<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><JUDGMENT xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.55-20141201.xd"><BIB.JUDGMENT><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C‑486/14</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62014CJ0486</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:483">EU:C:2016:483</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>9</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>9</PAGE.TOTAL><AUTHOR>CJ</AUTHOR></BIB.JUDGMENT><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P>PRESUDA OD <DATE ISO="20160629">29. 6. 2016</DATE>. - PREDMET C‑486/14</P><P>KOSSOWSKI</P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Presuda Suda</HT> (veliko vijeće)</P><P><DATE ISO="20160629">29. lipnja 2016.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="STAR" NOTE.ID="E0001"><P>Jezik postupka: njemački</P></NOTE></P></TI></TITLE><INDEX><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Konvencija o provedbi Schengenskog sporazuma</KEYWORD><KEYWORD>Članak 54. i članak 55. stavak 1. točka (a)</KEYWORD><KEYWORD>Povelja Europske unije o temeljnim pravima</KEYWORD><KEYWORD>Članak 50.</KEYWORD><KEYWORD>Načelo ,ne bis in idem'</KEYWORD><KEYWORD>Dopuštenost kaznenog progona okrivljenika u državi članici nakon što je okončan kazneni postupak koji je protiv njega pokrenulo tužiteljstvo u drugoj državi članici a da nije provelo temeljitu istragu</KEYWORD><KEYWORD>Nepostojanje ocjene o meritumu predmeta</KEYWORD></INDEX><JUDGMENT.INIT><P>U predmetu C‑486/14,</P><P>povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Hanseatisches Oberlandesgericht Hamburg (Visoki zemaljski sud u Hamburgu, Njemačka), odlukom od <DATE ISO="20141023">23. listopada 2014.</DATE>, koju je Sud zaprimio <DATE ISO="20141110">10. studenoga 2014.</DATE>, u kaznenom postupku protiv</P></JUDGMENT.INIT><PARTIES><PLAINTIFS><P><HT TYPE="BOLD">Piotra Kossowskog,</HT></P></PLAINTIFS><PRESENCE><PRESENCE.INIT>uz sudjelovanje:</PRESENCE.INIT><P><HT TYPE="BOLD">Generalstaatsanwaltschaft Hamburg,</HT></P></PRESENCE></PARTIES><PREAMBLE><PREAMBLE.INIT><P>SUD (veliko vijeće),</P><P>u sastavu: K. Lenaerts, predsjednik, R. Silva de Lapuerta, M. Ilešič, L. Bay Larsen, J. L. da Cruz Vilaça i F. Biltgen, predsjednici vijeća, E. Juhász, A. Borg Barthet, J. Malenovský, E. Levits, J.-C. Bonichot, A. Prechal (izvjestiteljica), C. Vajda, S. Rodin i K. Jürimäe, suci,</P><P>nezavisni odvjetnik: Y. Bot,</P><P>tajnik: M. Aleksejev, administrator,</P></PREAMBLE.INIT><GR.VISA><VISA>uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane <DATE ISO="20150929">29. rujna 2015.</DATE>,</VISA></GR.VISA><GR.CONSID><CONSID><P>uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:</P><LIST TYPE="DASH"><ITEM><P>za P. Kossowskog, I. Vogel, <HT TYPE="ITALIC">Rechtsanwältin</HT>,</P></ITEM><ITEM><P>za Generalstaatsanwaltschaft Hamburg, L. von Selle i C. Rinio, u svojstvu agenata,</P></ITEM><ITEM><P>za njemačku vladu, T. Henze i J. Kemper, u svojstvu agenata,</P></ITEM><ITEM><P>za francusku vladu, F. X. Bréchot, D. Colas i C. David, u svojstvu agenata,</P></ITEM><ITEM><P>za nizozemsku vladu, M. Bulterman i M. de Ree, u svojstvu agenata,</P></ITEM><?PAGE NO="2"?><ITEM><P>za poljsku vladu, B. Majczyna, J. Sawicka i M. Szwarc, u svojstvu agenata,</P></ITEM><ITEM><P>za vladu Ujedinjene Kraljevine, L. Christie, u svojstvu agenta, uz asistenciju J. Holmesa, <HT TYPE="ITALIC">barrister</HT>,</P></ITEM><ITEM><P>za švicarsku vladu, R. Balzaretti, u svojstvu agenta,</P></ITEM><ITEM><P>za Europsku komisiju, W. Bogensberger i R. Troosters, u svojstvu agenata,</P></ITEM></LIST></CONSID></GR.CONSID><GR.VISA><VISA>saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj <DATE ISO="20151215">15. prosinca 2015.</DATE>,</VISA></GR.VISA><PREAMBLE.FINAL>donosi sljedeću</PREAMBLE.FINAL></PREAMBLE><CONTENTS.JUDGMENT><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Presudu</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1</NO.P><TXT>Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članaka 54. i 55. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma od <DATE ISO="19850614">14. lipnja 1985.</DATE> između vlada država Gospodarske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama, koja je potpisana u Schengenu (Luksemburg) <DATE ISO="19900619">19. lipnja 1990.</DATE> i stupila na snagu <DATE ISO="19950326">26. ožujka 1995.</DATE> (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="239" PAGE.FIRST="19" DATE.PUB="2000">SL 2000., L 239, str. 19</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 9., str. 12.; u daljnjem tekstu: CISA), kao i članka 50. i članka 52. stavka 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2</NO.P><TXT>Zahtjev je upućen u okviru kaznenog postupka koji je u Njemačkoj pokrenut protiv Piotra Kossowskog (u daljnjem tekstu: okrivljenik), kojemu se stavlja na teret da je <DATE ISO="20051002">2. listopada 2005.</DATE> na državnom području te države članice počinio radnje koje su podvedene pod kazneno djelo kvalificiranog oblika iznude.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Pravo Unije</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><P>Povelja</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3</NO.P><TXT>Članak 50. Povelje, naslovljen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>Pravo da se ne bude dva puta suđen ili kažnjen za isto kazneno djelo<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/>, glasi kako slijedi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>Nikome se ne može ponovno suditi niti ga se može kazniti u kaznenom postupku za kazneno djelo za koje je već pravomoćno oslobođen ili osuđen u Uniji u skladu sa zakonom.<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><P>CISA</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4</NO.P><TXT>CISA je sklopljena radi osiguravanja provedbe Sporazuma između vlada država Gospodarske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama, potpisanoga u Schengenu <DATE ISO="19850614">14. lipnja 1985.</DATE> (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="239" PAGE.FIRST="13" DATE.PUB="2000">SL 2000., L 239, str. 13</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 9., str. 6.).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="3"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5</NO.P><TXT>Članci 54. i 55. CISA‑e nalaze se u njezinoj glavi III. poglavlju 3., naslovljenom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>Primjena načela <HT TYPE="ITALIC">ne bis in idem</HT><QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/>. Članak 54. CISA‑e propisuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>Protiv osobe protiv koje je sudski postupak pravomoćno okončan u jednoj ugovornoj stranci ne može se voditi postupak u drugoj ugovornoj stranci za ista djela pod uvjetom da je, ako je izrečena kazna i izvršena, trenutačno u postupku izvršenja ili se više, prema zakonima ugovorne stranke koja ju je izrekla, ne može izvršiti.<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6</NO.P><TXT>Članak 55. CISA‑e propisuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="055.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>1.</NO.PARAG><ALINEA><P>Ugovorna stranka može prilikom ratificiranja, prihvaćanja ili potvrđivanja ove Konvencije izjaviti da je ne obvezuje članak 54. u jednom od sljedećih slučajeva:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>ako su se djela na koj[a] se strana presuda odnosi dogodila u cijelosti ili djelomično na njezinom državnom području; u potonjem slučaju, međutim, ovo izuzeće ne vrijedi ako su se djela dijelom dogodila na državnom području ugovorne stranke u kojoj je presuda donesena;</TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></PARAG><P>[...]</P><PARAG IDENTIFIER="055.004"><NO.PARAG>4.</NO.PARAG><ALINEA>Izuzeća, koja su bila predmetom izjave iz stavka 1. se ne primjenjuju, ako je dotična ugovorna stranka u vezi s istim djelima zatražila od druge ugovorne stranke da pokrene sudski postupak ili je odobrila izručenje dotične osobe.<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7</NO.P><TXT>Prilikom ratificiranja CISA‑e Savezna Republika Njemačka izjavila je sljedeću rezervu u odnosu na članak 54. CISA‑e, u skladu s njezinim člankom 55. stavkom 1. (BGBl. 1994. II, str. 631.):</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>Saveznu Republiku Njemačku ne obvezuje članak 54. [CISA‑e]</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>ako su se djela na koja se strana presuda odnosi dogodila u cijelosti ili djelomično na njezinom državnom području [...]<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/></TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><P>Protokol o uključivanju schengenske pravne stečevine u okvir Europske unije</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8</NO.P><TXT>CISA je uključena u pravo Unije Protokolom (br. 2) o uključivanju schengenske pravne stečevine u okvir Europske unije, koji je Ugovorom iz Amsterdama (<REF.DOC.OJ COLL="C" NO.OJ="340" PAGE.FIRST="93" DATE.PUB="1997">SL 1997., C 340, str. 93</REF.DOC.OJ>.) priložen UEU‑u, u verziji prije Ugovora iz Lisabona, i UEZ‑u na temelju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>schengenske pravne stečevine<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/> kako je definirana u prilogu tom protokolu. Tim je protokolom trinaest država članica dobilo odobrenje da međusobno provode pojačanu suradnju u području primjene schengenske pravne stečevine.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><P>Protokol (br. 19) o schengenskoj pravnoj stečevini uključenoj u okvir Europske unije</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9</NO.P><TXT>Protokolom (br. 19) o schengenskoj pravnoj stečevini uključenoj u okvir Europske unije (<REF.DOC.OJ COLL="C" NO.OJ="083" PAGE.FIRST="290" DATE.PUB="2010">SL 2010., C 83, str. 290</REF.DOC.OJ>.), priloženim Ugovoru iz Lisabona, 25 država članica dobilo je odobrenje da u pravnom i institucionalnom okviru Unije međusobno provode pojačanu suradnju u područjima na koja se odnosi schengenska pravna stečevina. Člankom 2. tog protokola propisano je:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>Schengenska se pravna stečevina primjenjuje na države članice iz članka 1., ne dovodeći u pitanje članak 3. Akta o pristupanju od <DATE ISO="20030416">16. travnja 2003.</DATE> ili članak 4. Akta o pristupanju od <DATE ISO="20050425">25. travnja 2005.</DATE> Vijeće se zamjenjuje Izvršnim odborom koji je osnovan schengenskim sporazumima.<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><?PAGE NO="4"?><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Poljsko pravo</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10</NO.P><TXT>Članak 327. Kodeks postępowania karnego (Zakonik o kaznenom postupku) propisuje u stavku 2.:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>Pravomoćno okončan istražni postupak može rješenjem tužiteljstva [...] biti preotvoren protiv osobe protiv koje je vođen istražni postupak u svojstvu osumnjičenika samo kada se pojave bitne činjenice ili dokazi koji nisu bili poznati tijekom ranijeg postupka. [...]<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11</NO.P><TXT>Članak 328. tog zakonika određuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="328.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Opće tužiteljstvo može ukinuti pravomoćnu odluku o okončanju istražnog postupka protiv osobe protiv koje je vođen istražni postupak u svojstvu osumnjičenika kada utvrdi da okončanje istražnog postupka nije bilo osnovano [...]</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="328.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Nakon isteka roka od šest mjeseci od dana pravomoćne odluke o okončanju istražnog postupka opće tužiteljstvo može ukinuti ili preinačiti odluku ili obrazloženje samo u korist osumnjičenika.<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Glavni postupak i prethodna pitanja</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12</NO.P><TXT>Iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da Staatsanwaltschaft Hamburg (tužiteljstvo u Hamburgu, Njemačka) okrivljeniku stavlja na teret da je <DATE ISO="20051002">2. listopada 2005.</DATE> u Hamburgu (Njemačka) počinio radnje koje su prema njemačkom kaznenom pravu podvedene pod kazneno djelo kvalificiranog oblika iznude. Okrivljenik je tom prilikom pobjegao vozilom žrtve o kojoj je riječ u glavnom postupku. Protiv okrivljenika je pokrenut istražni postupak u Hamburgu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13</NO.P><TXT>Poljska tijela zaustavila su <DATE ISO="20051020">20. listopada 2005.</DATE> tijekom nadzora prometa u Kołobrzegu (Poljska) vozilo kojim je upravljao okrivljenik te su ga uhitila radi izvršavanja kazne zatvora na koju je osuđen u Poljskoj u drugom predmetu. Nakon provođenja izvida u vezi s vozilom kojim je upravljao okrivljenik, Prokuratura rejonowa w Kołobrzegu (regionalno tužiteljstvo u Kołobrzegu, Poljska) pokrenula je protiv njega istražni postupak u vezi s optužbom da je radnjama koje je izvršio u Hamburgu <DATE ISO="20051002">2. listopada 2005.</DATE> počinio kvalificirani oblik iznude iz članka 282. poljskog Kaznenog zakonika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14</NO.P><TXT>U okviru uzajamne pravne pomoći, Prokuratura okręgowa w Koszalinie (okružno tužiteljstvo u Koszalinu, Poljska) uputila je tužiteljstvu u Hamburgu zahtjev za slanje preslika spisa istrage. Te su preslike poslane u kolovozu 2006.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15</NO.P><TXT>U prosincu 2006. regionalno tužiteljstvo u Kołobrzegu uputilo je tužiteljstvu u Hamburgu svoju odluku od <DATE ISO="20061222">22. prosinca 2006.</DATE> kojom se obustavlja kazneni postupak protiv okrivljenika zbog nepostojanja osnovane sumnje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16</NO.P><TXT>Nesporno je da je ta odluka obrazložena činjenicom da je okrivljenik odbio dati izjavu te da su žrtva o kojoj je riječ u glavnom postupku i svjedok po čuvenju imali boravište u Njemačkoj pa nisu mogli biti saslušani tijekom istražnog postupka, kao i to da se navodi te žrtve, djelomično neprecizni i proturječni, nisu mogli provjeriti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev dodaje da su u skladu s poukom o pravnom lijeku, koja je priložena toj odluci kojom se obustavlja kazneni progon, zainteresirane strane imale pravo žalbe na tu odluku u roku od sedam dana računajući od dostave te odluke. Čini se da žrtva o kojoj je riječ u glavnom postupku nije uložila takvu žalbu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18</NO.P><TXT>Tužiteljstvo je u Hamburgu <DATE ISO="20090724">24. srpnja 2009.</DATE> izdalo europski uhidbeni nalog protiv okrivljenika nakon što je <DATE ISO="20060109">9. siječnja 2006.</DATE> od Amtsgerichta Hamburg (Općinski sud u Hamburgu, Njemačka) ishodilo nacionalni uhidbeni nalog protiv okrivljenika. Dopisom od <DATE ISO="20090904">4. rujna 2009.</DATE> zatražena je od Republike<?PAGE NO="5"?> Poljske predaja okrivljenika Saveznoj Republici Njemačkoj. Odlukom sąd okręgowy w Koszalinie (Okružni sud u Koszalinu, Poljska) od <DATE ISO="20090917">17. rujna 2009.</DATE> odbijeno je izvršenje europskog uhidbenog naloga s obzirom na odluku regionalnog tužiteljstva u Kołobrzegu kojom je obustavljen kazneni progon i koju je taj sud smatrao pravomoćnom u smislu Zakonika o kaznenom postupku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19</NO.P><TXT>Okrivljenik, još uvijek tražen u Njemačkoj, uhićen je <DATE ISO="20140207">7. veljače 2014.</DATE> u Berlinu (Njemačka). Tužiteljstvo u Hamburgu podiglo je protiv njega optužnicu <DATE ISO="20140317">17. ožujka 2014.</DATE> Landgericht Hamburg (Zemaljski sud u Hamburgu, Njemačka) odbio je pokrenuti sudski postupak temeljeći svoju odluku na činjenici da je odlukom regionalnog tužiteljstva u Kołobrzegu, kojom je obustavljen kazneni progon, okončan sudski postupak u smislu članka 54. CISA‑e. Posljedično, odlukom od <DATE ISO="20140404">4. travnja 2014.</DATE> Landgericht Hamburg (Zemaljski sud u Hamburgu, Njemačka) povukao je uhidbeni nalog protiv okrivljenika pa je on pušten iz pritvora u kojem je bio smješten.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20</NO.P><TXT>Postupajući povodom žalbe tužiteljstva u Hamburgu protiv te odluke, sud koji je uputio zahtjev smatra utvrđenim da su na temelju mjerodavnog njemačkog prava sumnje dovoljno osnovane za opravdanje pokretanja sudskog postupka pred Landgerichtom Hamburg (Zemaljski sud u Hamburgu) i za potvrđivanje optužnice u svrhe sudskog postupka, osim ako to nije protivno načelu <HT TYPE="ITALIC">ne bis in idem</HT> iz članka 54. CISA‑e i članka 50. Povelje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21</NO.P><TXT>U tom pogledu, sud koji je uputio zahtjev pita se je li rezerva Savezne Republike Njemačke, izjavljena na temelju članka 55. stavka 1. točke (a) CISA‑e, još uvijek valjana. Ako je tako, tada se načelo <HT TYPE="ITALIC">ne bis in idem</HT> ne bi moglo primijeniti u ovom slučaju s obzirom na to da su se činjenice koje se stavljaju na teret okrivljeniku dogodile na njemačkom državnom području i da njemačka tijela kaznenog progona nisu zatražila od poljskih tijela pokretanje sudskog postupka u smislu članka 55. stavka 4. CISA‑e.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22</NO.P><TXT>U slučaju da navedena rezerva nije valjana, sud koji je uputio zahtjev pita, s obzirom na to da su inkriminirajuće činjenice u Njemačkoj i Poljskoj iste, može li se smatrati da je zbog odluke regionalnog tužiteljstva u Kołobrzegu protiv okrivljenika <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>sudski postupak pravomoćno okončan<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/> u smislu članka 54. CISA‑e ili da je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>u kaznenom postupku [...] pravomoćno oslobođen<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/> u smislu članka 50. Povelje. On smatra da se predmet u glavnom postupku razlikuje od predmeta koji je doveo do presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140605">5. lipnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>M</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑398/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:1057">EU:C:2014:1057</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), jer odluci od <DATE ISO="20061222">22. prosinca 2006.</DATE> o obustavi kaznenog progona nije prethodila temeljita istraga. Usto, sud koji je uputio zahtjev izražava dvojbe u vezi s pitanjem je li pravomoćnost takve odluke uvjetovana izvršenjem određenih obveza kojima se sankcionira nedopušteno ponašanje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23</NO.P><TXT>U tim je okolnostima Hanseatisches Oberlandesgericht Hamburg (Visoki zemaljski sud u Hamburgu) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>1.</NO.P><TXT>Vrijede li i dalje nakon uključivanja schengenske pravne stečevine u pravni okvir Unije [Protokolom (br. 2) o uključivanju schengenske pravne stečevine u okvir Europske unije], održanim na snazi [Protokolom (br. 19) o schengenskoj pravnoj stečevini uključenoj u okvir Europske unije], rezerve koje su ugovorne stranke izjavile prilikom ratificiranja CISA‑e u skladu s člankom 55. stavkom 1. točkom (a) CISA‑e – osobito rezerva [u vezi s člankom 54. CISA‑e]? Je li kod ovih iznimaka riječ o proporcionalnim ograničenjima članka 50. Povelje u smislu članka 52. stavka 1. Povelje?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>U slučaju negativnog odgovora: Treba li načelo <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/><HT TYPE="ITALIC">ne bis in idem</HT><QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="2019" ID="QE0014"/> sadržano u članku 54. CISA‑e i članku 50. Povelje tumačiti na način da se ono protivi kaznenom progonu okrivljenika u državi članici – ovdje Njemačkoj – kad je kazneni postupak protiv te osobe u drugoj državi članici – ovdje Poljskoj – tužiteljstvo obustavilo a da nisu izvršene obveze koje su izrečene kao sankcije i bez temeljite istrage, iz činjeničnih razloga, zbog nedostatnih dokaza, te može biti preotvoren samo u slučaju saznanja bitnih, dotad nepoznatih okolnosti, a da u ovom slučaju ne postoje takve nove okolnosti?<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/></TXT></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="6"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Nadležnost Suda</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24</NO.P><TXT>Iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da se on temelji na članku 267. UFEU‑a, a upućena pitanja odnose se na CISA‑u, konvenciju obuhvaćenu glavom VI. UEU‑a u verziji prije Ugovora iz Lisabona.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25</NO.P><TXT>Nesporno je u tom pogledu da je sustav iz članka 267. UFEU‑a mjerodavan za nadležnost Suda da odlučuje u prethodnom postupku na temelju članka 35. UEU‑a, koji je primjenjiv do <DATE ISO="20141201">1. prosinca 2014.</DATE>, ne dirajući time u uvjete koji su predviđeni potonjom odredbom (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140527">27. svibnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Spasic</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑129/14 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:586">EU:C:2014:586</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0043">43.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26</NO.P><TXT>Kako proizlazi iz obavijesti o stupanju na snagu Ugovora iz Amsterdama, koja je objavljena u <HT TYPE="ITALIC">Službenom listu Europskih zajednica</HT> od <DATE ISO="19990501">1. svibnja 1999.</DATE> (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="114" PAGE.FIRST="56" DATE.PUB="1999">SL 1999., L 114, str. 56</REF.DOC.OJ>.), Savezna Republika Njemačka dala je na temelju članka 35. stavka 2. UEU‑a izjavu kojom prihvaća nadležnost Suda da odlučuje u skladu sa stavkom 3. točkom (b) tog članka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27</NO.P><TXT>U tim okolnostima, činjenica da se u odluci kojom se upućuje zahtjev poziva na članak 267. UFEU‑a, ne spominjući članak 35. UEU‑a, nije, sama po sebi, razlog za nenadležnost Suda da odgovori na pitanja koja je uputio Hanseatisches Oberlandesgericht Hamburg (Visoki zemaljski sud u Hamburgu) (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140527">27. svibnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Spasic</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑129/14 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:586">EU:C:2014:586</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0045">45.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28</NO.P><TXT>Iz prethodnih razmatranja proizlazi da je Sud nadležan za odgovaranje na postavljena pitanja.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">O prethodnim pitanjima</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev svojim pitanjima u biti pita, kao prvo, je li izjava Savezne Republike Njemačke na temelju članka 55. stavka 1. točke (a) CISA‑e još uvijek valjana i, kao drugo, u slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje, je li protiv okrivljenika sudski postupak pravomoćno okončan u smislu članka 54. CISA‑e i članka 50. Povelje, u okolnostima poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30</NO.P><TXT>S obzirom na to da se u okolnostima poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku pitanje moguće primjenjivosti izuzeća od pravila <HT TYPE="ITALIC">ne bis in idem</HT> iz članka 55. stavka 1. točke (a) CISA‑e postavlja samo ako je protiv osobe <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>sudski postupak pravomoćno okončan<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/> u smislu članka 54. CISA‑e, pa se navedeno pravilo dakle primjenjuje, valja prije svega odgovoriti na drugo pitanje.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Drugo pitanje</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31</NO.P><TXT>Uvodno valja podsjetiti da je Sud već naveo u točki 35. presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140605">5. lipnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>M</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑398/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:1057">EU:C:2014:1057</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), da se pravo da se ne bude dva puta suđen ili kažnjen za isto kazneno djelo, navedeno u članku 54. CISA‑e i članku 50. Povelje, treba tumačiti u skladu s tim člankom 54.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32</NO.P><TXT>Stoga valja smatrati da sud koji je uputio zahtjev svojim drugim pitanjem u biti pita treba li načelo <HT TYPE="ITALIC">ne bis in idem</HT>, navedeno u članku 54. CISA‑e i tumačeno u skladu s člankom 50. Povelje, tumačiti na način da se odluka javnog tužiteljstva kojom se bez izricanja sankcija obustavlja kazneni progon i pravomoćno okončava istražni postupak koji je vođen protiv osobe, uz mogućnost njegova preotvaranja ili ukidanja odluke, može kvalificirati pravomoćnom odlukom u smislu tih članaka kada je postupak okončan a da nije provedena temeljita istraga.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33</NO.P><TXT>Iz odredbe članka 54. CISA‑e slijedi da se protiv nijedne osobe u ugovornoj stranci ne može voditi postupak za ista djela za koja je već <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/>sudski postupak pravomoćno okončan<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/> u drugoj ugovornoj stranci.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34</NO.P><TXT>Kako bi se za osobu moglo smatrati da je protiv nje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>sudski postupak pravomoćno okončan<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/> za djela koja joj se stavljaju na teret, u smislu tog članka, potrebno je, kao prvo, da je progon pravomoćno okončan (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140605">5. lipnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>M</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑398/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:1057">EU:C:2014:1057</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35</NO.P><TXT>Taj prvi uvjet mora se ocjenjivati na temelju prava ugovorne stranke koja je donijela predmetnu kaznenu odluku. Naime, odluka kojom se, prema pravu ugovorne stranke koja je pokrenula kazneni progon protiv osobe, pravomoćno ne okončava progon na nacionalnoj razini, u načelu ne može imati za posljedicu to da predstavlja procesnu prepreku eventualnom pokretanju ili nastavku kaznenog progona za ista djela protiv te osobe u drugoj ugovornoj stranci (vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20081222">22. prosinca 2008.</DATE>, <NAME.CASE>Turanský</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑491/07</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:768">EU:C:2008:768</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0036">36.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> kao i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140605">5. lipnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>M</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑398/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:1057">EU:C:2014:1057</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0036">36.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36</NO.P><TXT>Iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da, u predmetu o kojem je riječ u glavnom postupku, prema poljskom pravu odluka regionalnog tužiteljstva u Kołobrzegu, kojom se obustavlja kazneni progon, pravomoćno okončava progon u Poljskoj.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37</NO.P><TXT>Osim toga, iz spisa podnesenog Sudu proizlazi da ni mogućnost preotvaranja pravosudne istrage kada se pojave bitne činjenice ili dokazi koji nisu bili poznati tijekom ranijeg postupka, predviđena u članku 327. stavku 2. Zakonika o kaznenom postupku, ni mogućnost javnog tužiteljstva da na temelju članka 328. tog zakonika ukine pravomoćnu odluku o okončanju istražnog postupka kada utvrdi da okončanje istražnog postupka nije bilo osnovano, ne dovode u pitanje pravomoćnost okončanja progona u poljskom pravu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38</NO.P><TXT>Što se tiče okolnosti da je, s jedne strane, odluku o kojoj je riječ u glavnom postupku donijelo regionalno tužiteljstvo u Kołobrzegu kao javno tužiteljstvo i, s druge strane, da sankcija nije izvršena, one nisu odlučujuće za ocjenu okončava li pravomoćno progon ta odluka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39</NO.P><TXT>Naime, članak 54. CISA‑e također se primjenjuje na odluke tijela koje je pozvano sudjelovati u provođenju kaznenog sudovanja u dotičnom nacionalnom pravnom poretku, kao što je to regionalno tužiteljstvo u Kołobrzegu, kojima se pravomoćno obustavlja kazneni progon u državi članici, iako u donošenju takvih odluka nije sudjelovao sud, a one nemaju oblik presude (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20030211">11. veljače 2003.</DATE>, <NAME.CASE>Gözütok i Brügge</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑187/01 i C‑385/01</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2003:87">EU:C:2003:87</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0028">28.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40</NO.P><TXT>Što se tiče nepostojanja sankcije, valja primijetiti da članak 54. CISA‑e ne predviđa uvjet da je sankcija izvršena, da je trenutačno u tijeku izvršavanja ili da se više ne može izvršiti prema zakonima polazišne ugovorne stranke, osim u slučaju osude.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41</NO.P><TXT>Navođenje sankcije ne može se, dakle, tumačiti na način da primjenjivost članka 54. CISA‑e uvjetuje dodatnim uvjetom, osim u slučaju osude.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42</NO.P><TXT>Kako bi se utvrdilo predstavlja li odluka, kao što je to odluka o kojoj je riječ u glavnom postupku, odluku kojom je protiv osobe sudski postupak pravomoćno okončan u smislu članka 54. CISA‑e, potrebno je, kao drugo, uvjeriti se da je ta odluka donesena nakon ocjene o meritumu predmeta (vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20050310">10. ožujka 2005.</DATE>, <NAME.CASE>Miraglia</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑469/03</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2005:156">EU:C:2005:156</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0030">30.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140605">5. lipnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>M</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑398/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:1057">EU:C:2014:1057</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0028">28.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43</NO.P><TXT>U tu svrhu treba uzeti u obzir cilj koji se želi postići propisom čiji je članak 54. CISA‑e dio, kao i njegov kontekst (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20141016">16. listopada 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Welmory</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑605/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2298">EU:C:2014:2298</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44</NO.P><TXT>U tom pogledu, iz sudske prakse Suda proizlazi da se načelom <HT TYPE="ITALIC">ne bis in idem</HT>, navedenim u tom članku, nastoji, s jedne strane, izbjeći da se unutar prostora slobode, sigurnosti i pravde osobu protiv koje je sudski postupak pravomoćno okončan progoni za iste činjenice na državnom području više ugovornih<?PAGE NO="8"?> stranaka, uslijed ostvarivanja njezina prava slobodnog kretanja, a kako bi se zajamčila pravna sigurnost kroz poštovanje pravomoćnih odluka javnih tijela u situaciji u kojoj nije došlo do usklađivanja odnosno približavanja kaznenih zakonodavstava država članica (vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20060928">28. rujna 2006.</DATE>, <NAME.CASE>Gasparini i dr.</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑467/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2006:610">EU:C:2006:610</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>; od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20081222">22. prosinca 2008.</DATE>, <NAME.CASE>Turanský</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑491/07</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:768">EU:C:2008:768</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> kao i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140527">27. svibnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Spasic</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑129/14 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:586">EU:C:2014:586</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0077">77.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45</NO.P><TXT>Međutim, s druge strane, iako je cilj članka 54. CISA‑e zajamčiti da se osoba, koja je osuđena i koja je odslužila svoju kaznu odnosno, ovisno o slučaju, koja je pravomoćno oslobođena u ugovornoj stranci, može kretati unutar schengenskog područja bez bojazni od progona za iste činjenice u drugoj ugovornoj stranci, on nema za cilj zaštititi osumnjičenika od mogućnosti da se protiv njega vode naknadne istrage za iste činjenice u više ugovornih stranaka (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20081222">22. prosinca 2008.</DATE>, <NAME.CASE>Turanský</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑491/07</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:768">EU:C:2008:768</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0044">44.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46</NO.P><TXT>Naime, u tom pogledu članak 54. CISA‑e treba tumačiti u skladu s člankom 3. stavkom 2. UEU‑a, prema kojem Unija svojim građanima nudi područje slobode, sigurnosti i pravde bez unutarnjih granica, na kojem je osigurano slobodno kretanje osoba zajedno s odgovarajućim mjerama u pogledu, među ostalim, sprečavanja i suzbijanja kriminala.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47</NO.P><TXT>Stoga se pravomoćnost kaznene odluke države članice u smislu članka 54. CISA‑e mora tumačiti ne samo s obzirom na nužnost jamstva slobodnog kretanja osoba nego i promicanja sprečavanja i suzbijanja kriminala unutar područja slobode, sigurnosti i pravde.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48</NO.P><TXT>S obzirom na prethodna razmatranja, odluka kojom se obustavlja kazneni progon, kao što je to odluka o kojoj je riječ u glavnom postupku, koja je donesena iako javno tužiteljstvo nije provelo progon samo zato što je okrivljenik odbio dati izjavu i zato što su žrtva i svjedok po čuvenju imali boravište u Njemačkoj pa nisu mogli biti saslušani tijekom istražnog postupka, a navodi žrtve stoga nisu mogli biti provjereni, pri čemu nije provedena ni temeljitija istraga radi prikupljanja i ispitivanja dokaza, ne predstavlja odluku kojoj je prethodila ocjena o meritumu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49</NO.P><TXT>Naime, primjena članka 54. CISA‑e na takvu odluku učinila bi težom, pa čak i nemogućom, svaku konkretnu mogućnost sankcioniranja u dotičnim državama članicama nedopuštenog postupanja koje se stavlja na teret okrivljeniku. S jedne strane, pravosudna tijela države članice donijela bi navedenu odluku o okončanju a da nisu temeljito ocijenila nedopušteno postupanje koje se stavlja na teret okrivljeniku. S druge strane, bilo bi ugroženo pokretanje kaznenog postupka u drugoj državi članici za iste činjenice. Takva posljedica bila bi očito protivna samoj svrsi članka 3. stavka 2. UEU‑a (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20050310">10. ožujka 2005.</DATE>, <NAME.CASE>Miraglia</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑469/03</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2005:156">EU:C:2005:156</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0034">34.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50</NO.P><TXT>Naposljetku, kao što je to Sud već naveo, članak 54. CISA‑e nužno podrazumijeva da postoji uzajamno povjerenje ugovornih stranaka u njihove odgovarajuće kaznenopravne sustave i da one prihvaćaju primjenu kaznenog prava koje je na snazi u drugim ugovornim strankama, čak i ako bi provedba vlastitog nacionalnog prava dovela do drukčijeg rješenja (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20081211">11. prosinca 2008.</DATE>, <NAME.CASE>Bourquain</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑297/07</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:708">EU:C:2008:708</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0037">37.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51</NO.P><TXT>To uzajamno povjerenje zahtijeva da dotična nadležna tijela druge ugovorne stranke prihvaćaju pravomoćnu odluku donesenu na državnom području prve ugovorne stranke, kako je priopćena tim tijelima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52</NO.P><TXT>Međutim, navedeno uzajamno povjerenje može postojati samo ako se druga ugovorna stranka može na temelju dokumenata koje je priopćila prva ugovorna stranka uvjeriti da je dotična odluka, koju su donijela nadležna tijela te prve ugovorne stranke, doista pravomoćna odluka koja sadržava ocjenu o meritumu predmeta.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="9"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53</NO.P><TXT>Dakle, kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točkama 74. do 78. i 84. svojeg mišljenja, ne može se smatrati da je odluka javnog tužiteljstva, kao što je to ona o kojoj je riječ u glavnom postupku kojom se obustavlja kazneni progon i okončava istražni postupak, donesena nakon ocjene o meritumu predmeta te se ne može stoga kvalificirati pravomoćnom odlukom u smislu članka 54. CISA‑e kada iz samog obrazloženja te odluke proizlazi da nije provedena temeljita istraga, a bez čega se može dovesti u pitanje međusobno uzajamno povjerenje država članica. U tom pogledu, nesaslušavanje žrtve i mogućeg svjedoka predstavlja pokazatelj da u predmetu u glavnom postupku nije provedena temeljita istraga.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54</NO.P><TXT>S obzirom na prethodno navedeno, na drugo pitanje valja odgovoriti da načelo <HT TYPE="ITALIC">ne bis in idem</HT>, navedeno u članku 54. CISA‑e i tumačeno u skladu s člankom 50. Povelje, treba tumačiti na način da se odluka javnog tužiteljstva kojom se bez izricanja sankcija obustavlja kazneni progon i pravomoćno okončava istražni postupak koji je vođen protiv osobe, uz mogućnost njegova preotvaranja ili ukidanja odluke, ne može kvalificirati pravomoćnom odlukom u smislu tih članaka kada iz obrazloženja te odluke proizlazi da je navedeni postupak okončan a da nije provedena temeljita istraga, pri čemu nesaslušavanje žrtve i mogućeg svjedoka predstavlja pokazatelj da takva temeljita istraga nije provedena.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Prvo pitanje</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55</NO.P><TXT>Uzimajući u obzir odgovor dan na drugo pitanje, nije potrebno odgovoriti na prvo pitanje.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Troškovi</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56</NO.P><TXT>Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><JURISDICTION><INTRO>Slijedom navedenoga, Sud (veliko vijeće) odlučuje:</INTRO><P><HT TYPE="BOLD">Načelo <HT TYPE="ITALIC">ne bis in idem</HT>, navedeno u članku 54. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma od <DATE ISO="19850614">14. lipnja 1985.</DATE> između vlada država Gospodarske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama, koja je potpisana u Schengenu (Luksemburg) <DATE ISO="19900619">19. lipnja 1990.</DATE>, tumačeno u svjetlu članka 50. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, treba tumačiti na način da se odluka javnog tužiteljstva kojom se bez izricanja sankcija obustavlja kazneni progon i pravomoćno okončava istražni postupak koji je vođen protiv osobe, uz mogućnost njegova preotvaranja ili ukidanja odluke, ne može kvalificirati pravomoćnom odlukom u smislu tih članaka kada iz obrazloženja te odluke proizlazi da je navedeni postupak okončan a da nije provedena temeljita istraga, pri čemu nesaslušavanje žrtve i mogućeg svjedoka predstavlja pokazatelj da takva temeljita istraga nije provedena.</HT></P></JURISDICTION></CONTENTS.JUDGMENT><SIGNATURE.CASE><SIGNATORY><P>Potpisi</P></SIGNATORY></SIGNATURE.CASE></JUDGMENT>