Privremena verzija
MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
ANDREE BIONDIJA
od 8. listopada 2026.(1)
Predmet C-390/25
HUS-yhtymä
uz sudjelovanje:
Cloudia OY,
SC Software OY
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Korkein hallinto-oikeus (Vrhovni upravni sud, Finska))
„Zahtjev za prethodnu odluku – Javna nabava – Direktiva 2014/24 – Članak 30. – Natjecateljski dijalog – Članak 67. stavak 5. – Relativni ponder kriterijâ za dodjelu – Izražavanje pondera na temelju rasponâ – Pojašnjenje relativnog pondera u pozivu na podnošenje konačnih ponuda – Upotreba u obavijesti o nadmetanju rasponâ iz kojih ne proizlazi konačno rangiranje kriterija za dodjelu”
I. Uvod
1. Predmetni zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Korkein hallinto-oikeus (Vrhovni upravni sud, Finska), sud koji je uputio zahtjev, odnosi se na dva relevantna aspekta u području javne nabave.
2. S jedne strane, njime se Sudu pruža prilika da prvi put protumači odredbe Direktive 2014/24/EU(2) kojima se uređuje natjecateljski dijalog, što je poseban postupak dodjele ugovora koji se odvija u više faza i obično se upotrebljava za javne nabave koje karakterizira tehnološka, pravna ili financijska složenost. S druge strane, ono također Sudu omogućuje da pruži pojašnjenja o obvezi navođenja relativnog pondera koji je pripisan svakom kriteriju za dodjelu ugovora, osobito ako je riječ o navođenju na temelju upotrebe raspona, koja se člankom 67. stavkom 5. te direktive određuje javnim naručiteljima. Okosnica ovog predmeta jest međuodnos između tih dvaju aspekata propisa o javnoj nabavi predviđenih Direktivom 2014/24.
3. Zahtjev za prethodnu odluku upućen je u okviru spora o postupku dodjele ugovora o javnoj nabavi koji je u obliku natjecateljskog dijaloga organizirala Zajednica općinskih zdravstvenih ustanova okruga Helsinki i Uusimaa (koja je kasnije postala HUS-yhtymä), kao javni naručitelj. Javna nabava o kojoj je riječ odnosila se na nabavu sveobuhvatnog sustava za upravljanje dodjelom ugovorâ o javnoj nabavi i s njome povezanih stručnih usluga.
4. Iz obavijesti o nadmetanju proizlazilo je da će javni naručitelj dodijeliti ugovor o javnoj nabavi na temelju kriterija ekonomski najpovoljnije ponude. Također, u opisu postupka priloženom uz obavijest o nadmetanju pojašnjavalo se da se usporedba ponuda odvija na način opisan u pozivu na dostavu konačnih ponuda. Osim toga, u tom dokumentu navodili su se sljedeći okvirni kriteriji za dodjelu i odgovarajući rasponi pondera:
– Cijena: 30 do 70 %
– Funkcionalna obilježja: 15 do 35 %
– Sposobnost stručnog tima: 15 do 35 %.
5. Nakon što je završen dijalog koji se vodio s četirima natjecateljima koji su odabrani među onima koji su podnijeli zahtjeve za sudjelovanje, HUS-yhtymä je tim natjecateljima poslala poziv na dostavu konačnih ponuda. Iz tog je poziva proizlazilo da je konačan ponder odnosa kvalitete i cijene te kriterijâ za dodjelu bio sljedeći:
„– Cijena 30 %
– Kvaliteta 70 %
– Dodatne funkcije (35 bodova)
– Razgovor (35 bodova).”
6. Odlukom o dodjeli i naknadnom odlukom o ispravku HUS-yhtymä je dodijelila ugovor društvu SC Software Oy i odredila društvo Cloudia Oy kao zamjenskog dobavljača.
7. Društvo Cloudia Oy podnijelo je prvostupanjskom sudu tužbu protiv odluke o dodjeli ugovora, tvrdeći da raspon pondera za kriterije za dodjelu od 30 % do 70 %, koji je javni naručitelj naveo u obavijesti o nadmetanju, zbog veličine raspona nije bio odgovarajući. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbu i poništio odluku o dodjeli. HUS-yhtymä je zatim protiv te presude podnijela žalbu sudu koji je uputio zahtjev.
8. U kontekstu postupka koji je pred njim u tijeku, sud koji je uputio zahtjev ima dvije dvojbe u pogledu tumačenja. Stoga je odlučio prekinuti postupak i Sudu uputiti sljedeća dva prethodna pitanja:
„1. Mora li, u okviru natjecateljskog dijaloga u smislu članka 30. Direktive 2014/24, javni naručitelj ocijeniti zaprimljene ponude na temelju kriterija za dodjelu utvrđenih u obavijesti o nadmetanju ili u opisnoj dokumentaciji i pondera koji se odnosi na njih ili ima pravo da u zaključnom pozivu na dostavu ponuda, koji nakon pregovora treba dostaviti ponuditeljima, precizira relativni ponder kriterija za dodjelu navedenih u obavijesti ili opisnoj dokumentaciji, osobito kada je taj ponder naveden u obavijesti ili opisnoj dokumentaciji primjenom raspona u smislu članka 67. stavka 5. drugog podstavka Direktive 2014/24?
2. Ako u okviru natjecateljskog dijaloga javni naručitelj ima pravo da pri sastavljanju poziva na dostavu ponuda precizira ponder naveden u obavijesti ili opisnoj dokumentaciji primjenom raspona u smislu članka 67. stavka 5. drugog podstavka Direktive 2014/24: može li se smatrati spojivom s člankom 67. stavkom 5. drugim podstavkom Direktive 2014/24 raspon pondera koji je javni naručitelj ovdje primijenio u fazi obavijesti, osobito ako se, s jedne strane, uzme u obzir da iz raspona koji je javni naručitelj primijenio nije proizišlo konačno rangiranje kriterija za dodjelu koji se odnose na cijenu i kvalitetu te ako se, s druge strane, ima u vidu to da su kriteriji za dodjelu i njihov relativni ponder navedeni u zaključnom pozivu na dostavu ponuda u okviru raspona priopćenog u fazi obavijesti o nadmetanju?”
II. Analiza
9. Oba prethodna pitanja suda koji je uputio zahtjev odnose se na primjenu članka 67. stavka 5. Direktive 2014/24 u posebnom području postupka natjecateljskog dijaloga iz članka 30. te direktive.
10. Najprije valja podsjetiti na to da se člankom 67. Direktive 2014/24 određuju opća pravila koja se odnose na kriterije za dodjelu ugovora. Stavak 5. tog članka odnosi se na obvezu javnih naručitelja da navedu relativni ponder tih kriterija. Taj je stavak 5. podijeljen u tri podstavka.
11. U prvom podstavku određuje se da „[j]avni naručitelj mora navesti u dokumentaciji o nabavi relativni ponder koji dodjeljuje svakom kriteriju [za dodjelu ugovora] koji je odabran u svrhu određivanja ekonomski najpovoljnije ponude, osim kada se on utvrđuje samo na temelju cijene”.
12. Drugim podstavkom predviđa se da se „[t]i […] ponderi mogu izraziti određivanjem raspona s odgovarajućom maksimalnom razlikom”.
13. Trećim podstavkom predviđa se da „[a]ko [relativno] ponderiranje nije moguće zbog objektivnih razloga, javni naručitelj navodi kriterije [za dodjelu] od najvažnijeg prema manje važnom”.
14. Oba se prethodna pitanja odnose na članak 67. stavak 5. drugi podstavak Direktive 2014/24, u pogledu raspona koje je HUS-yhtymä upotrijebila za izražavanje relativnog pondera između kriterija za dodjelu koje je namjeravao upotrijebiti. Prvo se pitanje u biti odnosi na trenutak u kojem javni naručitelj u okviru postupka natjecateljskog dijaloga može konačno odrediti relativni ponder koji je u obavijesti o nadmetanju izražen na temelju rasponâ, a drugo se pitanje pak odnosi na to je li „odgovarajuća” razlika predviđena u rasponima koje je HUS-yhtymä upotrijebila u konkretnoj javnoj nabavi o kojoj je riječ.
15. Kako bi se odgovorilo na ta dva prethodna pitanja čini se svrsishodnim uvodno ukratko navesti bitna obilježja postupka natjecateljskog dijaloga koja su uređena Direktivom 2014/24.
A. Opis postupka natjecateljskog dijaloga
16. Natjecateljski dijalog je fleksibilan postupak predviđen za dodjelu osobito složenih ugovora o javnoj nabavi. On se pokazao korisnim u slučajevima u kojima javni naručitelji ne mogu utvrditi načine zadovoljavanja svojih potreba ili nisu u mogućnosti procijeniti što se nudi na tržištu u pogledu tehničkih, financijskih ili pravnih rješenja(3). To primjerice može biti slučaju kad je riječ o inovativnim projektima ili s uslugama ili robom koji zahtijevaju prilagođavanje ili posebnu izvedbu, kao što su složene kupnje, poput kupnje sofisticiranih proizvoda, intelektualnih usluga, na primjer konzultantskih usluga(4). Temeljni cilj postupka natjecateljskog dijaloga jest omogućiti javnom naručitelju da na temelju dijaloga s natjecateljima primljenima u taj postupak odredi i utvrdi najprikladnije načine zadovoljavanja svojih potreba prije nego što zatraži konačne ponude.
17. U pravu Unije natjecateljski dijalog prvi je put uveden Direktivom 2004/18(5) upravo kako bi se predvidio fleksibilan postupak i pritom javnim naručiteljima ponudio zakonit i transparentan način za provedbu dijaloga s tržištem kad je to potrebno osobito zbog složenosti javne nabave. Direktivom 2014/24 zadržana je izvorna logika postupka te je ona na temelju te direktive postala dio ažuriranog regulatornog okvira.
18. Javni naručitelji ne mogu slobodno pristupiti postupku natjecateljskog dijaloga, nego je on uvjetovan ispunjavanjem određenih uvjeta za upotrebu, navedenih u članku 26. stavku 4. Direktive 2014/24. Tako javni naručitelj može primijeniti natjecateljski dijalog samo ako je riječ o jednom ili više sljedećih slučajeva: njegovim se potrebama ne može udovoljiti bez prilagodbe lako dostupnih rješenja; radovi, roba ili usluge koji su predmet javne nabave uključuju projektiranje ili inovativna rješenja; ugovor se ne može dodijeliti bez prethodnih pregovora zbog specifičnih okolnosti koje se odnose na prirodu, na složenost ili na pravne i financijske uvjete ili se tehničke specifikacije ne mogu utvrditi s dovoljnom preciznošću.
19. Postupak natjecateljskog dijaloga uređen je člankom 30. Direktive 2014/24 i u biti je podijeljen u četiri faze.
20. Prva faza uključuje pokretanje postupka na temelju objave obavijesti o nadmetanju koju provodi javni naručitelj. U toj se obavijesti o nadmetanju ili u opisnoj dokumentaciji navode i utvrđuju potrebe javnog naručitelja, zahtjevi i unaprijed odabrani kriteriji za dodjelu(6). Bilo koji zainteresirani gospodarski subjekt koji ispunjava kriterije za odabir može podnijeti zahtjev za sudjelovanje u postupku natjecateljskog dijaloga(7).
21. Druga faza jest faza pravog i stvarnog dijaloga koji predstavlja okosnicu postupka. Prije svega, javni naručitelj istodobno i u pisanom obliku odabranim gospodarskim subjektima šalje pozive za sudjelovanje u dijalogu(8), čiji se sadržaj pojašnjava u Prilogu IX. Direktivi 2014/24.
22. Javni naručitelj zatim započinje dijalog s odabranim natjecateljima čiji je cilj određivanje i utvrđivanje najprikladnijih načina zadovoljavanja njegovih potreba. Taj se dijalog može odnositi na sve aspekte javne nabave. Dijalog se može odvijati u više faza kako bi se smanjio broj rješenja na temelju određene vrste progresivnog odabira, pri čemu se, međutim, u svakom slučaju primjenjuju kriteriji za dodjelu utvrđeni u obavijesti o nadmetanju ili opisnoj dokumentaciji(9).
23. Tijekom dijaloga javni naručitelji moraju osigurati jednako postupanje prema svim sudionicima, a osobito ne smiju davati informacije na diskriminirajući način kojim bi se moglo pogodovati pojedinim sudionicima u odnosu na druge(10). Tijekom dijaloga na snazi je i načelo povjerljivosti, odnosno, javni naručitelji ne smiju drugim sudionicima otkriti ponuđena rješenja ili druge povjerljive podatke koje im je priopćio natjecatelj bez njegove suglasnosti(11). Dijalog se završava kad javni naručitelj prepozna rješenje ili rješenja koja mogu zadovoljiti njegove potrebe(12).
24. U trećoj fazi, kad je objavljeno da je dijalog završen, javni naručitelji preostalim natjecateljima šalje poziv na dostavu njihovih konačnih ponuda na temelju rješenja utvrđenih tijekom faze dijaloga(13).
25. Naposljetku, četvrta faza jest faza ocjene zaprimljenih ponuda na temelju kriterija za dodjelu navedenih u obavijesti o nadmetanju ili opisnoj dokumentaciji(14) te faza naknadne konačne dodjele ugovora.
B. Prvo prethodno pitanje
26. Prvim prethodnim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita treba li članak 30. i članak 67. stavak 5. drugi podstavak Direktive 2014/24 tumačiti na način da u okviru postupka natjecateljskog dijaloga javni naručitelj koji je u obavijesti o nadmetanju ili opisnoj dokumentaciji naveo relativni ponder kriterijâ za dodjelu na temelju rasponâ, ima pravo konačno precizirati taj relativni ponder u pozivu na dostavu konačnih ponuda koji treba poslati sudionicima slijedom dijaloga koji je s njima proveden.
27. Kao što je to navedeno, člankom 67. stavkom 5. prvim i drugim podstavkom Direktive 2014/24 dopušta se da se u dokumentaciji o nadmetanju navede relativni ponder kriterijâ za dodjelu u svrhu određivanja ekonomski najpovoljnije ponude, upotrebom raspona s maksimalnom razlikom.
28. Zbog sâme prirode natjecateljskog dijaloga upotreba rasponâ osobito je prikladna za takvu vrstu postupka. Naime, kao što je to navedeno, natjecateljski dijalog u suštini podrazumijeva priznavanje javnim naručiteljima važnog stupnja fleksibilnosti zbog činjenice da oni primjenjuju takvu vrstu postupka kad još ne mogu precizno utvrditi načine kojima se mogu zadovoljiti njihove potrebe.
29. U tom kontekstu, mogućnošću upotrebe intervala vrijednosti koji imaju odgovarajuću maksimalnu razliku, pri čemu se stoga unaprijed strogo ne utvrđuju relativni ponderi, javnim naručiteljima daje se znatna margina prosudbe i stupanj fleksibilnosti u pogledu načina primjene kriterijâ za dodjelu ugovora. Kad su rasponi odgovarajući, oni istodobno sudionicima pružaju dovoljno precizan okvir kako bi mogli razumjeti ključne elemente ocjene koja će dovesti do dodjele ugovora.
30. Kad je riječ o trenutku u kojem treba navesti relativni ponder na temelju rasponâ, iz Priloga IX. Direktivi 2014/24 i osobito iz njegove točke 1. podtočke (a), u vezi s člankom 30. stavkom 2. zadnjom rečenicom i člankom 54. navedene direktive, proizlazi da relativni ponder kriterijâ za dodjelu treba navesti u obavijesti o nadmetanju ili, alternativno, u pozivu na potvrdu interesa, tehničkim specifikacijama ili opisnoj dokumentaciji.
31. Osim toga, to je u skladu sa sudskom praksom Suda prema kojoj obveza javnih naručitelja da u obavijesti o nadmetanju ili u dokumentaciji za nadmetanje navedu „relativni ponder” svakog kriterija dodjele znači da su pravila ponderiranja jasno definirana već od faze pokretanja postupka dodjele ugovora tako da javni naručitelj načelno ne može primijeniti pravila ponderiranja koja prethodno nije priopćio ponuditeljima(15).
32. Stoga je jasno da u skladu s načelima transparentnosti i jednakog postupanja relativni ponder na temelju rasponâ treba navesti već na početku postupka natjecateljskog dijaloga.
33. Međutim, u slučaju u kojem je javni naručitelj odlučio upotrebljavati raspone, Direktivom 2014/24 ne pojašnjava se u kojoj fazi postupka dodjele ugovora i, konkretno, u kojoj fazi složenog postupka natjecateljskog dijaloga, treba konačno utvrditi taj relativni ponder.
34. U ovom postupku koji je u tijeku pred sudom koji je uputio zahtjev do tog se konačnog utvrđivanja došlo na kraju dijaloga s odabranim sudionicima, odnosno u pozivu na dostavu konačnih ponuda.
35. U tom pogledu, cilj faze dijaloga jest određivanje i utvrđivanje načina kojima se na najbolji način zadovoljavaju potrebe javnog naručitelja. U tom kontekstu javni naručitelji vode strukturirane rasprave s odabranim sudionicima koje se mogu odnositi na sve aspekte javne nabave i kojima se nastoji da se, kako se taj dijalog odvija, pojasne informacije koje se odnose na tu nabavu. Sudionici podnose svoje konačne ponude tek nakon što je taj dijalog završen zato što je javni naručitelj prepoznao rješenje ili rješenja koja mogu zadovoljiti njegove potrebe.
36. Iz toga slijedi da sve dok natjecateljski dijalog nije završen jer još nisu pronađena zadovoljavajuća rješenja javni naručitelj treba moći zadržati fleksibilnost koju mu za potrebe utvrđivanja tih rješenja pruža postupak natjecateljskog dijaloga. Stoga u toj fazi nije nužno potrebno da je konačno utvrđen relativni ponder kriterijâ za dodjelu izražen u rasponima. Suprotno tomu, kad bi javni naručitelj bio obvezan konačno utvrditi taj ponder prije kraja faze dijaloga, postojala bi opasnost od toga da se ograniči fleksibilnost koju posebno nudi taj postupak ili da joj se čak oduzme značaj.
37. Međutim, jednom kad je natjecateljski dijalog završen, i stoga kad je konačno pojašnjeno moguće rješenje ili više njih, javni naručitelj može utvrditi konačne relativne pondere kriterijâ za dodjelu u granicama prethodno navedenih raspona tako da ih preostali sudionici dijaloga mogu uzeti u obzir prilikom sastavljanja svojih konačnih ponuda.
38. Osim toga, tumačenjem mjerodavnih odredbi u tom smislu osigurava se poštovanje načela jednakog postupanja(16) i obveze transparentnosti koja iz njega proizlazi(17).
39. Smatram da iz prethodno navedenog proizlazi da na prvo prethodno pitanje treba odgovoriti da članak 30. i članak 67. stavak 5. drugi podstavak Direktive 2014/24 treba tumačiti na način da se njima ne protivi to da u okviru postupka natjecateljskog dijaloga javni naručitelj koji je u obavijesti o nadmetanju ili opisnoj dokumentaciji naveo relativni ponder kriterijâ za dodjelu na temelju raspona, ima pravo konačno precizirati taj relativni ponder u pozivu na dostavu konačnih ponuda koji treba poslati sudionicima slijedom dijaloga koji je s njima proveden.
C. Drugo prethodno pitanje
40. Drugim prethodnim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita treba li članak 67. stavak 5. drugi podstavak Direktive 2014/24, u vezi s člankom 30. te direktive, tumačiti na način da u okviru postupka natjecateljskog dijaloga javni naručitelj može u obavijesti o nadmetanju upotrijebiti raspone za relativni ponder kriterija za dodjelu ugovora iz kojih ne proizlazi konačno rangiranje tih kriterija, imajući u vidu to da su kriteriji za dodjelu i njihov relativni ponder, koji su navedeni u pozivu na dostavu konačnih ponuda, u okviru raspona priopćenog u obavijesti o nadmetanju.
41. Sud koji je uputio zahtjev upućuje to prethodno pitanje u kontekstu u kojem se, kao što to proizlazi iz prethodne točke 4., u postupku javne nabave na koji se odnosi postupak koji je u tijeku pred njim rasponima koje je javni naručitelj upotrebljavao za navođenje relativnog pondera kriterijâ za dodjelu ugovora predviđalo sljedeće: za cijenu raspon od 30 do 70 %; za kvalitetu dva raspona i to raspon od 15 do 35 % za funkcionalna obilježja i od 15 do 35 % za sposobnost stručnog tima.
42. Stoga upotreba tih raspona nije omogućivala da se u trenutku objave obavijesti o nadmetanju utvrdi rangiranje važnosti kriterija za dodjelu i, konkretnije, hoće li kriterij cijene ili dva kriterija koji se odnose na kvalitetu imati prevladavajuću ulogu za konačnu dodjelu ugovora. Naime, upotrebom takvih raspona moglo je doći do nebrojenih mogućnosti u okviru dvaju krajnjih slučajeva odnosno, slučaja u kojem bi, nakon što se odrede konačni relativni poderi, cijena imala utjecaj od 70 %, a kvaliteta 30 % i obrnut slučaj, što se na kraju i dogodilo, u kojem bi kvaliteta imala utjecaj od 70 %, a cijena samo 30 %.
43. U tom kontekstu, kako bi se provjerilo, kao što se to traži u drugom prethodnom pitanju, je li u okviru postupka natjecateljskog dijaloga upotreba takvih raspona u skladu s člankom 67. stavkom 5. drugim podstavkom Direktive 2014/24, smatram da najprije treba protumačiti tu odredbu kako bi se utvrdilo dopušta li se njome, općenito, upotreba raspona za relativne pondere kriterija za dodjelu ugovora iz kojih ne proizlazi konačno rangiranje kriterija za dodjelu. Nakon toga treba provjeriti je li u konkretnom okviru postupka dodjele, koji predstavlja natjecateljski dijalog, opravdan poseban pristup s obzirom na specifična obilježja tog postupka.
1. Tumačenje članka 67. stavka 5. drugog podstavka
44. Prema ustaljenoj sudskoj praksi, prilikom tumačenja pravila prava Unije valja uzeti u obzir ne samo formulaciju te odredbe već i njezin kontekst te ciljeve propisa čiji je ta odredba dio(18), kao i eventualno okolnosti nastanka tog propisa(19).
45. S tekstualnog gledišta, člankom 67. stavkom 5. drugim podstavkom Direktive 2014/24 određuje se da se relativni ponder kriterijâ za dodjelu može izraziti određivanjem raspona s odgovarajućom maksimalnom razlikom(20).
46. Iz tekstualne analize te odredbe ne može se konačno pojasniti treba li prilikom navođenja relativnog pondera kriterija za dodjelu na temelju rasponâ navesti i konačno rangiranje tih kriterija.
47. Naime, s jedne strane, pojam „relativni ponder” kao takav nužno ne pretpostavlja određivanje konačnog rangiranja čimbenika koji se uzimaju u obzir.
48. S terminološkog gledišta, u statistici ponderiranje predstavlja operaciju (također takozvano vaganje) kojom se prilikom izračuna prosjeka svakom izrazu pripisuje određeni koeficijent (takozvana težina) kojim se izražava relativna važnost tog izraza u odnosu na druge. Budući da je „relativan”, jasno je da ponder treba omogućiti utvrđivanje odnosa važnosti između svih elemenata koji se uzimaju u obzir. Međutim, u slučaju da se ponder izražava upotrebom rasponâ, iako on općenito podrazumijeva barem utvrđivanje djelomičnog rangiranja važnosti elemenata, on ne dovodi uvijek nužno do potpunog i nedvosmislenog rangiranja. Navedeno ovisi o tome kako su utvrđeni rasponi.
49. Tako će u slučaju u kojem se rasponi ne preklapaju (primjerice: A = 40 – 50 %, B = 25 – 35 %, C = 15 – 20 %) konačno rangiranje važnosti različitih čimbenika biti obuhvaćeno rasponima. Međutim, u slučaju u kojem se, poput raspona koji se upotrebljavaju u obavijesti o nadmetanju u postupku javne nabave o kojem je riječ, rasponi ipak preklapaju (primjerice: A = 30 – 50 %, B = 25 – 45 %, C = 10 – 30 %), tada neće biti moguće sa sigurnošću zaključiti koje je zaključno rangiranje čimbenika prije nego što se konačno utvrde konačne vrijednosti izražene u okviru raspona.
50. S druge strane, člankom 67. stavkom 5. drugim podstavkom Direktive 2014/24 predviđa se da maksimalna razlika navedena u rasponu treba biti „odgovarajuć[a]”. Međutim, smatram da se u Direktivi 2014/24 namjerno ne pojašnjava što treba smatrati „odgovarajuć[im]” rasponom, pri čemu se osobi ga koja tumači i u konačnici Sudu, prepušta zadaća utvrđivanja dosega tog pojma u svakom slučaju zasebno.
51. U tom kontekstu stoga treba provesti sustavnu i teleološku analizu članka 67. stavka 5. drugog podstavka Direktive 2014/24 kako bi se utvrdilo dopušta li se tom odredbom navođenje relativnog pondera kriterija za dodjelu na temelju raspona kojim se prethodno ne utvrđuje konačno rangiranje tih kriterija.
52. U tom pogledu, sa sustavnog gledišta, odredba koja se analizira dio je okvira članka 67. stavka 5. Direktive 2014/24, koji se, kao što je to navedeno u prethodnim točkama 10. do 13., obuhvaća tri podstavka. Prvim se podstavkom prije svega predviđa načelna obveza javnih naručitelja da moraju navesti relativni ponder kriterijâ za dodjelu ugovora.
53. Iz uvodne izjave 90., kao i iz sudske prakse Suda, proizlazi da ta obveza ispunjava potrebu osiguravanja poštovanja načela jednakog postupanja i obveze transparentnosti koja iz njega proizlazi. Naime, tom se obvezom nastoji omogućiti svakom gospodarskom subjektu koji sudjeluje u postupku javne nabave da bude razumno informiran o kriterijima i postupcima koji će se primjenjivati u pronalaženju ekonomski najpovoljnije ponude. Tim su zahtjevom iskazane obveze javnih naručitelja iz članka 18. stavka 1. Direktive 2014/24, u skladu s kojim se oni prema gospodarskim subjektima trebaju ponašati jednako i nediskriminirajuće i djelovati na transparentan način(21).
54. Drugim podstavkom navedenog stavka 5., odnosno odredbom koja se ovdje tumači, javnim naručiteljima pruža se mogućnost da navedu relativni ponder upotrebom raspona, pri čemu im se na taj način osigurava stupanj fleksibilnosti. Ta mogućnost nije uvjetovana nijednim zahtjevom svrsishodnosti. Javni naručitelj može upotrebljavati raspone po svojoj volji, pri čemu poštuje jedini uvjet postojanja „odgovarajuć[e] maksimaln[e] razlik[e]”. Iako se, kao što je to navedeno, Direktivom 2014/24 ne pojašnjava značenje izraza „odgovarajuća razlika”, jasno je da se ona treba odnositi na cilj obveze navođenja relativnog pondera koja se, kao što je to navedeno u prethodnoj točki, odnosi na zahtjev osiguravanja poštovanja načela jednakog postupanja i obveze transparentnosti koja iz njega proizlazi.
55. Trećim podstavkom, u vezi s uvodnom izjavom 90., predviđa se da je jedini slučaj u kojem javni naručitelji imaju pravo odstupiti od obveze navođenja relativnog pondera kriterijâ za dodjelu onaj u kojem se taj ponder ne može unaprijed utvrditi, osobito zbog složenosti javne nabave. Međutim, to odstupanje od obveze da se unaprijed utvrdi ponder treba biti valjano opravdano i obrazloženo. Stoga je tada nužno da javni naručitelji u svakom slučaju navedu kriterije za dodjelu od najvažnijeg prema manje važnom.
56. Čini se, stoga, da u sustavu članka 67. stavka 5. Direktive 2014/24 navođenje kriterija za dodjelu ugovora od najvažnijeg prema manje važnom predstavlja nepremostivo ograničenje koje je nužno kako bi se osigurala minimalna razina poštovanja načelâ jednakog postupanja i transparentnosti za natjecatelje s obzirom na potrebu da unaprijed znaju važnost kriterija za dodjelu ugovora. Ako zbog objektivnih i obrazloženih razloga nije moguće navesti relativni ponder tih kriterija, Direktivom 2014/24 predviđa se da tada barem treba navesti te kriterije od najvažnijeg prema manje važnom.
57. Međutim, ako navođenje kriterija za dodjelu od najvažnijeg prema manje važnom predstavlja nepremostivo ograničenje margine prosudbe koja se ostavlja javnim naručiteljima prilikom ispunjavanja njihove obveze da natjecatelje prethodno upoznaju s posebnom važnosti koju imaju kriteriji za dodjelu, nužno proizlazi da to ograničenje treba poštovati i prilikom navođenja relativnog pondera tih kriterija na temelju rasponâ. Osim toga, smatram da je u tom kontekstu nelogično da mogućnost odstupanja koja se trećim podstavkom predviđa iznimno i za preostale slučajeve, te za koju je izričito predviđena obveza valjanog opravdanja i obrazloženja, predstavlja pravila koja su stroža i kojima se više ograničava margina prosudbe javnih naručitelja u odnosu na općenitije pravilo kao što je ono predviđeno drugim podstavkom. Suprotno tomu, obvezom predviđanja raspona s „odgovarajućom” razlikom upravo se nastoji onemogućiti javne naručitelje u tome da odrede pondere koji su toliko neodređeni da natjecatelji ne mogu odmah razumjeti relativnu važnost svakog kriterija za dodjelu.
58. Osim toga, čini se da takvo tumačenje odredbe koja se analizira potvrđuju okolnosti nastanka pravnog pravila. U tom pogledu, odredba koja se trenutačno predviđa člankom 67. stavkom 5. Direktive 2014/24 uvedena je u propise Unije u području javne nabave člankom 53. stavkom 2. Direktive 2004/18. Iz pripremnih akata te direktive(22) proizlazi da je obveza navođenja relativnog pondera kriterijâ za dodjelu uvedena upravo kako bi se ograničila margina prosudbe, koja se smatrala prekomjernom i koja je javnim naručiteljima ostavljena samom njihovom obvezom, koja je bila na snazi prije stupanja na snagu te odredbe, da u dokumentaciji za nadmetanje ili obavijesti o nadmetanju navedu kriterije za dodjelu koje namjeravaju upotrijebiti „ako je moguće poredane od najvažnijeg prema najmanje važnom”(23). Time se potvrđuje da pravila iz trećeg podstavka ne mogu biti stroža kad je riječ o ograničavanju margine prosudbe javnih naručitelja od onih iz drugog podstavka.
59. Suprotno tomu, s isključivo teleološkog gledišta, kad bi se javnim naručiteljima priznalo pravo da u obavijesti o nadmetanju navedu raspone koji omogućuju da se kasnije izmijeni određivanje rangiranja važnosti kriterija za dodjelu, to bi dovelo do povrede načelâ jednakog postupanja i transparentnosti koja na temelju članka 18. Direktive 2014/24 javni naručitelji trebaju poštovati tijekom cijelog postupka dodjele ugovora(24), i čije se poštovanje, kao što je to navedeno u točki 55. ovog mišljenja, upravo nastoji osigurati člankom 67. stavkom 5. Direktive.
60. Naime, kad bi se dopustila upotreba raspona koji ne omogućuju da se utvrdi relativno rangiranje važnosti, to bi značilo da javni naručitelji zadržavaju pravo da kriterijima za dodjelu, u trenutku ocjene ponuda, dodijele određeni ponder i stoga relativnu vrijednost koja nije poznata ponuditeljima. To bi javnim naručiteljima omogućilo da jednom kriteriju ili više njih čak i nakon otvaranja ponuda dodijele nepredvidivu važnost i na taj način dopustilo da daju prednost jednoj od ponuda(25).
61. Osim toga, iz sudske prakse Suda jasno proizlazi ne samo da relativni ponder svakog kriterija za dodjelu mora biti jasno utvrđen od početka postupka nabave omogućujući tako ponuditeljima da objektivno utvrde stvarnu važnost koju ima jedan kriterij dodjele u odnosu na drugi prilikom njihova kasnijeg ocjenjivanja koje provodi javni naručitelj, nego, isto tako, i da se relativni ponder svakog kriterija za dodjelu ne smije mijenjati tijekom cijelog postupka(26).
62. Sud je u odnosu na potkriterije za dodjelu dopustio samo jedno odstupanje od tog strogog pristupa, pod uvjetom da se ispunjavaju uvjeti određeni za zaštitu jednakog postupanja i obveze transparentnosti koja iz toga proizlazi(27).
63. Iz navedenog slijedi da se, prema mojem mišljenju, člankom 67. stavkom 5. drugim podstavkom Direktive 2014/24 ne dopušta da se relativni ponderi kriterija za dodjelu navedu na temelju raspona kojima se prethodno ne utvrđuje konačno rangiranje tih kriterija. Stoga se ne može smatrati da su ti rasponi „odgovarajući” u smislu navedene odredbe.
2. Primjena članka 67. stavka 5. drugog podstavka Direktive 2014/24 na posebno područje natjecateljskog dijaloga
64. Međutim, treba provjeriti, s obzirom na specifična obilježja i posebnosti postupka natjecateljskog dijaloga, koji se navode u prethodnim točkama 16. do 25., je li opravdan poseban pristup u pogledu primjene članka 67. stavka 5. drugog podstavka u okviru tog postupka dodjele ugovora.
65. Kao što to proizlazi iz navedenih točaka, zbog njegova posebnog cilja da se javnom naručitelju omogući da na temelju dijaloga s natjecateljima primljenima u taj postupak odredi i utvrdi najprikladnije načine zadovoljavanja svojih potreba prije nego što zatraži konačne ponude, postupak dodjele ugovora u okviru natjecateljskog dijaloga podrazumijeva priznavanje veće margine prosudbe javnom naručitelju u odnosu na druge postupke dodjele ugovora.
66. Naime, kao što se to već napomenulo, javni naručitelji imaju interes da upotrijebe takvu vrstu postupka kad ne mogu utvrditi načine kojima se mogu zadovoljiti njihove potrebe ili ocijeniti rješenja koja tržište može ponuditi za njihove tehničke, financijske ili pravne potrebe. U okviru dijaloga koji obilježava natjecateljski dijalog javni naručitelj osobito razmatraju funkcionalnosti kojima namjeravaju raspolagati ili učinke koje nastoje postići. U tim okolnostima nije isključeno da nemogućnost javnog naručitelja da od početka konkretno predvidi načine zadovoljavanja vlastitih potreba dovodi do toga da on prvotno ne može precizno odrediti ponder kriterijâ za dodjelu ugovora.
67. U tom se kontekstu postavlja pitanje proširenja margine prosudbe koju javnom naručitelju treba priznati u pogledu tog pondera.
68. Točno je da se člankom 67. stavkom 5. drugim podstavkom, time što se njime predviđa mogućnost izražavanja tog pondera na temelju rasponâ, dopušta da se ponder ne mora unaprijed precizno odrediti i stoga se njime već ostavlja znatna margina prosudbe. Kao što je to već navedeno, koncept „odgovarajuće” razlike u kontekstu natjecateljskog dijaloga treba tumačiti široko. Međutim, tu marginu prosudbe ne može se toliko proširiti da javnim naručiteljima dopušta da, iznimno od onoga što se predviđa trećim podstavkom iste odredbe, ne navedu kriterije za dodjelu ugovora od najvažnijeg prema manje važnom.
69. U tom pogledu ističem, kao prvo, da se nijednom posebnom odredbom Direktive 2014/24 ne predviđa iznimka ili drukčija odnosno posebna primjena odredbi članka 67. stavka 5. te direktive u konkretnom kontekstu postupka dodjele ugovora u okviru natjecateljskog dijaloga. Članak 67. stavak 5. Direktive 2014/24 ima opći doseg i u cijelosti se primjenjuje na sve postupke dodjele ugovora predviđene tom direktivom.
70. Kao drugo, iz članka 30. stavka 3. drugog podstavka Direktive 2014/24 izričito proizlazi da je u okviru natjecateljskog dijaloga javni naručitelj obvezan tijekom cijelog postupka poštovati načelâ jednakog postupanja i transparentnosti.
71. Iako ta načela treba razmatrati i primjenjivati uzimajući u obzir posebnost postupka dodjele ugovora koji predstavlja natjecateljski dijalog koji suštinski podrazumijeva široku marginu prosudbe, iz prethodnih točaka 59. do 61. ipak proizlazi da bi, kad bi se javnim naručiteljima pružila mogućnost da izmijene rangiranje važnosti kriterija za dodjelu u trenutku u kojem su upoznati s rješenjima koja su predložili različiti sudionici, to moglo predstavljati povredu načela jednakog postupanja prema natjecateljima, čak i u kontekstu natjecateljskog dijaloga.
72. Smatram da iz toga proizlazi da, unatoč širokoj margini prosudbe koja se javnim naručiteljima priznaje u okviru postupka natjecateljskog dijaloga, članak 67. stavak 5. drugi podstavak Direktive 2014/24, kako se tumači u prethodnoj točki 63., treba u cijelosti primijeniti i u tom postupku dodjele ugovora.
73. Naposljetku, treba istaknuti da posljednja rečenica u drugom prethodnom pitanju, koja se odnosi na činjenicu da su kriteriji za dodjelu i njihov relativni ponder, koji su navedeni u pozivu na dostavu konačnih ponuda u ovom slučaju, bili u okviru raspona priopćenog u obavijesti o nadmetanju, nije relevantna za odgovor na to pitanje. Naime, eventualno navođenje u pozivu na dostavu konačnih ponuda kriterija za dodjelu ili konačnih vrijednosti njihovih relativnih pondera koji nisu u skladu s navodima i rasponima sadržanima u obavijesti o nadmetanju predstavlja povredu načelâ jednakog postupanja i transparentnosti, kao i povredu članka 67. stavka 5. drugog podstavka Direktive 2014/24.
74. Zaključno, smatram da iz prethodno navedenog proizlazi da na drugo prethodno pitanje treba odgovoriti tako da članak 67. stavak 5. drugi podstavak Direktive 2014/24, u vezi s člankom 30. te direktive, treba tumačiti na način da u okviru postupka natjecateljskog dijaloga javni naručitelj ne može u obavijesti o nadmetanju upotrijebiti raspone za relativni ponder kriterija za dodjelu ugovora iz kojih ne proizlazi konačno rangiranje tih kriterija.
III. Zaključak
75. Na temelju svih navedenih razmatranja predlažem Sudu da na pitanja koja je uputio Korkein hallinto-oikeus (Vrhovni upravni sud, Finska) odgovori na sljedeći način:
1. Članak 30. i članak 67. stavak 5. drugi podstavak Direktive 2014/24/EU treba tumačiti na način da im se ne protivi to da u okviru postupka natjecateljskog dijaloga javni naručitelj, koji je u obavijesti o nadmetanju ili opisnoj dokumentaciji naveo relativni ponder kriterijâ za dodjelu na temelju raspona, ima mogućnost konačno precizirati taj relativni ponder u pozivu na dostavu konačnih ponuda koji treba poslati sudionicima slijedom dijaloga koji je s njima proveden.
2. Članak 67. stavak 5. drugi podstavak Direktive 2014/24 u vezi s člankom 30. te direktive treba tumačiti na način da u okviru postupka natjecateljskog dijaloga javni naručitelj ne može u obavijesti o nadmetanju upotrijebiti raspone za relativni ponder kriterijâ za dodjelu ugovora iz kojih ne proizlazi konačno rangiranje tih kriterija.
1 Izvorni jezik: talijanski
2 Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL 2014., L 94, str. 65. do 242. te ispravci SL 2015., L 275., str. 68., SL 2016., L 311, str. 26., SL 2020., L 406, str. 67. i SL 2023./90063, L)
3 Vidjeti uvodnu izjavu 42. Direktive 2014/24.
4 Vidjeti uvodne izjave 42. i 43. Direktive 2014/24.
5 Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2004/18/EZ od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama (SL 2004., L 134, str. 114.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 1., str. 156.). Vidjeti osobito članak 29. te direktive.
6 Vidjeti članak 30. stavak 1. prvi podstavak i članak 30. stavak 2. Direktive 2014/24.
7 Vidjeti članak 30. stavak 1. prvi podstavak Direktive 2014/24.
8 Vidjeti članak 30. stavak 1. treći podstavak i članak 54. Direktive 2014/24.
9 Članak 30. stavak 4. Direktive 2014/24
10 Članak 30. stavak 3. drugi podstavak Direktive 2014/24
11 Članak 30. stavak 3. treći podstavak Direktive 2014/24
12 Članak 30. stavak 5. Direktive 2014/24
13 Članak 30. stavak 6. Direktive 2014/24
14 Članak 30. stavak 7. Direktive 2014/24
15 Vidjeti u tom smislu, kad je riječ o članku 53. stavku 2. Direktive 2004/18, presudu od 14. srpnja 2016., TNS Dimarso (C-6/15, EU:C:2016:555, t. 24. i 25. i navedena sudska praksa).
16 Iz ustaljene sudske prakse proizlazi da se tim načelom određuje da svi ponuditelji pri oblikovanju uvjeta svojih ponuda imaju jednake izglede i stoga podrazumijeva podvrgavanje tih ponuda istim uvjetima za sve natjecatelje. Vidjeti među ostalim presudu od 11. srpnja 2019., Telecom Italia (C-697/17, EU:C:2019:599, t. 33. i navedena sudska praksa).
17 Prema ustaljenoj sudskoj praksi, ta obveza u bitnome ima cilj osigurati da svaki zainteresirani subjekt može odlučiti da će dostaviti ponudu u postupku javne nabave na temelju svih relevantnih podataka i jamčiti nepostojanje opasnosti od favoriziranja i arbitrarnosti javnog naručitelja. Vidjeti među ostalim presudu od 4. travnja 2019., Allianz Vorsorgekasse (C-699/17, EU:C:2019:290, t. 62. i navedena sudska praksa).
18 Vidjeti, među ostalim, presudu od 15. siječnja 2026., AVR-Afvalverwerking (C-692/23, EU:C:2026:4, t. 37. i navedena sudska praksa).
19 Vidjeti, među ostalim, presudu od 22. travnja 2015., Drukarnia Multipress (C‑357/13, EU:C:2015:253, t. 22. i navedenu sudsku praksu).
20 Vidjeti točku 12. ovog mišljenja
21 Vidjeti, kad je riječ o članku 53. stavku 2. Direktive 2004/18, presudu od 14. srpnja 2016., TNS Dimarso (C-6/15, EU:C:2016:555, t. 21.).
22 Vidjeti obrazloženje Prijedloga direktive Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnoj nabavi robe, ugovora o javnim uslugama te ugovora o javnim radovima (COM/2000/275 final) (SL 2001., C 29 E, str. 11.). Vidjeti konkretno točke 6.2. i 6.3.
23 U tom pogledu vidjeti mišljenje nezavisnog odvjetnika P. Mengozzija u predmetu TNS Dimarso (C-6/15, EU:C:2016:160, t. 22.).
24 U tom pogledu vidjeti među ostalim nedavnu presudu od 5. ožujka 2026., AESTE (C-210/24, EU:C:2026:145, t. 52. i navedena sudska praksa).
25 U tom pogledu također vidjeti, s jedne strane, navedeno obrazloženje Prijedloga direktive (COM/2000/275 final), t. 6.2. i, s druge strane, Napomene s objašnjenjem Europske komisije o natjecateljskom dijalogu (Dokument CC/2005/04, str. 7., posljednja rečenica).
26 Vidjeti, kad je riječ o članku 53. stavku 2. Direktive 2004/18, presudu od 14. srpnja 2016., TNS Dimarso (C-6/15, EU:C:2016:555, t. 25.).
27 Sud je utvrdio da je moguće da javni naručitelj, nakon isteka roka za podnošenje ponuda, odredi koeficijente ponderiranja potkriterija koji u biti odgovaraju kriterijima s kojima su ponuditelji prethodno bili upoznati, pod tri uvjeta, odnosno da to ex post određivanje, na prvom mjestu, ne mijenja kriterije za dodjelu ugovora kako su određeni u dokumentaciji za nadmetanje ili u pozivu na nadmetanje, na drugom mjestu, ne sadržava elemente koji bi utjecali na sastavljanje ponuda da su bili poznati u trenutku njihova sastavljanja i, na trećem mjestu, da nije odabrano na način da uključuje elemente koji mogu dovesti do diskriminacije jednog od ponuditelja. Vidjeti presudu od 14. srpnja 2016., TNS Dimarso (C-6/15, EU:C:2016:555, t. 26. i navedena sudska praksa).