Privremena verzija

PRESUDA SUDA (sedmo vijeće)

15. listopada 2026.(*)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Ugovori o javnoj nabavi – Direktiva 2014/24/EU – Dodjela ugovora – Članak 57. stavak 4. prvi podstavak točka (h) i članak 57. stavci 6. i 7. – Fakultativne osnove za isključenje iz sudjelovanja u postupku javne nabave – Pružanje neistinitih informacija od strane gospodarskog subjekta u vezi s ispunjavanjem uvjetâ sposobnosti – Uvrštavanje na popis dobavljača koji su pružili neistinite informacije tijekom postupka javne nabave – Članak 18. stavak 1. – Načelo proporcionalnosti – Direktiva 89/665/EEZ – Članak 1. – Pravo na djelotvoran pravni lijek”

U predmetu C-402/25,

povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU-a, koji je uputio Lietuvos administracinių ginčų komisija (Litavska komisija za upravne sporove, Litva), odlukom od 12. lipnja 2025., koju je Sud zaprimio 17. lipnja 2025., u postupku

Plungės rajono savivaldybės administracija

protiv

Viešųjų pirkimų tarnyba,

uz sudjelovanje:

„VA Statyba” UAB,

SUD (sedmo vijeće),

u sastavu: Z. Csehi, predsjednik vijeća, M. Gavalec (izvjestitelj) i F. Schalin, suci,

nezavisni odvjetnik: M. Campos Sánchez-Bordona,

tajnik: V. Di Bucci,

uzimajući u obzir pisani dio postupka,

uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:

– za litavsku vladu, K. Dieninis, U. Jakaitytė i V. Kazlauskaitė‑Švenčionienė, u svojstvu agenata,

– za Europsku komisiju, A. Biolan, J. Jokubauskaitė i G. Wils, u svojstvu agenata,

odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči bez mišljenja,

donosi sljedeću

Presudu

1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 18. stavka 1., članka 57. stavka 4. prvog podstavka točke (h) Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL 2014., L 94, str. 65. i ispravci SL 2015., L 275, str. 68., SL 2016., L 311, str. 26., SL 2020., L 406, str. 67. i 2023./90063, L), kako je izmijenjena Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2021/1952 od 10. studenoga 2021. (SL 2021., L 398, str. 23.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 2014/24), članka 1. stavka 1. četvrtog podstavka Direktive Vijeća 89/665/EEZ od 21. prosinca 1989. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na primjenu postupaka kontrole na sklapanje ugovora o javnoj nabavi robe i javnim radovima (SL 1989., L 395, str. 33.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 6., str. 3. i ispravak SL 2016., L 63, str. 64.), kako je izmijenjena Direktivom 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. (SL 2014., L 94, str. 1. i ispravci SL 2015., L 114, str. 24. i SL 2018., L 82, str. 17.; u daljnjem tekstu: Direktiva 89/665), kao i načela proporcionalnosti.

2 Zahtjev je upućen u okviru spora između Plungės rajono savivaldybės administracije (Gradska uprava okruga Plungė, Litva) (u daljnjem tekstu: javni naručitelj) i Viešųjų pirkimų tarnybe (Tijelo za javnu nabavu, Litva) u vezi s uvrštavanjem društva „VA Statyba” UAB na popis dobavljača koji su pružili neistinite informacije, predviđen litavskim pravom.

Pravni okvir

Pravo Unije

Direktiva 89/665

3 Članak 1. Direktive 89/665, naslovljen „Područje primjene i dostupnost postupaka pravne zaštite”, u stavcima 1. i 3. određuje:

„1. Ova se Direktiva primjenjuje na ugovore iz Direktive [2014/24], osim ako su takvi ugovori isključeni u skladu s člancima 7., 8., 9., 10., 11., 12., 15., 16., 17. i 37. navedene direktive.

[...]

Države članice poduzimaju mjere neophodne kako bi osigurale da se, u pogledu ugovora obuhvaćenih područjem primjene Direktive [2014/24], odluke javnih naručitelja mogu učinkovito razmatrati i, osobito, u najkraćem roku u skladu s uvjetima utvrđenima u člancima od 2. do 2.f ove Direktive, iz razloga što su takve odluke dovele do povrede prava Zajednice u području javne nabave ili povrede nacionalnih pravila koja prenose to pravo.

[...]

3. Države članice osiguravaju da su, prema detaljnim pravilima koja mogu utvrditi države članice, postupci pravne zaštite dostupni barem svakoj osobi koja ima ili je imala interes za dobivanje određenog ugovora i koja je pretrpjela ili bi mogla pretrpjeti štetu zbog navodnog kršenja.”

Direktiva 2014/24

4 Uvodne izjave 14., 101. i 102. Direktive 2014/24 glase:

„(14) Trebalo bi pojasniti da bi se pojam ,gospodarski subjekti’ trebao tumačiti u širem smislu kako bi obuhvaćao sve osobe i/ili tijela koja nude izvođenje radova, nabavu proizvoda ili pružanje usluga na tržištu, bez obzira na pravni oblik u kojem djeluju. Stoga bi poduzeća, podružnice, podređena društva, partnerstva, zadruge, trgovačka društva s ograničenom odgovornošću, sveučilišta, javna ili privatna, te ostali oblici tijela koji nisu fizičke osobe, trebali biti obuhvaćeni pojmom gospodarskog subjekta, bez obzira na to jesu li ,pravne osobe’ u svim okolnostima.

[...]

(101) Javnim naručiteljima također bi se trebala pružiti mogućnost isključenja gospodarskih subjekata koji su dokazano nepouzdani jer su, primjerice, prekršili okolišne ili društvene obveze, uključujući pravila o dostupnosti za osobe s invaliditetom, ili su počinili ostale oblike teških poslovnih prekršaja, poput kršenja pravila o tržišnom natjecanju ili prava intelektualnog vlasništva. Trebalo bi razjasniti da teški poslovni prekršaji mogu dovesti u pitanje integritet gospodarskog subjekta i tako ga isključiti iz dodjele javnog ugovora neovisno o tome bi li inače imao tehničke i ekonomske sposobnosti za izvršenje ugovora.

[...] [J]avni naručitelji također bi trebali biti slobodni razmotriti slučaj postojanja teškog poslovnog prekršaja, u kojem, prije donošenja konačne i obvezujuće odluke o postojanju obvezujućih osnova za isključenje, mogu na bilo koji odgovarajući način dokazati da je gospodarski subjekt prekršio svoje obveze, uključujući obveze vezane uz plaćanje poreza ili doprinosa za socijalno osiguranje, osim ako je drugačije predviđeno nacionalnim pravom. Također bi trebali biti u mogućnosti isključiti natjecatelje ili ponuditelje čija je izvedba u prethodnim javnim ugovorima imala velike nedostatke vezane uz bitne zahtjeve, primjerice, ako natjecatelji ili ponuditelji nisu izvršili isporuku ili svoje obveze, ako su isporučeni proizvod ili pružena usluga imali znatne nedostatke zbog kojih su bili neiskoristivi za potrebe kojima su namijenjeni ili ako su se natjecatelji ili ponuditelji ponašali na neprimjeren način koji dovodi u pitanje pouzdanost gospodarskog subjekta. U nacionalnom pravu trebalo bi predvidjeti maksimalno trajanje takvih isključenja.

Pri primjeni fakultativnih osnova za isključenje, javni naručitelji bi trebali posvetiti osobitu pozornost načelu proporcionalnosti. Manje nepravilnosti bi samo u iznimnim okolnostima trebale dovesti do isključenja gospodarskog subjekta. Ipak, ponovljeni slučajevi manjih nepravilnosti mogu dati povod sumnji u pouzdanost gospodarskog subjekta koja može opravdati njegovo isključenje.

(102) Trebalo bi se, međutim, dopustiti da gospodarski subjekti mogu usvajati mjere sukladnosti usmjerene na ispravljanje posljedica kaznenih djela ili neprimjerena ponašanja te usmjerenih na učinkovito sprečavanje budućeg neprimjerenog ponašanja. Te mjere mogle bi posebno obuhvaćati mjere vezane uz osoblje ili organizaciju poput raskidanja svih veza s osobama ili organizacijama koje su sudjelovale u neprimjerenom ponašanju, odgovarajućih mjera reorganizacije osoblja, uvođenja sustava izvještavanja i nadzora, stvaranja strukture interne revizije kako bi se pratila sukladnost i donošenja pravila o internoj odgovornosti i naknadama. Ako takve mjere ne nude dovoljna jamstva, određeni gospodarski subjekt ne bi se više trebao isključivati samo na tim osnovama. [...]”

5 Članak 2. te direktive, naslovljen „Definicije“, u stavku 1. predviđa:

„Za potrebe ove direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

[...]

10. ‚gospodarski subjekt’ znači fizička ili pravna osoba ili javno tijelo ili skupina tih osoba i/ili tijela, uključujući svako privremeno udruženje poduzeća, koja na tržištu nudi izvođenje radova i/ili posla, isporuku robe ili pružanje usluga;

[...]”

6 U skladu s člankom 4. točkom (a) Direktive 2014/24, ona se primjenjuje na nabave čija je procijenjena vrijednost bez poreza na dodanu vrijednost (PDV) jednaka ili veća od 5 382 000 eura za ugovore o javnoj nabavi radova.

7 Članak 18. te direktive, naslovljen „Načela nabave”, glasi:

„1. Javni naručitelji se prema gospodarskim subjektima ponašaju jednako i bez diskriminacije te djeluju na transparentan i razmjeran način.

Koncept nabave nije osmišljen s namjerom da je se isključi iz područja primjene ove Direktive ili da se prijetvorno suzi nadmetanje. Smatra se da se nadmetanje prijetvorno sužava kada je koncept nabave osmišljen s namjerom da se određenim gospodarskim subjektima neopravdano da prednost ili ih se stavi u nepovoljan položaj.

2. Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi osigurale da u izvršavanju ugovora o javnoj nabavi gospodarski subjekti udovoljavaju primjenjivim obvezama u području prava okoliša, socijalnog i radnog prava određenog pravom Unije, nacionalnim pravom, kolektivnim ugovorima ili odredbama međunarodnog prava okoliša, socijalnog i radnog prava popisanim u Prilogu X.”

8 U članku 57. navedene direktive, naslovljenom „Osnove za isključenje”, u stavcima 4. do 7. propisuje se:

„4. Javni naručitelji mogu isključiti ili države članice mogu od njih zahtijevati da isključe iz sudjelovanja u postupku nabave bilo koji gospodarski subjekt u bilo kojoj od sljedećih situacija:

(a) ako javni naručitelj može na odgovarajući način dokazati kršenje primjenjivih obveza iz članka 18. stavka 2.;

[...]

(h) ako je gospodarski subjekt kriv za ozbiljno pogrešno prikazivanje činjenica pri dostavljanju podataka potrebnih za provjeru odsutnosti [osnova] za isključenje ili za ispunjenje kriterija za odabir, ako je prikrio takve informacije ili nije u stanju priložiti popratne dokumente u skladu s člankom 59.; ili

[...]

5. Javni naručitelji u bilo koje vrijeme tijekom postupka isključuju gospodarski subjekt ako se pokaže da se gospodarski subjekt, s obzirom na djela počinjena ili propuštena bilo prije ili tijekom postupka, nalazi u nekoj od situacija iz stavaka 1.i 2.

Javni naručitelji mogu u bilo koje vrijeme tijekom postupka isključiti ili države članice mogu od njih zahtijevati da isključe gospodarski subjekt ako se pokaže da se gospodarski subjekt, s obzirom na djela počinjena ili propuštena bilo prije ili tijekom postupka, nalazi u nekoj od situacija iz stavka 4.

6. Svaki gospodarski subjekt koji se nalazi u nekoj od situacija iz stavaka 1. i 4. može pružiti dokaze kako bi dokazao da su mjere koje je poduzeo dovoljne da pokažu njegovu pouzdanost bez obzira na postojanje nekog ključnog razloga za isključenje. Ako se takav dokaz smatra dovoljnim, dotični gospodarski subjekt neće biti isključen iz postupka nabave.

U tu svrhu, gospodarski subjekt dokazuje da je platio ili preuzeo obvezu plaćanja naknade bilo kakve štete prouzročene kažnjivim djelom ili propustom, da je u potpunosti razjasnio činjenice i okolnosti uz aktivnu suradnju s istražnim tijelima i da je poduzeo konkretne mjere tehničke i organizacijske prirode te mjere za osoblje primjerene za sprječavanje daljnjih kriminalnih djela ili propusta.

Mjere koje poduzimaju gospodarski subjekti ocjenjuju se uzimajući u obzir težinu i posebne okolnosti kriminalnog djela ili propusta. Ako se smatra da su mjere nedostatne, gospodarski subjekt prima izjavu o razlozima takve odluke.

Gospodarski subjekt koji je pravomoćnom sudskom presudom isključen iz sudjelovanja u postupku nabave ili dodjele koncesije, nema pravo korištenja mogućnosti iz ovog stavka tijekom razdoblja isključenja koje je proizašlo iz takve presude u državi članici u kojoj je navedena presuda na snazi.

7. Države članice, uzimajući u obzir pravo Unije, određuju provedbene uvjete za ovaj članak zakonima i drugim propisima. One posebno utvrđuju maksimalno razdoblje isključenja ako gospodarski subjekt nije poduzeo nikakve mjere navedene u stavku 6. kako bi dokazao njihovu pouzdanost. Ako razdoblje isključenja nije utvrđeno pravomoćnom presudom, to razdoblje ne može trajati dulje od pet godina od datuma izricanja pravomoćne osuđujuće presude u slučajevima iz stavka 1. i tri godine od datuma dotičnog događaja u slučajevima iz stavka 4.”

9 Članak 58. Direktive 2014/24, naslovljen „Kriteriji za odabir”, u stavku 1. određuje:

„Kriteriji za odabir mogu se odnositi na:

(a) sposobnost za obavljanje profesionalne djelatnosti;

(b) ekonomsku i financijsku sposobnost;

Javni naručitelji mogu samo postaviti kriterije iz stavaka 2., 3. i 4. kao uvjete za sudjelovanje za gospodarske subjekte. Oni ograničavaju uvjete na one koji odgovaraju osiguranju da natjecatelj ili ponuditelj ima pravne i financijske mogućnosti te tehničke i stručne sposobnosti za izvršenje ugovornih obveza. Svi uvjeti moraju biti vezani uz i razmjerni predmetu ugovora.”

Litavsko pravo

Zakon o javnoj upravi

10 U skladu s člankom 3. točkama 4. i 10. Lietuvos Respublikos viešojo administravimo įstatymasa (Zakon Republike Litve o javnoj upravi), tijela javne uprave obavljaju svoju djelatnost poštujući, među ostalim, načela zakonitosti i proporcionalnosti.

Zakon o javnoj nabavi

11 Lietuvos Respublikos viešųjų pirkimų įstatymas (Zakon Republike Litve o javnoj nabavi), u verziji primjenjivoj na glavni postupak (u daljnjem tekstu: Zakon o javnoj nabavi), u članku 2. točki 36. određuje:

„Pod pojmom ,dobavljač’ – gospodarski subjekt – podrazumijeva se fizička ili pravna osoba privatnog ili javnog prava, druga organizacija i njezini članovi ili skupina takvih osoba, uključujući privremeno udruženje gospodarskih subjekata, koja na tržištu nudi izvođenje radova, isporuku robe ili pružanje usluga.”

12 Članak 46. tog zakona, naslovljen „Razlozi isključenja dobavljača”, u stavcima 4. i 10. do 12. određuje:

„4. Javni naručitelj isključuje dobavljača iz postupka javne nabave ako je:

[...]

4. taj dobavljač u okviru postupka javne nabave prikrio informacije ili pružio neistinite informacije koje se odnose na poštovanje zahtjeva utvrđenih ovim člankom i člankom 47. ovog zakona i ako javni naručitelj tu činjenicu može dokazati svim pravnim sredstvima ili ako dobavljač, zato što je pružio neistinite informacije, ne može podnijeti popratnu dokumentaciju koja se zahtijeva na temelju članka 50. ovog zakona. Dobavljač se također isključuje iz postupka javne nabave iz tog razloga ako je tijekom prethodnog postupka javne nabave [...] prikrio informacije ili pružio neistinite informacije iz ove točke ili, zbog toga što je pružio neistinite informacije, nije mogao dostaviti popratnu dokumentaciju koja se zahtijeva na temelju članka 50. ovog zakona te je zbog toga bio isključen u posljednjoj godini postupaka javne nabave [...].

[...]

10. Ako se na dobavljača odnosi jedna od osnova za isključenje navedenih u stavcima 1., 4. i 6. ovog članka, javni naručitelj neće ga isključiti iz postupka javne nabave ako su ispunjena sljedeća dva uvjeta:

1. dobavljač je javnom naručitelju dostavio informacije koje pokazuju da je donio sljedeće mjere:

(a) sâm je platio ili preuzeo obvezu plaćanja naknade štete prouzročene kažnjivim djelom ili povredom iz stavaka 1., 4. ili 6. ovog članka, u slučaju potrebe;

(b) surađivao je, pružio aktivnu pomoć ili poduzeo druge mjere koje pridonose razjašnjenju ili pobližem određivanju prekršaja ili povrede koju je počinio, ako je to potrebno;

(c) poduzeo je tehničke i organizacijske mjere te mjere upravljanja osobljem, namijenjene sprečavanju drugih kažnjivih djela ili povreda;

2. javni je naručitelj informacije koje je dostavio dobavljač ocijenio u skladu s točkom 1. ovog stavka te je donio obrazloženu odluku kojom se utvrđuje da su mjere koje je dobavljač donio kako bi dokazao svoju pouzdanost dostatne. Dostatnost tih mjera ocjenjuje se uzimajući u obzir težinu i okolnosti kažnjivog djela ili povrede. Javni naručitelj pisanim putem obavješćuje dobavljača o svojoj obrazloženoj odluci najkasnije 10 dana nakon što je od njega primio informacije iz točke 1. ovog stavka.

11. Ako je dobavljač pravomoćnom sudskom odlukom isključen iz postupaka nabave i dodjele koncesije, on ne može iskoristiti mogućnost predviđenu u točki 10. ovog stavka za razdoblje utvrđeno tom sudskom odlukom.

12. Ako je razdoblje isključenja u odnosu na dobavljača utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom na temelju jedne od osnova za isključenje iz stavaka 1., 2., 2¹, 4. i 6. ovog članka, javni naručitelj isključuje dobavljača iz postupka nabave za razdoblje utvrđeno tom sudskom odlukom.”

13 Članak 52. Zakona o javnoj nabavi, naslovljen „Prikrivanje informacija ili pružanje neistinitih informacija ili nepodnošenje dokumenata”, u svojim stavcima 1. i 4. predviđa:

„1. Javni naručitelj objavljuje, na središnjem portalu za javnu nabavu, u skladu s pravilima koja je utvrdilo tijelo za javnu nabavu, sljedeće informacije o dobavljaču (ako je riječ o skupini dobavljača, o svakom članu skupine) koji je u okviru postupka javne nabave prikrio informacije ili pružio neistinite informacije u vezi s poštovanjem zahtjeva propisanih člancima 46. i 47. ovog zakona ili koji, zato što je pružio neistinite informacije, nije podnio popratnu dokumentaciju koja se zahtijeva na temelju članka 50. ovog zakona:

1. ime dobavljača (ako je riječ o fizičkoj osobi, njegovo ime i prezime), datum na koji je javni naručitelj donio odluku o isključenju dobavljača iz postupka javne nabave u skladu s člankom 46. stavkom 4. točkom 4. ovog zakona i razloge zbog kojih je ona donesena;

2. datum na koji je dobavljač podnio pravo sredstvo kojim se osporava odluka javnog naručitelja da ga se isključi iz postupka javne nabave;

3. datum na koji je sudska odluka kojom je utvrđeno da ne treba prihvatiti zahtjev dobavljača kojim se osporava odluka javnog naručitelja o njegovu isključenju iz postupka javne nabave postala pravomoćna i poveznicu na tu odluku.

[...]

4. Svrha je objave predviđene ovim člankom obavijestiti javne naručitelje, naručitelje i tijela koja dodjeljuju koncesije o razlogu zbog kojeg je dobavljač isključen iz postupka nabave ili ponuditelj iz postupka dodjele koncesije. U okviru zadaće koja mu je povjerena člankom 95. stavkom 1. točkom 11. ovog zakona, tijelo za javnu nabavu osigurava da razdoblje objave informacija iz ovog članka ne bude dulje od jedne godine od datuma na koji je donesena odluka javnog naručitelja o isključenju dobavljača iz postupka javne nabave u skladu s člankom 46. stavkom 4. točkom 4. ovog zakona.”

14 Člankom 95. Zakona o javnoj nabavi određuje se:

„1. Tijelo za javnu nabavu ima sljedeće funkcije:

[...]

11. upravlja podacima koje objavljuju javni naručitelji, u skladu s člankom 91. stavkom 1. ovog zakona, o dobavljačima koji nisu izvršili ili su nepravilno izvršili ugovor i, u skladu s člankom 52. stavkom 1. ovog zakona, o dobavljačima koji su u okviru postupaka javne nabave prikrili informacije ili pružili neistinite informacije o poštovanju zahtjeva iz članaka 46. i 47. ovog zakona ili o dobavljačima koji, zbog toga što su pružili neistinite informacije, nisu dostavili popratnu dokumentaciju koja se zahtijeva na temelju članka 50. ovog zakona;

[...]

2. Tijelo za javnu nabavu ovlašteno je:

[...]

6. ako utvrdi povredu ovog zakona ili akta kojim se on provodi, pravnoj osobi naložiti, uz poštovanje načela pravičnosti i opravdanosti, da okonča postupak javne nabave, provede postupke javne nabave u skladu s ovim zakonom, izmijeni ili poništi nezakonite odluke ili akte, uključujući odluku o nabavi robe, usluga ili radova bez primjene odredbi ovog zakona i akata kojima se on provodi i, ako utvrdi da je ugovor ili okvirni sporazum nezakonito sklopljen, pokrenuti postupak pred sudom radi poništenja ugovora ili okvirnog ugovora i/ili izricanja drugih sankcija kako bi se zaštitio javni interes;

[...]”

Glavni postupak i prethodno pitanje

15 Pozivom na nadmetanje objavljenim u srpnju 2023. javni naručitelj pokrenuo je postupak javne nabave radi provedbe međunarodnog otvorenog postupka javne nabave s ciljem izgradnje mješovitog kompleksa za sport i fitnes u Plungėu (Litva).

16 U tom pozivu javni naručitelj među uvjetima za sudjelovanje koji se zahtijevaju od gospodarskih subjekata predvidio je dva uvjeta sposobnosti, koji su se u biti odnosili, s jedne strane, na godišnji iznos prihoda od građevinskih djelatnosti tijekom posljednje tri poslovne godine i, s druge strane, na valjan završetak građevinskih radova, kako su određeni, tijekom prethodnih pet godina.

17 Iz činjeničnih elemenata koje je dostavio sud koji je uputio zahtjev proizlazi da je procijenjena vrijednost ugovora iznosila 7 453 375 eura bez PDV-a, što je iznos koji je viši od praga predviđenog člankom 4. točkom (a) Direktive 2014/24, kako je naveden u točki 6. ove presude.

18 Nakon što je 5. rujna 2023. obavijestio dobavljače o konačnom rangiranju podnesenih ponuda i dodjeli ugovora društvu VA Statyba, javni naručitelj je s tim društvom sklopio ugovor o građevinskim radovima 10. listopada 2023.

19 Ponuditelj koji je rangiran na drugo mjesto podnio je tužbu pred Klaipėdos apygardos teismasom (Okružni sud u Klaipėdi, Litva), u kojoj je tvrdio da je VA Statyba pružio neistinite informacije o ispunjavanju tih dvaju uvjeta u pogledu sposobnosti te je zahtijevao, među ostalim, uvrštavanje tog društva na popis dobavljača koji su pružili neistinite informacije u skladu s relevantnim odredbama Zakona o javnoj nabavi.

20 Presudom od 29. prosinca 2023. taj je sud utvrdio da je društvo VA Statyba javnom naručitelju pružilo neistinite informacije o poštovanju navedenih uvjeta sposobnosti, kvalificirajući tako utvrđene radnje kao prijevaru javnog naručitelja počinjenu krajnjom nepažnjom. Navedeni je sud stoga utvrdio da su u ovom slučaju ispunjeni uvjeti za isključenje tog društva iz postupka javne nabave primjenom članka 46. stavka 4. točke 4. Zakona o javnoj nabavi.

21 Slijedom toga, taj je sud odlučio poništiti odluku javnog naručitelja od 5. rujna 2023., pri čemu je zadržao na snazi ugovor koji je taj naručitelj nezakonito sklopio s društvom VA Statyba, kao i prekinuti postupak u dijelu u kojem se odnosi na obvezu javnog naručitelja da uvrsti ime tog društva na popis dobavljača koji su pružili neistinite informacije. Osim toga, javnom naručitelju izrekao je novčanu kaznu u iznosu koji odgovara 1 % vrijednosti ugovora.

22 Presudom od 15. ožujka 2024. Lietuvos apeliacinis teismas (Žalbeni sud Litve) potvrdio je prvostupanjsku presudu.

23 Nakon te presude javni naručitelj nije uvrstio ime društva VA Statyba na popis dobavljača koji su pružili neistinite informacije jer je smatrao da u tom pogledu nisu ispunjeni uvjeti propisani Zakonom o javnoj nabavi.

24 Budući da se nije slagalo s tim stajalištem javnog naručitelja, Tijelo za javnu nabavu naložilo mu je odlukom od 27. veljače 2025. da ime društva VA Statyba uvrsti na popis dobavljača koji su pružili neistinite informacije.

25 Javni naručitelj podnio je 28. travnja 2025. Lietuvos administracinių ginčų komisiji (Litavska komisija za upravne sporove, Litva), sudu koji je uputio zahtjev, tužbu za poništenje te odluke.

26 U prilog svojoj tužbi javni naručitelj tvrdi da iz članka 52. stavka 1. Zakona o javnoj nabavi proizlazi da su na popis dobavljača koji su pružili neistinite informacije uvršteni samo dobavljači koji su na temelju članka 46. stavka 4. točke 4. tog zakona odlukom javnog naručitelja isključeni iz postupka javne nabave. Prema mišljenju javnog naručitelja, navedenim zakonom stoga se ne predviđa da javni naručitelj može na taj popis uvrstiti dobavljača ako je sud, a ne javni naručitelj, utvrdio da je taj dobavljač pružio neistinite informacije.

27 Suprotno tomu, Tijelo za javnu nabavu tvrdi da članak 52. stavak 1. Zakona o javnoj nabavi javnom naručitelju ne ostavlja nikakvu marginu prosudbe u pogledu odluke o uvrštavanju dobavljača na popis dobavljača koji su pružili neistinite informacije, od trenutka u kojem je ta okolnost utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom.

28 U tim je okolnostima Lietuvos administracinių ginčų komisija (Litavska komisija za upravne sporove) odlučila prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Je li praksa prema kojoj javni naručitelj mora objaviti ime svakog dobavljača (gospodarskog subjekta) koji je pružio neistinite informacije u pogledu svoje usklađenosti s uvjetima sposobnosti, bez obzira na činjenicu da javni naručitelj nije donio odluku da takvog dobavljača (gospodarskog subjekta) isključi iz sudjelovanja u postupku nabave prije zaključenja tog postupka (prije sklapanja ugovora), u skladu s ciljevima Direktive [2014/24] te njezinim člankom 18. stavkom 1. i člankom 57. stavkom 4. točkom (h) kao i s ciljevima Direktive [89/665] i njezinim člankom 1. stavkom 1. četvrtim stavkom (bilo da ih se promatra zajedno ili zasebno, ali ne ograničavajući se na te odredbe) te s načelom proporcionalnosti?”

O prethodnom pitanju

Dopuštenost

29 Litavska vlada dvoji o dopuštenosti zahtjeva za prethodnu odluku.

30 U tom pogledu ta vlada tvrdi da direktive 89/665 i 2014/24 ne sadržavaju nijednu odredbu kojom se javnom naručitelju nalaže da, u slučaju potrebe, na temelju odluke Tijela za javnu nabavu, uvrsti gospodarski subjekt na popis dobavljača koji su pružili neistinite informacije, tako da rješenje spora u glavnom postupku ovisi samo o tumačenju relevantnih odredbi nacionalnog prava.

31 Osim toga, prema mišljenju navedene vlade, iako se postavljeno pitanje odnosi na tumačenje odredbi direktiva 89/665 i 2014/24, sud koji je uputio zahtjev ne objašnjava po čemu su te odredbe povezane s glavnim predmetom ni zašto mu je zatraženo tumačenje potrebno za donošenje odluke.

32 S tim u vezi valja podsjetiti na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, pitanja o tumačenju prava Unije koja nacionalni sud uputi u pravnom i činjeničnom okviru koji utvrđuje pod vlastitom odgovornošću i čiju točnost Sud nije dužan provjeravati uživaju presumpciju relevantnosti. Sud može odbiti odlučiti o zahtjevu za prethodnu odluku koji je uputio nacionalni sud samo kad je očito da zatraženo tumačenje prava Unije nema nikakve veze s činjeničnim stanjem ili predmetom spora u glavnom postupku, kad je problem hipotetske naravi ili kad Sud ne raspolaže činjeničnim i pravnim elementima koji su potrebni kako bi na koristan način odgovorio na pitanja koja su mu postavljena (presuda od 19. prosinca 2024., Tudmur, C-185/24 i C-189/24, EU:C:2024:1036, t. 26. i navedena sudska praksa).

33 Kako bi se Sudu omogućilo da pruži tumačenje prava Unije koje će biti korisno nacionalnom sudu, iz članka 94. točke (c) Poslovnika Suda proizlazi da zahtjev za prethodnu odluku mora sadržavati prikaz razloga koji su naveli sud koji je uputio zahtjev da se zapita o tumačenju ili valjanosti određenih odredaba prava Unije, kao i pojašnjenje veze koja po mišljenju tog suda postoji između tih odredaba i nacionalnog zakonodavstva koje se primjenjuje u glavnom postupku.

34 U ovom slučaju iz zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da je pred sudom koji je uputio zahtjev pokrenut spor između javnog naručitelja i tijela za javnu nabavu u vezi s uvrštavanjem gospodarskog subjekta koji je pružio neistinite informacije o poštovanju uvjeta sposobnosti – te koji zbog toga podliježe odluci o isključenju iz postupka javne nabave – na popis dobavljača koji su pružili neistinite informacije.

35 Svojim prethodnim pitanjem sud koji je uputio zahtjev izričito traži od Suda tumačenje prava Unije, a osobito tumačenje članka 1. stavka 1. četvrtog stavka Direktive 89/665, kao i članka 18. stavka 1. i članka 57. stavka 4. prvog podstavka točke (h) Direktive 2014/24.

36 Navedeni sud želi znati treba li te odredbe tumačiti na način da im se protive nacionalni propis ili praksa koji takvom tijelu omogućuju da javnom naručitelju naloži da ime gospodarskog subjekta uvrsti na navedeni popis, iako taj javni naručitelj nije isključio taj subjekt iz postupka javne nabave prije njegova završetka i iako je krivnja navedenog subjekta za lažno prikazivanje činjenica utvrđena sudskom odlukom koja je postala pravomoćna.

37 Nije dakle očito da zatraženo tumačenje direktiva 89/665 i 2014/24 nema nikakve veze s činjeničnim stanjem ili predmetom spora u glavnom postupku ili da je istaknuti problem hipotetski.

38 Prethodno pitanje doista se odnosi na tumačenje pravnih pravila Unije, a s obzirom na to da će odgovor Suda omogućiti sudu koji je uputio zahtjev da odluči o usklađenosti nacionalnih propisa i praksi s direktivama 89/665 i 2014/24, to je pitanje relevantno za rješavanje spora u glavnom postupku.

39 U tim okolnostima, prigovor koji se temelji na neprimjenjivosti tih direktiva na glavni predmet ne odnosi se na dopuštenost zahtjeva za prethodnu odluku, nego na njegov meritum (vidjeti u tom smislu presudu od 27. studenoga 2025., Gryczara, C-746/24, EU:C:2025:925, t. 38. i navedenu sudsku praksu).

40 Slijedom toga, zahtjev za prethodnu odluku je dopušten.

Meritum

41 Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 18. stavak 1. i članak 57. stavak 4. prvi podstavak točku (h) Direktive 2014/24 te članak 1. stavke 1. i 3. Direktive 89/665 tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis ili praksa prema kojima je tijelo koje je nadležno u području javne nabave ovlašteno naložiti javnom naručitelju da objavi ime gospodarskog subjekta koji je pružio neistinite informacije o poštovanju uvjeta sposobnosti, iako taj javni naručitelj nije isključio taj subjekt iz postupka javne nabave prije njegova završetka i iako je krivnja navedenog subjekta za neistinito prikazivanje činjenica utvrđena sudskom odlukom koja je postala pravomoćna.

42 U tom pogledu valja podsjetiti na to da se člankom 57. stavkom 4. prvim podstavkom Direktive 2014/24 državama članicama nalaže da u svoje nacionalno pravo prenesu fakultativne osnove za isključenje navedene u toj odredbi i da u okviru te obveze prenošenja te države moraju predvidjeti mogućnost ili obvezu javnih naručitelja da primijene te osnove (vidjeti u tom smislu presudu od 21. prosinca 2023., Infraestruturas de Portugal i Futrifer Indústrias Ferroviárias, C-66/22, EU:C:2023:1016, t. 58.).

43 Među navedenim osnovama nalazi se, u članku 57. stavku 4. prvom podstavku točki (h) te direktive, slučaj u kojem je gospodarski subjekt kriv za pogrešno prikazivanje činjenica pri dostavljanju podataka potrebnih za provjeru, među ostalim, ispunjavanja kriterija za odabir.

44 Kao što to proizlazi iz te odredbe, u vezi s uvodnom izjavom 101. navedene direktive, cilj i svrha te fakultativne osnove jest isključiti gospodarske subjekte čija je pouzdanost ozbiljno kompromitirana zbog toga što su ti subjekti namjerno ili iz nehaja pogrešno prikazivali činjenice.

45 Prilikom utvrđivanja, u svojem nacionalnom propisu, provedbenih uvjeta te fakultativne osnove za isključenje, svaka država članica mora poštovati njezine bitne značajke, kako su izražene u članku 57. stavku 4. prvom podstavku točki (h) Direktive 2014/24 (vidjeti u tom smislu presudu od 19. lipnja 2019., Meca, C-41/18, EU:C:2019:507, t. 33.).

46 Usto, primjena navedene fakultativne osnove za isključenje mora biti u skladu s načelom proporcionalnosti, općim načelom prava Unije na koje se u području javne nabave podsjeća u članku 18. stavku 1. Direktive 2014/24, čije poštovanje zaslužuje posebnu pozornost prilikom primjene iste fakultativne osnove za isključenje (presuda od 30. siječnja 2020., Tim, C-395/18, EU:C:2020:58, t. 45. i 48. i navedena sudska praksa).

47 U tom pogledu to isključenje, kao prvo, treba biti privremeno. Naime, iz uvodne izjave 101. Direktive 2014/24 proizlazi da svaki akt nacionalnog prava kojim se određuju uvjeti primjene članka 57. stavka 4. prvog podstavka točke (h) te direktive mora predvidjeti najdulje trajanje isključenja. U članku 57. stavku 7. navedene direktive pojašnjava se, kad je riječ o fakultativnoj osnovi za isključenje, da to trajanje, ako nije određeno pravomoćnom presudom, ne može biti dulje od tri godine (presuda od 26. siječnja 2023., HSC Baltic i dr., C-682/21, EU:C:2023:48, t. 39.).

48 Kao drugo, tijekom tog razdoblja isključenja dotični gospodarski subjekt mora, osim ako je pravomoćnom presudom isključen iz bilo kakvog sudjelovanja u postupku javne nabave, biti ovlašten sudjelovati u takvom postupku ako, u skladu s člankom 57. stavkom 6. Direktive 2014/24, u vezi s njezinom uvodnom izjavom 102., pruži dokaze kojima potvrđuje da su mjere koje je poduzeo dovoljne da dokažu njegovu pouzdanost. Stoga se gospodarske subjekte potiče na donošenje korektivnih mjera (vidjeti u tom smislu presude od 3. lipnja 2021., Rad Service i dr., C-210/20, EU:C:2021:445, t. 35., i od 26. siječnja 2023., HSC Baltic i dr., C-682/21, EU:C:2023:48, t. 40. i navedenu sudsku praksu).

49 Kao treće, načelo proporcionalnosti zahtijeva konkretnu ocjenu stava i postupanja dotičnog operatora na temelju svih relevantnih elemenata (vidjeti u tom smislu presudu od 3. lipnja 2021., Rad Service i dr., C-210/20, EU:C:2021:445, t. 40. i navedenu sudsku praksu). U tom pogledu, iz teksta članka 57. stavka 4. prvog podstavka točke (h) te direktive proizlazi da, kad je riječ, među ostalim, o pogrešnom prikazivanju činjenica pružanjem podataka potrebnih za provjeru ispunjavanja kriterija za odabir, treba ispitati i dokazati krivnju gospodarskog subjekta o kojem je riječ. Nadalje, u skladu s uvodnom izjavom 101. navedene direktive, manje bi nepravilnosti samo u iznimnim okolnostima trebale dovesti do isključenja gospodarskog subjekta.

50 Sud koji je uputio zahtjev pita se je li isključivo na javnom naručitelju da tijekom postupka javne nabave utvrdi da su ispunjeni uvjeti za primjenu fakultativne osnove za isključenje predviđene člankom 57. stavkom 4. prvim podstavkom točkom (h) Direktive 2014/24 ili je ta mogućnost nakon okončanja tog postupka i na sudu. Isto tako, pita se može li tijelo nadležno u području javne nabave biti ovlašteno naložiti javnom naručitelju da, s obzirom na takvo utvrđenje, objavi ime predmetnog gospodarskog subjekta na popisu dobavljača za koje je utvrđeno da su krivi za pogrešno prikazivanje činjenica.

51 Članku 57. Direktive 2014/24 ne protivi se to da sud utvrdi da je gospodarski subjekt pružio neistinite informacije o ispunjavanju kriterija za odabir u postupku javne nabave nakon okončanja tog postupka.

52 U tom pogledu nije važno je li taj gospodarski subjekt bio isključen iz predmetnog postupka javne nabave.

53 Naime, s jedne strane, u skladu s člankom 57. stavkom 5. drugim stavkom Direktive 2014/24, javni naručitelji mogu u bilo koje vrijeme tijekom postupka isključiti, ili države članice mogu od njih zahtijevati da isključe, gospodarski subjekt ako se pokaže da se gospodarski subjekt, s obzirom na djela počinjena ili propuštena prije ili tijekom postupka, nalazi u situaciji iz tog članka 57. stavka 4. prvog podstavka točke (h). Osnova za isključenje predviđena tom odredbom stoga se može primijeniti kako u postupku javne nabave u okviru kojeg je gospodarski subjekt kriv za pogrešno prikazivanje činjenica pri dostavljanju podataka potrebnih za provjeru ispunjavanja kriterija za odabir tako i u kasnijim postupcima javne nabave (vidjeti u tom smislu presude od 3. listopada 2019., Delta Antrepriză de Construcţii şi Montaj 93, C-267/18, EU:C:2019:826, t. 34. i 35. i od 21. prosinca 2023., Infraestruturas de Portugal i Futrifer Indústrias Ferroviárias, C-66/22, EU:C:2023:1016, t. 67. do 69.).

54 Usto, budući da država članica može javnim naručiteljima naložiti da iz postupaka javne nabave isključe gospodarski subjekt koji se nalazi u takvom slučaju, ta država članica također mora imati mogućnost obvezati nacionalno tijelo nadležno u tom području da odluči treba li donijeti odluku koja sadržava takvu obvezu za te javne naručitelje.

55 S druge strane, s obzirom na to da se mora moći osporavati odluka kojom javni naručitelj odbija isključiti, makar implicitno, gospodarski subjekt iz postupka javne nabave zbog jedne od fakultativnih osnova za isključenje predviđenih u članku 57. stavku 4. prvom podstavku Direktive 2014/24, nacionalni sud pred kojim se vodi postupak može provesti nadzor ocjene tog javnog naručitelja u pogledu toga jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu te osnove za isključenje u pogledu predmetnog gospodarskog subjekta (vidjeti u tom smislu presudu od 7. rujna 2021., Klaipėdos regiono atliekų tvarkymo centras, C-927/19, EU:C:2021:700, t. 143. i 144.).

56 U ovom je slučaju Klaipėdos apygardos teismas (Okružni sud u Klaipėdi) u svojoj presudi od 29. prosinca 2023., potvrđenoj u žalbenom postupku, utvrdio da je društvo VA Statyba zbog krajnje nepažnje dostavilo neistinite informacije o poštovanju dvaju uvjeta sposobnosti koje je utvrdio javni naručitelj kako bi gospodarski subjekt mogao sudjelovati u postupku javne nabave o kojem je riječ u glavnom postupku. U toj je presudi, na temelju tog utvrđenja, taj sud utvrdio da su ispunjeni svi uvjeti za primjenu fakultativne osnove za isključenje iz članka 57. stavka 4. prvog podstavka točke (h) Direktive 2014/24.

57 Kako bi se sudu koji je uputio zahtjev dao koristan odgovor, valja pojasniti dopušta li Direktiva 2014/24, i ovisno o slučaju pod kojim uvjetima, da se tijelu nadležnom za javnu nabavu dodijeli ovlast izdavanja naloga na temelju koje ono može javnom naručitelju naložiti da gospodarski subjekt uvrsti na popis koji je usmjeren na gospodarske subjekte koji su pravomoćnom presudom proglašeni krivima za pogrešno prikazivanje činjenica u postupku javne nabave.

58 U tom pogledu, iz sudske prakse Suda proizlazi da je u skladu s člankom 57. stavkom 4. prvim podstavkom točkom (h) Direktive 2014/24 i načelom proporcionalnosti, navedenim u članku 18. stavku 1. te direktive, privremena objava na popisu namijenjenom olakšavanju upravljanja postupcima javne nabave imena gospodarskih subjekata za koje je utvrđeno da su u takvim postupcima vlastitom krivnjom pružili neistinite informacije o poštovanju uvjetâ sposobnosti. Naime, s jedne strane, cilj je te fakultativne osnove za isključenje omogućiti ograničavanje pristupa takvih subjekata postupcima javne nabave načelnom zabranom sudjelovanja u tim postupcima i, s druge strane, cilj te objave dostupne javnim naručiteljima i drugim nadležnim tijelima u području javne nabave jest olakšati primjenu tog ograničenja (vidjeti po analogiji presudu od 26. siječnja 2023., HSC Baltic i dr., C-682/21, EU:C:2023:48, t. 44. i 45.).

59 Iz toga slijedi da te odredbe Direktive 2014/24 nisu prepreka tomu da nacionalno tijelo nadležno u području javne nabave bude ovlašteno naložiti javnom naručitelju da objavi ime gospodarskog subjekta ako je konačnom presudom utvrđeno da je taj subjekt tijekom postupka javne nabave svojom krivnjom pružio neistinite informacije o poštovanju uvjetâ sposobnosti predviđenih kako bi se moglo sudjelovati u tom postupku, i to neovisno o činjenici da navedeni gospodarski subjekt nije bio isključen iz navedenog postupka.

60 Ipak, u takvom slučaju, s jedne strane, s obzirom na sudsku praksu navedenu u točkama 47. i 49. ove presude, trajanje te objave mora biti proporcionalno težini postupanja predmetnog gospodarskog subjekta, pri čemu to trajanje u svakom slučaju ne može, na temelju članka 57. stavka 7. Direktive 2014/24, premašiti tri godine od datuma na koji je taj gospodarski subjekt pružio takve neistinite informacije.

61 S druge strane, s obzirom na sudsku praksu navedenu u točki 48. ove presude, čak i tijekom razdoblja takve objave, dotičnom gospodarskom subjektu u načelu treba dopustiti sudjelovanje u postupku javne nabave ako, u skladu s člankom 57. stavkom 6. Direktive 2014/24, podnese dokaze kako bi potvrdio da su korektivne mjere koje je poduzeo dovoljne da se izbjegne ponavljanje nepravilnosti koja se sastoji od pružanja neistinitih informacija o poštovanju uvjetâ sposobnosti i da se stoga tim mjerama može dokazati njegova pouzdanost.

62 Naime, činjenica da je gospodarski subjekt, koji se nalazi u situaciji iz članka 57. stavka 4. prvog podstavka točke (h) te direktive, podnio takve korektivne mjere, i s obzirom na to da pravomoćnom presudom nije općenito isključen iz sudjelovanja u postupcima javne nabave, omogućuje tom gospodarskom subjektu, pod pretpostavkom da javni naručitelj te mjere ocijeni dostatnima, da ga se ne isključi iz postupka javne nabave o kojem je riječ. Stoga tu mogućnost valja priznati gospodarskom subjektu koji je predmet takve objave.

63 Usto, valja podsjetiti na to da pojam „odluke koje donose javni naručitelji” u smislu članka 1. stavka 1. četvrtog podstavka Direktive 89/665 treba široko tumačiti (presuda od 7. rujna 2021., Klaipėdos regiono atliekų tvarkymo centras, C-927/19, EU:C:2021:700, t. 105. i navedena sudska praksa). Popis dobavljača koji su pružili neistinite informacije, omogućavanjem javnim naručiteljima da saznaju imena gospodarskih subjekata za koje se smatra da nisu pouzdani dobavljači, u načelu podrazumijeva njihovo privremeno isključenje iz svakog postupka javne nabave, osim ako gospodarski subjekt o kojem je riječ dokaže da je poduzeo odgovarajuće korektivne mjere. U tim okolnostima, članak 1. stavci 1. i 3. Direktive 89/665, u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, zahtijeva da se sudskom nadzoru predviđenom barem tom direktivom može podvrgnuti odluka kojom nacionalno tijelo nadležno u području javne nabave nalaže javnom naručitelju da objavi ime gospodarskog subjekta na takvom popisu ili odluka o objavi koju je taj javni naručitelj donio kako bi postupio u skladu s tim nalogom.

64 S obzirom na prethodna razmatranja, na postavljeno pitanje valja odgovoriti tako da članak 18. stavak 1. i članak 57. stavak 4. prvi podstavak točku (h) Direktive 2014/24 te članak 1. stavke 1. i 3. Direktive 89/665 treba tumačiti na način da im se ne protive nacionalni propis ili praksa u skladu s kojima je tijelo nadležno u području javne nabave ovlašteno naložiti javnom naručitelju da objavi ime gospodarskog subjekta koji je pružio neistinite informacije o poštovanju uvjetâ sposobnosti, čak i ako taj javni naručitelj nije isključio taj subjekt iz postupka javne nabave prije njegova završetka i iako je krivnja navedenog subjekta za lažno prikazivanje činjenica utvrđena sudskom odlukom koja je postala pravomoćna, pod uvjetom da:

– trajanje te objave bude proporcionalno težini postupanja dotičnog gospodarskog subjekta i ne premaši najdulje trajanje predviđeno člankom 57. stavkom 7. Direktive 2014/24;

– taj gospodarski subjekt može tijekom trajanja te objave dokazati svoju pouzdanost, u skladu s člankom 57. stavkom 6. Direktive 2014/24, kako bi mogao sudjelovati u kasnijem postupku javne nabave;

– navedeni gospodarski subjekt ima na raspolaganju djelotvoran pravni lijek protiv barem jedne od odluka vezanih uz takvu objavu koje su to tijelo i dotični javni naručitelj donijeli.

Troškovi

65 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (sedmo vijeće) odlučuje:

Članak 18. stavak 1. i članak 57. stavak 4. prvi podstavak točku (h) Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ, kako je izmijenjena Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2021/1952 od 10. studenog 2021., te članak 1. stavke 1. i 3. Direktive Vijeća 89/665/EEZ od 21. prosinca 1989. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na primjenu postupaka kontrole na sklapanje ugovora o javnoj nabavi robe i javnim radovima, kako je izmijenjena Direktivom 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014.,

treba tumačiti na način da im se:

ne protive nacionalni propis ili praksa u skladu s kojima je tijelo nadležno u području javne nabave ovlašteno naložiti javnom naručitelju da objavi ime gospodarskog subjekta koji je pružio neistinite informacije o poštovanju uvjetâ sposobnosti, čak i ako taj javni naručitelj nije isključio taj subjekt iz postupka javne nabave prije njegova završetka i iako je krivnja navedenog subjekta za lažno prikazivanje činjenica utvrđena sudskom odlukom koja je postala pravomoćna, pod uvjetom da:

– trajanje te objave bude proporcionalno težini postupanja dotičnog gospodarskog subjekta i ne premaši najdulje trajanje predviđeno člankom 57. stavkom 7. Direktive 2014/24, kako je izmijenjena;

– taj gospodarski subjekt može tijekom trajanja te objave dokazati svoju pouzdanost, u skladu s člankom 57. stavkom 6. Direktive 2014/24, kako je izmijenjena, kako bi mogao sudjelovati u kasnijem postupku javne nabave;

– navedeni gospodarski subjekt ima na raspolaganju djelotvoran pravni lijek protiv barem jedne od odluka vezanih uz takvu objavu koje su to tijelo i dotični javni naručitelj donijeli.

Potpisi

* Jezik postupka: litavski