EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 3.9.2025.

COM(2025) 356 final

PRILOG

Prijedlogu odluke Vijeća

o potpisivanju, u ime Europske unije, i privremenoj primjeni Sporazuma o partnerstvu između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Zajedničkog južnog tržišta, Argentinske Republike, Savezne Republike Brazila, Republike Paragvaja i Istočne Republike Urugvaja, s druge strane

SPORAZUM O PARTNERSTVU IZMEĐU EUROPSKE UNIJE I NJEZINIH DRŽAVA ČLANICA, S JEDNE STRANE, I ZAJEDNIČKOG JUŽNOG TRŽIŠTA, ARGENTINSKE REPUBLIKE, SAVEZNE REPUBLIKE BRAZILA, REPUBLIKE PARAGVAJA I ISTOČNE REPUBLIKE URUGVAJA, S DRUGE STRANE

KRALJEVINA BELGIJA,

REPUBLIKA BUGARSKA,

ČEŠKA REPUBLIKA,

KRALJEVINA DANSKA,

SAVEZNA REPUBLIKA NJEMAČKA,

REPUBLIKA ESTONIJA,

IRSKA,

HELENSKA REPUBLIKA,

KRALJEVINA ŠPANJOLSKA,

FRANCUSKA REPUBLIKA,

REPUBLIKA HRVATSKA,

TALIJANSKA REPUBLIKA,

REPUBLIKA CIPAR,

REPUBLIKA LATVIJA,

REPUBLIKA LITVA,

VELIKO VOJVODSTVO LUKSEMBURG,

MAĐARSKA,

REPUBLIKA MALTA,

KRALJEVINA NIZOZEMSKA,

REPUBLIKA AUSTRIJA,

REPUBLIKA POLJSKA,

PORTUGALSKA REPUBLIKA,

RUMUNJSKA,

REPUBLIKA SLOVENIJA,

SLOVAČKA REPUBLIKA,

REPUBLIKA FINSKA,

KRALJEVINA ŠVEDSKA,

ugovorne stranke Ugovora o Europskoj uniji i Ugovora o funkcioniranju Europske unije, dalje u tekstu „države članice”,

i

EUROPSKA UNIJA, dalje u tekstu „Unija” ili „EU”,

s jedne strane,

I

ARGENTINSKA REPUBLIKA,

SAVEZNA REPUBLIKA BRAZIL,

REPUBLIKA PARAGVAJ,

ISTOČNA REPUBLIKA URUGVAJ,

države članice Zajedničkog južnog tržišta potpisnice ovog Sporazuma, dalje u tekstu „države Mercosura potpisnice Sporazuma”,

i

ZAJEDNIČKO JUŽNO TRŽIŠTE, dalje u tekstu „Mercosur”,

s druge strane,

dalje u tekstu zajednički nazvane „stranke”,

za potrebe ovog Sporazuma Mercosur se odnosi na Argentinsku Republiku, Saveznu Republiku Brazil, Republiku Paragvaj i Istočnu Republiku Urugvaj,

UZIMAJUĆI U OBZIR duboke povijesne, kulturne, političke i gospodarske veze koje ujedinjuju njihove narode i nadahnute zajedničkim vrijednostima;

UZIMAJUĆI U OBZIR da Mercosur i Europska unija žele ojačati te veze i svoj odnos na temelju dijaloga i suradnje radi uspostave strateškog partnerstva;

PRISJEĆAJUĆI SE čvrste predanosti stranaka poštovanju načela međunarodnog prava, Povelje Ujedinjenih naroda („UN”), demokracije, vladavine prava i ljudskih prava te temeljnih sloboda;

UZIMAJUĆI U OBZIR da je poštovanje demokratskih načela i ljudskih prava kako su utvrđeni u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima i u drugim relevantnim međunarodnim instrumentima u području ljudskih prava te poštovanje međunarodnog humanitarnog prava i načela vladavine prava temelj za unutarnje i međunarodne politike stranaka i ključan element ovog Sporazuma;

PONOVNO POTVRĐUJUĆI svoju potporu demokratskim institucijama i vrijednostima koje su neophodne za razvoj njihovih integracijskih procesa i međusobnog odnosa;

MOTIVIRANE doprinijeti jačanju multilateralizma, održavanju međunarodnog mira i sigurnosti te promicanju pravednog i demokratskog međunarodnog poretka;

PREPOZNAJUĆI da je proglašavanje Latinske Amerike i Kariba područjem mira bez nuklearnog oružja, u skladu s Ugovorom iz Tlatelolca i njegovim dodatnim protokolima, uvelike doprinijelo razoružanju i neširenju oružja te ponovno potvrđujući svoju predanost poticanju nuklearnog razoružanja;

PONOVNO POTVRĐUJUĆI vrijednosti, svrhe i načela Povelje Ujedinjenih naroda, potpisane 26. lipnja 1945. u San Franciscu, na kraju Konferencije Ujedinjenih naroda o međunarodnoj organizaciji („Povelja UN-a”);

PONOVNO POTVRĐUJUĆI zajednički cilj promicanja gospodarskog i socijalnog razvoja na kojem se temelji ovaj Sporazum te uzimajući u obzir da bi liberalizaciju tržišta trebalo dopuniti promicanjem socijalnog razvoja i smanjenjem nejednakosti omogućivanjem odgovarajućeg pristupa zapošljavanju, obrazovanju i zdravstvu te iskorjenjivanjem ekstremnog siromaštva;

PONOVNO POTVRĐUJUĆI svoju predanost jačanju i razvoju multilateralnog trgovinskog sustava primjenom transparentnih, pravičnih i nediskriminirajućih pravila radi promicanja sve dinamičnije i otvorenije međunarodne trgovine koja omogućuje veće sudjelovanje zemalja u razvoju u međunarodnoj trgovini, ulaganjima i tehnološkim tokovima;

PONOVNO POTVRĐUJUĆI svoju predanost promicanju međunarodne trgovine na način koji doprinosi održivom razvoju u njegovoj gospodarskoj, socijalnoj i okolišnoj dimenziji, u kojem sudjeluju svi relevantni dionici, uključujući civilno društvo i privatni sektor, te provedbi ovog Sporazuma u skladu sa svojim zakonima i međunarodnim obvezama u području rada i okoliša;

NADOVEZUJUĆI se na prava i obveze koje su stranke preuzele kao članice Svjetske trgovinske organizacije („WTO”);

ŽELEĆI poboljšati konkurentnost svojih poduzeća osiguravanjem predvidljivog pravnog okvira za njihove trgovinske i ulagačke odnose, pridajući posebnu pozornost mikropoduzećima te malim i srednjim poduzećima;

PONOVNO POTVRĐUJUĆI potrebu za promicanjem poštovanja međunarodno priznatih smjernica i načela društveno odgovornog poslovanja i odgovornog poslovnog ponašanja, uključujući Smjernice za multinacionalna poduzeća Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (dalje u tekstu „OECD”), među poduzećima koja posluju na njihovim državnim područjima;

UZIMAJUĆI U OBZIR da se jačanje multilateralnog trgovinskog sustava može postići multilateralnim trgovinskim pregovorima čiji je cilj postizanje ambicioznih, sveobuhvatnih i uravnoteženih rezultata, promicanje gospodarskog razvoja i poboljšanje dobrobiti ljudi;

UZIMAJUĆI U OBZIR da stranke regionalnu integraciju i otvoren regionalizam smatraju važnim instrumentima gospodarskog i socijalnog razvoja kojima se jača međunarodna integracija njihovih gospodarstava, promiču bliže veze između njihovih naroda i doprinosi međunarodnoj stabilnosti;

IZRAŽAVAJUĆI ZADOVOLJSTVO zbog toga što je dokument „Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030.” Opća skupština Ujedinjenih naroda donijela 25. rujna 2015. (dalje u tekstu „Program održivog razvoja do 2030.”) i zbog Pariškog sporazuma donesenog u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama, sastavljenog u Parizu 12. prosinca 2015. (dalje u tekstu „Pariški sporazum”), i pozivajući na njihovu brzu provedbu;

SVJESNE potrebe za promicanjem rasta i razvoja stranaka i smanjenjem postojećih razlika, pridajući posebnu pozornost potrebama i poteškoćama s kojima se suočava Paragvaj kao zemlja bez izlaza na more;

PREPOZNAJUĆI dugu povijest migracija između Europske unije i zemalja Mercosura te njihov pozitivan doprinos njihovu odnosu, kao i njihovu socijalnom, kulturnom i gospodarskom razvoju;

IMAJUĆI U VIDU međunarodno dogovorene odredbe o posebnom i različitom postupanju prema zemljama u razvoju;

PREPOZNAJUĆI da se ovim Sporazumom štiti pravo stranaka na regulaciju na vlastitom području u skladu s vlastitim zakonima i drugim propisima i njihova fleksibilnost u ostvarivanju legitimnih ciljeva politike, kao što su javno zdravlje, sigurnost, okoliš, javni moral te promicanje i zaštita kulturne raznolikosti;

PONOVNO POTVRĐUJUĆI pravo stranaka da iskorištavaju svoje prirodne resurse u skladu sa svojim politikama zaštite okoliša i ciljevima održivog razvoja;

IMAJUĆI U VIDU Međuregionalni okvirni sporazum o suradnji između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Zajedničkog tržišta južnoameričkog juga i njegovih država članica, s druge strane, potpisan u Madridu 15. prosinca 1995., kao i njegovu priloženu Zajedničku izjavu o političkom dijalogu i svrhu uspostave partnerstva utemeljenog na pojačanom političkom dijalogu, liberalizaciji trgovine, promicanju ulaganja i produbljivanju suradnje;

UZIMAJUĆI U OBZIR da se suradnja između Europske unije i Mercosura provodi s pomoću različitih instrumenata;

PODSJEĆAJUĆI na odluku sa sastanka šefova država i vlada Mercosura i Europske unije u lipnju 1999. u Rio de Janeiru da svoje odnose u području politike, gospodarstva, trgovine, kulture i suradnje ponovno stave u prvi plan, s ciljem izgradnje dubljeg i potpunijeg partnerstva između obiju regija, koje bi se trebalo temeljiti na demokraciji, održivom razvoju i gospodarskom rastu uz socijalnu pravdu;

PONOVNO POTVRĐUJUĆI svoju predanost daljnjem jačanju, liberalizaciji i diversifikaciji svojih trgovinskih i ulagačkih odnosa;

IŠČEKUJUĆI, u tom kontekstu, jačanje njihovih trgovinskih i ulagačkih odnosa uspostavom područja slobodne trgovine u skladu s Općim sporazumom o carinama i trgovini iz 1994. i pravilima WTO-a;

ŽELEĆI ojačati suradnju između stranaka na temelju otvorenog i trajnog dijaloga u svim područjima od zajedničkog interesa, posebno u području politike, gospodarstva, trgovine, financija, prava i pravosuđa, slobode i sigurnosti, znanosti i tehnologije, društva i kulture;

SVJESNE važnosti uključivanja civilnog društva u kontekstu partnerstva između stranaka;

SVJESNE da je radi jačanja odnosa u svim područjima od zajedničkog interesa iznimno važno započeti novu fazu postojećeg političkog dijaloga između stranaka;

UZIMAJUĆI U OBZIR posebna iskustva stranaka u području regionalne integracije, od kojih obje mogu imati koristi u skladu s vlastitim potrebama;

PONOVNO POTVRĐUJUĆI važnost njihovih zajedničkih načela i vrijednosti u području socijalnog razvoja;

UZIMAJUĆI U OBZIR važnost kulturnog dijaloga za bolje uzajamno razumijevanje stranaka, promicanje kulturne raznolikosti i poticanje kulturnih veza među njihovim građanima;

NAPOMINJUĆI da, ako stranke u okviru ovog Sporazuma odluče sklopiti posebne sporazume u području slobode, sigurnosti i pravde koje Europska unija može sklapati u skladu s dijelom III. glavom V. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, odredbe takvih budućih sporazuma ne bi obvezivale Irsku, osim ako Europska unija, istodobno s Irskom u pogledu njihovih prethodnih bilateralnih odnosa, obavijesti Mercosur da su takvi sporazumi postali obvezujući za Irsku kao dio Europske unije u skladu s Protokolom br. 21 o stajalištu Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde priloženim Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije; napominjući da sve naknadne unutarnje mjere Europske unije koje se mogu donijeti u skladu s dijelom III. glavom V. Ugovora o funkcioniranju Europske unije za provedbu ovog Sporazuma ne bi obvezivale Irsku, osim ako je priopćila svoju želju da sudjeluje u takvim mjerama ili da ih prihvati u skladu s Protokolom br. 21; napominjući i da bi takvi budući sporazumi ili naknadne unutarnje mjere Europske unije bili obuhvaćeni Protokolom br. 22 o stajalištu Danske, priloženim Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije;

PREPOZNAJUĆI razlike u gospodarskom i društvenom razvoju između i unutar stranaka;

SPORAZUMJELI SU SE KAKO SLIJEDI:

DIO I.

OPĆA NAČELA I INSTITUCIONALNI OKVIR

POGLAVLJE 1.

POČETNE ODREDBE

ČLANAK 1.1.

Opće definicije

Za potrebe ovog Sporazuma:

(a)    „Međuregionalni okvirni sporazum o suradnji iz 1995.” znači Međuregionalni okvirni sporazum o suradnji između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Zajedničkog tržišta južnoameričkog juga i njegovih država stranaka, s druge strane, potpisan u Madridu 15. prosinca 1995.;

(b)    „Privremeni sporazum o trgovini” znači Privremeni sporazum o trgovini između Europske unije, s jedne strane, i Zajedničkog južnog tržišta, Argentinske Republike, Savezne Republike Brazila, Republike Paragvaja i Istočne Republike Urugvaja, s druge strane, koji se tek treba sklopiti;

(c)    „MSP-ovi” znači mala i srednja poduzeća, što uključuje mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća i poduzetnike;

(d)    „treća zemlja” znači zemlja ili državno područje izvan teritorijalnog područja primjene ovog Sporazuma;

(e)    „UNCLOS” znači Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora, sastavljena u Montego Bayu 10. prosinca 1982.; i

(f)    „WTO” znači Svjetska trgovinska organizacija.

ČLANAK 1.2.

Opća načela

1.    Poštovanje demokratskih načela, ljudskih prava i temeljnih sloboda kako su utvrđeni u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima i drugim međunarodnim instrumentima u području ljudskih prava te poštovanje načela vladavine prava temelj je za unutarnje i međunarodne politike stranaka i ključan je element ovog Sporazuma.

2.    Stranke potvrđuju svoju predanost zajedničkim načelima i ciljevima kako su navedeni u Povelji UN-a. Promicanje održivog gospodarskog i socijalnog razvoja te pravična raspodjela koristi od ovog Sporazuma među vodećim su načelima za provedbu ovog Sporazuma.

3.    Stranke ponovno potvrđuju svoju privrženost načelima dobrog upravljanja, uključujući načela kao što su transparentnost vlade i borba protiv korupcije, etička i odgovorna vlada, neovisnost pravosuđa i zaštita prava manjina.

ČLANAK 1.3.

Područje primjene

Ovim se Sporazumom uspostavlja partnerstvo između stranaka na temelju zajedničkih vrijednosti, uključujući uzajamnost, i zajedničkog interesa. Jača se partnerstvo između stranke EU i stranke Mercosur i otvara put do strateškog odnosa u području politike, suradnje i trgovine, kao i u drugim područjima o kojima treba postići dogovor.

ČLANAK 1.4.

Opći ciljevi

Ovim se Sporazumom predviđa:

(a)    institucionalni okvir koji čini temelj partnerstva;

(b)    jačanje političkog dijaloga s pomoću novih institucionalnih mehanizama;

(c)    suradnja stranaka radi postizanja općih ciljeva ovog Sporazuma na temelju postojećih ili budućih inovativnih instrumenata suradnje koji mogu pružiti dodanu vrijednost tom odnosu; i

(d)    širenje i diversifikacija biregionalnih trgovinskih odnosa stranaka i specifičnih ciljeva i odredbi iz dijela III. ovog Sporazuma, što bi trebalo doprinijeti većem gospodarskom rastu, postupnom poboljšanju kvalitete života u obje regije i boljoj integraciji obiju regija u svjetsko gospodarstvo.

POGLAVLJE 2.

INSTITUCIONALNI OKVIR

ČLANAK 2.1.

Sastanci na vrhu

1.    Sastanci na vrhu najviša su razina političkog dijaloga i dijaloga o politikama između stranke EU i stranke Mercosur. Sastanci na vrhu održavaju se prema potrebi ili kako je dogovoreno.

2.    Sastanci na vrhu pružaju priliku za ocjenu napretka u provedbi ovog Sporazuma, utvrđivanje ciljeva za njegov budući razvoj i raspravu o drugim temama od zajedničkog interesa.

ČLANAK 2.2.

Zajedničko vijeće

1.    Osniva se Zajedničko vijeće koje nadzire ispunjavanje ciljeva ovog Sporazuma i njegovu provedbu. Zajedničko vijeće bavi se pitanjima obuhvaćenima ovim Sporazumom i razmatra sva važna pitanja koja se pojave u okviru ovog Sporazuma, kao i međuregionalna, multilateralna ili međunarodna pitanja od zajedničkog interesa.

2.    Zajedničko vijeće sastaje se na ministarskoj razini u redovitim vremenskim razmacima od najmanje dvije godine ili na ad hoc osnovi, kako je uzajamno dogovoreno. Može se sastati i putem telefonske konferencije, videokonferencije ili na neki drugi način u skladu s uzajamnim dogovorom stranaka.

3.    Zajedničko vijeće sastoji se od predstavnika stranaka na ministarskoj razini, u skladu s unutarnjim mehanizmima stranaka i uzimajući u obzir posebna pitanja koja je potrebno riješiti. Zajedničko vijeće sastaje se prema dogovoru u svim potrebnim sastavima.

4.    Kad se Zajedničko vijeće bavi bilo kojim pitanjem povezanim s dijelom III. ovog Sporazuma, ono se sastoji od predstavnika svake stranke nadležnih za pitanja povezana s trgovinom (dalje u tekstu „Zajedničko vijeće u sastavu za trgovinu”).

5.    Zajedničko vijeće donosi vlastiti poslovnik i poslovnik Zajedničkog odbora.

6.    Zajedničkim vijećem supredsjedaju jedan predstavnik stranke EU i jedan predstavnik stranke Mercosur u skladu odredbama iz njegova poslovnika i uzimajući u obzir posebna pitanja koja treba razmotriti na svakoj sjednici.

7.    Zajedničko vijeće razmatra prijedloge i preporuke te je ovlašteno donositi odluke, među ostalim o tumačenju odredaba, i davati odgovarajuće preporuke kako je predviđeno ovim Sporazumom. Odluke i preporuke donose se na temelju dogovora stranaka i u skladu s poslovnikom Zajedničkog vijeća. Te su odluke obvezujuće za stranke, koje poduzimaju sve mjere potrebne za njihovu provedbu, u skladu s vlastitim unutarnjim postupcima. U okviru područja primjene dijela II. ovog Sporazuma Zajedničko vijeće isto je tako ovlašteno donositi odluke i preporuke u skladu s uzajamnim dogovorom stranaka.

8.    Zajedničko vijeće može bilo koju od svojih zadaća, uključujući ovlast za donošenje obvezujućih odluka, delegirati Zajedničkom odboru u skladu sa svojim poslovnikom.

ČLANAK 2.3.

Zajednički odbor

1.    Osniva se Zajednički odbor.

2.    Zajednički odbor pomaže Zajedničkom vijeću u obavljanju njegovih dužnosti.

3.    Zajednički odbor priprema sastanke Zajedničkog vijeća i odgovoran je za pravilnu provedbu ovog Sporazuma.

4.    Zajednički odbor sastoji se od predstavnika stranaka na razini viših dužnosnika ili kako stranke drukčije odrede u skladu sa svojim unutarnjim mehanizmima i uzimajući u obzir konkretna pitanja koja treba riješiti na određenom sastanku.

5.    Kad se Zajednički odbor bavi bilo kojim pitanjem povezanim s dijelom III. ovog Sporazuma, on se sastoji od predstavnika svake stranke nadležnih za pitanja povezana s trgovinom (dalje u tekstu „Zajednički odbor u sastavu za trgovinu”).

6.    Kad se Zajednički odbor bavi bilo kojim pitanjem povezanim s dijelom II. ovog Sporazuma, on se sastoji od predstavnika svake stranke nadležnih za ta pitanja, u skladu s unutarnjim mehanizmima stranaka.

7.    Zajednički odbor ima ovlast donositi odluke u slučajevima predviđenima ovim Sporazumom ili ako na njega takve ovlasti prenese Zajedničko vijeće. Zajednički odbor donosi odluke na temelju suglasnosti stranaka. Odluke su obvezujuće za stranke, koje poduzimaju mjere potrebne za provedbu tih odluka. Pri izvršavanju delegiranih ovlasti Zajednički odbor donosi odluke u skladu s poslovnikom Zajedničkog vijeća.

8.    Ne dovodeći u pitanje posebne odredbe iz poglavlja 29., svaka stranka može Zajedničkom odboru uputiti bilo koje pitanje u vezi s primjenom ili tumačenjem Sporazuma.

9.    Zajedničkim odborom supredsjedaju jedan predstavnik stranke Mercosur i jedan predstavnik stranke EU, uzimajući u obzir posebna pitanja koja treba razmotriti na svakoj sjednici.

10.    Zajednički odbor općenito se sastaje jednom godišnje kako bi preispitao provedbu ovog Sporazuma, na datum i s dnevnim redom koje su stranke unaprijed dogovorile, naizmjence u Bruxellesu i državi Mercosura potpisnici Sporazuma. Dodatni sastanci mogu se sazvati i međusobnim dogovorom na zahtjev stranke EU ili Mercosura. Može se sastati i putem telefonske konferencije, videokonferencije ili na neki drugi način u skladu s uzajamnim dogovorom stranaka.

ČLANAK 2.4.

Pododbori i druga tijela

1.    Zajednički odbor može odlučiti osnovati pododbore ili druga tijela da mu pomažu u obavljanju dužnosti i bave se posebnim zadaćama ili predmetima. Odbor može odlučiti promijeniti zadaće dodijeljene pododborima ili drugim strukturama osnovanima u tu svrhu ili ih raspustiti.

2.    Zajednički odbor donosi poslovnik u kojem se određuju sastav, dužnosti i funkcioniranje pododbora i drugih tijela.

3.    Osnivanje ili postojanje pododbora ne sprečava stranke da bilo koje pitanje upute izravno Zajedničkom odboru.

4.    Osim ako je drukčije predviđeno ovim Sporazumom, pododbori i druga tijela koja su osnovana na temelju ovog Sporazuma ili koja je osnovao Zajednički odbor redovito ili na zahtjev izvješćuju Zajednički odbor o svojim aktivnostima.

5.    Pododbori koji se bave trgovinom i pitanjima povezanima s trgovinom, koji su osnovani u skladu s člankom 9.9. stavkom 4., uređeni su člankom 9.9. i izvješćuju Zajednički odbor u sastavu za trgovinu.

6.    Osniva se Pododbor za međunarodnu suradnju i razvoj radi promicanja, koordinacije i nadzora provedbe aktivnosti suradnje u područjima iz dijela II. ovog Sporazuma, kao i daljnjeg postupanja, praćenja i ocjenjivanja tih inicijativa za suradnju. On pomaže Zajedničkom odboru u obavljanju funkcija povezanih s tim pitanjima.

ČLANAK 2.5.

Zajednički parlamentarni odbor

1.    Osniva se Zajednički parlamentarni odbor radi poticanja bližih odnosa i redovitog dijaloga između Europskog parlamenta i Parlamenta Mercosura.

2.    Zajednički parlamentarni odbor sastoji se od članova Europskog parlamenta, s jedne strane, i članova parlamenta Mercosura, s druge strane. Sastaje se u vremenskim razmacima koje sâm odredi.

3.    Zajednički parlamentarni odbor donosi svoj poslovnik.

4.    Zajedničkim parlamentarnim odborom predsjedaju naizmjence Europski parlament i Parlament Mercosura.

5.    Zajednički parlamentarni odbor bit će obaviješten o napretku u provedbi ovog Sporazuma.

6.    Zajednički parlamentarni odbor može davati preporuke Zajedničkom vijeću.

ČLANAK 2.6.

Odnos s civilnim društvom

1.    Kako bi olakšale provedbu ovog Sporazuma, stranke promiču savjetovanje s civilnim društvom uspostavom odgovarajućeg mehanizma savjetovanja i promicanjem interakcije između predstavnika civilnog društva.

2.    Stranke promiču dijalog između Gospodarskog i socijalnog odbora za Europsku uniju i Savjetodavnog socijalnog i gospodarskog foruma za Mercosur te potiču njihov doprinos mehanizmima utvrđenima u člancima 2.7. i 2.8.

ČLANAK 2.7.

Domaće savjetodavne skupine

1.    Stranka EU i stranka Mercosur pojedinačno imenuju domaću savjetodavnu skupinu, osnovanu u skladu s unutarnjim mehanizmom stranke, koja predmetnu stranku savjetuje o pitanjima obuhvaćenima ovim Sporazumom. Predstavnici domaće savjetodavne skupine biraju se prema načelu rodne ravnoteže te uključuju neovisne organizacije civilnog društva, uključujući nevladine organizacije, poslovne organizacije i organizacije poslodavaca te sindikate, koji djeluju u područjima gospodarstva, razvoja, socijalnih pitanja, ljudskih prava i okoliša te drugim područjima.

2.    Stranke promiču redoviti dijalog sa svojom domaćom savjetodavnom skupinom i razmatraju stajališta ili preporuke svoje domaće savjetodavne skupine o provedbi ovog Sporazuma.

3.    Kako bi javnost bila bolje informirana o domaćim savjetodavnim skupinama, stranka EU i stranka Mercosur stavljaju na raspolaganje javnosti popis organizacija koje sudjeluju u savjetovanjima te kontaktnu točku za tu skupinu.

ČLANAK 2.8.

Forum civilnog društva

1.    Stranke olakšavaju organizaciju Foruma civilnog društva radi održavanja javnog dijaloga o provedbi ovog Sporazuma te na prvom sastanku Zajedničkog odbora dogovaraju operativne smjernice za vođenje Foruma civilnog društva.

2.    Stranke mogu olakšati sudjelovanje u Forumu civilnog društva virtualnim sredstvima.

3.    Forum civilnog društva otvoren je za sudjelovanje neovisnih organizacija civilnog društva osnovanih na području stranke EU ili stranke Mercosur, uključujući članove domaćih savjetodavnih skupina iz članka 2.7. Stranke promiču rodnu ravnotežu, uključujući nevladine organizacije, poslovne organizacije i organizacije poslodavaca te sindikate, koji djeluju u područjima gospodarstva, razvoja, socijalnih pitanja, ljudskih prava, okoliša i drugim područjima.

4.    Predstavnici stranaka koji sudjeluju u Zajedničkom vijeću ili, prema potrebi, Zajedničkom odboru sudjeluju na sjednici Foruma civilnog društva kako bi iznijeli informacije o provedbi ovog Sporazuma i uključili se u dijalog s Forumom civilnog društva.

POGLAVLJE 3.

OPĆE ODREDBE

ČLANAK 3.1.

Klauzula o sigurnosti

Ništa se u ovom Sporazumu ne tumači kao da se:

(a)    od stranke zahtijeva da dostavi ili dopusti pristup informacijama čije otkrivanje smatra protivnim svojim bitnim sigurnosnim interesima; ili

(b)    bilo koju stranku sprečava da poduzme mjere koje smatra potrebnima za zaštitu svojih bitnih sigurnosnih interesa:

i.    povezane s proizvodnjom ili trgovinom oružjem, streljivom i vojnom opremom te povezane s trgovinom i prometom drugom robom i materijalima, uslugama i tehnologijom te gospodarskim djelatnostima koje se obavljaju izravno ili neizravno u svrhu opskrbe vojnih objekata;

ii.    koje se poduzimaju u vrijeme rata ili drugog izvanrednog stanja u međunarodnim odnosima; ili

iii.    povezane s fisijskim i fuzijskim materijalima ili materijalima iz kojih se ti materijali dobivaju; ili

(c)    stranku sprečava da poduzme bilo kakvu radnju radi ispunjavanja svojih međunarodnih obveza za održavanje međunarodnog mira i sigurnosti na temelju Povelje UN-a.

ČLANAK 3.2.

Drugi sporazumi

1.    Stupanjem na snagu ovog Sporazuma Međuregionalni okvirni sporazum o suradnji iz 1995. prestaje proizvoditi učinke i zamjenjuje ga ovaj Sporazum.

2.    Ovaj Sporazum zamjenjuje Međuregionalni okvirni sporazum o suradnji iz 1995. Upućivanja na Međuregionalni okvirni sporazum o suradnji iz 1995. u svim drugim sporazumima između stranaka tumače se kao upućivanja na ovaj Sporazum.

3.    Stupanjem na snagu ovog Sporazuma Privremeni sporazum o trgovini prestaje proizvoditi učinke i zamjenjuje ga ovaj Sporazum. Upućivanja na Privremeni sporazum o trgovini u svim drugim sporazumima između stranaka tumače se kao upućivanja na ovaj Sporazum.

4.    Nakon stupanja ovog Sporazuma na snagu smatra se da je Zajedničko vijeće osnovano člankom 2.2. ovog Sporazuma donijelo sve preporuke ili odluke koje je donijelo Vijeće za trgovinu osnovano Privremenim sporazumom o trgovini. Za sve odluke koje je donio Odbor za trgovinu osnovan na temelju Privremenog sporazuma o trgovini smatra se da ih je donio Zajednički odbor osnovan člankom 2.3. ovog Sporazuma.

5.    Neovisno o stavku 3. ovog članka:

(a)    privremene mjere donesene u skladu s člancima 11.4. i 11.5. Privremenog sporazuma o trgovini, koje su na snazi na datum stupanja na snagu ovog Sporazuma, ostaju primjenjive do njihova prirodnog isteka;

(b)    bilateralne zaštitne mjere donesene u skladu s poglavljem 9. odjeljkom C Privremenog sporazuma o trgovini, koje su na snazi na datum stupanja na snagu ovog Sporazuma, ostaju primjenjive do njihova prirodnog isteka;

(c)    postupci rješavanja sporova koji su već pokrenuti u skladu s člancima 21.7. i 18.17. Privremenog sporazuma o trgovini smatraju se, od datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma, sporom na temelju ovog Sporazuma i nastavljaju se do njihova završetka; i

(d)    obvezujući ishod svih postupaka rješavanja sporova pokrenutih u skladu s člancima 21.7. i 18.17. Privremenog sporazuma o trgovini ostaje obvezujući za stranke nakon datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma.

6.    Stranke ne mogu pokretati postupke rješavanja sporova na temelju ovog Sporazuma o pitanjima koja su bila predmet završnog izvješća vijeća na temelju poglavlja 18. i arbitražne odluke na temelju poglavlja 21. Privremenog sporazuma o trgovini.

7.    Prijelazna razdoblja koja su već potpuno ili djelomično istekla na temelju Privremenog sporazuma o trgovini uzimaju se u obzir pri izračunu prijelaznih razdoblja predviđenih ekvivalentnim odredbama ovog Sporazuma. Takva prijelazna razdoblja na temelju ovog Sporazuma računaju se od datuma stupanja na snagu Privremenog sporazuma o trgovini.

Postupovna razdoblja koja su već potpuno ili djelomično istekla na temelju Privremenog sporazuma o trgovini uzimaju se u obzir pri izračunu postupovnih razdoblja predviđenih ekvivalentnim odredbama ovog Sporazuma.

8.    Stranke mogu dopuniti ovaj Sporazum sklapanjem posebnih sporazuma u bilo kojem području suradnje koje je obuhvaćeno njegovim područjem primjene. U takvim posebnim sporazumima može se utvrditi da čine sastavni dio ukupnih međuregionalnih odnosa kako su uređeni ovim Sporazumom i da se na njih primjenjuje zajednički institucionalni okvir.

ČLANAK 3.3.

Teritorijalna primjena

1.    Ovaj Sporazum primjenjuje se:

(a)    na državnim područjima na kojima se primjenjuju Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o funkcioniranju Europske unije, u skladu s uvjetima iz tih Ugovora; i

(b)    na državnom području Argentinske Republike, Savezne Republike Brazila, Republike Paragvaja i Istočne Republike Urugvaja.

2.    Upućivanja na „državno područje” u ovom Sporazumu uključuju zračni prostor i teritorijalno more kako je predviđeno u UNCLOS-u.

3.    Upućivanja na „državno područje” u ovom Sporazumu tumače se u tom smislu, osim ako je izričito predviđeno drukčije.

4.    Kad je riječ o odredbama o tarifnom postupanju s robom, uključujući odredbe o carinskim pitanjima i pitanjima olakšavanja trgovine, uzajamnoj administrativnoj pomoći u carinskim pitanjima i pravilima o podrijetlu te privremenu suspenziju tog postupanja, ovaj Sporazum primjenjuje se i na dijelove carinskog područja Europske unije iz članka 4. Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije 1 koji nisu obuhvaćeni stavkom 1. točkom (a) ovog članka.

DIO II.

POLITIČKI DIJALOG I SURADNJA

POGLAVLJE 4.

CILJEVI POLITIČKOG DIJALOGA I MEĐUNARODNE SURADNJE

ČLANAK 4.1.

Ciljevi političkog dijaloga

1.    Stranke su suglasne da je politička dimenzija ključan dio partnerstva uspostavljenog ovim Sporazumom pa jačaju i produbljuju redoviti politički dijalog između stranaka. Stranke su suglasne uspostaviti politički program, surađivati u područjima od zajedničkog interesa i raditi na koordinaciji svojih stajališta radi poduzimanja zajedničkih inicijativa u odgovarajućim međunarodnim forumima.

2.    Političkim dijalogom između stranaka nastoji se:

(a)    ojačati njihove veze kako bi se doprinijelo miru, stabilnosti, sigurnosti i blagostanju te konsolidiralo njihovo strateško partnerstvo;

(b)    promicati međunarodni mir i sigurnost, preventivna diplomacija, mjere za izgradnju povjerenja i mirno rješavanje sporova, među ostalim razvojem zajedničkih akcija za jačanje sustava Ujedinjenih naroda (dalje u tekstu „UN”) i multilateralizma;

(c)    jačati demokracija, vladavina prava te promicanje i zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda;

(d)    promicati ljudski i socijalni razvoj, ponovno potvrđujući predanost održivom razvoju, kako je izražena donošenjem Programa održivog razvoja do 2030. Stranke surađuju na provedbi i postizanju ciljeva održivog razvoja, prepoznajući da njihova široka i ambiciozna priroda zahtijeva hitno djelovanje, daljnje postupanje i preispitivanje;

(e)    promicati rodna ravnopravnost i poštovanje prava svih žena i djevojčica, uz isticanje rodne perspektive, te rješavati pitanja diskriminacije i nasilja na temelju seksualne orijentacije, u skladu s unutarnjim pravom svake stranke;

(f)    doprinositi razoružanju i neširenju oružja za masovno uništenje i sredstava njegove isporuke, uz potpuno poštovanje međunarodnih obveza stranaka i osiguravanje njihove provedbe na nacionalnoj razini;

(g)    pojačati suradnja u borbi protiv rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i povezanih netolerancija;

(h)    razviti zajedničke akcije za jačanje suradnje u borbi protiv trgovine ljudima, krijumčarenja migranata, nezakonite trgovine oružjem, trgovine drogom i povezanih kaznenih djela, kibernetičkog kriminala i drugih oblika transnacionalnog organiziranog kriminala;

(i)    promicati i razvijati zajedničke akcije za iskorjenjivanje seksualnog zlostavljanja djece, uključujući proizvodnju i širenje materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece, te za borbu protiv putujućih počinitelja seksualnih kaznenih djela;

(j)    poboljšati suradnja u borbi protiv korupcije i sprečavanju korištenja njihovih financijskih sustava za pranje imovinske koristi stečene kriminalnim aktivnostima i za financiranje terorizma te u utvrđivanju, povratu i vraćanju nezakonite imovine;

(k)    djelovati protiv nekažnjavanja najtežih kaznenih djela prema međunarodnom pravu koja se tiču cijele međunarodne zajednice;

(l)    jačati suradnja u sprečavanju i suzbijanju terorističkih djela, u skladu s međunarodnim konvencijama čije su stranke države članice Europske unije i države Mercosura potpisnice Sporazuma, relevantnim rezolucijama UN-a te zakonima i drugim propisima stranaka;

(m)    razmjenjivati mišljenja i poboljšavati dijalog o međunarodnim poreznim pitanjima, uključujući globalne standarde i transparentnost;

(n)    djelovati u korist vlastite regionalne integracije, koja se smatra jednim od sredstava za postizanje održivog razvoja, kao i instrumentom za konkurentnu integraciju u svjetsko gospodarstvo;

(o)    razvijati uzajamno razumijevanje i promicati konsenzus o međuregionalnim i međunarodnim pitanjima, posebno suradnjom u multilateralnim forumima i razvojem zajedničkih inicijativa;

(p)    razvijati zajedničke akcije za jačanje sustava UN-a i multilateralizma kako bi se djelotvorno, učinkovito i brzo suočili s najvažnijim trenutačnim i budućim izazovima;

(q)    izgraditi široka politička koordinacija na međunarodnoj razini kako bi se poduprli i ojačali multilateralni, transparentni i demokratski procesi upravljanja internetom s više dionika, uz sudjelovanje vlada, privatnog sektora, civilnog društva, međunarodnih organizacija, tehničkih i akademskih zajednica te svih drugih relevantnih dionika, u skladu s njihovim ulogama, odgovornostima i sposobnostima;

(r)    raspravljati o pravnim i pravosudnim pitanjima od zajedničkog interesa; i

(s)    rješavati druga pitanja o kojima se stranke suglase.

ČLANAK 4.2.

Ciljevi međunarodne suradnje i razvoja

1.    Stranke, ponovno potvrđujući potrebu za jačanjem svojeg partnerstva, ističu važnost međunarodne suradnje i razvoja te su suglasne da je jedna od glavnih svrha međuregionalne suradnje i njezinih modaliteta olakšati provedbu ovog Sporazuma.

2.    Stranke provode projekte suradnje i zajedničke aktivnosti svim postojećim i budućim instrumenatima i metodologijama te dostupnim sredstavima, uključujući trostranu suradnju. Takva suradnja može, među ostalim, obuhvaćati:

(a)    promicanje ulaganja i otvaranja radnih mjesta mobiliziranjem financijskih sredstava, među ostalim iskorištavanjem bespovratnih sredstava i zajmova kako bi se postigli rezultati održivog razvoja;

(b)    podupiranje izgradnje kapaciteta putem tečajeva, radionica i seminara te razmjenom stručnjaka, studija, zajedničkih istraživanja i primjera dobre prakse;

(c)    promicanje institucijskog znanja i iskustva u objema regijama aktivnostima suradnje;

(d)    promicanje financiranja za razvoj putem svih instrumenata dostupnih svakoj stranki i drugih oblika inovativnih financijskih mehanizama;

(e)    promicanje pristupa inovativnim tehnologijama, kao i jačanje nacionalnih kapaciteta;

(f)    razvoj posebnih mjera za smanjenje siromaštva, borbu protiv gladi i promicanje socijalne uključenosti i kohezije;

(g)    konsolidiranje postojećih mreža i platformi za regionalnu suradnju; i

(h)    promicanje suradnje između javnih uprava i institucija stranaka.

3.    Stranke su suglasne promicati mobilizaciju financijskih sredstava za provedbu ovog Sporazuma, u bliskoj suradnji s Europskom investicijskom bankom, europskim financijskim institucijama i institucijama iz država Mercosura potpisnica Sporazuma te međunarodnim i regionalnim financijskim institucijama.

ČLANAK 4.3.

Sredstva

1.    Radi doprinosa postizanju ciljeva suradnje uspostavljene ovim Sporazumom, stranke se obvezuju osigurati, u granicama svojih kapaciteta i vlastitim kanalima, odgovarajuća sredstva, uključujući financijska sredstva, te poticati javne i privatne financijske institucije povezane s razvojem u objema regijama na aktivnu suradnju u tu svrhu.

2.    Stranke potiču Europsku investicijsku banku i druge financijske institucije da nastave s poslovanjem u državama Mercosura potpisnicama Sporazuma, u skladu sa svojim postupcima i kriterijima financiranja, na temelju vlastitih zakona i drugih propisa te ne dovodeći u pitanje ovlasti svojih nadležnih tijela.

POGLAVLJE 5.

SURADNJA U PODRUČJU DEMOKRATSKIH NAČELA,
LJUDSKIH PRAVA, VLADAVINE PRAVA
I MEĐUNARODNOG MIRA I SIGURNOSTI

ČLANAK 5.1.

Suradnja u području demokratskih načela, ljudskih prava i vladavine prava

1.    Stranke surađuju u promicanju i zaštiti ljudskih prava, uključujući ratifikaciju i provedbu međunarodnih instrumenata u području ljudskih prava, te u jačanju demokratskih načela i vladavine prava.

2.    Takva suradnja može obuhvaćati:

(a)    učinkovitu provedbu međunarodnih instrumenata u području ljudskih prava kojih su stranke, kao i preporuka tijela Ujedinjenih naroda za praćenje provedbe ugovora o ljudskim pravima, posebnih postupaka Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava i Univerzalnog periodičnog pregleda;

(b)    integraciju ljudskih prava u nacionalne politike i razvojne planove;

(c)    jačanje kapaciteta za primjenu demokratskih načela i praksi;

(d)    razmjenu primjera dobre prakse o nacionalnim akcijskim planovima za demokraciju i ljudska prava;

(e)    informiranje i obrazovanje u području ljudskih prava, demokracije i kulture mira;

(f)    jačanje demokratskih institucija i institucija iz područja ljudskih prava, kao i pravnih i institucionalnih okvira za promicanje i zaštitu ljudskih prava i vladavine prava;

(g)    razvoj inicijativa od zajedničkog interesa u okviru relevantnih institucija UN-a koje se bave ljudskim pravima i multilateralnih foruma;

(h)    promicanje demokracije, međunarodnog prava, uključujući ljudska prava, temeljne slobode i vladavinu prava, među ostalim u multilateralnim forumima;

(i)    suradnju i koordinaciju, među ostalim u trećim zemljama, prema potrebi, u pogledu praktičnog napretka demokratskih načela, ljudskih prava i vladavine prava, posebno u pogledu političkih prava i temeljnih sloboda, uključujući jačanje transparentnih, vjerodostojnih i uključivih izbornih postupaka u skladu s međunarodnim standardima;

(j)    jačanje dobrog upravljanja na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, uključujući odgovornost i transparentnost institucija, podupiranje sudjelovanja građana i uključenosti civilnog društva te borbu protiv korupcije; i

(k)    promicanje sprečavanja genocida, zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina i svih drugih zločina u nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda.

ČLANAK 5.2.

Rodna ravnopravnost i žene, mir i sigurnost

1.    Stranke promiču rodnu ravnopravnost i osnaživanje svih žena i djevojčica. Prepoznaju da je potreba za rodnom ravnopravnošću i osnaživanjem žena i djevojčica preduvjet za potpuno postizanje uključivog razvoja, demokracije i sigurnosti. Stranke razmatraju daljnje programe suradnje i potencijalne sinergije između svojih politika i inicijativa, u skladu s međunarodnim standardima i obvezama kao što su Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), Program održivog razvoja do 2030. i Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a (RVSUN) 1325 o ženama, miru i sigurnosti.

2.    Takva suradnja može obuhvaćati:

(a)    poticanje djelotvorne rodno osviještene politike;

(b)    promicanje političkog sudjelovanja i vodstva žena, pristupa žena kvalitetnom obrazovanju, ekonomskog osnaživanja žena i većeg sudjelovanja žena u radnoj snazi;

(c)    jačanje nacionalnih i regionalnih institucija za rješavanje pitanja povezanih s nasiljem nad ženama, uključujući sprečavanje i zaštitu od seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja, mehanizme istrage i određivanja odgovornosti, potporu žrtvama i promicanje uvjeta sigurnosti i zaštite za žene i djevojčice;

(d)    aktivno jačanje ljudskih prava žena, uključujući slobodu od kršenja ljudskih prava i svih vrsta nasilja nad ženama te pristup žena pravosuđu;

(e)    podržavanje razvoja i primjene nacionalnih planova djelovanja za ljudska prava na temelju Rezolucije Vijeća sigurnosti 1325; i

(f)    poboljšanje suradnje s relevantnim tijelima UN-a i drugim međunarodnim organizacijama.

ČLANAK 5.3.

Oružje za masovno uništenje

1.    Stranke prepoznaju središnju ulogu Ugovora o neširenju nuklearnog oružja, sastavljenog u Londonu 1. srpnja 1968., i njegovih triju jednako važnih stupova: razoružanja, neširenja oružja i miroljubive upotrebe nuklearne energije.

2.    Stranke smatraju da širenje oružja za masovno uništenje i sredstava njihove isporuke državnim i nedržavnim subjektima predstavlja jednu od najozbiljnijih prijetnji međunarodnoj stabilnosti i sigurnosti. Stranke su stoga suglasne surađivati i doprinositi suzbijanju širenja oružja za masovno uništenje i sredstava njegove isporuke punim poštovanjem i provedbom na nacionalnoj razini postojećih obveza iz međunarodnih ugovora i sporazuma o razoružanju i neširenju oružja, kao i drugih relevantnih međunarodnih obveza. Stranke su suglasne da ovaj stavak čini ključan element ovog Sporazuma.

3.    Stranke su suglasne surađivati i pridonositi suzbijanju širenja oružja za masovno uništenje i sredstava njihove isporuke na sljedeće načine:

(a)    poduzimanjem mjera za potpisivanje i ratifikaciju svih ostalih mjerodavnih međunarodnih instrumenata ili pristupanje njima te, prema potrebi, za njihovu potpunu provedbu; i

(b)    uspostavom djelotvornog sustava nacionalnih kontrola izvoza, kojima se nadziru izvoz i provoz robe povezane s oružjem za masovno uništenje, uključujući kontrolu krajnjeg korištenja tehnologija dvojne namjene u vezi s oružjem za masovno uništenje, te djelotvornim sankcijama za kršenja kontrola izvoza.

4.    Stranke uspostavljaju redovan politički dijalog kako bi se pratili i konsolidirali ti elementi.

ČLANAK 5.4.

Teška kaznena djela koja se tiču međunarodne zajednice kao cjeline i Međunarodni kazneni sud

1.    Stranke ponovno potvrđuju da ne smije biti nekažnjivosti za najteža kaznena djela koja se tiču međunarodne zajednice kao cjeline, kao što su kaznena djela u nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda, te da se ta kaznena djela moraju kazneno goniti nacionalnim i, prema potrebi, međunarodnim sredstvima u skladu s načelom komplementarnosti.

2.    Budući da djelotvornost Međunarodnog kaznenog suda predstavlja bitan razvoj za međunarodni mir i pravdu, stranke su suglasne surađivati u promicanju univerzalnog pristupanja Rimskom statutu Međunarodnog kaznenog suda, sastavljenom u Rimu 17. srpnja 1998. (dalje u tekstu „Rimski statut”), i u tu svrhu:

(a)    nastaviti poduzimati korake za provedbu Rimskog statuta i njegovih izmjena te ratificirati i provesti povezane instrumente, kao što je Sporazum o povlasticama i imunitetima Međunarodnog kaznenog suda, donesen u New Yorku 9. rujna 2002.;

(b)    razmjenjivati, prema potrebi, iskustva o donošenju nacionalnog zakonodavstva s ciljem učinkovite provedbe Rimskog statuta; i

(c)    poduzimati mjere za očuvanje cjelovitosti Rimskog statuta.

ČLANAK 5.5.

Malo i lako oružje i drugo konvencionalno oružje

1.    Stranke se obvezuju surađivati i osigurati koordinaciju i komplementarnost te istražiti moguću sinergiju u nastojanjima da urede ili poboljšaju uređenje međunarodne trgovine konvencionalnim oružjem te spriječe, suzbiju i iskorijene nezakonitu trgovinu oružjem na globalnoj, regionalnoj i podregionalnoj razini.

2.    Na globalnoj razini stranke ističu jedinstveni okvir koji pruža Ugovor o trgovini oružjem, donesen u New Yorku 2. travnja 2013. (dalje u tekstu „UTO”), kako bi se postigla ta suradnja i komplementarnost između nacionalnih sustava kontrole prijenosa konvencionalnog oružja, uključujući njegove odredbe o suradnji i pomoći. Slažu se i da je važno promicati univerzalizaciju i potpunu provedbu UTO-a u svim državama članicama UN-a.

3.    Stranke prepoznaju da nezakonita proizvodnja, prijenos i promet malog i lakog oružja te njegovo prekomjerno gomilanje i nekontrolirano širenje u mnogim regijama svijeta imaju širok raspon humanitarnih i socioekonomskih posljedica te predstavljaju ozbiljnu prijetnju miru, pomirenju, sigurnosti, zaštiti, stabilnosti i održivom razvoju na pojedinačnoj, lokalnoj, nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini.

4.    Stranke su sporazumne u potpunosti provoditi svoje obveze rješavanja pitanja nezakonite trgovine malim i lakim oružjem, uključujući njihovo streljivo, prema postojećim međunarodnim sporazumima kojih su stranke i rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a, kao i svoje obveze u okviru ostalih međunarodnih instrumenata koji se primjenjuju u ovom području, kao što je Akcijski program UN-a za sprečavanje, suzbijanje i iskorjenjivanje nezakonitog trgovanja malim i lakim oružjem u svim njegovim aspektima.

5.    Stranke uviđaju važnost domaćih sustava kontrole za prijenos konvencionalnog oružja u skladu s postojećim međunarodnim normama. Stranke su suglasne odgovorno primjenjivati takve kontrole kao doprinos međunarodnom i regionalnom miru, sigurnosti i stabilnosti, smanjenju ljudske patnje te sprečavanju preusmjeravanja konvencionalnog oružja.

ČLANAK 5.6.

Suradnja u području borbe protiv terorizma

1.    Stranke ponovno potvrđuju svoju predanost borbi protiv terorizma u svim njegovim oblicima i manifestacijama, u skladu s međunarodnim pravom, pravom o ljudskim pravima i međunarodnim humanitarnim pravom, relevantnim rezolucijama UN-a i svojim zakonodavstvom.

2.    Stranke su suglasne surađivati i ako postoji zajednički interes sprečavati, suzbijati i kriminalizirati sva teroristička djela u skladu s instrumentima UN-a kojih su stranke.

3.    Stranke su suglasne da neće pružati pomoć ili utočište ideatorima ili poticateljima bilo koje vrste terorističkih aktivnosti ili bilo kojem drugom sudioniku u njoj, u skladu s rezolucijama 1373 (2001.) i 1624 (2005.) Vijeća sigurnosti UN-a. Surađivat će ponajprije:

(a)    u okviru potpune provedbe rezolucija 1267 (1999.), 1373 (2001.), 1624 (2005.), 1904 (2009.), 2178 (2014.), 2253 (2015.), 2322 (2016.) i 2331 (2016.) Vijeća sigurnosti UN-a i drugih relevantnih rezolucija UN-a te međunarodnih i regionalnih konvencija i instrumenata;

(b)    promicanjem suradnje među državama članicama UN-a radi učinkovite provedbe Globalne antiterorističke strategije UN-a;

(c)    razmjenom iskustava i primjera dobre prakse u području zaštite ljudskih prava, humanitarnog prava i međunarodnog prava u borbi protiv terorizma;

(d)    razmjenom mišljenja o sredstvima i metodama koji se upotrebljavaju u borbi protiv terorizma, uključujući suradnju u tehničkim područjima i osposobljavanje, te razmjenom iskustava i primjera dobre prakse u pogledu sprečavanja nasilnog ekstremizma koji vodi do terorizma, posebno u okviru provedbe odjeljaka I. i IV. Globalne antiterorističke strategije UN-a u pogledu sprečavanja terorizma; i

(e)    rješavanjem strukturnih uzroka terorizma i nasilnog ekstremizma.

ČLANAK 5.7.

Suradnja u izgradnji i održavanju mira

1.    Stranke ponovno potvrđuju svoju predanost suradnji u promicanju međunarodnog mira i sigurnosti pod okriljem UN-a.

2.    U pogledu UN-ove izgradnje i održavanja mira stranke uspostavljaju dijalog o pitanjima mira i sigurnosti s ciljem pokretanja suradnje u području izgradnje kapaciteta i razmjene najboljih primjera iz prakse, između ostalog.

ČLANAK 5.8.

Humanitarna pomoć i upravljanje rizicima od katastrofa

1.    Stranke ponovno potvrđuju svoju predanost provedbi okvira UN-a u području smanjenja rizika od katastrofa i odgovora na njih te su suglasne priznati smanjenje ranjivosti i rizika te promicanje otpornosti kao svoje prioritete.

2.    Stranke za potrebe navedene u stavku 1. razmatraju mogućnosti koordinacije humanitarne pomoći i aktivnosti odgovora na katastrofe.

ČLANAK 5.9.

Suradnja u okviru multilateralnih, regionalnih i međunarodnih foruma i organizacija

1.    Stranke ponovno potvrđuju svoju predanost načelima Povelje UN-a. Stranke dijele predanost multilateralizmu i rade na poboljšanju djelotvornosti regionalnih i međunarodnih foruma i organizacija, kao što su UN i njegove specijalizirane organizacije i agencije te drugi multilateralni forumi.

2.    Stranke održavaju djelotvorne savjetodavne mehanizme u pozadini multilateralnih foruma. U UN-u stranke uspostavljaju odgovarajuće savjetodavne mehanizme na Općoj skupštini UN-a i u uredima UN-a, prema potrebi i prema dogovoru stranaka.

ČLANAK 5.10.

Kibernetička sigurnost i informacijske i komunikacijske tehnologije

Stranke prepoznaju važnost suradnje i razmjene mišljenja u području kibernetičke sigurnosti, u pogledu upotrebe informacijskih i komunikacijskih tehnologija (dalje u tekstu „IKT”), u kontekstu međunarodnog mira i sigurnosti, među ostalim o normama, pravilima i načelima odgovornog ponašanja država, primjeni međunarodnog prava na upotrebu IKT-a, razvoju mjera za izgradnju povjerenja i izgradnji kapaciteta.

ČLANAK 5.11.

Kibernetički kriminal

1.    Stranke prepoznaju da kibernetički kriminal postaje veliki globalni problem koji zahtijeva odgovor na multilateralnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini. Stranke jačaju suradnju radi sprečavanja i suzbijanja kibernetičkog kriminala razmjenom informacija i praktičnom suradnjom, u skladu sa svojim pravnim okvirima i propisima te mjerodavnim međunarodnim instrumentima u području kibernetičkog kriminala. Stranke nastoje surađivati, prema potrebi, na razvoju djelotvornih propisa, politika i prakse za sprečavanje i borbu protiv kibernetičkog kriminala gdje god se on dogodi.

2.    Stranke prema potrebi i unutar svojih pravnih okvira razmjenjuju informacije u područjima koja obuhvaćaju obrazovanje i osposobljavanje istražitelja kibernetičkog kriminala, provedbu istraga o kibernetičkom kriminalu te digitalnu forenziku.

POGLAVLJE 6.

SURADNJA U PODRUČJU PRAVDE, SLOBODE I SIGURNOSTI

ČLANAK 6.1.

Migracije i međunarodna zaštita izbjeglica

1.    Stranke ponovno potvrđuju važnost koju pridaju djelotvornom rješavanju pitanja migracijskih tokova i suglasne su ojačati suradnju u pitanjima migracija na temelju načela nacionalnog suvereniteta, zajedničke odgovornosti i povezanih pitanja kao što je potencijalni gospodarski, socijalni i kulturni doprinos migranata zemljama podrijetla, tranzita i odredišta.

2.    Stranke se osobito usredotočuju na:

(a)    temeljne uzroke migracija;

(b)    olakšavanje kretanja njihovih državljana između njihovih područja u skladu s primjenjivim pravom i odgovarajućim nadležnostima;

(c)    potpuno poštovanje ljudskih prava svih migranata i njihovih obitelji, kao i mjere protiv rasizma i ksenofobije;

(d)    uključivanje rodne perspektive u migracijsku politiku;

(e)    spajanje obitelji, u skladu s primjenjivim pravom, uključujući međunarodno pravo o ljudskim pravima;

(f)    biregionalnu suradnju za sprečavanje i borbu protiv krijumčarenja migranata i trgovine ljudima, posebno djece i osoba u ranjivom položaju, uključujući ugrožene žene, te za zaštitu žrtava, u skladu s Konvencijom protiv transnacionalnog organiziranog kriminala donesenom u New Yorku 15. studenog 2000. i njezinim Dodatnim protokolima o trgovini ljudima i krijumčarenju migranata;

(g)    redovite razmjene informacija o zakonodavnim i administrativnim mjerama koje se primjenjuju na migrante i iskustava o migracijskim pitanjima;

(h)    pitanja koja proizlaze iz provedbe relevantnih međunarodnih instrumenata za zaštitu izbjeglica i tražitelja azila;

(i)    istraživanje mogućnosti za suradnju na regionalnoj razini u području dobrovoljnog preseljenja i drugih oblika humanitarnog prihvata izbjeglica, kao dio pronalaženja zajedničkih rješenja za sve veću globalnu pojavu masovnih kretanja izbjeglica; i

(j)    biregionalnu suradnju u sprečavanju nezakonitih migracija.

3.    Stranke surađuju kako bi zajamčile sigurne, uređene i zakonite migracije, ponovni prihvat vlastitih državljana koji nezakonito borave na državnom području druge stranke i borbu protiv trgovine ljudima i krijumčarenja migranata. Surađuju i na razmjeni informacija te dijele podatke i statistike o migracijama.

4.    Svaka država članica EU-a i svaka država Mercosura potpisnica Sporazuma na zahtjev druge stranke ponovno prihvaća svoje državljane koji nezakonito borave na državnom području druge stranke. U tu se svrhu osiguravaju odgovarajuće putne isprave za učinkovito vraćanje. Stranke osiguravaju sigurno i dostojanstveno postupanje prema migrantima koji nezakonito borave u zemlji. Osigurava se i da će se vraćanje osoba koje nisu prihvaćene provoditi u humanim, dostojanstvenim i pravednim uvjetima, u skladu s primjenjivim pravom, uključujući u njemu predviđene pravne lijekove.

5.    Na zahtjev jedne od stranaka države Mercosura potpisnice Sporazuma pojedinačno i EU ili bilo koja od država članica pojedinačno nastoje pregovarati i sklopiti posebne sporazume kako bi se dodatno olakšala suradnja među nadležnim tijelima za identifikaciju i dokumentiranje državljana koji nezakonito borave na državnom području druge stranke, a koje treba ponovno prihvatiti. Ti bi se sporazumi odnosili i na ponovni prihvat osoba koje nisu njihovi državljani, ali koje imaju valjanu dozvolu boravka koju je izdala jedna od stranaka ili koje su ušle na državno područje jedne stranke izravno s državnog područja druge stranke.

6.    Stranke promiču razvoj i provedbu nacionalnog zakonodavstva i prakse u pogledu međunarodne zaštite izbjeglica s ciljem ispunjavanja odredaba Konvencije Ujedinjenih naroda o statusu izbjeglica, sastavljene u Ženevi 28. srpnja 1951., i njezina Protokola iz 1967. te drugih relevantnih regionalnih i međunarodnih instrumenata kako bi se osiguralo poštovanje načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja. Stranke se ponajprije usredotočuju na razmatranje mogućnosti suradnje na regionalnoj razini u području dobrovoljnog preseljenja i drugih oblika humanitarnog prihvata izbjeglica, kao dio pronalaženja zajedničkih rješenja za sve veću globalnu pojavu masovnih kretanja izbjeglica.

ČLANAK 6.2.

Pravna i pravosudna suradnja

1.    Stranke su suglasne razvijati pravosudnu suradnju u građanskim stvarima, a posebno u odnosu na pregovore, ratifikaciju i provedbu multilateralnih konvencija o građanskoj pravosudnoj suradnji, osobito konvencija Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu u području međunarodne pravne suradnje i parničnih sporova te zaštite djece.

2.    Stranke su suglasne jačati pravosudnu suradnju u kaznenim stvarima na temelju relevantnih standarda UN-a, međunarodnih i regionalnih organizacija kao što su Vijeće Europe i Organizacija američkih država, posebno u području uzajamne pravne pomoći, izručenja i premještaja zatvorenika.

ČLANAK 6.3.

Suradnja u borbi protiv svjetskog problema droga

1.    Stranke, na temelju načela zajedničke i podijeljene odgovornosti, surađuju kako bi osigurale uravnotežen i integriran pristup rješavanju svih aspekata svjetskog problema droga, uključujući izazove kao što su nove psihoaktivne tvari. U tom pogledu politike i djelovanja u području droga usmjereni su na učvršćivanje struktura, smanjenje opskrbe i trgovine nedopuštenim drogama te potražnje za njima, na suzbijanje zdravstvenih i društvenih posljedica zloupotrebe droga s ciljem smanjenja štete te na djelotvornije sprečavanje zloupotrebe kemijskih prekursora koji se upotrebljavaju za nezakonitu proizvodnju opojnih droga i psihotropnih tvari.

2.    Stranke se dogovaraju o načinima suradnje za postizanje ciljeva iz stavka 1. Mjere se temelje na zajednički dogovorenim načelima, posebno u skladu s trima konvencijama UN-a o nadzoru nad drogama iz 1961., 1971. i 1988. i zaključnim dokumentom s izvanrednog zasjedanja Opće skupštine UN-a o svjetskom problemu droga, donesenim u New Yorku 19. travnja 2016.

3.    Stranke su suglasne podupirati i poticati razvoj politika i mjera za rješavanje svjetskog problema droga.

ČLANAK 6.4.

Suradnja u borbi protiv korupcije i prekograničnog kriminala,
borbi protiv pranja novca i suzbijanju financiranja terorizma

1.    U skladu sa svojim unutarnjim zakonima i drugim propisima te primjenjivim bilateralnim i međunarodnim instrumentima, kao što su Konvencija UN-a protiv prekograničnog kriminala, donesena u New Yorku 15. prosinca 2000., i njezini protokoli te Konvencija UN-a protiv korupcije, donesena u New Yorku 31. listopada 2003., stranke jačaju suradnju u borbi protiv prekograničnog kriminala i korupcije, uključujući aktivnosti sprečavanja i istrage, kazneni progon počinitelja i uzajamnu pravnu pomoć.

2.    Stranke su suglasne da je potrebno raditi na učinkovitom sprečavanju i suzbijanju korištenja njihovih financijskih institucija i određenih nefinancijskih poduzeća i zanimanja u svrhu financiranja terorizma i pranja imovinske koristi stečene kriminalnim aktivnostima, uključujući trgovinu drogom, trgovinu ljudima, posebno djecom, ugroženim ženama i drugim osobama u ranjivom položaju, trgovinu oružjem i korupciju, u skladu s preporukama Stručne skupine za financijsko djelovanje (dalje u tekstu „FATF”) i uzimajući u obzir rad Latinskoameričke skupine za financijsko djelovanje (dalje u tekstu „GAFILAT”).

3.    Stranke su suglasne surađivati s ciljem suzbijanja i sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma te osiguravanja učinkovite i potpune provedbe preporuka FATF-a i uzimajući u obzir rad GAFILAT-a. Ta suradnja obuhvaća praćenje, identifikaciju, zapljenu, oduzimanje i povrat imovine ili sredstava povezanih s imovinskom koristi stečenom kaznenim djelom.

4.    Suradnja iz stavka 3. omogućuje razmjenu relevantnih informacija u okviru zakona i drugih propisa svake stranke i u skladu s međunarodnim standardima za sprečavanje i borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma, u skladu s preporukama FATF-a i uzimajući u obzir rad GAFILAT-a.

5.    Stranke su suglasne, podložno i u skladu sa svojim zakonima i drugim propisima te primjenjivim bilateralnim i međunarodnim instrumentima, poduzeti mjere za potporu identifikaciji, praćenju, zamrzavanju, zapljeni i oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnim aktivnostima.

ČLANAK 6.5.

Osobni podaci

1.    Stranke prepoznaju važnost promicanja i zaštite temeljnih prava na privatnost i zaštitu osobnih podataka, uključujući sigurnost osobnih podataka, kao središnjeg čimbenika povjerenja građana u digitalno gospodarstvo i ključnog elementa za daljnji razvoj trgovinskih razmjena i suradnje u području izvršavanja zakonodavstva.

2.    Stranke surađuju kako bi osigurale djelotvornu zaštitu prava iz stavka 1., među ostalim u kontekstu sprečavanja i suzbijanja terorizma i drugih prekograničnih kaznenih djela. U suradnji na bilateralnoj i multilateralnoj razini uzimaju se u obzir postojeće međunarodne obveze i, prema potrebi, zakoni i drugi propisi stranaka. To može uključivati izgradnju kapaciteta, tehničku pomoć te razmjenu informacija i stručnog znanja.

ČLANAK 6.6.

Konzularna zaštita

1.    Svaka država Mercosura potpisnica Sporazuma suglasna je da diplomatska i konzularna tijela država članica EU-a koje imaju predstavništvo u toj državi pruže zaštitu, pod istim uvjetima kao i svojim državljanima, državljaninu države članice EU-a koja nema stalno predstavništvo na njezinu državnom području koja su stvarno u mogućnosti pružiti konzularnu zaštitu u tom predmetu.

2.    Svaka država članica EU-a suglasna je da diplomatska i konzularna tijela država Mercosura potpisnica Sporazuma koje imaju predstavništvo u toj državi pruže zaštitu, pod istim uvjetima kao i svojim državljanima, državljaninu države Mercosura potpisnice Sporazuma koja nema stalno predstavništvo na njezinu državnom području koja su stvarno u mogućnosti pružiti konzularnu zaštitu u tom predmetu.

POGLAVLJE 7.

SURADNJA U PODRUČJU ODRŽIVOG RAZVOJA

ČLANAK 7.1.

Ciljevi i metode rada

1.    Stranke ponovno potvrđuju svoju predanost promicanju održivog i uključivog gospodarskog razvoja i doprinosu načelima utvrđenima u Deklaraciji iz Rija o okolišu i razvoju, donesenoj 1992. na Konferenciji Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju (dalje u tekstu „Deklaracija iz Rija o okolišu i razvoju iz 1992.”), podržana zaključnim dokumentom Konferencije Ujedinjenih naroda o održivom razvoju iz 2012., uključenim u Rezoluciju 66/288 koju je donijela Opća skupština Ujedinjenih naroda 27. srpnja 2012. pod nazivom „Budućnost kakvu želimo” (dalje u tekstu „Zaključni dokument Konferencije UN-a o održivom razvoju iz 2012. pod nazivom ‚Budućnost kakvu želimo’”) i Program održivog razvoja do 2030. U tom okviru stranke surađuju na provedbi i postizanju ciljeva održivog razvoja i potvrđuju da njihova široka i ambiciozna priroda zahtijeva hitno djelovanje.

2.    Stranke prepoznaju važnost dijaloga i suradnje kao ključnih za suočavanje s izazovima povezanima s postizanjem ciljeva održivog razvoja i dodatno prepoznaju važnost sudjelovanja više dionika, uključujući privatni sektor i civilno društvo, u međunarodnoj suradnji.

3.    Stranke će raditi na konsolidaciji gospodarskog rasta na način kojim se smanjuju nejednakosti i poštuju načela održivog razvoja.

4.    Stranke bi trebale promicati održive obrasce potrošnje i proizvodnje te širiti svijest o gospodarskim i socijalnim troškovima štete za okoliš i njezinu utjecaju na dobrobit ljudi.

5.    Stranke promiču održivi razvoj dijalogom, razmjenom primjera dobre prakse, dobrim upravljanjem i dobrim financijskim upravljanjem.

6.    Stranke imaju zajednički cilj iskorjenjivanja siromaštva i podupiranja uključivog gospodarskog razvoja te surađuju na postizanju tog cilja kad god je to moguće.

7.    Stranke surađuju na poticanju provedbe Programa održivog razvoja do 2030. i metodologija daljnjeg postupanja, odgovornosti prema svojim građanima u pogledu provedbe rezultata povezanih s praćenjem Programa održivog razvoja do 2030. i evaluacije mjera suradnje, uključujući kvalitativne i kvantitativne podatke, uzimajući u obzir učinak na terenu.

8.    Priznajući rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena i djevojčica kao ključne za održivi razvoj, stranke će istražiti daljnje programe suradnje.

9.    Stranke promiču strukture za suradnju jug – jug i trostranu suradnju. Ta će suradnja uključivati uspostavu zajedničkih inicijativa s trećim zemljama s ciljem zajedničkog podupiranja osmišljavanja i provedbe višerazinskih strategija za Program održivog razvoja do 2030., kao i svih drugih relevantnih budućih biregionalnih i međunarodnih sporazuma o održivom razvoju.

10.    Stranke razumiju sveobuhvatnu prirodu ciljeva održivog razvoja. U tom bi kontekstu trebale poticati inovativna partnerstva koja prihvaćaju pristup s više dionika radi promicanja i provedbe međunarodnih razvojnih inicijativa. Ta partnerstva mogu uključivati privatni sektor, organizirano civilno društvo, filantropske organizacije te lokalne i regionalne vlasti.

11.    Stranke prepoznaju važnost sveobuhvatnog pristupa društvenom razvoju, koji mora ići ruku pod ruku s gospodarskim razvojem i okolišnom održivošću. Prednost daju promicanju pune zaposlenosti, socijalne uključenosti i kohezije, kao i sudjelovanja civilnog društva. U skladu s 8. ciljem održivog razvoja promiču dostojanstven rad za sve kako je predviđeno Deklaracijom Međunarodne organizacije rada (dalje u tekstu „MOR”) o socijalnoj pravdi za pravednu globalizaciju, koju je Međunarodna konferencija rada donijela na 97. zasjedanju u Ženevi 10. lipnja 2008. (dalje u tekstu „Deklaracija MOR-a o socijalnoj pravdi za pravednu globalizaciju”).

ČLANAK 7.2.

Provedba suradnje EU-a i Mercosura i bilateralne suradnje

1.    Odredbe ovog Sporazuma ne utječu na provedbu programa, projekata i aktivnosti na temelju Međuregionalnog okvirnog sporazuma o suradnji iz 1995. niti na postojeću ili buduću bilateralnu suradnju razvijenu na temelju bilateralnih programskih instrumenata, kao što su okvirni programi ili bilo koji drugi relevantni instrument.

2.    Suradnja se provodi u skladu s relevantnim međunarodno dogovorenim načelima i politikama kojih su se obje stranke obvezale pridržavati te u skladu s relevantnim zakonodavnim okvirom EU-a, s jedne strane, i Mercosura i njegovih država potpisnica, s druge strane.

ČLANAK 7.3.

Režimi za olakšavanje

Stranke osiguravaju, prema potrebi, izuzeća od carina i poreza te mogućnosti za vizu potrebne za provedbu inicijativa za suradnju dogovorenih na temelju ovog dijela Sporazuma i Protokola o suradnji.

ČLANAK 7.4.

Suradnja u području javne uprave

Stranke će uvesti suradnju i dijalog kako bi utvrdile mjere za razvoj kapaciteta za osmišljavanje, djelotvornu provedbu i evaluaciju javnih politika. U tom pogledu stranke surađuju u pitanjima koja se odnose na javnu upravu i institucije s ciljem jačanja institucionalnih kapaciteta, među ostalim promicanjem prijenosa znanja i osposobljavanja državnog osoblja, poboljšanjem postupaka upravljanja u javnim upravama te olakšavanjem modernizacije regulatornih okvira za djelotvornu provedbu ovog Sporazuma.

ČLANAK 7.5.

Okoliš

1.    Cilj suradnje u području okoliša trebao bi biti doprinos zaštiti, očuvanju, održivom korištenju prirodnih resursa i promicanju održivog razvoja koordinacijom, integracijom i uzajamnim podupiranjem njegovih triju dimenzija – gospodarske, socijalne i okolišne – u skladu s načelima utvrđenima u Deklaraciji iz Rija o okolišu i razvoju iz 1992., podržanom zaključnim dokumentom Konferencije UN-a o održivom razvoju iz 2012. pod nazivom „Budućnost kakvu želimo” i Programom održivog razvoja do 2030., uzimajući u obzir različite nacionalne okolnosti, kapacitete i razine razvoja te poštujući nacionalne politike i prioritete.

2.    Suradnja u području okoliša trebala bi se osobito usredotočiti na:

(a)    razmjenu informacija, tehničkog stručnog znanja, ekoloških praksi i iskustava o programima, projektima i propisima kojima se promiče zaštita, očuvanje, obnova i održivo korištenje prirodnih resursa te održivi razvoj, posebno u pogledu primjenjivog zakonodavstva, međunarodnih obveza i ciljeva;

(b)    provedbu multilateralnih sporazuma o okolišu i ishode Skupštine UN-a za okoliš te promicanje okolišnih ciljeva;

(c)    uključivanje pitanja okoliša u sve sektore suradnje;

(d)    očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti te poštenu i pravičnu podjelu dobiti koja proizlazi iz korištenja genetskih resursa uzimajući u obzir bilo koji oblik, odgovarajućim pristupom takvim resursima, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, kao i suradnju u području vode, kemikalija, otpada i drugih uzajamno dogovorenih prioritetnih područja;

(e)    suradnju i poticanje razvoja, diseminacije, širenja i prijenosa tehnologija prihvatljivih za okoliš u zemlje u razvoju pod povoljnim i povlaštenim uvjetima, kako je uzajamno dogovoreno;

(f)    povećanje dostupnosti sredstava za provedbu u zemljama u razvoju kako bi se u potpunosti ostvarile nacionalne strategije održivog razvoja, prepoznajući hitnost njihove široke i ambiciozne prirode te, prema potrebi, olakšavajući participativno sudjelovanje dionika. U skladu s ovim Sporazumom, suradnjom u području okoliša također bi se trebao promicati razvoj infrastrukture prihvatljive za okoliš.

ČLANAK 7.6.

Održivi urbani razvoj

1.    Stranke prepoznaju važnost politika za promicanje održivog urbanog razvoja i potrebu za doprinosom učinkovitoj provedbi Novog programa za gradove donesenog na Konferenciji UN-a o stanovanju i održivom urbanom razvoju (HABITAT III) i aspekata Programa održivog razvoja do 2030. koji su relevantni za održivi urbani razvoj.

2.    Stranke promiču suradnju i partnerstvo sa svim ključnim akterima relevantnima za politiku i praksu u području održivog urbanog razvoja, posebno u pogledu rješavanja urbanih problema na cjelovit i sveobuhvatan način.

3.    Stranke promiču razmjenu znanja i iskustava, među ostalim o politikama smanjenja rizika od katastrofa i upravljanja njima čiji je cilj jačanje otpornosti gradova i naselja. Stranke to čine, među ostalim, razvojem kvalitetne infrastrukture te prostornim planiranjem i provedbom u planovima urbanog razvoja. U tim bi se planovima trebale uzeti u obzir ključne teme kao što su djelotvorno korištenje obnovljivih izvora energije, uključivanje gradova s obzirom na različite razine urbanizacije na globalnom jugu i mehanizmi financiranja za projekte urbanog razvoja na lokalnoj, nacionalnoj i regionalnoj razini.

4.    U tu svrhu stranke se obvezuju da će, kad god je to moguće, proširiti konkretne mogućnosti za decentraliziranu suradnju među gradovima na regionalnoj i međunarodnoj razini kako bi se urbano upravljanje i izgradnja kapaciteta poboljšali na temelju razmjene iskustava i prakse te uzajamnog učenja o održivim rješenjima za urbane izazove.

ČLANAK 7.7.

Klimatske promjene

1.    Stranke prepoznaju da globalna prijetnja klimatskih promjena zahtijeva najširu moguću suradnju svih zemalja kako bi se smanjile globalne emisije stakleničkih plinova i prilagodilo negativnim učincima klimatskih promjena na način kojim se ne ugrožava proizvodnja hrane, pri čemu razvijene zemlje i dalje imaju vodeću ulogu. Stranke ponovno ističu svoju predanost provedbi Pariškog sporazuma donesenog u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama, sastavljene u New Yorku 9. svibnja 1992. (dalje u tekstu „UNFCCC”), koji odražava pravednost i načelo zajedničke, ali diferencirane odgovornosti i odgovarajućih mogućnosti, s obzirom na različite nacionalne okolnosti.

2.    Stranke prema potrebi surađuju na pitanjima iz područja klimatskih promjena koja su povezana s trgovinom, i to na bilateralnoj i regionalnoj razini te u relevantnim međunarodnim forumima. U tom kontekstu, prepoznajući ulogu trgovine u doprinosu odgovoru na hitnu prijetnju klimatskih promjena, svaka stranka ostaje stranka, u dobroj vjeri, UNFCCC-a i njegova Pariškog sporazuma 2 .

3.    Stranke su suglasne da druga rečenica stavka 2. čini ključan element ovog Sporazuma.

4.    Ništa u ovom članku ne dovodi u pitanje prava stranki da primjenjuju postupke rješavanja sporova dostupne na temelju bilo kojeg drugog međunarodnog sporazuma čije su stranke, uključujući Sporazum o WTO-u.

5.    U okviru svojih nadležnosti i na temelju UNFCCC-a i Pariškog sporazuma stranke bi trebale poboljšati suradnju i dijalog o politikama kako bi potaknule prijelaz na razvoj s niskim emisijama stakleničkih plinova, u skladu sa svojim odgovornostima i sposobnostima, te razmjenjivati informacije i iskustva o, među ostalim:

(a)    borbi protiv klimatskih promjena, vođenoj pravičnošću i znanstvenim dokazima, posebno provedbom njihovih nacionalno utvrđenih doprinosa i daljnjom suradnjom na mjerama ublažavanja i prilagodbe radi učinkovite provedbe Pariškog sporazuma;

(b)    jačanju javnih i privatnih partnerstava koja bi mogla učinkovito podupirati mjere za borbu protiv klimatskih promjena i prilagodbu njihovim negativnim učincima;

(c)    promicanju zajedničkog djelovanja u području tehnološkog istraživanja, razvoja, širenja, uvođenja i prijenosa kako bi se poboljšala otpornost na klimatske promjene i smanjile emisije stakleničkih plinova, među ostalim putem dijaloga usmjerenih na poslovanje;

(d)    praćenju, izvješćivanju i provjeravanju emisija stakleničkih plinova te razvoju i provedbi programa ublažavanja i prilagodbe;

(e)    provedbi Pariškog sporazuma i uspostavi uvjeta za poticanje razvoja s niskom razinom emisija stakleničkih plinova, povećanju sposobnosti prilagodbe negativnim učincima klimatskih promjena i poticanju otpornosti na klimatske promjene na način kojim se ne ugrožava proizvodnja hrane, u skladu s člankom 2. Pariškog sporazuma;

(f)    osiguravanju brzog razvoja okvira za transparentnost djelovanja i potpore iz Pariškog sporazuma, uključujući politički dijalog i suradnju u zajednički dogovorenim prioritetnim područjima;

(g)    promicanju domaćih klimatskih politika i programa u okviru Pariškog sporazuma u vezi s ublažavanjem i prilagodbom, među ostalim u području deforestacije i degradacije i obnove šuma, kao i sredstava za promicanje energije iz obnovljivih izvora, energetske učinkovitosti, održivog prometa i održivog razvoja infrastrukture otporne na klimatske promjene; i

(h)    jačanju drugih područja bilateralnog dijaloga o politici ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe ili bilo kojih drugih područja od zajedničkog interesa koja se mogu pojaviti, među ostalim na drugim povezanim multilateralnim forumima, kao što su Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva, Međunarodna pomorska organizacija i Montrealski protokol, sklopljen u Montrealu 16. rujna 1987. i, prema potrebi, njegove Kigalijske izmjene.

6.    U tu svrhu stranke su suglasne poboljšati suradnju i razmjenjivati informacije i iskustva u tom području te nastaviti ispunjavati svoje postojeće obveze u okviru UNFCCC-a i Pariškog sporazuma. Za te će potrebe razvijene zemlje osigurati financijska sredstva za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu te mobilizirati financijska sredstva za borbu protiv klimatskih promjena iz raznih izvora, instrumenata i kanala, uzimajući u obzir potrebe i prioritete stranaka koje su zemlje u razvoju, kao i druge načine provedbe za postizanje ciljeva utvrđenih u Pariškom sporazumu.

ČLANAK 7.8.

Oceani i mora

1.    Stranke prepoznaju važnost očuvanja i održivog iskorištavanja morskih resursa, uključujući održivo i odgovorno upravljanje ribarstvom, akvakulturom i drugim pomorskim aktivnostima te njihov doprinos pružanju okolišnih, gospodarskih i socijalnih mogućnosti za sadašnje i buduće generacije, u kontekstu održivog korištenja i očuvanja oceana, mora i morskih resursa s dugoročnim ciljem poboljšanja stanja oceana, među ostalim jačanjem okvira međunarodnih institucija i, prema potrebi, foruma.

2.    Na način koji je u skladu s njihovim obvezama na temelju međunarodnog prava, posebno UNCLOS-a, stranke se obvezuju:

(a)    surađivati na postizanju 14. cilja održivog razvoja „Održivim gospodarenjem čuvati oceane, mora i morske resurse” Programa održivog razvoja do 2030.;

(b)    prema potrebi promicati bolju suradnju i savjetovanje unutar nadležnih međunarodnih organizacija, instrumenata i tijela te među njima, ako je primjenjivo;

(c)    donijeti djelotvorne mjere praćenja, kontrole i nadzora kako bi se osigurala djelotvorna provedba mjera očuvanja ribarstva;

(d)    surađivati u UN-u na razvoju međunarodnog pravno obvezujućeg instrumenta u okviru UNCLOS-a o očuvanju i održivom iskorištavanju morske bioraznolikosti na područjima izvan nacionalne jurisdikcije; i

(e)    prema potrebi surađivati u relevantnim podregionalnim, regionalnim i multilateralnim tijelima u kojima su članice, promatrači ili suradničke neugovorne stranke radi postizanja 14. cilja održivog razvoja i drugih povezanih ciljeva održivog razvoja.

3.    Stranke su suglasne jačati dijalog i suradnju u pogledu:

(a)    podupiranja održive proizvodnje u ribarstvu, sektora uzgoja ribe, a posebno očuvanja ribolovnih resursa, uključujući moguću međuregionalnu suradnju u nekoliko područja, ovisno o interesu obalne države, kao što su znanstvena, tehnološka, industrijska, gospodarska i trgovinska suradnja te institucijska izgradnja i osposobljavanje;

(b)    podupiranja razvoja okolišno odgovorne i gospodarski konkurentne industrije akvakulture;

(c)    podupiranja znanstvenog istraživanja mora i razvoja istraživačkih i tehnoloških kapaciteta, kao i promicanja znanstveno utemeljenih odluka;

(d)    razmjene najboljih primjera iz prakse o održivom razvoju pomorskih gospodarskih djelatnosti od interesa za stranke, kao što su energija oceana, vodni promet, obalni i pomorski turizam ili pomorska biotehnologija;

(e)    suzbijanja nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova (dalje u tekstu „NNN”), uključujući, prema potrebi, razmjenu informacija o aktivnostima NNN i potporu izgradnji tehničkih i administrativnih kapaciteta za suzbijanje ribolova NNN;

(f)    razvijanja mjera očuvanja te upravljačkih alata za pojedina područja, uključujući zaštićena morska područja, u skladu s nacionalnim i međunarodnim pravom te na temelju najboljih dostupnih znanstvenih informacija radi zaštite i obnove obalnih i morskih područja i resursa;

(g)    smanjenja pritiska na oceane, uključujući borbu protiv morskog smeća i onečišćenja, među ostalim iz kopnenih izvora i ljudskih pomorskih aktivnosti;

(h)    promicanja pomorskog prostornog planiranja i integriranog upravljanja obalnim područjem; i

(i)    rješavanja pitanja povezanih s klimom kao što su prilagodba i ublažavanje emisija stakleničkih plinova, porast razine mora, zakiseljavanje oceana i obale te onečišćenje zraka.

ČLANAK 7.9.

Suradnja u području energije

1.    Stranke nastoje olakšati razmjenu ideja, iskustava i najboljih primjera iz prakse o tome kako poboljšati pristup sigurnoj, održivoj i cjenovno pristupačnoj energiji, među ostalim poticanjem novih ulaganja i prijenosom tehnologije između javnih i privatnih gospodarskih subjekata stranaka, posebno u pogledu električne energije, ugljikovodika, obnovljive energije, uključujući održivu proizvodnju i uporabu, biogoriva i učinkovite uporabe energije.

2.    Suradnja u okviru ovog članka, koja se temelji na načelu suverenog prava država da upravljaju vlastitim prirodnim resursima, s ciljem osiguravanja pristupa cjenovno pristupačnoj, pouzdanoj, održivoj i modernoj energiji za sve, odvija se, među ostalim, u obliku:

(a)    suradnje među institucijama koje se bave pitanjima politike, planiranja i modeliranja u energetskom sektoru;

(b)    razmjene znanstvenih, tehničkih i drugih rezultata, iskustava, publikacija, informacija i podataka u području energije, uključujući razvoj zajedničkih baza podataka koje razmjenjuju operateri stranaka, u skladu sa zakonima i drugim propisima svake stranke;

(c)    promicanja zajedničkih konferencija i tehničkog osposobljavanja, među ostalim na poslijediplomskoj razini;

(d)    prijenosa tehnologije, posebno u vezi s obnovljivim izvorima energije;

(e)    promicanja studija izvedivosti i provedbe zajedničkih projekata u energetskom sektoru između javnih i privatnih gospodarskih subjekata i istraživačkih institucija stranaka;

(f)    sudjelovanja gospodarskih subjekata iz dviju regija u zajedničkim projektima u području tehnologije, razvoja i infrastrukture, uključujući mreže s drugim zemljama; i

(g)    racionalizacije i postupnog ukidanja neučinkovitih subvencija za fosilna goriva kojima se potiče rasipna potrošnja, u potpunosti uzimajući u obzir posebne potrebe i uvjete zemalja u razvoju i minimizirajući mogući negativan učinak na njihov razvoj na način kojim se štite siromašne i pogođene zajednice.

ČLANAK 7.10.

Suradnja u području sirovina

Stranke surađuju u području sirovina kako bi, među ostalim:

(a)    promicale učinkovita, fleksibilna, konkurentna i transparentna međunarodna tržišta;

(b)    poticale razmjenu tržišnih podataka u području sirovina;

(d)    promicale istraživanja, razvoj i inovacije u području sirovina;

(e)    poticale razmjenu informacija i najboljih primjera iz prakse u području razvoja unutarnje politike; i

(f)    promicale standarde sigurnosti i zaštite okoliša za odobalne rudarske djelatnosti povećanjem transparentnosti, razmjenom informacija, među ostalim o industrijskoj sigurnosti i okolišnoj učinkovitosti.

POGLAVLJE 8.

SOCIJALNO, GOSPODARSKO I KULTURNO PARTNERSTVO

ČLANAK 8.1.

Ciljevi

1.    U okviru svoje suradnje stranke priznaju da svi narodi imaju pravo na gospodarski, socijalni i kulturni razvoj. Priznajući da bi socijalni razvoj trebao napredovati usporedno s gospodarskim razvojem, stranke su suglasne surađivati u jačanju socijalne uključenosti i kohezije smanjenjem siromaštva, nepravde i nejednakosti.

2.    Glavni su ciljevi gospodarske suradnje doprinijeti širenju, diversifikaciji i produbljivanju gospodarskih i trgovinskih veza između stranaka, jačanju proizvodnog sektora, posebno kod MSP-ova, stvaranju novih mogućnosti i povećanju međunarodne konkurentnosti i inovacija te jačanju procesa regionalne gospodarske integracije.

3.    Gospodarsku suradnju trebalo bi ojačati kako bi se doprinijelo ublažavanju gospodarskih posljedica koje bi mogle proizaći iz strukturnih promjena koje nastanu kao posljedica ovog Sporazuma.

4.    Trebalo bi poticati sve mjere koje bi mogle doprinijeti daljnjem razvoju regionalne integracije ili jačanju međuregionalnih odnosa između stranaka u socijalnim, gospodarskim i kulturnim pitanjima.

ČLANAK 8.2.

Društveno odgovorno poslovanje

1.    Stranke promiču društveno odgovorno poslovanje u skladu s međunarodnim normama, kao što su Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća i Smjernice o postupanju s dužnom pažnjom.

2.    Stranke podupiru diseminaciju i provedbu, na dobrovoljnoj osnovi, vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, naglašavajući važnost sveobuhvatne rasprave sa svim relevantnim dionicima.

3.    Stranke promiču dobrovoljno uključivanje načela društveno odgovornog poslovanja ili odgovornog poslovnog ponašanja u unutarnje politike poduzeća, među ostalim poticanjem primjene relevantnih praksi, u skladu s međunarodnim instrumentima iz ovog članka.

ČLANAK 8.3.

Industrijska suradnja, poslovne prilike,
mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća i poduzetnici

1.    Stranke prepoznaju važnost promicanja MSP-ova i jačanja industrije radi poticanja uključivog i održivog gospodarskog rasta u regijama, promicanja viših razina socijalne kohezije i uklanjanja teritorijalnih razlika, čime se povećava jednakost u područjima koja zaostaju. Stranke prepoznaju da promicanje konkurentnosti MSP-ova pozitivno doprinosi jačanju socijalne strukture otvaranjem radnih mjesta i smanjenjem siromaštva te smanjenjem drugih gospodarskih posljedica koje bi mogle proizaći iz strukturnih promjena koje nastanu kao posljedica ovog Sporazuma.

2.    Stranke podupiru ekonomsko osnaživanje žena poduzetništvom i osnivanjem poduzeća.

3.    Stranke promiču industrijsku suradnju i jačaju suradnju u pogledu MSP-ova, s ciljem povećanja produktivnosti i poboljšanja konkurentnosti kako bi se potaknula trgovina i ulaganja između stranaka, uz istodobno uravnoteženje mogućnosti koje ovaj Sporazum pruža objema strankama.

4.    Stranke promiču privlačnu i stabilnu klimu za veće uzajamno korisne poslovne prilike, među ostalim za MSP-ove, te se obvezuju jačati suradnju u svrhu doprinosa širenju, diversifikaciji i produbljivanju gospodarskih i trgovinskih veza između stranaka.

5.    Stranke su suglasne promicati razvoj MSP-ova, uključujući ruralna i urbana poduzeća, te poticati njihov ulazak na međunarodna tržišta.

6.    Provedba ovog članka može uključivati sljedeće mjere koje obuhvaćaju sve vrste poduzeća, uključujući MSP-ove:

(a)    podupiranje redovitih kontakata između poslovnih sektora stranaka putem događanja ili misija među poduzećima i među klasterima, trgovinskih sajmova, seminara i okruglih stolova s ciljem promicanja utvrđivanja i diseminacije informacija o poslovnim prilikama za ulaganja, industrijske i tehnološke suradnje u područjima od zajedničkog interesa te promicanja informacijskih mreža i suradnje među gospodarskim subjektima, posebno MSP-ovima i klasterima;

(b)    razmjenu najboljih primjera iz prakse kojima se podupiru industrijski razvoj, inovacijski procesi i industrijske politike, uključujući jačanje regionalnih industrijskih politika radi povećanja konkurentnosti u industrijskim sektorima od zajedničkog interesa;

(c)    promicanje projekata industrijske suradnje, uključujući tehnološki razvoj i inovacije, u sektorima od zajedničkog interesa;

(d)    promicanje uzajamnih i zajedničkih ulaganja i poticanje zajedničkih pothvata i klastera te uspostava procesa udruživanja u strateškim sektorima;

(e)    izradu mehanizama za potporu razvoju privatnog sektora, olakšavanje pristupa inovativnom financiranju u skladu sa zakonima i drugim propisima svake stranke i industrijsku suradnju radi poticanja produktivnosti, inovacija i konkurentnosti, uključujući pružanje ažuriranih informacija o dostupnim financijskim instrumentima za MSP-ove;

(f)    podupiranje poduzeća u prilagodbi trenutačnom trendu automatizacije i razmjene podataka u proizvodnim tehnologijama;

(g)    promicanje zajedničkih projekata među istraživačkim centrima EU-a i Mercosura usmjerenima na tehnologiju, industriju i primjenu; i

(h)    jačanje biregionalnih i globalnih lanaca vrijednosti i opskrbe, uključujući razvoj dobavljača za industriju.

7.    Osim suradnje iz stavka 4., stranke su suglasne da suradnja u pogledu MSP-ova može uključivati, među ostalim:

(a)    olakšavanje razmjene najboljih primjera iz prakse o javnim politikama i programima, regulatornim okvirima, iskustvima, relevantnim informacijama te znanju i iskustvu radi promicanja i podupiranja poduzetništva i osnivanja, razvoja i inovacija MSP-ova;

(b)    promicanje sudjelovanja MSP-ova na sajmovima, komercijalnim misijama i u drugim mehanizmima na lokalnoj i međunarodnoj razini;

(c)    razmjenu najboljih primjera iz prakse kojima se podupire pristup MSP-ova tržištima javne nabave;

(d)    oslanjanje na postojeća uspješna partnerstva i razvoj novih strateških partnerstava i kontakata između gospodarskih subjekata i poslovnih mreža putem postojećih ili novih horizontalnih programa EU-a ili Mercosura namijenjenih MSP-ovima;

(e)    podupiranje internacionalizacije MSP-ova, uključujući suradnju za razvoj specijaliziranih internetskih stranica;

(f)    promicanje sudjelovanja MSP-ova u zajedničkim programima i pilot-projektima, posebno u sektorima kao što je digitalno gospodarstvo; i

(g)    pružanje potpore i stručnog znanja o uslugama poslovnog razvoja, uključujući sustave upravljanja kvalitetom, te promicanje e-trgovine radi jačanja MSP-ova.

ČLANAK 8.4.

Porezna pitanja

Stranke su suglasne surađivati na biregionalnoj razini u poreznim pitanjima i obvezuju se na provedbu globalnih standarda o transparentnosti i razmjeni informacija, kao i minimalnih standarda protiv smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti.

ČLANAK 8.5.

Makroekonomski dijalog

Stranke promiču razmjenu informacija o svojim makroekonomskim trendovima i politikama, kao i razmjenu iskustava, uz koordinaciju makroekonomskih politika. U tu će svrhu stranke nastojati produbiti dijalog među tijelima o makroekonomskim pitanjima. Suradnja u ovom području može uključivati organizaciju seminara i konferencija.

ČLANAK 8.6.

Suradnja u području prava potrošača

Stranke prepoznaju važnost osiguravanja visoke razine zaštite potrošača i u tu svrhu nastoje surađivati u području politike zaštite potrošača. Stranke su suglasne da suradnja u tom području može, u mjeri u kojoj je to moguće, uključivati:

(a)    razmjenu informacija o njihovim okvirima za zaštitu potrošača, među ostalim o zakonima o zaštiti potrošača, sigurnosti potrošačkih proizvoda, pravnoj zaštiti potrošača i izvršavanju zakonodavstva o zaštiti potrošača;

(b)    poticanje razvoja neovisnih udruga potrošača i kontakata među predstavnicima potrošača; i

(c)    razmjenu informacija i promicanje zajedničkih aktivnosti između tijela za zaštitu potrošača obiju stranaka, na temelju sporazumnog dogovora.

ČLANAK 8.7.

Suradnja u području statistike

Stranke surađuju u području statistike kako bi osigurale usporedivost statističkih podataka među državama Mercosura potpisnicama Sporazuma te između Mercosura i Europske unije. Aktivnosti bi se mogle razvijati među ostalim u obliku:

(a)    potpore jačanju statističkog sustava uspostavljenog na temelju administrativnih struktura i pravnih osnova koji bi mogao ispuniti potrebne zahtjeve u pogledu statističkih podataka;

(b)    potpore provedbi dobrih statističkih praksi na temelju međunarodno priznatih standarda;

(c)    razvoja usporedivih statističkih podataka, s težištem uglavnom na područjima trgovine robom i uslugama te izravnih stranih ulaganja, kao i razvoja usporedivih makroekonomskih pokazatelja; i

(d)    razmjene primjera dobre prakse i iskustava, među ostalim, osposobljavanjem, radionicama i studijskim posjetima.

ČLANAK 8.8.

Istraživanje i inovacije

1.    Stranke surađuju u području znanstvenih istraživanja, tehnološkog razvoja i inovacija na temelju zajedničkog interesa i uzajamne koristi te u skladu sa svojim zakonodavstvom. Cilj je te suradnje promicanje održivog razvoja, suočavanje s globalnim izazovima, postizanje znanstvene izvrsnosti, poboljšanje regionalne konkurentnosti i jačanje odnosa između stranaka, uzimajući u obzir njihove istraživačke i inovacijske kapacitete i posebne prioritete. Stranke potiču politički dijalog na regionalnoj razini i koriste svoje razne instrumente, uključujući sporazume o suradnji u području znanosti, tehnologije i inovacija, na komplementarne načine.

2.    Kako bi poboljšale uvjete za suradnju, stranke isto tako nastoje:

(a)    povećati mobilnost istraživača, znanstvenika, stručnjaka, studenata i poduzetnika te prekogranično kretanje znanstvene opreme;

(b)    olakšati uzajamni pristup znanstvenim, tehnološkim i inovacijskim programima, istraživačkim infrastrukturama i objektima, publikacijama i znanstvenim podacima;

(c)    povećati suradnju u prednormativnim istraživanjima i normizaciji; i

(d)    promicati prava intelektualnog vlasništva u istraživačkim i inovacijskim projektima.

3.    Stranke promiču, među ostalim, sljedeće aktivnosti koje poduzimaju vladine organizacije, javni i privatni istraživački centri, visoka učilišta, agencije i mreže za inovacije te drugi dionici, uključujući MSP-ove:

(a)    zajedničke inicijative za informiranje o znanstvenim, tehnološkim i inovacijskim programima i programima izgradnje kapaciteta te o prilikama za međusobno sudjelovanje u tim programima;

(b)    zajedničke sastanke i radionice za razmjenu informacija i najboljih primjera iz prakse te utvrđivanje područja za zajedničko istraživanje;

(c)    zajedničke istraživačke aktivnosti u područjima od zajedničkog interesa; i

(d)    uzajamno priznato ocjenjivanje i vrednovanje znanstvene suradnje te diseminaciju odgovarajućih rezultata.

ČLANAK 8.9.

Suradnja u pitanjima tržišnog natjecanja

1.    Stranke sudjeluju u aktivnostima za izgradnju kapaciteta u području politike tržišnog natjecanja pod uvjetom da su financijska sredstava za takve aktivnosti dostupna u okviru instrumenata i programa suradnje među strankama.

2.    Tehnička pomoć usmjerena je na izgradnju institucionalnih kapaciteta i osposobljavanje ljudskih resursa tijela nadležnih za tržišno natjecanje kako bi im se pružila potpora u uspostavi sustavâ tržišnog natjecanja i učinkovitoj provedbi. Cilj je jačanje i djelotvorna provedba prava tržišnog natjecanja u područjima protutržišnih praksi i koncentracija među poduzetnicima, uključujući zagovaranje tržišnog natjecanja.

ČLANAK 8.10.

Suradnja u području digitalnog gospodarstva

1.    Aktivnosti suradnje u tom području imaju poseban cilj promicati:

(a)    razmjene ideja, iskustava i primjera iz prakse u području politika informacijske i komunikacijske tehnologije (dalje u tekstu „IKT”) s ciljem izgradnje uključivog informacijskog društva kako bi se premostio digitalni jaz razmjenom političkih načela, informacija, iskustava i dobrih primjera iz prakse radi jačanja naše suradnje u oblikovanju digitalnih politika i regulatornih okvira, otvaranju tržišta i raspravi o istraživačkoj suradnji;

(b)    korištenje IKT-a kao alata za promicanje socijalnog, kulturnog i gospodarskog razvoja, socijalne uključenosti i kulturne raznolikosti, s naglaskom na poduzetničkom duhu i participativnom suradničkom radu;

(c)    suradnju u regulatornim aspektima telekomunikacijskih i audiovizualnih politika, uključujući e-trgovinu i razmjenu informacija o normama, ocjenjivanju sukladnosti i homologaciji, uključujući, prema potrebi, civilno društvo i privatni sektor;

(d)    razvoj e-trgovine kao sredstva za doprinos gospodarskom rastu;

(e)    učinkovito upravljanje spektrom kako bi se maksimalno povećala njegova dostupnost i optimizirala njegova dodjela i uporaba;

(f)    politike i zajedničke akcije za širenje, korištenje i prijenos novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija, uključujući, prema potrebi, sudjelovanje civilnog društva i privatnog sektora u procesu;

(g)    suradnju u istraživanjima i inovacijama u području IKT-a unutar primjenjivog okvira za istraživanje i inovacije;

(h)    razvoj digitalnih vještina u svim dobnim skupinama u okruženjima formalnog i neformalnog učenja i utvrđivanje potreba za osposobljavanjem za digitalno gospodarstvo, uključujući stručnjake u području IKT-a;

(i)    zajedničko oblikovanje mjera za promicanje radnih mjesta i ulaganja u MSP-ove i za samozaposlene osobe, kao i za zadovoljavanje posebnih potreba ranjivih društvenih skupina, primjenom mogućnosti u okviru IKT-a;

(j)    suradnju u području e-uprave i usluga povjerenja kao što su elektronički potpisi i elektronička identifikacija (eID), koja je usmjerena na razmjenu načela politike, informacija i dobrih primjera iz prakse o upotrebi IKT-a radi modernizacije javne uprave, promicanja visokokvalitetnih javnih usluga, poboljšanja organizacijske učinkovitosti i transparentnog upravljanja javnim sredstvima; i

(k)    široku političku koordinaciju na međunarodnoj razini kako bi se osiguralo da se globalnim upravljanjem internetom nastavi podupirati nastavak i razvoj vrlo stabilnog, dinamičnog i geografski raznolikog internetskog režima, nadovezujući se na zaključni dokument WSIS+10 „Provedba ishoda Svjetskog sastanka na vrhu o informacijskom društvu: desetogodišnja revizija”.

2.    Stranke smatraju da bi se globalno upravljanje internetom trebalo temeljiti na transparentnom i demokratskom modelu s više dionika, uz puno sudjelovanje, među ostalim, vlada, privatnog sektora, civilnog društva, akademske zajednice, znanstvene i tehnološke zajednice i međunarodnih organizacija, u skladu s njihovim ulogama i odgovornostima. Njime bi se trebalo osigurati pravedno upravljanje resursima i slobodan protok informacija, olakšati pristup svima i osigurati otporno, stabilno i sigurno funkcioniranje interneta, uzimajući u obzir višejezičnost.

3.    Stranke ponovno potvrđuju svoju predanost zajedničkom radu na stvaranju uključivog informacijskog društva usmjerenog na ljude i razvoj i svoju suglasnost da nastave koordinirati stajališta za mehanizme donesene na temelju zaključaka Svjetskog sastanka na vrhu o informacijskom društvu (WSIS), kao i u drugim forumima ili organizacijama povezanima s upravljanjem internetom.

4.    Stranke naglašavaju da bi se u okviru foruma za upravljanje internetom trebalo što više angažirati kako bi se mobiliziralo i osiguralo smisleno i djelotvorno sudjelovanje svih zemalja, posebno zemalja u razvoju, uključujući sve dionike, u okviru njihovih uloga, kao što su vlade, privatni sektor, civilno društvo, akademska zajednica, znanstvena i tehnološka zajednica i međunarodne organizacije.

ČLANAK 8.11.

Civilne svemirske aktivnosti

S obzirom na pozitivan učinak koji svemirske aktivnosti mogu imati na gospodarski i socijalni razvoj i industrijsku konkurentnost, stranke su suglasne promicati suradnju u pitanjima od zajedničkog interesa u području civilnih svemirskih aktivnosti u skladu s poštovanjem i ispunjenjem međunarodnih konvencija i njihova zakonodavstva, a posebno u sljedećim područjima:

(a)    promatranje Zemlje i znanost o Zemlji, uključujući suradnju u multilateralnim forumima, a posebno međuvladinoj Skupini za promatranje Zemlje i Odboru za satelite za promatranje Zemlje; u cilju suočavanja s društvenim izazovima i olakšavanja poslovnih i inovacijskih partnerstava za promatranje Zemlje u okviru programa Copernicus utvrđivanjem područja od zajedničkog interesa;

(b)    satelitska komunikacija; i

(c)    drugi oblici miroljubivog korištenja svemira, uključujući svemirsku znanost, istraživanje svemira i održivost svemira.

ČLANAK 8.12.

Promet

1.    Stranke su suglasne surađivati u relevantnim područjima prometne politike, među ostalim integrirane prometne politike, u cilju razvoja i podupiranja učinkovitog, održivog, sigurnog, pouzdanog i okolišno prihvatljivog prometnog sustava za putnike i robu.

2.    Cilj je suradnje između stranaka promicati, među ostalim:

(a)    dijalog i razmjenu informacija o prometnim politikama, standardima i dobrim primjerima iz prakse te drugim temama od zajedničkog interesa;

(b)    stručni dijalog i suradnju u okviru međunarodnih foruma o prometu;

(c)    međusobno povezivanje i interoperabilnost mreža;

(d)    pristup multimodalnom prometnom sustavu;

(e)    sigurne i zaštićene prometne sustave prihvatljive za okoliš;

(f)    niskougljična i bezugljična prometna rješenja, istraživanja i inovacije, pametna i digitalna rješenja;

(g)    održiva prometna rješenja, među ostalim u vezi s gradskom mobilnošću; i

(h)    olakšavanje i povećanje učinkovitosti kretanja tereta u svim vrstama prijevoza digitalizacijom, pojednostavnjenjem zahtjeva za izvješćivanje i optimizacijom prijevoza.

ČLANAK 8.13.

Suradnja u području turizma

1.    Cilj je suradnje stranaka ponajprije poboljšanje razmjene informacija i uspostava najbolje prakse kako bi osigurale uravnotežen i održiv razvoj turizma te poduprle otvaranje radnih mjesta, gospodarski razvoj i poboljšanje kvalitete života.

2.    Za potrebe stavka 1. stranke se, među ostalim, usredotočuju na:

(a)    podupiranje ponude i konsolidacije turističkih proizvoda i usluga, kao i kanala za promicanje turizma;

(b)    očuvanje i povećanje potencijala prirodne i kulturne baštine;

(c)    poštovanje cjelovitosti i interesa lokalnih zajednica;

(d)    poboljšanje osposobljavanja i obrazovanja u području turističkih usluga, među ostalim u hotelijerstvu; i

(e)    promicanje razmjene informacija i suradnje u kreativnoj industriji te inovacijama u sektoru turizma.

ČLANAK 8.14.

Suradnja u području socijalnog razvoja

1.    Priznajući da je socijalni razvoj usko povezan s gospodarskim razvojem, stranke su suglasne dati prednost jačanju socijalne kohezije iskorjenjivanjem siromaštva, smanjenjem nejednakosti i promicanjem socijalne uključenosti, posebno s ciljem ostvarenja Programa održivog razvoja do 2030. i njegovih ciljeva.

2.    Stranke su suglasne jačati suradnju u području socijalnih pitanja s ciljem doprinosa održivom i uključivom gospodarskom rastu i razvoju te promicati suradnju i razmjenu informacija u pogledu, među ostalim:

(a)    promicanja socijalnih prava;

(b)    razvoja inovativnih i održivih projekata koji uključuju ranjive društvene skupine, kao što su obitelji s niskim prihodima, osobe afričkog i autohtonog podrijetla i druge manjine, kao i osobe s invaliditetom, među ostalim integracijom na tržište rada;

(c)    promicanja rodne ravnopravnosti i potpunog osnaživanja žena u svim sferama;

(d)    promicanja zaštite majki i djece te pristupačnih i uključivih ustanova za skrb o djeci;

(e)    promicanja posebnih programa za mlade, posebno za one u osjetljivim socijalnim sektorima; i

(f)    poboljšavanja uvjeta života i rada u gusto naseljenim područjima u regijama u nepovoljnom položaju.

ČLANAK 8.15.

Suradnja u području rada i zapošljavanja

1.    U skladu s međunarodno dogovorenim ciljem promicanja pravedne globalizacije i uzimajući u obzir 8. cilj održivog razvoja, stranke promiču punu zaposlenost, dostojanstven rad za sve i poštovanje temeljnih načela i prava na radu utvrđenih u konvencijama MOR-a (ukidanje diskriminacije, ukidanje svih oblika prisilnog rada, trajno iskorjenjivanje dječjeg rada te sloboda udruživanja i kolektivnog pregovaranja) u skladu s Deklaracijom MOR-a o socijalnoj pravdi za pravednu globalizaciju iz 2008. i drugim međunarodnim obvezama.

2.    Stranke su suglasne pojačati suradnju u području zapošljavanja i promicati suradnju i razmjenu informacija, posebno u pogledu:

(a)    promicanja dostojanstvenog rada za sve, socijalne skrbi i sigurnosti zapošljavanja te poštovanja načela koja se odnose na temeljna prava na radu, u skladu s Deklaracijom MOR-a o temeljnim načelima i pravima na radu iz 1998., te promicanja međunarodno priznatih standarda rada i drugih relevantnih standarda MOR-a, kao i stalnih i kontinuiranih napora za ratifikaciju drugih instrumenata MOR-a koji još nisu ratificirani;

(b)    razvoja i modernizacije radnih odnosa, radnih uvjeta te zdravlja i sigurnosti na radu te promicanja programa u području inspekcije rada, stručnog obrazovanja, osposobljavanja i promicanja zapošljavanja;

(c)    razvoja i modernizacije radnih odnosa i procesa, s naglaskom na promicanju socijalnog dijaloga;

(d)    promicanja usklađivanja razvoja vještina i potreba tržišta rada;

(e)    davanja prednosti programima obrazovanja i osposobljavanja za ranjive društvene skupine u pogledu zapošljavanja i prekvalifikacije na radnom mjestu;

(f)    otvaranja radnih mjesta u MSP-ovima;

(g)    razvoja i modernizacije sustava i programa socijalne zaštite;

(h)    promicanja nediskriminacije između žena i muškaraca te uključivanja rodne perspektive u razvoj politike rada; i

(i)    koordinacije, u okviru relevantnih međunarodnih foruma, kako bi se ispunile međunarodne obveze.

ČLANAK 8.16.

Suradnja u području obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta

1.    Stranke su suglasne surađivati u području formalnog i neformalnog obrazovanja, uključujući strukovno obrazovanje i osposobljavanje s perspektivom cjeloživotnog učenja. U tim se područjima posebna pozornost posvećuje promicanju uključivog i kvalitetnog obrazovanja i osposobljavanja za žene i ranjive društvene skupine.

2.    Kako bi izgradile kapacitete i stručno znanje, stranke promiču mobilnost i suradnju svojih relevantnih dionika u visokom obrazovanju i istraživanju te potiču veze između sveučilišta, istraživanja i poduzeća.

3.    Stranke promiču međuljudske kontakte i uzajamno razumijevanje suradnjom u području obrazovanja, mladih i sporta, uključujući financijsku potporu za mobilnost studenata, doktoranda, akademskog i administrativnog osoblja iz visokih učilišta i istraživača te aktivnosti izgradnje kapaciteta.

ČLANAK 8.17.

Kulturna, audiovizualna i medijska suradnja

1.    Stranke se obvezuju promicati suradnju u području kulture, uključujući kulturnu baštinu, uz primjereno poštovanje svojih raznolikosti. U skladu sa zakonima i drugim propisima stranaka, cilj je te suradnje jačanje uzajamnog razumijevanja i međukulturnog dijaloga te poticanje uravnotežene kulturne razmjene i kontakta s relevantnim akterima.

2.    Stranke su suglasne surađivati u okviru relevantnih međunarodnih foruma, kao što je Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (dalje u tekstu „UNESCO”), radi ostvarivanja zajedničkih ciljeva i promicanja kulturne raznolikosti, posebno provedbom Konvencije UNESCO-a o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja.

3.    Stranke potiču razmjenu informacija i iskustava te podupiru i olakšavaju suradnju i dijalog između svojih relevantnih institucija i subjekata u području kulture, audiovizualne politike i medija.

ČLANAK 8.18.

Regionalna integracija

1.    Stranke su suglasne promicati razmjenu iskustava između obiju regija radi jačanja njihovih procesa integracije.

2.    Stranke su posebno suglasne promicati bližu suradnju u pitanjima integracije među institucijama stranaka, kao i razmjenu stručnog znanja putem sastanaka između osoblja institucija Europske unije i Mercosura te redovite razmjene informacija, studija, zajedničkih projekata i osposobljavanja.

3.    Kako bi se potaknula suradnja na regionalnom i lokalnom razvoju, prednost se daje:

(a)    razmjeni informacija, znanja i iskustava, među ostalim, o metodologijama za oblikovanje politika regionalnog i lokalnog razvoja, višerazinskom upravljanju i participativnom upravljanju;

(b)    provedbi regionalnih i lokalnih razvojnih politika, posebno onih koje se odnose na regije i područja u nepovoljnom položaju, posebno pogranična područja;

(c)    poticanju razvoja regionalne infrastrukture i međusobne povezanosti.

4.    Suradnja u području regionalnog i lokalnog razvoja može uključivati:

(a)    organiziranje seminara i konferencija;

(b)    osposobljavanje i tehničku pomoć u osmišljavanju i provedbi projekata regionalnog razvoja;

(c)    pripremu studija o temama od zajedničkog interesa povezanima s integracijom; i

(d)    zajedničke akcije ustanova i centara za obrazovanje i osposobljavanje u području integracije.

ČLANAK 8.19.

Povećanje sudjelovanja država Mercosura potpisnica Sporazuma
u izvozu usluga u Europsku uniju

Podložno odredbama poglavlja 4., stranke su suglasne surađivati, uključujući pružanje tehničke pomoći i podrške za osposobljavanje i izgradnju kapaciteta, među ostalim u pogledu sljedećeg:

(a)    poboljšanja sposobnosti pružatelja usluga iz država Mercosura potpisnica Sporazuma da prikupljaju informacije o propisima i standardima stranke EU na razini EU-a te na nacionalnoj i podnacionalnoj razini te da ih poštuju;

(b)    poboljšanja izvoznog kapaciteta pružatelja usluga iz država Mercosura potpisnica Sporazuma, s posebnim naglaskom na potrebe MSP-ova; i

(c)    uspostavljanja mehanizama za promicanje ulaganja i zajedničkih pothvata između pružatelja usluga iz stranke EU i država Mercosura potpisnica Sporazuma.

DIO III.

TRGOVINA I PITANJA POVEZANA S TRGOVINOM

POGLAVLJE 9.

POČETNE I INSTITUCIONALNE ODREDBE SPECIFIČNE ZA TRGOVINU

ODJELJAK A

POČETNE ODREDBE SPECIFIČNE ZA TRGOVINU

ČLANAK 9.1.

Uspostava područja slobodne trgovine i odnos prema Sporazumu o WTO-u

1.    Stranke ovog Sporazuma uspostavljaju područje slobodne trgovine u skladu s člankom XXIV. GATT-a iz 1994. i člankom V. GATS-a.

2.    Stranke potvrđuju svoja uzajamna prava i obveze iz Sporazuma o WTO-u.

3.    Ništa u ovom dijelu Sporazuma ne tumači se kao da se od stranaka zahtijeva da postupaju protivno svojim obvezama iz Sporazuma o WTO-u.

ČLANAK 9.2.

Ciljevi

Odredbama ovog dijela ovog Sporazuma nastoji se omogućiti:

(a)    moderan i uzajamno koristan trgovinski sporazum kojim se stvara predvidljiv okvir za poticanje trgovine i gospodarske aktivnosti te promiče i štite naše zajedničke vrijednosti i stajališta o ulozi vlade u društvu te se zadržavaju prava stranaka na reguliranje na svim razinama vlasti radi postizanja ciljeva javne politike;

(b)    razvoj međunarodne trgovine i trgovine između stranaka na način koji doprinosi održivom razvoju u njegovoj gospodarskoj, socijalnoj i okolišnoj dimenziji, u skladu s njihovim međunarodnim obvezama u tim područjima te na način kojim se podupire ispunjavanje tih obveza;

(c)    promicanje održivijeg, pravednijeg i uključivijeg gospodarstva radi povećanja životnog standarda, smanjenja siromaštva i otvaranja novih mogućnosti zapošljavanja;

(d)    konsolidacija, povećanje i diversifikacija trgovine poljoprivrednim i nepoljoprivrednim proizvodima između stranaka smanjenjem ili uklanjanjem carinskih i necarinskih prepreka trgovini i daljnjom integracijom u globalne lance vrijednosti;

(e)    trgovina robom, posebno primjenom dogovorenih odredaba o carinama i olakšavanju trgovine, normama, tehničkim propisima i postupcima ocjenjivanja sukladnosti te sanitarnim i fitosanitarnim mjerama;

(f)    liberalizacija i olakšavanje trgovine uslugama te razvoj okruženja pogodnog za povećanje investicijskih tokova, konkurentnosti i gospodarskog rasta, a posebno za poboljšanje uvjeta osnivanja novih poduzeća između stranaka;

(g)    slobodno kretanje kapitala povezanog s izravnim ulaganjima i tekućim plaćanjima u skladu s poglavljem 18.;

(h)    učinkovito, transparentno i konkurentno otvaranje tržišta javne nabave stranaka;

(i)    promicanje inovacija i kreativnosti osiguravanjem odgovarajuće i učinkovite razine zaštite i provedbe prava intelektualnog vlasništva u skladu s međunarodnim pravilima koja su na snazi između stranaka kako bi se uspostavila ravnoteža između prava koja imaju nositelji prava i javnog interesa;

(j)    obavljanje gospodarskih aktivnosti, posebno onih u pogledu odnosa između stranaka, u skladu s načelom slobodnog i nenarušenog tržišnog natjecanja;

(k)    uspostava okvira za sudjelovanje civilnog društva, uključujući poslodavce, sindikate, organizacije rada i poslovne organizacije te skupine za zaštitu okoliša radi djelotvorne provedbe ovog dijela ovog Sporazuma;

(l)    uspostava brzog i djelotvornog mehanizma rješavanja sporova; i

(m)    transparentno i predvidljivo regulatorno okruženje i učinkoviti postupci za gospodarske subjekte, posebno MSP-ove, uz očuvanje sposobnosti stranaka da donose i primjenjuju vlastite zakone i druge propise kojima se regulira gospodarska aktivnost u javnom interesu te da ostvare legitimne ciljeve javne politike, kao što su zaštita i promicanje javnog zdravlja, socijalne usluge, javno obrazovanje, sigurnost, okoliš, javni moral, socijalna zaštita ili zaštita potrošača, zaštita privatnosti i podataka te promicanje i zaštita kulturne raznolikosti.

ČLANAK 9.3.

Opće definicije

Osim ako je drukčije navedeno, za potrebe ovog dijela ovog Sporazuma:

(a)    „poljoprivredni proizvod” znači proizvod naveden u Prilogu 1. Sporazumu o poljoprivredi;

(b)    „carina” znači sve carine ili pristojbe bilo koje vrste koje se naplaćuju na uvoz ili u vezi s uvozom robe, uključujući bilo koju vrstu dodatnog poreza ili dodatne pristojbe na taj uvoz ili u vezi s tim uvozom 3 , ali ne uključujući:

i.    unutarnje poreze ili druga unutarnja davanja uvedena u skladu s člankom III. GATT-a iz 1994.;

ii.    antidampinške ili kompenzacijske pristojbe koje se primjenjuju u skladu s člancima VI. i XVI. GATT-a iz 1994., Sporazumom WTO-a o provedbi članka VI. GATT-a iz 1994. i Sporazumom WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama u skladu s poglavljem 16.;

iii.    mjere koje se primjenjuju u skladu s člankom XIX. GATT-a iz 1994. i Sporazumom WTO-a o zaštitnim mjerama ili drugim zaštitnim mjerama koje se primjenjuju u skladu s poglavljem 16.;

iv.    mjere koje je odobrilo Tijelo WTO-a za rješavanje sporova ili mjere na temelju poglavlja 29.;

v.    naknadu ili drugu pristojbu uvedenu u skladu s člankom VIII. GATT-a iz 1994.; ili

vi.    mjere donesene radi zaštite vanjskog financijskog položaja stranke i njezine platne bilance u skladu s člankom XII. GATT-a iz 1994. i Dogovorom o odredbama o platnoj bilanci GATT-a iz 1994.

(c)    „CPC” znači privremena Središnja klasifikacija proizvoda (Statistički dokumenti, serija M, br. 77, Odjel za međunarodna gospodarska i socijalna pitanja, Statistički ured Ujedinjenih naroda, New York, 1991.);

(d)    „dani” znači kalendarski dani, uključujući vikende i praznike;

(e)    „postojeći” znači na snazi na dan stupanja na snagu ovog Sporazuma;

(f)    „roba stranke” znači domaća roba u smislu GATT-a iz 1994. i uključuje robu podrijetlom iz te stranke;

(g)    „Harmonizirani sustav” ili „HS” znači Harmonizirani sustav nazivlja i brojčanog označivanja robe, uključujući njegova opća pravila za tumačenje, napomene za odsjeke i napomene za poglavlja, sastavljen u Bruxellesu 14. lipnja 1983.;

(h)    „tarifni broj” znači prve četiri znamenke tarifnog broja Harmoniziranog sustava;

(i)    „pravna osoba” znači pravni subjekt koji je propisno osnovan ili na drugi način organiziran u skladu s primjenjivim pravom, radi stjecanja dobiti ili zbog drugog razloga, neovisno o tome je li u privatnom ili državnom vlasništvu, uključujući bilo koje trgovačko društvo, zakladu, partnerstvo, zajednički pothvat, trgovca pojedinca ili udruženje;

(j)    „mjera” znači svaka mjera stranke, u obliku zakona, drugog propisa, pravila, postupka, odluke, administrativne mjere, zahtjeva ili prakse 4 ;

(k)    „fizička osoba stranke” u slučaju Europske unije znači državljanin države članice Europske unije, a u slučaju Mercosura državljanin države Mercosura potpisnice Sporazuma, u skladu s njihovim primjenjivim zakonodavstvom;

(l)    „osoba” znači fizička ili pravna osoba; i

(m)    „sanitarna ili fitosanitarna mjera” znači svaka mjera kako je definirana u Prilogu A Sporazumu o SPS-u.

ČLANAK 9.4.

Sporazumi WTO-a

(a)    „Antidampinški sporazum” znači Sporazum o provedbi članka VI. GATT-a iz 1994.;

(b)    „Sporazum o poljoprivredi” znači Sporazum o poljoprivredi iz Priloga 1.A Sporazumu o WTO-u;

(c)    „DSU” znači Dogovor o pravilima i postupcima za rješavanje sporova iz Priloga 2. Sporazumu o WTO-u;

(d)    „GATS” znači Opći sporazum o trgovini uslugama iz Priloga 1.B Sporazumu o WTO-u;

(e)    „GATT iz 1994.” znači Opći sporazum o carinama i trgovini iz 1994. iz Priloga 1.A Sporazumu o WTO-u;

(f)    „Sporazum o zaštitnim mjerama” znači Sporazum o zaštitnim mjerama iz Priloga 1.A Sporazumu o WTO-u;

(g)    „Sporazum o subvencijama i kompenzacijskim mjerama” znači Sporazum o subvencijama i kompenzacijskim mjerama iz Priloga 1.A Sporazumu o WTO-u;

(h)    „Sporazum o SPS-u” znači Sporazum o primjeni sanitarnih i fitosanitarnih mjera iz Priloga 1.A Sporazumu o WTO-u;

(i)    „Sporazum o TBT-u” znači Sporazum o tehničkim preprekama trgovini iz Priloga 1. Sporazumu o WTO-u;

(j)    „Sporazum o TRIPS-u” znači Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva iz Priloga 1.C Sporazumu o WTO-u; i

(k)    „Sporazum o WTO-u” znači Sporazum iz Marakeša o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije, potpisan 15. travnja 1994.

ČLANAK 9.5.

Stranke

1.    Europska unija odgovorna je za ispunjavanje obveza iz ovog dijela ovog Sporazuma.

2.    Osim ako je predviđeno drukčije, svaka država Mercosura potpisnica Sporazuma odgovorna je za ispunjavanje obveza iz ovog dijela ovog Sporazuma.

ČLANAK 9.6.

Regionalna integracija

1.    Prepoznajući razlike u svojim procesima regionalne integracije i ne dovodeći u pitanje obveze preuzete na temelju ovog dijela ovog Sporazuma, stranke nastoje uspostaviti uvjete za lakše kretanje robe i usluga između i unutar tih dviju regija.

2.    Kad je riječ o kretanju robe, u skladu sa stavkom 1.:

(a)    na robu podrijetlom iz države Mercosura potpisnice Sporazuma koja se pušta u slobodni promet u Europskoj uniji primjenjuje se slobodno kretanje robe unutar područja Europske unije pod uvjetima utvrđenima Ugovorom o funkcioniranju Europske unije;

(b)    države Mercosura potpisnice Sporazuma na robu podrijetlom iz Europske unije koja se na njihovo državno područje uvozi iz druge države Mercosura potpisnice Sporazuma primjenjuju carinske postupke koji nisu manje povoljni od onih koji se primjenjuju na robu podrijetlom iz te države Mercosura potpisnice Sporazuma.

Postupanje iz točaka (a) i (b) ovog stavka ne uključuje tarifno postupanje za robu uređeno poglavljem 10.;

(c)    države Mercosura potpisnice Sporazuma periodično preispituju svoje carinske postupke kako bi olakšale kretanje robe iz Europske unije između svojih državnih područja i izbjegle udvostručavanja postupaka i kontrola ako je to izvedivo i u skladu s razvojnom fazom procesa njihove integracije; i

(d)    koristi od Mercosurova usklađivanja tehničkih propisa i postupaka ocjenjivanja sukladnosti, sanitarnih i fitosanitarnih zahtjeva te postupaka odobrenja, uključujući uvozne potvrde i kontrole, pod nediskriminirajućim uvjetima proširuju se na robu podrijetlom iz Europske unije ako je uvezena u skladu sa zakonima i propisima države Mercosura potpisnice Sporazuma koja je uvoznica.

3.    Kad je riječ o kretanju usluga, u skladu sa stavkom 1.:

(a)    države članice Europske unije prema potrebi nastoje olakšati slobodu pružanja usluga na području Europske unije poduzećima koja su u vlasništvu ili pod kontrolom fizičkih ili pravnih osoba iz države Mercosura potpisnice Sporazuma i koja imaju poslovni nastan u državi članici Europske unije; i

(b)    države Mercosura potpisnice Sporazuma prema potrebi nastoje olakšati slobodu pružanja usluga između svojih državnih područja poduzećima u vlasništvu ili pod kontrolom fizičkih ili pravnih osoba iz države članice Europske unije s poslovnim nastanom u državi Mercosura potpisnici Sporazuma.

ODJELJAK B

INSTITUCIONALNE ODREDBE SPECIFIČNE ZA TRGOVINU

ČLANAK 9.7.

Posebne funkcije Zajedničkog vijeća koje djeluje u sastavu za trgovinu

1.    Kada rješava pitanja povezana s ovim dijelom ovog Sporazuma, Zajedničko vijeće osnovano u skladu s člankom 2.2.

ima sljedeće ovlasti:

(a)    nadzire ispunjavanje ciljeva ovog dijela ovog Sporazuma i njegovu provedbu;

(b)    raspravlja o pitanjima obuhvaćenima ovim dijelom Sporazuma i, ne dovodeći u pitanje poglavlje 29., nastoji riješiti bilo koje veće pitanje koje proizlazi iz njegove provedbe;

(c)    donosi odluke i daje odgovarajuće preporuke strankama kako je predviđeno ovim dijelom ovog Sporazuma;

(d)    u okviru svojih odluka donosi tumačenja odredaba ovog dijela Sporazuma koja su obvezujuća za stranke i sve pododbore i druga tijela osnovana u skladu s ovim dijelom Sporazuma, uključujući vijeća osnovana na temelju poglavlja 29.;

(e)    pri izvršavanju svojih funkcija poduzima radnje o kojima se stranke usuglase; i

(f)    pri izvršavanju ciljeva ovog dijela ovog Sporazuma donosi odluke o izmjeni:

i.    Priloga 10.-A u skladu s člankom 10.4. stavkom 9.;

ii.    Dodatka 10.-D-1. u skladu s člankom 10. stavkom 6. Priloga 10.-D;

iii.    Dodatka 10.-D-2. u skladu s člankom 4. stavkom 3. Priloga 10.-D;

iv.    Dodatka 10.-D-3. u skladu s člankom 5. stavkom 4. Priloga 10.-D;

v.    poglavlja 11. u skladu s člankom 11.34.;

vi.    odjeljka A Priloga 13.-A u skladu s člankom 13.8. stavkom 9.;

vii.    Priloga 14.-A u skladu s člankom 14.18.;

viii.    priloga od 20.-A do 20.-E u skladu s člankom 20.26.;

ix.    priloga od 20.-F do 20.-J u skladu s člankom 20.12.;

x.    Priloga 21.-A u skladu s člankom 21.39.;

xi.    Priloga 21.-B u skladu s člankom 21.39.;

xii.    Priloga 21.-C u skladu s člankom 21.39.;

xiii.    Priloga 21.-E u skladu s člankom 21.39.;

xiv.    Priloga 25.-A u skladu s člankom 25.7.;

xv.    priloga 29.-A i 29.-B u skladu s člankom 29.22.; i

xvi.    svih drugih odredaba, priloga, dodataka ili protokola za koje je mogućnost takve odluke izričito predviđena u ovom dijelu Sporazuma.

2.    Odluke iz stavka 1. točke (f) podliježu članku 30.5. stavku 2.

3.    Osim ako se stranke dogovore drukčije, 3 (tri) godine nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma i svakih 5 (pet) godina nakon toga, Zajedničko vijeće pokreće postupak preispitivanja dijela III. ovog Sporazuma. Na temelju ishoda svakog preispitivanja Zajedničko vijeće u sastavu za trgovinu raspravlja o potrebi za izmjenom dijela III. ovog Sporazuma.

ČLANAK 9.8.

Posebne funkcije Zajedničkog odbora koji djeluje u sastavu za trgovinu

1.    Kada Zajednički odbor osnovan u skladu s člankom 2.3. rješava pitanja povezana s ovim dijelom ovog Sporazuma, ima sljedeće ovlasti:

(a)    nadzire rad svih pododbora osnovanih u skladu s ovim dijelom ovog Sporazuma;

(b)    istražuje najprikladnije načine za sprečavanje ili rješavanje poteškoća koje mogu nastati u vezi s tumačenjem i primjenom ovog dijela ovog Sporazuma, ne dovodeći u pitanje poglavlje 29.;

(c)    osniva dodatne pododbore radi dodjele odgovornosti pododborima u okviru svoje nadležnosti, donošenja odluke o izmjeni funkcija pododbora koje osniva, među ostalim osnivanjem novih pododbora, ili raspuštanja pododbora;

(d)    priprema odluke koje donosi Zajedničko vijeće u sastavu za trgovinu, u skladu s posebnim ciljevima ovog dijela ovog Sporazuma, uključujući izmjene iz članka 9.7. stavka 1. točke (f), ili donosi te odluke u razdobljima između sastanaka Zajedničkog vijeća u sastavu za trgovinu ili ako se Zajedničko vijeće u sastavu za trgovinu ne može sastati; i

(e)    pri obavljanju svojih funkcija poduzima sve radnje koje su dogovorile stranke ili na koje ga je uputilo Zajedničko vijeće u sastavu za trgovinu;

(f)    preispituje provedbu dijela III. ovog Sporazuma, među ostalim kako bi se ocijenio njegov učinak na zapošljavanje, ulaganja i trgovinu između stranaka; pri preispitivanju uzimaju se u obzir stajališta ili preporuke aktera civilnog društva, uključujući nevladine organizacije, poslovne organizacije i organizacije poslodavaca, društvene pokrete i sindikate, posebno uzimajući u obzir odredbe članaka od 2.6. do 2.8., u skladu sa zakonima i drugim propisima svake stranke;

2.    Odluke iz članka 2.3. stavka 7. i stavka 1. točke (d) ovog članka kojima se uvode izmjene ovog Sporazuma podliježu članku 30.5. stavku 2.

ČLANAK 9.9.

Pododbori

1.    Pododbori uspostavljeni na temelju stavka 4. sastoje se od predstavnika Europske unije, s jedne strane, i svake države Mercosura potpisnice Sporazuma, s druge strane.

2.    Pododbori se sastaju na odgovarajućoj razini na zahtjev stranke, a u svakom slučaju najmanje jednom godišnje. Sastanci uživo naizmjence se održavaju u Bruxellesu i u jednoj od država Mercosura potpisnica Sporazuma. Pododbori se mogu sastati i putem telefonske konferencije, videokonferencije ili na neki drugi način, u skladu s uzajamnim dogovorom stranaka. Pododborima supredsjedaju predstavnik Europske unije i predstavnik Mercosura.

3.    Svaki se pododbor dogovara o rasporedu sastanaka i sporazumno utvrđuje dnevni red.

4.    Pod okriljem Zajedničkog odbora u sastavu za trgovinu osnivaju se sljedeći pododbori:

(a)    Pododbor za trgovinu robom;

(b)    Pododbor za trgovinu vinskim proizvodima i jakim alkoholnim pićima;

(c)    Pododbor za carinu, olakšavanje trgovine i pravila o podrijetlu;

(d)    Pododbor za sanitarna i fitosanitarna pitanja;

(e)    Pododbor za dijaloge o pitanjima povezanima s poljoprivredno-prehrambenim lancem

(f)    Pododbor za trgovinu uslugama i osnivanje poslovne jedinice;

(g)    Pododbor za javnu nabavu;

(h)    Pododbor za prava intelektualnog vlasništva; i

(i)    Pododbor za trgovinu i održivi razvoj.

5.    Kad je riječ o pitanjima u njihovoj nadležnosti, pododbori imaju sljedeće ovlasti:

(a)    prate provedbu i brinu se za pravilno funkcioniranje ovog dijela ovog Sporazuma;

(b)    sporazumom između stranaka donose odluke i preporuke o svim pitanjima iz ovog dijela Sporazuma;

(c)    raspravljaju o pitanjima koja proizlaze iz provedbe ovog dijela Sporazuma ili bilo kojeg dopunskog sporazuma s ciljem njihova rješavanja, ne dovodeći u pitanje poglavlje 29.; i

(d)    strankama pružaju forum za razmjenu informacija, uključujući raspravu o primjerima dobre prakse i razmjenu iskustava u provedbi.

6.    Zadaće pododbora dodatno su utvrđene kao primjerene u relevantnim poglavljima ovog dijela ovog Sporazuma i prema potrebi se mogu izmijeniti odlukom Zajedničkog odbora u sastavu za trgovinu.

7.    Pododbori provode tehničke pripremne radnje koje su potrebne za potporu funkcijama Zajedničkog vijeća u sastavu za trgovinu i Zajedničkog odbora u sastavu za trgovinu, među ostalim i kad ta tijela moraju donositi odluke ili preporuke.

ČLANAK 9.10.

Koordinatori ovog dijela Sporazuma

1.    Europska unija i svaka država Mercosura potpisnica Sporazuma imenuju koordinatora za ovaj dio Sporazuma i o tome obavješćuju drugu stranku u roku od 30 (trideset) dana od stupanja na snagu ovog Sporazuma.

2.    Koordinatori:

(a)    pripremaju dnevni red i koordiniraju pripremu sastanka Zajedničkog vijeća u sastavu za trgovinu i Zajedničkog odbora u sastavu za trgovinu u skladu s člancima 9.7. i 9.8.;

(b)    prema potrebi poduzimaju daljnje mjere na temelju odluka Zajedničkog vijeća u sastavu za trgovinu i Zajedničkog odbora u sastavu za trgovinu;

(c)    djeluju kao kontaktne točke za olakšavanje komunikacije između stranaka o svim pitanjima obuhvaćenima ovim dijelom Sporazuma, osim ako je ovim dijelom Sporazuma predviđeno drukčije;

(d)    primaju sve obavijesti i informacije koje se dostavljaju na temelju ovog dijela Sporazuma, uključujući sve obavijesti ili informacije koje se dostavljaju Zajedničkom vijeću u sastavu za trgovinu ili Zajedničkom odboru u sastavu za trgovinu, osim ako je ovim dijelom Sporazuma predviđeno drukčije; i

(e)    obavljaju sve druge zadaće koje zatraži Zajedničko vijeće u sastavu za trgovinu ili Zajednički odbor u sastavu za trgovinu.

POGLAVLJE 10.

TRGOVINA ROBOM

ČLANAK 10.1.

Cilj i područje primjene

1.    Stranke uspostavljaju područje slobodne trgovine za robu tijekom prijelaznog razdoblja koje počinje na dan stupanja na snagu ovog Sporazuma.

2.    Osim ako je ovim dijelom Sporazuma predviđeno drukčije, odredbe ovog poglavlja primjenjuju se na trgovinu robom stranke.

ODJELJAK A

CARINE

ČLANAK 10.2.

Nacionalni tretman

Svaka stranka odobrava nacionalni tretman za robu druge stranke u skladu s člankom III. GATT-a iz 1994., uključujući njegove napomene i dodatne odredbe. U tu se svrhu članak III. GATT-a iz 1994. te njegove napomene i dodatne odredbe mutatis mutandis ugrađuju u ovaj Sporazum i postaju njegov sastavni dio.

ČLANAK 10.3.

Definicije

Za potrebe ovog poglavlja „roba s podrijetlom” znači roba koja ispunjava uvjete za robu s podrijetlom iz stranke u skladu s pravilima o podrijetlu iz poglavlja 11.

ČLANAK 10.4.

Snižavanje i ukidanje carina

1.    Ako ovim dijelom Sporazuma nije predviđeno drukčije, svaka stranka snižava ili ukida svoje carine na robu s podrijetlom iz druge stranke u skladu s Prilogom 10.-A.

2.    Na razvrstavanje robe u trgovini između stranaka primjenjuje se carinska nomenklatura svake stranke u skladu s Harmoniziranim sustavom. Svaka stranka u svojem Dodatku Prilogu 10.-A navodi verziju Harmoniziranog sustava koja se koristi u tu svrhu.

3.    Stranka može stvoriti novu tarifnu stavku. U tom slučaju i u mjeri u kojoj se to odnosi na trgovinu između stranaka carina koja se primjenjuje na odgovarajuću robu iz nove tarifne stavke jednaka je ili niža od carine koja se primjenjuje na odgovarajuću robu iz izvorne tarifne stavke navedene u Prilogu 10.-A, a dogovorena carinska koncesija ostaje nepromijenjena.

4.    Za svaku vrstu robe podrijetlom iz druge stranke osnovna stopa carina na uvoz na koju se primjenjuju uzastopna sniženja na temelju stavka 1. navedena je u Prilogu 10.-A.

5.    Ne dovodeći u pitanje stavke 1. i 3., u razdoblju od 2 (dvije) godine od datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma Europska unija ne povećava carine koje se 31. prosinca 2017. primjenjuju na robu podrijetlom iz Paragvaja koja je razvrstana u sljedeće tarifne stavke iz Dodatka 10.-A-1. kao roba „PY”: 20019030, 21012098, 21069098 i 33021029. Za potrebe ovog stavka „roba podrijetlom iz Paragvaja” znači roba koja ispunjava zahtjeve u pogledu podrijetla iz glave II. poglavlja 1. odjeljka 2. pododjeljaka 2. i 3. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/2446 od 28. srpnja 2015. o dopuni Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o detaljnim pravilima koja se odnose na pojedine odredbe Carinskog zakonika Unije 5 i glave II. poglavlja 2. odjeljka 2. pododjeljaka od 3. do 9. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/2447 od 24. studenog 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu određenih odredaba Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o Carinskom zakoniku Unije 6 .

6.    Osim ako je ovim dijelom Sporazuma predviđeno drukčije, stranka od dana stupanja na snagu ovog Sporazuma ne uvodi nove carine niti povećava carine koje se već primjenjuju u skladu s osnovnim stopama utvrđenima u Prilogu 10.-A na trgovinu robom s podrijetlom između stranaka. Podrazumijeva se da stranka može povećati carinu koja se primjenjuje na trgovinu između stranaka, kako je utvrđeno u Prilogu 10.-A, koja je jednostrano snižena na razinu utvrđenu u tom prilogu za odgovarajuću godinu nakon tog jednostranog sniženja.

7.    Ako stranka carinsku stopu koja se primjenjuje prema načelu najpovlaštenije nacije snizi na razinu nižu od osnovne stope za određenu tarifnu stavku navedenu u Prilogu 10.-A, smatra se da za potrebe izračuna povlaštene stope za tu tarifnu stavku ta carinska stopa zamjenjuje osnovnu stopu iz Priloga 10.-A, ako i sve dok je niža od osnovne stope. Stranka u tom pogledu primjenjuje sniženje carine na stopu koja se primjenjuje prema načelu najpovlaštenije nacije za izračun primjenjive carinske stope, pri čemu u svakom trenutku zadržava relativnu maržu povlastica za svaku tarifnu stavku. Takva relativna povlaštena stopa za tarifnu stavku odgovara razlici između osnovne stope utvrđene u Prilogu 10.-A i primijenjene carinske stope za tu tarifnu stavku u skladu s Prilogom 10.-A, podijeljene s tom osnovnom stopom, a izražava se kao postotak.

8.    Svaka stranka može ubrzati ukidanje carina na robu s podrijetlom iz druge stranke ili na drugi način poboljšati uvjete pristupa tržištu za robu s podrijetlom iz druge stranke ako to dopuštaju njezino opće gospodarsko stanje i stanje u predmetnom gospodarskom sektoru.

9.    Počevši od 3 (tri) godine od dana stupanja na snagu ovog Sporazuma, Pododbor za trgovinu robom iz članka 10.14. na zahtjev bilo koje stranke razmatra mjere za bolji pristup tržištu. Zajedničko vijeće u sastavu za trgovinu ovlašteno je za donošenje odluka o izmjeni Priloga 10.-A. Njegove odluke zamjenjuju sve stope carine ili kategorije postupnog snižavanja utvrđene u Prilogu 10.-A za takvu robu s podrijetlom.

ČLANAK 10.5.

Roba ponovno unesena nakon popravka

1.    Za potrebe ovog članka „popravak” znači svaki postupak obrade koji se poduzima na robi radi popravka kvarova u radu ili materijalne štete i koji podrazumijeva ponovno uspostavljanje izvorne funkcije robe ili osiguravanje njezine usklađenosti s tehničkim zahtjevima za njezinu uporabu, bez čega se roba više ne bi mogla upotrebljavati na uobičajeni način za svrhe za koje je namijenjena. Popravak robe uključuje obnovu i održavanje, ali ne uključuje aktivnost ili postupak kojim se:

(a)    uništavaju osnovne značajke robe ili stvara nova ili tržišno različita roba;

(b)    nedovršena roba pretvara u gotovu robu; ili

(c)    poboljšavaju tehnička svojstva robe.

2.    Stranka ne primjenjuje carine na robu, neovisno o njezinu podrijetlu, koja je ponovno ušla na njezino carinsko područje nakon što je s njega privremeno izvezena na carinsko područje druge stranke radi popravka, bez obzira na to je li se taj popravak mogao obaviti na carinskom području stranke iz koje je roba izvezena radi popravka, kako je definiran u stavku 1.

3.    Stavak 2. ne primjenjuje se na robu uvezenu na carinsko skladište, u zone slobodne trgovine ili zone sličnog statusa, koja se izvozi radi popravka i ne uvozi se ponovno na carinsko skladište, u zone slobodne trgovine ili zone sličnog statusa.

4.    Stranka ne primjenjuje carine na robu, neovisno o njezinu podrijetlu, koja se privremeno uvozi s carinskog područja druge stranke radi popravka.

ODJELJAK B

NECARINSKE MJERE

ČLANAK 10.6.

Naknade i druge pristojbe za uvoz i izvoz

1.    Svaka stranka osigurava, u skladu s člankom VIII. GATT-a iz 1994., uključujući njegove napomene i dodatne odredbe, da su iznosi svih pristojbi i davanja bilo koje vrste 7 , osim carina uvedenih na uvoz ili izvoz ili u vezi s uvozom ili izvozom, ograničeni na približni trošak pruženih usluga, ne obračunavaju se na ad valorem osnovi te ne predstavljaju posrednu zaštitu domaće robe ni oporezivanje uvoza ili izvoza za fiskalne svrhe.

2.    Svaka stranka može nametnuti pristojbe ili zahtijevati povrat troškova samo ako se pružaju posebne usluge, posebno za sljedeće:

(a)    prisutnost carinskog osoblja izvan službenog radnog vremena ili izvan prostora carine, ako je zatražena;

(b)    analize ili stručna izvješća o robi i poštanske pristojbe za povrat robe podnositelju zahtjeva, posebno u vezi s odlukama o obvezujućim informacijama ili dostavom informacija o primjeni carinskih zakona i drugih propisa;

(c)    pregled ili uzimanje uzoraka radi provjere ili uništenja robe, ako uključuje troškove osim onih za angažiranje carinskog osoblja; ili

(d)    iznimne mjere provjere, ako su potrebne zbog prirode robe ili potencijalnog rizika.

3.    Nijedna stranka ne smije zahtijevati konzularne transakcije, među ostalim s time povezane naknade i pristojbe, za uvoz robe iz druge stranke. Za ispunjavanje zahtjeva iz ovog stavka stranke imaju prijelazno razdoblje od 3 (tri) godine od datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma 8 .

4.    Svaka stranka objavljuje popis naknada i pristojbi koje naplaćuje u vezi s uvozom ili izvozom robe.

ČLANAK 10.7.

Postupci izdavanja uvoznih i izvoznih dozvola

1.    Stranke su sve postupke izdavanja uvoznih i izvoznih dozvola za trgovinu robom između stranaka dužne primjenjivati na neutralnoj osnovi i provoditi na pošten, pravedan, nediskriminirajući i transparentan način.

2.    Svaka stranka donosi ili provodi postupke izdavanja dozvola kao uvjet za uvoz na njezino državno područje s državnog područja druge stranke ili izvoz s njezina državnog područja na državno područje druge stranke samo ako nisu dostupni drugi odgovarajući postupci za ostvarivanje administrativne svrhe.

3.    Stranke ne donose niti provode neautomatske postupke za izdavanje uvoznih ili izvoznih dozvola 9 , osim ako je to nužno za primjenu mjere koja je u skladu s ovim dijelom Sporazuma. Stranka koja donese neautomatski postupak izdavanja uvoznih ili izvoznih dozvola jasno navodi mjeru koja se provodi tim postupkom.

4.    Stranke sve postupke izdavanja dozvola uvode i vode u skladu s člancima od 1. do 3. Sporazuma WTO-a o postupcima izdavanja uvoznih dozvola (dalje u tekstu „Sporazum o izdavanju uvoznih dozvola”). U tu svrhu članci od 1. do 3. Sporazuma o izdavanju uvoznih dozvola ugrađuju se mutatis mutandis u ovaj Sporazum i postaju njegov sastavni dio te se primjenjuju na sve postupke izdavanja izvoznih dozvola.

5.    Stranka koja uvodi ili mijenja postupke izdavanja uvoznih i izvoznih dozvola sve relevantne informacije stavlja na raspolaganje na službenim internetskim stranicama. Te se informacije stavljaju na raspolaganje, kad god je to izvedivo, najmanje 21 (dvadeset jedan) dan prije datuma početka primjene, uvođenja ili izmjene postupaka izdavanja dozvola, ali ni u kojem slučaju nakon tog datuma. Te informacije dostupne na internetu sadržavaju podatke propisane člankom 5. Sporazuma o izdavanju uvoznih dozvola. Svaka stranka obavješćuje drugu stranku o uvođenju ili izmjeni postupaka izdavanja izvoznih dozvola, a takva obavijest sadržava iste informacije kao one navedene u članku 5. Sporazuma o izdavanju uvoznih dozvola.

6.    Na zahtjev stranke druga stranka odmah dostavlja sve relevantne informacije o svim postupcima izdavanja uvoznih i/ili izvoznih dozvola koje namjerava donijeti ili koje je donijela ili zadržala, uključujući, mutatis mutandis, informacije iz članaka od 1. do 3. Sporazuma o izdavanju uvoznih dozvola.

ČLANAK 10.8.

Izvozna konkurencija

1.    Stranke potvrđuju svoje obveze navedene u Ministarskoj odluci WTO-a o izvoznoj konkurenciji od 19. prosinca 2015. (WT/MIN(15)/45, WT/L/980) (dalje u tekstu „Ministarska odluka o izvoznoj konkurenciji”).

2.    Za potrebe ovog članka „izvozne subvencije” znači subvencije u smislu članaka 1. i 3. Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama koje ovise o izvoznim rezultatima, uključujući subvencije navedene u Prilogu I. Sporazumu o subvencijama i kompenzacijskim mjerama i subvencije navedene u članku 9. Sporazuma o poljoprivredi.

3.    Stranka ne zadržava, ne uvodi niti ponovno uvodi izvozne subvencije za poljoprivredni proizvod koji se izvozi ili je ugrađen u proizvod koji se izvozi.

4.    Stranka ne zadržava, ne uvodi niti ponovno uvodi izvozne kredite, jamstva za izvozne kredite, programe osiguranja, državna trgovinska poduzeća ili međunarodnu pomoć u hrani ni druge mjere čiji je učinak jednak izvoznoj subvenciji, na poljoprivredni proizvod koji se izvozi ili je ugrađen u robu koja se izvozi na državno područje druge stranke, osim ako su te mjere u skladu s obvezama stranke izvoznice iz sporazumâ WTO-a i odluka Ministarske konferencije i Glavnog vijeća WTO-a, osobito uključujući Ministarsku odluku o izvoznoj konkurenciji.

5.    U Ministarskoj deklaraciji s Balija donesenoj 7. prosinca 2013. (WT/MIN(13)/DEC), poduprtoj Ministarskom odlukom o izvoznoj konkurenciji, stranke potvrđuju svoju predanost povećanju transparentnosti i poboljšanju praćenja svih oblika izvoznih subvencija i izvoznih kredita, jamstava za izvozne kredite, programa osiguranja, državnih trgovinskih poduzeća i međunarodne pomoći u hrani, kao i drugih mjera čiji je učinak jednak izvoznoj subvenciji.

6.    Stranke potvrđuju obveze preuzete na temelju Ministarske odluke o izvoznoj konkurenciji koje se odnose na međunarodnu pomoć u hrani, a na relevantnim međunarodnim forumima surađuju na širenju načina isporuke pomoći u hrani koji se u praksi pokazao najboljim, nastojeći ograničiti monetizaciju i isporuku te pomoći samo na hitne situacije.

ČLANAK 10.9.

Carine, porezi i druge naknade i pristojbe za izvoz

Stranka ne uvodi niti zadržava carine ili pristojbe bilo koje vrste na izvoz ili u vezi s izvozom robe u drugu stranku, osim u skladu s Prilogom 10.-B, 3 (tri) godine od datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma.

ČLANAK 10.10.

Državna trgovinska poduzeća

1.    Ništa u ovom dijelu Sporazuma ne sprečava stranku da održava ili osniva državna trgovinska poduzeća u skladu s člankom XVII. GATT-a iz 1994., uključujući njegove napomene i dodatne odredbe, i Sporazuma WTO-a o tumačenju članka XVII. GATT-a iz 1994., koji se ugrađuju mutatis mutandis u ovaj dio Sporazuma i postaju njegov sastavni dio.

2.    Ako stranka od druge stranke zatraži informacije o pojedinačnim slučajevima državnih trgovinskih poduzeća, njihovu poslovanju ili učinku njihova poslovanja na bilateralnu trgovinu, stranka kojoj je zahtjev upućen osigurava potpunu transparentnost u skladu s člankom XVII. GATT-a iz 1994.

3.    Neovisno o stavku 1., stranka ne određuje niti zadržava određeni uvozni ili izvozni monopol, osim onih koje je već uspostavila ili koji su propisani njezinim Ustavom kako je navedeno u Prilogu 10.-C. Za potrebe ovog stavka uvozni ili izvozni monopol znači isključivo pravo ili ovlaštenje koje stranka dodjeljuje subjektu za uvoz robe iz druge stranke ili izvoz robe u drugu stranku.

ČLANAK 10.11.

Zabrana količinskih ograničenja

1.    Stranka ne donosi niti provodi zabrane ili ograničenja na uvoz bilo koje robe druge stranke ili na izvoz ili prodaju za izvoz bilo koje robe namijenjene drugoj stranki, bez obzira na to primjenjuju li se u obliku kvota, dozvola ili drugih mjera, osim u skladu s člankom XI. GATT-a iz 1994., uključujući njegove napomene i dodatne odredbe. U tu se svrhu članak XI. GATT-a iz 1994. te njegove napomene i dodatne odredbe mutatis mutandis ugrađuju u ovaj dio Sporazuma i postaju njegov sastavni dio.

2.    Stranka ne smije donijeti niti provoditi zahtjeve za izvozne ili uvozne cijene, osim ako je to dopušteno pri provedbi antidampinških i kompenzacijskih naloga za carine ili preuzetih obveza koje se odnose na cijene.

ČLANAK 10.12.

Korištenje povlastica

1.    Za potrebe praćenja funkcioniranja ovog dijela Sporazuma i izračuna stopa iskorištenosti povlastica stranke svake godine razmjenjuju statističke podatke o uvozu za razdoblje koje počinje 1 (jednu) godinu nakon datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma i završava 10 (deset) godina nakon ukidanja carina za svu robu u skladu s Prilogom 10.-A. Osim ako Zajednički odbor u sastavu za trgovinu odluči drukčije, to se razdoblje automatski produljuje za 5 (pet) godina, a nakon toga Zajednički odbor u sastavu za trgovinu može donijeti odluku o dodatnom produljenju.

2.    Razmjena statističkih podataka o uvozu iz stavka 1. obuhvaća podatke koji se odnose na zadnju dostupnu godinu, uključujući vrijednost i, ako je primjenjivo, količinu, na razini tarifne stavke za uvoz robe druge stranke na koju se primjenjuje povlašteno carinsko postupanje na temelju ovog dijela Sporazuma i za uvoz robe na koju se primjenjuje nepovlašteno postupanje.

3.    Neovisno o stavku 2. i podložno zahtjevima povjerljivosti u skladu sa svojim zakonima i drugim propisima stranka nije obvezna razmjenjivati statističke podatke o uvozu.

ČLANAK 10.13.

Posebne mjere za upravljanje povlaštenim postupanjem

1.    Stranke surađuju u sprečavanju, otkrivanju i suzbijanju povreda svojih zakona i drugih propisa te nepravilnosti i prijevara povezanih s povlaštenim postupanjem koje se odobrava na temelju ovog poglavlja, u skladu s poglavljem 11. i Prilogom 12.-A.

2.    U skladu s postupkom utvrđenim u stavku 4. stranka može donijeti odluku o privremenom suspendiranju odgovarajućeg povlaštenog postupanja za predmetne proizvode ako na temelju objektivnih, uvjerljivih i provjerljivih informacija utvrdi:

(a)    da su počinjena opsežna sustavna kršenja odgovarajućih zakona i propisa te nepravilnosti ili prijevare radi povlaštenog tarifnog postupanja koje se odobrava na temelju ovog poglavlja; i

(b)    da druga stranka sustavno odbija ispuniti ili na drugi način ne ispunjava svoje obveze iz stavka 1., u skladu s poglavljem 11. i Prilogom 12.-A.

3.    Za potrebe ovog članka neispunjavanje obveza iz stavka 1. među ostalim znači jasno dokazano i sustavno:

(a)    neispunjavanje obveze provjere statusa predmetnih proizvoda s podrijetlom, u skladu s postupcima utvrđenima u člancima 11.24. i 11.25.; te

(b)    odbijanje ili neopravdano kašnjenje kad je riječ o priopćavanju rezultata provjere podrijetla provedene u skladu s člancima 11.25. i 11.26.; ili

(c)    nedostatak administrativne suradnje u skladu s Prilogom 12.-A.

4.    Stranka koja je donijela zaključak iz stavka 2. bez nepotrebne odgode o tome obavješćuje Zajednički odbor u sastavu za trgovinu i dostavlja mu informacije na kojima se temelji taj zaključak.

5.    Ako su ispunjeni zahtjevi iz stavka 4., stranka koja je donijela zaključak u okviru Zajedničkog odbora u sastavu za trgovinu pokreće savjetovanje s drugom strankom kako bi se pronašlo rješenje prihvatljivo objema strankama. Ako stranke ne uspiju dogovoriti uzajamno prihvatljivo rješenje u roku od 3 (tri) mjeseca od datuma obavijesti, stranka koja je donijela zaključak može odlučiti privremeno suspendirati odgovarajuće povlašteno postupanje za predmetne proizvode. U takvim slučajevima stranka koja je donijela zaključak bez nepotrebne odgode obavješćuje Zajednički odbor u sastavu za trgovinu o privremenoj suspenziji.

6.    Odluka o privremenoj suspenziji odgovarajućeg povlaštenog postupanja za predmetni proizvod na temelju stavka 4. primjenjuje se samo na razdoblje koje je razmjerno učinku na financijske interese predmetne stranke i nije dulje od 3 (tri) mjeseca. Ako se na temelju objektivnih i provjerljivih kriterija može utvrditi da uvjeti na kojima se temelji odluka o suspendiranju postoje i nakon isteka razdoblja suspenzije, predmetna stranka može produljiti tu odluku o suspenziji na jednako razdoblje. Za svaku se suspenziju provodi periodično savjetovanje u okviru Zajedničkog odbora u sastavu za trgovinu. U slučaju produljenja u Zajedničkom odboru u sastavu za trgovinu održavaju se savjetovanja najmanje 15 (petnaest) dana prije isteka razdoblja suspenzije.

7.    Svaka stranka u skladu sa svojim internim postupcima objavljuje informacije uvoznicima o svim činjenicama u skladu sa stavkom 4. i odlukama o privremenoj suspenziji iz stavaka 5. i 6.

ODJELJAK C

INSTITUCIONALNE ODREDBE

ČLANAK 10.14.

Pododbor za trgovinu robom

1.    Pododbor za trgovinu robom osnovan u skladu s člankom 9.9. stavkom 4. uz funkcije navedene u člancima 2.4., 9.9. i 13.14. ima i sljedeće funkcije:

(a)    promicanje trgovine robom između stranaka;

(b)    godišnje ocjenjivanje korištenja i upravljanja kvotama i povlasticama dodijeljenima ovim dijelom Sporazuma; i

(c)    raspravljanje, pojašnjavanje i rješavanje svih tehničkih problema koji se mogu pojaviti između stranaka u vezi s pitanjima povezanima s primjenom carinske nomenklature svake stranke kako je definirana u stavcima 3. i 4. Priloga 10.-A.

ČLANAK 10.15.

Pododbor za trgovinu vinskim proizvodima i jakim alkoholnim pićima

1.    Pododbor za trgovinu vinskim proizvodima i jakim alkoholnim pićima osnovan u skladu s člankom 9.9. stavkom 4. uz funkcije navedene u člancima 2.4. i 9.9. ima i sljedeće funkcije:

(a)    pravodobno obavješćivanje o izmjenama zakona i drugih propisa o pitanjima obuhvaćenima Prilogom 10.-D koje utječu na vinske proizvode i jaka alkoholna pića kojima stranke trguju; i

(b)    donošenje odluka o utvrđivanju pojedinosti pravila iz stavka 2. Dodatka 10.-D-3., osobito obrazaca koji će se koristiti i pojedinosti o informacijama koje treba navesti u izvješću o analizi.

ČLANAK 10.16.

Suradnja u trgovini vinskim proizvodima i jakim alkoholnim pićima te središnje točke

1.    Stranke surađuju i razmatraju pitanja koja se odnose na trgovinu vinskim proizvodima i jakim alkoholnim pićima, a posebno:

(a)    definicije proizvoda, certificiranje i označivanje vinskih proizvoda;

(b)    korištenje sorti vinove loze za proizvodnju vina i njihovo označivanje; i

(c)    definicije proizvoda, certificiranje i označivanje jakih alkoholnih pića.

2.    Stranke blisko surađuju i traže načine za poboljšanje uzajamne pomoći u primjeni Priloga 10.-D, posebno kako bi se suzbile prijevarne prakse.

3.    Kako bi se olakšala uzajamna pomoć između provedbenih i nadležnih tijela stranaka u pitanjima obuhvaćenima ovim Prilogom, svaka stranka imenuje tijela odgovorna za primjenu i provedbu Priloga 10.-D. Ako imenuje više nadležnih tijela, stranka se brine za koordinaciju rada tih tijela. U takvim slučajevima imenuje i jedno tijelo za vezu koje tijelu druge stranke služi kao jedinstvena kontaktna točka.

4.    Najkasnije 6 (šest) mjeseci od datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma stranke se putem Pododbora za trgovinu vinskim proizvodima i jakim alkoholnim pićima međusobno obavješćuju o podacima za kontakt tijelâ i kontaktnih točaka iz stavka 3. Stranke se međusobno obavješćuju o svakoj izmjeni podataka za kontakt tih tijela i kontaktnih točaka.

POGLAVLJE 11.

PRAVILA O PODRIJETLU I POSTUPCI POVEZANI S PODRIJETLOM

ODJELJAK A

PRAVILA O PODRIJETLU

ČLANAK 11.1.

Definicije

Za potrebe ovog poglavlja:

(a)    „razvrstano” se odnosi na razvrstavanje proizvoda ili materijala u pojedini odsjek, poglavlje, tarifni broj ili tarifni podbroj Harmoniziranog sustava;

(b)    „pošiljka” znači proizvodi koje jedan izvoznik istodobno šalje jednom primatelju ili proizvodi obuhvaćeni jedinstvenom prijevoznom ispravom koja se odnosi na njihovu otpremu od izvoznika do primatelja ili, ako takva isprava ne postoji, proizvodi obuhvaćeni jednim računom;

(c)    „carinsko tijelo ili nadležno državno tijelo” odnosi se na:

i.    u Europskoj uniji službe Europske komisije nadležne za carinska pitanja te carinske uprave i druga tijela država članica Europske unije nadležna za primjenu i izvršavanje carinskih propisa; i

ii.    u Mercosuru nadležna tijela država Mercosura potpisnica Sporazuma ili njihovi sljednici, kako je navedeno u nastavku:

(A)    Argentina: Secretaría de Industria y Gestión Comercio of the Ministerio de Economía;

(B)    Brazil: Secretaria de Comércio Exterior do Ministério do Desenvolvimento, Indústria, Comércio e Serviços and Secretaria Especial da Receita Federal do Brasil of the Ministério da Fazenda;

(C)    Paragvaj: Subsecretaría de Estado de Comercio y Servicios of the Ministerio de Industria y Comercio; i

(D)    Urugvaj: Asesoría de Política Comercial of the Ministerio de Economía y Finanzas;

(d)    „izvoznik” znači osoba sa sjedištem u stranki koja izvozi proizvod s podrijetlom te izdaje tvrdnju o podrijetlu;

(e)    „zamjenjivi materijali” znači materijali koji su iste vrste i tržišne kakvoće, s jednakim tehničkim i fizičkim značajkama, te koji se ne mogu razlikovati jedan od drugog jednom kad se ugrade u proizvod;

(f)    „roba” znači materijali i proizvodi;

(g)    „uvoznik” znači osoba koja uvozi proizvod s podrijetlom i za njega traži povlašteno tarifno postupanje;

(h)    „proizvodnja” znači svaka vrsta obrade ili prerade, uključujući sastavljanje ili posebne postupke,

(i)    „materijal” znači bilo koji sastojak, sirovina, sastavnica ili dio koji se upotrebljava u proizvodnji proizvoda; i

(j)    „proizvod” znači proizvod koji se izrađuje, čak i ako je namijenjen kasnijoj uporabi u drugim postupcima izrade.

ČLANAK 11.2.

Opći zahtjevi

1.    Za potrebe primjene povlaštenog tarifnog postupanja stranke na robu s podrijetlom druge stranke u skladu s ovim dijelom Sporazuma sljedeći se proizvodi smatraju proizvodima podrijetlom iz Europske unije pod uvjetom da ispunjavaju sve ostale primjenjive zahtjeve iz ovog poglavlja:

(a)    proizvodi u cijelosti dobiveni u Europskoj uniji u skladu s člankom 11.4.;

(b)    proizvodi dobiveni u Europskoj uniji isključivo od materijala s podrijetlom; ili

(c)    proizvodi dobiveni u Europskoj uniji u kojima su upotrijebljeni materijali bez podrijetla, pod uvjetom da su ispunili zahtjeve iz Priloga 11.-B.

2.    Za potrebe primjene povlaštenog tarifnog postupanja stranke na robu s podrijetlom druge stranke u skladu s ovim dijelom Sporazuma sljedeći se proizvodi smatraju proizvodima podrijetlom iz Mercosura pod uvjetom da ispunjavaju sve ostale primjenjive zahtjeve iz ovog poglavlja:

(a)    proizvodi u cijelosti dobiveni u Mercosuru u skladu s člankom 11.4.;

(b)    proizvodi dobiveni u Mercosuru isključivo od materijala s podrijetlom; ili

(c)    proizvodi dobiveni u Mercosuru u kojima su upotrijebljeni materijali bez podrijetla, pod uvjetom da su ispunili zahtjeve iz Priloga 11.-B.

3.    Ako je proizvod stekao status proizvoda s podrijetlom, materijali bez podrijetla upotrijebljeni u njegovoj proizvodnji ne smatraju se materijalima bez podrijetla ako se proizvod ugrađuje u drugi proizvod kao materijal.

ČLANAK 11.3.

Dvostrana kumulacija podrijetla

1.    Proizvodi podrijetlom iz Europske unije smatraju se materijalima podrijetlom iz Mercosura ako su ugrađeni u proizvod koji je ondje dobiven, pod uvjetom da su podvrgnuti obradi ili preradi koja nadilazi postupke iz članka 11.6.

2.    Proizvodi podrijetlom iz Mercosura smatraju se materijalima podrijetlom iz Europske unije ako su ugrađeni u proizvod koji je ondje dobiven, pod uvjetom da su podvrgnuti obradi ili preradi koja nadilazi postupke iz članka 11.6.

ČLANAK 11.4.

Proizvodi dobiveni u cijelosti

1.    Proizvodima koji su u cijelosti dobiveni u Europskoj uniji ili u Mercosuru smatraju se sljedeći proizvodi:

(a)    mineralni proizvodi i druge prirodne tvari koji su izvađeni iz njihova tla ili morskog dna;

(b)    ondje uzgajane ili ubrane biljke i biljni proizvodi;

(c)    žive životinje koje su ondje okoćene i uzgojene;

(d)    proizvodi od ondje uzgojenih živih životinja;

(e)    proizvodi od zaklanih životinja koje su ondje okoćene i uzgojene;

(f)    proizvodi dobiveni ondje obavljenim lovom ili ribolovom;

(g)    proizvodi akvakulture ako su ribe, rakovi, mekušci i ostali vodeni beskralježnjaci ondje dobiveni i uzgojeni;

(h)    proizvodi ribolova i drugi proizvodi dobiveni iz mora uz pomoć njihovih plovila 10 ;

(i)    proizvodi izrađeni na njihovim brodovima tvornicama isključivo od proizvoda iz točke (h);

(j)    mineralni proizvodi i drugi neživi prirodni resursi uzeti ili izvađeni s morskog ili oceanskog dna ili podzemlja:

i.    isključivi gospodarski pojas država Mercosura potpisnica Sporazuma ili država članica Europske unije, kako je utvrđeno njihovim zakonima i propisima te u skladu s dijelom V. UNCLOS-a;

ii.    epikontinentalni pojas država Mercosura potpisnica Sporazuma ili država članica Europske unije, kako je utvrđen njihovim zakonima i propisima te u skladu s dijelom VI. UNCLOS-a; ili

iii.    područje, kako je definirano u članku 1.1. UNCLOS-a, na kojem stranka ili osoba iz stranke ima isključiva prava iskorištavanja u skladu s dijelom XI. UNCLOS-a i Sporazumom o provedbi dijela XI. UNCLOS-a;

(k)    rabljeni proizvodi koji su ondje prikupljeni, a namijenjeni su samo za recikliranje sirovina;

(l)    otpad i otpadni materijal nastali zbog ondje obavljenih proizvodnih postupaka 11 ; ili

(m)    roba koja je ondje proizvedena isključivo od proizvoda navedenih u točkama od (a) do (l).

2.    Izrazi „njihova plovila” i „njihovi brodovi tvornice” u stavku 1. točkama (h) i (i) primjenjuju se samo na plovila i brodove tvornice:

(a)    koji su registrirani u državi članici Europske unije ili državi Mercosura potpisnici Sporazuma i prema potrebi imaju dozvole za ribolov koje je izdala država Mercosura potpisnica Sporazuma ili Europska unija na ime ribarskih poduzeća koja su propisno registrirana za obavljanje djelatnosti u toj državi članici Europske unije ili u toj državi Mercosura potpisnici Sporazuma;

(b)    koji plove pod zastavom iste države članice Europske unije ili države Mercosura potpisnice Sporazuma, u kojoj su registrirani 12 ; i

(c)    koji ispunjavaju jedan od sljedećih uvjeta:

i.    u barem pedesetpostotnom su vlasništvu najmanje jedne fizičke osobe 13 iz stranaka;

ii.    u vlasništvu su pravnih osoba 14 :

(A)    koje imaju sjedište i glavno mjesto poslovanja u stranki; i

(B)    u kojima barem 50 % (pedeset posto) vlasništva pripada fizičkim ili pravnim osobama stranaka; ili

iii.    najmanje dvije trećine posade čine fizičke osobe stranaka.

ČLANAK 11.5.

Odstupanja

1.    Ako materijal bez podrijetla koji se upotrebljava u proizvodnji proizvoda ne ispunjava zahtjeve iz Priloga 11.-B, takav se proizvod svejedno smatra proizvodom podrijetlom iz stranke:

(a)    ako ukupna vrijednost materijala bez podrijetla ne prelazi 10 % (deset posto) cijene proizvoda franko tvornica; i

(b)    ako se primjenom ovog stavka ne premašuje nijedan postotak maksimalne vrijednosti ili mase materijala bez podrijetla naveden u Prilogu 3.-B.

2.    Stavak 1. ne primjenjuje se na proizvode iz poglavlja od 50. do 63. Harmoniziranog sustava, na koje se primjenjuju odstupanja navedena u napomenama 6. i 7. Priloga 11.-A.

ČLANAK 11.6.

Nedostatna obrada ili prerada

1.    Neovisno o članku 11.2. stavku 1. točki (c) i članku 11.2. stavku 2. točki (c), proizvod se ne smatra proizvodom podrijetlom iz stranke ako se njegova proizvodnja sastoji samo od sljedećih postupaka obavljenih na materijalima bez podrijetla u toj stranki:

(a)    postupci za očuvanje robe u dobrom stanju tijekom prijevoza i skladištenja;

(b)    promjene ambalaže te rastavljanje i sastavljanje paketa;

(c)    pranje, čišćenje ili uklanjanje prašine, hrđe, ulja, boje ili drugih premaza;

(d)    glačanje ili prešanje tekstila;

(e)    jednostavni postupci bojenja i laštenja;

(f)    odvajanje od ljuske, djelomično ili potpuno bijeljenje, poliranje i glaziranje žitarica i riže;

(g)    postupci dodavanja bojila ili aroma šećeru ili izrade kocki šećera te djelomično ili potpuno mljevenje kristalnog šećera;

(h)    guljenje, uklanjanje koštica i ljuštenje voća, orašastih plodova i povrća;

(i)    oštrenje, jednostavno drobljenje, separacija ili jednostavno rezanje;

(j)    sijanje, prebiranje, razvrstavanje, raspoređivanje, stupnjevanje i slaganje, uključujući sastavljanje setova proizvoda;

(k)    jednostavno pakiranje u staklenke, konzerve, čuture, vreće, sanduke ili kutije, pričvršćivanje na kartone ili ploče i svi ostali jednostavni postupci pakiranja;

(l)    stavljanje ili tiskanje oznaka, etiketa, logotipova i drugih sličnih znakova na proizvode ili njihova pakiranja;

(m)    jednostavno miješanje proizvoda, od iste ili različitih vrsta, i jednostavno miješanje šećera s bilo kojim drugim materijalom;

(n)    jednostavno sklapanje dijelova bez podrijetla kako bi se izradio cjelovit proizvod ili rastavljanje proizvoda na sastavne dijelove;

(o)    jednostavno dodavanje vode, razrjeđivanje, dehidracija ili denaturacija proizvodâ;

(p)    kombinacija dvaju ili više postupaka navedenih pod točkama od (a) do (o); ili

(q)    klanje životinja.

2.    Za potrebe stavka 1. postupci se smatraju jednostavnima ako za njihovo izvođenje nisu potrebne ni posebne vještine ni strojevi, aparati ili alati posebno proizvedeni ili ugrađeni za te postupke.

ČLANAK 11.7.

Kvalifikacijska jedinica

1.    Kvalifikacijska jedinica za primjenu ovog poglavlja je konkretni proizvod kako je razvrstan u skladu s Harmoniziranim sustavom.

2.    Kad je riječ o proizvodu koji je sastavljen od skupine ili skupa predmeta i razvrstan u jedan tarifni broj Harmoniziranog sustava, takva cjelina čini kvalifikacijsku jedinicu.

3.    Ako se pošiljka sastoji od više istovjetnih proizvoda razvrstanih prema istom tarifnom broju iz Harmoniziranog sustava, odredbe ovog poglavlja primjenjuju se na svaki od predmetnih proizvoda pojedinačno.

ČLANAK 11.8.

Materijali i spremnici za pakiranje

1.    Ako je za potrebe razvrstavanja u skladu s Općim pravilom 5. za tumačenje Harmoniziranog sustava uz proizvod uključena ambalaža, ona je uključena i u postupak utvrđivanja podrijetla.

2.    Materijali za pakiranje i spremnici za otpremu koji se upotrebljavaju za zaštitu proizvodâ tijekom prijevoza ne uzimaju se u obzir pri utvrđivanju podrijetla tih proizvoda.

ČLANAK 11.9.

Pribor, zamjenski dijelovi i alati

Pribor, zamjenski dijelovi i alati koji se šalju s određenom opremom, strojem, aparatom ili vozilom, a koji su uobičajeni za taj proizvod i uključeni u njegovu cijenu ili koji nisu zasebno fakturirani čine jedan proizvod zajedno s predmetnom opremom, strojem, aparatom ili vozilom.

ČLANAK 11.10.

Računovodstveno razdvajanje

1.    Ako se koriste u proizvodnji proizvoda, zamjenjivi materijali s podrijetlom i bez podrijetla tijekom skladištenja fizički se odvajaju prema svojem podrijetlu kako bi materijali s podrijetlom zadržali svoj status.

2.    Neovisno o stavku 1., fizičko odvajanje zamjenjivih materijala s podrijetlom od zamjenjivih materijala bez podrijetla nije potrebno u proizvodnji proizvoda ako se njegovo podrijetlo utvrđuje u skladu s metodom računovodstvenog razdvajanja za upravljanje zalihama.

3.    Računovodstveno razdvajanje bilježi se i primjenjuje u skladu s općeprihvaćenim računovodstvenim načelima koja se primjenjuju u stranki u kojoj je proizvod proizveden.

4.    Metoda računovodstvenog razdvajanja može se primjenjivati samo ako se može jamčiti da status proizvoda s podrijetlom ni u jednom trenutku neće dobiti više proizvoda no što bi to bio slučaj da su materijali fizički razdvojeni.

5.    Stranka može propisati da je za primjenu metode računovodstvenog razdvajanja potrebno prethodno odobrenje odgovarajućih nadležnih tijela. Nadležna tijela mogu izdati odobrenje pod svim uvjetima koje smatraju prikladnima te u takvim slučajevima nadziru korištenje odobrenja. U bilo kojem trenutku mogu povući odobrenje ako njegov korisnik nepropisno primjenjuje metodu računovodstvenog razdvajanja ili ne ispunjava druge uvjete iz ovog poglavlja.

ČLANAK 11.11.

Setovi

Setovi, kako su određeni Općim pravilom 3. za tumačenje Harmoniziranog sustava, smatraju se proizvodom s podrijetlom ako su sve njihove sastavnice proizvodi s podrijetlom. Međutim, ako se set sastoji od proizvodâ s podrijetlom i proizvodâ bez podrijetla, taj se set u cjelini smatra proizvodom s podrijetlom pod uvjetom da vrijednost proizvoda bez podrijetla ne prelazi 15 % (petnaest posto) cijene seta franko tvornica.

ČLANAK 11.12.

Neutralni elementi

Kako bi se utvrdilo je li riječ o proizvodu s podrijetlom ili proizvodu bez podrijetla, nije potrebno odrediti podrijetlo sljedećih elemenata korištenih u njegovoj proizvodnji:

(a)    energije i goriva;

(b)    postrojenja i opreme;

(c)    strojeva i alata; ili

(d)    robe koja ne ulazi niti je namijenjena tome da uđe u konačni sastav proizvoda.

ČLANAK 11.13.

Načelo teritorijalnosti

1.    Uvjeti za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom iz ovog poglavlja moraju bez prekida biti ispunjeni u Europskoj uniji ili Mercosuru.

2.    Ako se roba s podrijetlom iz Europske unije ili Mercosura izvezena u treću zemlju vrati, smatra se robom bez podrijetla, osim ako se carinskim tijelima dostave zadovoljavajući dokazi:

(a)    da je vraćena roba upravo ona roba koja je bila izvezena; i

(b)    da vraćena roba nije bila podvrgnuta nikakvim postupcima osim onima koji su bili potrebni kako bi se roba očuvala u dobrom stanju dok se nalazi u toj trećoj zemlji ili za vrijeme izvoza.

ČLANAK 11.14.

Uvjeti prijevoza

1.    Proizvodi koji su deklarirani za uvoz u stranku moraju biti isti kao proizvodi koji su izvezeni iz stranke iz koje se smatra da potječu. Prije deklariranja za uvoz ni na koji način ne smiju se mijenjati, preinačivati niti podvrgavati postupcima osim onima za očuvanje u dobrom stanju ili onima kojima se dodavanjem ili stavljanjem oznaka, etiketa, plombi ili bilo kojih drugih razlikovnih obilježja osigurava usklađenost s posebnim domaćim zahtjevima stranke uvoznice.

2.    Proizvodi ili pošiljke mogu se skladištiti, a pošiljke razdvojiti ako se to čini na odgovornost izvoznika ili budućeg posjednika robe, a proizvodi ostaju pod nadzorom carine u zemlji ili zemljama tranzita.

3.    U slučaju dvojbe jesu li ispunjeni zahtjevi iz stavaka 1. i 2. carinska tijela stranke uvoznice mogu od uvoznika zahtijevati da dostavi dokaz o sukladnosti, koji može biti u bilo kojem obliku, uključujući ugovorne prijevozne isprave kao što su teretnice, činjenične ili konkretne dokaze na temelju označivanja ili numeriranja paketa ili bilo koji dokaz povezan sa samim proizvodom.

ČLANAK 11.15.

Izložbe

1.    Na uvoz proizvoda s podrijetlom koji su poslani u treću zemlju radi izlaganja i koji su nakon izložbe prodani za uvoz u Europsku uniju ili Mercosur primjenjuju se pogodnosti iz odredaba ovog dijela Sporazuma ako se carinskim tijelima stranke uvoznice podnesu zadovoljavajući dokazi:

(a)    da je izvoznik proizvode poslao iz Europske unije ili Mercosura u treću zemlju u kojoj se izložba održava i tamo ih izložio;

(b)    da je izvoznik te proizvode prodao ili na drugi način ustupio nekoj osobi u Europskoj uniji ili Mercosuru;

(c)    da su proizvodi za vrijeme izložbe ili neposredno nakon nje otpremljeni u istom stanju u kojem su bili poslani na izložbu; i

(d)    da proizvodi od trenutka kad su poslani na izložbu nisu upotrijebljeni ni u koju drugu svrhu osim izlaganja na toj izložbi.

2.    Tvrdnja o podrijetlu sastavlja se u skladu s odjeljkom B i podnosi carinskim tijelima stranke uvoznice. Potrebno je navesti naziv i adresu izložbe.

3.    Stavak 1. primjenjuje se na sve trgovinske, industrijske, poljoprivredne ili obrtničke izložbe, sajmove ili slične javne priredbe tijekom kojih predmetni proizvodi ostaju pod carinskim nadzorom, osim onih koje se organiziraju u privatne svrhe u trgovinama ili poslovnim prostorima radi prodaje stranih proizvoda.

ODJELJAK B

POSTUPCI POVEZANI S PODRIJETLOM

ČLANAK 11.16.

Opći zahtjevi

Na proizvode podrijetlom iz Europske unije pri uvozu u Mercosur i proizvode podrijetlom iz Mercosura pri uvozu u Europsku uniju primjenjuje se povlašteno tarifno postupanje na temelju ovog dijela Sporazuma nakon podnošenja tvrdnje o podrijetlu u skladu s člankom 11.17. te zakonima i drugim propisima svake stranke 15 .

ČLANAK 11.17.

Uvjeti za sastavljanje tvrdnje o podrijetlu

1.    Tvrdnju o podrijetlu iz članka 11.16. može sastaviti:

(a)    izvoznik u skladu s odgovarajućim zakonima i drugim propisima stranke izvoznice; ili

(b)    izvoznik male pošiljke koja se sastoji od jednog ili više paketa koji sadržavaju proizvode s podrijetlom čija ukupna vrijednost ne prelazi prag utvrđen u odgovarajućim zakonima i drugim propisima stranke izvoznice.

2.    Stranke razmjenjuju informacije o odgovarajućim zakonima i drugim propisima iz stavka 1.:

(a)    na dan stupanja na snagu ovog Sporazuma;

(b)    u slučaju eventualnih izmjena tih zakona i drugih propisa, prije njihova stupanja na snagu; i

(c)    na zahtjev bilo koje stranke, u bilo kojem trenutku nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma.

3.    Tvrdnja o podrijetlu može se sastaviti ako je riječ o proizvodima podrijetlom iz Europske unije ili Mercosura koji ispunjavaju ostale zahtjeve iz ovog poglavlja.

4.    Izvoznik koji sastavlja tvrdnju o podrijetlu u svakom trenutku na zahtjev carinskih tijela ili nadležnih državnih tijela stranke izvoznice mora biti spreman dostaviti sve odgovarajuće isprave kojima se dokazuje da predmetni proizvodi imaju status proizvoda s podrijetlom te da su ispunjeni ostali zahtjevi iz ovog poglavlja.

5.    Izvoznik sastavlja tvrdnju o podrijetlu na računu, dostavnici ili drugoj komercijalnoj ispravi u kojoj se proizvod s podrijetlom opisuje dovoljno detaljno da se omogući njegova identifikacija korištenjem jedne od jezičnih verzija iz Priloga 11.-C i u skladu sa zakonima i drugim propisima stranke izvoznice.

6.    Tvrdnja o podrijetlu sadržava originalni vlastoručni potpis izvoznika, osim ako je drukčije predviđeno odgovarajućim zakonima i drugim propisima stranke izvoznice.

7.    Izvoznik može sastaviti tvrdnju o podrijetlu u trenutku izvoza proizvoda na koje se ona odnosi ili nakon izvoza, pod uvjetom da se u stranki uvoznici predoči najkasnije dvije godine od uvoza proizvoda na koje se odnosi.

ČLANAK 11.18.

Valjanost tvrdnje o podrijetlu

1.    Tvrdnja o podrijetlu vrijedi 12 (dvanaest) mjeseci od datuma na koji ju je izvoznik sastavio i u tom se roku podnosi carinskim tijelima stranke uvoznice.

2.    Tvrdnje o podrijetlu podnesene nakon roka navedenog u stavku 1. mogu se prihvatiti radi povlaštenog postupanja samo ako zbog iznimnih okolnosti nisu mogle biti podnesene u roku.

3.    U drugim slučajevima kašnjenja pri podnošenju carinska tijela stranke uvoznice mogu prihvatiti tvrdnju o podrijetlu ako su proizvodi dostavljeni prije krajnjeg roka.

ČLANAK 11.19.

Uvoz u djelomičnim pošiljkama

Ako se rastavljeni ili nesastavljeni proizvodi u smislu Općeg pravila 2. točke (a) za tumačenje Harmoniziranog sustava koji se uvrštavaju u odjeljke od XV. do XXI. Harmoniziranog sustava na zahtjev uvoznika i pod uvjetima koje utvrđuju carinska tijela stranke uvoznice uvoze kao djelomične pošiljke, za njih se carinskim tijelima podnosi samo jedna tvrdnja o podrijetlu pri uvozu prve djelomične pošiljke.

ČLANAK 11.20.

Izuzeća od tvrdnje o podrijetlu

1.    Proizvodi koje u malim pošiljkama pojedinac šalje pojedincu ili koji čine osobnu prtljagu putnika prihvaćaju se kao proizvodi s podrijetlom bez potrebe podnošenja dokaza o podrijetlu ako nisu uvezeni zbog trgovine, ako su deklarirani kao proizvodi koji ispunjavaju zahtjeve iz ovog poglavlja i ako nema sumnje u istinitost te deklaracije. Za proizvode koji se šalju poštom ta se izjava može unijeti u carinsku deklaraciju CN22/CN23 ili na list papira koji se prilaže toj ispravi.

2.    Povremeni uvoz koji se sastoji isključivo od proizvoda za osobnu uporabu primatelja ili putnika ili njihovih obitelji ne smatra se uvozom trgovačke naravi ako je iz naravi i količine tih proizvoda očito da se ne uvoze iz komercijalnih razloga.

3.    Ukupna vrijednost proizvoda iz stavka 1. ne smije premašiti vrijednosti utvrđene u zakonima i drugim propisima stranke uvoznice. Stranke razmjenjuju informacije o tim vrijednostima.

ČLANAK 11.21.

Popratna dokumentacija

Dokumenti iz članka 11.17. stavka 4. mogu uključivati:

(a)    izravne dokaze o postupcima koje je izvoznik ili dobavljač proveo da bi se dobila predmetna roba i koji se nalaze, primjerice, u njegovoj računovodstvenoj ili knjigovodstvenoj evidenciji;

(b)    isprave koje dokazuju status proizvoda s podrijetlom za upotrijebljene materijale, a koje su izdane ili sastavljene u Europskoj uniji ili Mercosuru, ako su te isprave upotrijebljene, izdane ili sastavljene u skladu sa zakonima i drugim propisima te stranke;

(c)    isprave kojima se dokazuje obrada ili prerada materijala u Europskoj uniji ili Mercosuru, a koje su izdane ili sastavljene u Europskoj uniji ili Mercosuru, ako se ti dokumenti upotrebljavaju, izdaju ili sastavljaju u skladu sa zakonima i drugim propisima te stranke; i

(d)    tvrdnju o podrijetlu kojom se dokazuje status proizvoda s podrijetlom za upotrijebljene materijale sastavljenu u Europskoj uniji ili Mercosuru u skladu s ovim poglavljem.

ČLANAK 11.22.

Zahtjevi za čuvanje evidencije

Izvoznik koji sastavlja tvrdnju o podrijetlu presliku tvrdnje o podrijetlu i isprava iz članka 11.17. stavka 4. čuva najmanje 3 (tri) godine od datuma sastavljanja tvrdnje o podrijetlu. Uvoznik tu tvrdnju o podrijetlu ili, ako je izvornik u posjedu carinskog tijela ili nadležnog državnog tijela, njezinu presliku čuva najmanje 3 (tri) godine od datuma uvoza proizvoda na koje se odnosi ta tvrdnja.

ČLANAK 11.23.

Nepodudarnosti i formalne pogreške

1.    Manje nepodudarnosti između tvrdnji o podrijetlu i isprava koje su podnesene carinskom uredu u svrhu obavljanja formalnosti za uvoz proizvoda ne čine tvrdnju o podrijetlu ništavom ako se propisno ustanovi da ta isprava odgovara dostavljenim proizvodima.

2.    Očite formalne pogreške u tvrdnji o podrijetlu nisu razlog za njezino odbacivanje ako ne uzrokuju sumnju u točnost informacija sadržanih u toj tvrdnji o podrijetlu.

ČLANAK 11.24.

Suradnja carinskih tijela i nadležnih državnih tijela

1.    Carinska tijela ili nadležna državna tijela država članica Europske unije i država Mercosura potpisnica Sporazuma međusobno si u okviru komunikacije između Europske komisije i Tajništva Mercosura dostavljaju adrese carinskih tijela ili nadležnih državnih tijela odgovornih za provjeru tvrdnji o podrijetlu.

2.    U svrhu pravilne primjene ovog poglavlja Europska unija i Mercosur međusobno si pomažu preko svojih carinskih tijela ili nadležnih državnih tijela pri provjeri vjerodostojnosti tvrdnji o podrijetlu i točnosti informacija navedenih u tim tvrdnjama.

3.    Kako bi se spriječile, istražile i suzbile povrede carinskog zakonodavstva, u Prilogu 12.-A predviđena je suradnja među carinskim tijelima ili nadležnim državnim tijelima, uključujući prisutnost propisno ovlaštenih službenika jedne stranke na državnom području druge stranke, uz suglasnost i u skladu s uvjetima koje je utvrdila stranka na čijem se državnom području pruža pomoć.

ČLANAK 11.25.

Provjera tvrdnji o podrijetlu

1.    Provjere tvrdnji o podrijetlu obavljaju se nasumičnim odabirom ili kad god carinska tijela ili nadležna državna tijela stranke uvoznice imaju osnovane razloge za sumnju u vjerodostojnost tih tvrdnji, u status predmetnih proizvoda s podrijetlom ili u ispunjenje ostalih zahtjeva iz ovog poglavlja.

2.    Za potrebe provedbe stavka 1. carinska tijela ili nadležna državna tijela stranke uvoznice vraćaju tvrdnju o podrijetlu ili njezinu presliku carinskim tijelima ili nadležnim državnim tijelima stranke izvoznice, pri čemu navode razloge za zahtjev za provjeru. Uz zahtjev za provjeru šalju i sve dobivene isprave ili informacije koje upućuju na to da podaci navedeni u tvrdnji o podrijetlu nisu točni.

3.    Zahtjev za provjeru i naknadni odgovor podnose se na službenom jeziku carinskog tijela ili nadležnog državnog tijela stranke uvoznice koje zahtijeva provjeru, na jeziku koji je prihvatljiv toj stranki ili u skladu s člankom 5. stavkom 3. Priloga 12.-A.

4.    Provjeru obavljaju carinska tijela ili nadležna državna tijela stranke izvoznice. U tu svrhu imaju pravo zatražiti dokaze i obaviti provjere izvoznikovih poslovnih knjiga ili druge provjere koje smatraju primjerenima.

5.    Ako carinska tijela ili nadležna državna tijela stranke uvoznice odluče suspendirati odobravanje povlaštenog postupanja za predmetne proizvode dok čekaju rezultate provjere, uvozniku nude puštanje proizvoda podložno svim mjerama predostrožnosti koje carinska tijela ili nadležna državna tijela smatraju potrebnima. Eventualna suspenzija povlaštenog postupanja prestaje čim stranka uvoznica utvrdi podrijetlo proizvoda.

6.    Carinska tijela ili nadležna državna tijela stranke izvoznice u najkraćem mogućem roku obavješćuju tijela stranke uvoznice koja traže provjeru o rezultatima te provjere. Stranka izvoznica carinskim tijelima ili nadležnim državnim tijelima stranke uvoznice dostavlja:

(a)    rezultate provjere;

(b)    opis proizvoda podvrgnutog provjeri i razvrstavanje u carinsku tarifu relevantno za primjenu pravila o podrijetlu;

(c)    opis i objašnjenje proizvodnje dovoljno za podupiranje logičke podloge o statusu proizvoda s podrijetlom tog proizvoda;

(d)    informacije o načinu na koji je provedena provjera; i

(e)    prema potrebi, popratnu dokumentaciju.

7.    Ako se u roku od 10 (deset) mjeseci od datuma zahtjeva za provjeru ne dobije odgovor ili ako odgovor ne sadržava dostatne podatke za utvrđivanje vjerodostojnosti predmetne tvrdnje ili podrijetla proizvoda, carinska tijela ili nadležna državna tijela koja zahtijevaju provjeru mogu, osim u slučaju izvanrednih okolnosti, odbiti povlašteno tarifno postupanje za proizvode obuhvaćene tvrdnjom o podrijetlu. Stranke mogu sporazumno produljiti taj rok od 10 (deset) mjeseci, uzimajući u obzir broj zahtjeva za provjeru i složenost provjera.

8.    Na zahtjev carinskih tijela ili nadležnih državnih tijela stranke izvoznice koja zahtijevaju provjeru carinska tijela ili nadležna državna tijela stranke uvoznice obavješćuju ih o svojoj odluci o postupku provjere.

ČLANAK 11.26.

Savjetovanja

1.    Ako carinska tijela ili nadležna državna tijela stranke uvoznice u vezi s postupcima provjere iz članka 11.25. namjeravaju utvrditi podrijetlo koje nije u skladu s odgovorom carinskih tijela ili nadležnih državnih tijela stranke izvoznice u skladu s člankom 11.25. stavkom 6., stranka uvoznica o toj namjeri obavješćuje stranku izvoznicu u roku od 60 (šezdeset) dana od primitka odgovora u skladu s člankom 11.25. stavkom 6.

2.    Radi pomirenja razlika u postupcima provjere, stranke na zahtjev bilo koje od njih održavaju savjetovanja u roku od 90 (devedeset) dana od datuma obavijesti iz stavka 1. ili u dogovorenom roku. Rok za savjetovanje može se produljiti za svaki pojedinačni slučaj i to na temelju međusobnog pisanog dogovora stranaka.

3.    Ako postoje razlike u postupcima provjere koje se ne mogu riješiti između carinskih tijela ili nadležnih državnih tijela stranke uvoznice koja zahtijevaju provjeru i carinskih tijela ili nadležnih državnih tijela stranke izvoznice odgovornih za provedbu te provjere ili ako takve razlike dovode do nejasnoća u smislu tumačenja ovog poglavlja, takve se razlike ili pitanja podnose Pododboru za carinu, olakšavanje trgovine i pravila o podrijetlu iz članka 11.32.

4.    Carinska tijela ili nadležna državna tijela stranke uvoznice koja zahtijevaju provjeru odluku o podrijetlu mogu donijeti nakon savjetovanja u Pododboru za carinu, olakšavanje trgovine i pravila o podrijetlu te samo na temelju dostatnog obrazloženja nakon što je uvozniku odobreno pravo na saslušanje. Stranka izvoznica obavješćuje se o toj odluci.

5.    Ništa u ovom članku ne utječe na postupke ili prava stranaka na temelju poglavlja 29.

6.    Sporovi između uvoznika i carinskih tijela ili nadležnih državnih tijela stranke uvoznice u svim se slučajevima rješavaju u skladu s pravom te stranke.

ČLANAK 11.27.

Povjerljivost

1.    Svaka stranka u skladu sa svojim zakonima čuva povjerljivost informacija prikupljenih u skladu s ovim poglavljem i te informacije štiti od otkrivanja.

2.    Informacije koje su pribavila tijela stranke uvoznice smiju upotrebljavati samo ta tijela za potrebe ovog poglavlja. Svaka stranka osigurava da se povjerljive informacije prikupljene u skladu s ovim poglavljem ne upotrebljavaju u druge svrhe osim za primjenu i izvršavanje utvrđivanja podrijetla i carinskih pitanja, osim uz dopuštenje osobe ili stranke koja je dostavila te povjerljive informacije.

3.    Neovisno o stavku 2. stranka uvoznica može dopustiti da se informacije prikupljene u skladu s ovim poglavljem upotrebljavaju ili otkrivaju u upravnim ili sudskim postupcima ili postupcima o pitanjima nadležnosti, pokrenutima zbog nepoštovanja zakonodavstva povezanog s carinama kojim se provodi ovo poglavlje. U tom slučaju stranka uvoznica obavješćuje stranku izvoznicu o upotrebi ili otkrivanju informacija.

ČLANAK 11.28.

Administrativne mjere i sankcije

Svaka stranka u skladu sa svojim zakonima i drugim propisima izriče administrativne mjere i sankcije svakoj osobi koja radi dobivanja povlaštenog tarifnog postupanja za proizvode sastavi ili prouzroči sastavljanje isprave koja sadržava netočne podatke.

ODJELJAK C

ZAVRŠNE ODREDBE

ČLANAK 11.29.

Ceuta i Melilla

1.    Za potrebe ovog poglavlja, u slučaju Europske unije, pojam „stranka” ne uključuje Ceutu i Melillu.

2.    Pri uvozu proizvoda s podrijetlom iz Mercosura u Ceutu i Melillu carinsko postupanje u skladu s ovim Sporazumom u svakom je pogledu isto kao s proizvodima podrijetlom iz carinskog područja Europske unije u skladu s Protokolom 2. uz Akt o pristupanju Kraljevine Španjolske i Portugalske Republike Europskoj uniji. Za uvoz proizvoda obuhvaćenih ovim dijelom Sporazuma koji su podrijetlom iz Ceute i Melille Mercosur odobrava isti carinski tretman kao onaj koji se odobrava proizvodima uvezenima i podrijetlom iz Europske unije.

3.    Pravila o podrijetlu i postupci povezani s podrijetlom iz ovog poglavlja primjenjuju se mutatis mutandis na proizvode izvezene iz Mercosura u Ceutu i Melillu i na proizvode izvezene iz Ceute i Melille u Mercosur.

4.    Ceuta i Melilla smatraju se jedinstvenim područjem.

5.    U polje 2. teksta tvrdnje o podrijetlu izvoznik unosi „Mercosur” ili „Ceuta i Melilla”, ovisno o podrijetlu proizvoda.

6.    Za primjenu i provedbu ovog poglavlja u Ceuti i Melilli nadležna su carinska tijela Kraljevine Španjolske.

ČLANAK 11.30.

Carinske kvote

Proizvodima koji se izvoze u okviru carinskih kvota koje je odobrila Europska unija prilaže se službena isprava koju izdaju države Mercosura potpisnice Sporazuma, čiji bi predložak Mercosur trebao dostaviti Europskoj uniji najkasnije na dan stupanja na snagu ovog Sporazuma 16 .

ČLANAK 11.31.

Roba u provozu ili na skladištenju

Ovaj se Sporazum može primjenjivati na robu koja je u skladu s ovim poglavljem i koja se na dan stupanja na snagu ovog Sporazuma nalazi u provozu ili u privremenom smještaju u carinskim skladištima ili slobodnim zonama u Europskoj uniji ili u Mercosuru, pod uvjetom da se carinskim tijelima stranke uvoznice u roku od 6 (šest) mjeseci od navedenog datuma podnese tvrdnja o podrijetlu i, prema potrebi, isprave kojima se dokazuje da je roba u skladu s člankom 11.14.

ČLANAK 11.32.

Pododbor za carinu, olakšavanje trgovine i pravila o podrijetlu

1.    Pododbor za carinu, olakšavanje trgovine i pravila o podrijetlu osnovan u skladu s člankom 9.9. stavkom 4. uz funkcije navedene u člancima 2.4. i 9.9., članku 12.6. stavku 10. i članku 12.21. ima i sljedeće funkcije:

(a)    obavljanje internih pripremnih radnji potrebnih za rad Zajedničkog odbora u sastavu za trgovinu u pogledu:

i.    provedbe i funkcioniranja ovog poglavlja; i

ii.    eventualnih izmjena ovog poglavlja koje predloži stranka;

(b)    donošenje napomena s objašnjenjima radi lakše provedbe ovog poglavlja; i

(c)    prema potrebi, provedba savjetovanja predviđenih u članku 11.26.

ČLANAK 11.33.

Napomene s objašnjenjima

Pododbor za carinu, olakšavanje trgovine i pravila o podrijetlu prema potrebi donosi napomene s objašnjenjima o tumačenju, primjeni i upravljanju ovim poglavljem.

ČLANAK 11.34.

Izmjene ovog poglavlja

Zajedničko vijeće u sastavu za trgovinu može izmijeniti ovo poglavlje na temelju članka 9.7. stavka 1 točke (f).

POGLAVLJE 12.

CARINA I OLAKŠAVANJE TRGOVINE

ČLANAK 12.1.

Ciljevi i područje primjene

1.    Stranke prepoznaju važnost pitanja povezanih s carinama i olakšavanjem trgovine u promjenjivom svjetskom trgovinskom okruženju.

2.    Stranke potvrđuju da su međunarodni trgovinski i carinski instrumenti i norme osnova za zahtjeve i postupke u pogledu uvoza, izvoza i provoza.

3.    Stranke potvrđuju da njihovo zakonodavstvo mora biti nediskriminirajuće i da bi se carinski i drugi trgovinski postupci trebali temeljiti na primjeni suvremenih metoda i djelotvornih kontrola kako bi se suzbile prijevare, zaštitili zdravlje i sigurnost potrošača i promicala zakonita trgovina. Svaka stranka trebala bi periodično preispitivati svoje zakonodavstvo i carinske postupke. Stranke potvrđuju i da njihovi carinski i drugi trgovinski postupci ne bi trebali predstavljati veće administrativno opterećenje ili ograničenje trgovine nego što je potrebno za ostvarivanje legitimnih ciljeva i da bi se trebali primjenjivati na predvidljiv, dosljedan i transparentan način.

4.    Stranke jačaju suradnju kako bi osigurale da relevantni zakoni i drugi propisi te administrativni kapaciteti u odgovarajućim upravama ostvaruju ciljeve promicanja olakšavanja trgovine, osiguravajući pritom djelotvornu kontrolu uvoza, izvoza i provoza robe na granici.

5.    Stranke surađuju radi podupiranja razvoja regionalne integracije unutar Europske unije i Mercosura.

ČLANAK 12.2.

Carinska suradnja

1.    Stranke preko svojih predmetnih tijela surađuju u carinskim i drugim trgovinskim pitanjima kako bi se ostvarili ciljevi iz članka 12.1.

2.    Suradnja može uključivati:

(a)    razmjenu informacija o carinskom i drugom trgovinskom zakonodavstvu, provedbi tog zakonodavstva i carinskim postupcima, ponajprije u sljedećim područjima:

i.    pojednostavnjenje i modernizacija carinskih postupaka;

ii.    provedba prava intelektualnog vlasništva za koju su nadležna carinskih tijela;

iii.    slobodan promet robe i regionalna integracija:

iv.    olakšavanje kretanja u provozu i pretovara;

v.    međuagencijska koordinacija na granici;

vi.    odnosi s poslovnom zajednicom;

vii.    sigurnost lanca opskrbe i upravljanje rizicima; i

viii.    upotreba zahtjeva informacijske tehnologije, podataka i dokumentacije te sustavâ jedinstvenog sučelja, uključujući rad na njihovoj budućoj interoperabilnosti;

(b)    razmjenu informacija o međunarodnim trgovinskim i carinskim instrumentima i normama;

(c)    suradnju na carinskim aspektima osiguravanja i olakšavanja međunarodnog trgovinskog lanca opskrbe u skladu s Okvirom normi za osiguravanje i olakšavanje globalne trgovine (dalje u tekstu „Okvir SAFE”) Svjetske carinske organizacije (dalje u tekstu „WCO”);

(d)    razvoj zajedničkih inicijativa povezanih s uvoznim i izvoznim postupcima, uključujući tehničku pomoć, izgradnju kapaciteta i mjere usmjerene na pružanje djelotvorne usluge poslovnoj zajednici;

(e)    jačanje suradnje između stranaka u području carine i olakšavanja trgovine u međunarodnim organizacijama kao što su WTO, WCO i Konferencija Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju (dalje u tekstu „UNCTAD”);

(f)    uspostavljanje, ako je to relevantno i primjereno, uzajamnog priznavanja programa trgovinskog partnerstva i carinskih provjera, uključujući istovrijedne mjere za olakšavanje trgovine;

(g)    poticanje suradnje između carinskih i drugih državnih tijela ili agencija u vezi s programima za ovlaštene gospodarske subjekte, primjerice, usklađivanjem zahtjeva, olakšavanjem pristupa pogodnostima i smanjenjem nepotrebnog udvostručavanja posla;

(h)    suradnju radi postizanja zajedničkog pristupa pitanjima povezanima s određivanjem carinske vrijednosti; i

(i)    suradnju radi dodatnog skraćivanja vremena puštanja u promet i puštanja robe bez nepotrebne odgode, osobito kad je riječ o kvarljivoj robi.

3.    Stranke jedna drugoj pružaju uzajamnu administrativnu pomoć u carinskim pitanjima u skladu s odredbama Priloga 12.-A.

ČLANAK 12.3.

Carinski i drugi trgovinski zakoni i propisi

1.    Carinski i trgovinski zakoni i propisi 17 svake stranke temelje se na:

(a)    međunarodnim instrumentima i normama primjenjivima u području carine i trgovine, uključujući: Sporazum WTO-a o olakšavanju trgovine sklopljen na Baliju 7. prosinca 2013. (dalje u tekstu „Sporazum WTO-a o olakšavanju trgovine”); Međunarodnu konvenciju o Harmoniziranom sustavu nazivlja i brojčanog označavanja robe, sastavljenu u Bruxellesu 14. lipnja 1983.; Okvir SAFE i model carinskih podataka WCO-a, donesene u lipnju 2005. i, u mjeri u kojoj je to moguće, bitne elemente Revidirane Konvencije iz Kyota o pojednostavnjivanju i usklađivanju carinskih postupaka, sastavljene u Kyotu 18. svibnja 1973.;

(b)    zajedničkom cilju olakšavanja zakonite trgovine kroz učinkovitu provedbu i ispunjavanje zakonskih uvjeta; i

(c)    razmjernom i nediskriminirajućem zakonodavstvu koje izbjegava nepotrebna opterećenja za gospodarske subjekte, omogućuje dodatno olakšavanje postupaka za gospodarske subjekte uz visoku razinu usklađenosti, uključujući povoljan tretman u pogledu carinskih provjera prije puštanja robe, te osigurava zaštitne mjere protiv prijevara i nezakonitih ili štetnih aktivnosti.

2.    Radi poboljšanja načina rada, kao i osiguravanja nediskriminacije, transparentnosti, učinkovitosti, integriteta i odgovornosti za rad, stranke:

(a)    ako je to moguće pojednostavnjuju i preispituju zahtjeve i formalnosti radi brzog puštanja i carinjenja robe;

(b)    nastoje dodatno pojednostavniti i standardizirati podatke i dokumentaciju koje zahtijevaju carinska tijela i druge službe; i

(c)    osiguravaju održavanje najviših normi časnog ponašanja primjenom mjera koje odražavaju načela odgovarajućih međunarodnih konvencija i instrumenata u tom području.

ČLANAK 12.4.

Puštanje robe

1.    Svaka stranka donosi ili provodi zahtjeve i postupke kojima se:

(a)    osigurava brzo puštanje robe u roku koji nije dulji od onoga koji je potreban za osiguravanje usklađenosti s carinskim i drugim zakonima i formalnostima o trgovini;

(b)    omogućuje prethodna elektronička dostava i obrada dokumentacije i svih drugih potrebnih informacija prije dolaska robe radi puštanja robe odmah po dolasku 18 ; i

(c)    omogućuje puštanje robe prije konačnog utvrđivanja carina, poreza, pristojbi i naknada, ako se takvo utvrđivanje ne provodi prije dolaska ili po dolasku, ili što je prije moguće nakon dolaska, te ako su ispunjeni svi ostali regulatorni zahtjevi.

2.    Za potrebe stavka 1. točke (c), kao uvjet za takvo puštanje svaka stranka može zahtijevati jamstvo za bilo koji iznos koji još nije utvrđen u obliku preuzete obveze jamca, pologa ili drugog odgovarajućeg instrumenta predviđenog njezinim zakonima i drugim propisima. Takvo jamstvo ne smije biti veće od iznosa koji stranka traži za osiguravanje plaćanja iznosa dugovanja carina, poreza, pristojbi i naknada za robu pokrivenu jamstvom. Jamstvo se oslobađa kad više nije potrebno 19 .

3.    Svaka stranka nastoji dodatno smanjiti vremena puštanja u promet i puštati robu bez nepotrebne odgode.

ČLANAK 12.5.

Kvarljiva roba

1.    Za potrebe ove odredbe kvarljiva roba je roba koja se brzo kvari zbog svojih prirodnih značajki, posebno u slučaju nepostojanja primjerenih uvjeta skladištenja.

2.    Pri naručivanju i provođenju ispitivanja koja bi mogla biti potrebna, svaka stranka daje prednost kvarljivoj robi.

3.    Na zahtjev gospodarskog subjekta, ako je to izvedivo i u skladu s njezinim zakonima i drugim propisima, svaka stranka:

(a)    provodi carinjenje pošiljke kvarljive robe izvan radnog vremena carinskih i drugih relevantnih tijela; i

(b)    dopušta carinjenje pošiljaka kvarljive robe u prostorijama gospodarskog subjekta.

ČLANAK 12.6.

Prethodne odluke

1.    Za potrebe ovog članka „prethodna odluka” znači pisana odluka koja se dostavlja podnositelju prije uvoza robe koja je obuhvaćena zahtjevom i u kojoj je propisan način na koji će stranka postupati s robom u trenutku uvoza s obzirom na:

(a)    razvrstavanje robe u carinsku tarifu; i

(b)    podrijetlo robe.

2.    Svaka stranka putem svojih carinskih tijela izdaje prethodnu odluku kojom se utvrđuje tretman koji će se primijeniti na predmetnu robu. Ako podnositelj zahtjeva podnese pisani zahtjev, među ostalim u elektroničkom obliku, koji sadržava sve potrebne informacije u skladu sa zakonima i drugim propisima stranke koja izdaje odluku, ta se odluka izdaje u razumnom roku.

3.    Prethodna odluka valjana je najmanje 3 (tri) godine nakon izdavanja, osim u slučaju promjene zakona, činjenica ili okolnosti na kojima se temelji izvorna prethodna odluka.

4.    Stranka može odbiti izdati prethodnu odluku ako je postavljeno pitanje predmet upravnog ili sudskog preispitivanja ili ako se zahtjev ne odnosi ni na koju predviđenu primjenu prethodne odluke. Ako odbije izdati prethodnu odluku, stranka odmah pisanim putem obavješćuje podnositelja i navodi relevantne činjenice te osnovu za tu odluku.

5.    Svaka stranka objavljuje barem:

(a)    zahtjeve za primjenu prethodne odluke, uključujući informacije koje treba dostaviti i njihov oblik;

(b)    rok u kojem će izdati prethodnu odluku; i

(c)    rok valjanosti prethodne odluke.

6.    Ako ukine, izmijeni ili poništi prethodnu odluku, stranka podnositelju dostavlja pisanu obavijest u kojoj navodi relevantne činjenice i osnovu za svoju odluku. Stranka može ukinuti, izmijeniti ili poništiti prethodnu odluku s retroaktivnim učinkom samo ako je izdana na temelju nepotpunih, netočnih, lažnih ili obmanjujućih informacija.

7.    Prethodna odluka koju je izdala stranka obvezujuća je za tu stranku u odnosu na podnositelja koji je zatražio izdavanje odluke. Stranka može odrediti da je prethodna odluka obvezujuća za podnositelja.

8.    Svaka stranka na pisani zahtjev podnositelja osigurava preispitivanje prethodne odluke ili odluke o njezinu ukidanju, izmjeni ili poništenju 20 .

9.    Bitni elementi tih odluka objavljuju se na internetu ili u drugim odgovarajućim formatima, podložno svim zahtjevima povjerljivosti.

10.    Kako bi se olakšala trgovina, Pododbor za carinu, olakšavanje trgovine i pravila o podrijetlu iz članka 12.21. redovito raspravlja o najnovijim izmjenama predmetnih zakona i drugih propisa stranaka koje se odnose na pitanja iz ovog članka.

11.    Stranke se mogu dogovoriti o prethodnim odlukama o bilo kojem drugom pitanju.

ČLANAK 12.7.

Provoz i pretovar

1.    Svaka stranka osigurava slobodu provoza kroz svoje državno područje pravcem koji je najprikladniji za provoz.

2.    Ne dovodeći u pitanje zakonitu kontrolu, svaka stranka za promet u provozu prema državnom području druge stranke ili iz njega odobrava postupanje koje nije manje povoljno od postupanja koje odobrava za vlastitu sličnu robu i njezino kretanje, uključujući uvoz i izvoz, ako se takva roba prevozi istim pravcem pod sličnim uvjetima.

3.    Svaka stranka u mjeri u kojoj je to moguće na pretovarenu robu primjenjuje carinske postupke koji uzrokuju manje opterećenje od onih koji se primjenjuju na promet u provozu.

4.    Svaka stranka provodi režim prijevoza pod carinskim nadzorom koji omogućuje provoz robe bez plaćanja carinske ili drugih pristojbi, uz predočenje odgovarajućeg jamstva.

5.    Svaka stranka promiče i provodi regionalne aranžmane o provozu radi olakšavanja prometa u provozu i smanjenja prepreka trgovini.

6.    Svaka stranka primjenjuje međunarodne norme i instrumente koji se odnose na provoz.

7.    Carinski postupci za provoz mogu se primjenjivati i ako provoz robe počinje ili završava na području stranke (unutarnji provoz).

8.    Stranke brinu za to da sva relevantna tijela i službe na njihovu državnom području surađuju i provode međusobnu koordinaciju u carinskim pitanjima kako bi se olakšao promet u provozu.

ČLANAK 12.8.

Ovlašteni gospodarski subjekt

1.    Svaka stranka uspostavlja ili provodi program partnerstva za olakšavanje trgovine za gospodarske subjekte koji ispunjavaju utvrđene kriterije (dalje u tekstu „ovlašteni gospodarski subjekti”).

2.    Utvrđeni kriteriji koje gospodarski subjekti moraju ispunjavati kako bi se kvalificirali kao takvi (dalje u tekstu „utvrđeni kriteriji”) odnose se na usklađenost ili rizik od neusklađenosti sa zahtjevima utvrđenima u zakonima i drugim propisima svake stranke. Ti utvrđeni kriteriji, koji se objavljuju, mogu uključivati:

(a)    nepostojanje teške povrede ili ponovljene povrede carinskih i poreznih zakona i propisa, uključujući nepostojanje teških kaznenih djela povezanih s gospodarskom djelatnošću podnositelja zahtjeva;

(b)    dokaz podnositelja zahtjeva o visokom stupnju kontrole vlastitog poslovanja i protoka robe, u sustavu upravljanja trgovinskim, i ako je to primjereno, transportnim evidencijama koji omogućuje odgovarajuće carinske provjere;

(c)    financijsku solventnost, koja se smatra dokazanom ako podnositelj zahtjeva ima dobar financijski položaj koji mu omogućuje ispunjavanje obveza uzimajući u obzir obilježja predmetne poslovne djelatnosti;

(d)    dokazane sposobnosti ili stručne kvalifikacije izravno povezane s djelatnošću koja se provodi; i

(e)    odgovarajuće standarde sigurnosti i zaštite.

3.    Utvrđeni kriteriji ne smiju se osmisliti ni primjenjivati na način kojim se omogućuje ili stvara proizvoljna ili neopravdana diskriminacija među subjektima ako prevladavaju isti uvjeti, a u okviru tih kriterija mora se omogućiti sudjelovanje MSP-ova.

4.    Program partnerstva za olakšavanje trgovine uključuje najmanje četiri pogodnosti navedene u nastavku:

(a)    manje zahtjeva u pogledu dokumentacije i podataka, ako je primjenjivo;

(b)    nisku stopu fizičkih inspekcija i ispitivanja, ako je primjenjivo;

(c)    brzo puštanje u slobodan promet, ako je primjenjivo;

(d)    odgođeno plaćanje carina, poreza, pristojbi i naknada;

(e)    primjenu sveobuhvatnih jamstava ili smanjenih jamstava;

(f)    jedinstvenu carinsku deklaraciju za sav uvoz ili izvoz u određenom razdoblju; i

(g)    carinjenje robe u prostorijama ovlaštenog gospodarskog subjekta ili na drugom mjestu koje su odobrila carinska tijela.

5.    Stranke bi trebale uspostaviti koordinaciju između carinskih tijela i drugih graničnih službi u razvoju njihovih programa za ovlaštene gospodarske subjekte sredstvima kao što su usklađivanje zahtjeva, smanjenje nepotrebnog udvostručavanja posla i pristup pogodnostima povezanima s provjerom i zahtjevima kojima upravljaju službe koje nisu carinska tijela.

ČLANAK 12.9.

Jedinstveno sučelje

Svaka stranka nastoji uspostaviti sustave jedinstvenog sučelja koji trgovcima omogućuju da putem jedinstvene ulazne točke podnesu dokumentaciju i zahtjeve u pogledu podataka za uvoz, izvoz ili provoz robe uključenim tijelima ili službama.

ČLANAK 12.10.

Transparentnost

1.    Stranke prepoznaju važnost pravodobnog savjetovanja s trgovinskim predstavnicima o zakonodavnim prijedlozima i postupcima stranke koji se odnose na pitanja carine i olakšavanja trgovine.

2.    Svaka stranka osigurava da njezini carinski i drugi trgovinski zahtjevi i postupci i dalje odgovaraju potrebama trgovinske zajednice, slijede primjere dobre prakse i što je moguće manje ograničavaju trgovinu.

3.    Svaka stranka prema potrebi osigurava redovita savjetovanja između svojih graničnih službi i trgovaca ili drugih dionika koji se nalaze na njezinu području.

4.    Svaka stranka odmah, na nediskriminirajući i lako dostupan način te, u mjeri u kojoj je to moguće, elektroničkim putem objavljuje nove zakone, propise i opće postupke povezane s carinskim pitanjima i pitanjima olakšavanja trgovine prije primjene tih zakona, propisa ili općih postupaka, kao i njihove izmjene i tumačenja. To uključuje:

(a)    postupke uvoza, izvoza i provoza, uključujući postupke i radno vrijeme u lukama, zračnim lukama i drugim ulaznim točkama te potrebne obrasce i dokumente;

(b)    primijenjene carinske i porezne stope bilo koje vrste koje se primjenjuju na uvoz ili izvoz ili u vezi s njima;

(c)    pristojbe i naknade koje utvrđuju državne agencije ili se utvrđuju za njih na uvoz, izvoz ili provoz ili u vezi s njima;

(d)    pravila za razvrstavanje ili vrednovanje proizvoda u carinske svrhe;

(e)    zakone i druge propise te administrativne odluke opće primjene koji se odnose na pravila o podrijetlu;

(f)    ograničenja ili zabrane uvoza, izvoza ili provoza;

(g)    odredbe o sankcijama za povrede formalnosti za uvoz, izvoz ili provoz;

(h)    žalbene postupke;

(i)    sporazume sa zemljom ili zemljama koji se odnose na uvoz, izvoz ili provoz, ili dijelove tih sporazuma;

(j)    postupke upravljanja tarifnim kvotama;

(k)    kontaktne točke za upite za informacije; i

(l)    druge relevantne obavijesti administrativne prirode povezane s prethodno navedenim.

5.    Svaka stranka ostavlja razuman rok između objave novih ili izmijenjenih zakona, propisa i općih postupaka te naknada ili pristojbi i njihova stupanja na snagu.

6.    Svaka stranka putem interneta stavlja na raspolaganje i prema potrebi ažurira sljedeće:

(a)    opis svojih postupaka uvoza, izvoza i provoza, uključujući žalbene postupke, s informacijama o praktičnim koracima potrebnima za uvoz, izvoz i provoz;

(b)    obrasce i dokumente koji su potrebni za uvoz na područje te stranke, izvoz s tog područja ili provoz kroz njega; i

(c)    podatke za kontakt informacijskih točaka.

7.    Svaka stranka uspostavlja ili održava jednu ili više informacijskih točaka kako bi u razumnom roku odgovorila na upite državnih tijela, trgovaca i drugih zainteresiranih strana o carinskim i drugim trgovinskim pitanjima. Stranke ne smiju naplaćivati naknadu za odgovaranje na upite ili izdavanje potrebnih obrazaca i isprava. Informacijski centri odgovaraju na upite i izdaju obrasce i isprave u razumnom roku koji je utvrdila svaka stranka, a koji se može razlikovati ovisno o prirodi i složenosti upita.

ČLANAK 12.11.

Određivanje carinske vrijednosti

Sporazumom o provedbi članka VII. GATT-a (1994.) uređuju se pravila o određivanju carinske vrijednosti koja se primjenjuju na trgovinu među strankama. Njegove odredbe ugrađene su u ovaj Sporazum i njegov su sastavni dio.

ČLANAK 12.12.

Upravljanje rizicima

1.    Svaka stranka donosi ili provodi sustav upravljanja rizikom za carinske provjere.

2.    Svaka stranka osmišljava i primjenjuje upravljanje rizicima tako da se izbjegne proizvoljna ili neopravdana diskriminacija ili prikriveno ograničavanje međunarodne trgovine.

3.    Svaka stranka usmjerava carinsku provjeru i druge relevantne granične provjere na visokorizične pošiljke i ubrzava puštanje niskorizičnih pošiljaka. U okviru svojeg upravljanja rizicima svaka stranka može i nasumično birati pošiljke za takve provjere.

4.    Svaka stranka upravljanje rizicima temelji na procjeni rizika prema odgovarajućim kriterijima odabira.

5.    Ako je to moguće, odredbe ovog članka primjenjuju se i na postupke koje provode druge granične službe.

ČLANAK 12.13.

Revizija nakon carinjenja

1.    Kako bi se ubrzalo puštanje robe u promet, svaka stranka donosi ili provodi reviziju nakon carinjenja kako bi osigurala usklađenost s carinskim te drugim povezanim zakonima i drugim propisima.

2.    Svaka stranka provodi revizije nakon carinjenja na temelju rizika.

3.    Svaka stranka transparentno provodi revizije nakon carinjenja. Ako su tijekom revizije dobiveni uvjerljivi rezultati, stranka osobu čija je evidencija predmet revizije bez odgode obavješćuje o rezultatima, njezinim pravima i obvezama te obrazloženju rezultata.

4.    Stranke potvrđuju da se informacije dobivene revizijom nakon carinjenja mogu koristiti u daljnjim upravnim ili sudskim postupcima.

5.    Kad god je to izvedivo, stranke pri primjeni upravljanja rizicima koriste rezultat revizije nakon carinjenja.

ČLANAK 12.14.

Carinski posrednici

Svaka stranka objavljuje svoje mjere o korištenju carinskih posrednika. Pri izdavanju dozvola carinskim posrednicima svaka stranka primjenjuje transparentna, nediskriminirajuća i proporcionalna pravila. Stranka ne donosi nove mjere kojima se uvodi obvezno korištenje carinskih posrednika.

ČLANAK 12.15.

Pregledi prije otpreme

Stranka ne zahtijeva obvezne preglede prije otpreme kako je definirano u Sporazumu WTO-a o pregledu prije otpreme ni druge aktivnosti pregleda koje prije carinjenja na odredištu obavljaju privatna trgovačka društva.

ČLANAK 12.16.

Žalbe

1.    Svaka stranka uspostavlja učinkovite, djelotvorne, nediskriminacijske i dostupne postupke kojima se jamči pravo na žalbu protiv upravnih postupaka, presuda ili odluka carinskih ili drugih nadležnih tijela koji utječu na uvoz ili izvoz robe ili na robu u provozu.

2.    Žalbeni postupci mogu uključivati upravno preispitivanje koje provodi nadzorno tijelo i sudsko preispitivanje odluka donesenih na upravnoj razini u skladu sa zakonima i drugim propisima svake stranke.

3.    Pravo na žalbu ima i svaka osoba koja je carinskim tijelima podnijela zahtjev za odluku, a nije dobila odluku o tom zahtjevu u odgovarajućem roku.

4.    Svaka stranka osobi u odnosu na koju donosi upravnu odluku dostavlja razloge za tu odluku kako bi ta osoba prema potrebi mogla iskoristiti mogućnost žalbe ili preispitivanja.

ČLANAK 12.17.

Uvozne, izvozne i provozne formalnosti te zahtjevi za podatke i dokumentaciju

1.    Kad je riječ o uvoznim, izvoznim i provoznim formalnostima te zahtjevima za podatke i dokumentaciju, svaka stranka osigurava:

(a)    da se donose i primjenjuju radi brzog puštanja robe, osobito kvarljive robe, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti za to puštanje;

(b)    da se donose ili primjenjuju na način kojim se smanjuje vrijeme i trošak usklađivanja za trgovce i subjekte;

(c)    odabir mjere kojom se najmanje ograničava trgovina ako su za ispunjenje cilja politike ili predmetnih ciljeva dostupne dvije ili više alternativnih mjera; i

(d)    da se ne provode ako više nisu potrebni, što se odnosi i na njihove dijelove.

2.    Mercosur radi na primjeni zajedničkih carinskih postupaka i ujednačenih zahtjeva u pogledu carinskih podataka za puštanje robe.

ČLANAK 12.18.

Korištenje informacijske tehnologije

1.    Svaka stranka koristi informacijske tehnologije kojima se ubrzavaju postupci za puštanje robe kako bi se olakšala trgovina između stranaka.

2.    Svaka stranka:

(a)    elektroničkim putem stavlja na raspolaganje carinske deklaracije i, ako je moguće, druge isprave potrebne za uvoz, provoz ili izvoz robe;

(b)    dopušta podnošenje carinske deklaracije i, ako je moguće, svih drugih zahtjeva u pogledu podataka za uvoz i izvoz robe u elektroničkom obliku;

(c)    uspostavlja elektroničku razmjenu carinskih informacija sa svojom trgovinskom zajednicom;

(d)    promiče elektroničku razmjenu podataka među svojim trgovcima, carinskim upravama i drugim trgovinskim službama; i

(e)    koristi elektroničke sustave za upravljanje rizicima za procjenu i usmjeravanje kojima se carinskim tijelima i, ako je moguće, drugim graničnim službama, omogućuje da svoje inspekcije usmjere na visokorizičnu robu i kojima se olakšava puštanje i kretanje niskorizične robe.

3.    Svaka stranka donosi ili provodi postupke kojima se omogućuje elektroničko plaćanje carina, poreza, naknada i pristojbi nastalih nakon izvoza ili uvoza, a koje ubiru carinska tijela i, ako je moguće, druge granične službe.

ČLANAK 12.19.

Sankcije

1.    Svaka stranka osigurava da se njezinim carinskim zakonima i drugim propisima propisuju razmjerne i nediskriminirajuće sankcije za kršenja njezinih carinskih propisa ili postupovnih zahtjeva.

2.    Sankcije za kršenje carinskog zakona, propisa ili postupovnog zahtjeva stranke izriču se samo osobi koja je u skladu s pravom te stranke odgovorna za to kršenje.

3.    Izrečena sankcija ovisi o činjenicama i okolnostima slučaja i mora biti razmjerna stupnju i težini povrede. Svaka stranka dužna je izbjegavati sukobe interesa i davanje poticaja kad je riječ o procjeni i naplati sankcija.

4.    U slučaju dobrovoljnog prethodnog obavješćivanja carinske uprave o okolnostima kršenja carinskog zakona, propisa ili postupovnog zahtjeva svaku se stranku potiče da to razmotri kao potencijalnu olakotnu okolnost pri utvrđivanju sankcije.

5.    Ako se sankcija izriče za kršenje carinskog zakona, propisa ili postupovnog zahtjeva, osobi kojoj se ona izriče dostavlja se pisano objašnjenje u kojem se navodi priroda povrede i primjenjivo pravo, propis ili postupak u skladu s kojim je propisan iznos ili raspon sankcije za to kršenje.

ČLANAK 12.20.

Privremeni uvoz

1.    Za potrebe ovog članka izraz „privremeni uvoz” znači carinski postupak u okviru kojeg se određena roba koja se unosi na carinsko područje za određenu svrhu, uključujući sredstva kojima se prevozi, uvjetno oslobađa plaćanja uvoznih carina i poreza, bez primjene uvoznih zabrana ili ograničenja gospodarske naravi. Ta roba mora biti namijenjena za ponovni izvoz unutar određenog razdoblja te se ne smije podvrgavati nikakvim promjenama, osim uobičajene amortizacije zbog upotrebe.

2.    Ništa u ovom članku ne bi se trebalo tumačiti kao oslobađanje uvezene robe od ispunjavanja zahtjeva negospodarske prirode povezanih s trgovinom, prije svega sanitarnih i fitosanitarnih mjera.

3.    Svaka stranka privremeni uvoz odobrava u skladu sa svojim zakonodavstvom, uz potpuno uvjetno oslobođenje od plaćanja uvoznih carina i poreza te bez primjene uvoznih ograničenja ili zabrana gospodarske naravi za:

(a)    robu namijenjenu izlaganju ili korištenju na izložbama, sajmovima, sastancima ili sličnim događanjima;

(b)    profesionalnu opremu za tisak, emitiranje zvuka ili televizijsko emitiranje; kinematografsku opremu; ostalu opremu potrebne za obavljanje poziva, zanata ili profesije osobe koja posjećuje državno područje druge zemlje radi obavljanja određene zadaće;

(c)    robu koja se uvozi u vezi s komercijalnom djelatnošću, ali čiji uvoz sâm po sebi nije komercijalna djelatnost;

(d)    robu koja se uvozi s proizvodnom djelatnošću (kao što su ploče, nacrti, kalupi, planovi i modeli, za upotrebu u proizvodnom postupku); zamjenska proizvodna sredstva;

(e)    robu uvezenu isključivo u obrazovne, znanstvene ili kulturne svrhe;

(f)    osobne predmete putnika i robu uvezenu u sportske svrhe;

(g)    turističke promidžbene materijale;

(h)    robu uvezenu u humanitarne svrhe; i

(i)    životinje uvezene za posebne namjene.

3.    Svaka stranka za privremeni uvoz robe iz stavka 2., bez obzira na njezino podrijetlo, prihvaća karnete ATA koje je izdala i ovjerila druga stranka u skladu s Carinskom konvencijom o karnetu ATA za privremeni uvoz robe, sastavljenom u Bruxellesu 6. prosinca 1961., za koje jamči udruženje koje je dio međunarodnog jamstvenog lanca, koje su ovjerila nadležna tijela i koji su valjani na području stranke uvoznice 21 .

ČLANAK 12.21.

Pododbor za carinu, olakšavanje trgovine i pravila o podrijetlu

Pododbor za carinu, olakšavanje trgovine i pravila o podrijetlu, osnovan u skladu s člankom 9.9. stavkom 4. uz funkcije navedene u člancima 2.4., 9.9. i 11.32. te članku 12.6. stavku 10. ima i funkciju jačanja suradnje pri razvoju, primjeni i provedbi carinskih i trgovinskih postupaka, uzajamne administrativne pomoći u carinskim pitanjima, pravila o podrijetlu i administrativne suradnje.

ČLANAK 12.22.

Zajedničko vijeće u sastavu za trgovinu

Radi provedbe relevantnih odredaba ovog poglavlja Zajedničko vijeće u sastavu za trgovinu ovlašteno je donositi odluke koje se odnose na programe za ovlaštene gospodarske subjekte i njihovo uzajamno priznavanje te na zajedničke inicijative koje se odnose na carinske postupke i olakšavanje trgovine.

POGLAVLJE 13.

TEHNIČKE PREPREKE TRGOVINI

ČLANAK 13.1.

Cilj

Cilj je ovog poglavlja olakšati trgovinu robom između stranaka utvrđivanjem, sprečavanjem i uklanjanjem nepotrebnih tehničkih prepreka trgovini (dalje u tekstu „TBT”) te poboljšati suradnju između stranaka u pitanjima obuhvaćenima ovim poglavljem.

ČLANAK 13.2.

Odnos prema Sporazumu o TBT-u

1.    Stranke potvrđuju svoja prava i obveze iz Sporazuma o TBT-u, koji se ugrađuje u ovaj Sporazum i postaje njegov sastavni dio.

2.    Upućivanja na „ovaj Sporazum” u Sporazumu o TBT-u prema potrebi se tumače kao upućivanja na Sporazum o partnerstvu između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Zajedničkog južnog tržišta, Argentinske Republike, Savezne Republike Brazila, Republike Paragvaja i Istočne Republike Urugvaja, s druge strane.

3.    Pojam „članice” u Sporazumu o TBT-u znači stranke ovog Sporazuma.

ČLANAK 13.3.

Područje primjene

1.    Ovo se poglavlje primjenjuje na pripremu, donošenje i primjenu normi, tehničkih propisa i postupaka ocjenjivanja sukladnosti koji bi mogli utjecati na trgovinu robom između stranaka.

2.    Ovo se poglavlje ne primjenjuje na:

(a)    specifikacije nabave koje su izradila državna tijela za potrebe proizvodnje ili potrošnje državnih tijela; i

(b)    sanitarne i fitosanitarne mjere definirane u Prilogu A Sporazumu o SPS-u.

ČLANAK 13.4.

Definicije

Za potrebe ovog poglavlja primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)    definicije iz Priloga 1. Sporazumu o TBT-u;

(b)    „izjava dobavljača o sukladnosti” znači potvrda prve strane koju izdaje proizvođač na svoju isključivu odgovornost na temelju rezultata odgovarajuće vrste aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti i isključujući obvezno ocjenjivanje treće strane;

(c)    „ISO” znači Međunarodna organizacija za normizaciju;

(d)    „IEC” znači Međunarodna elektrotehnička komisija;

(e)    „ITU” znači Međunarodna unija za telekomunikacije;

(f)    „Codex Alimentarius” znači Povjerenstvo Codex Alimentarius (dalje u tekstu „Codex Alimentarius”);

(g)    „ILAC” znači Međunarodna organizacija za akreditaciju laboratorija;

(h)    „IAF” znači Međunarodni akreditacijski forum; i

(i)    „sustav IECEE CB-a” znači IEC-ov sustav shema za ocjenu sukladnosti elektrotehničke opreme i sastavnica za uzajamno priznavanje certifikata o ispitivanju električne opreme.

ČLANAK 13.5.

Zajednička suradnja na inicijativama za olakšavanje trgovine

1.    Stranke prepoznaju važnost jačanja suradnje kako bi povećale uzajamno razumijevanje svojih sustava i doprinijele uklanjanju odnosno izbjegle nastanak TBT-a. Stranke u tom pogledu prema potrebi rade na utvrđivanju, promicanju, razvoju i provedbi inicijativa za olakšavanje trgovine na pojedinačnoj osnovi.

2.    Stranka drugoj stranki može predložiti sektorske aktivnosti u područjima obuhvaćenima ovim poglavljem. Ti se prijedlozi prosljeđuju koordinatoru za poglavlje o tehničkim preprekama u trgovini, imenovanom u skladu s člankom 13.13., a mogu uključivati:

(a)    razmjenu informacija o regulatornim pristupima i praksi;

(b)    zajedničku analizu sektora ili skupine proizvoda;

(c)    inicijative za daljnje usklađivanje tehničkih propisa i postupaka ocjenjivanja sukladnosti s relevantnim međunarodnim normama;

(d)    promicanje upotrebe akreditacije za ocjenjivanje stručnosti tijela za ocjenjivanje sukladnosti; i

(e)    razmatranje uzajamnog ili jednostranog priznavanja rezultata ocjenjivanja sukladnosti.

3.    Ako jedna od stranaka predloži određenu inicijativu za olakšavanje trgovine, druga stranka razmatra takav prijedlog i odgovara u razumnom roku. Ako odbije predloženu inicijativu, dužna je stranki predlagateljici obrazložiti svoju odluku.

4.    Uvjete rada predviđene ovim člankom utvrđuju, s jedne strane, Europska unija, a s druge strane Mercosur ili države Mercosura potpisnice Sporazuma koje sudjeluju u aktivnosti za olakšavanje trgovine, ako je to potrebno, te mogu uključivati osnivanje ad hoc radnih skupina. Kako bi dobila stajalište nevladinog sektora o pitanjima povezanima s ovim člankom, svaka se stranka može savjetovati, prema potrebi i u skladu sa svojim pravilima i postupcima, s dionicima i drugim zainteresiranim stranama.

5.    Pododbor za trgovinu robom osnovan u skladu s člankom 9.9. stavkom 4. raspravlja o rezultatima rada koji se obavlja u skladu s ovim člankom i može razmotriti primjerene mjere.

6.    Ništa u ovom članku ne tumači se kao da je stranka dužna:

(a)    odstupiti od domaćih postupaka za pripremu i donošenje regulatornih mjera;

(b)    poduzeti radnje koje bi ugrozile ili ometale pravodobno donošenje regulatornih mjera za ostvarivanje njezinih ciljeva javne politike; ili

(c)    prihvatiti bilo koji konkretni regulatorni ishod.

7.    Ako su dogovorene inicijative iz ovog članka i ako je to potrebno za njihovu provedbu, svaka stranka olakšava interakciju tehničkih timova kako bi radi boljeg uzajamnog razumijevanja demonstrirala rad svojih programa i sustava za ocjenjivanje sukladnosti.

8.    Za potrebe ovog članka u ime Europske unije djeluje Europska komisija.

ČLANAK 13.6.

Tehnički propisi

1.    Svaka stranka na najbolji način iskorištava dobru regulatornu praksu kad je riječ o pripremi, donošenju i primjeni tehničkih propisa, kako je predviđeno u Sporazumu o TBT-u, uključujući, primjerice, davanje prednosti tehničkim propisima koji se temelje na rezultatima, upotrebu procjena učinka ili savjetovanje s dionicima.

2.    Stranke posebno:

(a)    koriste relevantne međunarodne norme kao osnovu za svoje tehničke propise, uključujući sve elemente za ocjenjivanje sukladnosti koje sadržavaju, osim ako bi te međunarodne norme bile nedjelotvorna ili neprikladna sredstva za ostvarivanje postavljenih legitimnih ciljeva; ako se međunarodne norme ne koriste kao osnova za tehnički propis koji može znatno utjecati na trgovinu, stranka na zahtjev druge stranke objašnjava razloge zbog kojih se te norme smatraju neprikladnima ili nedjelotvornima za ispunjenje legitimnog cilja koji se želi postići;

(b)    pri preispitivanju svojih tehničkih propisa, uz članak 2.3. Sporazuma o TBT-u i ne dovodeći u pitanje članke 2.4. i 12.4. tog sporazuma, povećavaju usklađenost tih propisa s odgovarajućim međunarodnim normama; stranka uzima u obzir, među ostalim, sve novosti povezane s relevantnim međunarodnim normama te provjerava postoje li i dalje okolnosti koje su dovele do odstupanja od neke relevantne međunarodne norme;

(c)    promiču razvoj regionalnih tehničkih propisa i potiču njihovo donošenje na nacionalnoj razini i zamjenu postojećih kako bi se olakšala trgovina između stranaka;

(d)    omogućuju razuman rok od objave tehničkih propisa do njihova stupanja na snagu kako bi gospodarski subjekti druge stranke imali dovoljno vremena za prilagodbu 22 ;

(e)    provode analizu učinka planiranih tehničkih propisa u skladu sa svojim pravilima i postupcima; i

(f)    pri izradi tehničkih propisa vode računa o značajkama i posebnim potrebama MSP-ova.

ČLANAK 13.7.

Norme

1.    Stranke ponovno potvrđuju svoje obveze u skladu s člankom 4.1. Sporazuma o TBT-u, a posebno obvezu poduzimanja svih razumnih mjera kako bi se pobrinule da sva normizacijska tijela na njihovu državnom području prihvate i poštuju Kodeks dobre prakse za pripremu, donošenje i primjenu normi iz Priloga 3. Sporazumu o TBT-u.

2.    Međunarodne norme koje su izradili ISO, IEC, ITU ili Codex Alimentarius smatraju se relevantnim međunarodnim normama u smislu članaka 2. i 5. te Priloga 3. Sporazumu o TBT-u.

3.    Norma koju su izradile druge međunarodne organizacije također se može smatrati relevantnom međunarodnom normom u smislu članaka 2. i 5. te Priloga 3. Sporazumu o TBT-u, pod sljedećim uvjetima:

(a)    izradilo ju je tijelo za normizaciju koje nastoji postići konsenzus:

i.    među nacionalnim izaslanstvima uključenih članica WTO-a koja predstavljaju sva nacionalna normizacijska tijela na svojem državnom području koja su donijela ili za koja se očekuje da će donijeti norme u području na koje se odnosi međunarodna normizacijska aktivnost; ili

ii.    među državnim tijelima uključenih članica WTO-a; i

(b)    izrađena je u skladu s Odlukom Odbora WTO-a o tehničkim preprekama trgovini o načelima za razvoj međunarodnih normi, smjernica i preporuka povezanih s člancima 2. i 5. te Prilogom 3. Sporazumu o TBT-u.

4.    Radi što opsežnijeg usklađivanja normi svaka stranka, u granicama svoje nadležnosti i resursa, potiče normizacijska tijela na svojem državnom području te regionalna normizacijska tijela, čiji su članovi stranka ili normizacijska tijela s njezina državnog područja, na:

(a)    sudjelovanje, u okviru svojih resursa, u radu relevantnih međunarodnih normizacijskih tijela na izradi međunarodnih normi;

(b)    suradnju s relevantnim nacionalnim i regionalnim normizacijskim tijelima druge stranke u međunarodnim aktivnostima normizacije;

(c)    korištenje relevantnih međunarodnih normi kao osnove za norme koje izrađuju, osim kad bi te međunarodne norme bile nedjelotvorne ili neprikladne, na primjer zbog nedovoljne razine zaštite ili temeljnih klimatskih ili zemljopisnih čimbenika ili temeljnih tehnoloških problema;

(d)    izbjegavanje udvostručavanja ili preklapanja s radom međunarodnih normizacijskih tijela;

(e)    promicanje razvoja normi na regionalnoj razini i donošenje tih normi u okviru nacionalnih normizacijskih tijela, čime bi se zamijenile postojeće nacionalne norme;

(f)    preispitivanje nacionalnih i regionalnih normi čija osnova nisu relevantne međunarodne norme u redovitim vremenskim razmacima kako bi se povećala njihova usklađenost s odgovarajućim međunarodnim normama; i

(g)    bilateralnu suradnju s tijelima za normizaciju druge stranke.

5.    Stranke bi preko koordinatora za poglavlje o tehničkim preprekama u trgovini, imenovanih u skladu s člankom 13.13., trebale razmjenjivati informacije o:

(a)    korištenju normi kao temelja tehničkih propisa i potpore tim propisima;

(b)    sporazumima o suradnji koje bilo koja stranka provodi u vezi s normizacijom, primjerice o pitanjima povezanima s normizacijom u sporazumima o slobodnoj trgovini s trećim zemljama; i

(c)    svojim postupcima normizacije i korištenju međunarodnih, regionalnih ili podregionalnih normi kao temelja za svoje nacionalne norme.

ČLANAK 13.8.

Postupci ocjenjivanja sukladnosti i akreditacija

1.    Odredbe iz članka 13.6. koje se odnose na izradu, donošenje i primjenu tehničkih propisa primjenjuju se i na postupke ocjenjivanja sukladnosti.

2.    Ako zahtijeva ocjenjivanje sukladnosti kao pozitivno jamstvo da je proizvod u skladu s tehničkim propisom, stranka:

(a)    odabire postupke ocjenjivanja sukladnosti razmjerne uključenim rizicima;

(b)    u okviru regulatornog postupka razmatra korištenje izjave dobavljača o sukladnosti kao jamstva sukladnosti odnosno kao jedan od načina za dokazivanje sukladnosti s tehničkim propisima; i

(c)    ako druga stranka to zatraži, dostavlja informacije o razlozima za odabir konkretnog postupka ocjenjivanja sukladnosti za određene proizvode.

3.    Ako zahtijeva ocjenu sukladnosti od treće strane kao odgovarajuće jamstvo da je proizvod u skladu s tehničkim propisom, a za tu zadaću nije predvidjela državno tijelo kako je navedeno u stavku 4., stranka:

(a)    po mogućnosti koristi akreditacije za kvalificiranje tijela za ocjenjivanje sukladnosti;

(b)    na najbolji način koristi međunarodne norme za akreditaciju i ocjenjivanje sukladnosti te međunarodne sporazume koji uključuju akreditacijska tijela stranaka, primjerice putem mehanizama ILAC-a i IAF-a;

(c)    razmatra mogućnost priključivanja ili, ako je to primjenjivo, potiče svoja tijela za ispitivanje te inspekcijska i certifikacijska tijela da se priključe funkcionalnim međunarodnim sporazumima ili aranžmanima radi usklađivanja ili olakšavanja prihvaćanja rezultata ocjenjivanja sukladnosti;

(d)    na svojem državnom području promiče tržišno natjecanje među tijelima za ocjenjivanje sukladnosti koja su nadležna tijela imenovala za određeni proizvod ili skup proizvoda kako bi se gospodarskim subjektima omogućilo da biraju među njima;

(e)    jamči da su tijela za ocjenjivanje sukladnosti neovisna o proizvođačima, uvoznicima i distributerima, tako da svoje aktivnosti obavljaju objektivno i uz neovisnu prosudbu;

(f)    jamči da između akreditacijskih tijela i tijela za ocjenjivanje sukladnosti ili između aktivnosti tijela za nadzor tržišta i aktivnosti tijela za ocjenjivanje sukladnosti nema sukoba interesa;

(g)    tijelima za ocjenjivanje sukladnosti u najvećoj mogućoj mjeri omogućuje da podugovaraju ispitivanja ili inspekcije povezane s ocjenjivanjem sukladnosti, uključujući podugovaranje podizvođačima sa sjedištem na području druge stranke; i

(h)    na internetu objavljuje popis tijela koja je imenovala za obavljanje tog ocjenjivanja sukladnosti i bitne informacije o tome što je obuhvaćeno imenovanjem svakog takvog tijela.

4.    Ništa u stavku 3. točki (g) ne tumači se kao da se stranki zabranjuje da od podugovaratelja zahtijeva da ispune zahtjeve koje bi tijelo za ocjenjivanje sukladnosti s kojim je sklopilo ugovor moralo ispuniti kako bi samo provelo ugovorena ispitivanja ili inspekciju.

5.    Ništa u ovom članku ne sprečava stranku da zatraži da ocjenjivanje sukladnosti za određene proizvode obavljaju određena državna tijela te stranke. U tim slučajevima ta stranka:

(a)    utvrđuje naknade za ocjenjivanje sukladnosti u skladu s približnim troškom pruženih usluga i, na zahtjev podnositelja zahtjeva za ocjenjivanje sukladnosti, predočava različite elemente uključene u te naknade; i

(b)    naknade za ocjenjivanje sukladnosti u načelu stavlja na raspolaganje javnosti ili ih, ako te informacije nisu javno dostupne, dostavlja na zahtjev.

6.    Neovisno o stavcima od 3. do 5. ovog članka, u područjima navedenima u Prilogu 13.-A, u kojima Europska unija prihvaća dobavljačevu izjavu o sukladnosti kao jamstvo da je proizvod u skladu s tehničkim propisom i u kojima država Mercosura potpisnica Sporazuma zahtijeva obvezno ispitivanje ili certificiranje treće strane, država Mercosura potpisnica Sporazuma, kao jamstvo da je proizvod u skladu sa zahtjevima njezinih tehničkih propisa, prihvaća certifikate ili, u slučajevima da to prihvaćanje nije predviđeno njezinim relevantnim zakonima i drugim propisima, prihvaća izvješća o ispitivanju koja su izdala tijela za ocjenjivanje usklađenosti koja se nalaze na području Europske unije i koja je za relevantna područja akreditiralo akreditacijsko tijelo koje je član međunarodnih mehanizama za uzajamno priznavanje ILAC-a i IAF-a; ili prihvaća certifikate koji su izdani u okviru sustava IECEE CB-a. Kako bi prihvatila takve potvrde ili izvješća o ispitivanju, država Mercosura potpisnica Sporazuma može u svojim relevantnim zakonima i drugim propisima zahtijevati sklapanje bilateralnih dogovora, uključujući memorandume o razumijevanju, između tijela za ocjenjivanje sukladnosti koje se nalazi na području Europske unije i tijela za ocjenjivanje sukladnosti koje se nalazi na državnom području države Mercosura potpisnice Sporazuma.

7.    Ako se dobavljačeve izjave o sukladnosti smatraju valjanim postupkom ocjenjivanja sukladnosti u Europskoj uniji, izvješća o ispitivanju koja izdaju tijela za ocjenjivanje sukladnosti koja se nalaze na državnom području države Mercosura potpisnice Sporazuma prihvaćaju se kao valjana isprava u postupku dokazivanja da je proizvod u skladu sa zahtjevima tehničkih propisa Europske unije. Proizvođač je u svakom slučaju odgovoran za sukladnost proizvoda.

8.    Stavak 6. primjenjuje se i ako država Mercosura potpisnica Sporazuma uvede nove obvezne zahtjeve za testiranje ili certificiranje koje obavlja treća strana za područja navedena u Prilogu 13.-A, u skladu sa stavkom 10. ovog članka. Ako Europska unija uvede obvezne zahtjeve u pogledu ispitivanja ili certificiranja koje obavlja treća strana za područja navedena u Prilogu 13.-A, u skladu sa stavkom 10. ovog članka, stranke raspravljaju u Pododboru za trgovinu robom iz članka 13.14. o tome je li potrebno poduzeti korake kako bi se osigurala uzajamnost u pogledu prihvaćanja izvješća o ispitivanju ili certifikata koje su izdala tijela za ocjenjivanje sukladnosti koja se nalaze na državnom području države Mercosura potpisnice Sporazuma.

9.    Zajedničko vijeće u sastavu za trgovinu može donijeti odluku o izmjeni odjeljka A Priloga 13.-A.

10.    Neovisno o stavku 6. ovog članka, bilo koja stranka može uvesti zahtjeve za obvezno ispitivanje ili certificiranje koje obavlja treća strana za područja navedena u Prilogu 13.-A, za proizvode obuhvaćene područjem primjene ovog Priloga, pod sljedećim uvjetima:

(a)    uvođenje takvih zahtjeva ili postupaka opravdano je legitimnim ciljevima u skladu s člankom 2.2. Sporazuma o TBT-u;

(b)    razlozi za uvođenje svih takvih zahtjeva ili postupaka potkrijepljeni su obrazloženim tehničkim ili znanstvenim podacima o radu predmetnih proizvoda;

(c)    ako nijedan takav zahtjev ni postupak ne ograničava trgovinu više nego što je nužno da stranka ostvari svoj zakoniti cilj, uzimajući u obzir opasnost koju bi prouzročilo neispunjavanje; i

(d)    ako stranka na dan stupanja na snagu ovog Sporazuma opravdano nije mogla predvidjeti potrebu za uvođenjem ijednog od tih zahtjeva ili postupaka.

11.    Stavkom 6. ne dovodi se u pitanje izvršavanje nadležnosti za nadzor tržišta koje na nediskriminirajućoj osnovi provode tijela stranke, uključujući dodatno testiranje uzoraka na točki ulaska.

ČLANAK 13.9.

Transparentnost

1.    Kad je riječ o pripremi, donošenju i primjeni normi, tehničkih propisa i postupaka ocjenjivanja sukladnosti, svaka stranka:

(a)    uzima u obzir stajališta druge stranke ako je postupak izrade tehničkog propisa u cijelosti ili djelomično otvoren za javno savjetovanje;

(b)    pri izradi važnih tehničkih propisa i postupaka ocjenjivanja sukladnosti koji mogu imati znatan utjecaj na trgovinu osigurava, u skladu s odgovarajućim zakonima i drugim propisima, uspostavljanje postupaka transparentnosti koji osobama stranaka omogućuju davanje doprinosa u okviru formalnog postupka javnog savjetovanja, osim u slučaju nastanka ili opasnosti od nastanka hitnih problema povezanih sa sigurnošću, zdravljem, zaštitom okoliša ili nacionalnom sigurnošću;

(c)    omogućuje osobama druge stranke sudjelovanje u postupku savjetovanja iz točke (b) pod uvjetima koji nisu manje povoljni od onih koje primjenjuje na vlastite osobe te, ako je moguće, objavljuje rezultate tog postupka savjetovanja;

(d)    u načelu drugoj stranki omogućuje rok od najmanje 60 (šezdeset) dana za dostavljanje pisanih primjedbi na predložene tehničke propise i postupke ocjenjivanja sukladnosti te razmatra razuman zahtjev za produljenje tog roka;

(e)    ako tekst obavijesti nije na jednom od službenih jezika WTO-a, pruža jasan i sveobuhvatan opis sadržaja mjere u formatu obavijesti WTO-a;

(f)    ako od druge stranke primi pisane primjedbe o svojem predloženom tehničkom propisu ili postupku ocjenjivanja sukladnosti, ona:

i.    na zahtjev druge stranke raspravlja o pisanim primjedbama ako je moguće uz sudjelovanje svojeg nadležnog regulatornog tijela i u vrijeme kad ih je moguće uzeti u obzir; i

ii.    ako je moguće, u pisanom obliku odgovara na primjedbe najkasnije na dan objave tog tehničkog propisa ili postupka ocjenjivanja sukladnosti;

(g)    na zahtjev druge stranke dostavlja informacije o ciljevima, pravnoj osnovi i obrazloženju tehničkog propisa ili postupka ocjenjivanja sukladnosti koji je donijela ili čije donošenje je predložila;

(h)    u obliku dopune izvorne obavijesti WTO-u dostavlja informacije o donošenju i stupanju na snagu tehničkog propisa ili postupka ocjenjivanja sukladnosti i doneseni konačni tekst;

(i)    razmatra razuman zahtjev druge stranke, primljen prije isteka roka za davanje primjedbi nakon slanja predloženog tehničkog propisa, za produljenje razdoblja između donošenja tehničkog propisa i njegova stupanja na snagu, osim ako bi odgoda bila nedjelotvorna za ispunjenje legitimnih ciljeva koji se žele postići; i

(j)    omogućuje besplatan pristup elektroničkoj verziji dostavljenog teksta i obavijesti.

2.    Za potrebe stavka 1. točke (d), ako nastanu ili postoji opasnost da nastanu hitni problemi u području sigurnosti, zdravlja, zaštite okoliša ili nacionalne sigurnosti, primjenjuju se članci 2.10. i 5.7. Sporazuma o TBT-u.

3.    Ako norme postaju obvezne uključivanjem u nacrt tehničkog propisa ili postupka ocjenjivanja sukladnosti ili upućivanjem na njih, moraju se ispuniti obveze u pogledu transparentnosti koje se odnose na obavijest o TBT-u iz ovog članka te iz članaka 2. ili 5. Sporazuma o TBT-u.

4.    Svaka stranka osigurava da su svi doneseni tehnički propisi i obvezni postupci ocjenjivanja sukladnosti koji su na snazi javno i besplatno dostupni na službenim internetskim stranicama. Svaka stranka uvijek osigurava neograničen pristup svim informacijama koje su relevantne za postizanje usklađenosti s tehničkim propisom. Ako se normama predviđa usklađenost s tehničkim propisima, a te norme nisu navedene u tim tehničkim propisima, svaka stranka osigurava pristup informacijama o odgovarajućim normama.

5.    Svaka stranka na obrazloženi zahtjev druge stranke ili njezinih gospodarskih subjekata bez nepotrebne odgode dostavlja informacije o tehničkim propisima koji su na snazi i, prema potrebi i raspoloživosti, pisane smjernice o usklađenosti s tehničkim propisima.

ČLANAK 13.10.

Označivanje i etiketiranje

1.    Tehnički propisi stranaka koji uključuju ili se odnose isključivo na obvezno označivanje ili etiketiranje poštuju načela iz članka 2. Sporazuma o TBT-u.

2.    Ako stranka zahtijeva obvezno označivanje ili etiketiranje proizvoda:

(a)    zahtijeva samo informacije koje su relevantne za potrošače ili korisnike proizvoda odnosno tijela, u kojima se navodi sukladnost proizvoda s obveznim tehničkim zahtjevima;

(b)    ako stranka zahtijeva prethodno odobrenje, registraciju ili certificiranje etiketa ili oznaka proizvoda kao preduvjet za stavljanje na tržište proizvoda koji su inače u skladu s njezinim obveznim tehničkim zahtjevima, osigurava da se o zahtjevima koje podnesu gospodarski subjekti druge stranke odlučuje bez nepotrebne odgode i na nediskriminirajućoj osnovi;

(c)    ako stranka zahtijeva korištenje jedinstvenog identifikacijskog broja, izdaje taj broj gospodarskim subjektima druge stranke bez nepotrebne odgode i na nediskriminirajućoj osnovi;

(d)    pod uvjetom da to nije obmanjujuće, proturječno ili zbunjujuće u odnosu na regulatorne zahtjeve stranke uvoznice i da time nisu ugroženi legitimni ciljevi u skladu sa Sporazumom o TBT-u, stranka dopušta:

i.    informacije na drugim jezicima uz onaj koji propisuje stranka uvoznica robe; i

ii.    nomenklature, piktograme, simbole ili grafičke prikaze prihvaćene u međunarodnim normama;

(e)    prihvaća, ako je moguće, da se dodatno označivanje i ispravci označivanja obavljaju u carinskim skladištima ili drugim utvrđenim područjima na mjestu uvoza kao alternativa označivanju u zemlji podrijetla;

(f)    ako smatra da se time ne ugrožava zaštita javnog zdravlja i okoliša, zaštita od obmanjujućih praksi i svi drugi legitimni ciljevi u skladu sa Sporazumom o TBT-u, nastoji prihvatiti privremene ili odstranjive etikete umjesto onih koje se fizički pričvršćuju na proizvod ili uključivanje relevantnih informacija u popratnu dokumentaciju.

3.    Stavak 2. ne primjenjuje se na označivanje ili etiketiranje lijekova.

4.    Ako stranka smatra da bi se zahtjevi u pogledu označivanja ili etiketiranja proizvoda ili sektora druge stranke mogli poboljšati, može predložiti inicijativu za olakšavanje trgovine u okviru koje bi se moglo poraditi na tom pitanju u skladu s člankom 13.5.

ČLANAK 13.11.

Suradnja i tehnička pomoć

1.    Kako bi doprinijela ostvarivanju ciljeva ovog poglavlja, svaka stranka, među ostalim:

(a)    promiče suradnju i zajedničke aktivnosti i projekte među svojim javnim ili privatnim, nacionalnim ili regionalnim organizacijama u području tehničkih propisa, normizacije, ocjenjivanja sukladnosti, mjeriteljstva i akreditacije;

(b)    promiče dobre regulatorne prakse razmjenom informacija, iskustava i primjera najbolje prakse o, među ostalim, procjeni regulatornog učinka, regulatornom upravljanju zalihama i procjeni rizika te javnom savjetovanju;

(c)    razmjenjuje mišljenja o nadzoru tržišta;

(d)    jača tehničke i institucionalne kapacitete nacionalnih regulatornih tijela, tijela za mjeriteljstvo, normizaciju i ocjenjivanje sukladnosti te akreditacijskih tijela, potporom razvoju njihove tehničke infrastrukture, uključujući laboratorije i opremu za ispitivanje, te kontinuiranim osposobljavanjem ljudskih resursa;

(e)    promiče, olakšava i, ako je moguće, koordinira svoje sudjelovanje u međunarodnim organizacijama i drugim forumima povezanima s tehničkim propisima, ocjenjivanjem sukladnosti, normama, akreditacijom i mjeriteljstvom;

(f)    podupire aktivnosti tehničke pomoći nacionalnih, regionalnih i međunarodnih organizacija u područjima tehničkih propisa, normizacije, ocjenjivanja sukladnosti, mjeriteljstva i akreditacije; i

(g)    nastoji osigurati razmjenu dostupnih znanstvenih dokaza i tehničkih informacija među regulatornim tijelima stranaka u mjeri u kojoj je to potrebno za suradnju ili vođenje tehničkih rasprava u skladu s ovim poglavljem, uz iznimku povjerljivih ili drugih osjetljivih informacija.

2.    Stranka na odgovarajući način razmatra prijedloge druge stranke za suradnju u skladu s ovim poglavljem.

ČLANAK 13.12.

Rasprave o tehničkim pitanjima

1.    Svaka stranka može zatražiti raspravu o svim pitanjima koja proizlaze iz ovog poglavlja, uključujući bilo koji nacrt ili predloženi tehnički propis ili postupak ocjenjivanja sukladnosti druge stranke za koji smatra da bi mogao znatno negativno utjecati na trgovinu između stranaka. Stranka koja podnosi zahtjev taj zahtjev dostavlja koordinatoru za poglavlje o tehničkim preprekama u trgovini druge stranke imenovanom u skladu s člankom 13.13. i utvrđuje:

(a)    pitanje;

(b)    odredbe ovog poglavlja na koje se odnose sporna pitanja; i

(c)    razloge za podnošenje zahtjeva, uključujući opis spornih pitanja stranke koja ga podnosi.

2.    Sve informacije ili objašnjenja zatraženi u skladu sa stavkom 1. dostavljaju se najkasnije 60 (šezdeset) dana od datuma zahtjeva stranke u skladu sa stavkom 1. Stranka kojoj je zahtjev upućen može produljiti taj rok uz prethodno obrazloženje.

3.    Ako su stranke na bilo koji način prethodno raspravljale o nekom pitanju, stranka može izravno zatražiti raspravu, osobno ili putem videokonferencije odnosno telekonferencije, najkasnije 60 (šezdeset) dana od datuma tog zahtjeva. U tim slučajevima stranka kojoj je upućen zahtjev čini sve što može kako bi sudjelovala u toj raspravi.

4.    Ako stranke u prethodnih 12 mjeseci nisu održale raspravu u skladu s ovim člankom, druga stranka ne može odbiti zahtjev. Ako stranka koja je podnijela zahtjev smatra da je riječ o hitnom pitanju, može zatražiti da se sastanak održi u kraćem roku. U tim slučajevima stranka kojoj je zahtjev upućen razmatra taj zahtjev u dobroj namjeri. Stranke čine sve što mogu kako bi riješile to pitanje na obostrano zadovoljavajući način.

5.    Podrazumijeva se da u skladu sa stavkom 2. stranka može zatražiti tehničke rasprave s drugom strankom i u pogledu tehničkih propisa ili postupaka ocjenjivanja sukladnosti nacionalnih, regionalnih ili lokalnih vlasti, ovisno o slučaju, na razini izravno ispod središnje razine vlasti, koja može znatno utjecati na trgovinu.

6.    Nakon tehničke rasprave stranke mogu zaključiti da bi se to pitanje moglo lakše riješiti u okviru inicijative za olakšavanje trgovine, u skladu s člankom 13.5.

7.    Ovaj članak ne dovodi u pitanje prava i obveze stranke na temelju poglavlja 29.

ČLANAK 13.13.

Koordinator za poglavlje o tehničkim preprekama u trgovini

1.    Svaka stranka imenuje koordinatora za poglavlje o tehničkim preprekama u trgovini i obavješćuje drugu stranku u slučaju bilo kakvih promjena. Koordinatori za poglavlje o tehničkim preprekama u trgovini zalažu se za olakšavanje provedbe ovog poglavlja i suradnje između stranaka u svim pitanjima iz područja tehničkih prepreka u trgovini.

2.    Funkcije svakoga koordinatora za poglavlje o tehničkim preprekama u trgovini uključuju:

(a)    pružanje potpore Pododboru za trgovinu robom iz članka 13.14. u obavljanju njegovih funkcija;

(b)    podupiranje inicijativa za olakšavanje trgovine i tehničkih rasprava, prema potrebi, u skladu s člankom 13.5. odnosno člankom 13.12.;

(c)    razmjenu informacija o poslu obavljenom u okviru nevladinih, regionalnih i multilateralnih foruma, a u vezi s normama, tehničkim propisima i postupcima ocjenjivanja sukladnosti; i

(d)    izvješćivanje Pododbora za trgovinu robom iz članka 13.14. o svim relevantnim promjenama povezanima s provedbom ovog poglavlja, ako je to primjereno.

3.    Koordinatori za poglavlje o tehničkim preprekama u trgovini međusobno komuniciraju na bilo koji dogovoreni način koji je prikladan za obavljanje njihovih funkcija, što može uključivati e-poštu, telekonferencije, videokenferencije i sastanke.

ČLANAK 13.14.

Pododbor za trgovinu robom

Pododbor za trgovinu robom osnovan u skladu s člankom 9.9. stavkom 4. uz funkcije navedene u člancima 2.4., 9.9. i 10.14. ima i sljedeće funkcije:

(a)    raspravlja o rezultatima rada obavljenog u skladu s člankom 13.5. i razmatra primjerene mjere;

(b)    strankama osigurava forum za raspravu o potrebi za poduzimanjem koraka kako bi se osigurala uzajamnost u skladu s člankom 13.8. stavkom 8.;

(c)    potiče suradnju u skladu s člankom 13.11. i, prema potrebi, podupire tehničke rasprave u skladu s člankom 13.12.;

(d)    nastoji najmanje jednom godišnje raspravljati o pitanjima obuhvaćenima u odjeljku C stavku 2. Priloga 13.-B; i

(e)    strankama osigurava forum za suradnju i razmjenu informacija o svim pitanjima važnima za provedbu Priloga 13.-B.

POGLAVLJE 14.

SANITARNE I FITOSANITARNE MJERE

ČLANAK 14.1.

Ciljevi

Ciljevi ovog poglavlja su:

(a)    zaštititi život ili zdravlje ljudi, životinja ili biljaka na području stranaka, uz istodobno olakšavanje trgovine između stranaka u mjeri u kojoj se to odnosi na sanitarne i fitosanitarne mjere (dalje u tekstu „SPS”);

(b)    uspostaviti suradnju u provedbi Sporazuma o SPS-u;

(c)    osigurati da sanitarne i fitosanitarne mjere ne stvaraju neopravdane prepreke u trgovini između stranaka;

(d)    poboljšati suradnju u tehničkim i znanstvenim pitanjima povezanima s donošenjem i primjenom sanitarnih i fitosanitarnih mjera;

(e)    poboljšati razmjenu informacija i savjetovanja između stranaka o sanitarnim i fitosanitarnim pitanjima; i

(f)    uspostaviti suradnju u pogledu multilateralnih foruma koji se bave sanitarnim i fitosanitarnim pitanjima.

ČLANAK 14.2.

Područje primjene

1.    Ovo se poglavlje primjenjuje na sve sanitarne i fitosanitarne mjere 23 koje mogu izravno ili neizravno utjecati na trgovinu između stranaka.

2.    Ovo se poglavlje primjenjuje na suradnju u pogledu multilateralnih foruma koji se bave sanitarnim i fitosanitarnim pitanjima.

ČLANAK 14.3.

Definicije

1.    Za potrebe ovog poglavlja primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)    definicije iz Priloga A Sporazumu o SPS-u;

(b)    definicije koje je donio Codex Alimentarius;

(c)    definicije koje je donijela Svjetska organizacija za zdravlje životinja (dalje u tekstu „OIE”);

(d)    definicije donesene u okviru Međunarodne konvencije o zaštiti bilja (dalje u tekstu „IPPC”); i

(e)    „zaštićeno područje” znači službeno definirani zemljopisni dio područja Europske unije za koji je poznato da se određeni regulirani štetni organizam na njemu ne nalazi unatoč povoljnim uvjetima i njegovoj prisutnosti u drugim dijelovima područja Europske unije.

Zaštićena područja su područja slobodna od štetnih organizama koja su pod nadzorom Europske unije na njezinu području. Priznata su u Uredbi (EU) 2016/2031 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje i o izmjeni uredaba (EU) br. 228/2013, (EU) br. 652/2014 i (EU) br. 1143/2014 Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 69/464/EEZ, 74/647/EEZ, 93/85/EEZ, 98/57/EZ, 2000/29/EZ, 2006/91/EZ i 2007/33/EZ 24 . Taj se koncept ne primjenjuje izvan područja Europske unije. Za potrebe trgovine Europska unija ne zahtijeva od druge stranke da na svojem području uspostavi zaštićena područja. U tim slučajevima primjenjuju se uvjeti područja slobodnog od štetnih organizama. Za potrebe poglavlja 6. i za priznavanje zaštićenih područja primjenjuju se isti uvjeti kao i za područja slobodna od štetnih organizama.

2.    U slučaju bilo kakve nedosljednosti između definicija iz Priloga A Sporazumu o SPS-u i definicija koje su dogovorile stranke ili definicija koje su donijeli Codex Alimentarius, OIE i IPPC, prednost imaju definicije utvrđene u Prilogu A Sporazumu o SPS-u.

ČLANAK 14.4.

Prava i obveze

Stranke potvrđuju svoja prava i obveze u skladu sa Sporazumom o SPS-u. Ništa u ovom poglavlju ne utječe na prava i obveze stranaka prema Sporazumu o SPS-u.

ČLANAK 14.5.

Nadležna tijela

1.    Za potrebe ovog poglavlja službeno nadležno tijelo stranke je tijelo koje je, u skladu s pravom te stranke, ovlašteno za provedbu njezinih zakona i propisa obuhvaćenih područjem primjene ovog poglavlja kako bi se osigurala usklađenost s njezinim zahtjevima ili bilo koje drugo tijelo kojem su ta tijela delegirala tu ovlast (dalje u tekstu „nadležna tijela”).

2.    Od datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma svaka stranka drugoj stranki u pisanom obliku dostavlja nazive nadležnih tijela iz stavka 1., navodeći gdje su te informacije javno dostupne i opis raspodjele nadležnosti među predmetnim nadležnim tijelima.

3.    U skladu s člankom 14.11. stavkom 4. stranke se međusobno obavješćuju o svakoj promjeni tih nadležnih tijela.

ČLANAK 14.6.

Opće obveze

1.    Proizvodi koji se izvoze iz određene stranke moraju ispunjavati primjenjive sanitarne i fitosanitarne zahtjeve stranke uvoznice.

2.    Isti sanitarni i fitosanitarni zahtjevi stranke uvoznice primjenjuju se na cijelo državno područje stranke izvoznice sve dok na cijelom tom državnom području prevladavaju isti sanitarni i fitosanitarni uvjeti, ne dovodeći u pitanje odluke i mjere donesene u skladu s člankom 14.10. Svaka stranka osigurava da se njezine sanitarne i fitosanitarne mjere primjenjuju razmjerno i da ne dovode do samovoljne ili neopravdane diskriminacije među državama članicama Europske unije ili državama Mercosura potpisnicama Sporazuma ondje gdje prevladavaju jednaki ili slični uvjeti, među ostalim između njezina područja i područja druge stranke. Sanitarne i fitosanitarne mjere ne primjenjuju se na način koji bi činio prikriveno ograničavanje trgovine između stranaka.

3.    Postupci iz ovog poglavlja primjenjuju se transparentno i bez nepotrebne odgode, a informacije koje se traže ograničene su na ono što je potrebno u svrhu odobrenja, kontrole, inspekcije i provjere.

4.    Svaka stranka jamči da su sve naknade uvedene za uvozne postupke radi provjere i osiguravanja ispunjenja sanitarnih i fitosanitarnih zahtjeva izjednačene s naknadama koje se naplaćuju za istovjetne domaće proizvode ili proizvode podrijetlom iz bilo koje druge članice WTO-a te da ne premašuju stvarni trošak usluge.

5.    Osim kako je predviđeno u članku 14.14., pri izmjeni sanitarnih i fitosanitarnih uvoznih zahtjeva svaka stranka i, prema potrebi, Mercosur omogućuju prijelazno razdoblje, uzimajući u obzir prirodu izmjene, kako bi se izbjegao nepotreban prekid ili poremećaj trgovinskih tokova proizvoda i kako bi se stranki izvoznici omogućilo da prilagodi svoje izvozne postupke u skladu s tom izmjenom.

6.    Provedba ovog poglavlja ne dovodi u pitanje sanitarne i fitosanitarne zahtjeve koji se odnose na trgovinu između stranaka, a važe na dan stupanja na snagu ovog Sporazuma.

7.    Ne dovodeći u pitanje slične odredbe u drugim poglavljima ovog dijela Sporazuma, ništa u ovom poglavlju ne utječe na prava i obveze stranaka da zaštite povjerljive informacije u skladu s odgovarajućim zakonima i drugim propisima svake stranke. Svaka stranka uspostavlja postupke u cilju sprečavanja otkrivanja povjerljivih informacija dobivenih tijekom postupaka iz ovog poglavlja.

8.    Svaka stranka osigurava potrebne resurse za djelotvornu provedbu ovog poglavlja.

ČLANAK 14.7.

Mjere za olakšavanje trgovine

Odobrenje postrojenja za uvoz životinja, životinjskih proizvoda, proizvoda životinjskog podrijetla i nusproizvoda životinjskog podrijetla

1.    Stranka uvoznica može zahtijevati odobrenje postrojenja koja se nalaze na području stranke izvoznice i iz kojih se obavlja uvoz životinja, životinjskih proizvoda, proizvoda životinjskog podrijetla i nusproizvoda životinjskog podrijetla.

2.    Stranka uvoznica to odobrenje izdaje bez prethodne inspekcije pojedinačnih postrojenja pod sljedećim uvjetima:

(a)    stranka uvoznica priznala je sustav službenih kontrola nadležnog tijela stranke izvoznice;

(b)    stranka uvoznica odobrila je uvoz predmetnih proizvoda; i

(c)    nadležno tijelo stranke izvoznice pružilo je dostatna jamstva da su ta postrojenja u skladu sa sanitarnim zahtjevima stranke uvoznice.

3.    Stranka izvoznica odobrava izvoz samo iz odobrenih postrojenja iz stavka 1. Stranka izvoznica suspendira ili povlači svoje odobrenje postrojenja koja nisu u skladu sa sanitarnim zahtjevima stranke uvoznice i o toj suspenziji ili povlačenju obavješćuje stranku uvoznicu.

4.    Stranka izvoznica predlaže stranki uvoznici popis postrojenja koje treba odobriti. Uz taj popis prilažu se jamstva nadležnog tijela stranke izvoznice da ta postrojenja udovoljavaju jamstvima iz stavka 2. točke (c).

5.    Stranka uvoznica odobrava uvoz iz odobrenih objekata najkasnije 40 (četrdeset) radnih dana nakon primitka popisa i jamstava stranke izvoznice iz stavka 4. Ako se traže dodatne informacije pa se odobrenje ne može izdati u roku od 40 (četrdeset) radnih dana, stranka uvoznica o tome obavješćuje stranku izvoznicu i utvrđuje novi rok za to odobrenje. Taj rok ne smije biti dulji od 40 (četrdeset) radnih dana od primitka dodatnih informacija.

6.    Stranka uvoznica sastavlja i objavljuje popise odobrenih postrojenja.

7.    Stranka uvoznica može odbiti dati odobrenje za postrojenja koja nisu u skladu s njezinim sanitarnim zahtjevima. U takvim slučajevima obavješćuje stranku izvoznicu o tom odbijanju, uključujući njegovo obrazloženje.

8.    Stranka uvoznica može obavljati provjere sustava službenih kontrola u skladu s člankom 14.15. Na temelju rezultata tih provjera može izmijeniti popis odobrenih postrojenja.

Sanitarne i fitosanitarne uvozne provjere

9.    Svaka stranka bez nepotrebne odgode donosi ili provodi postupke povezane sa sanitarnim i fitosanitarnim uvoznim provjerama koje omogućuju ubrzanje puštanja proizvoda radi uvoza.

10.    Svaka stranka prema potrebi pojednostavnjuje kontrole i provjere te smanjuje učestalost sanitarnih i fitosanitarnih uvoznih provjera koje stranka uvoznica provodi nad proizvodima stranke izvoznice. Svoju odluku temelji na:

(a)    uključenim rizicima;

(b)    provjerama koje provode proizvođači ili uvoznici, koje su potvrdila nadležna tijela stranaka;

(c)    jamstvima koja je dalo nadležno tijelo stranke izvoznice da su postrojenja u skladu sa sanitarnim zahtjevima stranke uvoznice; i

(d)    međunarodnim smjernicama, normama i preporukama Codexa Alimentariusa, OIE-a ili IPPC-a, ovisno o slučaju.

11.    Svaka stranka može primijeniti druge kriterije za pojednostavnjenje kontrola i provjera u skladu sa stavkom 10. ako se njima ne dovode u pitanje zajednički dogovoreni kriteriji koji su u njemu navedeni.

12.    Ako se uvoznim provjerama utvrdi neusklađenost sa sanitarnim i fitosanitarnim uvoznim zahtjevima i proizvodi ili pošiljke se odbiju, stranka uvoznica o tome obavješćuje stranku izvoznicu u skladu s postupkom iz članka 14.12. što prije, a najkasnije 5 (pet) radnih dana nakon datuma odbijanja.

13.    Ako se uvoznim provjerama utvrdi neusklađenost sa sanitarnim i fitosanitarnim uvoznim zahtjevima, mjere koje stranka uvoznica poduzima opravdavaju se na temelju utvrđene neusklađenosti i ne smiju ograničavati trgovinu više nego što je potrebno za postizanje odgovarajuće razine sanitarne ili fitosanitarne zaštite stranke.

Pojednostavnjenje uvoznih postupaka i postupaka odobravanja Mercosura

14.    Stranke prepoznaju različite razine procesa regionalne integracije koje su ostvarene unutar Europske unije, s jedne strane, i unutar Mercosura, s druge strane. Radi olakšavanja trgovine između njihovih područja Mercosur poduzima sve potrebne mjere kako bi za postupke uvoza i odobravanja proizvoda i postrojenja Europske unije postupno uveo sljedeće, ako je primjenjivo:

(a)    jedinstveni upitnik;

(b)    jedinstveni certifikat; i

(c)    jedinstveni popis odobrenih postrojenja.

15.    Mercosur će poduzeti sve potrebne mjere za usklađivanje sanitarnih i fitosanitarnih uvoznih zahtjeva, certifikata i uvoznih provjera pojedinačnih država Mercosura potpisnica Sporazuma.

ČLANAK 14.8.

Alternativne mjere

1.    Na zahtjev stranke izvoznice stranka uvoznica ispituje osigurava li joj iznimno alternativna sanitarna i fitosanitarna mjera odgovarajuću razinu zaštite. Alternativna mjera može se temeljiti na međunarodnim smjernicama, normama i preporukama Codexa Alimentariusa, OIE-a ili IPPC-a ili na sanitarnim i fitosanitarnim mjerama stranke izvoznice.

2.    Članak 14.9. ne primjenjuje se na alternativne sanitarne i fitosanitarne mjere.

ČLANAK 14.9.

Istovrijednost

1.    Stranka izvoznica može od stranke uvoznice zatražiti utvrđivanje istovrijednosti, odnosno da je konkretna sanitarna i fitosanitarna mjera ili da su konkretne sanitarne i fitosanitarne mjere povezane s proizvodom ili skupinom proizvoda ili na razini cijelog sustava istovjetne njezinim sanitarnim i fitosanitarnim mjerama.

2.    Radi provedbe ovog članka Pododbor iz članka 14.18. daje preporuke za utvrđivanje postupka za priznavanje istovrijednosti na temelju Odluke o provedbi članka 4. Sporazuma o sanitarnim i fitosanitarnim mjerama Odbora WTO-a za sanitarne i fitosanitarne mjere 25 i svih njezinih kasnijih ažuriranja te međunarodnih smjernica, normi i preporuka donesenih u okviru Codexa Alimentariusa, OIE-a i IPPC-a. Taj bi postupak trebao uključivati proces u kojem stranke održavaju savjetovanja kako bi utvrdile istovrijednost sanitarnih i fitosanitarnih mjera, informacije koje se zahtijevaju od stranaka, odgovornosti stranaka i rokove za priznavanje istovrijednosti.

3.    Nakon primitka posebnog zahtjeva stranke započinju savjetovanje na temelju postupka koji treba uspostaviti u skladu sa stavkom 2. radi postizanja dogovora o priznavanju istovrijednosti.

4.    Stranka uvoznica, na njezin zahtjev, obavješćuje stranku izvoznicu o fazi postupka za procjenu istovrijednosti.

ČLANAK 14.10.

Priznavanje statusa zdravlja životinja i statusa organizama štetnih za biljke te regionalnih uvjeta

1.    Stranke uvažavaju koncept podjele na područja i kompartmentalizacije, uključujući područja slobodna od štetnih organizama ili bolesti i područja s niskom prevalencijom štetnih organizama ili bolesti, i primjenjuju ga u trgovini između stranaka u skladu sa Sporazumom o SPS-u, uključujući smjernice za bolju praktičnu provedbu članka 6. Sporazuma o primjeni sanitarnih i fitosanitarnih mjera koji je donio Odbor WTO-a za sanitarne i fitosanitarne mjere 26 , i relevantnim smjernicama, preporukama i normama OIE-a ili IPPC-a.

2.    Na zahtjev stranke izvoznice stranka uvoznica odlučuje hoće li priznati područja slobodna od štetnih organizama i bolesti, područja s niskom prevalencijom štetnih organizama i bolesti te kompartmente stranke izvoznice, prvi put ili nakon izbijanja bolesti životinja ili pojave organizama štetnih za bilje. Stranka uvoznica temelji tu odluku na informacijama koje je stranka izvoznica dostavila u skladu sa Sporazumom o SPS-u i normama OIE-a i IPPC-a te uzima u obzir uspostavu područja slobodnih od štetnih organizama i bolesti, područja s niskom prevalencijom štetnih organizama i bolesti te kompartmente stranke izvoznice. Stranke primjenjuju postupke utvrđene u Prilogu 14.-A.

3.    Odluka stranke uvoznice u skladu sa stavkom 2. donosi se bez nepotrebne odgode. Ako stranka uvoznica odluči, ne dovodeći u pitanje članak 14.14., priznati područja slobodna od štetnih organizama i bolesti, područja s niskom prevalencijom štetnih organizama i bolesti te kompartmente stranke izvoznice, bez nepotrebne odgode dopušta trgovinu s tih područja ili kompartmenata.

4.    Pododbor iz članka 14.18. može detaljnije razraditi postupak priznavanja područja slobodnih od štetnih organizama i bolesti, područja s niskom prevalencijom štetnih organizama i bolesti te kompartmenata iz stavka 2., uzimajući u obzir Sporazum o SPS-u i smjernice, norme i preporuke IPPC-a i OIE-a.

Životinje, životinjski proizvodi, proizvodi životinjskog podrijetla i nusproizvodi životinjskog podrijetla

5.    Postupak priznavanja područja ili kompartmenata slobodnih od bolesti za životinje, životinjske proizvode, proizvode životinjskog podrijetla i nusproizvode životinjskog podrijetla utvrđen je u stavcima od 7. do 9. i u Prilogu 14.-A.

6.    Pri utvrđivanju ili nastavku primjene područja ili kompartmenata iz stavka 2. za životinje, životinjske proizvode, proizvode životinjskog podrijetla i nusproizvode životinjskog podrijetla stranke uzimaju u obzir čimbenike kao što su zemljopisni položaj, ekosustavi, epidemiološki nadzor i djelotvornost sanitarnih i fitosanitarnih kontrola.

7.    Najkasnije 60 (šezdeset) radnih dana nakon primitka informacija iz stavka 2. od stranke izvoznice stranka uvoznica:

(a)    može se izričito usprotiviti zahtjevu za priznavanje područja ili kompartmenata bez bolesti za životinje, životinjske proizvode, proizvode životinjskog podrijetla i nusproizvode životinjskog podrijetla;

(b)    može zatražiti dodatne informacije od stranke izvoznice; ili

(c)    može zatražiti provjere u skladu s člankom 14.15.

Stranka uvoznica sve dodatne informacije ocjenjuje u roku od 30 (trideset) radnih dana od njihova primitka. Ako stranka uvoznica zahtijeva provjere, prekida se rok za ocjenjivanje.

8.    Stranka uvoznica ubrzava postupak iz stavka 7. ako je OIE službeno priznao da područja ili kompartmenti za koje stranka izvoznica traži priznavanje imaju status „slobodno od bolesti” ili ako je taj status ponovno uspostavljen nakon izbijanja bolesti.

9.    Ako nakon provedbe postupka iz stavka 7. stranka uvoznica odluči ne priznati područja ili kompartmente za koje je stranka izvoznica zatražila priznavanje, o svojoj odluci obavješćuje stranku izvoznicu i objašnjava razloge za nepriznavanje predmetnih područja ili kompartmenata te, na zahtjev, održava savjetovanja u skladu s člankom 14.13.

Biljke i biljni proizvodi

10.    Svaka stranka sastavlja popis reguliranih štetnih organizama i reguliranih biljaka i biljnih proizvoda za koje postoje fitosanitarni zahtjevi. Stranka uvoznica drugoj stranki stavlja na raspolaganje svoj popis reguliranih štetnih organizama i reguliranih biljaka i biljnih proizvoda te fitosanitarne uvozne zahtjeve koji se na njih primjenjuju. Fitosanitarni zahtjevi za uvoz reguliranih biljaka i biljnih proizvoda ograničeni su na ono što je potrebno za zaštitu zdravlja biljaka ili predviđenu upotrebu biljaka i biljnih proizvoda. Stranka uvoznica obavješćuje drugu stranku o svakoj dodatnoj izjavi koja je potrebna.

11.    Stranka uvoznica utvrđuje svoje fitosanitarne zahtjeve uzimajući u obzir fitosanitarni status u stranki izvoznici i, ako to zahtijeva stranka uvoznica, rezultat analize rizika od štetnih organizama. Analiza rizika od štetnih organizama provodi se u skladu s odgovarajućim međunarodnim normama IPPC-a za fitosanitarne mjere. U toj analizi rizika uzimaju se u obzir dostupne znanstvene i tehničke informacije, kao i namjena razmatranih biljaka i biljnih proizvoda.

12.    Ako stranka izvoznica podnese zahtjev za izvoz novih proizvoda u drugu stranku, stranka uvoznica ažurira popise iz stavka 10. Ako stranka uvoznica za odobravanje uvoza određenog proizvoda zahtijeva analizu rizika od štetnih organizama, taj se postupak, radi njegova ubrzanja, može temeljiti na analizi rizika od štetnih organizama koja je već provedena za iste ili slične proizvode i na svim dodatnim informacijama koje prema mišljenju stranke uvoznice treba analizirati.

13.    Pri provedbi postupka za utvrđivanje statusa štetnog organizma stranke izvoznice, stranka uvoznica uzima u obzir stavke od 10. do 17. ovog članka, Prilog 14.-A i preporuke iz međunarodnih normi IPPC-a za fitosanitarne mjere.

14.    Stranke priznaju koncepte područja, mjesta proizvodnje i proizvodne jedinice slobodnih od štetnih organizama, područja s niskom prevalencijom štetnih organizama kako je navedeno u međunarodnim normama IPPC-a za fitosanitarne mjere te zaštićenih područja, koje će primjenjivati u međusobnoj trgovini.

15.    Pri utvrđivanju ili održavanju primjene fitosanitarnih mjera stranka uvoznica uzima u obzir područja, mjesta proizvodnje i proizvodne jedinice slobodne od štetnih organizama, područja s niskom prevalencijom štetnih organizama te zaštićena područja ako ih je stranka izvoznica uspostavila.

16.    Stranka izvoznica obavješćuje drugu stranku o područjima, mjestima proizvodnje i proizvodnim jedinicama slobodnima od štetnih organizama ili područjima s niskom prevalencijom štetnih organizama te na zahtjev dostavlja objašnjenje i popratne informacije kako je predviđeno u odgovarajućoj međunarodnoj normi za fitosanitarne mjere ili kako se to na drugi način smatra primjerenim. Stranka uvoznica priznaje status stranke izvoznice, osim

(a)    ako se izričito protivi zahtjevu druge stranke za odobrenje područja, mjesta proizvodnje i proizvodnih jedinica slobodnih od štetnih organizama ili područja s niskom prevalencijom štetnih organizama ili zaštićenih područja ako ih je stranka izvoznica uspostavila;

(b)    ako zatraži dodatne informacije od stranke izvoznice;

(c)    ako zatraži provjere u skladu s člankom 14.15.; ili

(d)    ako pokrene savjetovanje u skladu s člankom 14.13. u roku od 150 (sto pedeset) radnih dana nakon primitka tih informacija.

17.    Stranka uvoznica sve dodatne informacije zatražene u skladu sa stavkom 16. ocjenjuje u roku od 90 (devedeset) dana od njihova primitka. Sve provjere koje stranka uvoznica zatraži u skladu sa stavkom 16. provode se u skladu s člankom 14.15., uzimajući u obzir biologiju štetnog organizma i predmetnog bilja. Ako stranka uvoznica zatraži takve provjere, prekida se rok za procjenu dodatnih informacija.

18.    Ako stranka uvoznica nakon provedbe postupka iz stavka 16. odluči da neće odobriti područja, mjesta proizvodnje i proizvodne jedinice slobodne od štetnih organizama ili područja s niskom prevalencijom štetnih organizama ili zaštićena područja ako ih je stranka izvoznica uspostavila, a za koje je stranka izvoznica zatražila priznavanje, o svojoj odluci obavješćuje stranku izvoznicu i objašnjava razloge za njihovo neodobravanje te, na zahtjev, održava savjetovanja u skladu s člankom 14.13.

ČLANAK 14.11.

Transparentnost i razmjena informacija

1.    Na zahtjev jedne od stranaka, a najkasnije 15 (petnaest) radnih dana od datuma takvog zahtjeva, stranke razmjenjuju informacije o:

(a)    postupcima za odobravanje uvoza proizvoda, uključujući, ako je moguće, očekivani rok;

(b)    zahtjevima za uvoz određenih proizvoda, uključujući, prema potrebi, obrazac certifikata;

(c)    svojem statusu štetnih organizama, uključujući programe nadzora, iskorjenjivanja i obuzdavanja te njihove rezultate kako bi se omogućilo održavanje tog statusa štetnih organizama i poduprle uvozne fitosanitarne mjere;

(d)    fazi postupka za odobrenje uvoza određenih proizvoda; i

(e)    odnosu između sanitarne i fitosanitarne mjere i međunarodnih smjernica, normi i preporuka te, ako se sanitarna i fitosanitarna mjera ne temelji na međunarodnim smjernicama, normama i preporukama, znanstvenim podacima o neusklađenosti sanitarne i fitosanitarne mjere s međunarodnim smjernicama, normama i preporukama te obrazloženju razloga za takvu mjeru.

2.    Ako relevantni znanstveni dokazi nisu dostatni, stranka koja donosi privremenu sanitarnu i fitosanitarnu mjeru dostavlja dostupne informacije na kojima se temelji ta mjera i, ako postoje, dodatne informacije potrebne za objektivniju procjenu rizika te u razumnom roku preispituje sanitarnu i fitosanitarnu mjeru.

3.    Stranke, koristeći bilo koja sredstva, javno objavljuju ažurirane informacije o svojim:

(a)    sanitarnim i fitosanitarnim zahtjevima za uvoz i postupcima odobrenja; i