(1)

Sporazum iz Lisabona za zaštitu oznaka podrijetla i njihovu međunarodnu registraciju iz 1958. ugovor je kojim upravlja Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo (WIPO). Otvoren je strankama Pariške konvencije za zaštitu industrijskog vlasništva. On ima 28 ugovornih stranaka, uključujući sedam država članica Unije (Bugarska, Češka, Francuska, Italija, Mađarska, Portugal i Slovačka).

(2)

Međunarodni sustav Sporazuma iz Lisabona trenutačno se revidira s ciljem njegova poboljšavanja kako bi privukao veći broj članova, a da se pritom očuvaju njegova načela i ciljevi. Na temelju napretka radne skupine koja je utvrdila osnovni prijedlog za reviziju u listopadu 2014., od 11. do 21. svibnja 2015. održana je u Ženevi diplomatska konferencija za donošenje revidiranog Sporazuma iz Lisabona o oznakama podrijetla i oznakama zemljopisnog podrijetla („revidirani Sporazum iz Lisabona”).

(3)

Uzimajući u obzir ključnu ulogu koju zaštita intelektualnog vlasništva, a posebno zaštita oznaka podrijetla i oznaka zemljopisnog podrijetla, ima u međunarodnoj trgovini, revidirani Sporazum iz Lisabona pripada u okvir zajedničke trgovinske politike Unije. Revidirani Sporazum iz Lisabona odnosi se posebno na međunarodnu trgovinu jer je u svojoj osnovi namijenjen promicanju i olakšavanju te trgovine i ima izravne i neposredne učinke na nju (1). Zajednička trgovinska politika u isključivoj je nadležnosti Europske unije na temelju članka 3. stavka 1. točke (e) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Slijedom navedenoga, pregovaranje o revidiranom Sporazumu iz Lisabona u isključivoj je nadležnosti Unije.

(4)

U skladu s člankom 207. stavkom 3. i člankom 218. stavkom 3. UFEU-a, Komisija treba biti pregovarač Unije u području isključive nadležnosti Unije (2),