25.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 124/1

1.

Države članice sklopile su Unutarnji sporazum o uspostavi 11. europskog razvojnog fonda (ERF-a) u lipnju 2013. godine. Unutarnji sporazum stupa na snagu tek kada ga ratificiraju sve države članice. Taj će postupak vjerojatno biti okončan u 2014. godini.

2.

Kako bi sredstva bila dostupna između siječnja 2014. godine i stupanja na snagu Unutarnjeg sporazuma o 11. ERF-u, Vijeće je donijelo prijelazne mjere („instrument za premošćivanje”) koje će se financirati sredstvima iz prethodnih ERF-ova i obračunati u 11. ERF-u.

3.

Vijeće ne može usvojiti financijska pravila koja se primjenjuju na 11. ERF prije stupanja na snagu Unutarnjeg sporazuma o 11. ERF-u. Stoga Komisija predlaže da se Uredba Vijeća o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na 10. ERF izmijeni tako da se financijska pravila koja će se primjenjivati na 11. ERF primjenjuju i na instrument za premošćivanje.

4.

Sud je zaprimio zahtjev za dostavom mišljenja o prijedlogu Uredbe Vijeća o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na 11. europski razvojni fond. Mišljenje je objavljeno u prosincu 2013. godine (mišljenje br. 3/2013).

5.

Sud pozdravlja činjenicu da se u trenutnom prijedlogu vodilo računa o nizu opažanja iznesenih u navedenom mišljenju br. 3/2013 o financijskim pravilima koja se primjenjuju na 11. ERF, osobito o sljedećim stavkama:

6.

U mišljenju br. 3/2013 Sud je iznio i druga opažanja koja su i dalje relevantna te su opisana u nastavku (vidjeti odlomke od 7. do 20.).

7.

U prijedlogu se na mnogo mjesta upućuje na opću Financijsku uredbu (15) te se navode članci koje treba primijeniti. Međutim, u njemu se često navode i druge odredbe ili se upućuje na odredbe iz opće Financijske uredbe koje ne treba primijeniti. Određene odredbe opće Financijske uredbe ne primjenjuju se izravno nego mutatis mutandis te se određeni izrazi moraju iščitavati uz drukčije značenje od značenja koje se primjenjuje u općoj Financijskoj uredbi (vidjeti popis u članku 2. stavku 4. prijedloga).

8.

Sastavljeni nacrt Financijske uredbe nije ni približno prilagođen korisniku. To nije samostalan dokument. Nemoguće ga je razumjeti bez upućivanja na opću Financijsku uredbu i na pravila za njezinu primjenu. Takvo složeno stanje dovodi do znatnog rizika od pravne nesigurnosti. Upraviteljima, korisnicima i revizorima bilo bi teško koristiti trenutnu inačicu dokumenta. Stoga postoji znatan rizik od pogrešnog tumačenja njegovih odredbi i pojave pogrešaka.

9.

Sud izražava žaljenje zbog toga što Komisija nije sastavila transparentan i samostalan nacrt uredbe izrađen kako bi bio što jasniji korisnicima te kako bi smanjio rizik od pogrešaka zbog nerazumijevanja.

10.

Sud također izražava žaljenje što, unatoč prijedlozima Suda u mišljenjima br. 12/2002, br. 2/2007 i br. 9/2007, Komisija još nije predložila jedinstvenu Financijsku uredbu koja bi se primjenjivala na sve sadašnje i buduće ERF-ove i koja bi se, kao i opća Financijska uredba, mogla izmijeniti kad god bi se osjetila potreba. Takvom bi se mjerom osigurao kontinuitet, bez rizika od prekidanja provedbe ERF-ova, te bi se moglo očekivati da će takvom mjerom pojednostavniti upravljanje.

11.

Člankom 17. propisuje se između ostaloga primjena odredbi opće Financijske uredbe o „neizravnom upravljanju”. Međutim, u stavku 3. članka 17. uvode se pojedinosti koje nadilaze te odredbe.

12.

Stavkom 3. propisuje se da „subjekti kojima su povjerene zadaće izvršenja proračuna” mogu isto tako povjeriti zadaće izvršenja proračuna drugim organizacijama i na taj način u osnovi stvoriti lanac fiducijarnih odnosa. Ta je ovlast izrazito velikoga opsega te dozvoljava državama APK-a i prekomorskim zemljama i područjima da putem ugovora o pružanju usluga zadaće izvršenja proračuna povjere tijelima koja su uređena privatnim pravom. Nije jasno zašto je ova odredba unesena u prijedlog. Postoji znatan rizik da će ona otežati i možda spriječiti primjenu odredbi članka 60. stavka 1. opće Financijske uredbe. U njima se između ostaloga navodi da subjekti i osobe kojima su povjerene zadaće izvršenja proračuna „pri upravljanju sredstvima Unije moraju jamčiti razinu zaštite financijskih interesa Unije jednaku zaštiti koja se zahtijeva na temelju ove Uredbe…”.

13.

Sud preporučuje Vijeću da preispita opravdanost unošenja stavka 3., s posebnim naglaskom na to hoće li moguće prednosti njegovog unošenja prevagnuti u odnosu na rizike od nejasnog razgraničenja odgovornosti za ispravno trošenje novca iz ERF-a.

14.

U skladu s člankom 37. prijedloga, odredbe opće Financijske uredbe o bespovratnim sredstvima općenito se primjenjuju na financijske doprinose iz ERF-a. Međutim stavak 3. sadrži dodatnu odredbu kojom se naglašava potreba da Komisija uzme u obzir posebne potrebe i kontekste pri određivanju modaliteta. Nije jasno zašto se smatra da je u novu Financijsku uredbu o ERF-u za instrument za premošćivanje potrebno uključiti ovu odredbu kada ne postoji istovjetna odredba u općoj Financijskoj uredbi.

15.

Sud preporučuje Vijeću da preispita postoji li dobro opravdanje za unošenje takve odredbe te je li odredba dovoljno jasno utvrđena.

16.

Prvim stavkom članka 39. prijedloga propisuje se da se članak 186. opće Financijske uredbe primjenjuje na plaćanja proračunske potpore iz ERF-a. Tim se člankom opće Financijske uredbe propisuje da odluke o financiranju u skladu s kojima se isplaćuje proračunska potpora sadrže detaljne ciljeve i očekivane rezultate te da plaćanje ovisi o napretku u ispunjavanju uvjeta (stavak 2.), da sporazumi o financiranju moraju sadržavati odredbe o povratu nepravilnih rashoda (stavak 3.), te da Komisija podupire razvoj parlamentarne kontrole i kapaciteta za reviziju te povećava transparentnost i javni pristup informacijama (stavak 4.).

17.

Dio od drugog do sedmog stavka članka 39. prijedloga sastoji se od niza načela i primjera iz prakse povezanih s proračunskom potporom iz ERF-a. Tu se nalaze opće tvrdnje o politici (drugi i četvrti stavak), ponovljene tvrdnje ili parafrazirane inačice nekih odredbi iz članka 186. opće Financijske uredbe (treći, peti i šesti stavak) te nejasno upućivanje na veze između prekomorskih zemalja i područja i predmetnih država članica (sedmi stavak).

18.

Stoga se čini da tekst nadilazi ono što je prikladno za financijsku uredbu (16). Osim toga to može dovesti do zabune jer se, s jedne strane, tvrdi da se primjenjuju odgovarajuće odredbe iz opće Financijske uredbe dok se, s druge strane, neke od tih odredbi parafraziraju.

19.

Sud je u novijim izvješćima iznio niz preporuka u pogledu uporabe proračunske potpore (17), posebice uključujući potrebu za postavljanjem objektivno provjerljivih, te gdje god je to moguće, mjerljivih kriterija te za njihovim korištenjem radi praćenja napretka. U tom bi se smislu tom tekstu mogla dati veća važnost. Dio teksta uključenog u trenutni nacrt (primjerice upućivanje na „razlikovanje” i „ključne odrednice” u četvrtom stavku) mogao bi se s druge strane protumačiti kao opravdanje za relativno opušteno stajalište prema potrebi da se plaćanja proračunske potpore strogo uvjetuju.

20.

Sud preporučuje da Vijeće ispita ovaj članak prijedloga u svjetlu izloženih primjedbi.