<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><JUDGMENT xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.JUDGMENT><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-503/19</NO.CASE><NO.CASE>C-592/19</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62019CJ0503</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:629">EU:C:2020:629</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>9</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>9</PAGE.TOTAL><AUTHOR>CJ</AUTHOR></BIB.JUDGMENT><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Presuda od <DATE ISO="20200903">3. 9. 2020.</DATE> – Spojeni predmeti C‑503/19 i C‑592/19</HT></P><P><HT TYPE="SC">Subdelegación del Gobierno en Barcelona (osobe s dugotrajnim boravkom)</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Presuda Suda</HT> (četvrto vijeće)</P><P><DATE ISO="20200903">3. rujna 2020.</DATE><NOTE NUMBERING="STAR" TYPE="FOOTNOTE" NOTE.ID="E0001"><P>Jezik postupka: španjolski</P></NOTE></P></TI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Status državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravkom</KEYWORD><KEYWORD>Direktiva 2003/109/EZ</KEYWORD><KEYWORD>Članak 6. stavak 1.</KEYWORD><KEYWORD>Elementi koje je potrebno uzeti u obzir</KEYWORD><KEYWORD>Nacionalni propisi</KEYWORD><KEYWORD>Neuzimanje u obzir tih elemenata</KEYWORD><KEYWORD>Odbijanje odobrenja statusa osobe s dugotrajnim boravkom zbog njezine ranije kaznene osude</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><JUDGMENT.INIT><P>U spojenim predmetima C‑503/19 i C‑592/19,</P><P>povodom dvaju zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koje su uputili Juzgado de lo Contencioso‑Administrativo n<HT TYPE="SUP">o</HT> 17 de Barcelona (Sud za upravne sporove br. 17 u Barceloni, Španjolska) (C‑503/19) i Juzgado de lo Contencioso‑Administrativo n<HT TYPE="SUP">o</HT> 5 de Barcelona (Sud za upravne sporove br. 5 u Barceloni, Španjolska) (C‑592/19), odlukama od <DATE ISO="20190607">7. lipnja 2019.</DATE> i <DATE ISO="20190715">15. srpnja 2019.</DATE>, koje je Sud zaprimio <DATE ISO="20190702">2. srpnja 2019.</DATE> odnosno <DATE ISO="20190802">2. kolovoza 2019.</DATE>, u postupcima</P></JUDGMENT.INIT><PARTIES><PLAINTIFS><P><HT TYPE="BOLD">UQ</HT> (C‑503/19),</P><P><HT TYPE="BOLD">SI</HT> (C‑592/19),</P></PLAINTIFS><AGAINST>protiv</AGAINST><DEFENDANTS><P><HT TYPE="BOLD">Subdelegación del Gobierno en Barcelona,</HT></P></DEFENDANTS></PARTIES><PREAMBLE><PREAMBLE.INIT><P>SUD (četvrto vijeće),</P><P>u sastavu: M. Vilaras (izvjestitelj), predsjednik vijeća, S. Rodin, D. Šváby, K. Jürimäe i N. Piçarra, suci,</P><P>nezavisni odvjetnik: J. Richard de la Tour,</P><P>tajnik: A. Calot Escobar,</P></PREAMBLE.INIT><GR.VISA><VISA>uzimajući u obzir pisani postupak,</VISA></GR.VISA><GR.CONSID><CONSID><P>uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:</P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>za španjolsku vladu, L. Aguilera Ruiz, u svojstvu agenta,</P></ITEM><ITEM><P>za Europsku komisiju, S. Pardo Quintillán i C. Cattabriga, u svojstvu agenata,</P></ITEM></LIST></CONSID></GR.CONSID><GR.VISA><VISA>odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči bez mišljenja,</VISA></GR.VISA><PREAMBLE.FINAL>donosi sljedeću</PREAMBLE.FINAL></PREAMBLE><?PAGE NO="2"?><CONTENTS.JUDGMENT><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Presudu</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1</NO.P><TXT>Zahtjevi za prethodnu odluku odnose se na tumačenje članka 6. stavka 1. Direktive Vijeća 2003/109/EZ od <DATE ISO="20031125">25. studenoga 2003.</DATE> od <DATE ISO="20031125">25. studenoga 2003.</DATE> o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim borav[kom] (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="016" PAGE.FIRST="44" DATE.PUB="2004">SL 2004., L 16, str. 44</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 6., str. 41.).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2</NO.P><TXT>Zahtjevi su upućeni u okviru dvaju sporova između osoba UQ (predmet C‑503/19) i SI (predmet C‑592/19), s jedne strane, i Subdelegacióna del Gobierno en Barcelona (predstavništvo Vlade u Barceloni, Španjolska), s druge strane, o odbijanju zahtjevâ za odobrenje statusa osobe s dugotrajnim boravkom koje su podnijele te osobe.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Pravo Unije</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3</NO.P><TXT>Direktiva 2003/109 sadržava poglavlje II., naslovljeno <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0001" ID="QS0001"/>dugotrajn[i] borav[ak] u državi članici<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/>, u kojem se nalaze njezini članci 4. do 13. Članak 4. stavak 1. navedene direktive glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0002" ID="QS0002"/>Države članice odobravaju status osobe s dugotrajnim borav[kom] državljanima trećih zemalja koji zakonito i neprekinuto borave na njezinu državnom području pet godina neposredno prije podnošenja odgovarajućeg zahtjeva.<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4</NO.P><TXT>Člankom 5. te direktive određeno je:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="005.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0003" ID="QS0003"/>1.</NO.PARAG><ALINEA><P>Države članice zahtijevaju od državljana trećih zemalja da im za sebe i članove obitelji koji o njima ovise osiguraju dokaz da imaju:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>sigurne i redovite izvore sredstava koji su dostatni za uzdržavanje njih samih i članova njihove obitelji bez traženja naknade od sustava socijalne pomoći dotične države članice. Države članice ocjenjuju te izvore sredstava s obzirom na njihovu prirodu i redovitost te mogu u obzir uzeti razinu minimalnih plaća i mirovina prije podnošenja zahtjeva za dobivanje dugotrajnog borav[ka];</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>zdravstveno osiguranje protiv svih rizika od kojih su obično osigurani državljani predmetne države članice.</TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="005.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Države članice mogu od državljana trećih zemalja zahtijevati da ispune uvjete integracije, u skladu s nacionalnim pravom.<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5</NO.P><TXT>Članak 6. stavak 1. Direktive 2003/109 glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0004" ID="QS0004"/>Države članice mogu odbiti odobravanje statusa osobe s dugotrajnim borav[kom] zbog javnog poretka i javne sigurnosti.</ALINEA><ALINEA>Pri donošenju odgovarajuće odluke, država članica uzima u obzir ozbiljnost ili vrstu kaznenog djela protiv javnog poretka ili javne sigurnosti ili opasnost koju dotična osoba predstavlja, istodobno uzimajući u obzir trajanje borav[ka] i postojanje veza sa zemljom boravišta.<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6</NO.P><TXT>U skladu s člankom 7. stavkom 3. te direktive, ako su ispunjeni uvjeti predviđeni njezinim člancima 4. i 5. i ako osoba ne predstavlja prijetnju u smislu članka 6. navedene direktive, predmetna država članica odobrava državljaninu treće zemlje status osobe s dugotrajnim boravkom.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="3"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7</NO.P><TXT>U skladu s člankom 12. stavcima 1. i 3. te direktive:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="012.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0005" ID="QS0005"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Države članice mogu odlučiti protjerati osobu koja ima dugotrajn[i] borav[ak] samo ako predstavlja stvarnu i dovoljno ozbiljnu prijetnju javnom poretku ili javnoj sigurnosti.</ALINEA></PARAG><P>[…]</P><PARAG IDENTIFIER="012.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA><P>Prije donošenja odluke o protjerivanju osobe koja ima dugotrajn[i] borav[ak], države članice uzimaju u obzir sljedeće čimbenike:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>trajanje borav[ka] na njihovom državnom području;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>dob dotične osobe;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(c)</NO.P><TXT>posljedice za dotičnu osobu i članove njezine obitelji;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(d)</NO.P><TXT>veze sa zemljom boravišta ili nepostojanje veza sa zemljom podrijetla.<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/></TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8</NO.P><TXT>Poglavlje III. Direktive 2003/109 naslovljeno je<QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0006" ID="QS0006"/> borav[ak] u drugim državama članicama<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/>. U skladu s njezinim člankom 14. stavkom 1., koji je sadržan u tom poglavlju, osoba koja ima dugotrajni boravak stječe pravo boravka na državnom području države članice koja joj nije odobrila status osobe s dugotrajnim boravkom, za razdoblje duže od tri mjeseca, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti utvrđeni u navedenom poglavlju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9</NO.P><TXT>Člankom 17. stavkom 1. navedene direktive, koji je također sadržan u tom poglavlju, određeno je:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0007" ID="QS0007"/>Pri donošenju odgovarajuće odluke, država članica razmatra ozbiljnost ili vrstu kaznenog djela protiv javnog poretka ili javne sigurnosti koje je počinila osoba sa stalnim borav[kom] ili član(-ovi) njegove obitelji, ili opasnost koju predstavlja dotična osoba.<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC"><HT TYPE="BOLD">Španjolsko pravo</HT></HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Organski zakon 4/2000</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10</NO.P><TXT>Ley Orgánica 4/2000 sobre derechos y libertades de los extranjeros en España y su integración social (Organski zakon 4/2000 o pravima i slobodama stranaca u Španjolskoj i njihovu uključivanju u društvo) od <DATE ISO="20000111">11. siječnja 2000.</DATE> (BOE br. 10 od <DATE ISO="20000112">12. siječnja 2000.</DATE>, str. 1139.), u verziji koja se primjenjuje u glavnim postupcima (u daljnjem tekstu: Organski zakon 4/2000), sadržava članak 31., naslovljen <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0008" ID="QS0008"/>Privremeni boravak<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/>. Članak 31. stavak 7. tog zakona glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0009" ID="QS0009"/>Prilikom produljenja dozvole boravka po potrebi se ocjenjuje:</P><P>a) ranija kaznena osuda, uzimajući u obzir eventualna pomilovanja ili uvjetne otpuste ili odgodu izvršenja kazne zatvora.</P></ALINEA><ALINEA>[…]</ALINEA><ALINEA>Za potrebe navedenog produljenja osobito će se uzeti u obzir uloženi trud stranca u postupak integracije koji govori u prilog navedenom produljenju, koji mora biti dokazan pozitivnim izvješćem autonomne zajednice […]<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><?PAGE NO="4"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11</NO.P><TXT>Članak 32. Organskog zakona 4/2000 odnosi se na dugotrajni boravak. Njime je određeno:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="032.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0010" ID="QS0010"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Dugotrajni boravak je situacija koja dopušta boravak i rad u Španjolskoj neodređenog trajanja u istim uvjetima kao i za španjolske državljane.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="032.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Pravo na dugotrajni boravak imaju osobe koje su privremeno boravile u Španjolskoj neprekidno tijekom pet godina i koje ispunjavaju uvjete utvrđene propisima. Za potrebe odobrenja dugotrajnog boravka uračunavaju im se ranija neprekidna razdoblja boravka u drugim državama članicama u svojstvu nositelja plave karte EU‑a. Boravak se smatra neprekidnim iako je stranac privremeno napustio državno područje radi razdoblja odmora ili drugih razloga utvrđenih propisima.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="032.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Stranci koji su osobe s dugotrajnim boravkom u drugoj državi članici Europske unije mogu za sebe zahtijevati i ishoditi dozvolu dugotrajnog boravka u Španjolskoj ako će obavljati djelatnost kao zaposlene ili samozaposlene osobe ili u druge svrhe pod uvjetima utvrđenima propisima. Međutim, ako stranci koji su osobe s dugotrajnim boravkom u drugoj državi članici Europske unije žele očuvati svoj status osobe s dugotrajnim boravkom stečen u prvoj državi članici, mogu zahtijevati i ishoditi dozvolu privremenog boravka u Španjolskoj.</ALINEA><ALINEA>[…]<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Uredba o Organskom zakonu 4/2000</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12</NO.P><TXT>Člankom 148. Uredbe o Organskom zakonu 4/2000, koja je potvrđena Real Decretom 557/2011 por el que se aprueba el Reglamento de la Ley Orgánica 4/2000, tras su reforma por Ley Orgánica 2/2009 (Kraljevska uredba 557/2011 o odobravanju Uredbe o Organskom zakonu 4/2000 nakon što je izmijenjen Organskim zakonom 2/2009), od <DATE ISO="20110420">20. travnja 2011.</DATE> (BOE br. 103, od <DATE ISO="20110430">30. travnja 2011.</DATE>, str. 43821.), određeno je:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="148.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0011" ID="QS0011"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Pravo na dobivanje dozvole dugotrajnog boravka imaju stranci koji su zakonito boravili na španjolskom području u neprekidnom razdoblju od pet godina.</ALINEA><ALINEA>Pravo na navedenu dozvolu imaju i stranci koji dokažu da su tijekom tog razdoblja neprekidno boravili u Europskoj uniji u svojstvu nositelja plave karte EU‑a, ako su u dvije godine koje prethode njihovu zahtjevu na taj način boravili na španjolskom području.</ALINEA><ALINEA>[…]<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13</NO.P><TXT>Člankom 149. Uredbe o Organskom zakonu 4/2000 uređen je postupak za dobivanje dozvole dugotrajnog boravka. Člankom 149. stavkom 2. točkom (f) te uredbe određeno je da zahtjevu za izdavanje takve dozvole treba po potrebi priložiti uvjerenje o podacima iz kaznene evidencije ili istovjetni dokument koji su izdala tijela zemlje podrijetla ili zemalja u kojima je podnositelj zahtjeva boravio tijekom posljednjih pet godina, pri čemu u tom dokumentu ne smije biti navedena ikakva osuda za kaznena djela predviđena španjolskim pravnim poretkom.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Glavni postupci i prethodna pitanja</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Predmet C‑503/19</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14</NO.P><TXT>Osoba UQ državljanin je treće zemlje i nositelj dozvole privremenog boravka u Španjolskoj.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15</NO.P><TXT>Dana <DATE ISO="20141110">10. studenoga 2014.</DATE> osuđen je na 40-dnevnu kaznu rada za opće dobro te mu je na osam mjeseci i dva dana oduzeta vozačka dozvola zbog vožnje pod utjecajem alkohola <DATE ISO="20141102">2. studenoga 2014.</DATE></TXT></NP.ECR><?PAGE NO="5"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16</NO.P><TXT>Dana <DATE ISO="20180202">2. veljače 2018.</DATE> osoba UQ, koja je toga dana već pet godina zakonito boravila u Španjolskoj na temelju svoje dozvole boravka Oficini de Extranjeros de Barcelona (Ured za strance u Barceloni, Španjolska), podnijela je zahtjev za odobrenje prava dugotrajnog boravka u smislu članka 32. Organskog zakona 4/2000.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17</NO.P><TXT>Ured za strance u Barceloni odlukom od <DATE ISO="20180327">27. ožujka 2018.</DATE> odbio je taj zahtjev zbog ranije kaznene osude osobe UQ, navedene u točki 15. ove presude. Osoba UQ je protiv te odluke podnijela upravnu tužbu koja je također odbijena odlukom od <DATE ISO="20180706">6. srpnja 2018.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18</NO.P><TXT>Slijedom toga, osoba UQ podnijela je tužbu sudu koji je uputio zahtjev u predmetu C‑503/19 protiv odluke od <DATE ISO="20180706">6. srpnja 2018.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19</NO.P><TXT>Taj sud navodi da je sudska praksa različitih španjolskih sudova zbunjujuća i proturječna kad je riječ o tome je li samo postojanje ranije kaznene osude dotične osobe dostatno za to da joj se odbije odobrenje statusa osobe s dugotrajnim boravkom ili je naprotiv, za takvo odbijanje potrebna ocjena činjenica svakog pojedinog slučaja, kako bi se odredilo predstavlja li dotična osoba stvarnu i dovoljno ozbiljnu prijetnju temeljnom interesu društva.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20</NO.P><TXT>Međutim, prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev u predmetu C‑503/19, Tribunal Supremo (Vrhovni sud, Španjolska) u presudi od <DATE ISO="20180705">5. srpnja 2018.</DATE> riješio je dvojbe sadržane u zbunjujućoj sudskoj praksi nižih sudova. U toj je presudi Tribunal Supremo (Vrhovni sud) osobito na temelju članka 149. stavka 2. točke (f) Uredbe o Organskom zakonu 4/2000, u biti smatrao da samo postojanje ranije kaznene osude dotične osobe sprječava to da joj se odobri status osobe s dugotrajnim boravkom. Usto, Tribunal Supremo (Vrhovni sud) smatrao je da to tumačenje nije proturječno ni smislu ni svrsi odredbi Direktive 2003/109.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21</NO.P><TXT>Kao prvo, sud koji je uputio zahtjev u predmetu C‑503/19 dvoji o usklađenosti s Direktivom 2003/109 stajališta koje je Tribunal Supremo (Vrhovni sud) zauzeo u svojoj presudi navedenoj u prethodnoj točki.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22</NO.P><TXT>Kao drugo, on također dvoji u pogledu usklađenosti španjolskog propisa s tom direktivom, kad je riječ o mogućnosti odbijanja statusa osobe s dugotrajnim boravkom državljaninu treće zemlje zbog javnog poretka ili javne sigurnosti, u skladu s člankom 6. stavkom 1. navedene direktive. Tom odredbom predviđena je ovlast, ali ne i obveza države članice da odbije odobrenje statusa osobe s dugotrajnim boravkom zbog tih razloga. Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev u predmetu C‑503/19, kako bi propis države članice bio u skladu s Direktivom 2003/109, on mora biti transparentan i razumljiv. Međutim, Kraljevina Španjolska nije iskoristila tu ovlast. On smatra da se članak 149. stavak 2. točka (f) Uredbe o Organskom zakonu 4/2000 ne može tumačiti na način da je njime predviđen takav razlog za odbijanje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23</NO.P><TXT>Kao treće, sud koji je uputio zahtjev u predmetu C‑503/19 ističe da stajalište koje je zauzeo Tribunal Supremo (Vrhovni sud) u svojoj presudi navedenoj u točki 20. ove presude podrazumijeva da je državljaninu treće zemlje lakše ishoditi produljenje njegove dozvole privremenog boravka u Španjolskoj nego li ishoditi priznanje statusa osobe s dugotrajnim boravkom. Naime, ranija kaznena osuda nije apsolutna prepreka produljenju dozvole privremenog boravka, s obzirom na to da članak 31. stavak 7. točka (a) Organskog zakona 4/2000 samo predviđa da <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0012" ID="QS0012"/>se [ona] ocjenjuje<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/> za potrebe takvog produljenja. Taj se sud pita o usklađenosti takve situacije s pravom Unije, s obzirom na to da bi se državljanina treće zemlje koji je ranije kazneno osuđivan odvratilo od zahtijevanja odobrenja statusa osobe s dugotrajnim boravkom te bi ga se beskonačno ostavljalo u situaciji privremenog boravka.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="6"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24</NO.P><TXT>U tim je okolnostima Juzgado de lo Contencioso‑Administrativo n<HT TYPE="SUP">o</HT> 17 de Barcelona (Sud za upravne sporove br. 17 u Barceloni, Španjolska) – sud koji je uputio zahtjev u predmetu C‑503/19 – odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0013" ID="QS0013"/>1.</NO.P><TXT>Je li u skladu s člankom 6. stavkom 1. i člankom 17. Direktive 2003/109 tumačenje nacionalnih sudova prema kojem je ranija kaznena osuda bilo kakve prirode dovoljan razlog za odbijanje odobravanja statusa osobe s dugotrajnim boravkom?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Treba li nacionalni sud, osim ranije kaznene osude, uzeti u obzir druge čimbenike, kao što su ozbiljnost i trajanje kazne, opasnost koju predstavlja podnositelj zahtjeva za društvo, trajanje njegova prethodnog zakonitog boravka i veze koje je uspostavio sa zemljom, na način da provede zajedničku ocjenu svih tih elemenata?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT>Treba li članak 6. stavak 1. Direktive [2003/109] tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis na temelju kojeg se može zbog javnog poretka i javne sigurnosti odbiti odobravanje statusa osobe s dugotrajnim boravkom u skladu s člankom 4. a da se pritom ne utvrde kriteriji ocjene sadržani u članku 6. stavku 1. i članku 17.?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>4.</NO.P><TXT>Treba li članak 6. stavak 1. i članak 17. Direktive [2003/109] tumačiti na način da je, u skladu sa sudskom praksom Suda silaznog vertikalnog učinka direktiva, nacionalni sud ovlašten i može izravno primjenjivati odredbe članka 6. stavka 1. i članka 17. [te direktive] u svrhu ocjene postojanja ranije kaznene osude s obzirom na njezinu ozbiljnost, trajanje kazne i opasnost koju predstavlja podnositelj zahtjeva?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>5.</NO.P><TXT>Treba li pravo Unije, konkretno, pravo na dobivanje statusa osobe s dugotrajnim boravkom, kao i načela jasnoće, transparentnosti i razumljivosti, tumačiti na način da mu se protivi tumačenje španjolskih sudova u pogledu članaka 147. do 149. [Uredbe o Organskom zakonu 4/2000] i članka 32. [Organskog zakona] 4/2000, prema kojem se odbijanje odobravanja statusa osobe s dugotrajnim boravkom može temeljiti na razlozima javnog poretka i javne sigurnosti, iako tim odredbama nisu jasno i transparentno utvrđeni razlozi za odbijanje?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>6.</NO.P><TXT>Je li u skladu s načelom korisnog učinka Direktive 2003/109, i konkretno njezinim člankom 6. stavkom 1., nacionalno pravilo i njegovo tumačenje koje provode sudovi, kojim se otežava dobivanje statusa osobe s dugotrajnim boravkom i olakšava dobivanje statusa osobe s privremenim boravkom?<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/></TXT></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Predmet C‑592/19</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25</NO.P><TXT>Osoba SI državljanin je treće zemlje. On je nositelj dozvole privremenog boravka u Španjolskoj, u kojoj je zaposlen na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme te u kojoj je dionik sustava socijalnog osiguranja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26</NO.P><TXT>Presudom od <DATE ISO="20161017">17. listopada 2016.</DATE> Juzgada de lo Penal n<HT TYPE="SUP">o</HT> 18 de Barcelona (Kazneni sud br. 18 u Barceloni, Španjolska), osoba SI je kao počinitelj kaznenog djela krivotvorenja javnih dokumenata osuđena na jedanaestomjesečnu kaznu zatvora čije je izvršenje uvjetno odgođeno na dvije godine počevši od <DATE ISO="20161017">17. listopada 2016.</DATE>, za djela počinjena <DATE ISO="20111130">30. studenoga 2011.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27</NO.P><TXT>Osoba SI je od predstavništva vlade u Barceloni zahtijevala dodjelu statusa osobe s dugotrajnim boravkom. Taj zahtjev odbijen je odlukom predstavništva Vlade u Barceloni od <DATE ISO="20171030">30. listopada 2017.</DATE> osobito zbog toga što je osoba SI ranije kazneno osuđivana. Potonja osoba je podnijela upravnu tužbu protiv te odluke, koja je također odbijena odlukom od <DATE ISO="20180313">13. ožujka 2018.</DATE></TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28</NO.P><TXT>Slijedom toga, osoba SI podnijela je tužbu sudu koji je uputio zahtjev u predmetu C‑592/19 protiv odluke od <DATE ISO="20180313">13. ožujka 2018.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29</NO.P><TXT>Taj sud u biti ponavlja navode koje je iznio sud koji je uputio zahtjev u predmetu C‑503/19, a koji su sažeti u točkama 19. i 20. ove presude. On navodi da, ako bi morao primijeniti španjolski propis kako je protumačen u presudi Tribunala Supremo (Vrhovni sud) navedenoj u točki 20. ove presude, ne bi ni na koji način mogao ocijeniti osobnu situaciju i integraciju osobe SI u Španjolskoj, status izvršenja kazne koja joj je određena presudom Juzgada de lo Penal n<HT TYPE="SUP">o</HT> 18 de Barcelona (Kazneni sud br. 18 u Barceloni), navedenoj u točki 26. ove presude, počinjeno kazneno djelo ili druge okolnosti s obzirom na to da se pred njim vodi postupak koji se odnosi na raniju kaznenu osudu koja nije izbrisana iz kaznene evidencije dotične osobe. Međutim, taj sud dvoji o usklađenosti takvog pristupa s pravom unije i, osobito, s Direktivom 2003/109.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30</NO.P><TXT>U tim je okolnostima Juzgado de lo Contencioso‑Administrativo n<HT TYPE="SUP">o</HT> 5 de Barcelona (Sud za upravne sporove br. 5 u Barceloni, Španjolska) – sud koji je uputio zahtjev u predmetu C‑592/19 – također odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0014" ID="QS0014"/>Treba li članak 4. i članak 6. stavak 1. Direktive 2003/109 tumačiti na način da je ranija kaznena osuda bilo kakve prirode dovoljan razlog za odbijanje odobravanja statusa osobe s dugotrajnim boravkom, a da pritom nije potrebno ocijeniti trajanje boravka i postojanje veze sa zemljom boravišta?<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/></P></QUOT.S></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">O prethodnim pitanjima</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31</NO.P><TXT>Najprije, budući da je sud koji je uputio zahtjev u predmetu C‑503/19 u svojem prvom trećem i četvrtom pitanju naveo članak 17. Direktive 2003/109, valja pojasniti da se taj članak koji se nalazi u poglavlju III. te direktive, naslovljenom <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0015" ID="QS0015"/>Borav[ak] u drugim državama članicama<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/>, odnosi na situaciju državljanina treće zemlje kojem je odobren status osobe s dugotrajnim boravkom u prvoj državi članici a koji želi boraviti u drugoj državi članici.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32</NO.P><TXT>Slijedom toga, navedeni članak nije relevantan u situaciji na temelju koje su pokrenuti glavni postupci, u okviru kojih je riječ o odbijanju države članice da odobri status osobe s dugotrajnim boravkom državljaninu treće zemlje koji je zakonito boravio na njezinu vlastitu području neprekidno tijekom pet godina koje su neposredno prethodile podnošenju njegova zahtjeva.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33</NO.P><TXT>S obzirom na to pojašnjenje, valja smatrati da se svojim pitanjima koja valja ispitati zajedno sudovi koji su uputili zahtjeve u biti pitaju treba li članak 6. stavak 1. Direktive 2003/109 tumačiti na način da mu se protivi propis države članice, kako ga tumače određeni njezini sudovi, koji predviđa da državljaninu treće zemlje može biti odbijeno odobrenje statusa osobe s dugotrajnim boravkom u toj državi članici samo zato što je ranije kazneno osuđivan, a da se pritom konkretno ne ispita njegova situacija u odnosu na osobito prirodu kaznenog djela koje je počinio, opasnost koju on eventualno predstavlja za javni poredak ili javnu sigurnost, trajanje njegova boravka na području navedene države članice i postojanje veza s njom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34</NO.P><TXT>S tim u vezi najprije valja podsjetiti na to da članak 6. stavak 1. prvi podstavak Direktive 2003/109 predviđa da države članice mogu odbiti odobrenje statusa osobe s dugotrajnim boravkom zbog javnog poretka ili javne sigurnosti, ali i ne moraju to učiniti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35</NO.P><TXT>U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, odredbe direktive moraju se provesti s neupitnom obvezujućom snagom te s konkretnošću, preciznošću i jasnoćom potrebnom da se zadovolji zahtjev pravne sigurnosti (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140911">11. rujna 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Portugal</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑277/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2208">EU:C:2014:2208</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0043">43.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36</NO.P><TXT>Iz toga slijedi da država članica mora, kako bi pravilno provela članak 6. stavak 1. prvi podstavak Direktive 2003/109, u svojem nacionalnom pravu predvidjeti mogućnost odbijanja odobrenja statusa osobe s dugotrajnim boravkom državljaninu treće zemlje zbog javnog poretka ili javne sigurnosti s konkretnošću, preciznošću i jasnoćom potrebnom da se zadovolji zahtjev pravne sigurnosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37</NO.P><TXT>Slijedom toga, zadaća je sudova koji su uputili zahtjeve, koji su jedini nadležni za tumačenje nacionalnog prava u okviru postupka predviđenog člankom 267. UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150616">16. lipnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Gauweiler i dr.</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑62/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:400">EU:C:2015:400</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0028">28.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20181121">21. studenoga 2018.</DATE>, <NAME.CASE>De Diego Porras</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑619/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:936">EU:C:2018:936</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0080">80.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), da provjere sadržava li španjolsko pravo odredbu koja ima značajke navedene u prethodnoj točki ove presude.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38</NO.P><TXT>Kad je riječ o tome može li takva odredba predvidjeti da je samo postojanje ranije kaznene osude dotične osobe dostatno za to da joj se odbije odobrenje statusa osobe s dugotrajnim boravkom zbog javnog poretka ili javne sigurnosti, iz samog teksta članka 6. stavka 1. drugog podstavka Direktive 2003/109 proizlazi da takvo odbijanje podrazumijeva uzimanje u obzir i uravnoteženje određenog broja elemenata, odnosno s jedne strane, ozbiljnost ili vrstu kaznenog djela koje je počinila predmetna osoba, opasnost koju ona predstavlja za javni poredak ili javnu sigurnost i, s druge strane, trajanje njezina boravka u državi članici domaćinu kao i njezine eventualne veze s tom državom članicom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39</NO.P><TXT>Uzimanje u obzir svih tih elemenata podrazumijeva ocjenu od slučaja do slučaja, što isključuje odbijanje odobrenja statusa osobe s dugotrajnim boravkom dotičnoj osobi samo zato što je ranije kazneno osuđivana, neovisno o vrsti te osude.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40</NO.P><TXT>Takvo tumačenje članka 6. stavka 1. Direktive 2003/109 potvrđeno je ustaljenom sudskom praksom Suda u skladu s kojom se mjere koje se opravdavaju razlozima javnog poretka ili javne sigurnosti mogu donijeti samo ako se, nakon ocjene nadležnih nacionalnih tijela u svakom pojedinom slučaju, pokaže da osobno ponašanje dotične osobe trenutačno predstavlja stvarnu i dostatno ozbiljnu opasnost za neki od temeljnih interesa društva [presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180502">2. svibnja 2018.</DATE>, <NAME.CASE>K. i H. F. (Pravo boravka i tvrdnje o ratnim zločinima)</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑331/16 i C‑366/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:296">EU:C:2018:296</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0052">52.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa].</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41</NO.P><TXT>Tako je, kad je riječ o članku 12. stavku 3. Direktive 2003/109, čiji je tekst vrlo sličan onomu njezina članka 6. stavka 1. drugog podstavka, presuđeno da se odluka o protjerivanju državljanina treće zemlje s dugotrajnim boravkom ne može donijeti samo zbog toga što je taj državljanin osuđen na kaznu zatvora u trajanju dužem od jedne godine (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20171207">7. prosinca 2017.</DATE>, <NAME.CASE>López Pastuzano</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑636/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:949">EU:C:2017:949</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0028">28.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42</NO.P><TXT>Iz toga slijedi da nadležna tijela ne mogu automatski smatrati da državljaninu treće zemlje treba odbiti odobrenje statusa osobe s dugotrajnim boravkom zbog javnog poretka u skladu s člankom 6. stavkom 1. Direktive 2003/109 samo zato što je protiv njega donesena nekakva kaznena presuda [vidjeti analogijom presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191212">12. prosinca 2019.</DATE>, <NAME.CASE>G. S. i V. G. (Prijetnja javnom poretku)</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑381/18 i C‑382/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:1072">EU:C:2019:1072</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0065">65.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>].</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43</NO.P><TXT>S obzirom na sva prethodna razmatranja na postavljena prethodna pitanja valja odgovoriti tako da članak 6. stavak 1. Direktive 2003/109 valja tumačiti na način da mu se protivi propis države članice, kako ga tumači dio njezinih sudova, koji predviđa da državljaninu treće zemlje može biti odbijeno odobrenje statusa osobe s dugotrajnim boravkom u toj državi članici samo zato što je ranije kazneno osuđivan, a da se pritom konkretno ne ispita njegova situacija u odnosu na osobito prirodu kaznenog djela koje je počinio, opasnost koju on eventualno predstavlja za javni poredak ili javnu sigurnost, trajanje njegova boravka na području navedene države članice i postojanje veza s njom.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="9"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Troškovi</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44</NO.P><TXT>Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><JURISDICTION><INTRO>Slijedom navedenog, Sud (četvrto vijeće) odlučuje:</INTRO><P><HT TYPE="BOLD">Članak 6. stavak 1. Direktive Vijeća 2003/109/EZ od <DATE ISO="20031125">25. studenoga 2003.</DATE> o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim borav[kom] valja tumačiti na način da mu se protivi propis države članice, kako ga tumači dio njezinih sudova, koji predviđa da državljaninu treće zemlje može biti odbijeno odobrenje statusa osobe s dugotrajnim boravkom u toj državi članici samo zato što je ranije kazneno osuđivan, a da se pritom konkretno ne ispita njegova situacija u odnosu na osobito prirodu kaznenog djela koje je počinio, opasnost koju on eventualno predstavlja za javni poredak ili javnu sigurnost, trajanje njegova boravka na području navedene države članice i postojanje veza s njom.</HT></P></JURISDICTION></CONTENTS.JUDGMENT><SIGNATURE.CASE><SIGNATORY><P>Potpisi</P></SIGNATORY></SIGNATURE.CASE></JUDGMENT>