<!DOCTYPE html PUBLIC "yes" "xhtml1-strict.dtd">
<html xmlns="http://www.w3.org/1999/xhtml">
<!--GENDOC2XHTML # converter_version: 1.2.15-->
  <head>
    <title>2026-07-202607C116202302580-00-TRA-DOC-HR-ARRET-C-0258-23-202606375-07_00</title>
    <meta content="text/html; charset=utf-8" http-equiv="Content-Type"/>
    <meta content="true" name="ParExtraits_2021"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGeneratedDate"/>
    <meta content="0" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_ContentBits"/>
    <meta content="Commission Use" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Name"/>
    <meta content="hr-HR" name="Gendoc_Lang"/>
    <meta content="" name="Gendoc_GenerationDate"/>
    <meta content="" name="IsFlattened"/>
    <meta content="1" name="NumProc"/>
    <meta content="Final" name="Gendoc_EditionType"/>
    <meta content="0001" name="Gendoc_CaseNumberSuite"/>
    <meta content="11/08/2026 15:33:28" name="Gendoc_LastVerificationDate"/>
    <meta content="" name="Gendoc_ProcedureNumber"/>
    <meta content="hr" name="Gendoc_LangCode"/>
    <meta content="ARR" name="TypeDoc"/>
    <meta content="/6EE9c1jPC95KFkV06/NXc6I2hr/W9OLOChed/RtN7QjdlF7zCv9CDH+gYluUQI06s2h5SZspxAECqWq6X82k0cD1klz/2QLixhYo5MOSfviq3oBeyK1gp6JCp0qyeGp2xwXze/CVGSDUpkoITEdN5spaz++K7kiQQ44XOOvJAI=" name="GenDocUID"/>
    <meta content="P" name="TypeProc"/>
    <meta content="" name="CreateCustomParts"/>
    <meta content="OK" name="ReadyToPublish"/>
    <meta content="petrami" name="Gendoc_User"/>
    <meta content="10, 3, 0, 1" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Tag"/>
    <meta content="" name="EP_Mode"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGenerated"/>
    <meta content="" name="Gendoc_Vademecum"/>
    <meta content="true" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Enabled"/>
    <meta content="e775a5db-7b28-43ac-b9a8-1bcc6cc7bdb7" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_ActionId"/>
    <meta content="0258" name="NumeroOrdre"/>
    <meta content="2023" name="Annee"/>
    <meta content="P" name="Gendoc_ProcedureType"/>
    <meta content="" name="EP_Version"/>
    <meta content="HR" name="Langue"/>
    <meta content="petrami" name="Gendoc_DGTGeneratedUser"/>
    <meta content="b24c8b06-522c-46fe-9080-70926f8dddb1" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_SiteId"/>
    <meta content="FAST_document_go_green" name="Gendoc_LastVerificationStatus"/>
    <meta content="ARR_C" name="Gendoc_GendocTemplateType"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlockFlatP"/>
    <meta content="GenDoc 02-07-26 22:08:10" name="Created"/>
    <meta content="" name="Canevas3_Vademecum"/>
    <meta content="2026-07-28T10:01:33Z" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_SetDate"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlock"/>
    <meta content="" name="Gendoc_CaseYear"/>
    <meta content="false" name="Generation_In_Progress"/>
    <meta content="C" name="Juridiction"/>
    <meta content="3c626613a3784895bcbbf8de5118e679" name="DocumentIdentifier"/>
    <meta content="0258" name="Gendoc_CaseNumber"/>
    <meta content="ImportedWithoutSource" name="SdlIdentifier"/>
    <meta content="RP" name="NatureAff"/>
    <meta content="RP" name="Gendoc_CaseNature"/>
    <meta content="0001" name="NumSuite"/>
    <meta content="C" name="Gendoc_Juridiction"/>
    <meta content="Standard" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Method"/>
  </head>
  <body>
    <div style="header">
      <div id="rId24" style="first"/>
      <div id="rId20" style="even">Presuda od 16. 7. 2026. – Spojeni predmeti C‑258/23 do C‑260/23</div>
      <div id="rId21" style="default">Imagens Médicas Integradas i dr.</div>
    </div>
    <p class="C19Centre" id="para-1" title="page-1">
      PRESUDA SUDA (veliko vijeće)
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-2" title="page-1">
      16. srpnja 2026. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-1" href="#t-1">*</a>
</span>)
    </p>
    <p class="C71Indicateur" id="para-3" title="page-1">
      „Zahtjev za prethodnu odluku – Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Zlouporaba vladajućeg položaja – Članci 101. i 102. UFEU‑a – Provedba od strane nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje – Odluka nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje kojom se nalaže pretraga – Pretraga u prostorijama predmetnih poduzetnika – Oduzimanje poslovne dokumentacije koja proizlazi iz komuniciranja porukama elektroničke pošte – Nalog koji izdaje državno odvjetništvo – Članci 7. i 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima – Pravo na poštovanje privatnog života i komuniciranja – Pravo na zaštitu osobnih podataka – Postupovni zahtjevi – Nepostojanje prethodnog sudskog odobrenja”
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-4" title="page-1">
      U spojenim predmetima C‑258/23 do C‑260/23,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-5" title="page-1">
      povodom triju zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koje je uputio Tribunal da Concorrência, Regulação e Supervisão (Sud za tržišno natjecanje, regulaciju i nadzor, Portugal), odlukama od 21. travnja 2023., koje je Sud zaprimio 24. travnja 2023., u postupcima
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-6" title="page-1">
      IMI – Imagens Médicas Integradas S. A. (C‑258/23),
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-7" title="page-1">
      Synlabhealth II S. A. (C‑259/23),
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-8" title="page-1">
      SIBS – Sociedade Gestora de Participações Sociais S. A.,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-9" title="page-1">
      SIBS, Cartões – Produção e Processamento de Cartões S. A.,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-10" title="page-1">
      SIBS Processos – Serviços Interbancários de Processamento S. A.,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-11" title="page-1">
      SIBS International S. A.,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-12" title="page-1">
      SIBS Pagamentos S. A.,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-13" title="page-1">
      SIBS Gest S. A.,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-14" title="page-1">
      SIBS Forward Payment Solutions S. A.,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-15" title="page-1">
      SIBS MB S. A. (C‑260/23)
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-16" title="page-1">
      protiv
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-17" title="page-1">
      Autoridade da Concorrência,
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-18" title="page-1">
      SUD (veliko vijeće),
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-19" title="page-1">
      u sastavu: K. Lenaerts, predsjednik, T. von Danwitz, potpredsjednik, K. Jürimäe, C. Lycourgos, I. Jarukaitis, O. Spineanu‑Matei, M. Condinanzi i F. Schalin, predsjednici vijeća, S. Rodin (izvjestitelj), E. Regan, N. Piçarra, A. Kumin, N. Jääskinen, S. Gervasoni i N. Fenger, suci,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-20" title="page-1">
      nezavisna odvjetnica: L. Medina,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-21" title="page-1">
      tajnik: L. Carrasco Marco, administratorica,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-22" title="page-1">
      uzimajući u obzir pisani dio postupka i nakon rasprave održane 3. lipnja 2025.,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-23" title="page-1">
      uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za IMI – Imagens Médicas Integradas S. A., A. Dias Henriques, R. Oliveira, M. Rodrigues Caldeira i M. Valente, advogados,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za Synlabhealth II S. A., A. Martins Ferreira, advogado,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za SIBS – Sociedade Gestora de Participações Sociais S. A. i dr., M. de Abreu Castelo Branco, J. Pateira Ferreira i C. Pinto Correia, advogados,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za Autoridade da Concorrência, D. Cardoso, A. Cruz Nogueira i S. Parodi, advogadas,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za portugalsku vladu, C. Alves, P. Barros da Costa i A. Oliveira Santos, u svojstvu agenata,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za češku vladu, L. Halajová, M. Smolek i J. Vláčil, u svojstvu agenata,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za vladu Helenske Republike, K. Boskovits, u svojstvu agenta,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za finsku vladu, H. Leppo, u svojstvu agenta,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za švedsku vladu, F.-L. Göransson, u svojstvu agenta,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za Europsku komisiju, P. Berghe, P. Caro de Sousa i E. Rousseva, u svojstvu agenata,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za Nadzorno tijelo EFTA‑e, C. Simpson, E. Gromnicka i M.-M. Joséphidès, u svojstvu agenata,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-35" title="page-1">
      saslušavši mišljenje nezavisne odvjetnice na raspravi održanoj 23. listopada 2025.,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-36" title="page-1">
      donosi sljedeću
    </p>
    <p class="C75Debutdesmotifs" id="para-37" title="page-1">
      Presudu
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zahtjevi za prethodnu odluku odnose se na tumačenje članka 7. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zahtjevi su upućeni u okviru triju sporova između nekoliko poduzetnika i Autoridade da Concorrência (Tijelo za tržišno natjecanje, Portugal) u vezi sa zakonitošću mjera pretrage kao i ispitivanja, prikupljanja i oduzimanja dokaza u prostorima tih poduzetnika u okviru istraga koje je ono provelo u vezi s protutržišnim praksama iz članaka 101. i 102. UFEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravni okvir</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravo Unije</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">UFEU</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 101. UFEU‑a određuje se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-44" title="page-1">
      „1. Budući da su nespojivi s unutarnjim tržištem, zabranjuju se: svi sporazumi među poduzetnicima, odluke udruženja poduzetnika i usklađeno djelovanje koji bi mogli utjecati na trgovinu među državama članicama i koji imaju za cilj ili posljedicu sprečavanje, ograničivanje ili narušavanje tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu, a osobito oni kojima se:
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-45" title="page-1">
      (a) neposredno ili posredno utvrđuju kupovne ili prodajne cijene ili drugi trgovinski uvjeti;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-46" title="page-1">
      (b) ograničuju ili nadziru proizvodnja, tržišta, tehnički razvoj ili ulaganja;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-47" title="page-1">
      (c) vrši podjela tržišta ili izvora nabave;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-48" title="page-1">
      (d) primjene nejednakih uvjeta na istovrsne poslove s ostalim trgovinskim partnerima, čime ih se stavlja u nepovoljan položaj u odnosu na konkurenciju;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-49" title="page-1">
      (e) uvjetovanja sklapanja ugovora preuzimanjem dodatnih obveza od strane drugih stranaka koje, po svojoj naravi ili prema trgovačkoj praksi, nisu ni u kakvoj vezi s predmetom tih ugovora.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-50" title="page-2">
      2. Svi sporazumi ili odluke zabranjeni na temelju ovog članka ništavi su.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-51" title="page-2">
      […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">4</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 102. UFEU‑a:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-53" title="page-2">
      „Svaka zlouporaba vladajućeg položaja od strane jednog poduzetnika ili više njih na unutarnjem tržištu ili njegovu znatnom dijelu zabranjena je kao nespojiva s unutarnjim tržištem u mjeri u kojoj bi mogla utjecati na trgovinu među državama članicama.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-54" title="page-2">
      Takva se zlouporaba može osobito sastojati od:
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-55" title="page-2">
      (a) neposrednog ili posrednog nametanja nepravednih kupovnih ili prodajnih cijena ili drugih nepravednih trgovinskih uvjeta;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-56" title="page-2">
      (b) ograničivanja proizvodnje, tržištâ ili tehničkog razvoja na štetu potrošača;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-57" title="page-2">
      (c) primjene nejednakih uvjeta na istovrsne poslove s ostalim trgovinskim partnerima, čime ih se stavlja u nepovoljan položaj u odnosu na konkurenciju;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-58" title="page-2">
      (d) uvjetovanja sklapanja ugovora preuzimanjem dodatnih obveza od strane drugih stranaka koje, po svojoj naravi ili prema trgovačkoj praksi, nisu ni u kakvoj vezi s predmetom tih ugovora.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Povelja</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">5</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 7. Povelje glasi:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-61" title="page-2">
      „Svatko ima pravo na poštovanje svojeg privatnog i obiteljskog života, doma i komuniciranja.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">6</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 8. Povelje:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-63" title="page-2">
      „1. Svatko ima pravo na zaštitu osobnih podataka koji se na njega ili nju odnose.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-64" title="page-2">
      2. Takvi podaci moraju se obrađivati pošteno, u utvrđene svrhe i na temelju suglasnosti osobe o kojoj je riječ, ili na nekoj drugoj legitimnoj osnovi utvrđenoj zakonom. Svatko ima pravo na pristup prikupljenim podacima koji se na njega ili nju odnose i pravo na njihovo ispravljanje.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-65" title="page-2">
      […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uredba (EZ) br. 1/2003</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">7</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uvodna izjava 26. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima [101.] i [102. UFEU‑a] (SL 2003., L 1, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165. i ispravak SL 2016., L 173, str. 180.) glasi:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-68" title="page-3">
      „Iskustvo je pokazalo da postoje slučajevi kada su se poslovne knjige držale u domovima [rukovoditelja] ili drugih ljudi koji rade za poduzetnika. Stoga, kako bi se osigurala uspješnost pretrage, službenici i druge osobe koje je ovlastila [Europska k]omisija trebaju imati ovlaštenje ulaza u sve prostorije u kojima bi se mogla nalaziti poslovna dokumentacija, uključujući i privatne domove. Međutim, izvršenje ove ovlasti treba biti odobreno od strane suda.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">8</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 3. stavkom 1. te uredbe, „[k]ada tijela država članica za tržišno natjecanje ili nacionalni sudovi primjenjuju nacionalne propise o zaštiti tržišnog natjecanja na sporazume, odluke udruženja poduzetnika ili usklađena djelovanja u smislu članka [101.] stavka 1. [UFEU‑a], koji mogu utjecati na trgovinu između država članica u smislu te odredbe, istovremeno će primjenjivati i članak [101. UFEU‑a] na takve sporazume, odluke ili usklađena djelovanja. Kada tijela država članica za tržišno natjecanje ili nacionalni sudovi primjenjuju nacionalno pravo tržišnog natjecanja na zlouporabe koje su zabranjene člankom [102. UFEU‑a], također će primjenjivati članak [102. UFEU‑a]”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">9</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 5. navedene uredbe glasi:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-71" title="page-3">
      „Tijela država članica nadležna za tržišno natjecanje imaju ovlasti primjenjivati članke [101.] i [102. UFEU‑a] u pojedinačnim slučajevima. U tu svrhu, ona mogu, po službenoj dužnosti ili postupajući po pritužbi, donositi odluke u kojima će:
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">zahtijevati da se povreda otkloni,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">odrediti privremene mjere,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">prihvatiti obveze,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">izricati kazne, dnevne ili druge kazne predviđene nacionalnim propisima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-76" title="page-3">
      Ako na temelju informacija koje posjeduju nisu ispunjeni uvjeti za utvrđivanje zabrane, ona mogu također odlučiti da ne postoji temelj za njihovo daljnje postupanje.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">10</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 20. te uredbe, koji se odnosi na „Ovlasti Komisije u provođenju pretraga”, određuje se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-78" title="page-3">
      „1. Kako bi izvršila obveze koje su joj povjerene ovom Uredbom, Komisija može provesti sve neophodne pretrage poduzetnika i udruženja poduzetnika.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-79" title="page-3">
      2. Službene osobe i drugo prateće osoblje ovlašteno od Komisije da provedu pretrage imaju pravo:
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-80" title="page-3">
      (a) ulaska u sve službene prostore, zemljište ili prometna sredstva poduzetnika ili udruženja poduzetnika;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-81" title="page-4">
      (b) izvršiti uvid u poslovne knjige i drugu poslovnu dokumentaciju, bez obzira na medij u kojem su pohranjene;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-82" title="page-4">
      (c) uzeti ili zahtijevati u bilo kojem obliku primjerke ili izvatke iz navedenih poslovnih knjiga ili poslovne dokumentacije;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-83" title="page-4">
      […]
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-84" title="page-4">
      3. Službene osobe i drugo prateće osoblje ovlašteno od Komisije za provođenje pretrage izvršava obveze iz svoje nadležnosti na temelju predočenog pisanog naloga u kojem se navodi predmet i svrha pretrage kao i kazne predviđene člankom 23. ako je iznošenje traženih poslovnih knjiga ili druge poslovne dokumentacije nepotpuno ili ako su odgovori na pitanja postavljena sukladno stavku 2. ovog članka netočni ili zavaravajući. Komisija prije provođenja pretrage u razumnom roku o tome obavješćuje tijelo države članice nadležno za tržišno natjecanje na čijem se državnom području pretraga provodi.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-85" title="page-4">
      4. Poduzetnici i udruženja poduzetnika obvezuju se dopustiti provođenje pretraga koje je odlukom naredila Komisija. U odluci se navodi predmet i svrha pretrage, određuje datum početka pretrage i navode kazne propisane člankom 23. i 24., te pravo na postupak preispitivanja od strane Suda. Komisija donosi predmetne odluke nakon izvršenih konzultacija s tijelom države članice nadležnim za tržišno natjecanje na čijem se državnom području treba provesti pretraga.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-86" title="page-4">
      […]
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-87" title="page-4">
      6. Ako službene osobe i drugo prateće osoblje koje je ovlastila Komisija ustanove da se poduzetnik opire pretrazi koja je naložena sukladno ovom članku, predmetna država članica dužna im je pružiti potrebnu pomoć, tražeći pri tom ako je to potrebno, i pomoć policije ili drugog odgovarajućeg tijela, kako bi im se osiguralo nesmetano provođenje pretrage.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-88" title="page-4">
      7. Ako je za pomoć propisanu stavkom 6. u smislu nacionalnih propisa potrebno odobrenje suda, takvo će se odobrenje zatražiti. Takav sudski nalog može se također tražiti kao preventivna mjera.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-89" title="page-4">
      […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">11</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 21. Uredbe br. 1/2003, naslovljenim „Pretraga ostalih prostora”, propisuje se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-91" title="page-5">
      „1. Ako je razumno za pretpostaviti da se poslovne knjige ili druga dokumentacija koji su predmetom pretrage, a koji mogu biti bitan dokaz ozbiljne povrede članka [101.] ili članka [102. UFEU‑a], čuvaju u nekim drugim prostorijama, na zemljištu i u prijevoznim sredstvima, uključujući domove direktora, [rukovoditelja] i drugih zaposlenika poduzetnika i udruženja poduzetnika koji su predmetom ispitnog postupka, Komisija može odlukom naložiti provođenje pretrage tih ostalih prostorija, zemljišta i prijevoznih sredstava.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-92" title="page-5">
      2. Odlukom se utvrđuje predmet i svrha pretrage, datum kada će se s pretragom započeti te navodi pravo na preispitivanje odluke od strane Suda. Odlukom će se posebno navesti razlozi zbog kojih Komisija smatra da postoji sumnja u smislu stavka 1. Komisija će takve odluke donijeti nakon konzultacije s tijelom države članice nadležnim za tržišno natjecanje na čijem se državnom području pretraga treba izvršiti.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-93" title="page-5">
      3. Odluka koja se donosi u skladu sa stavkom 1. ne može biti izvršena bez prethodnog odobrenja nacionalnog sudskog tijela predmetne države članice. Zadaća je nacionalnog sudskog tijela da provjeri vjerodostojnost odluke Komisije i mjere prisile koje ne smiju biti ni proizvoljne niti pretjerane, posebno uzimajući u obzir ozbiljnost navodne povrede propisa, važnost dokaza koji se traže, uključenost pojedinog poduzetnika te razumnu vjerojatnost da se poslovne knjige i ostala dokumentacija koji se odnose na predmet pretrage nalaze u prostorijama i prostorima za čiju je pretragu zatraženo odobrenje. Nacionalno sudsko tijelo može izravno zatražiti od Komisije, ili posredovanjem tijela države članice nadležnog za tržišno natjecanje, detaljna objašnjenja o onim dijelovima koji su joj potrebni za nadzor razmjernosti predviđenih mjera prisile.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-94" title="page-5">
      Međutim, nacionalno sudsko tijelo ne smije dovoditi u pitanje nužnost provođenja pretrage niti tražiti dostavu informacija iz akata Komisije. Zakonitost odluke Komisije podliježe postupku preispitivanja isključivo od strane Suda.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-95" title="page-5">
      […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">OUZP</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">12</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 9. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL 2016., L 119, str. 1. i ispravci SL 2018., L 127, str. 2. i SL 2021., L 74, str. 35.) (u daljnjem tekstu: OUZP), naslovljenim „Obrada posebnih kategorija osobnih podataka”, određuje se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-98" title="page-5">
      „1. Zabranjuje se obrada osobnih podataka koji otkrivaju rasno ili etničko podrijetlo, politička mišljenja, vjerska ili filozofska uvjerenja ili članstvo u sindikatu te obrada genetskih podataka, biometrijskih podataka u svrhu jedinstvene identifikacije pojedinca, podataka koji se odnose na zdravlje ili podataka o spolnom životu ili seksualnoj orijentaciji pojedinca.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-99" title="page-5">
      2. Stavak 1. ne primjenjuje se ako je ispunjen[o] jedno od sljedećeg:
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-100" title="page-5">
      […]
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-101" title="page-6">
      (g) obrada je nužna za potrebe značajnog javnog interesa na temelju prava Unije ili prava države članice koje je razmjerno željenom cilju te kojim se poštuje bit prava na zaštitu podataka i osiguravaju prikladne i posebne mjere za zaštitu temeljnih prava i interesa ispitanika;
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-102" title="page-6">
      […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Direktiva (EU) 2019/1</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">13</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uvodne izjave 30. do 34. Direktive (EU) 2019/1 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o ovlašćivanju tijela država članica nadležnih za tržišno natjecanje za učinkovitiju provedbu pravila o tržišnom natjecanju i osiguravanju pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta (SL 2019., L 11, str. 3.) glase:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-105" title="page-6">
      „(30) Istražne ovlasti nacionalnih upravnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje trebale bi biti primjerene kako bi se s pomoću njih odgovorilo na izazove provedbe u digitalnom okruženju te bi se s pomoću njih nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje trebalo omogućiti da prikupe sve informacije koje se odnose na poduzetnika ili udruženje poduzetnika koji je predmet istražne mjere u digitalnom obliku, uključujući podatke dobivene forenzički, bez obzira na medij na kojem su informacije pohranjene, kao što su prijenosna računala, mobilni telefoni, drugi mobilni uređaji ili pohrana u oblaku.
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-106" title="page-6">
      (31) Nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi moći provoditi sve potrebne pretrage prostora poduzetnika i udruženja poduzetnika ako, u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije, mogu dokazati da postoje opravdani razlozi za sumnju na povredu članka 101. ili 102. UFEU‑a. Ovom se Direktivom države članice ne bi trebalo sprečavati da za takve pretrage zahtijevaju prethodno odobrenje nacionalnog pravosudnog tijela.
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-107" title="page-6">
      (32) Kako bi ovlast nacionalnih upravnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje da provode pretrage bila učinkovita, njome bi im se trebao omogućiti pristup informacijama koje su dostupne poduzetniku ili udruženju poduzetnika ili osobi koja podliježe pretrazi i koje se odnose na poduzetnika ili udruženje poduzetnika pod istragom. To bi nužno trebalo uključivati ovlast za pretraživanje dokumenata, spisa ili podataka na uređajima koji nisu unaprijed precizno utvrđeni. Bez takve ovlasti bilo bi nemoguće dobiti informacije koje su nužne za istragu ako poduzetnici ili udruženja poduzetnika zauzmu opstruktivan stav ili odbiju surađivati. Ovlast za izvršavanje uvida u poslovne knjige ili dokumentaciju trebala bi obuhvaćati sve oblike korespondencije, uključujući elektroničke poruke, bez obzira na to čini li se da su nepročitane ili su izbrisane.
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-108" title="page-7">
      (33) Kako bi se nepotrebno produljenje pretraga svelo na najmanju moguću mjeru, nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi imati ovlast da nastave pretraživati i da odabiru primjerke ili izvatke iz poslovnih knjiga i poslovne dokumentacije povezane s poslovanjem poduzetnika ili udruženja poduzetnika koji su predmet pretrage u prostorima nadležnog tijela ili u drugim za to određenim prostorima. Prilikom takvih pretraživanja trebalo bi osigurati neprestano poštovanje prava poduzetnika na obranu.
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-109" title="page-7">
      (34) Iskustvo pokazuje da se poslovna dokumentacija katkad čuva u domovima direktora, rukovoditelja i drugih zaposlenika poduzetnika ili udruženja poduzetnika, posebno zbog sve većeg korištenja fleksibilnim radnim uvjetima. Kako bi se osigurala učinkovitost pretraga, nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala bi imati ovlast pristupa svim prostorima, uključujući privatne domove, ako mogu dokazati da postoji opravdana sumnja da se u tim prostorima čuva poslovna dokumentacija koja može biti relevantna za dokazivanje povrede članka 101. ili 102. UFEU‑a. Preduvjet za izvršavanje te ovlasti trebalo bi biti da nacionalno upravno tijelo nadležno za tržišno natjecanje dobije prethodno odobrenje nacionalnog pravosudnog tijela, što u određenim nacionalnim pravnim sustavima može uključivati javnog tužitelja. Time se države članice ne bi trebalo sprečavati da u slučajevima iznimne hitnosti zadaće nacionalnog pravosudnog tijela povjere nacionalnom upravnom tijelu nadležnom za tržišno natjecanje koje djeluje kao pravosudno tijelo ili da iznimno odobre provedbu takvih pretraga uz suglasnost onih nad kojima se pretraga provodi. […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">14</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 6. te direktive, naslovljen „Ovlast za pretragu poslovnih prostora”, glasi kako slijedi:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-111" title="page-7">
      „1. Države članice osiguravaju da nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje mogu provoditi sve potrebne nenajavljene pretrage poduzetnika i udruženja poduzetnika za potrebe primjene članaka 101. i 102. UFEU‑a. Države članice osiguravaju da su službene osobe i druge osobe u njihovoj pratnji koje su nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje ovlastila ili imenovala za provođenje takvih pretraga minimalno ovlaštene:
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-112" title="page-7">
      (a) ući u sve službene prostore, zemljišta ili prometna sredstva poduzetnika i udruženja poduzetnika;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-113" title="page-7">
      (b) izvršiti uvid u poslovne knjige i drugu poslovnu dokumentaciju, bez obzira na medij na kojem su pohranjene, te imati pravo pristupa svim informacijama koje su dostupne subjektu nad kojim se provodi pretraga;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-114" title="page-7">
      (c) uzeti ili zahtijevati, u bilo kojem obliku, primjerke ili izvatke iz navedenih poslovnih knjiga ili poslovne dokumentacije i, ako to smatraju prikladnim, nastaviti takvo pretraživanje informacija i odabir primjeraka ili izvadaka u prostorima nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje ili u bilo kojim drugim za to određenim prostorima;
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-115" title="page-7">
      […]
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-116" title="page-8">
      2. Države članice osiguravaju da poduzetnici i udruženja poduzetnika budu dužni podvrgnuti se pretragama iz stavka 1. Države članice također osiguravaju da, ako se poduzetnik ili udruženje poduzetnika opire pretrazi koju je naložilo nacionalno upravno tijelo nadležno za tržišno natjecanje i/ili odobrilo nacionalno pravosudno tijelo, nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje mogu dobiti potrebnu pomoć policije ili ekvivalentnog tijela za izvršavanje zakonodavstva kako bi im se osiguralo nesmetano provođenje pretrage. Takva pomoć može se dobiti i kao mjera predostrožnosti.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-117" title="page-8">
      3. Ovim se člankom ne dovode u pitanje zahtjevi na temelju nacionalnog prava za prethodno odobrenje nacionalnog pravosudnog tijela za takve pretrage.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">15</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 7. te direktive, naslovljenim „Ovlast za pretragu ostalih prostora”, određuje se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-119" title="page-8">
      „1. Države članice osiguravaju da, ako je razumno za pretpostaviti da se poslovne knjige ili druga poslovna dokumentacija povezane s poslovanjem i predmetom pretrage, koje mogu biti bitan dokaz povrede članka 101. ili članka 102. UFEU‑a, čuvaju u prostorima, na zemljištu i u prijevoznim sredstvima koji se ne navode u članku 6. stavku 1. točki (a) ove Direktive, uključujući domove direktora, rukovoditelja i drugih zaposlenika poduzetnika ili udruženja poduzetnika, nacionalna upravna tijela nadležna za tržišno natjecanje mogu provoditi nenajavljene pretrage tih prostora, zemljišta i prijevoznih sredstava.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-120" title="page-8">
      2. Takve pretrage ne provode se bez prethodnog odobrenja nacionalnog pravosudnog tijela.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-121" title="page-8">
      3. Države članice osiguravaju da službene osobe i druge osobe u njihovoj pratnji koje su nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje ovlastila ili imenovala za provođenje pretrage u skladu sa stavkom 1. ovog članka minimalno imaju ovlasti navedene u članku 6. stavku 1. točkama (a), (b) i (c) te članku 6. stavku 2.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">16</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 32. te direktive, „[d]ržave članice osiguravaju da vrste dokaza koje su dopuštene kao dokazi pred nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje obuhvaćaju dokumente, usmene izjave, elektroničke poruke, snimke i sve druge predmete koji sadržavaju informacije, bez obzira na oblik u kojem su i medij na kojem su informacije pohranjene.”</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Portugalsko pravo</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">17</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 34. Constituição da República Portuguesa (Ustav Portugalske Republike), naslovljenim „Nepovredivost doma i dopisivanja”, propisuje se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-125" title="page-8">
      „1. Dom i tajnost dopisivanja kao i drugih sredstava privatnog komuniciranja nepovredivi su.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-126" title="page-8">
      […]
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-127" title="page-9">
      4. Tijelima javne vlasti zabranjeno je zadirati u dopisivanje, telekomunikacije ili bilo koji drugi način komuniciranja, osim u slučajevima predviđenima zakonom o kaznenom postupku.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">18</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 2. leija n.o 19/2012 que aprova o novo regime da concorrência, revogando as Leis n.os 18/2003, de 11 de junho, e 39/2006, de 25 de agosto, e procede à segunda alteração à Lei n.º 2/99, de 13 de janeiro (Zakon br. 19/2012 o utvrđivanju novog pravnog okvira tržišnog natjecanja, stavljanju izvan snage zakonâ br. 18/2003 od 11. lipnja i br. 39/2006 od 25. kolovoza te drugoj izmjeni Zakona br. 2/99, od 13. siječnja) od 8. svibnja 2012. (Diário da República, serija I., br. 89, u daljnjem tekstu: Zakon o tržišnom natjecanju) u stavcima 3. i 5. određuje se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-129" title="page-9">
      „3. Ovaj se zakon tumači u skladu s pravom Europske unije, s obzirom na sudsku praksu Suda Europske unije, uključujući u području praksi kojima se ograničava tržišno natjecanje, a koje ne mogu utjecati na trgovinu među državama članicama.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-130" title="page-9">
      […]
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-131" title="page-9">
      5. U kontekstu članaka 101. i 102. [UFEU‑a], prilikom primjene ovog zakona poštuju se opća načela prava Europske unije i [Povelja].”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">19</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 18. tog zakona:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-133" title="page-9">
      „1. U izvršavanju svojih ovlasti sankcioniranja tijelo nadležno za tržišno natjecanje ima sljedeća prava, koja ostvaruje posredstvom svojih tijela ili službenika:
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-134" title="page-9">
      […]
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-135" title="page-9">
      (c) provoditi radnje koje se odnose na pretragu, ispitivanje, osiguranje i oduzimanje izvadaka iz pismena i druge dokumentacije, neovisno o mediju na kojem je pohranjena, u prostorima, zemljištima ili prijevoznim sredstvima poduzetnika ili udruženja poduzetnika, kad god se takva postupanja pokažu nužnima za pribavljanje dokaza;
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-136" title="page-9">
      […]
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-137" title="page-9">
      2. Postupanja iz točaka (c) i (d) prethodnog stavka podliježu odobrenju nadležnog pravosudnog tijela.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-138" title="page-9">
      […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">20</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 20. stavkom 1. navedenog zakona određuje se da se oduzimanje dokumentacije, neovisno o njezinoj prirodi ili mediju, dopušta, nalaže ili potvrđuje odlukom pravosudnog tijela.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">21</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 20. stavkom 6. istog zakona propisuje se da je u slučaju oduzimanja dokumentacije koja je obuhvaćena bankovnom tajnom, a nalazi se u bankama ili drugim kreditnim institucijama, potrebno prethodno odobrenje suca istrage.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">22</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 21. Zakona o tržišnom natjecanju u svojoj izvornoj verziji glasio je kako slijedi:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-142" title="page-10">
      „Za odobrenje postupaka predviđenih člankom 18. stavkom 1. točkama (c) i (d), člankom 19. i člankom 20. nadležno je državno odvjetništvo suda u sjedištu tijela nadležnog za tržišno natjecanje ili, ako je to izričito predviđeno, sudac istrage tog suda”.
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">23</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 21. Zakona o tržišnom natjecanju, kako je izmijenjen leijem n.o 17/2022 (Zakon br. 17/2022) od 17. kolovoza 2022., glasi:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-144" title="page-10">
      „Nadležno pravosudno tijelo suda u sjedištu [tijela nadležnog za tržišno natjecanje] ovlašteno je odobriti postupke predviđene u članku 18. stavku 1. točkama (a) do (d) te člancima 19. i 20.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Glavni postupci i prethodna pitanja</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">24</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tijelo za tržišno natjecanje pokrenulo je istrage u nekoliko gospodarskih sektora u Portugalu radi utvrđivanja postojanja protutržišnih praksi protivnih, među ostalim, člancima 101. i 102. UFEU‑a. Konkretno, te su se istrage odnosile na moguće usklađeno djelovanje između poduzetnika koje je dovelo do povećanja cijena prilikom pružanja teleradioloških usluga bolničkim ustanovama koje su dio nacionalne zdravstvene službe (predmet C‑258/23), na mogući zabranjeni sporazum u pogledu cijena testova na bolest COVID-19 koje su bile naplaćivane portugalskim javnozdravstvenim tijelima (predmet C‑259/23) i na sumnju na zlouporabu vladajućeg položaja u području obrade plaćanja (predmet C‑260/23).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">25</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom je okviru tijelo nadležno za tržišno natjecanje smatralo nužnim provesti pretrage prostora društava IMI – Imagens Médicas Integradas S. A. i Synlabhealth II S. A. te grupe SIBS (u daljnjem tekstu: tužitelji iz glavnih postupaka) u svrhu ispitivanja, prikupljanja i oduzimanja dokaza. Portugalsko državno odvjetništvo prihvatilo je zahtjeve za dobivanje prethodnog odobrenja za provođenje tih pretraga, koji su mu bili upućeni kao nadležnom pravosudnom tijelu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">26</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s nalozima koje je izdalo državno odvjetništvo, tijelo nadležno za tržišno natjecanje bilo je ovlašteno, s jedne strane, oduzeti svu dokumentaciju koja je izravno ili neizravno povezana s protutržišnim praksama, osobito poruke elektroničke pošte i internu dokumentaciju namijenjenu razmjeni informacija između različitih hijerarhijskih razina i pripremi odluka u području poduzetničke poslovne politike i, s druge strane, ispitati i kopirati informacije koje one sadržavaju. Što se konkretno tiče predviđenih mjera pretrage u odnosu na društva IMI i Synlabhealth II, tim je nalozima isključeno oduzimanje dokaza u prostorima namijenjenima zdravstvenoj skrbi i arhiviranju dokumentacije obuhvaćene liječničkom tajnom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">27</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tijekom pretraga provedenih od siječnja 2021. do ožujka 2022. u prostorima tužiteljâ iz glavnih postupaka tijelo nadležno za tržišno natjecanje pregledalo je poruke elektroničke pošte zaposlenika tih poduzetnika te je oduzelo računalne datoteke koje je smatralo relevantnima za svoje istrage. Tako je oduzeto 1405, 731 i 10 797 računalnih datoteka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">28</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Navedeni poduzetnici osporavali su zakonitost tih pretraga pred Tribunalom da Concorrência, Regulação e Supervisão (Sud za tržišno natjecanje, regulaciju i nadzor, Portugal), odnosno sudom koji je uputio zahtjeve za prethodnu odluku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">29</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Taj sud ističe da Zakon o tržišnom natjecanju tijelu nadležnom za tržišno natjecanje dodjeljuje ovlast za oduzimanje dokumentacije, neovisno o mediju na kojem je pohranjena, pod uvjetom prethodnog odobrenja državnog odvjetništva. Navedeni sud također ističe da je, u skladu s člankom 20. Zakona o tržišnom natjecanju, prethodno sudsko odobrenje nužno samo u određenim slučajevima, odnosno kada se odobrenje odnosi na pretrage koje se provode u domu fizičke osobe, u bankovnoj instituciji, u odvjetničkom uredu ili pak u liječničkoj ordinaciji.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">30</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Taj sud navodi da se odredbe tog zakona temelje na kaznenopravnoj logici, odnosno da je uključivanje suca istrage obvezno kada se sredstvom koje omogućuje pribavljanje dokaza mogu povrijediti temeljna prava, dok se u drugim slučajevima smatra da je za provođenje pretrage dovoljno odobrenje državnog odvjetništva kao nadležnog pravosudnog tijela.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">31</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu sud koji je uputio zahtjeve najprije navodi da je stajalište mjerodavne portugalske sudske prakse u tom području da se pretragom koja se u poduzeću provodi radi istrage o postojanju protutržišnih praksi ne mogu povrijediti temeljna prava. Konkretno, poruke zaposlenika tog poduzetnika ne mogu se kvalificirati kao „dopisivanje”, koje je zaštićeno člankom 7. Povelje, kada se prenose putem njegovih funkcijskih sustava za razmjenu poruka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">32</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Taj sud zatim upućuje na odredbe Uredbe br. 1/2003 koje se odnose na Komisijine istražne ovlasti. On ističe da na temelju članka 20. te uredbe, Komisija može provesti sve neophodne pretrage poduzetnika i udruženja poduzetnika i u tom okviru izvršiti uvid u poslovne knjige i drugu „poslovnu dokumentaciju”, bez obzira na medij u kojem su pohranjene. Na temelju članka 21. navedene uredbe, pretrage je moguće provoditi i u drugim prostorima, kao što su domovi direktora, rukovoditelja i drugih zaposlenika, ali je za njih potrebno prethodno odobrenje nadležnog pravosudnog tijela. Usto, u uvodnoj izjavi 26. iste uredbe dokumentacija koja se nalazi u elektroničkim porukama poduzetnika kvalificira se kao „poslovna dokumentacija”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">33</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Usto, sud koji je uputio zahtjev spominje Direktivu 2019/1 o ovlašćivanju tijela država članica nadležnih za tržišno natjecanje. Iz uvodnih izjava 30. i 32. te članka 6. te direktive proizlazi da bi ta tijela trebala biti ovlaštena dobiti sve informacije koje se odnose na poduzetnika na kojeg se odnosi istražna mjera, neovisno o mediju na kojem su te informacije pohranjene. U tu bi svrhu ta tijela trebala moći oduzeti sve oblike dopisivanja, uključujući elektroničke poruke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">34</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, taj sud ističe da na temelju članka 2. stavaka 3. i 5. Zakona o tržišnom natjecanju taj zakon treba tumačiti u skladu s pravom Unije, uključujući u pogledu protutržišnih praksi koje ne mogu utjecati na trgovinu među državama članicama. Usto, u području primjene potonjih mjerodavnih odredbi taj se zakon mora primjenjivati u skladu s Poveljom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">35</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naposljetku, navedeni sud ističe da se dokumentacija o kojoj je riječ u ovim predmetima odnosi na poslovnu djelatnost poduzetnikâ na koje se odnose mjere pretrage. U ovom je slučaju sva elektronička pošta institucionalne prirode jer je u isključivom vlasništvu navedenih poduzetnika, koji svojim zaposlenicima jednostrano nalažu uvjete korištenja tim sredstvom tijekom trajanja funkcionalnog odnosa koji ih povezuje. Usto, u skladu s unutarnjim pravilnicima navedenih poduzetnika, takva je elektronička pošta ograničena na funkcionalnu uporabu. Stoga je zabranjeno njezino korištenje u osobne svrhe i u svrhe koje su obuhvaćene privatnim životom zaposlenika.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">36</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nasuprot tomu, tužitelji iz glavnih postupaka tvrde da poruke elektroničke pošte njihovih zaposlenika moraju biti zaštićene kao „dopisivanje” i da se takva dokumentacija ne može oduzeti u okviru istrage koja se odnosi na protutržišne prakse zabranjene člancima 101. i 102. UFEU‑a. Podredno, oni tvrde da je za oduzimanje tih poruka u svakom slučaju potrebno prethodno odobrenje suca istrage.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">37</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim je okolnostima Tribunal da Concorrência, Regulação e Supervisão (Sud za tržišno natjecanje, regulaciju i nadzor) odlučio u svakom od sporova koji se pred njim vodi prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-160" title="page-12">
      „1. Predstavlja li ‚dopisivanje’ u smislu članka 7. [Povelje] poslovna dokumentacija o kojoj je riječ u ovom predmetu i koja je poslana elektroničkom poštom?
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-161" title="page-12">
      2. Protivi li se članku 7. [Povelje] oduzimanje poslovne dokumentacije koja proizlazi iz komunikacije između rukovoditelja i zaposlenika poduzetnikâ sadržanih u porukama elektroničke pošte, ako se istraga vodi u pogledu sporazuma i praksi koji su zabranjeni na temelju članka 101. UFEU‑a (prethodno članak 81. UEZ‑a)?
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-162" title="page-12">
      3. Protivi li se članku 7. [Povelje] oduzimanje takve poslovne dokumentacije uz prethodno odobrenje pravosudnog tijela, u ovom slučaju državnog odvjetništva, koje je obvezno zastupati državu, štititi zakonom utvrđene interese, pokrenuti kazneni postupak na temelju načela zakonitosti i zaštititi demokratsku zakonitost u skladu s Ustavom [Portugalske Republike], te koje djeluje neovisno o drugim tijelima središnje, regionalne i lokalne vlasti?”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Postupak pred Sudom</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">38</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Odlukom od 14. lipnja 2023. predsjednik Suda odlučio je na temelju članka 54. stavka 2. Poslovnika Suda spojiti predmete C‑258/23, C‑259/23 i C‑260/23 u svrhu pisanog i usmenog dijela postupka te donošenja presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">39</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ti su spojeni predmeti 5. ožujka 2024. dodijeljeni četvrtom vijeću Suda kako bi ono odlučilo bez rasprave, ali uz davanje mišljenja usredotočenog na treće prethodno pitanje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">40</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">To je mišljenje izneseno 20. lipnja 2024., nakon čega je usmeni dio postupka zatvoren.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">41</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nakon odlaska suca izvjestitelja zbog prestanka njegova mandata, Sud je 9. listopada 2024. odlučio preraspodijeliti ove spojene predmete novom sucu izvjestitelju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">42</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Smatrajući, među ostalim, da problematika koja se tiče posljedica presude od 4. listopada 2024., Bezirkshauptmannschaft Landeck (Pokušaj pristupa osobnim podacima pohranjenima na mobilnom telefonu) (C‑548/21, EU:C:2024:830), zaslužuje pozornost proširenog sastava suda radi davanja odgovora na treće prethodno pitanje postavljeno u svakom od ovih predmeta, četvrto vijeće Suda zatražilo je od Suda, u skladu s člankom 60. stavkom 3. Poslovnika, da te predmete uputi velikom vijeću.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">43</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud je 18. ožujka 2025. odlučio uputiti navedene predmete velikom vijeću Suda te je ponovno otvorio usmeni dio postupka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dopuštenost</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">44</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelji iz glavnih postupaka osporavali su dopuštenost zahtjevâ za prethodnu odluku u cijelosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">45</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, oni u biti tvrde da ti zahtjevi ne ispunjavaju minimalne pretpostavke predviđene člankom 94. Poslovnika i da postavljena pitanja nisu relevantna.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">46</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prije svega, u predmetu C‑258/23 društvo IMI smatra da sud koji je uputio zahtjeve nije pružio Sudu elemente potrebne za razumijevanje činjeničnog i pravnog okvira glavnog predmeta, kao što nije naveo ni pravna pitanja koja iz toga proizlaze. Ono tvrdi, među ostalim, da, s obzirom na to da sud koji je uputio zahtjeve nije obavijestio Sud o presudi br. 91/2023 Tribunala Constitucional (Ustavni sud, Portugal) od 16. ožujka 2023., predmet br. 559/2020 kojom je potonji proglasio neustavnim pravilo prema kojem je tijelu nadležnom za tržišno natjecanje dopušteno pretraživati i oduzimati otvorene poruke elektroničke pošte uz dopuštenje državnog odvjetništva, nije zajamčeno da će odgovor koji će Sud dati na postavljena pitanja biti najpotpuniji i najkorisniji što je to moguće. Nadalje, u predmetu C‑259/23 društvo Synlabhealth II također smatra da se u zahtjevu za prethodnu odluku ne navodi veći broj činjenica koje su bitne za razumijevanje glavnog postupka, ne navode se primjenjive nacionalne odredbe kao ni veza koja postoji između potonjih odredbi i odredbi prava Unije čije se tumačenje traži. Naposljetku, u predmetu C‑260/23 društva grupe SIBS tvrde da postavljena pitanja nisu relevantna u odnosu na predmet tog spora, koji podrazumijeva ocjenu zakonitosti predmetnih mjera s obzirom na portugalsko pravo, a ne s obzirom na Povelju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">47</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja podsjetiti na to da je, prema ustaljenoj sudskoj praksi, u okviru suradnje između Suda i nacionalnih sudova koja je uspostavljena člankom 267. UFEU‑a isključivo na nacionalnom sudu pred kojim se vodi postupak i koji mora preuzeti odgovornost za sudsku odluku koja će biti donesena da uzimajući u obzir posebnosti predmeta ocijeni nužnost prethodne odluke za donošenje svoje presude i relevantnost pitanja koja postavlja Sudu. Posljedično, kad se postavljena pitanja odnose na tumačenje prava Unije, Sud je u načelu dužan donijeti odluku (presuda od 24. srpnja 2023., Lin, C‑107/23 PPU, EU:C:2023:606, t. 61. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">48</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz navedenog proizlazi da pitanja koja se odnose na pravo Unije uživaju presumpciju relevantnosti. Sud može odbiti odgovoriti na prethodno pitanje nacionalnog suda samo ako je očito da zatraženo tumačenje prava Unije nema nikakve veze s činjeničnim stanjem ili predmetom spora iz glavnog postupka, ako je problem hipotetski ili ako Sud ne raspolaže činjeničnim i pravnim elementima potrebnima da bi mogao dati koristan odgovor na postavljena pitanja (presuda od 24. srpnja 2023., Lin, C‑107/23 PPU, EU:C:2023:606, t. 62. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">49</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Također valja podsjetiti na to da na temelju ustaljene sudske prakse, koja se sada odražava u članku 94. točkama (a) i (b) Poslovnika, nužnost osiguranja pružanja korisnog tumačenja prava Unije nacionalnom sudu zahtijeva da nacionalni sud definira činjenični i pravni okvir u kojem se javljaju pitanja koja postavlja odnosno da barem objasni činjenične hipoteze na kojima se temelje ta pitanja. Usto, kao što je to navedeno u članku 94. točki (c) tog poslovnika, neophodno je da zahtjev za prethodnu odluku sadržava prikaz razloga koji su naveli sud koji je uputio zahtjev da se zapita o tumačenju ili valjanosti određenih odredbi prava Unije kao i pojašnjenje veze koja po mišljenju tog suda postoji između tih odredbi i nacionalnog propisa primjenjivog u sporu iz glavnog postupka (presuda od 21. prosinca 2023., European Superleague Company, C‑333/21, EU:C:2023:1011, t. 59. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">50</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, informacije iz odluke kojom se upućuje zahtjev ne služe samo tomu da omoguće Sudu davanje korisnih odgovora, nego i da omoguće vladama država članica kao i drugim zainteresiranim stranama da podnesu očitovanja u skladu s člankom 23. Statuta Suda Europske unije (presuda od 21. prosinca 2023., European Superleague Company, C‑333/21, EU:C:2023:1011, t. 60. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">51</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju zahtjevi za prethodnu odluku sadržavaju dovoljno elemenata koji omogućuju Sudu razumijevanje pravnog i činjeničnog okvira glavnih postupaka te smisla i dosega postavljenih prethodnih pitanja. Usto, sud koji je uputio zahtjeve pojašnjava razloge koji su ga naveli da ih uputi Sudu i vezu koja, prema njegovu mišljenju, postoji između odredbi prava Unije, uključujući odredbe Povelje, koje su navedene u tim zahtjevima te odredbi portugalskog prava koje se primjenjuju u tim sporovima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">52</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu, iz zahtjevâ za prethodnu odluku proizlazi da se njima od Suda traži pojašnjenje opsega zaštite koja se člankom 7. Povelje pruža protiv mjera oduzimanja poslovne dokumentacije koja je rezultat komunikacije koja proizlazi iz poruka elektroničke pošte između rukovoditelja i zaposlenika poduzetnikâ, u kontekstu koji je obuhvaćen područjem primjene prava Unije i osobito članaka 101. i 102. UFEU‑a. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">53</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sudsko tumačenje odredbi prava Unije na koje se odnose zahtjevi za prethodnu odluku utjecat će na ispitivanje koje sud koji je uputio zahtjeve provodi u pogledu zakonitosti oduzimanja dokumentacije koje je tijelo nadležno za tržišno natjecanje provelo bez prethodnog sudskog odobrenja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">54</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, iz sadržaja podnesenih pisanih očitovanja i izlaganja na raspravi očito je da zainteresirane osobe nisu imale nikakvih poteškoća s razumijevanjem činjeničnog i pravnog okvira pitanja suda koji je uputio zahtjeve, razumijevanjem smisla i dosega činjeničnih navoda na kojima se ona temelje, shvaćanjem razloga zbog kojih je taj sud smatrao da ih je potrebno uputiti, kao ni, u konačnici, sa zauzimanjem sveobuhvatnog i svrsishodnog stajališta o tom pitanju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">55</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga prvi razlog nedopuštenosti koji su istaknuli tužitelji iz glavnih postupaka treba odbiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">56</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, u predmetu C‑259/23 društvo Synlabhealth II tvrdi da je u ovom slučaju tijelo nadležno za tržišno natjecanje provođenjem pretrage i oduzimanja u prostorima tog društva prekoračilo granice naloga koji je izdalo državno odvjetništvo te da nije bilo saslušano o postavljenim prethodnim pitanjima, protivno postupovnim zahtjevima predviđenima portugalskim pravom, zbog čega je podnijelo žalbu protiv odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku. Budući da još nisu utvrđene sve okolnosti slučaja, to društvo tvrdi da bi Sud trebao odbiti odlučivati o prethodnim pitanjima ili da bi barem trebao prekinuti postupak do donošenja odluke koju će Tribunal da Relação de Lisboa (Žalbeni sud u Lisabonu, Portugal) donijeti u okviru žalbe podnesene protiv odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku. U predmetu C‑260/23 društva grupe SIBS također tvrde da je zahtjev za prethodnu odluku upućen u trenutku kada činjenice iz glavnog postupka još nisu bile utvrđene niti se o njima uopće raspravljalo. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">57</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja podsjetiti na to da je na nacionalnom sudu da odluči u kojoj fazi postupka treba uputiti Sudu prethodno pitanje (vidjeti u tom smislu presudu od 17. srpnja 2008., Coleman, C‑303/06, EU:C:2008:415, t. 29. i navedenu sudsku praksu). </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">58</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Budući da je Sudu podnesen zahtjev za tumačenje prava Unije koji nije očito nepovezan s činjeničnim stanjem ili predmetom spora u glavnom postupku i da raspolaže podacima potrebnima za davanje korisnog odgovora na pitanja koja su mu postavljena, on na njega mora odgovoriti a da se sam ne mora pitati o činjeničnoj presumpciji na kojoj je sud koji je uputio zahtjev temeljio svoje zaključke, pri čemu je na tom sudu da naknadno provjeri tu presumpciju ako se to pokaže potrebnim (vidjeti u tom smislu presudu od 17. srpnja 2008., Coleman, C‑303/06, EU:C:2008:415, t. 31. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">59</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema tome, drugi razlog nedopuštenosti koji su istaknuli tužitelji iz glavnih postupaka također treba odbiti. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">60</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na sva prethodna razmatranja, prethodna pitanja koja je postavio sud koji je uputio zahtjeve jesu dopuštena.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Meritum </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">61</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uvodno valja podsjetiti na to da je područje primjene Povelje u pogledu djelovanja država članica definirano u njezinom članku 51. stavku 1., prema kojem se odredbe Povelje odnose na države članice samo kada provode pravo Unije. Tom se odredbom potvrđuje ustaljena sudska praksa prema kojoj se temeljna prava koja se jamče u pravnom sustavu Unije primjenjuju na sve situacije uređene pravom Unije, ali ne i izvan njih (vidjeti presude od 26. veljače 2013., Åkerberg Fransson, C‑617/10, EU:C:2013:105, t. 19. kao i od 6. ožujka 2025., D. K. (Povlačenje suca s predmeta), C‑647/21 i C‑648/21, EU:C:2025:143, t. 38.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">62</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Budući da se glavni postupci odnose na pitanje poštovanja temeljnih prava tijekom pretraga koje provodi nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje u okviru istraga zbog povreda članaka 101. i 102. UFEU‑a, i stoga na situacije provedbe prava Unije, odredbe su Povelje primjenjive.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prvo pitanje</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">63</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojim prvim prethodnim pitanjem sud koji je uputio zahtjeve u biti pita treba li članak 7. Povelje tumačiti na način da su poruke elektroničke pošte poslovne naravi koje zaposlenici i rukovoditelji poduzetnika razmjenjuju putem njegova sustava za razmjenu poruka obuhvaćene pojmom „komuniciranje” u smislu tog članka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">64</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, valja pojasniti da iako sud koji je uputio zahtjev spominje pojam „dopisivanje”, taj članak sada upućuje na pojam „komuniciranje”. Kao što to proizlazi iz Objašnjenja koja se odnose na Povelju o temeljnim pravima (SL 2007., C 303, str. 17.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 7., str. 120.), riječ „dopisivanje” zamijenjena je riječju „komuniciranje”, kako bi se uzeo u obzir razvoj tehnologije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">65</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz članka 52. stavka 3. Povelje proizlazi da u onoj mjeri u kojoj ona sadržava prava koja odgovaraju pravima zajamčenima Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisanom u Rimu 4. studenoga 1950. (u daljnjem tekstu: EKLJP), značenje i opseg primjene tih prava jednaki su onima iz spomenute Konvencije. Međutim, tom se odredbom ne sprečava da se pravom Unije pruži šira zaštita. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">66</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja podsjetiti na to da članak 7. Povelje, koji se odnosi na pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, sadržava prava koja odgovaraju pravima zajamčenima člankom 8. stavkom 1. EKLJP‑a. Stoga, u skladu s člankom 52. stavkom 3. Povelje, navedenom članku 7. valja dati isto značenje i opseg primjene kao i članku 8. stavku 1. EKLJP‑a, kako ga tumači sudska praksa Europskog suda za ljudska prava (vidjeti u tom smislu presude od 5. listopada 2010., McB., C‑400/10 PPU, EU:C:2010:582, t. 53., od 15. studenoga 2011., Dereci i dr., C‑256/11, EU:C:2011:734, t. 70. i od 17. prosinca 2015., WebMindLicenses, C‑419/14, EU:C:2015:832, t. 70.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">67</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Doista, iz sudske prakse Europskog suda za ljudska prava proizlazi da komuniciranje koje se obavlja iz poslovnih prostora, kao i ono koje potječe iz doma, može biti obuhvaćeno pojmovima „privatan život” i „dopisivanje” iz članka 8. EKLJP‑a. Europski sud za ljudska prava pojasnio je da je za utvrđenje primjenjivosti tih pojmova važan, ali ne nužno odlučujući, kriterij razumnog očekivanja zaštite i poštovanja privatnog života (vidjeti presudu ESLJP‑a od 5. rujna 2017., Bărbulescu protiv Rumunjske, CE:ECHR:2017:0905JUD006149608, t. 73. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">68</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga, budući da telekomunikacijska presretanja predstavljaju zadiranje u ostvarivanje prava zajamčenog člankom 8. stavkom 1. EKLJP‑a, ona također predstavljaju ograničenje ostvarivanja odgovarajućeg prava zajamčenog člankom 7. Povelje (presuda od 17. prosinca 2015., WebMindLicenses, C‑419/14, EU:C:2015:832, t. 71.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">69</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud je već utvrdio da isto vrijedi i za oduzimanja poruka elektroničke pošte tijekom pretraga u poslovnim ili trgovačkim prostorima fizičke osobe odnosno u prostorima trgovačkog društva, koja također predstavljaju zadiranje u ostvarivanje prava zajamčenog člankom 8. EKLJP‑a (presuda od 17. prosinca 2015., WebMindLicenses, C‑419/14, EU:C:2015:832, t. 72.). </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">70</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, kao što je to istaknula nezavisna odvjetnica u točki 31. mišljenja od 20. lipnja 2024., kvalifikacija poruka elektroničke pošte kao „dopisivanja” u smislu članka 8. stavka 1. EKLJP‑a, i stoga kao „komuniciranja” u smislu članka 7. Povelje, neovisna je o okolnosti da je primatelj već primio i pročitao te poruke, da ih nije pročitao ili da ih je izbrisao, o činjenici da se komuniciranje odvijalo u poslovnim prostorima odnosno upotrebom poslovne opreme (presuda ESLJP‑a od 11. siječnja 2024., Arregui protiv Španjolske, CE:ECHR:2024:0111JUD004254118, t. 31. i navedena sudska praksa), ili preko poslovnog sustava elektroničke pošte (presuda ESLJP‑a od 3. travnja 2007., Copland protiv Ujedinjene Kraljevine, CE:ECHR:2007:0403JUD006261700, t. 41. i 42.) ili o tome da je adresa pošiljatelja ili primatelja adresa pravne osobe (presuda ESLJP‑a od 14. ožujka 2013., Bernh Larsen Holding AS i drugi protiv Norveške, CE:ECHR:2013:0314JUD002411708, t. 106.) ili pak o tome je li njihov sadržaj privatan (presuda ESLJP‑a od 16. prosinca 1992., Niemietz protiv Njemačke, CE:ECHR:1992:1216JUD001371088, t. 32. in fine). </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">71</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga činjenica da se poruka elektroničke pošte s obzirom na svoj oblik ili sadržaj može kvalificirati kao „poslovna” ne omogućuje da joj se uskrati zaštita koja se člankom 7. Povelje jamči komuniciranju. U tom je pogledu u presudi Europskog suda za ljudska prava od 5. rujna 2017., Bărbulescu protiv Rumunjske, (CE:ECHR:2017:0905JUD006149608, t. 74.), u kojoj je bila riječ o privatnim porukama koje su poslane s poslovnog računala, pojašnjeno da pravilo koje je utvrdio poslodavac, kojim se od zaposlenika zahtijevalo da se suzdrže od bilo kakve osobne aktivnosti na radnom mjestu te im se zabranilo da upotrebljavaju poduzetničke resurse u osobne svrhe, nije bilo relevantno kako bi ih se kvalificiralo kao „dopisivanje” u skladu s člankom 8. stavkom 1. EKLJP‑a. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">72</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naposljetku, ta zaštita obuhvaća i osobne podatke koji nastaju posredstvom takvih poruka elektroničke pošte poslovne naravi, koji su također zaštićeni člankom 8. Povelje (presuda ESLJP‑a od 16. listopada 2007., Wieser i Bicos Beteiligungen GmbH protiv Austrije, CE:ECHR:2007:1016JUD007433601, t. 45.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">73</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz prethodno navedenog proizlazi da članak 7. Povelje treba tumačiti na način da su poruke elektroničke pošte poslovne naravi koje zaposlenici i rukovoditelji poduzetnika razmjenjuju putem njegova sustava za razmjenu poruka obuhvaćene pojmom „komuniciranje” u smislu tog članka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugo i treće pitanje </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">74</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojim drugim i trećim pitanjem, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjeve pita treba li članak 7. Povelje tumačiti na način da mu se protivi to da tijelo nadležno za tržišno natjecanje oduzme tijekom pretrage koju provodi u okviru istrage o povredama članka 101. ili 102. UFEU‑a poruke elektroničke pošte poslovne naravi koje razmjenjuju zaposlenici i rukovoditelji poduzetnika, pri čemu je to oduzimanje prethodno odobrilo pravosudno tijelo poput portugalskog državnog odvjetništva, koje je samostalno i zaduženo je, među ostalim, za pokretanje kaznenog postupka u javnom interesu, kao i za obranu demokratske zakonitosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">75</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, u okviru suradnje između nacionalnih sudova i Suda uspostavljene u članku 267. UFEU‑a, na Sudu je da nacionalnom sudu pruži koristan odgovor koji će mu omogućiti da riješi spor koji se pred njim vodi. U tom smislu, Sud će, prema potrebi, preoblikovati pitanja koja su mu postavljena. Usto, Sud može uzeti u obzir pravila prava Unije na koja se nacionalni sud nije pozvao u tekstu svojih pitanja (presude od 20. ožujka 1986., Tissier, 35/85, EU:C:1986:143, t. 9. i od 4. listopada 2024., Bezirkshauptmannschaft Landeck (Pokušaj pristupa osobnim podacima pohranjenima na mobilnom telefonu), C‑548/21, EU:C:2024:830, t. 60.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">76</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, okolnost da je nacionalni sud formalno sastavio prethodno pitanje pozivajući se na određene odredbe prava Unije ne sprečava Sud da tom sudu dâ sve elemente tumačenja koji bi mogli biti korisni za donošenje odluke u postupku koji se vodi pred njim, bez obzira na to je li se na njih pozvao u tekstu svojih pitanja. U tom je pogledu na Sudu da iz svih elemenata koje je dostavio navedeni sud, a posebno iz obrazloženja odluke kojom se upućuje prethodno pitanje, izvuče one elemente prava Unije koje je potrebno tumačiti imajući u vidu predmet spora (presuda od 4. listopada 2024., Bezirkshauptmannschaft Landeck (Pokušaj pristupa osobnim podacima pohranjenima na mobilnom telefonu), C‑548/21, EU:C:2024:830, t. 61. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">77</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju, svojim drugim i trećim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita o zakonitosti oduzimanja poruka elektroničke pošte koje razmjenjuju zaposlenici i rukovoditelji poduzetnika, a koja su provedena prilikom pretraga koje je tijelo nadležno za tržišno natjecanje provelo u poslovnim ili trgovačkim prostorima tog poduzetnika u okviru istrage zbog povrede članaka 101. ili 102. UFEU‑a. Konkretnije, taj se sud pita može li takva oduzimanja odobriti pravosudno tijelo poput portugalskog državnog odvjetništva ili se nužno zahtijeva prethodno sudsko odobrenje. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">78</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iako sud koji je uputio zahtjev postavlja Sudu pitanje samo o tumačenju članka 7. Povelje, kojim se svakoj osobi priznaje pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, doma i komuniciranja, valja istaknuti da se u takvom kontekstu dokumentacija obuhvaćena oduzimanjima o kojima je riječ u glavnim postupcima može odnositi i na osobne podatke zaštićene člankom 8. Povelje, a ne samo na „komuniciranje” u smislu tog članka 7. Naime, činjenica da se prikupljene informacije nalaze u kontekstu profesionalne aktivnosti nije takve naravi da bi im se oduzelo svojstvo osobnih podataka (vidjeti u tom smislu presudu od 3. travnja 2025., Ministerstvo zdravotnictví (Podaci o zastupniku pravne osobe), C‑710/23, EU:C:2025:231, t. 22. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">79</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu također valja podsjetiti na to da je pravo na zaštitu osobnih podataka usko povezano s pravom na poštovanje privatnog i obiteljskog života iz članka 7. Povelje, koje se njime dopunjuje (vidjeti u tom smislu presude od 9. studenoga 2010., Volker und Markus Schecke i Eifert, C‑92/09 i C‑93/09, EU:C:2010:662, t. 47. i od 18. prosinca 2025., Storstockholms Lokaltrafik, C‑422/24, EU:C:2025:980, t. 40.). </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">80</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim okolnostima, kako bi se sudu koji je uputio zahtjeve dao koristan odgovor, valja preoblikovati drugo i treće prethodno pitanje i smatrati da njima taj sud u biti pita treba li članke 7. i 8. Povelje tumačiti na način da im se protivi to da se tijekom pretrage koju provodi tijelo nadležno za tržišno natjecanje u poslovnim ili trgovačkim prostorima poduzetnikâ za koje se sumnja da su počinili povrede članaka 101. ili 102. UFEU‑a oduzimaju, bez prethodnog sudskog odobrenja, poruke elektroničke pošte koje razmjenjuju zaposlenici i rukovoditelji poduzetnika.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">81</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad je riječ o dosegu prava priznatih Poveljom, valja podsjetiti na to da temeljna prava utvrđena u njezinim člancima 7. i 8. nisu apsolutna prava, nego ih treba uzeti u obzir s obzirom na njihovu funkciju u društvu (presude od 21. lipnja 2022., Ligue des droits humains, C‑817/19, EU:C:2022:491, t. 112. i od 22. studenoga 2022., Luxembourg Business Registers, C‑37/20 i C‑601/20, EU:C:2022:912, t. 45.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">82</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu, članak 52. stavak 1. Povelje dopušta da se ostvarivanje prava poput onih koja su njome propisana može podvrgnuti ograničenjima ako su ta ograničenja predviđena zakonom, ako poštuju bit tih prava i ako su, uz poštovanje načela proporcionalnosti, nužna i stvarno odgovaraju ciljevima u općem interesu koje priznaje Unija ili potrebi zaštite prava i sloboda drugih osoba (presude od 9. studenoga 2010., Volker und Markus Schecke i Eifert, C‑92/09 i C‑93/09, EU:C:2010:662, t. 50. i od 8. prosinca 2022., BPC Lux 2 i dr., C‑460/20, EU:C:2022:962, t. 57. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">83</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju treba smatrati da oduzimanja poruka elektroničke pošte tijekom pretraga u poslovnim ili trgovačkim prostorima fizičke osobe odnosno u prostorima trgovačkog društva predstavljaju ograničenje ostvarivanja prava na privatan život koje je utvrđeno u članku 7. Povelje (vidjeti u tom smislu presudu od 17. prosinca 2015., WebMindLicenses, C‑419/14, EU:C:2015:832, t. 72.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">84</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Usto, što se tiče poruka elektroničke pošte koje razmjenjuju rukovoditelji i zaposlenici poduzetnika, kao i poslovne dokumentacije koja iz njih proizlazi, očito je da oduzimanje koje provodi nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje u okviru istrage također predstavlja ograničenje ostvarivanja prava zajamčenog člankom 8. Povelje, s obzirom na to da te poruke elektroničke pošte i ta dokumentacija također mogu sadržavati osobne podatke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">85</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga takva ograničenja mogu postojati samo ako su predviđena zakonom, ako se njima poštuje bitan sadržaj tih prava, ako zaista odgovaraju ciljevima u općem interesu koje priznaje Unija i ako se njima poštuje načelo proporcionalnosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">86</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče, kao prvo, zahtjeva koji se odnosi na poštovanje načela zakonitosti, on je u ovom slučaju ispunjen. Naime, valja istaknuti da je nesporno da se mjere o kojima je riječ u glavnim postupcima temelje na člancima 18. do 21. Zakona o tržišnom natjecanju, kojima se, među ostalim, omogućuje tijelu nadležnom za tržišno natjecanje da u prostorima poduzetnikâ za koje se sumnja da su počinili povrede članaka 101. i 102. UFEU‑a provede „radnje koje se odnose na pretragu, ispitivanje, osiguranje i oduzimanje izvadaka iz pismena i druge dokumentacije, neovisno o mediju na kojem je pohranjena, […] kad god se takva postupanja pokažu nužnima za pribavljanje dokaza”. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">87</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, kad je riječ o poštovanju bitnog sadržaja temeljnih prava utvrđenih u člancima 7. i 8. Povelje, valja primijetiti da iako mjere pretrage i oduzimanja dokumenata, poput onih provedenih u glavnim postupcima, podrazumijevaju pristup komuniciranju u smislu njezina članka 7., njima se isključivo nastoji ishoditi pristup sadržaju poruka elektroničke pošte i elektroničkim porukama koje su povezane s predmetom istrage kako je definiran u odluci o pretrazi. Usto, te se mjere odnose na poruke elektroničke pošte razmijenjene putem poslovnog sustava za razmjenu poruka poduzetnikâ o kojima je riječ, kao i na dokumentaciju i osobne podatke fizičkih osoba koje su zaposlene kod tih poduzetnika, što je u načelu ograničeno na poslovne aspekte života tih fizičkih osoba, isključujući informacije o njihovu privatnom i obiteljskom životu u smislu tog članka 7. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">88</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, očito je da oduzimanje poslovnih komunikacija rukovoditelja i zaposlenika poduzetnika koji je predmet istrage u pravilu ne dovodi ni do neograničenog prikupljanja osobnih podataka ni do općeg pristupa tim podacima, s obzirom na to da je prikupljanje tih podataka sadržanih u tim komunikacijama ograničeno na one koji su povezani s protutržišnim postupanjima na koje se odnosi pokretanje istrage tijela nadležnog za tržišno natjecanje. Usto, navedeni podaci ne mogu se koristiti u druge svrhe osim u svrhu identifikacije tih postupanja. Iz toga proizlazi da se ne može smatrati da se oduzimanjem poruka elektroničke pošte o kojima je riječ u glavnim postupcima ugrožava bitan sadržaj članka 8. Povelje pod uvjetom da se, poštujući relevantne odredbe prava Unije, uključujući OUZP, nacionalnim zakonodavstvom ograničavaju svrhe obrade prikupljenih podataka i utvrđuju pravila kojima se uređuje ta obrada, uključujući pohranu i prijenos tih podataka. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">89</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim okolnostima, podložno provjerama koje treba provesti sud koji je uputio zahtjeve, očito je da se oduzimanjima dokumenata o kojima je riječ u glavnim postupcima ne povređuje bitan sadržaj temeljnih prava utvrđenih u člancima 7. i 8. Povelje. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">90</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, što se tiče pitanja odgovaraju li u ovom slučaju ta zadiranja cilju u općem interesu koji priznaje Unija u smislu članka 52. stavka 1. Povelje, valja istaknuti da je cilj pretraga i oduzimanja izvršenih komunikacija, druge dokumentacije i medija na kojima su one pohranjene, koje provode nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje kada u skladu s člankom 3. stavkom 1. i člankom 5. Uredbe br. 1/2003 primjenjuju članke 101. ili 102. UFEU‑a, otkrivanje praksi protivnih tim odredbama. Istražne ovlasti nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje stoga imaju za cilj omogućiti tim tijelima da ispune svoju zadaću koja se sastoji od osiguranja poštovanja pravila o tržišnom natjecanju na unutarnjem tržištu, s obzirom na to da je cilj takvih pravila izbjeći narušavanje tržišnog natjecanja na štetu općeg interesa, pojedinačnih poduzetnika i potrošača, čime se pridonosi osiguranju gospodarske dobrobiti u Uniji (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 22. listopada 2002., Roquette Frères, C‑94/00, EU:C:2002:603, t. 42.). </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">91</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao što to u biti proizlazi iz Protokola (br. 27) o unutarnjem tržištu i tržišnom natjecanju, priloženom UFEU‑u i UEU‑u, unutarnje tržište, kako je određeno člankom 3. UEU‑a i člankom 26. stavkom 2. UFEU‑a, uključuje sustav kojim se osigurava nenarušavanje tržišnog natjecanja, što je neophodno za njegovo funkcioniranje (vidjeti u tom smislu presude od 17. veljače 2011., TeliaSonera Sverige, C‑52/09, EU:C:2011:83, t. 20., od 22. ožujka 2022., bpost, C‑117/20, EU:C:2022:202, t. 46. i od 22. ožujka 2022., Nordzucker i dr., C‑151/20, EU:C:2022:203, t. 51.). U tom su pogledu ključni uloga koju nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje imaju za djelotvornost tog sustava i njihov doprinos u provedbi članaka 101. i 102. UFEU‑a, koji su, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, odredbe javnog poretka (vidjeti u tom smislu presudu od 21. prosinca 2023., International Skating Union/Komisija, C‑124/21 P, EU:C:2023:1012, t. 192. i navedenu sudsku praksu). Stoga osiguravanje nenarušenog tržišnog natjecanja treba smatrati ciljem u općem interesu koji priznaje Unija u smislu članka 52. stavka 1. Povelje. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">92</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao četvrto, kad je riječ o poštovanju načela proporcionalnosti, prema ustaljenoj sudskoj praksi, proporcionalnost mjera iz kojih proizlazi zadiranje u prava zajamčena u člancima 7. i 8. Povelje zahtijeva poštovanje zahtjeva prikladnosti i nužnosti, kao i zahtjeva koji se odnosi na proporcionalnost tih mjera u odnosu na zadani cilj (presuda od 22. studenoga 2022., Luxembourg Business Registers, C‑37/20 i C‑601/20, EU:C:2022:912, t. 63. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">93</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ograničenja koja mogu postojati u odnosu na prava i slobode priznate Poveljom provode se u granicama onoga što je strogo nužno, pri čemu, kada postoji izbor između više mjera prikladnih za ispunjenje postavljenih legitimnih ciljeva, valja primijeniti onu koja je najmanje ograničavajuća. Usto, cilj u općem interesu ne može se postići, a da se u obzir ne uzme činjenica da se on mora pomiriti s temeljnim pravima na koja se mjera odnosi, i to tako da se cilj u općem interesu, s jedne strane, uravnoteženo odvagne s predmetnim pravima, s druge strane, kako bi se osiguralo da nepovoljnosti uzrokovane tom mjerom nisu nerazmjerne u odnosu na ciljeve koje se želi postići. Na taj se način mogućnost opravdavanja ograničenja prava zajamčenih člancima 7. i 8. Povelje treba ocjenjivati tako da se odmjeri ozbiljnost zadiranja koje sadržava takvo ograničenje i provjeri da je važnost cilja u općem interesu koji se nastoji postići tim ograničenjem povezana s tom ozbiljnošću (presude od 22. studenoga 2022., Luxembourg Business Registers, C‑37/20 i C‑601/20, EU:C:2022:912, t. 64. i od 8. prosinca 2022., Orde van Vlaamse Balies i dr., C‑694/20, EU:C:2022:963, t. 41.). </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">94</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Usto, da bi ispunio zahtjev proporcionalnosti, predmetni propis koji sadržava zadiranje mora imati jasna i precizna pravila kojima se uređuju doseg i primjena u njemu predviđenih mjera te propisivati minimalne zahtjeve, na način da ispitanici raspolažu dostatnim jamstvima koja omogućuju učinkovitu zaštitu njihovih osobnih podataka od opasnosti zlouporabe. U njemu se mora osobito navoditi u kojim se okolnostima i pod kojim uvjetima mjera kojom se predviđa obrada takvih podataka može donijeti, jamčeći time da će zadiranje biti ograničeno na ono što je strogo nužno (vidjeti u tom smislu presudu od 22. studenoga 2022., Luxembourg Business Registers, C‑37/20 i C‑601/20, EU:C:2022:912, t. 65. i navedenu sudsku praksu). </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">95</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju, prvo, cilj ovlasti za istragu i oduzimanje elektroničkih komunikacija, dokumentacije i drugih poslovnih podataka koje provode nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje jest otkriti postojanje protutržišnih praksi zabranjenih člancima 101. i 102. UFEU‑a i stoga su prikladne pridonijeti ostvarenju cilja u općem interesu, navedenog u točki 91. ove presude, koji se sastoji od očuvanja nenarušenog tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu. Važnost tog cilja može opravdati zadiranje u prava zajamčena člancima 7. i 8. Povelje. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">96</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugo, što se tiče zahtjeva nužnosti, valja podsjetiti na to da je on ispunjen ako se cilj koji se nastoji postići predmetnim mjerama ne može razumno na jednako učinkovit način postići drugim sredstvima kojima se manje zadire u temeljna prava ispitanikâ, posebno pravâ na poštovanje privatnog života i zaštitu osobnih podataka, zajamčenih u člancima 7. i 8. Povelje (presude od 26. siječnja 2023., Ministerstvo na vatrešnite raboti (Upis biometrijskih i genetskih podataka u policijsku evidenciju), C‑205/21, EU:C:2023:49, t. 126. i od 4. listopada 2024., Bezirkshauptmannschaft Landeck (Pokušaj pristupa osobnim podacima pohranjenima na mobilnom telefonu), C‑548/21, EU:C:2024:830, t. 88.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">97</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom je pogledu očito da prilikom progona i otkrivanja protutržišnih praksi protivnih člancima 101. i 102. UFEU‑a nijedno drugo sredstvo, koje je jednako učinkovito i manje zadirajuće u prava na poštovanje komuniciranja i zaštitu osobnih podataka, nije zadovoljavajuća alternativa oduzimanju dokumentacije iz poruka elektroničke pošte koje razmjenjuju rukovoditelji i zaposlenici poduzetnika na kojeg se odnose mjere pretrage koje provodi tijelo nadležno za tržišno natjecanje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">98</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao što je to nezavisna odvjetnica u biti naglasila u točki 21. svojeg mišljenja od 23. listopada 2025., poruke elektroničke pošte razmijenjene u poslovnom okviru putem sustava za razmjenu poruka jedan su od glavnih izvora kojima tijela nadležna za tržišno natjecanje raspolažu kako bi utvrdila postojanje protutržišnog postupanja. Pravo tijela nadležnog za tržišno natjecanje da izradi kopije svih poruka elektroničke pošte stoga je dio nadzorne ovlasti kojom to tijelo raspolaže (vidjeti po analogiji, kad je riječ o ovlasti koja je Komisiji dodijeljena člankom 20. stavkom 2. točkom (b) Uredbe br. 1/2003, presudu od 16. srpnja 2020., Nexans France i Nexans/Komisija, C‑606/18 P, EU:C:2020:571, t. 63.). U tom pogledu, člankom 32. Direktive 2019/1 elektroničke poruke uključene su među dokaze koji se smatraju dopuštenima pred nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje. Načelno lišavanje tih tijela ovlasti da oduzmu takve elektroničke komunikacije poslovne naravi ugrozilo bi učinkovitu borbu protiv zabranjenih sporazuma i zlouporaba vladajućeg položaja na unutarnjem tržištu, koja se zahtijeva člancima 101. i 102. UFEU‑a. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">99</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, iako države članice mogu smatrati nužnim provođenje pretraga i oduzimanja kako bi se materijalno dokazalo nezakonito postupanje, njihovo zakonodavstvo i praksa u tom području moraju pružiti odgovarajuća i dostatna jamstva protiv zlouporaba (vidjeti u tom smislu presude ESLJP‑a od 25. veljače 1993., Funke protiv Francuske, CE:ECHR:1993:0225JUD001082884, t. 57. i od 21. prosinca 2010., Société Canal Plus i dr. protiv Francuske, CE:ECHR:2010:1221JUD002940808, t. 54. in fine).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">100</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Treće, što se tiče proporcionalnosti ograničenja ostvarivanja prava iz članaka 7. i 8. Povelje koje proizlazi iz oduzimanja poruka elektroničke pošte, njega valja ocijeniti u kontekstu u kojem se pojavljuje, odvagujući u svakom pojedinom slučaju sve relevantne elemente konkretne situacije (vidjeti u tom smislu presudu od 4. listopada 2024., Bezirkshauptmannschaft Landeck (Pokušaj pristupa osobnim podacima pohranjenima na mobilnom telefonu), C‑548/21, EU:C:2024:830, t. 89.). </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">101</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče ograničenja uzrokovanog oduzimanjima koje je u okviru pretraga provelo tijelo nadležno za tržišno natjecanje, valja navesti da takvi elementi obuhvaćaju, među ostalim, ozbiljnost tako uvedenog ograničenja u pogledu ostvarivanja predmetnog temeljnog prava i okolnosti u kojima je ono nastalo.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">102</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad je riječ o ozbiljnosti ograničenja uvedenog propisom o kojem je riječ u glavnim postupcima, kojim se omogućuje da nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje oduzme, bez prethodnog sudskog odobrenja, poruke elektroničke pošte u okviru istrage koja se odnosi na prakse protivne člancima 101. i 102. UFEU‑a, valja istaknuti da je oduzimanje poslovnog dopisivanja koje provodi nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje općenito uređeno postupovnim jamstvima čiji je cilj, među ostalim, osigurati sigurnost, integritet i povjerljivost tih podataka. Kao što je to istaknula nezavisna odvjetnica u točki 33. svojeg mišljenja od 23. listopada 2025., svaka istraga koju provode nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje mora se temeljiti na propisno obrazloženoj odluci o pretrazi, koja se mora temeljiti na osnovanoj sumnji da je poduzetnik povrijedio pravila tržišnog natjecanja predviđena UFEU‑om. U pogledu oduzimanja elektroničke pošte valja navesti da u slučaju kada se istražitelji koriste računalnim programom za istraživanje, postupak indeksacije koji prethodi pretraživanju komercijalnih informacija relevantnih za istragu mora se provesti upotrebom ključnih riječi koje su strogo definirane u odnosu na prethodno utvrđeni predmet istrage.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">103</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče okolnosti u kojima je nastalo ograničenje ostvarivanja predmetnog temeljnog prava, valja podsjetiti na to da u načelu treba razlikovati situaciju u kojoj se pretraga provodi u poslovnim prostorima poduzetnika ili udruženja poduzetnika o kojima je riječ od situacije u kojoj se pretraga provodi u drugim prostorima, uključujući privatne domove fizičkih osoba. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">104</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iako je temeljno pravo na nepovredivost doma opće načelo prava Unije, koje je sada izraženo u članku 7. Povelje, koji odgovara članku 8. EKLJP‑a, točno je da javno zadiranje može biti opsežnije kada se odnosi na poslovne ili trgovačke prostore ili djelatnosti (vidjeti u tom smislu presudu od 18. lipnja 2015., Deutsche Bahn i dr./Komisija, C‑583/13 P, EU:C:2015:404, t. 19. i 20. i navedenu sudsku praksu). </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">105</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, ovlasti pretrage povjerene Komisiji u načelu su vrlo određene, osobito kad je riječ o isključenju iz područja istrage dokumentacije koja nije poslovne naravi, pravu na pravnu pomoć, zaštiti povjerljivosti dopisivanja između odvjetnika i stranke ili pak u pogledu obveze obrazlaganja odluke o pretrazi i prava na podnošenje tužbe pred sudovima Unije (vidjeti u tom smislu presudu od 18. lipnja 2015., Deutsche Bahn i dr./Komisija, C‑583/13 P, EU:C:2015:404, t. 31. kao i navedenu sudsku praksu). U tom kontekstu valja podsjetiti na to da su nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje dužna u okviru istraga koje provode postupiti, među ostalim, u skladu s OUZP‑om.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">106</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Usto, iz sudske prakse Europskog suda za ljudska prava koja se odnosi, među ostalim, na članak 8. EKLJP‑a proizlazi da se, kad je riječ o pretragama trgovačkih prostora poduzetnika, nepostojanje prethodnog sudskog odobrenja za pretragu, kojim bi se moglo ograničiti provođenje pretrage ili nadzirati njezino provođenje, može kompenzirati ex post facto pravosudnim nadzorom zakonitosti i nužnosti takve istražne mjere, pod uvjetom da je taj nadzor učinkovit u posebnim okolnostima određenog predmeta. To podrazumijeva da ispitanici mogu ostvariti djelotvoran sudski nadzor nad spornom mjerom i njezinim provođenjem, u pogledu činjenica i u pogledu prava. Ako je radnja za koju se utvrdi da je nezakonita već provedena, dostupna pravna sredstva moraju omogućiti zainteresiranoj osobi odgovarajuće popravljanje posljedica (vidjeti u tom smislu presudu od 9. ožujka 2023., Casino, Guichard‑Perrachon i AMC/Komisija, C‑690/20 P, EU:C:2023:171, t. 38. i navedenu sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava). </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">107</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, valja istaknuti da u skladu s onim što je već navedeno u ovoj presudi u odnosu na članke 7. i 8. Povelje, odredbama prava Unije o provedbi pravila tržišnog natjecanja ne zahtijeva se prethodno sudsko odobrenje za provođenje pretrage u poslovnim prostorima. U tom pogledu, člankom 20. stavcima 6. i 7. Uredbe br. 1/2003 i člankom 6. stavkom 3. Direktive 2019/1, koji se odnose na pretrage koje u poslovnim prostorima poduzetnikâ provode Komisija odnosno nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje, ne zahtijeva se prethodno odobrenje nacionalnog suda ili neovisnog upravnog tijela, čak ni kad se oduzimaju poruke elektroničke pošte, nego se u tom pogledu upućuje na obveze utvrđene nacionalnim pravom, omogućujući državama članicama da predvide obvezu postojanja odobrenja pravosudnog tijela radi izvršavanja ovlasti pretrage nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">108</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz svih tih razmatranja proizlazi da se člancima 7. i 8. Povelje u načelu ne protivi propis države članice na temelju kojeg, u okviru istrage koja se odnosi na navodnu povredu članka 101. ili članka 102. UFEU‑a, nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje oduzima u poslovnim ili trgovačkim prostorima poruke elektroničke pošte čiji je sadržaj povezan s predmetom pretrage, za što ne postoji prethodno sudsko odobrenje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">109</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na navedeno, valja pojasniti, prvo, da u nedostatku takvog prethodnog sudskog odobrenja, zaštita pojedinaca od proizvoljnih zadiranja javne vlasti u prava zajamčena člancima 7. i 8. Povelje zahtijeva zakonski okvir i strogo ograničenje predmetnih mjera. Stoga su pretraga i oduzimanje usklađeni s tim odredbama samo ako se nacionalnim zakonodavstvom i praksom pružaju odgovarajuća i dostatna jamstva protiv zlouporabe i proizvoljnosti (vidjeti u tom smislu presudu od 17. prosinca 2015., WebMindLicenses, C‑419/14, EU:C:2015:832, t. 77.). Takva jamstva moraju biti u obliku cjelovitog ex post sudskog nadzora predmetnih mjera. Kao što to proizlazi iz ustaljene sudske prakse navedene u točki 106. ove presude, taj nadzor mora ispitanicima pružiti odgovarajuće popravljanje posljedica, omogućujući također ocjenu dopuštenosti prikupljenih dokaza.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">110</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju iz odluka kojima se upućuju prethodna pitanja proizlazi da pretrage i oduzimanja nisu provedeni bez ikakvog postupka prethodnog odobrenja, s obzirom na to da ih je odobrilo pravosudno tijelo, odnosno portugalsko državno odvjetništvo, koje je, u skladu s Ustavom Portugalske Republike, samostalno u odnosu na druga tijela središnje, regionalne i lokalne vlasti te je, među ostalim, zaduženo za pokretanje kaznenih postupaka u javnom interesu i obranu demokratske zakonitosti. Odobrenje tog pravosudnog tijela takve je prirode da pridonosi strogom pravnom uređenju pretraga i oduzimanja koje provodi nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje, osobito u pogledu određivanja njihove svrsishodnosti, trajanja i materijalnog opsega. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">111</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga, u slučaju kad prethodno odobrenje nije izdao sud, nego ga je izdalo državno odvjetništvo, kao u glavnim postupcima, ključno je da je dotičnim osobama dostupan takav postupak ex post sudskog nadzora i da on u potpunosti ispunjava zahtjeve navedene u točkama 106. i 109. ove presude. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">112</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugo, valja izraziti zadršku u pogledu pretraga koje dovode do oduzimanja mobilnih telefona, računala ili bilo kojeg drugog računalnog medija koji ne pripada poduzetnicima čiji se prostori pretražuju, nego fizičkim osobama kao što su njihovi rukovoditelji i zaposlenici. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">113</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju sud koji je uputio zahtjeve naveo je da je sustav elektroničke pošte o kojem je riječ u glavnim postupcima „ograničen na funkcionalnu uporabu” i da je njegovo korištenje u osobne svrhe i u svrhe koje su obuhvaćene privatnim životom zaposlenika „zabranjeno” unutarnjim pravilnicima predmetnih poduzetnika. Iako se u zahtjevima za prethodnu odluku spominje pretraga poruka elektroničke pošte odnosno pretinaca poruka elektroničke pošte zaposlenika, u njima se ipak ne pojašnjava koji su to mediji na kojima su predmetne poruke elektroničke pošte bile pohranjene i kojima su osobe koje su provodile pretragu mogle pristupiti. Stoga, čitajući nalog koji je izdalo portugalsko državno odvjetništvo, kojim se upućuje na „bilo koji računalni medij ili računalo”, nije moguće isključiti da su predmetni mediji uključivali mobilne telefone, računala ili druge računalne medije koji ne pripadaju tim poduzetnicima, nego njihovim rukovoditeljima i zaposlenicima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">114</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, ako prilikom pretraga koje tijelo nadležno za tržišno natjecanje provodi u poslovnim prostorima poduzetnika istražitelji trebaju oduzeti mobilne telefone, računala ili bilo koji drugi računalni medij koji ne pripada tom poduzetniku, nego njegovim rukovoditeljima i zaposlenicima, pristup podacima sadržanima u tim uređajima mora, po potrebi nakon njihova pečaćenja, biti podvrgnut prethodnom nadzoru suda ili neovisnog upravnog tijela. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">115</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, budući da se takvi uređaji mogu istodobno upotrebljavati i u privatne i u poslovne ili trgovačke svrhe, pristup njima može se odnositi, ovisno o njihovu sadržaju, ne samo na podatke o prometu i lokaciji nego i na fotografije i povijest pretraživanja na internetu koja su izvršena pomoću tih uređaja, odnosno na sadržaj privatnih komunikacija koje su izvršene njihovim posredstvom (vidjeti u tom smislu presudu od 4. listopada 2024., Bezirkshauptmannschaft Landeck (Pokušaj pristupa osobnim podacima pohranjenima na mobilnom telefonu), C‑548/21, EU:C:2024:830, t. 92.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">116</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na taj se način na temelju pristupa takvom skupu podataka može doći do vrlo preciznih zaključaka o privatnom životu ispitanika, kao što su njegove svakodnevne navike, mjesto trajnog ili privremenog boravišta, dnevna ili druga kretanja, obavljane aktivnosti, društveni odnosi te osobe i društvene sredine koje posjećuje. Usto, ne može se isključiti da ti podaci mogu biti obuhvaćeni posebnim kategorijama podataka u smislu članka 9. OUZP‑a. Pristup podacima pohranjenima u takvim uređajima stoga može dovesti do ozbiljnog ili čak osobito ozbiljnog zadiranja u temeljna prava zajamčena člancima 7. i 8. Povelje (vidjeti u tom smislu presudu od 4. listopada 2024., Bezirkshauptmannschaft Landeck (Pokušaj pristupa osobnim podacima pohranjenima na mobilnom telefonu), C‑548/21, EU:C:2024:830, t. 93. do 95.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">117</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kako bi se prije svega osiguralo da se načelo proporcionalnosti poštuje u svakom konkretnom slučaju odvagivanjem svih relevantnih elemenata, neophodno je da sud ili neovisno upravno tijelo provede prethodni nadzor pristupa kada pristup nadležnih nacionalnih tijela osobnim podacima predstavlja opasnost od ozbiljnog ili čak osobito ozbiljnog zadiranja u temeljna prava ispitanika (presuda od 4. listopada 2024., Bezirkshauptmannschaft Landeck (Pokušaj pristupa osobnim podacima pohranjenima na mobilnom telefonu), C‑548/21, EU:C:2024:830, t. 102.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">118</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Taj prethodni nadzor zahtijeva da sud ili neovisno upravno tijelo zaduženo za njegovo izvršavanje raspolaže svim ovlastima i pruža sva potrebna jamstva za usklađivanje različitih legitimnih interesa i prava o kojima je riječ. Konkretno, kad je riječ o istrazi koju provodi tijelo nadležno za tržišno natjecanje, takav nadzor zahtijeva da taj sud ili to tijelo može osigurati pravednu ravnotežu između, s jedne strane, legitimnih interesa povezanih s potrebama istrage i, s druge strane, temeljnih prava na poštovanje privatnog života i zaštite osobnih podataka osoba čijim je podacima izvršen pristup (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 4. listopada 2024., Bezirkshauptmannschaft Landeck (Pokušaj pristupa osobnim podacima pohranjenima na mobilnom telefonu), C‑548/21, EU:C:2024:830, t. 103.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">119</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja dodati da je u načelu isključivo na nacionalnom pravu utvrđenje takvih pravila, ali pod uvjetom da nisu nepovoljnija od onih kojima se uređuju slične situacije na koje se primjenjuje nacionalno pravo (načelo ekvivalentnosti) i da u praksi ne onemogućuju ili pretjerano otežavaju ostvarivanje prava koja dodjeljuje pravo Unije (načelo djelotvornosti) (vidjeti u tom smislu presudu od 6. listopada 2020., La Quadrature du Net i dr., C‑511/18, C‑512/18 i C‑520/18, EU:C:2020:791, t. 222. do 225.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">120</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz svih prethodnih razmatranja proizlazi da članke 7. i 8. Povelje treba tumačiti na način da im se ne protivi to da se tijekom pretrage koju provodi nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje u poslovnim ili trgovačkim prostorima poduzetnikâ za koje se sumnja da su počinili povrede članka 101. ili 102. UFEU‑a oduzimaju, bez prethodnog sudskog odobrenja, poruke elektroničke pošte koje razmjenjuju zaposlenici i rukovoditelji poduzetnika, pod uvjetom da su predviđeni strogo pravno uređenje ovlasti tog tijela kao i odgovarajuća i dostatna jamstva protiv zlouporaba i proizvoljnosti, poput djelotvornog ex post sudskog nadzora predmetnih mjera. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Troškovi</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">121</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnih postupaka pred sudom koji je uputio zahtjeve, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C41DispositifIntroduction" id="para-253" title="page-28">
      Slijedom navedenog, Sud (veliko vijeće) odlučuje:
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 7. Povelje Europske unije o temeljnim pravima</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C32Dispositifmarge1" id="para-255" title="page-28">
      treba tumačiti na način da su:
    </p>
    <p class="C32Dispositifmarge1" id="para-256" title="page-28">
      poruke elektroničke pošte poslovne naravi koje zaposlenici i rukovoditelji poduzetnika razmjenjuju putem njegova sustava za razmjenu poruka obuhvaćene pojmom „komuniciranje” u smislu tog članka.
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članke 7. i 8. Povelje o temeljnim pravima </p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C33Dispositifmarge1avecretrait" id="para-258" title="page-29">
      treba tumačiti na način da im se:
    </p>
    <p class="C32Dispositifmarge1" id="para-259" title="page-29">
      ne protivi to da se tijekom pretrage koju provodi nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje u poslovnim ili trgovačkim prostorima poduzetnikâ za koje se sumnja da su počinili povrede članka 101. ili 102. UFEU‑a oduzimaju, bez prethodnog sudskog odobrenja, poruke elektroničke pošte koje razmjenjuju zaposlenici i rukovoditelji poduzetnika, pod uvjetom da su predviđeni strogo pravno uređenje ovlasti tog tijela kao i odgovarajuća i dostatna jamstva protiv zlouporaba i proizvoljnosti, poput djelotvornog ex post sudskog nadzora predmetnih mjera. 
    </p>
    <div class="signatures">
<p class="C77Signatures" id="para-260" title="page-29">
<span class="signatory">Potpisi</span>
</p>
</div>
    <div/>
  <hr class="note"/>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-1" href="#c-1">*</a>
</span>) Jezik postupka: portugalski</p>
</body>
</html>
