<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><CONCLUSION NNC="YES" xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.CONCLUSION><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-714/18 P</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62018CC0714</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:1139">EU:C:2019:1139</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>15</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>15</PAGE.TOTAL></BIB.CONCLUSION><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Mišljenje E. Sharpston – Predmet C‑714/18 P</HT></P><P>ACTC/EUIPO</P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Mišljenje nezavisne odvjetnice</HT></P><P><HT TYPE="UC">Eleanor Sharpston</HT></P><P>od <DATE ISO="20191219">19. prosinca 2019.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0001"><P>Izvorni jezik: francuski</P></NOTE></P></TI><STI><P><HT TYPE="BOLD">Predmet C‑714/18 P</HT></P><P>ACTC GmbH</P><P>protiv</P><P>Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)</P></STI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Žalba</KEYWORD><KEYWORD>Žig Europske unije</KEYWORD><KEYWORD>Uredba (EZ) br. 207/2009</KEYWORD><KEYWORD>Prijava za registraciju verbalnog žiga Europske unije <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>tigha<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="2019" ID="QE0001"/></KEYWORD><KEYWORD>Prigovor koji je podnio nositelj ranijeg žiga Europske unije <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>TAIGA<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="2019" ID="QE0002"/></KEYWORD><KEYWORD>Djelomično odbijanje prijave za registraciju</KEYWORD><KEYWORD>Članak 8. stavak 1. točka (b)</KEYWORD><KEYWORD>Ocjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu</KEYWORD><KEYWORD>Ocjena konceptualne sličnosti suprotstavljenih znakova</KEYWORD><KEYWORD>Članak 42. stavak 2.</KEYWORD><KEYWORD>Dokaz o stvarnoj uporabi ranijeg žiga</KEYWORD><KEYWORD>Dokaz o uporabi za <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>dio proizvoda ili usluga<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="2019" ID="QE0003"/></KEYWORD><KEYWORD>Određivanje samostalne potkategorije proizvoda</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><CONTENTS.CONCLUSION><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">I.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Uvod</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1.</NO.P><TXT>Ovaj bi predmet trebao navesti Sud da odluči o dosegu pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>dio proizvoda ili usluga<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/> na koji upućuje članak 42. stavak 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od <DATE ISO="20090226">26. veljače 2009.</DATE> o žigu Europske unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0002"><P><REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="078" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2009">SL 2009., L 78, str. 1</REF.DOC.OJ>. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.)</P></NOTE>, kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2015/2424<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0003"><P>Uredba (EU) 2015/2424 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20151216">16. prosinca 2015.</DATE> o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 o žigu Zajednice i Uredbe Komisije (EZ) br. 2868/95, o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 o žigu Zajednice te o stavljanju izvan snage Uredbe Komisije (EZ) br. 2869/95 o pristojbama koje se plaćaju Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="341" PAGE.FIRST="21" DATE.PUB="2015">SL 2015., L 341, str. 21</REF.DOC.OJ>., u daljnjem tekstu: Uredba br. 207/2009). Uredba br. 207/2009 zamijenjena je Uredbom (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20170614">14. lipnja 2017.</DATE> o žigu Europske unije (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="154" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2017">SL 2017., L 154, str. 1</REF.DOC.OJ>.).</P></NOTE>, a kojim je uređeno dokazivanje stvarne uporabe ranijeg žiga Europske unije u kontekstu postupka povodom prigovora koji je podnio nositelj tog žiga.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2.</NO.P><TXT>Iako je Opći sud Europske unije protumačio taj pojam već u presudi od <DATE ISO="20050714">14. srpnja 2005.</DATE>, Reckitt Benckiser (España)/OHIM – Aladin (ALADIN)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0004"><P>T‑126/03, u daljnjem tekstu: presuda Reckitt Benckiser (España)/OHIM – Aladin (ALADIN), <REF.DOC.ECR><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2005:288">EU:T:2005:288</NO.ECLI></REF.DOC.ECR></P></NOTE>, Sud nije, međutim, imao prilike potvrditi načela koja je on utvrdio i na kojima počiva presuda od <DATE ISO="20180913">13. rujna 2018.</DATE>, ACTC/EUIPO – Taiga (tigha)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0005"><P><REF.DOC.ECR><NO.CASE>T‑94/17</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2018:539">EU:T:2018:539</NO.ECLI></REF.DOC.ECR></P></NOTE>, koja je predmet ove žalbe (u daljnjem tekstu: pobijana presuda) i koju je podnijelo društvo ACTC GmbH.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3.</NO.P><TXT>Ta žalba nudi dakle Sudu priliku da ispita ključnu sastavnicu analize o postojanju stvarne uporabe ranijeg žiga Europske unije, to jest materijalni opseg te uporabe u skladu s presudom od <DATE ISO="20121219">19. prosinca 2012.</DATE>, Leno Merken<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0006"><P><REF.DOC.ECR><NO.CASE>C‑149/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:816">EU:C:2012:816</NO.ECLI></REF.DOC.ECR></P></NOTE>, koja se odnosila na teritorijalni opseg te uporabe. Konkretno, Sud je pozvan odlučiti o kriteriju koji je nužno primijeniti kako bi se odredila potkategorija proizvoda i/ili usluga u okviru kojih se raniji žig Europske unije stvarno rabio.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="2"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4.</NO.P><TXT>U skladu sa zahtjevom Suda, ovo će se mišljenje ograničiti na analizu novih glavnih pravnih pitanja koja se postavljaju u ovom slučaju, to jest onih koja su istaknuta u okviru prvog žalbenog razloga koji se temelji na povredi članka 42. stavka 2. Uredbe br. 207/2009, kao i u okviru trećeg prigovora drugog dijela drugog žalbenog razloga te žalbe koji se odnosi na ocjenu konceptualne sličnosti suprotstavljenih znakova.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">II.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5.</NO.P><TXT>Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 207/2009 određuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="008.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>1.</NO.PARAG><ALINEA><P>Na temelju prigovora nositelja ranijeg žiga, žig za koji je podnesena prijava za registraciju neće se registrirati:</P><P>[…]</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>ako zbog njegove istovjetnosti ili sličnosti s ranijim žigom i istovjetnosti ili sličnosti proizvoda ili usluga obuhvaćenih tim žigovima postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu na državnom području na kojem je zaštićen raniji žig; vjerojatnost dovođenja u zabludu uključuje vjerojatnost dovođenja u svezu s ranijim žigom.<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/></TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6.</NO.P><TXT>Članak 15. stavak 1. prvi podstavak te uredbe glasi kako slijedi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>Ako u petogodišnjem razdoblju od registracije, nositelj nije stvarno rabio svoj žig EU‑a u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran […], žig EU‑a podliježe sankcijama predviđenima ovom Uredbom, osim ako postoje opravdani razlozi za neuporabu.<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7.</NO.P><TXT>U članku 42. stavku 2. navedene uredbe navodi se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>Ako podnositelj prijave to zatraži, nositelj ranijeg žiga EU‑a koji je podnio obavijest o prigovoru mora dokazati da je tijekom petogodišnjeg razdoblja koje je prethodilo datumu podnošenja ili datumu prvenstva prijave žiga EU‑a raniji žig EU‑a bio u stvarnoj uporabi u Uniji u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran i koje navodi kao opravdanje za svoj prigovor, ili da postoje opravdani razlozi za neuporabu, pod uvjetom da je raniji žig EU‑a na taj datum bio registriran najmanje pet godina. Ako nema dokaza o tomu, prigovor se odbacuje. Ako je raniji žig EU‑a rabljen u odnosu na samo dio proizvoda ili usluga za koje je registriran, za potrebe ispitivanja prigovora, smatra se da je registriran samo za taj dio proizvoda ili usluga.<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">III.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Okolnosti spora</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8.</NO.P><TXT>Okolnosti spora podrobno su izložene u pobijanoj presudi, a osobito u njezinim točkama 1. do 10. na koje se upućuje u tom pogledu. Elementi koji su ključni i nužni za razumijevanje ovog mišljenja mogu se sažeti na sljedeći način.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="3"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9.</NO.P><TXT>Ovaj spor potječe iz prigovora koji je Taiga AB, nositelj verbalnog žiga Europske unije TAIGA (u daljnjem tekstu: raniji žig), podnijela protiv registracije verbalnog znaka <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>tigha<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/> (u daljnjem tekstu: žig za koji je podnesena prijava za registraciju), za koji je ACTC podnio prijavu za registraciju za proizvode, među ostalim, iz razreda 25. Nicanskog sporazuma<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0007"><P>Sporazum o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od <DATE ISO="19570615">15. lipnja 1957.</DATE>, kako je revidiran i izmijenjen (u daljnjem tekstu: Nicanski sporazum).</P></NOTE> koji odgovaraju sljedećem opisu:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>Odjeća; gornja odjeća (ogrtači); donje rublje; obuća; pokrivala za glavu; radne cipele i čizme, kombinezoni; rukavice; remenje i čarape.<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/></P></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10.</NO.P><TXT>Taj je prigovor zasnovan na postojanju vjerojatnosti dovođenja u zabludu u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11.</NO.P><TXT>Odlukom od <DATE ISO="20150209">9. veljače 2015.</DATE> Odjel za prigovore odbio je prigovor. Taiga je podnijela žalbu protiv te odluke. Odlukom od <DATE ISO="20161209">9. prosinca 2016.</DATE> (u daljnjem tekstu: sporna odluka) četvrto žalbeno vijeće Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) djelomično je poništilo odluku Odjela za poništaje, to jest za sve predmetne proizvode uključene u razred 25. u smislu Nicanskog sporazuma, te je slijedom toga odbilo prijavu za registraciju u vezi s tim proizvodima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12.</NO.P><TXT>Kao prvo, žalbeno vijeće smatralo je da je uporaba ranijeg žiga dokazana, osobito za određene proizvode iz razreda 25. u smislu Nicanskog sporazuma (odjeća; gornja odjeća (ogrtači), donje rublje, pokrivala za glavu, kombinezoni; rukavice; remenje i čarape).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13.</NO.P><TXT>Kao drugo, u okviru ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu, a nakon što je utvrdilo da relevantno područje jest područje Europske unije i da potrošači pokazuju visoku razinu pažnje prilikom kupnje proizvoda koji su obuhvaćeni ranijim žigom i prosječnu razinu pažnje glede nekih proizvoda obuhvaćenih žigom za koji je podnesena prijava za registraciju (odjeća, cipele, pokrivala za glavu i torbe), žalbeno vijeće je osobito zaključilo da su predmetni proizvodi uključeni u razred 25. u smislu Nicanskog razreda istovjetni ili slični proizvodima koji su obuhvaćeni ranijim žigom, da su suprotstavljeni znakovi vizualno vrlo slični, fonetski istovjetni, barem za anglofone potrošače, i da se te znakove ne može, za većinu relevantne javnosti, povezati s nikakvim konceptom. U tim okolnostima žalbeno vijeće utvrdilo je, glede proizvoda iz razreda 25. u smislu Nicanskog sporazuma, da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu između suprotstavljenih žigova.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">IV.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Postupak pred Općim sudom</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14.</NO.P><TXT>Žalitelj je <DATE ISO="20170213">13. veljače 2017.</DATE> Općem sudu podnio tužbu za poništenje sporne odluke. U prilog svojoj tužbi on je u biti istaknuo dva tužbena razloga koji se temelje, kao prvo, na povredi članka 42. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 i, kao drugo, na povredi članka 8. stavka 1. točke (b) te uredbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15.</NO.P><TXT>Pobijanom presudom Opći sud je tu tužbu u cijelosti odbio.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">V.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zahtjevi stranaka i postupak pred Sudom</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16.</NO.P><TXT>Svojom žalbom žalitelj zahtijeva od Suda da, kao prvo, ukine pobijanu presudu i poništi spornu odluku i, podredno, ukine tu presudu i vrati predmet Općem sudu na ponovno suđenje. Također zahtijeva od Suda da EUIPO‑u naloži snošenje troškova.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17.</NO.P><TXT>EUIPO zahtijeva od Suda da odbije navedenu žalbu i žalitelju naloži snošenje troškova.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="4"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18.</NO.P><TXT>Taiga zahtijeva od Suda da odbije tu žalbu i naloži žalitelju snošenje troškova, uključujući one koji su njoj nastali.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">VI.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Ocjena</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19.</NO.P><TXT>Žalitelj u potporu svojoj žalbi ističe dva žalbena razloga.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20.</NO.P><TXT>Prvi žalbeni razlog temelji se na tome da je Opći sud povrijedio članak 42. stavak 2. Uredbe br. 207/2009. Tim žalbenim razlogom žalitelj poziva Sud da odluči o pravilima i načelima koja se primjenjuju prilikom određivanja potkategorije proizvoda u okviru dokazivanja stvarne uporabe ranijeg žiga<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0008"><P>Pitanje stvarne uporabe ima poseban i prethodni karakter jer dovodi do utvrđenja može li se u svrhu ispitivanja prigovora smatrati za raniji žig da je <HT TYPE="ITALIC">registriran</HT> za predmetne proizvode ili usluge, pri čemu to pitanje ne ulazi, dakle, u okvir ispitivanja prigovora <HT TYPE="ITALIC">stricto sensu</HT>, koje se temelji na postojanju <HT TYPE="ITALIC">vjerojatnosti od dovođenja u zabludu</HT> s tim žigom.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21.</NO.P><TXT>Drugi žalbeni razlog temelji se na tome da je Opći sud povrijedio članak 8. stavak 1. točku (b) te uredbe, pri čemu žalitelj kritizira ocjene koje je Opći sud dao glede postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu između suprotstavljenih žigova, a osobito glede načina na koji su ispitane konceptualne sličnosti suprotstavljenih znakova.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">A.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Prvi žalbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 42. stavka 2. Uredbe br. 207/2009</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Pobijana presuda</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22.</NO.P><TXT>Pred Općim sudom žalitelj je istaknuo da se na temelju dokaza o uporabi koje je Taiga dostavila ne može dokazati stvarna uporaba ranijeg žiga za kategoriju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>odjeće<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/> razmatrane u cijelosti, a koja je obuhvaćena razredom 25. u smislu Nicanskog sporazuma. Žalitelj je osobito prigovorio žalbenom vijeću da nije zaključilo da postoji samostalna potkategorija proizvoda obuhvaćenih ranijim žigom, koja upućuje samo na posebnu odjeću za zaštitu od vremenskih utjecaja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0009"><P>U svojoj žalbi žalitelj tvrdi da je potkategorija proizvoda, za koju se traži utvrđenje da postoji, objedinjuje sljedeće proizvode: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>odjeća; gornja odjeća (ogrtači); donje rublje; pokrivala za glavu; rukavice, remenje i čarape; <HT TYPE="ITALIC">svi gore navedeni proizvodi koriste se isključivo kao posebna odjeća za zaštitu od vremenskih utjecaja (hladnoće, vjetra i/ili kiše)</HT>; radna odijela<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/> (moje isticanje).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23.</NO.P><TXT>U točkama 23. do 37. pobijane presude Opći sud ispitao je argumente koje je žalitelj istaknuo. Prije svega je u točki 28. te presude podsjetio na odredbe predviđene u člancima 15. i 42. Uredbe br. 207/2009. Potom je Opći sud podsjetio na načela koja je utvrdio u vlastitoj sudskoj praksi, i to, s jedne strane, u točkama 29. do 31. pobijane presude u odnosu na <HT TYPE="ITALIC">ratio legis</HT> članka 42. te uredbe i, s druge strane, u točki 32. te presude, u odnosu kriterije koje valja primijeniti radi utvrđivanja postoji li samostalna kategorija proizvoda u smislu te odredbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24.</NO.P><TXT>Za potrebe analize čini mi se korisnim iznijeti navedene točke:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>29</NO.P><TXT>Odredbe članka 42. Uredbe br. 207/2009, na temelju kojih se raniji žig može smatrati registriranim samo za dio proizvoda i usluga za koje je dokazana stvarna uporaba žiga, s jedne strane čine ograničenje prava koja nositelj ranijeg žiga izvodi iz njegove registracije, tako da ih se ne može tumačiti na način da dovode do neopravdanog ograničenja opsega zaštite ranijeg žiga, osobito u slučaju u kojem proizvodi ili usluge, za koje je taj žig registriran, čine dovoljno razgraničenu kategoriju, te se s druge strane moraju uskladiti s legitimnim interesom navedenog nositelja da u budućnosti može proširiti svoju paletu proizvoda ili usluga u granicama pojmova koji opisuju<?PAGE NO="5"?> proizvode ili usluge za koje je žig bio registriran, koristeći se pri tome zaštitom koja mu je dodijeljena registracijom navedenog žiga (vidjeti u tom smislu presudu Reckitt Benckiser (España)/OHIM – Aladin (ALADIN) (t. 51. i 53.)).</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>30</NO.P><TXT>Ako je žig bio registriran za kategoriju proizvoda ili usluga koja je dovoljno široka da je unutar nje moguće razlikovati više potkategorija koje se mogu samostalno razmatrati, dokaz o stvarnoj uporabi žiga za jedan dio tih proizvoda ili usluga daje u postupku povodom prigovora zaštitu samo za potkategoriju ili potkategorije kojima pripadaju proizvodi ili usluge za koje se taj žig stvarno rabio. Nasuprot tome, ako je žig bio registriran za proizvode i usluge koji su definirani tako precizno i usko da nije moguće napraviti značajnu podjelu unutar dotične kategorije, tada dokaz o stvarnoj uporabi žiga za navedene proizvode i usluge nužno pokriva cijelu tu kategoriju u svrhu prigovora (presude Reckitt Benckiser (España)/OHIM – Aladin (ALADIN) (t. 45.) i od <DATE ISO="20070213">13. veljače 2007.</DATE>, Mundipharma/OHIM – Altana Pharma (RESPICUR)[<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0010"><P>U daljnjem tekstu: presuda Mundipharma/OHIM – Altana Pharma (RESPICUR)</P></NOTE>] (<REF.DOC.ECR><NO.CASE>T‑256/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2007:46">EU:T:2007:46</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0023">23.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)).</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>31</NO.P><TXT>Međutim, iako je svrha pojma djelomične uporabe ta da žigovi koji se nisu rabili za određenu kategoriju proizvoda, ne postanu neraspoloživi, on ne smije imati za učinak to da se nositelja navedenog žiga liši svake zaštite za proizvode koji, iako nisu potpuno istovjetni onima za koje je mogao dokazati stvarnu uporabu, nisu u bitnome različiti od njih i pripadaju istoj skupini koja se samo proizvoljno može dijeliti. U tom pogledu valja podsjetiti da je nositelju žiga praktički nemoguće iznijeti dokaze o njegovoj uporabi za sve zamislive varijante proizvoda na koje se registracija odnosi. Slijedom navedenog, pojam <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>dio proizvoda ili usluga<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="2019" ID="QE0013"/> ne može se shvatiti tako da obuhvaća sve komercijalne inačice sličnih proizvoda ili usluga, nego samo proizvode ili usluge koji su dostatno različiti da čine koherentne kategorije ili potkategorije (presude Reckitt Benckiser (España)/OHIM – Aladin (ALADIN) (t. 46.) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140306">6. ožujka 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Anapurna/OHIM – Annapurna (ANNAPURNA)</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑71/13</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2014:105">EU:T:2014:105</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0063">63.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>32</NO.P><TXT>Glede pitanja jesu li proizvodi dio koherentne potkategorije koja se može samostalno razmatrati, iz sudske prakse proizlazi da stoga što potrošač traži prije svega proizvod ili usluge koji će moći ispuniti njegove posebne potrebe, svrha ili namjena predmetnog proizvoda ili usluge bitna je u usmjeravanju njegova odabira. Stoga, budući da ga potrošači primjenjuju prije svake kupnje, kriterij svrhe ili namjene jest ključan kriterij prilikom određivanja potkategorije proizvoda ili usluga. S druge strane, narav predmetnih proizvoda kao i njihova obilježja nisu, kao takvi, relevantni za određivanje potkategorija proizvoda ili usluga (vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20161018">18. listopada 2016.</DATE>, <NAME.CASE>August Storck/EUIPO – Chiquita Brands (Fruitfuls)</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑367/14</NO.CASE>, neobjavljenu, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2016:615">EU:T:2016:615</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0011"><P>Ta se navedena sudska praksa sastoji od presuda Mundipharma/OHIM – Altana Pharma (RESPICUR) (t. 29. i 31.) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130516">16. svibnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Aleris/OHIM – Carefusion 303 (ALARIS)</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑353/12</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2013:257">EU:T:2013:257</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0022">22.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0023">23.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>)).<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/></TXT></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25.</NO.P><TXT>Nakon što je tako podsjetio na primjenjiva pravna pravila i načela iz sudske prakse, Opći sud je u točkama 33. do 36. pobijane presude ispitao je li se na temelju dokaza koje je Taiga podnijela moglo u stvarnosti razlikovati samostalnu potkategoriju proizvoda koja objedinjuje samo posebnu odjeću za zaštitu od vremenskih utjecaja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26.</NO.P><TXT>Prvo je Opći sud utvrdio da predmeti obuhvaćeni dokazima o uporabi koje je Taiga podnijela imaju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>istu namjenu jer su namijenjeni pokrivanju ljudskog tijela, njegovu sakrivanju, ukrašavanju i zaštiti od vremenskih utjecaja<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/> te se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>u svakom slučaju ne mogu smatrati <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/>u bitnome različitima<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="2019" ID="QE0016"/><QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/> u smislu sudske prakse navedene u točki 31. pobijane presude<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0012"><P>Vidjeti točku 34. pobijane presude.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="6"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27.</NO.P><TXT>Potom je Opći sud istaknuo da posebna obilježja koje ti proizvodi posjeduju načelno nemaju utjecaja jer u smislu sudske prakse navedene u točki 32. pobijane presude nisu relevantna za određivanje potkategorije proizvoda<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0013"><P>Vidjeti točku 35. pobijane presude.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28.</NO.P><TXT>U točki 37. pobijane presude Opći sud je slijedom toga odbio navedeni tužbeni razlog.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Analiza</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29.</NO.P><TXT>Prvim žalbenim razlogom žalitelj kritizira točku 34. pobijane presude u kojoj je Opći sud zaključio da predmeti obuhvaćeni dokazima o uporabi, koje je Taiga podnijela, imaju istu namjenu jer im je svrha <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>pokrivanje ljudskog tijela, njegovo sakrivanje, ukrašavanje i zaštita od vremenskih utjecaja<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30.</NO.P><TXT>Žalitelj tvrdi da je ta analiza zahvaćena dvjema pogreškama koje se tiču prava jer je Opći sud odstupio od pravila i načela koja je sam utvrdio u svojim presudama Reckitt Benckiser (España)/OHIM – Aladin (ALADIN) i Mundipharma/OHIM – Altana Pharma (RESPICUR).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31.</NO.P><TXT>Taj prvi žalbeni razlog sastoji se od dva dijela.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32.</NO.P><TXT>U okviru prvog dijela tog žalbenog razloga žalitelj prigovara Općem sudu da svoju ocjenu nije zasnovao na proizvodima za koje je raniji žig bio registriran, nego samo na proizvodima na koje se odnose dokazi o uporabi koje je Taiga dostavila. On smatra da pitanje na koje je Opći sud morao odgovoriti jest ono je li raniji žig bio registriran za dovoljno široku kategoriju da je unutar nje moguće razlikovati više potkategorija koje se mogu samostalno razmatrati, tako da se uporaba odnosila samo na posebne proizvode koji su obuhvaćeni širom kategorijom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33.</NO.P><TXT>U okviru drugog dijela navedenog žalbenog razloga, žalitelj predbacuje Općem sudu da u obzir nije uzeo činjenicu da su ti proizvodi namijenjeni višestrukim vidovima uporabe, to jest pokrivanju, skrivanju, ukrašavanju ili zaštiti ljudskog tijela, da su, usto, upućeni različitoj javnosti te, naposljetku, da se također prodaju u različitim trgovinama, tako da se navedeni proizvodi razlikuju od odjevnih predmeta obuhvaćenih žigom za koji je podnesena prijava za registraciju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34.</NO.P><TXT>Uvodno podsjećam da nije na Sudu da odluči je li stvarna uporaba ranijeg žiga doista dokazana za potkategoriju proizvoda zasebnu od generičke kategorije odjeće obuhvaćene razredom 25. u smislu Nicanskog sporazuma. Radi se o ocjeni relevantnih činjenica i dokaza koji načelno i na temelju ustaljene sudske prakse spadaju u isključivu nadležnost Općeg suda<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0014"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190905">5. rujna 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Europska unija/Guardian Europe i Guardian Europe/Europska unija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑447/17 P i C‑479/17 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:672">EU:C:2019:672</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0137">137.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa), kao i presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191113">13. studenoga 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Outsource Professional Services/EUIPO</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑528/18 P</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:961">EU:C:2019:961</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0047">47.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35.</NO.P><TXT>S druge strane, na Sudu je da odluči o načelima i pravnim pravilima kojima se Opći sud koristi radi svoje ocjene. Naime, pojmom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0018" REF.END="QE0018"/>dio proizvoda ili usluga<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/> iz članka 42. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 nastoji se odrediti materijalni opseg uporabe, što čini ključnu sastavnicu za potrebe analize o postojanju stvarne uporabe žiga.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36.</NO.P><TXT>Iako žalitelj ne iznosi nikakvu kritiku glede sudske prakse koju je Opći sud utvrdio u presudama Reckitt Benckiser (España)/OHIM – Aladin (ALADIN) i Mundipharma/OHIM – Altana Pharma (RESPICUR), smatram da je neophodno da se Sud izjasni o njezinim formulacijama, ne samo kako bi odlučio o prigovorima koje je žalitelj istaknuo u okviru ove žalbe, nego i kako bi potvrdio ili opovrgnuo sudsku praksu na koju se Opći sud oslanja već više godina.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">a)</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Pravila i načela koja je Opći sud utvrdio u presudama Reckitt Benckiser (España)/OHIM – Aladin (ALADIN) i Mundipharma/OHIM – Altana Pharma (RESPICUR)</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37.</NO.P><TXT>Pojašnjavam na početku da se slažem s razmatranjima koja je Opći sud izložio u presudama Reckitt Benckiser (España)/OHIM – Aladin (ALADIN) i Mundipharma/OHIM – Altana Pharma (RESPICUR) i koja su preuzeta u točki 24. ovog mišljenja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38.</NO.P><TXT>Naime, mislim da se na temelju tumačenja koje je on izveo iz pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0019" REF.END="QE0019"/>dio proizvoda ili usluga<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/>, koji se nalazi u članku 42. stavku 2. Uredbe br. 207/2009, može, prije svega, zajamčiti bitna funkcija žiga. To tumačenje je, dakle, u skladu s pravilima koja je zakonodavac Unije postavio u toj uredbi i sudskom praksom Suda glede tumačenja pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0020" REF.END="QE0020"/>stvarna uporaba<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/> ranijeg žiga.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39.</NO.P><TXT>Podsjećam da je bitna funkcija žiga zajamčiti potrošačima istovjetnost podrijetla proizvoda ili usluge koju označuje žig te im omogućiti da taj proizvod ili uslugu, bez dovođenja u zabludu, razlikuju od proizvoda i usluga drugog podrijetla<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0015"><P>Vidjeti osobito presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191017">17. listopada 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Landeskammer für Land- und Forstwirtschaft in Steiermark/Schmid</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑514/18 P</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:878">EU:C:2019:878</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0037">37.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40.</NO.P><TXT>Kako bi se ta funkcija mogla osigurati, Uredba br. 207/2009 dodjeljuje nositelju žiga skup prava i mogućnosti kako bi se isključivom uporabom zasebnog znaka i utvrđivanjem proizvoda ili usluga koji proizlaze iz njega moglo uspostaviti pošteno i nenarušeno tržišno natjecanje na tržištu. Međutim, ta se prava moraju ograničiti na ono što je strogo nužno za ostvarenje tog cilja, tim više što nasuprot zaštiti dodijeljenoj po drugim osnovama intelektualnog i industrijskog vlasništva, zaštita dodijeljena žigovnim pravom može imati neograničeno trajanje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41.</NO.P><TXT>Zakonodavac Unije stoga osigurava da žigovi mogu ispuniti svoju bitnu funkciju jamčeći da se žigovno pravo ne rabi protivno svojoj funkciji radi stjecanja neopravdane konkurentske prednosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42.</NO.P><TXT>Tako iz članka 15. Uredbe br. 207/2009 proizlazi da je zaštita ranijeg žiga opravdana samo ako je on <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0021" REF.END="QE0021"/>u stvarnoj uporabi u Uniji u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0016"><P>Vidjeti također uvodnu izjavu 10. te uredbe.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43.</NO.P><TXT>U tu svrhu članak 42. stavak 2. te uredbe predviđa da podnositelj prijave za žig EU‑a može zatražiti dokaz da je raniji žig bio u <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0022" REF.END="QE0022"/>stvarnoj uporabi<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/> u Uniji tijekom petogodišnjeg razdoblja koje je prethodilo objavi prijave žiga koja je predmet prigovora<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0017"><P>Vidjeti u tom pogledu pojašnjenja koja je zakonodavac Unije dao u pravilima 15. do 22. Uredbe Komisije (EZ) br. 2868/95 od <DATE ISO="19951213">13. prosinca 1995.</DATE> o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 o žigu Zajednice (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="303" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="1995">SL 1995., L 303, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 8. i ispravak <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="110" PAGE.FIRST="4" DATE.PUB="2016">SL 2016., L 110, str. 4</REF.DOC.OJ>.), s obzirom na to da se na Uredbu br. 207/2009 primjenjuje Uredba br. 2868/95.</P></NOTE>. Tako je zakonodavac Unije zaključio da je petogodišnje razdoblje razumno kako bi se mogla ocijeniti stvarnost uporabe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44.</NO.P><TXT>Iz sudske prakse Suda proizlazi da pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0023" REF.END="QE0023"/>stvarna uporaba<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/> jest autonoman pojam prava Unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0018"><P>Vidjeti osobito presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20030311">11. ožujka 2003.</DATE>, <NAME.CASE>Ansul</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑40/01</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2003:145">EU:C:2003:145</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Sud smatra da je žig u <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0024" REF.END="QE0024"/>stvarnoj uporabi<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/> kada se koristi u skladu sa svojom bitnom funkcijom, osim simboličnih uporaba čiji je jedini cilj zadržavanje prava dodijeljenih žigom<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0019"><P>Vidjeti rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20040127">27. siječnja 2004.</DATE>, <NAME.CASE>La Mer Technology</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑259/02</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2004:50">EU:C:2004:50</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), kao i presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191017">17. listopada 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Landeskammer für Land- und Forstwirtschaft in Steiermark/Schmid</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑514/18 P</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:878">EU:C:2019:878</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0036">36.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>. Naime, Sud smatra da žig koji se ne rabi ne čini prepreku samo tržišnom natjecanju – jer ograničava raspon znakova koji drugi mogu registrirati kao žig i konkurente lišava mogućnosti korištenja tim ili sličnim žigom prilikom stavljanja na tržište proizvoda ili usluga koji su istovjetni ili slični onima koji su zaštićeni predmetnim žigom –, nego i slobodnom kretanju robe i slobodnom pružanju usluga<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0020"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20121219">19. prosinca 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Leno Merken</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑149/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:816">EU:C:2012:816</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45.</NO.P><TXT>Ustvrđujem da se načela koja je Opći sud utvrdio u presudama Reckitt Benckiser (España)/OHIM – Aladin (ALADIN) i Mundipharma/OHIM – Altana Pharma (RESPICUR) nastavljaju na sudsku praksu Suda.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46.</NO.P><TXT>Kao prvo, Opći sud je u presudi Reckitt Benckiser (España)/OHIM – Aladin (ALADIN) i u kontekstu članka 43. stavka 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 od <DATE ISO="19931220">20. prosinca 1993.</DATE> o žigu Zajednice<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0021"><P><REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="011" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="1994">SL 1994., L 11, str. 1</REF.DOC.OJ>.</P></NOTE> (koji je postao članak 42. stavak 2. Uredbe br. 207/2009) ispitao pitanje opsega zaštite koji treba dodijeliti u slučaju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0025" REF.END="QE0025"/>djelomične uporabe<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/> ranijeg žiga, to jest žiga čija je stvarna uporaba dokazana samo za <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0026" REF.END="QE0026"/>dio proizvoda ili usluga<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/> za koje je on bio registriran. Polazeći od zaključka da odredbe članka 43. Uredbe br. 40/94 (koji je postao članak 42. Uredbe br. 207/2009) čine ograničenje prava koja nositelj ranijeg žiga izvodi iz njegove registracije, Opći sud je pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0027" REF.END="QE0027"/>dio proizvoda ili usluga<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/> iz navedene odredbe protumačio na način da raniji žig može prije svega osigurati svoju bitnu funkciju. Tumačenjem koje je on dao nastoji se tako uspostaviti pravedna ravnoteža između, s jedne strane, zadržavanja i očuvanja isključivih prava koja su u tu svrhu dodijeljena nositelju ranijeg žiga i, s druge strane, ograničenja ovih potonjih kako bi se izbjeglo da žig koji se djelomično rabi uživa proširenu zaštitu s jedinim obrazloženjem da je bio registriran za široku paletu proizvoda ili usluga<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0022"><P>Vidjeti presudu Reckitt Benckiser (España)/OHIM – Aladin (ALADIN) (t. 51.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47.</NO.P><TXT>Opseg kategorija proizvoda ili usluga za koje je raniji žig registriran jest odlučujući element te ravnoteže<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0023"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibidem</HT> (t. 44.)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48.</NO.P><TXT>Opći sud je tako utvrdio dvije vrste slučaja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49.</NO.P><TXT>Prvi slučaj jest onaj u kojem je raniji žig registriran za proizvode ili usluge koji su definirani posebno <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0028" REF.END="QE0028"/>precizno i usko<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="201D" ID="QE0028"/> i, prema tome, čini homogeniju kategoriju proizvoda ili usluga. U tom slučaju Opći sud smatra da nije moguće raditi znatnije podjele unutar dotične kategorije, jer radi prigovora dokaz o stvarnoj uporabi žiga za te proizvode ili usluge treba obuhvatiti svaku tu kategoriju<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0024"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibidem</HT> (t. 45.)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50.</NO.P><TXT>Slažem se s rasuđivanjem Općeg suda. Glede proizvoda obuhvaćenih kategorijom proizvoda koji su više ili manje istovrsni, potrošač koji želi steći proizvod iz te kategorije mislit će ili će postojati mogućnost da misli na raniji žig i na to da će mu taj žig zajamčiti kvalitetu proizvoda, na primjer. U tim je okolnostima opravdano i dovoljno, prema mojem mišljenju, dokazati stvarnu uporabu žiga za dio proizvoda iz navedene kategorije. Zbog toga se može izbjeći vjerojatnost dovođenja u zabludu iz članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, ali i zaštititi komercijalne interese nositelja ranijeg žiga. Naime, zahtijevanjem prekomjernog dokazivanja stvarne uporabe ne bi trebalo neopravdano ograničiti isključiva prava ovog potonjeg na proširenje njegove palete proizvoda unutar same te istovrsne kategorije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51.</NO.P><TXT>Drugi slučaj jest onaj u kojem je raniji žig registriran za široku istovrsnu kategoriju proizvoda ili usluga. Opći sud pretpostavlja u tom slučaju da je moguće predvidjeti više potkategorija <HT TYPE="ITALIC">koje se mogu</HT> samostalno razmatrati, pod uvjetom da su te potkategorije koherentne, a što podrazumijeva da su u njima okupljeni proizvodi ili usluge koji su <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0029" REF.END="QE0029"/>slični<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/> ili koji nisu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0030" REF.END="QE0030"/>u bitnome različiti<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0025"><P>Ovdje preuzimam izraze kojima se Opći sud koristio u presudi Reckitt Benckiser (España)/OHIM – Aladin (ALADIN) (t. 46.).</P></NOTE>. U tom slučaju Opći sud smatra da dokaz o stvarnoj uporabi žiga za dio tih proizvoda ili usluga daje u postupku povodom prigovora zaštitu samo za potkategoriju ili potkategorije kojima pripadaju proizvodi ili usluge za koje se žig stvarno rabio<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0026"><P>Vidjeti presudu Reckitt Benckiser (España)/OHIM – Aladin (ALADIN) (t. 45.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="9"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52.</NO.P><TXT>Slažem se i s tom analizom. Naime, glede proizvoda okupljenih unutar raznovrsne kategorije proizvoda koji su ipak obuhvaćeni istim razredom proizvoda ne postoji samo mala vjerojatnost dovođenja u zabludu kod relevantne javnosti, nego i slabo opravdanje za zaštitu komercijalnih interesa nositelja ranijeg žiga. Iako je ovaj potonji registrirao svoj žig za široku paletu proizvoda koje bi mogao eventualno komercijalizirati, ali koje očito još nije stavio na tržište, on svojim konkurentima onemogućuje pristup širokom tržištu proizvoda. Rješenje do kojeg je Opći sud došao omogućuje, dakle, da se zajamči poštovanje prava priznatih nositelju ranijeg žiga, osobito ono u vidu korištenja zaštitom s obzirom na proizvode ili usluge slične onima za koje je mogao dokazati stvarnu uporabu te u vidu širenja njegove palete proizvoda na ove potonje, uslijed čega žig postaje dostupan za proizvode ili usluge koji, stoga što su <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0031" REF.END="QE0031"/>dovoljno različiti<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0027"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibidem</HT> (t. 46.)</P></NOTE>, spadaju u drugu kategoriju ili potkategoriju proizvoda ili usluga.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53.</NO.P><TXT>Kao drugo, kako bi odredio <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0032" REF.END="QE0032"/>koherentnu<QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/> potkategoriju proizvoda koju se može samostalno razmatrati, Opći sud se oslanja na kriterij svrhe ili namjene predmetnih proizvoda ili usluga, pri čemu narav ili obilježja ovih potonjih, prema njegovu stajalištu, nisu relevantni za potrebe te ocjene<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0028"><P>To proizlazi iz sudske prakse koja je proizašla iz presude Mundipharma/OHIM – Altana Pharma (RESPICUR). Vidjeti, također, točku 32. pobijane presude.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54.</NO.P><TXT>Ponovno se mogu samo pridružiti toj ocjeni.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55.</NO.P><TXT>S jedne strane, smatram da se na temelju nje mogu najbolje očuvati isključiva prava nositelja ranijeg žiga. Naime, definicija samostalne potkategorije proizvoda koja ne uzima u obzir samo svrhu, nego i narav i posebna obilježja ovih potonjih svela bi se na izuzetno prestrogo ograničavanje materijalnog područja na kojem se ta prava ostvaruju, a osobito prava ovog potonjeg da razvija i širi svoju paletu proizvoda za koje je raniji žig registriran. Iako kriteriji koji se temelje na naravi i obilježjima proizvoda jesu sami po sebi važni kriteriji, oni su relevantniji u stadiju određivanja relevantne javnosti i ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56.</NO.P><TXT>S druge strane, ističem da je Sud potvrdio pristup Općeg suda u okviru ocjene osnovanosti ograničenja proizvoda koje je predložio podnositelj prijave žiga na temelju članka 43. stavka 1. Uredbe br. 207/2009.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57.</NO.P><TXT>Naime, u presudi od <DATE ISO="20141211">11. prosinca 2014.</DATE>, OHIM/Kessel medintim<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0029"><P><REF.DOC.ECR><NO.CASE>C‑31/14 P</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2436">EU:C:2014:2436</NO.ECLI></REF.DOC.ECR></P></NOTE>, Sud je presudio da kriterij svrhe i namjene predmetnih proizvoda jest kriterij na temelju kojeg se dovoljno precizno može razgraničiti potkategorija proizvoda obuhvaćenih prijavom za registraciju kao žiga EU‑a, čime se ispunjava obveza jasnoće propisana člankom 43. stavkom 1. Uredbe br. 207/2009<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0030"><P>Vidjeti točku 37. te presude.</P></NOTE>. Kao što to implicitno proizlazi iz točke 39. navedene presude<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0031"><P>U navedenoj točki Sud se izričito poziva na točke 48. do 50. presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131108">8. studenoga 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Kessel/OHIM – Janssen‑Cilag (Premeno)</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑536/10</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2013:586">EU:T:2013:586</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>). No, te su točke izvedene iz rasuđivanja Općeg suda u točkama 43. do 47. navedene presude.</P></NOTE>, Sud je potvrdio sudsku praksu koju je Opći sud uspostavio u presudi Mundipharma/OHIM – Altana Pharma (RESPICUR) i prema kojoj svrha predmetnog proizvoda ili usluge čini odlučujući kriterij prilikom određivanja potkategorije proizvoda ili usluga jer potrošač traži, prije svega, proizvod ili uslugu koji će moći ispuniti njegove posebne potrebe<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0032"><P>Vidjeti točku 29. te presude.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="10"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58.</NO.P><TXT>Ništa se prema mojem mišljenju ne protivi tome da se analiza koju je Sud u presudi od <DATE ISO="20141211">11. prosinca 2014.</DATE>, OHIM/Kessel medintim<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0033"><P><REF.DOC.ECR><NO.CASE>C‑31/14 P</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2436">EU:C:2014:2436</NO.ECLI></REF.DOC.ECR></P></NOTE>, prihvatio glede određivanja potkategorije proizvoda u okviru primjene članka 43. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 prenese prilikom primjene članka 42. stavka 2. te uredbe. Čini mi se, naime, da određivanje potkategorije proizvoda, bilo u okviru prigovora ili ograničenja, mora počivati na istovjetnim kriterijima na način da se na temelju toga može u okviru ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu, omogućiti usporedba predmetnih proizvoda definiranih na temelju istih kriterija.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59.</NO.P><TXT>S obzirom na te elemente, mislim, shodno tome, da bi Sud morao potvrditi pravila i načela koja je Opći sud utvrdio u presudi Reckitt Benckiser (España)/OHIM – Aladin (ALADIN) i Mundipharma/OHIM – Altana Pharma (RESPICUR) radi određivanja potkategorije proizvoda i/ili usluga u okviru primjene članka 42. stavka 2. Uredbe br. 207/2009.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60.</NO.P><TXT>Sada valja ispitati osnovanost prvog žalbenog razloga koji je žalitelj istaknuo i koji se sastoji od dvaju dijelova.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">b)</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Prvi dio prvog žalbenog razloga, koji se temelji na pogrešnoj primjeni metode namijenjene određivanju samostalne potkategorije proizvoda</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61.</NO.P><TXT>Podsjećam da u okviru prvog dijela prvog žalbenog razloga žalitelj tvrdi da je u točki 34. pobijane presude Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je postojanje samostalne potkategorije proizvoda ocijenio samo na temelju proizvoda obuhvaćenih dokazima o uporabi koje je Taiga dostavila. Ona smatra da je Opći sud morao ispitati je li raniji žig bio registriran za dovoljno široku kategoriju proizvoda da je unutar nje moguće razlikovati više potkategorija koje se mogu samostalno razmatrati.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62.</NO.P><TXT>Smatram da taj dio nije osnovan.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0063"><NO.P>63.</NO.P><TXT>Budući da je nositelj ranijeg žiga dokazao stvarnu uporabu tog žiga za dio proizvoda za koje je registriran, pitanje jesu li ti proizvodi obuhvaćeni potkategorijom koju je moguće samostalno razmatrati treba ocijeniti <HT TYPE="ITALIC">in concreto</HT>, nadasve s obzirom na te proizvode. Stoga se ne radi o apstraktnom određivanju potkategorija proizvoda, nego upravo o usporedbi proizvoda, preko kojih je žig stvarno rabljen, u odnosu na kategoriju proizvoda obuhvaćenih registracijom tog žiga.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0064"><NO.P>64.</NO.P><TXT>Na temelju sadržaja točaka 33. i 34. pobijane presude mora se ustvrditi da je Opći sud tako postupio. Naime, iz točke 33. te presude proizlazi da je Opći sud ispitao čine li predmeti obuhvaćeni dokazima o uporabi koje je Taiga dostavila samostalnu potkategoriju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0033" REF.END="QE0033"/><HT TYPE="ITALIC">u odnosu</HT> na proizvode iz razreda 25. [u smislu Nicanskog sporazuma]<QUOT.END REF.START="QS0033" CODE="201D" ID="QE0033"/>, to jest u odnosu na općenitiju kategoriju proizvoda obuhvaćenih ranijim žigom. Zaključivši u točki 34. pobijane presude da se ti predmeti <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0034" REF.END="QE0034"/>u svakom slučaju ne mogu smatrati <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0035" REF.END="QE0035"/>u bitnome različitima<QUOT.END REF.START="QS0035" CODE="2019" ID="QE0035"/> u smislu [presude Reckitt Benckiser (España)/OHIM – Aladin (ALADIN)]<QUOT.END REF.START="QS0034" CODE="201D" ID="QE0034"/>, Opći sud je, dakle, pravilno usporedio predmete, za koje je stvarna uporaba ranijeg žiga bila dokazana, s proizvodima iz općenitije kategorije odjeće za koju je taj žig bio registriran.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0065"><NO.P>65.</NO.P><TXT>Slijedom navedenog, predlažem Sudu da taj prvi dio prvog žalbenog razloga odbije kao neosnovan.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">c)</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Drugi dio prvog žalbenog razloga, koji se temelji na pogrešnoj primjeni kriterija namijenjenih određivanju samostalne potkategorije proizvoda</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0066"><NO.P>66.</NO.P><TXT>Drugi dio prvog žalbenog razloga sastoji se od dvaju prigovora.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="11"?><GR.SEQ LEVEL="5"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Prvi prigovor koji se odnosi na kriterij svrhe i namjene proizvoda</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0067"><NO.P>67.</NO.P><TXT>U potporu svojem prvom prigovoru žalitelj predbacuje Općem sudu da nije pravilno primijenio kriterij svrhe i namjene predmetnih proizvoda kako bi odredio koherentnu potkategoriju proizvoda koju je moguće samostalno razmatrati. On tvrdi da Opći sud nije uzeo u obzir različite svrhe tih proizvoda ili višestruke vidove uporabe kojima su ovi potonji namijenjeni za potrebe takvog određivanja jer se vidovi uporabe sastoje, među ostalim, od <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0036" REF.END="QE0036"/>ukrašavanja<QUOT.END REF.START="QS0036" CODE="201D" ID="QE0036"/> ili <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0037" REF.END="QE0037"/>zaštite<QUOT.END REF.START="QS0037" CODE="201D" ID="QE0037"/> ljudskog tijela, koji se prema njegovu mišljenju međusobno isključuju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0068"><NO.P>68.</NO.P><TXT>Mislim da je taj prigovor dopušten jer žalitelj ne osporava utvrđenja Općeg suda glede svrhe i namjene proizvoda za koje je stvarna uporaba dokazana, nego način na koji je Opći sud primijenio kriterij svrhe i namjene za potrebe određivanja samostalne potkategorije proizvoda u smislu članka 42. stavka 2. Uredbe br. 207/2009.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0069"><NO.P>69.</NO.P><TXT>No, čini mi se da je kritika koju je žalitelj iznio neosnovana.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0070"><NO.P>70.</NO.P><TXT>Kriterij svrhe i namjene proizvoda nema za cilj apstraktno ili umjetno određivati samostalnih kategorija proizvoda, nego se mora dosljedno i konkretno primjenjivati.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0071"><NO.P>71.</NO.P><TXT>No, proizvodom se žele ostvariti svrhe koje se nastoje umnogostručiti napretkom i znanjem. Primjerice, sredstva za pranje nisu više namijenjena samo čišćenju kože, nego i zdravstvenoj ili drugoj njezi iste. Na isti način, odjevni predmeti imaju, osim svoje primarne funkcije, to jest pokrivanja, skrivanja ili pak zaštite ljudskog tijela od vremenskih utjecaja, zajedničku estetsku funkciju time što doprinose vanjskoj slici potrošača. Ako ovaj potonji traži odjeću da se zaštiti od kiše, neovisno o tome radi li se o vanjskoj odjeći ili šeširu, ili da se zaštiti od hladnoće, poput donjeg rublja, ili pak rukavica ili čarapa, nije isključeno niti da traži odjeću s boljom estetikom. Očito je da se svaka od svrha ne može odvojeno razmatrati kako bi se utvrdilo postojanje zasebne potkategorije proizvoda. Ako bi to bilo tako, to bi još jednom ograničilo prava nositelja ranijeg žiga da proširi i obogati svoju paletu proizvoda. Štoviše, to bi očito odvratilo od istraživanja i razvoja koje se žigovnim pravom nastoji upravo potaknuti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0072"><NO.P>72.</NO.P><TXT>Smatram, da je u pobijanoj presudi Opći sud, dakle, imao razloga ne razlikovati vidove uporabe koji se sastoje od <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0038" REF.END="QE0038"/>zaštite<QUOT.END REF.START="QS0038" CODE="201D" ID="QE0038"/> ljudskog tijela, njegova <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0039" REF.END="QE0039"/>ukrašavanja<QUOT.END REF.START="QS0039" CODE="201D" ID="QE0039"/> ili pak njegova <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0040" REF.END="QE0040"/>skrivanja<QUOT.END REF.START="QS0040" CODE="201D" ID="QE0040"/> i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0041" REF.END="QE0041"/>pokrivanja<QUOT.END REF.START="QS0041" CODE="201D" ID="QE0041"/>, čemu su namijenjeni odjevni predmeti, jer se, daleko od uzajamnog isključivanja, ti različiti vidovi uporabe objedinjuju radi stavljanja tih proizvoda na tržište.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0073"><NO.P>73.</NO.P><TXT>Ukazujem, međutim, na to da te različite svrhe čine element koji se može uzeti u obzir u okviru ocjene relevantne javnosti, razine njezine pažnje kao i vjerojatnosti dovođenja u zabludu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0074"><NO.P>74.</NO.P><TXT>S obzirom na te elemente, predlažem stoga Sudu da kao neosnovan odbije taj prvi prigovor iz drugog dijela prvog žalbenog razloga.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="5"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Drugi prigovor, koji se odnosi na kriterije koji se temelje na naravi i obilježjima predmetnih proizvoda</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0075"><NO.P>75.</NO.P><TXT>Drugim prigovorom žalitelj prigovara Općem sudu da nije na odgovarajući način uzeo u obzir činjenicu da su predmetni proizvodi upućeni različitoj javnosti i da su, usto, prodavani u trgovinama koje su također različite, tako da se ti proizvodi razlikuju od odjevnih predmeta obuhvaćenih žigom za koji je podnesena prijava za registraciju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0076"><NO.P>76.</NO.P><TXT>Taj prigovor valja prije svega odbiti kao neosnovan.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="12"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0077"><NO.P>77.</NO.P><TXT>Naime, iz sudske prakse koju sam upravo ispitala proizlazi da kriteriji različiti od svrhe i namjene predmetnih proizvoda, poput javnosti kojoj su upućeni ili pak njihov distribucijski lanac, nisu u pravilu relevantni kako bi se odredila potkategorija proizvoda koji se mogu samostalno razmatrati. U tim se okolnostima Općem sudu ne može predbaciti da je počinio ikakvu pogrešku koja se tiče prava time što radi svoje ocjene nije uzeo u obzir te kriterije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0078"><NO.P>78.</NO.P><TXT>S obzirom na sva ova razmatranja predlažem shodno tome Sudu da odbije prvi žalbeni razlog kao neosnovan.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">B.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Ciljano ispitivanje drugog žalbenog razloga</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0079"><NO.P>79.</NO.P><TXT>U skladu sa zahtjevom Suda, ovo će se mišljenje ograničiti na analizu drugog dijela tog drugog žalbenog razloga, a osobito na njegov treći prigovor.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0080"><NO.P>80.</NO.P><TXT>Kako bi se bolje razumio okvir čiji je taj prigovor dio, pojašnjavam da u sklopu svojeg drugog žalbenog razloga žalitelj tvrdi da je Opći sud pogrešno zaključio da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu između suprotstavljenih žigova. Prvi dio tog žalbenog razloga temelji se na pogrešnoj ocjeni sličnosti, pa čak i istovjetnosti predmetnih proizvoda. Drugi dio navedenog žalbenog razloga sastavljen je od triju prigovora koji se odnose na ocjenu vizualne, fonetske i konceptualne sličnosti suprotstavljenih znakova. Naposljetku, treći dio drugog žalbenog razloga odnosi se na opću ocjenu vjerojatnosti dovođenja u zabludu koju je Opći sud dao.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0081"><NO.P>81.</NO.P><TXT>Što se, osobito, tiče trećeg prigovora iz drugog dijela drugog žalbenog razloga, on se temelji na pogrešnoj ocjeni Općeg suda glede konceptualne sličnosti suprotstavljenih znakova. Žalitelj kritizira, u biti, analizu Općeg suda u skladu s kojom je on zaključio da konceptualne razlike između žiga za koji je podnesena prijava za registraciju i ranijeg žiga nisu bile utvrđene na <HT TYPE="ITALIC">cijelom</HT> području Unije, tako da one nisu bile u mogućnosti neutralizirati vizualne i fonetske sličnosti koje postoje između suprotstavljenih znakova.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0082"><NO.P>82.</NO.P><TXT>U potporu tom prigovoru žalitelj ističe dva žalbena argumenta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0083"><NO.P>83.</NO.P><TXT>Glede prvog argumenta, žalitelj kritizira analizu Općeg suda iz točke 71. pobijane presude, u skladu s kojom je on utvrdio da žalitelj nije uspio dokazati da izraz <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0042" REF.END="QE0042"/>taïga<QUOT.END REF.START="QS0042" CODE="201D" ID="QE0042"/> ima precizno značenje za prosječne potrošače koji se nalaze na jugu europskog kontinenta kao i za anglofone potrošače.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0084"><NO.P>84.</NO.P><TXT>Žalitelj smatra da je ta analiza pogrešna. Naime, u točki 18. svoje tužbe kojom se pokreće postupak pred Općim sudom, on je razradio taj argument i nesporno dokazao da je taj izraz dio svakodnevnog francuskog jezika te, štoviše, spada u opće obrazovanje u čitavoj Europi uzimajući u obzir veličinu prostora na koji se taj pojam odnosi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0085"><NO.P>85.</NO.P><TXT>Smatram da je taj argument očito nedopušten.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0086"><NO.P>86.</NO.P><TXT>Valja istaknuti da je u točki 71. pobijane presude Opći sud zaključio da se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0043" REF.END="QE0043"/>na temelju niti jednog elementa iz spisa ne može utvrditi da izraz <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0044" REF.END="QE0044"/>taïga<QUOT.END REF.START="QS0044" CODE="2019" ID="QE0044"/> ima precizno i izravno značenje za prosječne potrošače koji se nalaze na dijelovima područja Unije različitima od sjevera i istoka europskog kontinenta i koji čine znatan dio potrošača Unije<QUOT.END REF.START="QS0043" CODE="201D" ID="QE0043"/> te da je to slučaj <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0045" REF.END="QE0045"/>osobito s prosječnim potrošačima s juga europskog kontinenta i anglofonim potrošačima<QUOT.END REF.START="QS0045" CODE="201D" ID="QE0045"/>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="13"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0087"><NO.P>87.</NO.P><TXT>No, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da je Opći sud jedini nadležan ocijeniti vrijednost dokaza koji su mu dostavljeni. Ocjena tih dokaza stoga ne čini, osim u slučaju njihova iskrivljavanja, pravno pitanje koje je kao takvo podložno nadzoru Suda u okviru žalbe<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0034"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190905">5. rujna 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Europska unija/Guardian Europe i Guardian Europe/Europska unija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑447/17 P i C‑479/17 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:672">EU:C:2019:672</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0137">137.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu), i presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191113">13. studenoga 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Outsource Professional Services/EUIPO</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑528/18 P</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:961">EU:C:2019:961</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0047">47.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0088"><NO.P>88.</NO.P><TXT>Ustvrđujem da u okviru svoje žalbe žalitelj nije dokazao pa čak ni tvrdio da se ocjena u točki 71. pobijane presude zasniva na iskrivljavanju dokaza. Osim toga, ističem podredno da, za razliku od onoga što on tvrdi, žalitelj nije u točki 18. svoje tužbe kojom se pokreće postupak razradio izložene argumente.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0089"><NO.P>89.</NO.P><TXT>Slijedom toga, smatram da taj prvi argument treba odbaciti kao očito nedopušten.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0090"><NO.P>90.</NO.P><TXT>Što se ovdje tiče drugog argumenta, žalitelj predbacuje Općem sudu da je zanemario vlastitu sudsku praksu o ocjeni konceptualne sličnosti suprotstavljenih znakova.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0091"><NO.P>91.</NO.P><TXT>Smatra, naime, da analiza u točki 67. pobijane presude, u skladu s kojom je Opći sud presudio da žalitelj nije dokazao da izraz <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0046" REF.END="QE0046"/>taïga<QUOT.END REF.START="QS0046" CODE="201D" ID="QE0046"/> ima jasno i određeno značenje s gledišta relevantne javnosti sastavljene od potrošača Unije <HT TYPE="ITALIC">razmatranih u cijelosti</HT>, nema nikakvu potporu u sudskoj praksi na koju je on izričito uputio, to jest presudi od <DATE ISO="20031014">14. listopada 2003.</DATE>, Phillips‑Van Heusen/OHIM - Pash Textilvertrieb und Einzelhandel (BASS)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0035"><P><REF.DOC.ECR><NO.CASE>T‑292/01</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2003:264">EU:T:2003:264</NO.ECLI></REF.DOC.ECR></P></NOTE>. Osim toga, žalitelj tvrdi da je u skladu s presudom od <DATE ISO="20131211">11. prosinca 2013.</DATE>, Eckes‑Granini/OHIM – Panini (PANINI)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0036"><P><REF.DOC.ECR><NO.CASE>T‑487/12</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2013:637">EU:T:2013:637</NO.ECLI></REF.DOC.ECR></P></NOTE>, dovoljno da je izraz shvaćen samo u dijelu Unije kako bi se zaključilo da postoje konceptualne razlike između suprotstavljenih znakova.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0092"><NO.P>92.</NO.P><TXT>Nakon ispitivanja te sudske prakse, smatram da nijedna od tih dviju kritika nije osnovana.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0093"><NO.P>93.</NO.P><TXT>Glede prve kritike, koja s temelji na pogrešnom upućivanju na presudu od <DATE ISO="20031014">14. listopada 2003.</DATE>, Phillips‑Van Heusen/OHIM - Pash Textilvertrieb und Einzelhandel (BASS)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0037"><P><REF.DOC.ECR><NO.CASE>T‑292/01</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2003:264">EU:T:2003:264</NO.ECLI></REF.DOC.ECR></P></NOTE>, korisno je podsjetiti da je u točki 54. te presude Opći sud presudio da konceptualne razlike između suprotstavljenih znakova <HT TYPE="ITALIC">mogu</HT> u velikoj mjeri neutralizirati vizualne i fonetske sličnosti ako jedan od predmetnih žigova ima s gledišta <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0047" REF.END="QE0047"/>relevantne javnosti<QUOT.END REF.START="QS0047" CODE="201D" ID="QE0047"/> <HT TYPE="ITALIC">jasno i određeno</HT> značenje na način da ga ta javnost može <HT TYPE="ITALIC">odmah</HT> shvatiti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0094"><NO.P>94.</NO.P><TXT>U tom pogledu moram primijetiti prije svega da je prema tekstu kojim se Opći sud koristio u navedenoj presudi on bio u pravu kad je u pobijanoj presudi zaključio da izraz <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0048" REF.END="QE0048"/>taïga<QUOT.END REF.START="QS0048" CODE="201D" ID="QE0048"/> neće <HT TYPE="ITALIC">jasno i izravno</HT> podsjetiti sve potrošače koji se nalaze na državnom području 28 država članica Unije na njihove poduke iz zemljopisa, tako da bi ga lako povezali s borealnom šumom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0095"><NO.P>95.</NO.P><TXT>S obzirom na to, primjećujem zapravo da se u presudi od <DATE ISO="20031014">14. listopada 2003.</DATE>, Phillips‑Van Heusen/OHIM - Pash Textilvertrieb und Einzelhandel (BASS)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0038"><P><HT TYPE="ITALIC">Idem</HT></P></NOTE>, Opći sud pozvao na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0049" REF.END="QE0049"/>relevantnu javnost<QUOT.END REF.START="QS0049" CODE="201D" ID="QE0049"/> bez ikakva drugog navoda ili pojašnjenja, dok je u točki 67. pobijane presude pojasnio da se radi o relevantnoj javnosti <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0050" REF.END="QE0050"/>sastavljenoj od potrošača Unije razmatranih u cijelosti<QUOT.END REF.START="QS0050" CODE="201D" ID="QE0050"/>. U ovom slučaju žalitelj osporava to pojašnjenje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0051" REF.END="QE0051"/>razmatrani u cijelosti<QUOT.END REF.START="QS0051" CODE="201D" ID="QE0051"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0096"><NO.P>96.</NO.P><TXT>No, ne mislim da je dodavši to pojašnjenje Opći sud zanemario sudsku praksu ili počinio ikakvu pogrešku koja se tiče prava.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="14"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0097"><NO.P>97.</NO.P><TXT>Kao što to proizlazi iz točke 67. pobijane presude, pojašnjenjem <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0052" REF.END="QE0052"/>razmatrani u cijelosti<QUOT.END REF.START="QS0052" CODE="201D" ID="QE0052"/> nastoji se pokazati da valja uzeti u obzir percepciju potrošača koji se nalaze <HT TYPE="ITALIC">u svim državama od kojih se Unija sastoji</HT>. Na temelju njega Opći sud može tako odbiti žaliteljev argument koji se temelji na percepciji potrošača koji se nalaze u <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0053" REF.END="QE0053"/>mnogim zemljama [Unije]<QUOT.END REF.START="QS0053" CODE="201D" ID="QE0053"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0098"><NO.P>98.</NO.P><TXT>Opći sud je stoga primijenio svoju sudsku praksu prema kojoj, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0054" REF.END="QE0054"/>[u] slučaju u kojem se zaštita ranijeg žiga odnosi na cijelu Europsku uniju, treba uzeti u obzir percepciju suprotstavljenih žigova koju <HT TYPE="ITALIC">na tom području</HT> imaju potrošači proizvoda o kojima je riječ<QUOT.END REF.START="QS0054" CODE="201D" ID="QE0054"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0039"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130613">13. lipnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Hostel drap/OHIM – Aznar textil (MY drap)</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑636/11</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2013:314">EU:T:2013:314</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0022">22.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) (moje isticanje)</P></NOTE>. No, nasuprot predmetu koji je doveo do presude od <DATE ISO="20031014">14. listopada 2003.</DATE>, Phillips‑Van Heusen/OHIM - Pash Textilvertrieb und Einzelhandel (BASS)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0040"><P><REF.DOC.ECR><NO.CASE>T‑292/01</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2003:264">EU:T:2003:264</NO.ECLI></REF.DOC.ECR></P></NOTE>, u kojoj se relevantna javnost sastojala od njemačkih potrošača<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0041"><P>Točka 43. te presude</P></NOTE>, u glavnom predmetu relevantna se javnost sastoji, kao što to proizlazi iz točaka 38. i 39. pobijane presude, od potrošača koji se nalaze na području Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0099"><NO.P>99.</NO.P><TXT>Naposljetku ističem da upućivanju na presudu od <DATE ISO="20031014">14. listopada 2003.</DATE>, Phillips‑Van Heusen/OHIM - Pash Textilvertrieb und Einzelhandel (BASS)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0042"><P><REF.DOC.ECR><NO.CASE>T‑292/01</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2003:264">EU:T:2003:264</NO.ECLI></REF.DOC.ECR></P></NOTE>, prethodi tekst <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0055" REF.END="QE0055"/>vidjeti u tom smislu<QUOT.END REF.START="QS0055" CODE="201D" ID="QE0055"/>. Izraz <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0056" REF.END="QE0056"/>u tom smislu<QUOT.END REF.START="QS0056" CODE="201D" ID="QE0056"/> dokazuje volju Općeg suda da se pozove na načelo utvrđeno u dotičnoj presudi i na odgovarajući način primijeni to načelo na ovaj slučaj. Taj izraz nije, dakle, zahtijevao od Općeg suda da doslovno preuzme načelo utvrđeno u dotičnoj presudi, nego mu je, naprotiv, omogućio u točki 67. pobijane presude da uzme u obzir osobitosti ovog slučaja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0100"><NO.P>100.</NO.P><TXT>U tim mi se okolnostima čini da se Općem sudu ne može predbaciti da je počinio pogrešku kada se pozvao na točku 54. presude od <DATE ISO="20031014">14. listopada 2003.</DATE>, Phillips‑Van Heusen/OHIM - Pash Textilvertrieb und Einzelhandel (BASS)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0043"><P><HT TYPE="ITALIC">Idem</HT></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0101"><NO.P>101.</NO.P><TXT>Glede druge kritike koja se odnosi na to da je Opći sud zanemario presudu od <DATE ISO="20131211">11. prosinca 2013.</DATE>, Eckes‑Granini/OHIM – Panini (PANINI)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0044"><P><REF.DOC.ECR><NO.CASE>T‑487/12</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2013:637">EU:T:2013:637</NO.ECLI></REF.DOC.ECR></P></NOTE>, također mislim da ista nije osnovana.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0102"><NO.P>102.</NO.P><TXT>Naime, suprotno od onoga što žalitelj tvrdi, na temelju te se presude ne može izvesti zaključak da je dovoljno da se izraz razumije u dijelu Unije, kako bi se zaključilo da postoje konceptualne razlike prikladne da neutraliziraju vizualne i fonetske sličnosti koje postoje između suprotstavljenih znakova.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0103"><NO.P>103.</NO.P><TXT>Uvodno valja podsjetiti na okvir predmeta koji je doveo do navedene presude.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0104"><NO.P>104.</NO.P><TXT>U tom je predmetu Opći sud bio pozvan ispitati je li kod relevantne javnosti sastavljene od potrošača Unije postojala jasna konceptualna razlika između elementa <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0057" REF.END="QE0057"/>panini<QUOT.END REF.START="QS0057" CODE="201D" ID="QE0057"/>, koji je predmet žiga za koji je podnesena prijava za registraciju, i elementa <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0058" REF.END="QE0058"/>granini<QUOT.END REF.START="QS0058" CODE="201D" ID="QE0058"/>, koji je predmet ranijeg žiga.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0105"><NO.P>105.</NO.P><TXT>Nakon što je prethodno utvrdio da element <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0059" REF.END="QE0059"/>granini<QUOT.END REF.START="QS0059" CODE="201D" ID="QE0059"/> nema značenje, Opći sud je ispitao u kojoj mjeri relevantna javnost povezuje element <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0060" REF.END="QE0060"/>panini<QUOT.END REF.START="QS0060" CODE="201D" ID="QE0060"/> s posebnim konceptom. U tu je svrhu Opći sud razlikovao, kao prvo, italofonu javnost za koju je smatrao da u potpunosti može povezati element <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0061" REF.END="QE0061"/>panini<QUOT.END REF.START="QS0061" CODE="201D" ID="QE0061"/> s pecivima ili sendvičima napravljenima od tih peciva i za koju postoji jasna konceptualna razlika između suprotstavljenih znakova, kao drugo, neitalofonu javnost, poput hispanofone ili francuske javnosti, koja također može povezati element <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0062" REF.END="QE0062"/>panini<QUOT.END REF.START="QS0062" CODE="201D" ID="QE0062"/> s posebnim konceptom, te, naposljetku, kao treće, javnost za koju je taj element <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0063" REF.END="QE0063"/>panini<QUOT.END REF.START="QS0063" CODE="201D" ID="QE0063"/>, naprotiv, lišen bilo kakva značenja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0045"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131211">11. prosinca 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Eckes‑Granini/OHIM – Panini (PANINI)</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑487/12</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2013:637">EU:T:2013:637</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0056">56.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="15"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0106"><NO.P>106.</NO.P><TXT>Po završetku te analize Opći sud je potvrdio ocjenu žalbenog vijeća koje je smatralo da su u određenim državama članicama, kao u Italiji ili Španjolskoj, suprotstavljeni znakovi konceptualno različiti, dok u drugim državama članicama, u kojima element <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0064" REF.END="QE0064"/>panini<QUOT.END REF.START="QS0064" CODE="201D" ID="QE0064"/> nema značenje, nije moguća nikakva konceptualna usporedba između suprotstavljenih znakova<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0046"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibidem</HT> (t. 58.)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0107"><NO.P>107.</NO.P><TXT>Suprotno od onoga što žalitelj tvrdi, Opći sud nije dakle smatrao u presudi od <DATE ISO="20131211">11. prosinca 2013.</DATE>, Eckes‑Granini/OHIM – Panini (PANINI)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0047"><P><REF.DOC.ECR><NO.CASE>T‑487/12</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2013:637">EU:T:2013:637</NO.ECLI></REF.DOC.ECR></P></NOTE>, da je dovoljno da samo dio relevantne javnosti povezuje predmetni izraz s posebnim konceptom za zaključak da postoje konceptualne razlike koje mogu neutralizirati vizualne i fonetske sličnosti između suprotstavljenih znakova.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0108"><NO.P>108.</NO.P><TXT>U tim se okolnostima ne može predbaciti Općem sudu da je u pobijanoj presudi zanemario pravila primijenjena u presudi od <DATE ISO="20131211">11. prosinca 2013.</DATE>, Eckes‑Granini/OHIM – Panini (PANINI)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0048"><P><HT TYPE="ITALIC">Idem</HT></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0109"><NO.P>109.</NO.P><TXT>Pojašnjavam da je u pobijanoj presudi Opći sud, u stvarnosti, slijedio analitički okvir usporediv s onim koji je usvojio u presudi od <DATE ISO="20131211">11. prosinca 2013.</DATE>, Eckes‑Granini/OHIM – Panini (PANINI)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0049"><P><HT TYPE="ITALIC">Idem</HT></P></NOTE>, jer je ispitao u kojoj je mjeri relevantna javnost sastavljena, podsjećam, od potrošača Unije, bila u mogućnosti povezati izraz <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0065" REF.END="QE0065"/>taïga<QUOT.END REF.START="QS0065" CODE="201D" ID="QE0065"/> s posebnim konceptom. Opći sud je razlikovao, među ostalim:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>potrošače koji se nalaze na sjeveru i istoku europskog kontinenta koji su <HT TYPE="ITALIC">vrlo vjerojatno</HT> u mogućnosti povezati izraz <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0066" REF.END="QE0066"/>taïga<QUOT.END REF.START="QS0066" CODE="201D" ID="QE0066"/> s borealnom šumom i za koje postoji, dakle, konceptualna razlika između suprotstavljenih znakova<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0050"><P>Vidjeti točku 70. pobijane presude.</P></NOTE>,</P></ITEM><ITEM><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0067" REF.END="QE0067"/>prosječne<QUOT.END REF.START="QS0067" CODE="201D" ID="QE0067"/> potrošače koji se nalaze na dijelovima područja Unije različitima od sjevera i istoka europskog kontinenta, a osobito potrošače s juga Europe i anglofone potrošače koji čine znatan dio relevantne javnosti i <HT TYPE="ITALIC">za koje nije dokazano</HT> da postoji jasna konceptualna razlika između suprotstavljenih znakova<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0051"><P>Vidjeti točku 71. pobijane presude.</P></NOTE>.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0110"><NO.P>110.</NO.P><TXT>Budući da se u skladu s dotičnom sudskom praksom značenje izraza mora ocijeniti u odnosu na razumijevanje koje o njemu ima relevantna javnost kao cjelina i ne smije se ograničiti samo na percepciju potrošača koji čine tek dio relevantnog područja, Opći sud je posljedično odbio, u točki 73. pobijane presude, žaliteljev argument da se značenjem izraza <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0068" REF.END="QE0068"/>taïga<QUOT.END REF.START="QS0068" CODE="201D" ID="QE0068"/> mogu neutralizirati vizualne i fonetske sličnosti koje postoje između suprotstavljenih znakova. Stoga se Općem sudu ne može predbaciti da je počinio pogrešku koja se tiče prava.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0111"><NO.P>111.</NO.P><TXT>S obzirom na sva ova razmatranja, predlažem, slijedom toga, treći prigovor iz drugog dijela drugog žalbenog razloga odbaciti kao djelomično očito nedopušten i odbiti ga kao djelomično neosnovan.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">VII.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zaključak</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0112"><NO.P>112.</NO.P><TXT>S obzirom na prethodna razmatranja, predlažem da Sud, ne odlučujući ni o dopuštenosti ni o osnovanosti ostalih žalbenih razloga žalbe koju je podnijelo društvo ACTC GmbH ni o troškovima, odbije prvi žalbeni razlog te žalbe kao neosnovan, a treći prigovor iz drugog dijela drugog žalbenog razloga navedene žalbe odbaci kao djelomično očito nedopušten i odbije ga kao djelomično neosnovan.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></CONTENTS.CONCLUSION></CONCLUSION>