila taj sektor od 2009. godine i, kao treće, da su godine 2005. do 2008. bile obilježene jakim tržišnim natjecanjem, a da pritom nisu bile obilježene iznimno povoljnim tržišnim uvjetima, Opći sud mogao je, u točkama 219. do 222. presude NLMK/Komisija (T‑752/16) i u točkama 253. do 256. presude Severstal/Komisija (T‑753/16), na temelju tih ocjena, kvalificirati 2008. godinu kao posljednju reprezentativnu godinu a da pritom ne počini pogrešku koja se tiče prava u primjeni članka 9. stavka 4. Osnovne uredbe.

83      Naposljetku, u dijelu u kojem žalitelji prigovaraju Općem sudu da nije pravilno obrazložio pobijane presude u pogledu razloga zbog kojih je odbio njihove prigovore koji se temelje na pogrešnom tumačenju ili primjeni članka 9. stavka 4. Osnovne uredbe, valja podsjetiti na to da, kao što je to navedeno u točki 40. ove presude, obveza obrazlaganja zahtijeva da predmetna presuda jasno i nedvosmisleno odražava rasuđivanje Općeg suda kako bi se zainteresiranim osobama omogućilo da se upoznaju s razlozima donesene odluke, a Sudu da provede sudski nadzor. Međutim, u točkama 217. do 223. presude NLMK/Komisija (T‑752/16) i u točkama 251. do 257. presude Severstal/Komisija (T‑753/16) dovoljno se iznose razlozi zbog kojih je Opći sud odbio prigovore žaliteljâ koji se odnose na Komisijin odabir posljednje reprezentativne godine za utvrđivanje ciljane dobiti za potrebe primjene članka 9. stavka 4. Osnovne uredbe.

84      S obzirom na sve prethodno navedeno, druge žalbene razloge treba odbiti.

 Treći žalbeni razlozi

 Argumentacija stranaka

85      Žalitelji tvrde da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je potvrdio pristup koji je Komisija primijenila u spornoj uredbi, prema kojem se članak 2. stavak 9. Osnovne uredbe može po analogiji primijeniti za utvrđivanje izvozne cijene preprodavača povezanih s proizvođačem izvoznikom prilikom ocjene štete prouzročene industriji Unije. U tom pogledu, Severstal se poziva na ocjene Općeg suda iz točaka 260. do 272. presude Severstal/Komisija (T‑753/16), a NLMK na one koje se nalaze u točkama 226. do 239. presude NLMK/Komisija (T‑752/16).

86      Prema mišljenju žaliteljâ, izvozna cijena koju treba uzeti u obzir radi ocjene sniženja cijena društava povezanih s proizvođačem izvoznikom jest izvozna cijena CIF (trošak, osiguranje i vozarina), koja je stvarno naplaćena na granici Unije prvom nezavisnom kupcu, a da na temelju analogne primjene članka 2. stavka 9. Osnovne uredbe ta cijena nije prilagođena uzimajući u obzir troškove prodaje, opće i administrativne troškove (troškovi POA) kao i razumnu dobit. Naime, navedena cijena odražava tržišno natjecanje u pogledu cijena između uvoza o kojem je riječ i istovjetnog proizvoda industrije Unije. Nasuprot tomu, takva prilagodba dovela bi do uspostave umjetne marže štete i podrazumijevala bi usporedbu između uvoznih cijena i cijena Unije koje se ne nalaze na istoj razini trgovine.

87      U prilog svojem argumentu žalitelji se pozivaju na presude Općeg suda od 30. studenoga 2011., Transnational Company „Kazchrome” i ENRC Marketing/Vijeće i Komisija (T‑107/08, EU:T:2011:704), od 10. travnja 2019., Jindal Saw i Jindal Saw Italia/Komisija (T‑301/16, EU:T:2019:234) i od 2. travnja 2020., Hansol Paper/Komisija (T‑383/17, neobjavljena, EU:T:2020:139), kao i na mišljenje nezavisnog odvjetnika P. Pikamäea u predmetu Komisija/Hansol Paper (C‑260/20 P, EU:C:2022:13).

88      Osim toga, žalitelji ističu da je Opći sud povrijedio svoju obvezu obrazlaganja time što nije uzeo u obzir presudu od 2. travnja 2020., Hansol Paper/Komisija (T‑383/17, neobjavljena, EU:T:2020:139), na koju su se pozivali tijekom postupka pred tim sudom.

89      Komisija smatra da treće žalbene razloge treba odbiti kao neosnovane.

 Ocjena Suda

90      Kao prvo, u dijelu u kojem žalitelji smatraju da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je potvrdio analognu primjenu članka 2. stavka 9. Osnovne uredbe koju je Komisija provela kako bi utvrdila izvoznu cijenu preprodavača povezanih s proizvođačem izvoznikom prilikom ocjene štete prouzročene industriji Unije, valja istaknuti da je Sud svojom presudom od 12. svibnja 2022., Komisija/Hansol Paper (C‑260/20 P, EU:C:2022:370), presudio da takva analogna primjena ne predstavlja pogrešku koja se tiče prava.

91      Naime, Sud je smatrao da, s obzirom na to da je ispitivanje postojanja sniženja cijena ekonomski složeno pitanje za koje se Osnovnom uredbom ne propisuje nikakva posebna metoda, Komisija ima široku diskrecijsku ovlast u tom pogledu, tako da se analogna primjena metode izračuna cijena iz članka 2. stavka 9. Osnovne uredbe radi ispitivanja sniženja cijena može predvidjeti pod uvjetom da je ta metoda dio pravnog okvira predviđenog tom uredbom i da ne dovodi do očito pogrešnog rezultata (vidjeti u tom smislu presudu od 12. svibnja 2022., Komisija/Hansol Paper, C‑260/20 P, EU:C:2022:370, t. 99.).

92      Prema tome, Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava kada je u točkama 233. i 234. presude NLMK/Komisija (T‑752/16) kao i u točkama 266. i 267. presude Severstal/Komisija (T‑753/16) presudio da je Komisija u okviru te široke diskrecijske ovlasti mogla smatrati da je u svrhu izračuna marže sniženja ciljanih cijena bilo potrebno, u slučaju prodaje ostvarene posredstvom povezanih uvoznika, odrediti izvoznu cijenu analognom primjenom članka 2. stavka 9. Osnovne uredbe, s obzirom na to da je pravilno istaknula, s jedne strane, da je ta odredba bila jedina odredba te uredbe koja je pružala smjernice za izračun pouzdane izvozne cijene kada se izvozna prodaja odvijala posredstvom povezanih uvoznika i, s druge strane, da je navedena odredba odražavala načelo nepovjerljivosti transfernih cijena, koje se može primijeniti kako na utvrđivanje marže štete tako i na izračun dampinške marže.

93      Osim toga, Sud navodi da iz zajedničkog tumačenja članka 1. stavka 1. i članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe proizlazi da se šteta mora ocijeniti prilikom „puštanj[a] […] u slobodan promet u Uniji” proizvoda koji je predmet dampinga na način da se izračun sniženja cijene načelno provodi na razini uvoza koji je predmet dampinga. Sud je iz toga zaključio da je Komisija mogla, kako bi jamčila objektivnu usporedbu cijena na razini prvog puštanja u slobodan promet predmetnog proizvoda u Uniji, izračunati tu cijenu TOV na „granici Unije” odbijanjem troškova POA i profitne marže od cijene ponovne prodaje proizvoda nezavisnim kupcima (vidjeti u tom smislu presudu od 12. svibnja 2022., Komisija/Hansol Paper, C‑260/20 P, EU:C:2022:370, t. 102. i 105.).

94      Opći sud stoga nije počinio pogrešku koja se tiče prava time što je u točkama 236. i 237. presude NLMK/Komisija (T‑752/16) te u točkama 269. i 270. presude Severstal/Komisija (T‑753/16), kao prvo, smatrao da je u ovom slučaju opravdano temeljiti procjenu dostatnosti niže stope pristojbe u svrhu uklanjanja štete prouzročene uvozom na izvoznoj cijeni „granica Unije” koja se smatra usporedivom s cijenom „franko tvornica” u Uniji, odnosno ciljanom prodajnom cijenom industrije Unije prvom nezavisnom kupcu koja je smanjena za iznos različitih troškova nastalih od izlaska iz tvornice, kao što su to troškovi prijevoza ili osiguranja, kako bi se došlo do cijene dotičnog proizvoda na izlasku iz tvornice i da se, kao drugo, primjena razine trgovine „granica Unije” u ovom slučaju, umjesto preprodaje prvom nezavisnom kupcu kao referentne točke u svrhu izračuna marže štete može opravdati i s obzirom na članak 1. stavak 1. Osnovne uredbe i članak 3. stavak 3. te uredbe.

95      Prethodni zaključci ne dovode se u pitanje odgovorom žaliteljâ na pitanje Suda, postavljeno na temelju mjere upravljanja postupkom, u pogledu zaključaka koje treba izvući iz presude od 12. svibnja 2022., Komisija/Hansol Paper (C‑260/20 P, EU:C:2022:370) za ocjenu njihovih trećih žalbenih razloga.

96      Naime, u tom odgovoru žalitelji u biti smatraju da se činjenice iz kojih proizlaze sporovi o kojima je riječ u ovim spojenim predmetima razlikuju od onih iz kojih je proizašao spor o kojem je riječ u predmetu u kojem je donesena ta presuda, što opravdava neprimjenu rješenja iz te presude u ovom slučaju. Konkretno, Komisija je pogrešno smatrala da trgovci povezani sa žaliteljima djeluju kao uvoznici, tako da je Opći sud počinio očitu pogrešku u ocjeni kada je potvrdio analognu primjenu članka 2. stavka 9. Osnovne uredbe u ovom slučaju. Međutim, takav argument dovodi u pitanje činjeničnu ocjenu Općeg suda. Kao što to proizlazi iz točaka 44. do 46. ove presude, takva ocjena ne podliježe nadzoru Suda u okviru žalbe, osim u slučaju iskrivljavanja dokaza. Budući da nije istaknuto nikakvo iskrivljavanje, taj argument treba odbaciti kao nedopušten.

97      Kao drugo, u dijelu u kojem žalitelji tvrde da je Opći sud povrijedio svoju obvezu obrazlaganja jer nije uzeo u obzir ocjene iz svoje presude od 2. travnja 2020., Hansol Paper/Komisija (T‑383/17, neobjavljena, EU:T:2020:139), valja podsjetiti na to da je Sud više puta presudio da se obveza Općeg suda da obrazloži svoje odluke ne može tumačiti na način da podrazumijeva da je on dužan detaljno odgovoriti na svaki argument koji je istaknuo tužitelj (presuda od 15. travnja 2010., Gualtieri/Komisija, C‑485/08 P, EU:C:2010:188, t. 41. i navedena sudska praksa). Usto, takva ocjena nije dovedena u pitanje okolnošću da je sâm Opći sud ispitao stranke o mogućem utjecaju presude od 2. travnja 2020., Hansol Paper/Komisija (T‑383/17, neobjavljena, EU:T:2020:139). Slijedom toga, prigovor žaliteljâ koji se temelji na nedostatnom obrazloženju također treba odbiti.

98      S obzirom na sva prethodna razmatranja, valja odbiti treće žalbene razloge, a time i žalbe u cijelosti.

 Troškovi

99      U skladu s člankom 184. stavkom 2. Poslovnika Suda, kad žalba nije osnovana, Sud odlučuje o troškovima. U skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika, koji se primjenjuje na žalbeni postupak na temelju članka 184. stavka 1. navedenog poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.

100    U ovom slučaju, s obzirom na to da je Komisija podnijela zahtjev da se žaliteljima naloži snošenje troškova i da oni nisu uspjeli u postupku, treba im naložiti snošenje troškova u vezi s tom žalbom.

Slijedom navedenog, Sud (sedmo vijeće) proglašava i presuđuje:

1.      Žalbe se odbijaju.

2.      Društvu PAO Severstal nalaže se snošenje troškova u predmetu C‑747/21 P.

3.      Društvu Novolipetsk Steel PJSC (NLMK) nalaže se snošenje troškova u predmetu C‑748/21 P.

Potpisi


*      Jezik postupka: engleski