<!DOCTYPE html PUBLIC "yes" "xhtml1-strict.dtd">
<html xmlns="http://www.w3.org/1999/xhtml">
<!--GENDOC2XHTML # converter_version: 1.2.15-->
  <head>
    <title>2025-12-202512C118202402450-00-TRA-DOC-HR-ARRET-C-0245-24-202512607-07_00</title>
    <meta content="text/html; charset=utf-8" http-equiv="Content-Type"/>
    <meta content="true" name="ParExtraits_2021"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGeneratedDate"/>
    <meta content="hr-HR" name="Gendoc_Lang"/>
    <meta content="" name="Gendoc_GenerationDate"/>
    <meta content="" name="IsFlattened"/>
    <meta content="1" name="NumProc"/>
    <meta content="Final" name="Gendoc_EditionType"/>
    <meta content="0001" name="Gendoc_CaseNumberSuite"/>
    <meta content="26/01/2026 16:57:01" name="Gendoc_LastVerificationDate"/>
    <meta content="" name="Gendoc_ProcedureNumber"/>
    <meta content="hr" name="Gendoc_LangCode"/>
    <meta content="ARR" name="TypeDoc"/>
    <meta content="Hx/XsgfHgxTYrdZG1/t7arELvm8b4z3wm1eroDpLt+QybKTXuvxU76e5aBzar+myOe04+7izAEwW8YqvLWPxcHYxJWUXfcSgY2o/w4Y63ElHpgT8RTuaFCMJmacQ34tkAsyyZMx5oA939M9YYSakIGAsU04uP0XJ9FBrnmqN5aM=" name="GenDocUID"/>
    <meta content="P" name="TypeProc"/>
    <meta content="" name="CreateCustomParts"/>
    <meta content="OK" name="ReadyToPublish"/>
    <meta content="marinmn" name="Gendoc_User"/>
    <meta content="" name="EP_Mode"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGenerated"/>
    <meta content="" name="Gendoc_Vademecum"/>
    <meta content="0245" name="NumeroOrdre"/>
    <meta content="2024" name="Annee"/>
    <meta content="P" name="Gendoc_ProcedureType"/>
    <meta content="" name="EP_Version"/>
    <meta content="HR" name="Langue"/>
    <meta content="marinmn" name="Gendoc_DGTGeneratedUser"/>
    <meta content="FAST_document_go_green" name="Gendoc_LastVerificationStatus"/>
    <meta content="ARR_C" name="Gendoc_GendocTemplateType"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlockFlatP"/>
    <meta content="GenDoc 15-12-25 12:20:27" name="Created"/>
    <meta content="" name="Canevas3_Vademecum"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlock"/>
    <meta content="" name="Gendoc_CaseYear"/>
    <meta content="false" name="Generation_In_Progress"/>
    <meta content="C" name="Juridiction"/>
    <meta content="e2b04ad6fc174c0d9688fe16e44d17b3" name="DocumentIdentifier"/>
    <meta content="0245" name="Gendoc_CaseNumber"/>
    <meta content="ImportedWithoutSource" name="SdlIdentifier"/>
    <meta content="RP" name="NatureAff"/>
    <meta content="RP" name="Gendoc_CaseNature"/>
    <meta content="0001" name="NumSuite"/>
    <meta content="C" name="Gendoc_Juridiction"/>
  </head>
  <body>
    <div style="header">
      <div id="rId26" style="first"/>
      <div id="rId22" style="even">Presuda od 18. 12. 2025. – Predmet C‑245/24</div>
      <div id="rId23" style="default">Lukoil Bulgarija i Lukoil Neftohim Burgas</div>
    </div>
    <p class="C19Centre" id="para-1" title="page-1">
      PRESUDA SUDA (treće vijeće)
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-2" title="page-1">
      18. prosinca 2025. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-1" href="#t-1">*</a>
</span>)
    </p>
    <p class="C71Indicateur" id="para-3" title="page-1">
      „Zahtjev za prethodnu odluku – Tržišno natjecanje – Članak 102. UFEU‑a – Zlouporaba vladajućeg položaja – Tržište skladištenja goriva za motorna vozila – Zlouporaba – Odbijanje pristupa ključnoj infrastrukturi trećim poduzetnicima – Infrastruktura koja je financirana javnim sredstvima – Privatizacija te infrastrukture”
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-4" title="page-1">
      U predmetu C‑245/24,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-5" title="page-1">
      povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Administrativen sad Sofija‑oblast (Upravni sud regije Sofija, Bugarska), odlukom od 5. travnja 2024., koju je Sud zaprimio 5. travnja 2024., u postupku
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-6" title="page-1">
      „Lukoil Bulgarija” EOOD,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-7" title="page-1">
      „Lukoil Neftohim Burgas” AD
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-8" title="page-1">
      protiv
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-9" title="page-1">
      Komisija za zaštita na konkurencijata,
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-10" title="page-1">
      SUD (treće vijeće),
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-11" title="page-1">
      u sastavu: C. Lycourgos, predsjednik vijeća, O. Spineanu‑Matei (izvjestiteljica), S. Rodin, S. Gervasoni i N. Fenger, suci,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-12" title="page-1">
      nezavisna odvjetnica: L. Medina,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-13" title="page-1">
      tajnik: R. Stefanova‑Kamisheva, administratorica,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-14" title="page-1">
      uzimajući u obzir pisani dio postupka i nakon rasprave održane 10. travnja 2025.,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-15" title="page-1">
      uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za „Lukoil Bulgarija” EOOD i „Lukoil Neftohim Burgas” AD, J. Pekunov, A. Veličkov, advokati, A. Pekunova, juriskonsult i A. Robertson, KC, i</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za Komisija za zaštita na konkurencijata, M. Goranova, N. Minčeva i J. Nenkova,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za bugarsku vladu, C. Mitova, R. Stojnov i T. Cingileva, u svojstvu agenata,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za Europsku komisiju, F. Castillo de la Torre, V. Hitrovs, E. Rousseva i C. Sjödin, u svojstvu agenata,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-20" title="page-1">
      saslušavši mišljenje nezavisne odvjetnice na raspravi održanoj 10. srpnja 2025.,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-21" title="page-1">
      donosi sljedeću
    </p>
    <p class="C75Debutdesmotifs" id="para-22" title="page-1">
      Presudu
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 102. UFEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zahtjev je upućen u okviru spora između, s jedne strane, društava „Lukoil Bulgarija” EOOD (u daljnjem tekstu: društvo Lukoil Bulgarija) i „Lukoil Neftohim Burgas” AD (u daljnjem tekstu: društvo Lukoil Burgas), koji pripadaju gospodarskoj grupi Lukoil (u daljnjem tekstu: grupa Lukoil), i, s druge strane, Komisije za zaštita na konkurencijata (Komisija za zaštitu tržišnog natjecanja, Bugarska) (u daljnjem tekstu: bugarsko tijelo za tržišno natjecanje) u pogledu valjanosti Odluke br. 332 od 4. travnja 2023. (u daljnjem tekstu: odluka bugarskog tijela za tržišno natjecanje) kojom je to tijelo utvrdilo da su ta društva na tržištu skladištenja goriva za motorna vozila (u daljnjem tekstu: goriva) u Bugarskoj počinila zlouporabu vladajućeg položaja koja je zabranjena člankom 102. UFEU‑a i odgovarajućim odredbama prava te države članice.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravni okvir</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravo Unije</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 102. UFEU‑a određuje se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-28" title="page-1">
      „Svaka zlouporaba vladajućeg položaja od strane jednog poduzetnika ili više njih na unutarnjem tržištu ili njegovu znatnom dijelu zabranjena je kao nespojiva s unutarnjim tržištem u mjeri u kojoj bi mogla utjecati na trgovinu među državama članicama.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-29" title="page-1">
      Takva se zlouporaba može osobito sastojati od:
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-30" title="page-1">
      (a) neposrednog ili posrednog nametanja nepravednih kupovnih ili prodajnih cijena ili drugih nepravednih trgovinskih uvjeta;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-31" title="page-2">
      (b) ograničivanja proizvodnje, tržištâ ili tehničkog razvoja na štetu potrošača;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-32" title="page-2">
      (c) primjene nejednakih uvjeta na istovrsne poslove s ostalim trgovinskim partnerima, čime ih se stavlja u nepovoljan položaj u odnosu na konkurenciju;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-33" title="page-2">
      (d) uvjetovanja sklapanja ugovora preuzimanjem dodatnih obveza od strane drugih stranaka koje, po svojoj naravi ili prema trgovačkoj praksi, nisu ni u kakvoj vezi s predmetom tih ugovora.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Bugarsko pravo</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">4</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 21. Zakona za zaštita na konkurencijata (Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja) (DV br. 102 od 28. studenoga 2008., u daljnjem tekstu: ZZK), određuje:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-36" title="page-2">
      „Zabranjuje se postupanje poduzetnika koje predstavlja monopolistički ili vladajući položaj, kao i postupanje dvaju ili više poduzetnika u zajedničkom vladajućem položaju, koje može spriječiti, ograničiti ili narušiti tržišno natjecanje i koje utječe na interese potrošača, osobito:
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-37" title="page-2">
      […]
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-38" title="page-2">
      2. ograničavanje proizvodnje, trgovine i tehničkog razvoja na štetu potrošača;
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-39" title="page-2">
      […]
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-40" title="page-2">
      5. neopravdano odbijanje isporuke robe ili usluge stvarnom ili potencijalnom klijentu kako bi se ometale njegove poslovne aktivnosti.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Glavni postupak i prethodna pitanja</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">5</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelji iz glavnog postupka dva su društva sa sjedištem u Bugarskoj koja pripadaju grupi Lukoil, čija djelatnost u toj državi članici seže od 1995. i privatizacije Neftohimičeskog Kombinata Burgas (Petrokemijski kombinat iz Burgasa, Bugarska). Taj je subjekt tijekom 1963. započeo obavljati – u obliku državnog poduzeća, pri čemu je najprije upravljao rafinerijom u Burgasu (Bugarska) – svoje djelatnosti u naftnom i petrokemijskom sektoru, za što je zatim raspolagao infrastrukturom za transport i skladištenje koju su činila tri naftovoda te sedam naftnih skladišta i terminala.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">6</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na temelju ugovora o privatizaciji sklopljenog 12. listopada 1999., Bugarska Država prenijela je grupi Lukoil 58 % kapitala društva koje je naslijedilo Petrokemijski kombinat iz Burgasa. Tako je ta grupa postala vlasnik infrastrukture za transport i skladištenje kojom upravlja to društvo. Uredbom br. 181 od 20. srpnja 2009. Bugarska Država utvrdila je da luka Burgas, uključujući lučki terminal u Rosenecu (Bugarska) s kojim je povezana, te naftovodi koji do njih vode, predstavljaju strateške objekte u okviru postrojenja i djelatnosti koji su važni za nacionalnu sigurnost.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">7</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema navodima suda koji je uputio zahtjev, društvo Lukoil Burgas glavni je proizvođač naftnih derivata u Bugarskoj. To društvo upravlja rafinerijom Burgas i lučkim terminalom u Rosenecu, za čije upravljanje raspolaže koncesijom za usluge koju je 22. ožujka 2011. dodijelila Bugarska Država. Potonja drži zlatnu dionicu u kapitalu Lukoil Burgasa kojom joj se dodjeljuju posebna prava. Na temelju tih prava, glavna skupština društva Lukoil Burgas mora dobiti prethodnu pisanu suglasnost te države članice i poštovati određene uvjete kada namjerava donijeti odluku kojom bitno smanjuje proizvodnju goriva ili odbija dati pristup lučkim postrojenjima i naftovodima uz pravičnu naknadu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">8</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Društvo Lukoil Bulgarija bavi se distribucijom naftnih derivata. Za svoje glavne djelatnosti veleprodaje goriva to društvo raspolaže skladištima raspoređenima na cijelom bugarskom državnom području. U razdoblju od 1. siječnja 2016. do 30. studenoga 2020. društvo Lukoil Bulgarija raspolagalo je trima trošarinskim skladištima u kojima se držala trošarinska roba. Za djelatnost maloprodaje goriva društvo Lukoil Bulgarija koristi svoju nacionalnu mrežu benzinskih postaja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">9</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nakon što je utvrdila da se tijekom ožujka 2020. maloprodajna cijena goriva u Bugarskoj snizila za znatno manji iznos (-11 %) u usporedbi s padom cijene nafte na svjetskim tržištima (-47 %), Varhovna administrativna prokuratura (Državno odvjetništvo pri Vrhovnom upravnom sudu, Bugarska) zatražila je od bugarskog tijela za tržišno natjecanje da istraži postojanje povreda prava tržišnog natjecanja u pogledu određivanja maloprodajnih cijena goriva.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">10</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema mišljenju Administrativen sada Sofija‑oblast (Upravni sud regije Sofija, Bugarska), suda koji je uputio zahtjev, iz odluke bugarskog tijela za tržišno natjecanje proizlazi da je grupa Lukoil najveći ovlašteni držatelj skladišta za gorivo i vodeći subjekt na veleprodajnim i maloprodajnim tržištima tih proizvoda. Posjeduje jedinstvenu infrastrukturu za transport i skladištenje u toj državi članici kojom se olakšava stavljanje na tržište proizvoda društva Lukoil Burgas.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">11</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s tom odlukom, tijekom razdoblja od 1. siječnja 2016. do 31. ožujka 2021. (u daljnjem tekstu: razdoblje povrede), društva Lukoil Bulgarija i Lukoil Burgas počinila su više različitih oblika zlouporabe vladajućeg položaja sa zajedničkim protutržišnim ciljem, time što su drugim proizvođačima ili uvoznicima goriva uskratili pristup infrastrukturi za transport i skladištenje kojima su upravljali. Ona su, među ostalim, trećim poduzetnicima uskratila pristup trošarinskim skladištima kojima su upravljali (u daljnjem tekstu: kopnena skladišta), skladištima smještenima na lučkim terminalima u Rosenecu i Varni (Bugarska) (u daljnjem tekstu: morska skladišta) i naftovodima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">12</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Bugarsko tijelo za tržišno natjecanje smatralo je da, zbog raznovrsnosti tih infrastruktura i režimâ nad njima, neka od tih ponašanja treba kvalificirati kao „neopravdano odbijanje isporuke robe ili usluge” u smislu članka 21. točke 5. ZZK‑a, dok druga treba kvalificirati kao „ograničavanje proizvodnje, trgovine i tehničkog razvoja na štetu potrošača” u smislu članka 21. točke 2. ZZK‑a. Međutim, uključivanje tih postupanja u zajedničku strategiju grupe Lukoil navelo je to tijelo da ih shvati kao jedinstvenu povredu kako članka 102. drugog stavka točke (b) UFEU‑a tako i članka 21. točaka 2. i 5. ZZK‑a, pri čemu je navedeno tijelo pojasnilo da je točka 5. tog članka 21. poseban slučaj opće povrede iz točke 2. navedenog članka 21.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">13</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao sankciju, isto je tijelo izreklo društvu Lukoil Burgas novčanu kaznu u iznosu od oko 140 miljuna bugarskih leva (oko 72 milijuna eura), a društvu Lukoilu Bulgarija novčanu kaznu u iznosu od oko 55 milijuna bugarskih leva (oko 28 milijuna eura).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">14</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, budući da se odluka bugarskog tijela za tržišno natjecanje ne odnosi na jedno, nego na više protupravnih postupanja, sud koji je uputio zahtjev smatra da – uzimajući u obzir načelo dobre uprave, utvrđeno u članku 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, pravo osoba na saslušanje prije donošenja mjere koja na njih nepovoljno utječe kao i pravo na djelotvoran pravni lijek zajamčeno člankom 47. te Povelje o temeljnim pravima – kako bi se riješio spor koji se vodi pred tim sudom, valja utvrditi je li bugarsko tijelo za tržišno natjecanje bilo dužno, prije nego što utvrdi svaku od tih povreda, razgraničiti mjerodavno tržište na koje utječe, protutržišna postupanja i učinke kao i sve relevantne elemente na temelju kojih se te povrede mogu utvrditi.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">15</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, sud koji je uputio zahtjev navodi da iz odluke bugarskog tijela za tržišno natjecanje proizlazi da je to tijelo ocijenilo da uvjeti iz presude od 26. studenoga 1998., Bronner (C‑7/97, u daljnjem tekstu: presuda Bronner, EU:C:1998:569), da bi se moglo smatrati da uskraćivanje pristupa ključnoj infrastrukturi predstavlja zlouporabu vladajućeg položaja, nisu primjenjivi na infrastrukturu poduzetnika u vladajućem položaju koji nije njezin vlasnik ili koji nije snosio trošak njezine izgradnje. Prema mišljenju tog tijela, ti su uvjeti stoga neprimjenjivi ako je poduzetnik u vladajućem položaju primio, kao u ovom slučaju, ključnu infrastrukturu od države i kada se ulaganja koja je izvršio taj poduzetnik ne protive javnom interesu. Iz te odluke proizlazi da je izgradnja svih morskih skladišta, kopnenih skladišta, osim skladišta Ilijanci (Bugarska) i Ruse (Bugarska) te naftovoda kojima su društva Lukoil Burgas i Lukoil Bulgarija odbili dati pristup tijekom razdoblja povrede, financirana javnim sredstvima. Usto, u skladu s navedenom odlukom, nakon izmjena zakonodavstva o trošarinama i trošarinskim skladištima od 18. rujna 2020., društvo Lukoil Bulgarija bilo je dužno, kao ovlašteni držatelj trošarinskog skladišta, od 23. prosinca 2020. jamčiti neovisnim trećim stranama pristup najmanje 15 % skladišnog kapaciteta kojim raspolaže u svim svojim objektima, osim naftovoda koji povezuju Burgas sa Sofijom (Bugarska).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">16</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud koji je uputio zahtjev u biti se pita treba li, kako bi se odbacili kriteriji iz presude Bronner zbog toga što poduzetnik u vladajućem položaju upravlja ključnom infrastrukturom nakon privatizacije ili koncesije, uzeti u obzir druge okolnosti, kao što su obveze koje proizlaze iz ugovora o privatizaciji, iznos ulaganja koje je taj poduzetnik od tada poduzeo i jesu li ta ulaganja provedena na inicijativu poduzetnika u vladajućem položaju ili na zahtjev države.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">17</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu napominje da, iako je bugarsko tijelo za tržišno natjecanje smatralo da se uvjeti iz presude Bronner ne primjenjuju na infrastrukture financirane javnim sredstvima i koje je kasnije stekao poduzetnik u vladajućem položaju u okviru privatizacije ili koje su mu stavljene na raspolaganje koncesijom, izdvojena mišljenja dvaju članova tog tijela upućuju na to da bi na temelju presude od 12. siječnja 2023., Lietuvos geležinkeliai/Komisija (C‑42/21 P, EU:C:2023:12) bio moguć drukčiji ishod. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">18</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, iz točke 75. Komunikacije Komisije – Smjernice o provedbenim prioritetima Komisije u primjeni članka [102. UFEU‑a] u vezi sa zlouporabom vladajućeg položaja isključivanjem konkurenata s tržišta (SL 2009., C 45, str. 7.) proizlazi da bi činjenica da im se može nametnuti obveza isporuke protiv njihove volje mogla navesti poduzetnike u vladajućem položaju da smanje svoja ulaganja ili čak odustanu od njih. Isto tako, konkurenti poduzetnika u vladajućem položaju bili bi u iskušenju da besplatno profitiraju od njegovih ulaganja. Nijedna od tih posljedica dugoročno nije u interesu potrošača.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">19</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim je okolnostima Administrativen sad Sofija‑oblast (Upravni sud regije Sofija) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-57" title="page-5">
      „1. Ako je nacionalno tijelo za tržišno natjecanje utvrdilo različita djelovanja od kojih se neka smatraju odbijanjem pristupa ključnoj opremi, a druga ograničavanjem trgovine, ali su objedinjena u cjelokupnoj strategiji poduzetnika, je li dopušteno utvrditi jedinstvenu povredu članka 102. UFEU‑a ili bi trebalo utvrditi zasebne povrede koje se smatraju odbijanjem pristupa ključnoj opremi odnosno ograničavanjem trgovine?
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-58" title="page-5">
      2. Treba li tijelo za tržišno natjecanje isključiti primjenu testa Bronner u pogledu navodne povrede članka 102. UFEU‑a u obliku odbijanja pružanja usluga (refusal to supply) u svim slučajevima u kojima je poduzetnik u vladajućem položaju (na temelju ugovora o privatizaciji ili koncesije) dobio javna sredstva za ključnu infrastrukturu (essential facility) ili je potrebno ocijeniti iznos ulaganja, provedbu ugovora o privatizaciji ili koncesije (na temelju koje je stečena ključna infrastruktura), kao i pitanje je li ulaganje izvršeno u vezi s provedbom ugovora o ulaganju odnosno koncesije ili na vlastitu inicijativu?
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-59" title="page-6">
      3. U slučaju potvrdnog odgovora na prethodno navedeno pitanje, je li zajamčeno poštovanje načela proporcionalnosti u skladu s [točkom 75. (odjeljak „Odbijanje pružanja usluga i pretjerano snižavanje marži”) Komunikacije Komisije – Smjernice o provedbenim prioritetima Komisije u primjeni članka [102. UFEU‑a] u vezi sa zlouporabom vladajućeg položaja isključivanjem konkurenata s tržišta] u slučaju primjene restriktivnih kriterija koji su utvrđeni na temelju načela „apsolutne nužnosti” radi očuvanja tržišnog natjecanja, pri čemu se na odgovarajući način uzimaju u obzir interesi poduzetnika u vladajućem položaju, ako je poduzetnik u vladajućem položaju uložio u ključnu infrastrukturu (essential facility)?”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dopuštenost zahtjeva za prethodnu odluku</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">20</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Bugarsko tijelo za tržišno natjecanje smatra da je zahtjev za prethodnu odluku nedopušten. Konkretno, ističe da se prvo pitanje ne odnosi na tumačenje prava Unije, nego na meritum spora u glavnom postupku i da je drugo pitanje vrlo općenito formulirano.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">21</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema ustaljenoj sudskoj praksi, u okviru postupka ustanovljenog člankom 267. UFEU‑a isključivo je na nacionalnom sudu pred kojim se vodi postupak i koji mora preuzeti odgovornost za sudsku odluku koja će biti donesena da uvažavajući posebnosti predmeta ocijeni nužnost prethodne odluke za donošenje svoje presude i relevantnost pitanja koja postavlja Sudu. Posljedično, kad se postavljena pitanja odnose na tumačenje prava Unije, Sud je u načelu dužan donijeti odluku (presude od 21. travnja 1988., Pardini, 338/85, EU:C:1988:194, t. 8. i od 22. listopada 2024., Kolin Inşaat Turizm Sanayi ve Ticaret, C‑652/22, EU:C:2024:910, t. 36. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">22</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga slijedi da pitanja koja se odnose na pravo Unije uživaju pretpostavku relevantnosti. Odbijanje Suda da odluči o prethodnom pitanju koje je uputio nacionalni sud moguće je samo ako je očito da zatraženo tumačenje prava Unije nema nikakve veze s činjeničnim stanjem ili predmetom spora u glavnom postupku, ako je problem hipotetski ili ako Sud ne raspolaže činjeničnim i pravnim elementima potrebnima da bi mogao dati koristan odgovor na pitanja koja su mu postavljena (presuda od 9. rujna 2021., GE Auto Service Leasing, C‑294/20, EU:C:2021:723, t. 40. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">23</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju sud koji je uputio zahtjev pita Sud o tumačenju članka 102. UFEU‑a zbog dvojbi koje iznosi u pogledu, s jedne strane, elemenata koje je bugarsko tijelo za tržišno natjecanje dužno prikupiti kako bi utvrdilo postojanje povrede te odredbe koja se sastoji u tome da poduzetnik u vladajućem položaju odbije svojim konkurentima dati pristup infrastrukturi za transport i skladištenje naftnih derivata nad kojom ima kontrolu (prvo pitanje) i, s druge strane, primjene sudske prakse iz presude Bronner na takvu situaciju (drugo i treće pitanje). Taj sud u tom pogledu navodi točne razloge koji su ga naveli na to da Sudu uputi prethodna pitanja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">24</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim okolnostima, s jedne strane, ne može se tvrditi da svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev ne traži tumačenje članka 102. UFEU‑a, nego primjenu te odredbe u glavnom postupku i, s druge strane, nije očito da tumačenje navedene odredbe nema nikakve veze s činjeničnim stanjem ili predmetom spora u glavnom postupku ili da je problem istaknut u zahtjevu za prethodnu odluku hipotetski. Usto, Sud raspolaže, u pogledu zahtjeva za prethodnu odluku, elementima koji mu omogućuju da na koristan način odgovori na pitanja koja su mu postavljena.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">25</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga valja smatrati da je zahtjev za prethodnu odluku dopušten.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">O prethodnim pitanjima</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prvo pitanje</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">26</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema ustaljenoj sudskoj praksi, u okviru postupka suradnje između nacionalnih sudova i Suda uspostavljene u članku 267. UFEU‑a, na Sudu je da nacionalnom sudu pruži koristan odgovor koji će mu omogućiti rješavanje spora koji se pred njim vodi. U tom smislu Sud po potrebi može preformulirati pitanja koja su mu upućena (presude od 17. srpnja 1997., Krüger, C‑334/95, EU:C:1997:378, t. 22. i 23. i od 29. travnja 2025., Prezydent Miasta Mielca, C‑453/23, EU:C:2025:285, t. 38. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">27</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema navodima suda koji je uputio zahtjev, bugarsko tijelo za tržišno natjecanje utvrdilo je da su tijekom cijelog razdoblja povrede društva Lukoil Bulgarija i Lukoil Burgas trećim osobama uskratila pristup infrastrukturi za transport i skladištenje goriva nad kojom imaju kontrolu, a koja se sastoji od kopnenih skladišta, morskih skladišta i naftovodâ. To je tijelo, iako je utvrdilo postojanje jedinstvene povrede članka 102. drugog stavka točke (b) UFEU‑a, u svojoj odluci smatralo da svaka od tih triju vrsta odbijanja pristupa spada u postupanja koja se mogu kvalificirati ili kao ograničenja trgovine, u smislu članka 21. točke 2. ZZK‑a, ili kao neopravdano odbijanje pristupa usluzi, u smislu članka 21. točke 5. ZZK‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">28</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz zahtjeva za prethodnu odluku također proizlazi da se sud koji je uputio zahtjev pita je li bugarsko tijelo za tržišno natjecanje bilo dužno utvrditi da su uvjeti iz članka 102. UFEU‑a bili ispunjeni za svaku od povreda iz točaka 2. i 5. članka 21. ZZK‑a, ili se moglo ograničiti na utvrđenje postojanja jedinstvene povrede članka 102. UFEU‑a za sva ta postupanja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">29</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga valja smatrati da, svojim prvim pitanjem, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 102. UFEU‑a tumačiti na način da, kako bi tijelo za tržišno natjecanje moglo smatrati da postupanja dvaju društava koja su dio istog poduzetnika u vladajućem položaju – pri čemu se ta postupanja, prema mišljenju tog tijela, sastoje od odbijanja pristupa postrojenjima koja se nalaze pod njihovom kontrolom i čine dio iste ključne infrastrukture koju kontrolira taj poduzetnik, i od ograničavanja trgovine u tom pogledu – predstavljaju zlouporabu takvog vladajućeg položaja, navedeno je tijelo dužno utvrditi da su uvjeti iz članka 102. UFEU‑a ispunjeni kako u pogledu postupanja koja se kvalificiraju kao ograničenja trgovine tako i u pogledu postupanja koja se kvalificiraju kao odbijanje pristupa takvim postrojenjima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">30</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja podsjetiti na to da članak 102. UFEU‑a zabranjuje, u mjeri u kojoj bi to moglo utjecati na trgovinu među državama članicama, da jedan ili više poduzetnika zlorabe vladajući položaj na unutarnjem tržištu ili njegovu znatnom dijelu. Cilj je članka 102. UFEU‑a izbjeći narušavanje tržišnog natjecanja na štetu općeg interesa, pojedinačnih poduzetnika i potrošača, tako da se njime kažnjavaju postupanja poduzetnika u vladajućem položaju kojima se ograničava tržišno natjecanje na temelju zasluga i koja stoga mogu uzrokovati izravnu štetu potrošačima ili koja sprečavaju ili narušavaju to tržišno natjecanje te im stoga mogu uzrokovati neizravnu štetu (presuda od 10. rujna 2024., Google i Alphabet/Komisija (Google Shopping), C‑48/22 P, EU:C:2024:726, t. 87. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">31</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Takva postupanja čine ona koja, na tržištu na kojem je stupanj tržišnog natjecanja već oslabljen upravo zbog prisutnosti jednog ili više poduzetnika u vladajućem položaju, stvaraju prepreku, upotrebom sredstava različitih od onih koja uređuju tržišno natjecanje među poduzetnicima na temelju zasluga, održavanju postojećeg stupnja tržišnog natjecanja na tržištu ili razvoju tog tržišnog natjecanja (presuda od 10. rujna 2024., Google i Alphabet/Komisija (Google Shopping), C‑48/22 P, EU:C:2024:726, t. 88. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">32</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Suprotno tomu, cilj članka 102. UFEU‑a nije spriječiti poduzetnike da vlastitim zaslugama osvoje vladajući položaj na jednom ili više tržišta niti osigurati da konkurentni poduzetnici koji su manje učinkoviti od poduzetnika u takvom položaju ostanu na tržištu (presuda od 21. prosinca 2023., European Superleague Company, C‑333/21, EU:C:2023:1011, t. 126. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">33</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naprotiv, tržišno natjecanje na temelju zasluga po definiciji može dovesti do nestanka ili marginalizacije konkurentnih poduzetnika koji su manje učinkoviti i stoga manje zanimljivi potrošačima, osobito s obzirom na cijene, proizvodnju, izbor, kvalitetu ili inovaciju (presuda od 21. prosinca 2023., European Superleague Company, C‑333/21, EU:C:2023:1011, t. 127. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">34</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kako bi se u određenom slučaju moglo smatrati da postupanje treba kvalificirati kao „zlouporabu vladajućeg položaja”, u pravilu treba dokazati da je stvaran ili potencijalan učinak tog postupanja, upotrebom sredstava različitih od onih koja uređuju tržišno natjecanje među poduzetnicima na temelju zasluga, ograničavanje tog tržišnog natjecanja istiskivanjem jednako učinkovitih konkurentnih poduzetnika s predmetnog ili predmetnih tržišta ili sprečavanjem njihova razvoja na tim tržištima, uzimajući u obzir da ta tržišta mogu biti ona na kojima postoji vladajući položaj, kao i povezana ili susjedna tržišta na kojima navedeno postupanje može proizvesti svoje stvarne ili potencijalne učinke (presuda od 21. prosinca 2023., European Superleague Company, C‑333/21, EU:C:2023:1011, t. 129. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">35</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prilikom tog dokazivanja, koje može uključivati upotrebu različitih analitičkih okvira ovisno o vrsti postupanja o kojoj je riječ u određenom slučaju, ipak treba u svakom slučaju ocijeniti sve relevantne činjenične okolnosti, neovisno o tome odnose li se samo na to postupanje, na tržište ili tržišta o kojima je riječ ili na funkcioniranje tržišnog natjecanja na tom tržištu ili tim tržištima. Usto, navedenim se dokazivanjem treba nastojati utvrditi, na temelju preciznih i konkretnih elemenata analize i dokaza, da navedeno postupanje u najmanju ruku može proizvesti učinke istiskivanja (presuda od 21. prosinca 2023., European Superleague Company, C‑333/21, EU:C:2023:1011, t. 130. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">36</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim samih postupanja čiji je stvaran ili potencijalan učinak ograničavanje tržišnog natjecanja na temelju zasluga istiskivanjem jednako učinkovitih konkurentnih poduzetnika s predmetnog ili predmetnih tržišta, kao „zlouporabu vladajućeg položaja” mogu se kvalificirati i postupanja za koja je dokazano da imaju stvaran ili potencijalan učinak, ili čak cilj, da uspostavom prepreka ulasku na tržište ili upotrebom drugih mjera blokiranja ili drugih sredstava različitih od onih koja uređuju tržišno natjecanje na temelju zasluga, u ranoj fazi spriječe sam pristup potencijalno konkurentnih poduzetnika tom tržištu ili tim tržištima te time spriječiti razvoj tržišnog natjecanja na tim tržištima na štetu potrošača, i to ograničavanjem proizvodnje, razvoja alternativnih proizvoda ili usluga ili pak inovacija (presuda od 21. prosinca 2023., European Superleague Company, C‑333/21, EU:C:2023:1011, t. 131. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">37</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud je već utvrdio da popis praksi i postupanja iz članka 102. UFEU‑a nije taksativan, tako da nabrajanje zlouporaba sadržanih u toj odredbi ne obuhvaća sve zlouporabe vladajućeg položaja koje su zabranjene pravom Unije (vidjeti u tom smislu presude od 21. veljače 1973., Europemballage i Continental Can/Komisija, 6/72, EU:C:1973:22, t. 26. i od 16. ožujka 2023., Towercast, C‑449/21, EU:C:2023:207, t. 46.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">38</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom se slučaju pred sudom koji je uputio zahtjev vodi spor u vezi s jednostranim postupanjem dvaju društava koja pripadaju istom poduzetniku, a koja su pojedinačno sankcionirana, u biti, zato što su odbila odobriti pristup većem broju postrojenja pod njihovim nadzorom, koja zajedno na relevantnom tržištu čine ključnu infrastrukturu. Prema tome, društvima Lukoil Bulgarija i Lukoil Burgas stavlja se na teret da su, s obzirom na članak 102. UFEU‑a, ostvarila istu vrstu zlouporabnog postupanja, a ne postupanja različite vrste.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">39</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu dovoljno je podsjetiti na to da iz ustaljene sudske prakse proizlazi da pravo tržišnog natjecanja Unije, po tome što se odnosi na djelatnosti poduzetnika, utvrđuje kao odlučujući kriterij postojanje jedinstvenog ponašanja na tržištu, pri čemu formalna razdvojenost između različitih društava koja proizlazi iz njihove odvojene pravne osobnosti ne može isključiti takvo jedinstvo za potrebe primjene pravila tržišnog natjecanja (vidjeti u tom smislu presudu od 6. listopada 2021., Sumal, C‑882/19, EU:C:2021:800, t. 41. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">40</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju dva društva istog poduzetnika pridonijela su ostvarenju zlouporabe vladajućeg položaja, koja se sastojala od odbijanja davanja pristupa postrojenjima koja se nalaze pod njihovom kontrolom i čine dio iste ključne infrastrukture koju kontrolira taj poduzetnik te ograničavanja trgovine u tom pogledu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">41</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U slučaju kao što je onaj o kojem je riječ u glavnom predmetu, tijelo za tržišno natjecanje nije dužno utvrditi da i kategorija radnji koje to tijelo smatra odbijanjem pristupa toj ključnoj infrastrukturi i kategorija radnji koje navedeno tijelo smatra ograničenjem trgovine u vezi s tom infrastrukturom ispunjavaju, svaka za sebe, sve sastavne elemente zlouporabe vladajućeg položaja u smislu članka 102. UFEU‑a, pod uvjetom da ono može utvrditi da su svi ti elementi prisutni u pogledu sveukupne zlouporabe koja se tom poduzetniku stavlja na teret.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">42</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga na prvo pitanje valja odgovoriti tako da članak 102. UFEU‑a treba tumačiti na način da, kako bi tijelo za tržišno natjecanje moglo smatrati da postupanja dvaju društava koja su dio istog poduzetnika u vladajućem položaju – pri čemu se ta postupanja, prema mišljenju tog tijela, sastoje od odbijanja pristupa postrojenjima koja se nalaze pod njihovom kontrolom i čine dio iste ključne infrastrukture koju kontrolira taj poduzetnik, i od ograničavanja trgovine u tom pogledu – predstavljaju zlouporabu takvog vladajućeg položaja, navedeno tijelo nije dužno utvrditi da su uvjeti iz članka 102. UFEU‑a ispunjeni kako u pogledu postupanja koja se smatraju neopravdanim odbijanjima pristupa tim postrojenjima tako i u pogledu postupanja koja se smatraju ograničenjima trgovine, pod uvjetom da to tijelo može utvrditi da su ti uvjeti ispunjeni u pogledu sveukupne zlouporabe koja se tom poduzetniku stavlja na teret.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugo i treće pitanje</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">43</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojim drugim i trećim pitanjem, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 102. UFEU‑a tumačiti na način da su uvjeti navedeni u točki 41. presude Bronner – na temelju kojih se može smatrati da odbijanje pristupa infrastrukturi može predstavljati zlouporabu vladajućeg položaja – neprimjenjivi ako tu infrastrukturu nije razvio poduzetnik u vladajućem položaju za potrebe vlastitih djelatnosti, nego javna tijela, te je ta infrastruktura ili bila predmet koncesije za usluge koju je država dala poduzetniku ili ju je taj poduzetnik stekao po okončanju postupka privatizacije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">44</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Valja napomenuti da je Sud već utvrdio da odbijanje pristupa infrastrukturi koju je razvio poduzetnik u vladajućem položaju za potrebe vlastitih djelatnosti i koju posjeduje može predstavljati zlouporabu vladajućeg položaja pod uvjetom ne samo da je to odbijanje takve prirode da isključuje svaku konkurenciju koju na predmetnom tržištu predstavlja podnositelj zahtjeva za pristup i da ne može biti objektivno opravdano, nego i da je infrastruktura sama po sebi nužna za obavljanje djelatnosti tog podnositelja zahtjeva jer ne postoji nikakva stvarna ili moguća zamjena za tu infrastrukturu (vidjeti u tom smislu presudu Bronner, t. 41. i presudu od 10. rujna 2024., Google i Alphabet/Komisija (Google Shopping), C‑48/22 P, EU:C:2024:726, t. 89. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">45</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja podsjetiti na to da je određivanje tih uvjeta, u točki 41. presude Bronner, bilo opravdano okolnostima tog predmeta, koje nisu uključivale nikakvo drugo postupanje osim odbijanja poduzetnika u vladajućem položaju da odobri konkurentu pristup infrastrukturi koju posjeduje i koju je razvio za potrebe vlastite djelatnosti (vidjeti u tom smislu presude od 25. ožujka 2021., Deutsche Telekom/Komisija, C‑152/19 P, EU:C:2021:238, t. 45. i od 10. rujna 2024., Google i Alphabet/Komisija (Google Shopping), C‑48/22 P, EU:C:2024:726, t. 89. i 90. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">46</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ti su uvjeti namijenjeni postizanju pravedne ravnoteže između, s jedne strane, zahtjeva nenarušenog tržišnog natjecanja i, s druge strane, slobode ugovaranja i prava vlasništva poduzetnika u vladajućem položaju (presuda od 12. siječnja 2023., Lietuvos geležinkeliai/Komisija, C‑42/21 P, EU:C:2023:12, t. 86. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">47</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, utvrđenje prema kojem je poduzetnik u vladajućem položaju zloupotrijebio svoj položaj jer je odbio sklopiti ugovor s konkurentom dovodi do toga da će taj poduzetnik biti prisiljen s tim konkurentom sklopiti ugovor. Međutim, takvom se obvezom osobito ugrožava sloboda ugovaranja i pravo vlasništva vladajućeg poduzetnika s obzirom na to da poduzetnik, iako je vladajući poduzetnik, u načelu ima pravo odbiti sklapanje ugovora i korištenje infrastrukturom koju je razvio za vlastite potrebe (presude od 25. ožujka 2021., Deutsche Telekom/Komisija, C‑152/19 P, EU:C:2021:238, t. 46. i od 10. rujna 2024., Google i Alphabet/Komisija (Google Shopping), C‑48/22 P, EU:C:2024:726, t. 91.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">48</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Usto, iako gledajući kratkoročno, osuda poduzetnika zbog toga što je zlouporabio vladajući položaj i odbio sklopiti ugovor s konkurentom dovodi do poticanja tržišnog natjecanja, s druge strane, dugoročno je općenito za razvoj tržišnog natjecanja povoljno i u interesu potrošača da se poduzetniku omogući da pridrži za vlastitu uporabu infrastrukturu koju je razvio za potrebe svoje djelatnosti. Naime, ako bi se pristup proizvodnom, kupovnom ili distribucijskom postrojenju prelako dodjeljivao, konkurenti ne bi imali poticaj za razvoj konkurentskih postrojenja. Štoviše, poduzetnik u vladajućem položaju ne bi bio spreman ulagati u djelotvorna postrojenja ako bi samo na jednostavan zahtjev svojih konkurenata mogao biti prisiljen s njima dijeliti dobit od vlastitih ulaganja (vidjeti u tom smislu presude od 25. ožujka 2021., Deutsche Telekom/Komisija, C‑152/19 P, EU:C:2021:238, t. 47. i od 25. ožujka 2021., Slovak Telekom/Komisija, C‑165/19 P, EU:C:2021:239, t. 47.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">49</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Slijedom toga, upravo nužnost nastavka poticanja poduzetnikâ u vladajućem položaju da u interesu potrošača ulažu u razvoj kvalitetnih proizvoda ili usluga opravdava primjenu uvjeta navedenih u točki 41. presude Bronner u slučaju u kojem je poduzetnik u vladajućem položaju, s jedne strane, razvio infrastrukturu za potrebe vlastitih djelatnosti i, s druge strane, ta infrastruktura je u njegovu vlasništvu (presuda od 25. veljače 2025., Alphabet i dr., C‑233/23, EU:C:2025:110, t. 43.). Budući da su potonja dva kriterija kumulativna, dovoljno je da jedan od njih ne postoji kako bi uvjeti navedeni u točki 41. presude Bronner bili neprimjenjivi.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">50</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kada je, konkretnije, riječ o kriteriju prema kojem poduzetnik u vladajućem položaju mora posjedovati infrastrukturu, njime se nastoji ograničiti primjena uvjeta navedenih u točki 41. presude Bronner na situacije u kojima, kako bi se postigla pravedna ravnoteža između interesa o kojima je riječ, valja obratiti posebnu pozornost na pravo vlasništva ili jednak stupanj kontrole kojim raspolaže poduzetnik u vladajućem položaju i koji mu omogućuje da odbije pristup trećih osoba toj infrastrukturi. Međutim, budući da poduzetnik u vladajućem položaju u pogledu navedene infrastrukture raspolaže samostalnošću u odlučivanju koja je ograničena ovlastima ili obvezama propisanima zakonom, propisom ili ugovorom, koji mu zabranjuju da trećima uskrati pristup toj infrastrukturi, ne može se smatrati da je taj poduzetnik posjeduje i da se, slijedom toga, ne nalazi u situaciji usporedivoj s onom u predmetu u kojem je donesena presuda Bronner.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">51</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U svim tim slučajevima, pravedna ravnoteža između tržišnog natjecanja i prava poduzetnikâ u vladajućem položaju na ključnoj infrastrukturi mora odražavati ograničenja tih prava koja proizlaze, među ostalim, iz intervencije javnih tijela. Zato je Sud već presudio da se uvjeti utvrđeni u točki 41. presude Bronner ne primjenjuju kada poduzetnik u vladajućem položaju podliježe regulatornoj obvezi davanja pristupa svojoj infrastrukturi (vidjeti u tom smislu presudu od 12. siječnja 2023., Lietuvos geležinkeliai/Komisija, C‑42/21 P, EU:C:2023:12, t. 89.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">52</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga valja smatrati da je činjenica da poduzetnik u vladajućem položaju nema potpunu samostalnost u odlučivanju u pogledu pristupa infrastrukturi kojom upravlja dovoljna da se isključi mogućnost da se smatra da je posjeduje i, slijedom toga, da se isključi primjena uvjeta navedenih u točki 41. presude Bronner. U takvoj situaciji, kumulativni karakter dvaju kriterija za primjenu tih uvjeta lišava svakog značaja pitanje je li predmetna infrastruktura razvijena za potrebe vlastitih djelatnosti poduzetnika u vladajućem položaju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">53</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, društva Lukoil Bulgarija i Lukoil Burgas u biti tvrde da bi trebalo biti drukčije kada su infrastrukturu – u pogledu koje poduzetnik u vladajućem položaju, doduše, nema potpunu samostalnost u odlučivanju – putem javnih sredstava izgradila i razvila javna tijela, a zatim ju je taj poduzetnik stekao po natjecateljski određenoj cijeni i u nju je navedeni poduzetnik izvršio naknadna ulaganja velike vrijednosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">54</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ipak, bez obzira na visinu plaćene cijene i ulaganja poduzetnika u vladajućem položaju u predmetnu infrastrukturu, sve dok taj poduzetnik nema potpunu samostalnost u odlučivanju o pristupu toj infrastrukturi, njegova se situacija ne može smatrati analognom onoj u predmetu u kojem je donesena presuda Bronner.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">55</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S druge strane, ako postoji takva potpuna samostalnost u odlučivanju, ne može se smatrati da je činjenica da su javnu infrastrukturu izgradila ili razvila javna tijela ili da je ona razvijena javnim sredstvima dovoljna da se u svakom slučaju isključi primjena uvjeta navedenih u točki 41. presude Bronner. Naime, kao što je to nezavisna odvjetnica u biti istaknula u točki 53. svojeg mišljenja, s obzirom na to da je poduzetnik u vladajućem položaju kupio takvu infrastrukturu po cijeni i uvjetima koji proizlaze iz natjecateljskog postupka, ona je slična infrastrukturi koju je izgradio ili razvio taj poduzetnik. Suprotno tomu, ako se utvrdi da postupak privatizacije nije bio prikladan za jamčenje konkurentne prirode cijene i uvjeta stjecanja, takvo bi izjednačavanje tada trebalo isključiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">56</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Slično tomu, kada poduzetnik u vladajućem položaju, iako nije vlasnik predmetne infrastrukture, raspolaže isključivim pravima koja tom poduzetniku dodjeljuju samostalnost u odlučivanju koja mu omogućuje da u potpunosti kontrolira pristup toj infrastrukturi, treba je izjednačiti s infrastrukturom koju posjeduje taj poduzetnik. Usto, kao što je to nezavisna odvjetnica u biti istaknula u točki 65. svojeg mišljenja, s obzirom na to da je poduzetnik u vladajućem položaju stekao ta isključiva prava na navedenoj infrastrukturi po cijeni i uvjetima koji proizlaze iz natjecateljskog postupka, ona je slična infrastrukturi koju je izgradio ili razvio taj poduzetnik.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">57</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prethodna razmatranja, na drugo i treće pitanje valja odgovoriti tako da članak 102. UFEU‑a treba tumačiti na način da su uvjeti iz točke 41. presude Bronner, na temelju kojih se može smatrati da odbijanje pristupa infrastrukturi može predstavljati zlouporabu vladajućeg položaja, primjenjivi na infrastrukturu koju su razvile javne vlasti prije nego što ju je, po okončanju postupka privatizacije, stekao poduzetnik u vladajućem položaju, odnosno prije nego što ju je taj poduzetnik koristio na temelju isključivih prava koja su mu ta javna tijela prenijela, pod uvjetom, s jedne strane, da se taj postupak privatizacije ili prijenosa isključivih prava odvijao u uvjetima prikladnima za jamčenje konkurentne prirode cijene i drugih uvjeta te privatizacije i, s druge strane, da navedeni poduzetnik ima potpunu samostalnost u odlučivanju u pogledu pristupa toj infrastrukturi.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Troškovi</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">58</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C41DispositifIntroduction" id="para-104" title="page-13">
      Slijedom navedenog, Sud (treće vijeće) odlučuje:
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 102. UFEU‑a treba tumačiti na način da, kako bi tijelo za tržišno natjecanje moglo smatrati da postupanja dvaju društava koja su dio istog poduzetnika u vladajućem položaju – pri čemu se ta postupanja, prema mišljenju tog tijela, sastoje od odbijanja pristupa postrojenjima koja se nalaze pod njihovom kontrolom i čine dio iste ključne infrastrukture koju kontrolira taj poduzetnik, i od ograničavanja trgovine u tom pogledu – predstavljaju zlouporabu takvog vladajućeg položaja, navedeno tijelo nije dužno utvrditi da su uvjeti iz članka 102. UFEU‑a ispunjeni kako u pogledu postupanja koja se smatraju neopravdanim odbijanjima pristupa tim postrojenjima tako i u pogledu postupanja koja se smatraju ograničenjima trgovine, pod uvjetom da to tijelo može utvrditi da su ti uvjeti ispunjeni u pogledu sveukupne zlouporabe koja se tom poduzetniku stavlja na teret.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 102. UFEU‑a treba tumačiti na način da su uvjeti iz točke 41. presude od 26. studenoga 1998., Bronner (C‑7/97, EU:C:1998:569), na temelju kojih se može smatrati da odbijanje pristupa infrastrukturi može predstavljati zlouporabu vladajućeg položaja, primjenjivi na infrastrukturu koju su razvile javne vlasti prije nego što ju je, po okončanju postupka privatizacije, stekao poduzetnik u vladajućem položaju, odnosno prije nego što ju je taj poduzetnik koristio na temelju isključivih prava koja su mu ta javna tijela prenijela, pod uvjetom, s jedne strane, da se taj postupak privatizacije ili prijenosa isključivih prava odvijao u uvjetima prikladnima za jamčenje konkurentne prirode cijene i drugih uvjeta te privatizacije i, s druge strane, da navedeni poduzetnik ima potpunu samostalnost u odlučivanju u pogledu pristupa toj infrastrukturi.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <div class="signatures">
<p class="C77Signatures" id="para-107" title="page-14">
<span class="signatory">Potpisi</span>
</p>
</div>
    <div/>
  <hr class="note"/>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-1" href="#c-1">*</a>
</span>) Jezik postupka: bugarski</p>
</body>
</html>
