EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 18.10.2024.

COM(2024) 471 final

PRILOG

Prijedlogu ODLUKE VIJEĆA

o potpisivanju, u ime Europske unije, Sporazuma o pojačanom partnerstvu i suradnji između Europske unije, s jedne strane, i Republike Uzbekistana, s druge strane

SPORAZUM O POJAČANOM
PARTNERSTVU I SURADNJI
IZMEĐU EUROPSKE UNIJE, S JEDNE STRANE,
I REPUBLIKE UZBEKISTANA, S DRUGE STRANE

PREAMBULA

EUROPSKA UNIJA,

   s jedne strane,

i

REPUBLIKA UZBEKISTAN,

   s druge strane,

dalje u tekstu zajednički „stranke”,

UZIMAJUĆI U OBZIR svoje čvrste veze i zajedničke vrijednosti,

UZIMAJUĆI U OBZIR svoju želju za jačanjem uzajamno korisne suradnje prethodno uspostavljene Sporazumom o partnerstvu i suradnji kojim se uspostavlja partnerstvo između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Uzbekistana, s druge strane, potpisanim u Firenci 21. lipnja 1996.,

UZIMAJUĆI U OBZIR svoju želju da unaprijede svoje odnose kako bi se uzele u obzir nove političke i gospodarske okolnosti i napredak njihova partnerstva,

IZRAŽAVAJUĆI zajedničku volju za učvršćivanjem, produbljivanjem i proširenjem suradnje na svim razinama u bilateralnim, regionalnim i međunarodnim pitanjima od uzajamnog interesa,

PONOVNO POTVRĐUJUĆI svoju odlučnost da jačaju promicanje, zaštitu i ostvarivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda te poštovanje demokratskih načela, vladavine prava i dobrog upravljanja,

POTVRĐUJUĆI svoju predanost načelima iz Povelje Ujedinjenih naroda (dalje u tekstu „Povelja UN-a”), Opće deklaracije o ljudskim pravima Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (dalje u tekstu „OESS”), a posebno Helsinškog završnog akta, donesenog 1975. na Konferenciji za europsku sigurnost i suradnju (dalje u tekstu „Helsinški završni akt OESS-a”), Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima te drugim univerzalnim načelima i normama međunarodnog prava,

PONOVNO ISTIČUĆI svoju predanost aktivnom promicanju međunarodnog mira i sigurnosti te sudjelovanju u djelotvornom multilateralizmu i mirnom rješavanju sporova, osobito suradnjom u okviru UN-a i OESS-a,

UZIMAJUĆI U OBZIR svoju želju za daljnjim razvojem redovitog političkog dijaloga o bilateralnim i međunarodnim pitanjima od uzajamnog interesa,

UZIMAJUĆI U OBZIR preuzete međunarodne obveze u borbi protiv širenja oružja za masovno uništenje i načina njegove isporuke,

UZIMAJUĆI U OBZIR svoju odlučnost da pojačaju suradnju u području pravosuđa, slobode i sigurnosti, među ostalim u borbi protiv korupcije,

UZIMAJUĆI U OBZIR svoju odlučnost da suradnjom pridonesu održivom političkom, socioekonomskom i institucionalnom razvoju,

UZIMAJUĆI U OBZIR svoju spremnost da ojačaju svoje gospodarske odnose na temelju načela slobodnog tržišnog gospodarstva i da stvore ozračje pogodno za razvoj bilateralnih trgovinskih i ulagačkih odnosa te povezivosti koja je na obostranu korist,

PODUPIRUĆI postignuća i nastojanja Republike Uzbekistana u pogledu poboljšanja poslovne klime, borbe protiv korupcije, stvaranja gospodarskog rasta i stvaranja radnih mjesta,

POTIČUĆI pristupanje Republike Uzbekistana Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (dalje u tekstu „WTO”) i transparentnu i nediskriminirajuću provedbu prava i obveza u okviru WTO-a te potvrđujući namjeru Europske unije da pruži tehničku pomoć u tom procesu, među ostalim u području certificiranja normi i standarda, zakonodavstva o zaštiti intelektualnog vlasništva i prakse izvršavanja zakonodavstva,

UZIMAJUĆI U OBZIR svoju obvezu poštovanja načela održivog razvoja i zajedničkog djelovanja radi ostvarivanja ciljeva Programa održivog razvoja UN-a do 2030.,

UZIMAJUĆI U OBZIR svoju posvećenost održivosti i zaštiti okoliša, među ostalim prekograničnom suradnjom i provedbom multilateralnih sporazuma o okolišu kojih su stranke, te jačanjem suradnje u svim područjima klimatske politike u skladu s Pariškim sporazumom, donesenim 12. prosinca 2015. u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (dalje u tekstu „Pariški sporazum o klimatskim promjenama”),

PREPOZNAJUĆI da je sva suradnja u području miroljubivog korištenja nuklearne energije između stranaka ovog Sporazuma uređena Sporazumom o suradnji u području miroljubivog korištenja nuklearne energije između Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom) i Vlade Republike Uzbekistana, potpisanim u Bruxellesu 6. listopada 2003., te da nije obuhvaćena ovim Sporazumom,

UZIMAJUĆI U OBZIR svoju želju da prošire suradnju i razmjenu u području znanosti i tehnologije, inovacija i obrazovanja, kulture i sporta,

UZIMAJUĆI U OBZIR svoju predanost promicanju prekogranične i regionalne suradnje,

ISTIČUĆI da će se posebno stajalište Irske na temelju Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, i posebno stajalište Danske na temelju Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog Ugovorima, prema potrebi uzeti u obzir u ovom Sporazumu,

SPORAZUMJELE SU SE KAKO SLIJEDI:

GLAVA I.

CILJEVI I OPĆA NAČELA

ČLANAK 1.

Ciljevi

1.    Ovim se Sporazumom uspostavljaju pojačano partnerstvo i suradnja stranaka na temelju zajedničkih vrijednosti, zajedničkih interesa i ambicije da ojačaju svoj odnos u svim područjima njegove primjene na uzajamnu korist.

2.    To su partnerstvo i suradnja proces između stranaka koji doprinosi održivom razvoju, miru, stabilnosti i sigurnosti povećanom konvergencijom u području vanjske i sigurnosne politike, djelotvornom političkom i gospodarskom suradnjom i multilateralizmom.

ČLANAK 2.

Opća načela

1.    Poštovanje demokratskih načela te ljudskih prava i temeljnih sloboda, kako su utvrđeni posebno u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, Povelji UN-a, Helsinškom završnom aktu OESS-a i drugim relevantnim međunarodnim instrumentima u području ljudskih prava kojih su stranke, temelj je za unutarnje i međunarodne politike stranaka i važan je element ovog Sporazuma.

2.    Stranke ponovno ističu svoju predanost međunarodnim radnim standardima u skladu s konvencijama Međunarodne organizacije rada (dalje u tekstu „MOR”) čije su stranke ili mogu postati stranke.

3.    Stranke ponovno potvrđuju svoje poštovanje načela dobrog upravljanja, uključujući borbu protiv korupcije na svim razinama.

4.    Stranke ponovno ističu svoju predanost načelima slobodnog tržišnog gospodarstva, promicanju održivog razvoja i borbi protiv klimatskih promjena.

5.    Stranke se obvezuju na borbu protiv različitih oblika transnacionalnog organiziranog kriminala i terorizma, borbu protiv širenja oružja za masovno uništenje i načina njegove isporuke te djelotvorni multilateralizam.

6.    Stranke provode ovaj Sporazum na temelju zajedničkih vrijednosti, načela ravnopravnog dijaloga, uzajamnog povjerenja i poštovanja te uzajamne koristi, regionalne suradnje, djelotvornog multilateralizma i poštovanja svojih međunarodnih obveza, posebno onih koje proizlaze iz njihova članstva u UN-u i OESS-u.

GLAVA II.

POLITIČKI DIJALOG I REFORMA;
SURADNJA U PODRUČJU VANJSKE I SIGURNOSNE POLITIKE

ČLANAK 3.

Ciljevi političkog dijaloga

Stranke razvijaju učinkovit politički dijalog u svim područjima uzajamnog interesa, uključujući vanjsku i sigurnosnu politiku i unutarnju reformu. Ciljevi su političkog dijaloga:

(a)    povećati djelotvornost političke suradnje i konvergencije u području vanjske i sigurnosne politike te promicati, čuvati i jačati mir i regionalnu i međunarodnu stabilnost i sigurnost na temelju djelotvornog multilateralizma;

(b)    jačati održivi politički, socioekonomski i institucionalni razvoj;

(c)    jačati poštovanje demokratskih načela, vladavine prava i dobrog upravljanja, ljudskih prava i temeljnih sloboda te povećati suradnju u tim područjima;

(d)    razvijati dijalog i produbiti suradnju u području sigurnosti i obrane;

(e)    promicati mirno rješavanje sporova i načela teritorijalne cjelovitosti, nepovredivosti granica, suvereniteta i neovisnosti; i

(f)    dodatno poboljšati uvjete za regionalnu suradnju.

ČLANAK 4.

Demokracija i vladavina prava

Stranke jačaju dijalog i suradnju radi:

(a)    jamčenja poštovanja demokratskih načela i vladavine prava te daljnjeg jačanja stabilnosti, djelotvornosti i odgovornosti demokratskih institucija;

(b)    podupiranja nastojanja u provedbi pravosudnih i pravnih reformi kako bi se osiguralo djelotvorno funkcioniranje institucija u području izvršavanja zakonodavstva i pravosuđa, pristup pravosuđu i pravo na pošteno suđenje, neovisnost, odgovornost i učinkovitost pravosudnog sustava, kao i jačanja postupovnih jamstava u kaznenim stvarima te prava žrtava i svjedoka;

(c)    promicanja e-upravljanja i provedbe reforme javne uprave kako bi se uspostavilo odgovorno, učinkovito i transparentno upravljanje na svim razinama;

(d)    potpore jačanju izbornih postupaka i kapaciteta tijela za upravljanje izborima; i

(e)    osiguravanja djelotvornosti u borbi protiv korupcije na svim razinama.

ČLANAK 5.

Ljudska prava i temeljne slobode

Stranke surađuju u promicanju i zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda te jačaju dijalog i suradnju radi:

(a)    osiguravanja i promicanja poštovanja ljudskih prava i prava pripadnika etničkih, vjerskih i jezičnih manjina i ranjivih skupina kao što su osobe s invaliditetom, kao i borbe protiv nasilja i svih oblika diskriminacije;

(b)    osiguravanja i promicanja zaštite djece od nasilja, iskorištavanja i zlostavljanja;

(c)    zaštite i promicanja ljudskih prava i temeljnih sloboda, građanskih i političkih prava te gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava, uključujući slobodu izražavanja i medija, slobodu mirnog okupljanja i udruživanja, slobodu od mučenja i zlostavljanja te slobodu vjeroispovijesti ili uvjerenja;

(d)    promicanja gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava te djelotvorne provedbe radnih standarda u skladu s konvencijama MOR-a čije su stranke ili mogu postati stranke;

(e)    iskorjenjivanja nasilja nad ženama i djevojčicama te omogućivanja rodne ravnopravnosti, konstruktivnog sudjelovanja i jačanja položaja žena i djevojčica;

(f)    jačanja nacionalnih institucija za ljudska prava, među ostalim njihovim konstruktivnim sudjelovanjem u postupcima donošenja odluka; i

(g)    jačanja suradnje unutar tijela Ujedinjenih naroda za ljudska prava i odjela posebnih postupaka te djelotvorne provedbe njihovih preporuka.

ČLANAK 6.

Civilno društvo

Stranke surađuju kako bi ojačale poticajno okružje za civilno društvo i njegovu ulogu u gospodarskom, društvenom i političkom razvoju otvorenog demokratskog društva, osobito:

(a)    jačanjem kapaciteta, neovisnosti i odgovornosti organizacija civilnog društva;

(b)    poticanjem sudjelovanja civilnog društva u postupcima donošenja zakona i politika uspostavom otvorenog, transparentnog i redovitog dijaloga između javnih institucija s jedne strane i predstavnika civilnog društva s druge strane;

(c)    jačanjem kontakata te razmjene informacija i iskustava među svim sektorima civilnog društva u Europskoj uniji i Republici Uzbekistanu; i

(d)    osiguravanjem sudjelovanja civilnog društva u odnosima između stranaka, među ostalim u provedbi ovog Sporazuma.

ČLANAK 7.

Vanjska i sigurnosna politika

1.    Stranke ponovno potvrđuju svoju predanost univerzalnim načelima i normama međunarodnog prava, uključujući one utvrđene u Povelji UN-a i Helsinškom završnom aktu OESS-a, a to su, među ostalim, načela: suverene jednakosti, poštovanja prava koja proizlaze iz suvereniteta, suzdržavanja od prijetnje silom ili upotrebe sile, nepovredivosti granica, teritorijalne cjelovitosti država, mirnog rješavanja sporova, neuplitanja u unutarnje poslove, poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda, uključujući slobodu mišljenja, savjesti, vjeroispovijesti ili uvjerenja, jednakih prava i samoodređenja naroda, suradnje među državama, i ispunjavanja obveza na temelju međunarodnog prava u dobroj vjeri.

2.    Stranke jačaju dijalog i suradnju u području vanjske i sigurnosne politike, uključujući aspekte sigurnosne i obrambene politike, te pritom posebnu pozornost posvećuju pitanjima sprečavanja sukoba te pojačanog i djelotvornog upravljanja krizama, smanjenja rizika, kibernetičke sigurnosti, učinkovitog funkcioniranja sigurnosnog sektora, regionalne stabilnosti, razoružanja, neširenja oružja, kontrole oružja i kontrole izvoza.

ČLANAK 8.

Teška kaznena djela koja se odnose na međunarodnu zajednicu

1.    Stranke ponovno potvrđuju da najteža kaznena djela koja se tiču cijele međunarodne zajednice ne smiju ostati nekažnjena i da se mora osigurati njihov djelotvoran kazneni progon poduzimanjem mjera na nacionalnoj razini i jačanjem međunarodne suradnje.

2.    Stranke smatraju da osnivanje i funkcioniranje Međunarodnog kaznenog suda i drugih multilateralnih struktura doprinose promicanju međunarodnog mira i pravde. Stranke surađuju u tom pogledu, među ostalim putem dijaloga.

3.    Stranke surađuju u vođenju dijaloga o pitanjima povezanima s genocidom, zločinima protiv čovječnosti i ratnim zločinima s pomoću primjenjivih bilateralnih i multilateralnih okvira.

ČLANAK 9.

Sprečavanje sukoba i upravljanje krizama

Stranke surađuju u sprečavanju sukoba i upravljanju krizama kako bi stvorile okruženje mira i stabilnosti.

ČLANAK 10.

Regionalna stabilnost i mirno rješavanje sukoba

1.    Stranke jačaju zajedničke napore za poboljšanje uvjeta za nastavak regionalne suradnje u ključnim područjima, kao što su održivo upravljanje prekograničnim vodnim, mineralnim i energetskim resursima, upravljanje granicama kojim se olakšava zakoniti prekogranični protok osoba i robe, održiva povezanost, dobrosusjedski odnosi te demokratski i održivi razvoj, čime se doprinosi stabilnosti i sigurnosti u srednjoj Aziji, te rade na mirnom rješavanju sukoba.

2.    Naporima iz stavka 1. nastoji se ostvariti cilj održavanja međunarodnog mira i sigurnosti, kako je utvrđeno u Povelji UN-a, Helsinškom završnom aktu OESS-a i drugim relevantnim multilateralnim instrumentima kojih su Europska unija i Republika Uzbekistan stranke.

ČLANAK 11.

Suzbijanje širenja oružja za masovno uništenje

1.    Stranke smatraju da je širenje oružja za masovno uništenje i načina njegove isporuke državnim i nedržavnim akterima jedna od najozbiljnijih prijetnji međunarodnoj stabilnosti i sigurnosti.

2.    Stranke surađuju i doprinose suzbijanju širenja oružja za masovno uništenje i načina njegove isporuke punim poštovanjem i provedbom svojih obveza iz međunarodnih ugovora i sporazuma o razoružanju i neširenju oružja i drugih relevantnih međunarodnih instrumenata kojih su stranke. Stranke su suglasne da ova odredba čini ključan element ovog Sporazuma.

3.    Stranke nadalje surađuju i doprinose suzbijanju širenja oružja za masovno uništenje i načina njegove isporuke:

(a)    poduzimanjem mjera za potpisivanje, ratificiranje ili pristupanje, prema potrebi, kao i potpunu provedbu svih drugih relevantnih međunarodnih instrumenata;

(b)    uspostavom djelotvornog sustava nacionalne kontrole izvoza, kojim se kontrolira izvoz kao i provoz robe povezane s oružjem za masovno uništenje, uključujući kontrolu krajnje upotrebe tehnologija dvojne namjene u vezi s oružjem za masovno uništenje, i koji sadržava djelotvorne sankcije za kršenja kontrole izvoza.

4.    Stranke uspostavljaju redovan dijalog koji će pratiti i konsolidirati te elemente.

ČLANAK 12.

Kontrola izvoza malog i lakog oružja te konvencionalnog oružja

1.    Stranke prepoznaju da nezakonita proizvodnja, prijenos i promet malog i lakog oružja, uključujući streljivo za to oružje, kao i njegovo pretjerano gomilanje, loše upravljanje njime, zalihe osigurane na neodgovarajući način i nekontrolirano širenje i dalje predstavljaju ozbiljnu prijetnju miru i međunarodnoj sigurnosti.

2.    Stranke poštuju i u cijelosti provode svoje obveze da djeluju protiv nezakonite trgovine malim i lakim oružjem, uključujući streljivo za to oružje, u skladu s rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a, kao i svoje obveze u okviru Akcijskog programa UN-a za sprečavanje, suzbijanje i iskorjenjivanje nezakonitog trgovanja malim i lakim oružjem u svim njegovim aspektima te međunarodnih ugovora i sporazuma kojih su stranke.

3.    Stranke uviđaju važnost domaćih sustava kontrole za prijenos konvencionalnog oružja u skladu s postojećim međunarodnim normama kojih su stranke. Stranke prepoznaju važnost odgovorne primjene takvih kontrola kao doprinosa međunarodnom i regionalnom miru, sigurnosti i stabilnosti, smanjenju ljudske patnje te sprečavanju preusmjeravanja konvencionalnog oružja.

4.    Stranke potiču suradnju i koordinaciju, komplementarnost i zajedničke mjere u svojim nastojanjima da urede ili poboljšaju uređenje međunarodne trgovine konvencionalnim oružjem te spriječe, suzbiju i iskorijene nezakonitu trgovinu oružjem, među ostalim vođenjem redovitog dijaloga.

GLAVA III.

PRAVOSUĐE, SLOBODA I SIGURNOST

ČLANAK 13.

Zaštita osobnih podataka

1.    Stranke prepoznaju važnost osiguravanja i promicanja temeljnih prava na privatnost i zaštitu osobnih podataka.

2.    Stranke surađuju kako bi osigurale visoku razinu zaštite i djelotvornu provedbu prava iz stavka 1., među ostalim u radu tijela za izvršavanje zakonodavstva, radi sprečavanja i suzbijanja međunarodnog terorizma i drugih prekograničnih kaznenih djela.

3.    Stranke prepoznaju da je osiguravanje zaštite osobnih podataka jedan od temeljnih čimbenika za daljnji razvoj gospodarskih i trgovinskih odnosa te za uspostavu povjerenja građana u digitalno gospodarstvo.

4.    Suradnja stranaka uključuje praktičnu pomoć u usklađivanju njihovih zakonodavstava u području zaštite osobnih podataka, pri čemu se uzimaju u obzir pravni instrumenti i norme Europske unije i međunarodni pravni instrumenti i norme, među ostalim Konvencija Vijeća Europe za zaštitu osoba glede automatizirane obrade osobnih podataka 1 , kao i suradnju u provedbi pravila o zaštiti podataka.

ČLANAK 14.

Suradnja u području migracija, azila i upravljanja granicama

1.    Stranke ponovno potvrđuju važnost uspostave sveobuhvatnog dijaloga o svim pitanjima povezanima s migracijama, uključujući zakonite migracije u skladu s nadležnostima Europske unije i nacionalnim nadležnostima, glavne uzroke nezakonitih migracija, međunarodnu zaštitu te sprečavanje i borbu protiv nezakonitih migracija, krijumčarenja migranata i trgovanja ljudima.

2.    Suradnja se temelji na posebnoj procjeni potreba izvršenoj u međusobnom savjetovanju stranaka te se provodi u skladu s njihovim relevantnim zakonodavstvom. Posebno je usmjerena na:

(a)    rješavanje glavnih uzroka nezakonitih migracija;

(b)    razvoj i provedbu nacionalnog zakonodavstva i prakse u području međunarodne zaštite u skladu s univerzalnim načelima i normama te osiguravanje poštovanja načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja;

(c)    priznavanje relevantnosti Deklaracije iz New Yorka o izbjeglicama i migrantima 2 te jačanje međunarodne i regionalne suradnje u okviru Ujedinjenih naroda i relevantnih regionalnih foruma;

(d)    pravila o prihvatu, prava i status prihvaćenih osoba, pravedno postupanje sa strancima čiji je boravak zakonit i njihovu integraciju, obrazovanje i osposobljavanje te mjere protiv rasizma i ksenofobije;

(e)    uspostavu djelotvorne i preventivne politike protiv nezakonitih migracija, krijumčarenja migranata i trgovanja ljudima u skladu s Konvencijom Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta 3 i njezinih protokola koji su stupili na snagu za stranke, uključujući pitanje kako se boriti protiv mreža krijumčara, onesposobljavati kriminalne mreže uključene u trgovinu ljudima i zaštititi žrtve trgovanja ljudima;

(f)    pitanja kao što su organizacija, osposobljavanje, najbolja praksa i druge operativne mjere za rješavanje problema povezanih s migracijama, posebno u vezi s nezakonitim migracijama, sigurnošću isprava, viznom politikom s ciljem olakšavanja mobilnosti građana te sustavima za upravljanje granicama i informiranje o migracijama; i

(g)    pitanja koja se odnose na rad i zaštitu prava zakonitih migranata i članova njihovih obitelji u skladu s međunarodnim normama.

ČLANAK 15.

Ponovni prihvat i borba protiv nezakonitih migracija

1.    U okviru suradnje na sprečavanju i suzbijanju nezakonitih migracija stranke su suglasne da:

(a)    Republika Uzbekistan ponovno prihvati sve svoje državljane koji ne ispunjavaju ili koji više ne ispunjavaju uvjete na snazi za ulazak, prisutnost ili boravak na državnom području države članice Europske unije na zahtjev te države članice i bez nepotrebne odgode;

(b)    svaka država članica Europske unije ponovno prihvati svoje državljane koji ne ispunjavaju ili koji više ne ispunjavaju uvjete na snazi za ulazak, prisutnost ili boravak na državnom području Republike Uzbekistana na zahtjev Republike Uzbekistana i bez nepotrebne odgode; i

(c)    države članice Europske unije i Republika Uzbekistan svojim državljanima osiguravaju odgovarajuće putne isprave u tu svrhu u roku od 30 dana od datuma na koji je stranka koja podnosi zahtjev podnijela zahtjev za ponovni prihvat, među ostalim elektroničkim putem, sastavljen u skladu s obrascem iz Priloga [x] (uključujući, ako je moguće, isprave kojima se dokazuje državljanstvo).

Ako putna isprava nije izdana u tom roku, stranke mogu upotrijebiti „europsku putnu ispravu za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom” (Uredba (EU) 2016/1953 Europskog parlamenta i Vijeća) ili sličnu putnu ispravu Republike Uzbekistana.

Ako osoba koju treba ponovno prihvatiti ne posjeduje nikakve isprave ili druge dokaze svojeg državljanstva, nadležna diplomatska i konzularna predstavništva predmetne države članice Europske unije ili Republike Uzbekistana, na zahtjev Republike Uzbekistana ili predmetne države članice Europske unije, u potpunosti surađuju radi utvrđivanja državljanstva te osobe.

2.    Stranke mogu razmotriti moguće pregovore o:

(a)    sporazumu između Europske unije i Republike Uzbekistana kojim se uređuju posebni postupci i obveze država članica Europske unije i Republike Uzbekistana u pogledu ponovnog prihvata;

(b)    sporazumu o pojednostavnjenju izdavanja viza za građane Europske unije i Republike Uzbekistana.

ČLANAK 16.

Sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma

1.    Stranke surađuju radi sprečavanja i djelotvorne borbe protiv korištenja svojih financijskih institucija i određenih nefinancijskih poduzeća i zanimanja za pranje novca ili financiranje terorizma.

2.    U tu svrhu one u okviru svojeg zakonodavstva razmjenjuju informacije i surađuju kako bi se osigurala djelotvorna i potpuna provedba preporuka Stručne skupine za financijsko djelovanje (dalje u tekstu „FATF”) i drugih normi koje su donijela relevantna međunarodna tijela koja djeluju u tom području. Takva suradnja može, među ostalim, uključivati identifikaciju, praćenje, zapljenu, oduzimanje i povrat imovine ili sredstava koji potječu od prihoda ostvarenih kriminalom. Za tu razmjenu informacija stranke upotrebljavaju sigurne i pouzdane kanale, kao što su oni navedeni u Povelji skupine financijsko-obavještajnih jedinica Egmont, te pritom poštuju načela za razmjenu informacija.

ČLANAK 17.

Nedopuštene droge

1.    Stranke surađuju kako bi osigurale uravnotežen i cjelovit pristup nedopuštenim drogama i novim psihoaktivnim tvarima utemeljen na dokazima.

2.    Cilj je politika i aktivnosti povezanih s drogama jačanje struktura za sprečavanje i suzbijanje nedopuštenih droga, smanjenje ponude, trgovine i potražnje za nedopuštenim drogama te ublažavanje zdravstvenih i socijalnih posljedica zloporabe droga radi smanjenja štete. Stranke surađuju kako bi spriječile zloupotrebu kemijskih prekursora koji se koriste za nedopuštenu proizvodnju opojnih droga te psihotropnih i novih psihoaktivnih tvari.

3.    Stranke se dogovaraju o načinima suradnje koji su potrebni za postizanje ciljeva iz stavka 1. Mjere se temelje na zajednički dogovorenim načelima utvrđenima u konvencijama UN-a o kontroli droga i drugim međunarodnim sporazumima kojih su stranke.

ČLANAK 18.

Borba protiv organiziranog kriminala i korupcije

1.    Stranke surađuju u suzbijanju i sprečavanju kriminalnih i nezakonitih aktivnosti, uključujući transnacionalne aktivnosti, organizirane ili ostale, kao što su:

(a)    krijumčarenje migranata;

(b)    trgovanje ljudima;

(c)    krijumčarenje vatrenog oružja i trgovina njime, uključujući malo i lako oružje;

(d)    krijumčarenje nedopuštenih droga, psihotropnih tvari i prekursora te trgovina njima;

(e)    krijumčarenje robe i trgovina njome;

(f)    nezakonite gospodarske i financijske aktivnosti kao što su krivotvorenje, paralelni uvoz i kršenje prava intelektualnog vlasništva, porezna prijevara i prijevara u javnoj nabavi;

(g)    pronevjera u projektima koje financiraju međunarodni donatori;

(h)    svi oblici korupcije u privatnom i javnom sektoru;

(i)    krivotvorenje dokumenata i davanje lažnih izjava; i

(j)    kibernetički kriminal.

2.    Stranke jačaju bilateralnu, regionalnu i međunarodnu suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva. Stranke djelotvorno provode relevantne međunarodne norme, posebno one sadržane u Konvenciji UN-a protiv transnacionalnog organiziranog kriminala iz 2000. i njezinim protokolima kojih su stranke.

3.    Stranke surađuju u sprečavanju i borbi protiv korupcije u skladu s relevantnim međunarodnim normama, posebno onima sadržanima u Konvenciji UN-a protiv korupcije i preporukama koje proizlaze iz procjena na temelju te konvencije.

ČLANAK 19.

Borba protiv terorizma

1.    Stranke ponovno potvrđuju važnost suzbijanja i sprečavanja terorizma te su suglasne surađivati na bilateralnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini radi sprečavanja i suzbijanja terorizma u svim njegovim oblicima i pojavama.

2.    Stranke su suglasne da je važno da se suzbijanje terorizma provodi uz potpuno poštovanje vladavine prava te u potpunosti u skladu s međunarodnim pravom, uključujući međunarodno humanitarno pravo, načela Povelje UN-a i sve relevantne međunarodne instrumente za borbu protiv terorizma i ljudska prava kojih su stranke.

3.    Stranke naglašavaju važnost univerzalne ratifikacije i provedbe svih relevantnih ugovora UN-a koji se odnose na borbu protiv terorizma. Stranke su suglasne promicati dijalog o nacrtu sveobuhvatne konvencije o međunarodnom terorizmu te surađivati u provedbi Globalne protuterorističke strategije UN-a i svih relevantnih rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a.

4.    Stranke ponovno potvrđuju važnost pristupa borbi protiv terorizma u okviru izvršavanja zakonodavstva i pravosuđa te su suglasne surađivati na sprečavanju i suzbijanju terorizma, posebno:

(a)    razmjenom informacija o terorističkim skupinama i pojedincima te njihovim mrežama podrške u skladu s međunarodnim i nacionalnim pravom, među ostalim u pogledu zaštite podataka i privatnosti;

(b)    razmjenom iskustava u pogledu sprečavanja i suzbijanja terorizma, sredstava i metoda i njihovih tehničkih aspekata, kao i u osposobljavanju, u skladu s primjenjivim pravom;

(c)    razmjenom stajališta o radikalizaciji i novačenju te načinima suzbijanja radikalizacije i promicanja deradikalizacije i rehabilitacije;

(d)    razmjenom stajališta i iskustava o prekograničnom kretanju i putovanju osumnjičenika za terorizam, kao i o terorističkim prijetnjama;

(e)    dijeljenjem primjera najbolje prakse u području zaštite ljudskih prava u borbi protiv terorizma, posebno u pogledu kaznenih postupaka;

(f)    osiguravanjem kriminalizacije kaznenih djela terorizma i poduzimanjem mjera za borbu protiv financiranja terorizma; i

(g)    poduzimanjem mjera protiv kemijskih, bioloških, radioloških i nuklearnih terorističkih prijetnji te potrebnih mjera za sprečavanje stjecanja, prijenosa i upotrebe kemijskih, bioloških, radioloških i nuklearnih materijala u svrhu terorizma, kao i za sprečavanje nezakonitih radnji u kemijskim, biološkim, radiološkim i nuklearnim postrojenjima s visokom razinom rizika.

5.    Suradnja se temelji na relevantnim raspoloživim procjenama i odvija se putem međusobnog savjetovanja stranaka.

ČLANAK 20.

Pravosudna suradnja

1.    Stranke jačaju postojeću suradnju u području uzajamne pravne pomoći i izručenja na temelju međunarodnih sporazuma kojih su stranke. Stranke jačaju postojeće mehanizme i, prema potrebi, razmatraju razvoj novih mehanizama za olakšavanje međunarodne suradnje u tom području.

2.    Stranke razvijaju pravosudnu suradnju u području uzajamne pravne pomoći u građanskim, trgovačkim i kaznenim stvarima, posebno u pregovorima o bilateralnim sporazumima i multilateralnim konvencijama o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima i multilateralnim konvencijama o pravosudnoj suradnji u građanskim stvarima, uključujući konvencije Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu, te u sklapanju i provedbi tih sporazuma i konvencija.

ČLANAK 21.

Konzularna zaštita

Republika Uzbekistan prihvaća da diplomatska i konzularna tijela država članica Europske unije koje imaju stalno predstavništvo u Republici Uzbekistanu mogu pružiti zaštitu svakom državljaninu svake države članice Europske unije koja nema stalno predstavništvo u Republici Uzbekistanu koje bi mu u takvom slučaju moglo djelotvorno pružiti konzularnu zaštitu, uz iste uvjete kao državljanima te države članice Europske unije.

GLAVA IV.

TRGOVINA I PITANJA POVEZANA S TRGOVINOM

POGLAVLJE 1.

HORIZONTALNE ODREDBE

ČLANAK 22.

Ciljevi

Ciljevi su ove glave sljedeći:

(a)    širenje, diversifikacija i olakšavanje trgovine između stranaka, posebno odredbama o olakšavanju carinskih postupaka i trgovine, smanjenju tehničkih prepreka trgovini te onima povezanima sa sanitarnim i fitosanitarnim mjerama, uz očuvanje prava svake stranke da donosi propise kako bi se ostvarili ciljevi javne politike;

(b)    olakšavanje trgovine uslugama i ulaganja između stranaka, među ostalim slobodnim prijenosom tekućih plaćanja i olakšavanjem kretanja kapitala;

(c)    djelotvorno i uzajamno otvaranje tržišta javne nabave stranaka;

(d)    promicanje inovacija i kreativnosti osiguravanjem odgovarajuće i djelotvorne zaštite svih prava intelektualnog vlasništva;

(e)    promicanje uvjeta kojima se potiče nenarušeno tržišno natjecanje u gospodarskim djelatnostima stranaka, osobito u smislu trgovine i ulaganja među njima;

(f)    razvoj međunarodne trgovine na način koji doprinosi održivom razvoju u njegovoj gospodarskoj, socijalnoj i okolišnoj dimenziji;

(g)    uspostava djelotvornog, pravednog i predvidljivog mehanizma za rješavanje sporova o tumačenju i primjeni ove glave.

ČLANAK 23.

Definicije

Za potrebe ove glave:

(a)    „Sporazum o poljoprivredi” znači Sporazum o poljoprivredi iz Priloga 1.A Sporazumu o WTO-u;

(b)    „Sporazum o postupcima izdavanja uvoznih dozvola” znači Sporazum o postupcima izdavanja uvoznih dozvola iz Priloga 1.A Sporazumu o WTO-u;

(c)    „Antidampinški sporazum” znači Sporazum o provedbi članka VI. GATT-a iz 1994. iz Priloga 1.A Sporazumu o WTO-u;

(d)    „dani” znači kalendarski dani, uključujući vikende i praznike;

(e)    „Ugovor o energetskoj povelji” znači Ugovor o energetskoj povelji, sklopljen u Lisabonu 17. prosinca 1994.;

(f)    „postojeći” znači onaj koji je na snazi na dan stupanja na snagu ovog Sporazuma;

(g)    „GATT iz 1994.” znači Opći sporazum o carinama i trgovini iz 1994. iz Priloga 1.A Sporazumu o WTO-u;

(h)    „GATS” znači Opći sporazum o trgovini uslugama iz Priloga 1.B Sporazumu o WTO-u;

(i)    „mjera” uključuje svaku mjeru, u obliku zakona, drugog propisa, pravila, postupka, odluke, upravnog akta ili u bilo kojem drugom obliku 4 ;

(j)    „mjere stranke” znači mjere koje donose ili provode 5 :

i.    središnje, regionalne ili lokalne uprave ili tijela; i

ii.    nevladina tijela pri izvršavanju ovlasti koje su im povjerile središnje, regionalne ili lokalne uprave ili tijela;

(k)    „osoba” znači fizička osoba ili pravna osoba;

(l)    „revidirana Konvencija iz Kyota” znači Međunarodna konvencija o pojednostavnjenju i usklađivanju carinskih postupaka, sastavljena u Kyotu 18. svibnja 1973., kako je izmijenjena;

(m)    „Sporazum o zaštitnim mjerama” znači Sporazum o zaštitnim mjerama iz Priloga 1.A Sporazumu o WTO-u;

(n)    „Sporazum o SCM-u” znači Sporazum o subvencijama i kompenzacijskim mjerama iz Priloga 1.A Sporazumu o WTO-u;

(o)    „Sporazum o SPS-u” znači Sporazum o primjeni sanitarnih i fitosanitarnih mjera iz Priloga 1.A Sporazumu o WTO-u;

(p)    „Sporazum o TBT-u” znači Sporazum o tehničkim preprekama u trgovini iz Priloga 1.A Sporazumu o WTO-u;

(q)    „treća zemlja” znači zemlja ili područje izvan zemljopisnog područja primjene ovog Sporazuma;

(r)    „Sporazum o olakšavanju trgovine” znači Sporazum o olakšavanju trgovine iz Priloga 1.A Sporazumu o WTO-u;

(s)    „Sporazum o TRIPS-u” znači Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva iz Priloga 1.C Sporazumu o WTO-u;

(t)    „Bečka konvencija o pravu međunarodnih ugovora” znači Bečka konvencija o pravu međunarodnih ugovora, potpisana u Beču 23. svibnja 1969.;

(u)    „Deklaracija iz Arushe Svjetske carinske organizacije” znači Deklaracija Vijeća za carinsku suradnju o integritetu u području carine, potpisana u Arushi u Tanzaniji 7. srpnja 1993.;

(v)    „Sporazum o WTO-u” znači Sporazum iz Marakeša o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije, potpisan 15. travnja 1994.;

(w)    „WTO” znači Svjetska trgovinska organizacija.

ČLANAK 24.

Odnos prema drugim međunarodnim sporazumima

1.    Stranke potvrđuju međusobna prava i obveze koje proizlaze iz međunarodnih sporazuma kojih su stranke.

2.    Ništa u ovom Sporazumu ne tumači se kao da se od stranaka zahtijeva da postupaju protivno svojim obvezama iz Sporazuma o WTO-u.

ČLANAK 25.

Upućivanja na zakone i druge propise te druge sporazume

1.    Svako upućivanje u ovoj glavi na zakone i druge propise, općenito ili upućivanjem na određeni zakon, uredbu ili direktivu, smatra se upućivanjem na zakone i druge propise kako su izmijenjeni, osim ako je drukčije navedeno.

2.    Za svako upućivanje ili uključivanje upućivanjem u ovoj glavi na druge sporazume ili pravne instrumente u cijelosti ili djelomično smatra se, osim ako je drukčije navedeno, da uključuje:

(a)    povezane priloge, protokole, bilješke, bilješke o tumačenju i bilješke s objašnjenjima; i

(b)    sporazume koji zamjenjuju sporazume čije su stranke ovog Sporazuma stranke ili izmjene koje obvezuju stranke, osim ako se upućivanjem potvrđuju postojeća prava.

ČLANAK 26.

Pravo na poduzimanje mjera na temelju domaćeg zakonodavstva

Stranka ne predviđa pravo na poduzimanje mjera protiv druge stranke u skladu sa svojim zakonodavstvom na osnovi toga da mjera druge stranke nije u skladu s ovim Sporazumom.

ČLANAK 27.

Posebne zadaće Vijeća za suradnju koje djeluje u sastavu za trgovinu

1.    Kad Vijeće za suradnju obavlja neku od zadaća koje su mu dodijeljene u vezi s ovom glavom, ono se sastoji od predstavnika stranaka odgovornih za pitanja povezana s trgovinom, u skladu s pravnim okvirima stranaka, ili njihovih zamjenika.

2.    Vijeće za suradnju koje djeluje u sastavu za trgovinu:

(a)    ovlašteno je, na temelju zajedničkog pristanka te nakon završetka odgovarajućih unutarnjih postupaka stranaka, kako je predviđeno njihovim zakonodavstvom, donositi odluke radi izmjene sljedećeg:

i.    priloga 5.-A, 5.-B, 5.-C i 5.-D;

ii.    Priloga 6.;

iii.    priloga 7.-A, 7.-B i 7.-C;

iv.    Priloga 9.-A;

v.    priloga 14.-A i 14.-B;

vi.    Protokola I.;

(b)    može donositi odluke o tumačenju ove glave;

(c)    može osnovati pododbore sastavljene od predstavnika stranaka, uz one osnovane na temelju ove glave, i dodijeliti im zadaće u okviru svoje nadležnosti, što uključuje izmjenu dodijeljenih funkcija ili raspuštanje osnovanog pododbora.

3.    Izmjene iz stavka 2. točke (a) potvrđuju se razmjenom diplomatskih nota između stranaka i stupaju na snagu po primitku posljednje note, osim ako se stranke dogovore drukčije.

4.    Vijeće za suradnju koje djeluje u sastavu za trgovinu donosi odluke i daje odgovarajuće preporuke nakon završetka odgovarajućih unutarnjih postupaka stranaka, kako je predviđeno njihovim zakonodavstvom.

5.    Ako nije moguće održati sastanke Vijeća za suradnju, odluke iz stavka 2. mogu se donijeti pisanim postupkom.

ČLANAK 28.

Posebne zadaće Odbora za suradnju koji djeluje u sastavu za trgovinu

1.    Kad Odbor za suradnju obavlja bilo koju od zadaća koje su mu dodijeljene na temelju ove glave, sastoji se od predstavnika stranaka odgovornih za pitanja povezana s trgovinom ili njihovih zamjenika.

2.    Odbor za suradnju koji djeluje u sastavu za trgovinu posebno ima sljedeće zadaće:

(a)    pomaže Vijeću za suradnju u obavljanju njegovih zadaća povezanih s trgovinskim pitanjima;

(b)    prati pravilnu provedbu i primjenu ove glave; u tom smislu i ne dovodeći u pitanje prava utvrđena u poglavlju 14., svaka stranka može uputiti na raspravu u okviru Odbora za suradnju bilo koje pitanje koje se odnosi na primjenu ili tumačenje ove glave;

(c)    nadzire, prema potrebi, daljnji razvoj ove glave i evaluira rezultate dobivene njezinom primjenom;

(d)    nastoji pronaći odgovarajuće načine sprečavanja i rješavanja problema koji bi mogli nastati u područjima obuhvaćenima ovom glavom; i

(e)    nadzire rad pododbora osnovanih na temelju ove glave.

3.    Pri obavljanju svojih zadaća iz stavka 2. Odbor za suradnju može davati prijedloge za donošenje izmjena kako je navedeno u članku 27. stavku 2. točki (a) ili donositi odluke o tumačenju kako je navedeno u članku 27. stavku 2. točki (b) ako u tom trenutku nije moguće održati sastanke Vijeća za suradnju.

4.    Odbor za suradnju koji djeluje u sastavu za trgovinu donosi odluke i daje odgovarajuće preporuke nakon završetka odgovarajućih unutarnjih postupaka stranaka, kako je predviđeno njihovim zakonodavstvom.

ČLANAK 29.

Koordinatori

1.    Svaka stranka imenuje koordinatora za ovu glavu u roku od 60 dana od stupanja na snagu ovog Sporazuma i stranke se međusobno obavješćuju o podacima za kontakt.

2.    Koordinatori zajednički utvrđuju dnevni red sastanaka Vijeća za suradnju i Odbora za suradnju u skladu s ovim poglavljem te provode sve druge potrebne pripreme i prema potrebi poduzimaju daljnje mjere na temelju odluka tih tijela.

ČLANAK 30.

Pododbori

1.    Pododbori su sastavljeni od predstavnika Europske unije, s jedne strane, i predstavnika Republike Uzbekistana, s druge strane.

2.    Pododbori se sastaju u roku od godinu dana od datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma, a nakon toga jednom godišnje ili na zahtjev stranke ili Odbora za suradnju na odgovarajućoj razini. Sastanci se ujedno mogu održavati putem bilo kojeg tehnološkog sredstva koje je dostupno strankama. Fizički sastanci održavaju se naizmjenično u Bruxellesu ili Taškentu.

3.    Pododborima supredsjedaju predstavnici obiju stranaka.

POGLAVLJE 2.

TRGOVINA ROBOM

ČLANAK 31.

Područje primjene

Osim ako je ovim Sporazumom predviđeno drukčije, ovo se poglavlje primjenjuje na trgovinu robom stranke.

ČLANAK 32.

Definicije

Za potrebe ovog poglavlja:

(a)     „konzularne transakcije” znači postupak dobivanja od konzula stranke uvoznice na državnom području stranke izvoznice ili na državnom području treće strane, konzularnog računa ili konzularne vize za trgovački račun, potvrde o podrijetlu, manifesta, izvozne deklaracije pošiljatelja ili druge carinske dokumentacije povezane s uvozom robe;

(b)     „carine” znači carine ili pristojbe bilo koje vrste koje su uvedene na uvoz ili u vezi s uvozom robe; ne uključuje:

i.    pristojbe istovjetne unutarnjim porezima predviđene u skladu s člankom 34. ovog Sporazuma;

ii.    antidampinške, posebne zaštitne, kompenzacijske ili zaštitne pristojbe koje se primjenjuju u skladu s GATT-om iz 1994., Antidampinškim sporazumom, Sporazumom o poljoprivredi, Sporazumom o SCM-u odnosno Sporazumom o zaštitnim mjerama; i

iii.    naknade i druge pristojbe uvedene na uvoz ili u vezi s uvozom koje su iznosom ograničene na približni trošak pruženih usluga;

(c)     „postupak izdavanja izvoznih dozvola” znači upravni postupak u okviru kojeg se zahtijeva da se relevantnom upravnom tijelu ili relevantnim upravnim tijelima, kao preduvjet za izvoz s carinskog područja stranke izvoznice, podnese zahtjev ili druga dokumentacija (uz onu koja se zahtijeva za potrebe carinjenja);

(d)     „roba stranke” znači domaća roba kako se tumači u GATT-u iz 1994.;

(e)     „harmonizirani sustav” ili „HS” znači Harmonizirani sustav nazivlja i brojčanog označivanja robe, uključujući sve njegove pravne napomene i izmjene koje je izradila Svjetska carinska organizacija;

(f)    „postupak izdavanja uvoznih dozvola” znači upravni postupak u okviru kojeg se zahtijeva da se relevantnom upravnom tijelu ili relevantnim upravnim tijelima, kao preduvjet za uvoz na carinsko područje stranke uvoznice, podnese zahtjev ili druga dokumentacija (uz onu koja se zahtijeva za potrebe carinjenja);

(g)     „popravak” znači bilo koji postupak obrade koji se poduzima na robi radi otklanjanja kvarova u radu ili materijalne štete i koji podrazumijeva ponovno uspostavljanje izvorne funkcije robe, ili radi osiguravanja sukladnosti s tehničkim zahtjevima za njezinu upotrebu, bez čega se roba više ne bi mogla upotrebljavati na uobičajeni način u svrhe za koje je bila namijenjena. Popravak robe uključuje obnovu i održavanje, ali ne uključuje aktivnost ili obradu kojom se:

i.    uništavaju osnovne značajke robe ili stvara nova ili tržišno različita roba;

ii.    nedovršena roba pretvara u gotovu robu; ili

iii.    poboljšavaju ili nadograđuju tehnička svojstva robe.

ČLANAK 33.

Tretman najpovlaštenije nacije

1.    Svaka stranka odobrava za robu druge stranke tretman najpovlaštenije nacije u skladu s člankom I. GATT-a iz 1994., koji se mutatis mutandis ugrađuje u ovaj Sporazum i postaje njegov sastavni dio.

2.    Stavak 1. ne primjenjuje se u odnosu na povlašteni tretman koji je jedna od stranaka dodijelila za robu treće zemlje u skladu s GATT-om iz 1994.

ČLANAK 34.

Nacionalni tretman unutarnjih poreza i propisa

Svaka stranka odobrava nacionalni tretman za robu druge stranke u skladu s člankom III. GATT-a iz 1994., uključujući njegove napomene i dodatne odredbe. U tu se svrhu članak III. GATT-a iz 1994. te njegove napomene i dodatne odredbe mutatis mutandis ugrađuju u ovaj Sporazum i postaju njegov sastavni dio.

U odnosu na Republiku Uzbekistan za duhanske proizvode, alkoholna pića i bijeli šećer bez aroma ili aditiva za bojenje, ovaj se članak primjenjuje 10 godina od datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma ili od dana na koji Republika Uzbekistan postane članica WTO-a, ovisno o tome što nastupi ranije.

ČLANAK 35.

Uvozna i izvozna ograničenja

Nijedna stranka ne donosi niti provodi bilo kakvu zabranu ili ograničenje na uvoz robe druge stranke ili na izvoz ili prodaju za izvoz robe s odredištem na državnom području druge stranke, osim u skladu s člankom XI. GATT-a iz 1994. i njegovim napomenama i dodatnim odredbama. U tu se svrhu članak XI. GATT-a iz 1994. te njegove napomene i dodatne odredbe mutatis mutandis ugrađuju u ovaj Sporazum i postaju njegov sastavni dio.

ČLANAK 36.

Izvozne carine, porezi ili druge pristojbe

1.    U interesu razvoja trgovinskog partnerstva i kako bi dodatno olakšale mogućnosti međusobnog trgovanja, stranke nastoje ne uvoditi nove carine, poreze ili druge pristojbe bilo koje vrste koje se naplaćuju na izvoz robe u drugu stranku ili u vezi s izvozom robe u drugu stranku, ili unutarnji porez ili druge pristojbe na robu izvezenu u drugu stranku koji premašuju porez ili pristojbe koji bi se naplaćivali na sličnu robu kada je namijenjena domaćoj potrošnji, ili bilo kakve druge mjere s istovjetnim učinkom.

2.    Ako stranka odobri povoljniji tretman u pogledu izvoznih carina, poreza ili drugih pristojbi za svoj izvoz u treću stranu, ta strana primjenjuje isti tretman na izvoz namijenjen drugoj stranci.

2.    U iznimnim okolnostima stranka može primijeniti mjeru iz stavka 1. ovog članka na drugu stranku. Stranka koja primjenjuje takvu mjeru na svojim službenim internetskim stranicama objavljuje relevantne informacije 60 dana prije stupanja takve mjere na snagu, uključujući očekivano trajanje primjene.

ČLANAK 37.

Kontrola izvoza robe s dvojnom namjenom

Stranke su suglasne da će razmjenjivati informacije i primjere dobre prakse o kontroli izvoza robe s dvojnom namjenom radi promicanja suradnje na kontrolama izvoza između Europske unije i Republike Uzbekistana.

ČLANAK 38.

Naknade i formalnosti

1.    Naknade i druge pristojbe koje stranka naplaćuje na uvoz ili izvoz ili u vezi s uvozom ili izvozom robe druge stranke ograničavaju se na približni trošak pruženih usluga i ne čine neizravnu zaštitu domaće robe ili oporezivanje uvoza ili izvoza u fiskalne svrhe.

2.    Svaka stranka odmah objavljuje sve naknade i pristojbe koje naplaćuje u vezi s uvozom ili izvozom u obliku koji državnim tijelima, trgovcima i drugim zainteresiranim stranama omogućuje da se o njima informiraju.

3.    Nijedna stranka ne smije zahtijevati konzularne transakcije, uključujući s time povezane naknade i pristojbe, za uvoz bilo koje robe druge stranke.

ČLANAK 39.

Popravljena roba

1.    Nijedna stranka ne primjenjuje carinu na robu, neovisno o njezinu podrijetlu, koja ponovno ulazi na carinsko područje te stranke nakon što je bila privremeno izvezena iz njezina carinskog područja u carinsko područje druge stranke radi popravka.

2.    Stavak 1. ne primjenjuje se na robu uvezenu na carinsko skladište, u zone slobodne trgovine ili pod sličnim statusom, koja se potom izvozi radi popravka i ne uvozi se ponovno na carinsko skladište, u zone slobodne trgovine ili pod sličnim statusom.

3.    Nijedna stranka ne primjenjuje carinu na robu, neovisno o njezinu podrijetlu, koja se privremeno uvozi s carinskog područja druge stranke radi popravka.

ČLANAK 40.

Privremeni uvoz robe

Stranka odobrava drugoj stranci oslobođenje od uvoznih pristojbi i carina na privremeno uvezenu robu, u slučajevima i u skladu s postupcima utvrđenima bilo kojom međunarodnom konvencijom o privremenom uvozu robe, koja je za nju obvezujuća. To se oslobođenje primjenjuje u skladu sa zakonodavstvom svake stranke.

ČLANAK 41.

Provoz

Članak V. GATT-a iz 1994. ugrađuje se u ovaj Sporazum i postaje njegov sastavni dio.

Stranke poduzimaju sve potrebne mjere za olakšavanje provoza energetske robe, u skladu s načelom slobodnog provoza i člankom 7. Ugovora o energetskoj povelji.

ČLANAK 42.

Označivanje podrijetla

1.    Ako Republika Uzbekistan zahtijeva oznaku podrijetla za robu uvezenu iz Europske unije, prihvaća oznaku podrijetla „Made in EU” ili jednakovrijednu oznaku na jeziku u skladu sa zahtjevima za označivanje podrijetla Republike Uzbekistana pod uvjetima koji nisu manje povoljni od onih koji se primjenjuju na oznake podrijetla država članica Europske unije.

2.    Za potrebe oznake podrijetla „Made in EU” Republika Uzbekistan tretira Europsku uniju kao jedinstveno područje.

ČLANAK 43.

Postupci izdavanja uvoznih dozvola

1.    Svaka stranka donosi i provodi postupke izdavanja uvoznih dozvola u skladu s člancima od 1. do 3. Sporazuma WTO-a o postupcima izdavanja uvoznih dozvola. U tu se svrhu članci od 1. do 3. Sporazuma o postupcima izdavanja uvoznih dozvola mutatis mutandis ugrađuju u ovaj Sporazum i postaju njegov sastavni dio.

2.    Stranka koja donese postupke izdavanja dozvola ili izmijeni postojeće postupke izdavanja dozvola o tome obavješćuje drugu stranku u roku od 90 dana od objave. Ta obavijest sadržava informacije propisane člankom 5. stavkom 2. Sporazuma o postupcima izdavanja uvoznih dozvola. Smatra se da stranka postupa u skladu s ovom odredbom ako je o relevantnom postupku izdavanja uvoznih dozvola ili njegovim izmjenama obavijestila Odbor za izdavanje uvoznih dozvola iz članka 4. Sporazuma o izdavanju uvoznih dozvola, uključujući informacije navedene u članku 5. stavku 2. tog sporazuma. Za Republiku Uzbekistan obveza obavješćivanja Odbora za izdavanje uvoznih dozvola primjenjuje se od datuma na koji Republika Uzbekistan postane članica WTO-a.

3.    Na zahtjev stranke druga stranka odmah dostavlja sve relevantne informacije, uključujući informacije navedene u članku 5. stavku 2. Sporazuma o postupcima izdavanja uvoznih dozvola, o svim postupcima izdavanja uvoznih dozvola koje namjerava donijeti, koje je donijela ili koje primjenjuje, kao i o izmjenama postojećih postupaka izdavanja dozvola.

ČLANAK 44.

Postupci izdavanja izvoznih dozvola 6

1.    Svaka stranka objavljuje sve nove postupke izdavanja izvoznih dozvola ili izmjene postojećeg postupka izdavanja izvoznih dozvola u obliku koji državnim tijelima, trgovcima i drugim zainteresiranim stranama omogućuje da se o njima informiraju. Takve se informacije, kad je to izvedivo, objavljuju najkasnije 45 dana prije stupanja na snagu novog postupka izdavanja izvoznih dozvola ili izmjene postojećeg postupka izdavanja izvoznih dozvola, a u svakom slučaju najkasnije na datum na koji takav postupak ili izmjena stupi na snagu.

2.    Objave postupaka izdavanja izvoznih dozvola sadržavaju sljedeće:

(a)    tekstove postupaka izdavanja izvoznih dozvola ili njihove izmjene;

(b)    robu koja podliježe svakom postupku izdavanja izvoznih dozvola;

(c)    opis svakog postupka podnošenja zahtjeva za izvoznu dozvolu i sve kriterije koje podnositelj zahtjeva mora ispuniti kako bi imao pravo podnijeti zahtjev za izvoznu dozvolu, primjerice posjedovanje dozvole za obavljanje djelatnosti, početak ili nastavak ulaganja ili poslovanje preko određenog oblika poslovne jedinice na državnom području stranke;

(d)    kontaktnu točku ili kontaktne točke od kojih zainteresirane osobe mogu dobiti dodatne informacije o uvjetima za dobivanje izvozne dozvole;

(e)    upravno tijelo ili upravna tijela kojima se treba podnijeti zahtjev ili druga relevantna dokumentacija;

(f)    opis svih mjera koje se provode u okviru postupka izdavanja izvoznih dozvola;

(g)    razdoblje tijekom kojeg će svaki postupak izdavanja izvoznih dozvola biti na snazi, osim ako postupak ostaje na snazi do povlačenja ili revizije u novoj publikaciji;

(h)    namjerava li stranka primjenjivati postupak izdavanja izvoznih dozvola za upravljanje izvoznom kvotom, ukupnu količinu i, prema potrebi, vrijednost kvote te datum otvaranja i zatvaranja kvote; i

(i)    sva izuzeća ili iznimke od zahtjeva za dobivanje izvozne dozvole, na koji način zatražiti ili iskoristiti ta izuzeća ili iznimke i kriterije za njihovo odobravanje.

3.    U roku od 30 dana od datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma svaka stranka obavješćuje drugu stranku o svojim postojećim postupcima izdavanja izvoznih dozvola. Stranka koja donese novi postupak izdavanja izvoznih dozvola ili izmijeni postojeći postupak izdavanja izvoznih dozvola obavješćuje drugu stranku o postupku ili izmjeni u roku od 90 dana od objave. Obavijest sadržava upućivanje na izvore u kojima su objavljene informacije propisane stavkom 2. te, prema potrebi, adresu relevantnih službenih internetskih stranica.

ČLANAK 45.

Trgovina nuklearnim materijalom

Suradnja povezana s trgovinom nuklearnim materijalom uređuje se Sporazumom o suradnji u području miroljubivog korištenja nuklearne energije između Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom) i Vlade Republike Uzbekistana od 6. listopada 2003.

POGLAVLJE 3.

MJERE ZA ZAŠTITU TRGOVINE

ČLANAK 46.

Opće odredbe

1.    Sljedeći tekstovi ugrađuju se mutatis mutandis u ovaj Sporazum i postaju njegov sastavni dio:

(a)    članak XIX. GATT-a iz 1994.;

(b)    Sporazum o zaštitnim mjerama;

(c)    članak VI. GATT-a iz 1994.;

(d)    Antidampinški sporazum; i

(e)    Sporazum o SCM-u.

2.    Na odredbe ovog poglavlja ne primjenjuju se odredbe poglavlja 14. glave IV. ovog Sporazuma.

ČLANAK 47.

Transparentnost

Stranke upotrebljavaju instrumente trgovinske zaštite (antidampinške, antisubvencijske i multilateralne zaštitne mjere) u potpunosti u skladu s relevantnim zahtjevima WTO-a te na temelju pravednog i transparentnog sustava.

Multilateralne zaštitne mjere

1.    Stranka koja pokreće istragu u vezi sa zaštitnim mjerama obavješćuje drugu stranku o tome pod uvjetom da potonja stranka ima znatan gospodarski interes.

2.    Za potrebe ovog članka smatra se da stranka ima znatan gospodarski interes ako je bila među pet najvećih dobavljača uvezenog proizvoda tijekom trogodišnjeg razdoblja koje prethodi datumu pokretanja istrage u vezi sa zaštitnim mjerama, mjereno u apsolutnom obujmu ili vrijednosti.

3.    Neovisno o stavcima 1., 2. i 4. stranka koja pokreće istragu u vezi sa zaštitnim mjerama i namjerava primijeniti zaštitne mjere dužna je na zahtjev druge stranke:

(a)    odmah dostaviti drugoj stranci ad hoc pisanu obavijest o svim relevantnim informacijama koje su dovele do pokretanja istrage u vezi sa zaštitnim mjerama i uvođenja zaštitnih mjera, uključujući, prema potrebi, informacije o pokretanju istrage u vezi sa zaštitnim mjerama, o privremenim nalazima i konačnim nalazima istrage;

(b)    te drugoj stranci ponuditi mogućnost savjetovanja.

4.    Pri odabiru mjera na temelju ovog članka stranke nastoje dati prednost mjerama koje najmanje ometaju bilateralnu trgovinu.

Antidampinške i kompenzacijske mjere

5.    Stranke neposredno nakon uvođenja privremenih mjera i prije konačne odluke potpuno i smisleno objavljuju sve bitne činjenice i razmatranja koji čine temelj za odluku o primjeni mjera, ne dovodeći u pitanje članak 6.5. Antidampinškog sporazuma i članak 12.4. Sporazuma o SCM-u. Informacije se objavljuju u pisanom obliku, a zainteresiranim stranama daje se dovoljno vremena da iznesu primjedbe o tim bitnim činjenicama i razmatranjima.

6.    Svakoj zainteresiranoj strani daje se mogućnost da bude saslušana kako bi izrazila svoja stajališta tijekom antidampinških i antisubvencijskih ispitnih postupaka, pod uvjetom da se time nepotrebno ne odgađa provođenje ispitnih postupaka.

ČLANAK 48.

Uzimanje u obzir javnog interesa

Tijekom ispitnog postupka u vezi s antidampinškim i kompenzacijskim pristojbama domaća industrija, potrošači, korisnici i uvoznici imaju pravo dostaviti relevantne informacije i podatke koje će istražna tijela razmotriti u skladu s relevantnim domaćim postupovnim pravilima.

Pravilo niže pristojbe

Ako stranka odluči uvesti antidampinšku pristojbu, iznos takve pristojbe ne smije biti viši od dampinške marže, ali može u načelu biti niži od te marže ako bi takva niža pristojba bila dostatna za uklanjanje štete nanesene domaćoj industriji.

POGLAVLJE 4.

CARINA

ČLANAK 49.

Carinska suradnja

1.    Stranke jačaju suradnju u području carine kako bi osigurale transparentno trgovinsko okruženje, olakšale trgovinu, poboljšale sigurnost lanca opskrbe, promicale zaštitu potrošača, zaustavile tokove robe kojom se povređuju prava intelektualnog vlasništva i kako bi se borile protiv krijumčarenja i drugih povreda carinskog zakonodavstva.

2.    U svrhu provedbe ciljeva iz stavka 1. ovog članka i u granicama raspoloživih resursa stranke surađuju, među ostalim, radi:

(a)    poboljšanja carinskog zakonodavstva te usklađivanja i pojednostavnjenja carinskih postupaka, u skladu s međunarodnim konvencijama i normama primjenjivima u području carina i olakšavanja trgovine, uključujući one koje su razvile Europska unija (uključujući carinske sheme), WTO i Svjetska carinska organizacija (posebno Revidiranu konvenciju iz Kyota);

(b)    uspostave modernih carinskih sustava, uključujući moderne tehnologije za carinjenje; odredbe za ovlaštene gospodarske subjekte; automatske analize i kontrole koje su utemeljene na riziku; pojednostavnjene postupke puštanja robe u promet; kontrole nakon carinjenja; transparentno određivanje carinske vrijednosti i odredbe za partnerstvo između carinskih tijela i poduzeća;

(c)    poticanja najviših standarda integriteta u području carine, posebno na granici, primjenom mjera koje odražavaju načela utvrđena u Deklaraciji iz Arushe Svjetske carinske organizacije;

(d)    razmjene primjera najbolje prakse i osiguravanja osposobljavanja i tehničke podrške za planiranje i izgradnju kapaciteta te za osiguravanje najviših standarda integriteta;

(e)    razmjene, prema potrebi, relevantnih informacija i podataka uz poštovanje pravila stranaka o povjerljivosti informacija i zaštiti osobnih podataka;

(f)    sudjelovanja u koordiniranim carinskim aktivnostima između carinskih tijela stranaka;

(g)    uspostave, kada je to relevantno i primjereno, uzajamnog priznavanja programa ovlaštenih gospodarskih subjekata i carinskih kontrola, uključujući jednakovrijedne mjere za olakšavanje trgovine;

(h)    pronalaženja, kada je to relevantno i primjereno, mogućnosti međusobnog povezivanja predmetnih sustava carinskog provoza.

ČLANAK 50.

Uzajamna administrativna pomoć

Stranke jedna drugoj pružaju uzajamnu administrativnu pomoć u carinskim pitanjima u skladu s Protokolom I.

ČLANAK 51.

Određivanje carinske vrijednosti

Sporazumom o provedbi članka VII. GATT-a iz 1994. iz Priloga 1.A Sporazumu o WTO-u uređuje se carinska vrijednost robe u trgovini između stranaka i on se mutatis mutandis ugrađuje u ovaj Sporazum i postaje njegov sastavni dio.

POGLAVLJE 5.

TEHNIČKE PREPREKE U TRGOVINI

ČLANAK 52.

Cilj

Cilj je ovog poglavlja olakšati trgovinu robom između stranaka sprečavanjem, utvrđivanjem i uklanjanjem nepotrebnih tehničkih prepreka u trgovini.

ČLANAK 53.

Područje primjene

1.    Ovo poglavlje primjenjuje se na pripremu, donošenje i primjenu svih normi, tehničkih propisa i postupaka ocjene sukladnosti kako su definirani u Sporazumu o TBT-u, a koji mogu utjecati na trgovinu robom između stranaka.

2.    Neovisno o stavku 1., ovo se poglavlje ne primjenjuje na:

(a)    nabavne specifikacije koje vladina tijela pripremaju za potrebe proizvodnje ili potrošnje tih tijela; ili

(b)    sanitarne i fitosanitarne mjere iz Priloga A Sporazumu o SPS-u, koje su obuhvaćene poglavljem 6.

ČLANAK 54.

Odnos prema Sporazumu o TBT-u

1.    Članci od 2.1. do 2.8., 2.11., 2.12., 3.1., 3.4., 3.5., 4., od 5.1. do 5.5., 5.8., 5.9., 6., 7.1., 7.4., 7.5., 8., 9. i prilozi 1. i 3. Sporazumu o TBT-u ugrađuju se u ovaj Sporazum i postaju njegov sastavni dio.

2.    Republika Uzbekistan mora dovršiti postupak približavanja svojeg normizacijskog sustava Sporazumu o TBT-u, posebno Kodeksu dobre prakse, uključujući dobrovoljnu prirodu normi kako je utvrđeno Sporazumom o TBT-u, u roku od pet godina od stupanja na snagu ovog Sporazuma.

3.    Upućivanja na „ovaj Sporazum” u Sporazumu o TBT-u, kako je ugrađen u ovaj Sporazum, tumače se, prema potrebi, kao upućivanja na ovaj Sporazum između Europske unije i Republike Uzbekistana.

4.    Pojam „članice” u odredbama Sporazuma o TBT-u koje su ugrađene u ovaj Sporazum znači stranke ovog Sporazuma.

ČLANAK 55.

Tehnički propisi

1.    Svaka stranka, u skladu sa svojim pravilima i postupcima, provodi procjenu regulatornog učinka planiranih tehničkih propisa.

2.    Svaka stranka procjenjuje raspoložive regulatorne i neregulatorne alternative predloženom tehničkom propisu kojima se mogu ostvariti legitimni ciljevi stranke u skladu s člankom 2.2. Sporazuma o TBT-u.

3.    Svaka stranka koristi relevantne međunarodne norme kao osnovu za svoje tehničke propise, osim ako stranka koja izrađuje tehničke propise može dokazati da bi takve međunarodne norme bile nedjelotvorna ili neprikladna sredstva za ostvarenje postavljenih legitimnih ciljeva.

4.    Međunarodne norme koje su razvile organizacije navedene u Prilogu 5.-A smatraju se relevantnim međunarodnim normama u smislu članka 2., članka 5. i Priloga 3. Sporazumu o TBT-u pod uvjetom da su te organizacije pri tom razvoju poštovale načela i postupke utvrđene u Odluci Odbora WTO-a za tehničke prepreke trgovini o načelima za razvoj međunarodnih normi, smjernica i preporuka u vezi s člankom 2., člankom 5. i Prilogom 3. Sporazumu o TBT-u.

5.    Na zahtjev bilo koje stranke Odbor za suradnju razmatra ažuriranje popisa iz Priloga 5-A.

6.    Ako stranka svoje tehničke propise nije donijela na temelju međunarodnih normi, na zahtjev druge stranke navodi sva bitna odstupanja od relevantnih međunarodnih normi i objašnjava razloge zbog kojih se te norme smatraju neprikladnima ili nedjelotvornima za postavljeni cilj te dostavlja znanstvene ili tehničke dokaze na kojima se temelji takva ocjena.

7.    Uz članke 2.3. i 2.4. Sporazuma o TBT-u, svaka stranka preispituje svoje tehničke propise kako bi povećala usklađenost tih propisa s relevantnim međunarodnim normama, uzimajući u obzir, među ostalim, svaku promjenu relevantnih međunarodnih normi ili svaku promjenu okolnosti koje su dovele do odstupanja od tih relevantnih međunarodnih normi.

8.    Pri izradi tehničkih propisa koji mogu imati znatan utjecaj na trgovinu svaka stranka, u skladu sa svojim pravilima i postupcima, omogućuje postupke putem kojih osobe stranaka mogu iznijeti svoje stavove u okviru javnog savjetovanja, osim ako dođe ili postoji opasnost da će doći do hitnih problema povezanih sa sigurnošću, zdravljem, zaštitom okoliša ili nacionalnom sigurnošću. Svaka stranka omogućuje osobama druge stranke sudjelovanje u takvom savjetovanju pod uvjetima koji nisu manje povoljni od onih koje primjenjuje na vlastite osobe te objavljuje rezultate tog postupka savjetovanja.

ČLANAK 56.

Norme

1.    Radi što opsežnijeg usklađivanja normi, svaka stranka potiče normizacijska tijela na svojem državnom području te regionalna normizacijska tijela, čiji su članovi stranka ili normizacijska tijela s njezina državnog područja, na:

(a)    sudjelovanje, u okviru svojih resursa, u radu relevantnih međunarodnih normizacijskih tijela na pripremi međunarodnih normi;

(b)    upotrebu relevantnih međunarodnih normi kao temelja normi koje razvijaju, osim kad bi te međunarodne norme bile nedjelotvorne ili neprikladne, na primjer zbog nedovoljne razine zaštite ljudskog života i zdravlja ili temeljnih klimatskih ili geografskih čimbenika ili temeljnih tehnoloških problema;

(c)    izbjegavanje udvostručavanja ili preklapanja s radom međunarodnih normizacijskih tijela;

(d)    preispitivanje, u redovitim vremenskim razmacima, nacionalnih i regionalnih normi čija osnova nisu relevantne međunarodne norme kako bi se povećala njihova usklađenost s odgovarajućim međunarodnim normama;

(e)    suradnju s relevantnim normizacijskim tijelima druge stranke u međunarodnim aktivnostima normizacije. Ta se suradnja može odvijati u međunarodnim normizacijskim tijelima ili na regionalnoj razini; i

(f)    poticanje bilateralne suradnje između njih i normizacijskih tijela druge stranke.

2.    Stranke bi trebale razmjenjivati informacije o:

(a)    svojoj upotrebi normi kao potpore tehničkim propisima;

(b)    svojim postupcima normizacije i o mjeri u kojoj se koristili međunarodne, regionalne ili podregionalne norme kao temelj za svoje nacionalne norme.

3.    Ako su norme postale obvezne uključivanjem u nacrt tehničkog propisa ili u postupak ocjenjivanja sukladnosti odnosno upućivanjem u tom nacrtu ili postupku, moraju se ispuniti obveze u pogledu transparentnosti utvrđene u članku 59. ovog Sporazuma.

ČLANAK 57.

Ocjenjivanje sukladnosti

1.    Odredbe iz članka 55. koje se odnose na pripremu, donošenje i primjenu tehničkih propisa primjenjuju se mutatis mutandis na postupke ocjenjivanja sukladnosti.

2.    Ako zahtijeva ocjenjivanje sukladnosti kao pozitivno jamstvo da je proizvod u skladu s tehničkim propisom, stranka:

(a)    odabire postupke ocjenjivanja sukladnosti razmjerne uključenim rizicima kako je utvrđeno na temelju procjene rizika;

(b)    razmatra korištenje izjave dobavljača o sukladnosti, tj. izjave o sukladnosti koju izdaje proizvođač na svoju vlastitu odgovornost i isključujući obvezno ocjenjivanje koje provodi treća strana, kao jamstva sukladnosti odnosno kao jedan od načina za dokazivanje sukladnosti s tehničkim propisima; i

(c)    drugoj stranci na zahtjev dostavlja informacije o kriterijima koji se upotrebljavaju za odabir postupaka ocjenjivanja sukladnosti za određene proizvode.

3.    Ako zahtijeva ocjenu sukladnosti od treće strane kao pozitivno jamstvo da je proizvod u skladu s tehničkim propisom, a za tu zadaću nije predvidjela državno tijelo kako je navedeno u stavku 5., stranka:

(a)    po mogućnosti koristi akreditacije za kvalificiranje tijela za ocjenjivanje sukladnosti;

(b)    na najbolji način koristi međunarodne norme za akreditaciju i ocjenjivanje sukladnosti, kao i međunarodne sporazume koji uključuju akreditacijska tijela stranaka, na primjer putem mehanizama Međunarodne organizacije za akreditaciju laboratorija (ILAC) i Međunarodnog akreditacijskog foruma (IAF);

(c)    pridružuje se ili potiče svoja tijela za ocjenjivanje sukladnosti da se pridruže, prema potrebi, svim funkcionalnim međunarodnim sporazumima ili dogovorima za usklađivanje ili olakšavanje prihvaćanja rezultata ocjenjivanja sukladnosti;

(d)    osigurava da gospodarski subjekti mogu birati između tijela za ocjenjivanje sukladnosti koja su tijela stranke odredila za određeni proizvod ili skup proizvoda;

(e)    osigurava da su tijela za ocjenjivanje sukladnosti neovisna o proizvođačima, uvoznicima i gospodarskim subjektima općenito te da među akreditacijskim tijelima i tijelima za ocjenjivanje sukladnosti ne postoji sukob interesa;

(f)    omogućuje tijelima za ocjenjivanje sukladnosti da podugovaraju ispitivanja ili inspekcije povezane s ocjenjivanjem sukladnosti, uključujući podugovaranje podizvođačima sa sjedištem na državnom području druge stranke. Ova točka ne smije se tumačiti na način da se stranci zabranjuje da od podizvođača zahtijeva da ispune iste zahtjeve koje tijelo za ocjenjivanje sukladnosti s kojim je sklopilo ugovor moralo ispuniti kako bi samo provelo ugovorena ispitivanja ili inspekciju; i

(g)    na jednoj internetskoj stranici objavljuje popis tijela koja je imenovala za obavljanje takvog ocjenjivanja sukladnosti i bitne informacije o tome što je obuhvaćeno imenovanjem svakog takvog tijela.

4.    Ništa u ovom članku ne sprečava stranku da zahtijeva da ocjenjivanje sukladnosti za određene proizvode obavljaju njezina određena državna tijela. U tim slučajevima stranka:

(a)    ograničava naknade za ocjenjivanje sukladnosti na približan trošak pruženih usluga i, na zahtjev podnositelja zahtjeva za ocjenjivanje sukladnosti, objašnjava na koji su način naknade koje naplaćuje za to ocjenjivanje sukladnosti ograničene na približan trošak pruženih usluga; i

(b)    javno objavljuje naknade za ocjenjivanje sukladnosti.

5.    Neovisno o odredbama stavaka od 2. do 4., stranke prihvaćaju izjavu dobavljača o sukladnosti kao dokaz sukladnosti s postojećim tehničkim propisima za područja navedena u Prilogu 5-B. i u skladu s načinima navedenima u tom prilogu.

ČLANAK 58.

Suradnja u području tehničkih prepreka u trgovini

1.    Stranke jačaju suradnju u pogledu normi, tehničkih propisa, mjeriteljstva, nadzora tržišta, akreditiranja i postupaka ocjenjivanja sukladnosti radi poboljšavanja uzajamnog razumijevanja njihovih sustava i olakšavanja pristupa njihovim tržištima. U tu svrhu stranke nastoje utvrditi i razviti mehanizme i inicijative za regulatornu suradnju prikladne za određena pitanja ili sektore, uključujući:

(a)    razmjenu informacija i iskustava o pripremi i primjeni njihovih tehničkih propisa i postupaka ocjenjivanja sukladnosti;

(b)    rad usmjeren prema mogućnosti približavanja ili usklađivanja tehničkih zahtjeva i postupaka ocjenjivanja sukladnosti;

(c)    poticanje suradnje između njihovih tijela nadležnih za mjeriteljstvo, normizaciju, ocjenjivanje sukladnosti i akreditaciju; i

(d)    razmjenu informacija o razvoju relevantnih regionalnih i multilateralnih foruma povezanih s normama, tehničkim propisima, postupcima ocjenjivanja sukladnosti i akreditacijom.

2.    Kako bi promicale međusobnu trgovinu, stranke:

(a)    nastoje smanjiti razlike koje među njima postoje u području tehničkih propisa, mjeriteljstva, normizacije, nadzora tržišta, akreditiranja i postupaka ocjenjivanja sukladnosti, među ostalim poticanjem upotrebe relevantnih međunarodno usuglašenih instrumenata;

(b)    promiču, u skladu s međunarodnim pravilima, upotrebu akreditacije kao potpore ocjenjivanju tehničke stručnosti tijela za ocjenjivanje sukladnosti i njihovih aktivnosti; i

(c)    promiču sudjelovanje i, ako je moguće, članstvo Republike Uzbekistana i njezinih relevantnih nacionalnih tijela u europskim i međunarodnim organizacijama čija se djelatnost odnosi na norme, ocjenjivanje sukladnosti, akreditaciju, mjeriteljstvo i povezane funkcije.

3.    Stranke nastoje uspostaviti i održavati postupak kojim se može postići postupno usklađivanje tehničkih propisa, normi i postupaka ocjenjivanja sukladnosti Republike Uzbekistana s onima Europske unije.

4.    Za područja u kojima je usklađivanje postignuto, stranke mogu razmotriti da u pregovorima dogovore sporazume o ocjenjivanju sukladnosti i prihvaćanju industrijskih proizvoda.

ČLANAK 59.

Transparentnost

1.    Pri izradi tehničkih propisa koji mogu imati znatan utjecaj na trgovinu svaka stranka drugoj stranci stavlja na raspolaganje rok od najmanje 60 dana od objave predloženih tehničkih propisa i postupaka ocjenjivanja sukladnosti za dostavu pisanih primjedbi, osim ako dođe ili postoji opasnost da će doći do hitnih problema povezanih sa sigurnošću, zdravljem, zaštitom okoliša ili nacionalnom sigurnošću. Stranka na odgovarajući način razmatra sve razumne zahtjeve za produljenje roka za dostavljanje primjedbi.

2.    Ako stranka primi pisane primjedbe od druge stranke o predloženom tehničkom propisu ili postupku ocjenjivanja sukladnosti, ona:

(a)    na zahtjev druge stranke, raspravlja o pisanim primjedbama uz sudjelovanje svojeg nadležnog regulatornog tijela u vrijeme kad ih je moguće uzeti u obzir; i

(b)    pisanim putem odgovara na primjedbe najkasnije na dan objave tog tehničkog propisa ili postupka ocjenjivanja sukladnosti.

3.    Svaka stranka na zahtjev druge stranke dostavlja informacije o ciljevima, pravnoj osnovi i obrazloženju tehničkog propisa ili postupka ocjenjivanja sukladnosti koji je donijela ili čije donošenje je predložila.

4.    Svaka stranka osigurava da se tehnički propisi i postupci ocjenjivanja sukladnosti koje je donijela objave na internetskim stranicama kojima se može besplatno pristupiti.

5.    Svaka stranka dostavlja informacije o donošenju i stupanju na snagu tehničkog propisa ili postupka ocjenjivanja sukladnosti i doneseni konačni tekst.

6.    Svaka stranka utvrđuje razuman rok od objave tehničkih propisa do njihova stupanja na snagu kako bi se gospodarski subjekti druge stranke imali vremena prilagoditi. Izraz „razuman rok” znači razdoblje od najmanje šest mjeseci, osim ako se na taj način ne bi mogli učinkovito ostvariti legitimni ciljevi koji se žele postići.

ČLANAK 60.

Obilježavanje i označivanje

1.    Stranke potvrđuju da će njihovi tehnički propisi koji uključuju ili se odnose isključivo na obilježavanje ili označivanje biti u skladu s načelima iz članka 2.2. Sporazuma o TBT-u.

2.    Ako stranka zahtijeva obvezno obilježavanje ili označivanje proizvoda:

(a)    zahtijeva samo informacije koje su relevantne za potrošače ili korisnike proizvoda ili u kojima se navodi sukladnost proizvoda s obveznim tehničkim zahtjevima;

(b)    ne zahtijeva prethodno odobrenje, registraciju ili certifikaciju etiketa ili oznaka proizvoda, kao ni bilo kakvu isplatu naknade, kao preduvjet za stavljanje na tržište proizvoda koji na drugi način ispunjavaju njezine obvezne tehničke zahtjeve, osim ako je to potrebno s obzirom na legitimne ciljeve iz članka 2.2. Sporazuma o TBT-u;

(c)    kad se zahtijeva da gospodarski subjekti koriste jedinstveni identifikacijski broj, izdaje takav broj gospodarskim subjektima druge stranke bez nepotrebne odgode i na nediskriminirajućoj osnovi;

(d)    pod uvjetom da elementi navedeni u nastavku nisu obmanjujući, proturječni ili zbunjujući u odnosu na informacije koje se zahtijevaju u stranci koja uvozi robu, ta stranka dopušta:

i.    informacije na drugim jezicima uz jezik koji se zahtijeva u stranci uvoznici robe;

ii.    međunarodno prihvaćene nomenklature, piktograme, simbole ili grafičke prikaze; i

iii.    dodatne informacije uz one koje se zahtijevaju u stranci uvoznici robe;

(e)    prihvaća da se dodatno označivanje ili ispravci označivanja odvijaju u carinskim skladištima ili drugim za to određenim područjima u zemlji uvoza, osim ako se takvo označivanje zbog javnog zdravlja i sigurnosti zahtijeva zakonodavstvom stranaka; i

(f)    nastoji prihvatiti etikete koje se mogu staviti na postojeće etikete ili oznake, ili informacije za označivanje koje se nalaze u popratnoj dokumentaciji umjesto da su fizički pričvršćene na proizvod.

3.    Stavak 2. točka (e) primjenjuje se do dana pristupanja Republike Uzbekistana WTO-u.

ČLANAK 61.

Suradnja u području nadzora tržišta te sigurnosti i sukladnosti neprehrambenih proizvoda

1.    Stranke prepoznaju važnost suradnje u području nadzora tržišta te sigurnosti i sukladnosti neprehrambenih proizvoda za olakšavanje trgovine i zaštitu potrošača i drugih korisnika, kao i važnost izgradnje uzajamnog povjerenja na temelju razmjene informacija.

2.    Kako bi se zajamčilo neovisno i nepristrano funkcioniranje nadzora tržišta, stranke osiguravaju sljedeće:

(a)    odvojenost funkcija nadzora tržišta od funkcija ocjenjivanja sukladnosti; i

(b)    nepostojanje interesa koji bi utjecao na nepristranost tijelâ za nadzor tržišta pri kontroli ili nadzoru gospodarskih subjekata.

3.    Stranke mogu surađivati i razmjenjivati informacije u području nadzora tržišta te sigurnosti i sukladnosti neprehrambenih proizvoda, što posebno može obuhvaćati sljedeće:

(a)    aktivnosti i mjere u području nadzora tržišta i izvršenja;

(b)    metode procjene rizika i ispitivanja proizvoda;

(c)    koordinirane opozive proizvoda ili druge slične mjere;

(d)    znanstvena, tehnička i regulatorna pitanja usmjerena na poboljšanje sukladnosti i sigurnosti neprehrambenih proizvoda;

(e)    novonastala pitanja važna za zdravlje i sigurnost;

(f)    aktivnosti povezane s normizacijom; i

(g)    razmjenu dužnosnika.

4.    Europska unija može Republici Uzbekistanu dostavljati odabrane informacije iz svojeg sustava brzog uzbunjivanja o potrošačkim proizvodima iz Direktive 2001/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 7 ili njezina sljednika, a Republika Uzbekistan može Europskoj uniji dostavljati relevantne informacije o sigurnosti neprehrambenih potrošačkih proizvoda te o poduzetim preventivnim, restriktivnim i korektivnim mjerama u pogledu potrošačkih proizvoda, kako je navedeno u relevantnom zakonodavstvu Republike Uzbekistana. Ta se razmjena informacija može odvijati u obliku:

(a)    ad hoc razmjene, u propisno opravdanim slučajevima, ne uključujući osobne podatke; ili

(b)    sustavne razmjene na temelju dogovora koji može uspostaviti Odbor za suradnju iz Priloga 5.-C.

5.    Odbor za suradnju može, u skladu s Prilogom 5.-D., uspostaviti dogovor o redovitoj razmjeni informacija, među ostalim elektroničkim putem, o mjerama poduzetima u pogledu nesukladnih neprehrambenih proizvoda koji nisu obuhvaćeni stavkom 4.

6.    Stranke koriste informacije dobivene na temelju stavaka 3., 4. i 5. isključivo u svrhu zaštite potrošača, zdravlja, sigurnosti ili okoliša.

7.    Svaka stranka s informacijama dobivenima na temelju stavaka 3., 4. i 5. postupa kao s povjerljivim informacijama.

8.    U dogovorima iz stavaka 4. i 5. navode se vrsta informacija koje će se razmjenjivati, načini razmjene te primjena pravila o povjerljivosti i zaštiti osobnih podataka. Odbor za suradnju ovlašten je donositi odluke kako bi odredio ili izmijenio dogovore utvrđene u prilozima 5.-C i 5.-D.

9.    Za potrebe ovog poglavlja „nadzor tržišta” znači aktivnosti koje provode i mjere koje poduzimaju javna tijela, uključujući one koje se poduzimaju u suradnji s gospodarskim subjektima, na temelju postupaka stranke kako bi se toj stranci omogućilo da prati ili rješava pitanja sukladnosti ili sigurnosti proizvoda u skladu sa zahtjevima utvrđenima u njezinim zakonima i drugim propisima. Za Uzbekistan gospodarski subjekt znači proizvođač, ovlašteni zastupnik, uvoznik ili prodavatelj.

ČLANAK 62.

Tehničke rasprave i savjetovanja

1.    Svaka stranka može zatražiti raspravu o bilo kojem nacrtu ili predloženom tehničkom propisu ili postupku ocjenjivanja sukladnosti druge stranke za koji smatra da bi mogao znatno negativno utjecati na trgovinu između stranaka. Taj se zahtjev podnosi u pisanom obliku, a u njemu se navode:

(a)    mjera o kojoj je riječ;

(b)    odredbe ovog poglavlja na koje se odnose sporna pitanja; i

(c)    razlozi za zahtjev, uključujući opis spornih pitanja stranke koja podnosi zahtjev u vezi s mjerom.

2.    Stranka dostavlja zahtjev koordinatoru druge stranke za poglavlje o tehničkim preprekama u trgovini određenom na temelju članka 63.

3.    Stranke se na zahtjev bilo koje stranke sastaju, osobno ili putem videokonferencije ili telekonferencije, radi rasprave o pitanjima iznesenima u zahtjevu u roku od 60 dana od datuma podnošenja zahtjeva, pri čemu nastoje što brže pronaći rješenje. Ako stranka koja je podnijela zahtjev smatra da je riječ o hitnom pitanju, može zatražiti da se sastanak održi u kraćem roku. U takvim slučajevima stranka koja prima zahtjev dužna ga je na odgovarajući način razmotriti.

4.    Stranka može zahtijevati savjetovanje s drugom strankom o svim pitanjima koja se pojave u okviru ovog poglavlja dostavljanjem pisanog zahtjeva koordinatoru za poglavlje druge stranke. Stranke poduzimaju sve što mogu kako bi to pitanje riješile na obostrano zadovoljavajući način.

5.    Ovim člankom ne dovode se u pitanje prava i obveze stranaka na temelju poglavlja 14.

ČLANAK 63.

Koordinator za poglavlja o tehničkim preprekama u trgovini

1.    Svaka stranka imenuje koordinatora za poglavlje o tehničkim preprekama u trgovini i obavješćuje drugu stranku o podacima za kontakt tog koordinatora i o svim njihovim promjenama. Koordinatori za poglavlje o tehničkim preprekama u trgovini zajedno rade na olakšavanju provedbe ovog poglavlja i suradnje među strankama u svim pitanjima koja se odnose na Sporazum o TBT-u.

2.    Funkcije svakog koordinatora za poglavlje o tehničkim preprekama u trgovini uključuju:

(a)    praćenje provedbe ovog poglavlja i upravljanja njime, uključujući sva pitanja povezana s razvojem, donošenjem, primjenom ili provedbom tehničkih propisa, normi i postupaka ocjenjivanja sukladnosti;

(b)    komunikaciju s koordinatorom za poglavlje o tehničkim preprekama u trgovini druge stranke o inicijativama koje su stranke poduzele za jačanje suradnje usmjerene na razvoj i poboljšanje normi, tehničkih propisa i postupaka ocjenjivanja sukladnosti;

(c)    odgovarajuću organizaciju uspostave tehničkih rasprava u skladu s člankom 62.; i

(d)    razmjenu informacija o promjenama u nevladinim, regionalnim i multilateralnim forumima povezanima s normama, tehničkim propisima i postupcima ocjenjivanja sukladnosti.

3.    Koordinatori za poglavlje o tehničkim preprekama u trgovini međusobno komuniciraju na bilo koji dogovoreni način koji je prikladan za obavljanje njihovih funkcija.

ČLANAK 64.

Prijelazno razdoblje

U odnosu na Republiku Uzbekistan, članak 55. stavci 3., 6. i 7., članak 56. stavak 1. točke (b) i (c), članak 57. stavak 3. točke (b) i (d), članak 57. stavak 5. te Prilog 5.-B primjenjuju se pet godina nakon datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma.

POGLAVLJE 6.

SANITARNA I FITOSANITARNA PITANJA

ČLANAK 65.

Ciljevi

Cilj je ovog poglavlja utvrditi načela koja se primjenjuju na sanitarne i fitosanitarne mjere, kako su definirane u Sporazumu WTO-a o SPS-u, uključujući zdravlje životinja i bilja te sigurnost hrane, u trgovini između stranaka, kao i na suradnju u području dobrobiti životinja, antimikrobne otpornosti i održivih prehrambenih sustava. Stranke primjenjuju načela utvrđena u ovom poglavlju na način kojim se olakšava trgovina i izbjegava stvaranje neopravdanih prepreka trgovini među njima uz istodobno očuvanje razine zaštite života ili zdravlja ljudi, životinja ili bilja u svakoj stranci.

ČLANAK 66.

Načela

1.    Stranke osiguravaju da se sanitarne i fitosanitarne mjere razvijaju i primjenjuju na temelju načela proporcionalnosti, transparentnosti, nediskriminacije i znanstvene opravdanosti te uzimajući u obzir međunarodne standarde (Međunarodna konvencija o zaštiti bilja, potpisana u Rimu 6. prosinca 1951. (dalje u tekstu „IPPC”), Svjetska organizacija za zdravlje životinja (dalje u tekstu „OIE”) i Komisija za Codex Alimentarius (dalje u tekstu „Codex Alimentarius”).

2.    Svaka stranka osigurava da se njezinim sanitarnim i fitosanitarnim mjerama ne uspostavlja samovoljna ili neopravdana diskriminacija između njezina državnog područja i državnog područja druge stranke ako vladaju identični ili slični uvjeti. Sanitarne i fitosanitarne mjere ne primjenjuju se na način koji bi činio prikriveno ograničavanje trgovine.

3.    Stranke osiguravaju da se sanitarne i fitosanitarne mjere, postupci ili kontrole pravilno provode te da se zahtjevi za informacije koje dostavi nadležno tijelo druge stranke rješavaju bez nepotrebne odgode i na način koji nije manje povoljan za uvezene proizvode u usporedbi s istim domaćim proizvodima.

ČLANAK 67.

Zahtjevi u pogledu uvoza i službeni sanitarni i fitosanitarni certifikati

1.    Zahtjevi u pogledu uvoza svake stranke temelje se na načelima Codexa Alimentariusa, OIE-a i IPPC-a te njihovim relevantnim normama, osim ako su zahtjevi u pogledu uvoza potkrijepljeni znanstveno utemeljenom procjenom rizika provedenom u skladu s primjenjivim međunarodnim pravilima predviđenima Sporazumom o SPS-u.

2.    Zahtjevi u pogledu uvoza stranke uvoznice primjenjuju se na cijelom državnom području stranke izvoznice, kao i službeni sanitarni i fitosanitarni certifikati koji mogu biti potrebni za trgovinu poljoprivrednim proizvodima između stranaka, što uključuje bilje i biljne proizvode, u skladu s člankom 69.

3.    Za potrebe ovog poglavlja službeni sanitarni i fitosanitarni certifikati definiraju se kao dokumenti koje izdaje stranka izvoznica, a kojima se jamči da su ispunjeni navedeni zahtjevi u pogledu uvoza utvrđeni zakonodavstvom stranke uvoznice u pogledu proizvoda na koje se odnose.

ČLANAK 68.

Istovjetnost

1.    Na zahtjev stranke izvoznice i ovisno o zadovoljavajućoj ocjeni stranke uvoznice, stranke priznaju istovjetnost, u skladu s relevantnim međunarodnim postupcima, određene mjere ili skupine mjera ili sustava koji se primjenjuju općenito ili na određeni sektor ili dio sektora.

2.    Priznavanje istovjetnosti utvrđuje Odbor za suradnju i navodi se u Prilogu 6.

ČLANAK 69.

Mjere povezane sa zdravljem životinja i bilja

1.    Stranke priznaju koncept područja slobodnih od štetnih organizama ili bolesti te područja s niskom stopom pojavnosti štetnih organizama ili bolesti u skladu sa Sporazumom o SPS-u i relevantnim normama, smjernicama ili preporukama Codexa, OIE-a i IPPC-a.

2.    Pri utvrđivanju područjâ slobodnih od štetnih organizama ili bolesti te područjâ s niskom stopom pojavnosti štetnih organizama ili bolesti stranke uzimaju u obzir čimbenike kao što su zemljopisni položaj, ekosustavi, epidemiološki nadzor te djelotvornost sanitarnih ili fitosanitarnih kontrola u takvim područjima.

3.    Stranka uvoznica donosi svoje sanitarne i fitosanitarne mjere koje se primjenjuju na stranku izvoznicu čije je državno područje zahvaćeno štetnim organizmima ili bolešću na temelju odluke o utvrđivanju zona koju je donijela stranka izvoznica, pod uvjetom da se stranki uvoznici jamči da će se postići odgovarajuća razina zaštite.

ČLANAK 70.

Inspekcije i revizije

1.    Inspekcije i revizije koje je provela stranka uvoznica na državnom području stranke izvoznice kako bi evaluirala njezine sustave inspekcije i certificiranja obavljaju se u skladu s relevantnim normama, smjernicama i preporukama IPCC-a, OIE-a i Codex Alimentariusa. Dodatne inspekcije koje su dio revizije sustava inspekcije i certificiranja mogu se u bilo kojem trenutku usmjeriti na određena izvozna postrojenja i proizvođače.

2.    Ako je stranka uvoznica zadovoljna rezultatima prethodno navedenih inspekcija i revizija te vodi popis odobrenih objekata ili postrojenja za uvoz životinja ili proizvoda životinjskog podrijetla, ona odobrava objekte koji se nalaze na državnom području stranke izvoznice bez prethodne inspekcije, ako je stranka izvoznica to zatražila, uz odgovarajuća jamstva koja je utvrdila stranka uvoznica.

3.    Svaka stranka svoje prihvaćanje jamstava temelji na:

(a)    ocjeni službenog nadležnog tijela i njegovoj sposobnosti kontrole izvoznih objekata;

(b)    pisanom jamstvu nadležnog tijela o sukladnosti s minimalnim zahtjevima stranke uvoznice.

4.    Kad god je to moguće, stranka uvoznica obavješćuje drugu stranku o nesukladnoj robi i o razlogu nesukladnosti te joj dostavlja sve relevantne informacije o razlozima nesukladnosti.

5.    Troškove inspekcija i revizija snosi stranka koja provodi revizije i inspekcije u skladu sa svojim unutarnjim postupcima.

ČLANAK 71.

Uvozne kontrole i naknade

1.    Ako se uvoznim kontrolama utvrdi nesukladnost s odgovarajućim zahtjevima u pogledu uvoza, mjere koje stranka uvoznica poduzima moraju se temeljiti na procjeni uključenog rizika i ne smiju ograničavati trgovinu više nego što je potrebno za postizanje odgovarajuće razine sanitarne ili fitosanitarne zaštite stranke uvoznice.

2.    Kada je to moguće, stranka uvoznica obavješćuje uvoznika ili njegova predstavnika o nesukladnoj pošiljci i o razlogu nesukladnosti te mu daje priliku za preispitivanje odluke. Stranka uvoznica uzima u obzir sve relevantne informacije dostavljene za pomoć u preispitivanju odluke.

3.    Stranka može naplaćivati naknade za troškove provođenja graničnih kontrola, koje ne smiju premašivati povrat troškova.

ČLANAK 72.

Razmjena informacija i suradnja

1.    Stranke raspravljaju o postojećim sanitarnim i fitosanitarnim mjerama i mjerama za dobrobit životinja i o njihovu razvoju i provedbi te razmjenjuju informacije o tome. U okviru tih rasprava i razmjena informacija uzimaju se, prema potrebi, u obzir Sporazum o SPS-u i norme, smjernice i preporuke IPPC-a, OIE-a i Codex Alimentariusa.

2.    Stranke surađuju u pitanjima koja se odnose na sigurnost hrane, zdravlje životinja, dobrobit životinja, zdravlje bilja i antimikrobnu otpornost na način da razmjenjuju informacije, stručno znanje i iskustvo radi jačanja kapaciteta u tim područjima. Takva suradnja može uključivati tehničku pomoć. Posebna pozornost posvetit će se otkrivanju i kontroli bolesti životinja i bilja te poboljšanju sustavâ analize rizika. Odbor za suradnju može u tu svrhu donijeti program tehničke pomoći.

3.    Stranke na zahtjev jedne od stranaka pravovremeno uspostavljaju dijalog o pitanjima sanitarnih i fitosanitarnih mjera kako bi razmotrile pitanja povezana s tim mjerama i druga hitna pitanja obuhvaćena ovim poglavljem. Odbor za suradnju može donijeti pravila za vođenje takvih dijaloga.

4.    Stranke određuju i redovito ažuriraju kontaktne točke za komunikaciju o pitanjima obuhvaćenima ovim poglavljem.

ČLANAK 73.

Transparentnost

Svaka stranka:

(a)    osigurava transparentnost u pogledu sanitarnih i fitosanitarnih mjera koje se primjenjuju na trgovinu te, posebno, na sanitarne i fitosanitarne zahtjeve koji se primjenjuju na uvoz druge stranke;

(b)    na zahtjev druge stranke i bez nepotrebne odgode obavješćuje drugu stranku o zahtjevima koji se primjenjuju na uvoz određenih proizvoda te navodi je li potrebno provesti procjenu rizika;

(c)    bez nepotrebne odgode obavješćuje kontaktnu točku druge stranke poštom, telefaksom ili e-poštom o svim ozbiljnim ili znatnim rizicima za zdravlje ljudi, životinja ili bilja, uključujući hitne slučajeve povezane s hranom koji se odnose na robu kojom se trguje između stranaka.

POGLAVLJE 7.

INTELEKTUALNO VLASNIŠTVO

ODJELJAK 1.

OPĆE ODREDBE

ČLANAK 74.

Ciljevi

Ciljevi su ovog poglavlja:

(a)    olakšati proizvodnju i komercijalizaciju inovativnih i kreativnih proizvoda i usluga između stranaka te time doprinijeti održivijem i uključivom gospodarstvu stranki;

(b)    olakšati i urediti trgovinu između stranaka te smanjiti poremećaje i prepreke u takvoj trgovini; i

(c)    postići odgovarajuću i djelotvornu razinu zaštite i provedbe prava intelektualnog vlasništva.

ČLANAK 75.

Priroda i opseg obveza

1.    Stranke provode međunarodne ugovore koji se odnose na prava intelektualnog vlasništva kojih su stranke. Sporazum o TRIPS-u iz Priloga 1.C Sporazumu o WTO-u ugrađuje se mutatis mutandis u ovaj Sporazum i postaje njegov sastavni dio. Ovim poglavljem dopunjuju se i dodatno preciziraju prava i obveze svake stranke na temelju međunarodnih ugovora u području intelektualnog vlasništva kojih su stranke.

2.    Za potrebe ovog poglavlja pojam „prava intelektualnog vlasništva” odnosi se na sve kategorije intelektualnog vlasništva iz članaka od 78. do 120. ovog poglavlja i odjeljaka od 1. do 7. dijela II. Sporazuma o TRIPS-u.

3.    Zaštita prava intelektualnog vlasništva uključuje zaštitu od nepoštenog tržišnog natjecanja iz članka 10.a Pariške konvencije za zaštitu industrijskog vlasništva od 20. ožujka 1883., kako je revidirana u Stockholmu 14. srpnja 1967. („Pariška konvencija”).

4.    Ovim se poglavljem ne sprečava stranku da primjenjuje odredbe svojeg zakonodavstva kojima se uvode viši standardi za zaštitu i provedbu prava intelektualnog vlasništva, pod uvjetom da su u skladu s ovim poglavljem.

ČLANAK 76.

Iscrpljenje

1.    Svaka stranka uspostavlja nacionalni ili regionalni režim za režim iscrpljenje prava intelektualnog vlasništva.

2.    U području autorskih i srodnih prava iscrpljenje prava primjenjuje se samo na javnu distribuciju izvornika djela ili njegovih umnoženih primjeraka prodajom ili na drugi način.

ČLANAK 77.

Nacionalni tretman

1.    Kad je riječ o pravima intelektualnog vlasništva obuhvaćenima ovim poglavljem, svaka stranka državljanima druge stranke odobrava tretman koji nije manje povoljan od tretmana koji odobrava svojim državljanima u odnosu na zaštitu 8 prava intelektualnog vlasništva, uz iznimke koje su već predviđene u:

(a)    Pariškoj konvenciji;

(b)    Bernskoj konvenciji za zaštitu književnih i umjetničkih djela (dalje u tekstu „Bernska konvencija”), revidiranoj u Parizu 24. srpnja 1971. i izmijenjenoj 28. rujna 1979.;

(c)    Međunarodnoj konvenciji za zaštitu umjetnika izvođača, proizvođača fonograma i organizacija za radiodifuziju, sastavljenoj u Rimu 26. listopada 1961. (dalje u tekstu „Rimska konvencija”); ili

(d)    Ugovoru o intelektualnom vlasništvu u vezi s integriranim krugovima donesenom u Washingtonu 26. svibnja 1989.

Kad je riječ o izvođačima, proizvođačima fonograma i organizacijama za radiodifuziju, obveza iz prvog podstavka primjenjuje se samo u odnosu na prava predviđena ovim Sporazumom.

2.    Stranka može koristiti iznimke dopuštene u skladu sa stavkom 1. u odnosu na svoje sudske i upravne postupke, među ostalim zahtijevati od državljanina druge stranke da odredi adresu za dostavu pismena na njezinu državnom području ili da imenuje zastupnika na njezinu državnom području, pod uvjetom da su takve iznimke:

(a)    potrebne za osiguravanje sukladnosti sa zakonima ili propisima stranke koji nisu u suprotnosti s ovim poglavljem; i

(b)    ne primjenjuju se na način koji bi činio prikriveno ograničavanje trgovine.

3.    Stavak 1. ne primjenjuje se na postupke predviđene u multilateralnim sporazumima sklopljenima u okviru Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (dalje u tekstu „WIPO”) koji se odnose na stjecanje ili ostvarivanje prava intelektualnog vlasništva.

ODJELJAK 2.

NORME U PODRUČJU PRAVA INTELEKTUALNOG VLASNIŠTVA

PODODJELJAK 1.

AUTORSKA I SRODNA PRAVA

ČLANAK 78.

Međunarodni sporazumi

1.    Svaka stranka postupa sukladno:

(a)    Ugovoru o autorskom pravu WIPO-a, donesenom u Ženevi 20. prosinca 1996.;

(b)    Ugovoru o izvedbama i fonogramima WIPO-a, donesenom u Ženevi 20. prosinca 1996.; i

(c)    Ugovoru iz Marakeša za olakšavanje pristupa objavljenim djelima slijepim i slabovidnim te osobama koje imaju druge smetnje pri čitanju otisnutog teksta, donesenom u Marakešu 28. lipnja 2013.

2.    Svaka stranka poduzima sve mjere koje su potrebne za ratifikaciju Pekinškog ugovora o audiovizualnim izvedbama donesenog u Pekingu 24. lipnja 2012. ili za pristup tom ugovoru.

ČLANAK 79.

Autori

Svaka stranka autorima osigurava isključivo pravo da odobre ili zabrane:

(a)    izravno ili neizravno, privremeno ili trajno reproduciranje njihovih djela bilo kojim sredstvom i u bilo kojem obliku, u cijelosti ili djelomično;

(b)    svaki oblik javne distribucije izvornika njihovih djela ili njegovih umnoženih primjeraka prodajom ili na drugi način;

(c)    svako priopćavanje njihovih djela javnosti, žično ili bežično, uključujući stavljanje njihovih djela na raspolaganje javnosti tako da im svatko može pristupiti s mjesta i u vrijeme koje sam odabere; i

(d)    komercijalno iznajmljivanje izvornika ili umnoženih primjeraka njihovih djela javnosti.

ČLANAK 80.

Izvođači

Svaka stranka izvođačima osigurava isključivo pravo da odobre ili zabrane:

(a)    fiksiranje 9 vlastitih izvedbi;

(b)    izravno ili neizravno, privremeno ili trajno reproduciranje fiksacija njihovih izvedbi bilo kojim sredstvom i u bilo kojem obliku, u cijelosti ili djelomično;

(c)    stavljanje fiksacija njihovih izvedbi na raspolaganje javnosti, prodajom ili na drugi način;

(d)    stavljanje na raspolaganje javnosti fiksacija njihovih izvedbi, žično ili bežično, tako da im svatko može pristupiti s mjesta i u vrijeme koje sam odabere;

(e)    bežično radiodifuzijsko emitiranje i priopćavanje javnosti njihovih izvedbi, osim ako već sama izvedba predstavlja radiodifuzijsko emitiranje ili se izvedba reproducira s fiksacije; i

(f)    komercijalno iznajmljivanje fiksacija njihovih izvedbi javnosti.

ČLANAK 81.

Proizvođači fonograma

Svaka stranka proizvođačima fonograma osigurava isključivo pravo da odobre ili zabrane:

(a)    izravno ili neizravno, privremeno ili trajno reproduciranje njihovih fonograma bilo kojim sredstvom i u bilo kojem obliku, u cijelosti ili djelomično;

(b)    distribuciju njihovih fonograma javnosti, prodajom ili na drugi način, uključujući umnožene primjerke;

(c)    stavljanje njihovih fonograma na raspolaganje javnosti, žično ili bežično, tako da im svatko može pristupiti s mjesta i u vrijeme koje sam odabere; i

(d)    komercijalno iznajmljivanje njihovih fonograma javnosti.

ČLANAK 82.

Organizacije za radiodifuziju

Svaka stranka organizacijama za radiodifuziju osigurava isključivo pravo da odobre ili zabrane:

(a)    fiksiranje vlastitih programa, neovisno o tome emitiraju li se ti programi žično ili bežično, među ostalim kabelom ili satelitom;

(b)    izravno ili neizravno, privremeno ili trajno reproduciranje fiksacija njihovih programa bilo kojim sredstvom i u bilo kojem obliku, u cijelosti ili djelomično, neovisno o tome emitiraju li se ti programi žično ili bežično, među ostalim kabelom ili satelitom;

(c)    stavljanje na raspolaganje javnosti fiksacija njihovih programa, neovisno o tome je li riječ o žičnom ili bežičnom radiodifuzijskom emitiranju, među ostalim kabelom ili satelitom, tako da im svatko može pristupiti s mjesta i u vrijeme koje sam odabere;

(d)    stavljanje na raspolaganje javnosti, prodajom ili na drugi način, fiksacija njihovih programa uključujući njihove umnožene primjerke, neovisno o tome je li riječ o žičnom ili bežičnom radiodifuzijskom emitiranju, među ostalim kabelom ili satelitom; i

(e)    ponovno bežično radiodifuzijsko emitiranje njihovih programa i priopćavanja njihovih programa javnosti ako se to priopćavanje odvija na javno dostupnim mjestima uz plaćanje ulaznice.

ČLANAK 83.

Radiodifuzijsko emitiranje i priopćavanje javnosti fonograma objavljenih u komercijalne svrhe

1.    Svaka stranka predviđa pravo kako bi se osiguralo da korisnik plaća jedinstvenu primjerenu naknadu umjetnicima izvođačima i proizvođačima fonograma ako se fonogram objavljen u komercijalne svrhe ili umnoženi primjerak takva fonograma upotrebljava za radiodifuzijsko emitiranje ili priopćavanje javnosti.

2.    Svaka stranka osigurava da relevantni umjetnici izvođači i proizvođači fonograma dijele jedinstvenu primjerenu naknadu iz stavka 1. Stranke mogu, u nedostatku sporazuma između umjetnika izvođača i proizvođača fonograma, odrediti uvjete pod kojima umjetnici izvođači i proizvođači fonograma dijele jedinstvenu primjerenu naknadu.

ČLANAK 84.

Trajanje zaštite

1.    U odnosu na Republiku Uzbekistan, ovaj se članak primjenjuje tri godine nakon datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma.

2.    Prava autora djela traju doživotno i 70 godina nakon njegove smrti, bez obzira na dan na koji je djelo zakonito stavljeno na raspolaganje javnosti.

3.    Trajanje zaštite glazbene kompozicije s riječima istječe 70 godina nakon smrti posljednje od sljedećih živućih osoba, bez obzira na to jesu li te osobe određene kao suautori: autora stihova i skladatelja glazbene kompozicije pod uvjetom da su oba doprinosa posebno stvorena za predmetnu glazbenu kompoziciju s riječima.

4.    U slučaju djela na kojem postoji zajedničko autorsko pravo rok iz stavka 1. računa se od smrti suautora koji je najdulje živio.

5.    U slučaju anonimnih i djela pod pseudonimima trajanje zaštite iznosi 70 godina od zakonitog stavljanja djela na raspolaganje javnosti. Međutim, ako pseudonim autora ne dovodi u sumnju njegov identitet ili ako autor otkrije svoj identitet tijekom razdoblja iz prve rečenice, primjenjuje se rok trajanja zaštite propisan u stavku 1.

6.    Trajanje zaštite kinematografskih ili audiovizualnih djela istječe 70 godina nakon smrti posljednje od sljedećih živućih osoba, bez obzira na to jesu li te osobe određene kao suautori:

(a)    glavnog redatelja;

(b)    scenarista;

(c)    pisca dijaloga; i

(d)    skladatelja glazbe posebno stvorene za korištenje u kinematografskom ili audiovizualnom djelu.

7.    Prava radiodifuzijskih organizacija prestaju istekom 50 godina od prvog radiodifuzijskog emitiranja bez obzira na to je li to radiodifuzijsko emitiranje preneseno žično ili bežično, među ostalim putem kabela ili satelita.

8.    Prava umjetnika izvođača istječu najranije 50 godina od datuma fiksiranja izvedbe.

9.    Prava proizvođača fonograma istječu najranije 50 godina nakon fiksiranja ili, ako je fonogram zakonito objavljen tijekom tog razdoblja, 70 godina od takve objave. Ako nema zakonite objave, a fonogram je zakonito priopćen javnosti tijekom tog razdoblja, trajanje zaštite je 70 godina od takvog priopćenja. Svaka stranka može predvidjeti djelotvorne mjere kako bi osigurala da umjetnici izvođači i proizvođači fonograma pravedno dijele dobit ostvarenu tijekom 20 godina zaštite nakon isteka 50 godina.

10.    Uvjeti utvrđeni u ovom članku izračunavaju se od 1. siječnja godine koja slijedi nakon događaja.

11.    Svaka stranka može predvidjeti dulje trajanje zaštite od onog predviđenog ovim člankom.

ČLANAK 85.

Pravo slijeđenja

1.    Svaka stranka u korist autora izvornog umjetničkog djela određuje pravo slijeđenja, koje se definira kao neotuđivo pravo, kojeg se nije moguće odreći, čak ni unaprijed, na udio u prodajnoj cijeni ostvarenoj svakom preprodajom tog djela koja uslijedi nakon što ga autor proda prvi put.

2.    Pravo iz stavka 1. primjenjuje se na sve radnje preprodaje u koje su kao prodavatelji, kupci ili posrednici uključene osobe koje se profesionalno bave trgovinom umjetninama, na primjer javne dražbe, umjetničke galerije i općenito svi trgovci umjetninama.

3.    Svaka stranka može propisati da se pravo iz stavka 1. ne primjenjuje na radnje preprodaje ako je prodavatelj stekao djelo izravno od autora u razdoblju kraćem od tri godine prije te preprodaje i ako prodajna cijena nije veća od određenog najnižeg iznosa.

4.    Postupak naplate naknade i njezin iznos utvrđuju se zakonodavstvom svake stranke.

ČLANAK 86.

Kolektivno upravljanje pravima

1.    Stranke promiču suradnju između svojih organizacija za kolektivno ostvarivanje prava u svrhu promicanja raspoloživosti djela i drugih zaštićenih sadržaja na državnim područjima stranaka i prijenosa prihoda od prava za korištenje takvih djela ili drugih zaštićenih sadržaja između odgovarajućih organizacija za kolektivno ostvarivanje prava.

2.    Stranke promiču transparentnost organizacija za kolektivno ostvarivanje prava, posebno u smislu prihoda od prava koje prikupljaju, odbitaka koje primjenjuju na prihode od prava koje prikupljaju, korištenja prikupljenih prihoda od prava, politike raspodjele i njihova repertoara.

3.    Svaka stranka potiče organizacije za kolektivno ostvarivanje prava sa sjedištem na njezinu državnom području koje zastupaju drugu organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava sa sjedištem na državnom području druge stranke na temelju sporazuma o zastupanju da točno, redovito i savjesno isplaćuju iznose koje duguju organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava koju zastupa te joj dostavlja informacije o iznosu prihoda od prava naplaćenih u njezino ime i svim odbicima od tih tantijema.

ČLANAK 87.

Iznimke i ograničenja

Svaka stranka ograničenja ili iznimke od prava utvrđenih u člancima od 79. do 82. primjenjuje samo na određene posebne slučajeve koji nisu u suprotnosti s uobičajenim iskorištavanjem djela ili drugog sadržaja i koji neopravdano ne dovode u pitanje zakonite interese nositelja prava.

ČLANAK 88.

Zaštita tehnoloških mjera

1.    U odnosu na Republiku Uzbekistan, ovaj se članak primjenjuje tri godine nakon datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma.

2.    Svaka stranka osigurava odgovarajuću pravnu zaštitu protiv izbjegavanja djelotvornih tehnoloških mjera za koje je odgovorna osoba koja zna, ili ima osnova znati, da provodi izbjegavanje mjera kako bi ostvarila taj cilj.

3.    Svaka stranka osigurava odgovarajuću pravnu zaštitu protiv proizvodnje, uvoza, distribucije, prodaje, iznajmljivanja, oglašavanja u svrhu prodaje ili iznajmljivanja, ili posjedovanja uređaja, proizvoda ili komponenata u komercijalne svrhe, ili pružanja usluga:

(a)    koji se promiču, oglašavaju ili stavljaju na tržište u svrhu izbjegavanja djelotvorne tehnološke mjere;

(b)    koji osim izbjegavanja djelotvornih tehnoloških mjera imaju samo ograničenu komercijalnu svrhu ili upotrebu; ili

(c)    koji su ponajprije osmišljeni, proizvedeni, prilagođeni ili se izvode s ciljem omogućivanja ili olakšavanja izbjegavanja djelotvorne tehnološke mjere.

4.    Za potrebe ovog pododjeljka izraz „tehnološke mjere” znači svaka tehnologija, uređaj ili komponenta koja je, u uobičajenom okviru njezina rada, osmišljena za sprečavanje ili ograničavanje radnji, u pogledu djela i drugih sadržaja, koje nije odobrio nositelj autorskih ili srodnih prava kako je predviđeno nacionalnim zakonodavstvom. Tehnološke mjere smatraju se „djelotvornima” ako nositelji prava upotrebu zaštićenog djela ili drugog sadržaja kontroliraju putem primjene postupka nadzora pristupa ili postupka zaštite, poput enkripcije, premetanja ili druge transformacije djela ili drugog sadržaja ili primjenom mehanizma kontrole umnožavanja kojim se ostvaruje cilj zaštite.

5.    Neovisno o pravnoj zaštiti predviđenoj u stavku 1., ako nositelji prava ne poduzimaju dobrovoljne mjere, svaka stranka može poduzeti odgovarajuće mjere kako bi osigurala da odgovarajuća pravna zaštita od izbjegavanja djelotvornih tehnoloških mjera utvrđenih u skladu s ovim člankom ne sprečava korisnike iznimaka ili ograničenja utvrđenih u skladu s člankom 87. da koriste takve iznimke ili ograničenja.

ČLANAK 89.

Obveze povezane s informacijama o upravljanju pravima

1.    U odnosu na Republiku Uzbekistan, ovaj se članak primjenjuje tri godine nakon datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma.

2.    Svaka stranka osigurava odgovarajuću pravnu zaštitu protiv svake osobe koja svjesno i neovlašteno obavlja jednu od sljedećih radnji, ako ta osoba zna ili ima osnova znati da takvim djelovanjem potiče, omogućuje, olakšava ili prikriva povredu autorskih ili srodnih prava predviđenih nacionalnim zakonodavstvom:

(a)    uklanjanje ili izmjenu bilo koje informacije o upravljanju pravima u elektroničkom obliku; i

(b)    distribuciju, uvoz za distribuciju, radiodifuzijsko emitiranje, priopćavanje javnosti ili stavljanje na raspolaganje javnosti djela i drugog sadržaja zaštićenog na temelju ovog potpoglavlja s kojeg su neovlašteno uklonjene ili izmijenjene elektroničke informacije o upravljanju pravima.

3.    Za potrebe ovog članka, „informacije o upravljanju pravima” znači sve informacije od nositelja prava koje identificiraju djelo ili drugi sadržaj iz ovog članka, autora ili bilo kojeg drugog nositelja prava ili informacije o uvjetima korištenja djela ili drugog sadržaja te svi brojevi ili kodovi koji predstavljaju takve informacije.

4.    Stavak 2. primjenjuje se ako je bilo koja od navedenih informacija povezana s umnoženim primjerkom djela ili drugog sadržaja ili se pojavljuje u vezi s priopćavanjem djela ili drugog sadržaja iz ovog članka javnosti.

PODODJELJAK 2.

ŽIGOVI

ČLANAK 90.

Međunarodni sporazumi

1.    Svaka stranka:

(a)    poštuje Protokol koji se odnosi na Madridski sporazum o međunarodnoj registraciji žigova, donesen u Madridu 27. lipnja 1889., kako je izmijenjen 3. listopada 2006. i 12. studenoga 2007.;

(b)    održava sustav klasifikacije žigova koji je u skladu s Nicanskim sporazumom o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je izmijenjen 28. rujna 1979. i

(c)    poduzima sve potrebne mjere kako bi pristupila Singapurskom ugovoru o pravu žigova potpisanom u Singapuru 27. ožujka 2006.

ČLANAK 91.

Znakovi od kojih se žig može sastojati

Žig se može sastojati od bilo kakvih znakova, osobito riječi, uključujući osobna imena, ili od crteža, slova, brojki, boja, oblika robe ili pakiranja robe, ili zvukova, pod uvjetom da su takvi znakovi prikladni za:

(a)    razlikovanje robe ili usluga jednoga poduzeća od robe ili usluga drugih poduzeća; i

(b)    prikazivanje u registru žigova svake stranke na način kojim se nadležnim tijelima i javnosti omogućuje određivanje točnog i jasnog predmeta zaštite koja je pružena njegovu nositelju.

ČLANAK 92.

Prava koja proizlaze iz žiga

1.    Registrirani žig nositelju daje isključiva prava koja proizlaze iz tog žiga. Nositelj žiga ima pravo spriječiti sve treće strane da bez njegova pristanka u trgovačkom prometu koriste svaki znak:

(a)    koji je istovjetan njegovu registriranom žigu u odnosu na robu ili usluge koji su istovjetni onima za koje je žig registriran;

(b)    kod kojeg, zbog istovjetnosti ili sličnosti s registriranim žigom i istovjetnosti i sličnosti s robom ili uslugama obuhvaćenima tim žigom i tim znakom, postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu, uključujući vjerojatnost dovođenja znaka u vezu s registriranim žigom.

2.    Stranke pokreću dijalog kako bi Republika Uzbekistan uspostavila pravne mjere, u skladu sa zakonodavstvom Unije, kojima se osigurava da nositelj registriranog žiga ima pravo spriječiti sve treće strane da u trgovačkom prometu u stranku u kojoj je žig registriran unose robu koja ondje nije puštena u slobodan promet.

ČLANAK 93.

Postupak registracije

1.    Svaka stranka osigurava sustav za registraciju žigova u kojem se svaka pravomoćna negativna odluka koju donese nadležno tijelo za žigove, uključujući djelomično odbijanje registracije, dostavlja pisanim putem relevantnoj stranci, propisno obrazložena i uz mogućnost ulaganja žalbe.

2.    Svaka stranka trećim stranama pruža mogućnost da ulože prigovor na prijavu žiga ili, prema potrebi, registraciju žiga. Takvi su postupci prigovora kontradiktorni.

3.    Svaka stranka osigurava javno dostupne elektroničke baze podataka o prijavama i registracijama žigova.

ČLANAK 94.

Dobro poznati žigovi

U svrhu provedbe zaštite dobro poznatih žigova u skladu s člankom 6.a Pariške konvencije i člankom 16. stavcima 2. i 3. Sporazuma o TRIPS-u svaka stranka primjenjuje Zajedničku preporuku o zaštiti dobro poznatih žigova koju su donijele Skupština Pariške unije za zaštitu industrijskog vlasništva i Opća skupština WIPO-a na 34. seriji zasjedanja skupština država članica WIPO-a održanoj od 20. do 29. rujna 1999.

ČLANAK 95.

Iznimke od prava koja proizlaze iz žiga

1.    Svaka stranka predviđa ograničene iznimke od prava koja proizlaze iz žiga, kao što je pravedna upotreba opisnih izraza, uključujući oznake zemljopisnog podrijetla, i može predvidjeti druge ograničene iznimke, pod uvjetom da se u takvim iznimkama uzimaju u obzir legitimni interesi nositelja žiga i trećih strana.

2.    Žig ne daje nositelju pravo da trećoj strani u trgovačkom prometu zabrani upotrebu sljedećeg, pod uvjetom da to koristi u skladu s ustaljenom i poštenom praksom u industrijskoj i trgovačkoj djelatnosti:

(a)    imena ili adrese treće strane ako je ta treća strana fizička osoba;

(b)    znakova ili podataka koji se odnose na vrstu, kvalitetu, količinu, namjenu, vrijednost, zemljopisno podrijetlo, vrijeme proizvodnje robe ili pružanja usluge ili karakteristike robe ili usluga; i

(c)    žiga ako je tim žigom potrebno naznačiti namjenu robe ili usluge, posebno ako je riječ o priboru ili rezervnim dijelovima.

3.    Žig ne daje nositelju pravo zabraniti trećoj strani da u trgovačkom prometu koristi ranije pravo koje se odnosi samo na određeni lokalitet, ako je to pravo priznato prema zakonodavstvu predmetnih stranaka i u granicama državnog područja na kojem je priznato.

ČLANAK 96.

Razlozi za opoziv

1.    Svaka stranka propisuje da žig može biti opozvan ako se u neprekinutom razdoblju od najmanje tri godine nije stvarno upotrebljavao na odgovarajućem državnom području u odnosu na robu ili usluge za koje je registriran, a ne postoje opravdani razlozi za neupotrebu. Međutim, nitko ne može zahtijevati da se prava nositelja na žig opozovu ako je u razdoblju između isteka razdoblja od najmanje tri godine i podnošenja zahtjeva za opoziv započela ili se nastavila stvarna upotreba žiga. Međutim, početak ili nastavak upotrebe u razdoblju od tri mjeseca koje prethodi podnošenju zahtjeva za opoziv, a koje je započelo najranije nakon isteka neprekinutog minimalnog trogodišnjeg razdoblja neupotrebe, ne uzima se u obzir ako su pripreme za početak ili nastavak upotrebe počele tek nakon što je nositelj saznao da zahtjev za opoziv može biti podnesen.

2.    Žig se može opozvati i ako nakon datuma registracije:

(a)    zbog djelovanja ili nedjelovanja nositelja postane uobičajeni naziv u trgovini za robu ili uslugu za koje je registriran;

(b)    zbog upotrebe od strane nositelja žiga ili uz njegovu suglasnost može, u odnosu na robu ili usluge za koje je registriran, javnost dovesti u zabludu, posebno u pogledu vrste, kvalitete ili zemljopisnog podrijetla te robe ili usluga.

ČLANAK 97.

Prijave u zloj vjeri

Žig se može proglasiti ništavim ako je podnositelj podnio prijavu za registraciju žiga u zloj vjeri. Svaka stranka može osigurati i da takav žig ne bude registriran.

PODODJELJAK 3.

DIZAJN

ČLANAK 98.

Međunarodni sporazumi

Europska unija ispunjava svoje obveze na temelju Ženevskog akta Haškog sporazuma o međunarodnoj registraciji industrijskog dizajna od 2. srpnja 1999., a Republika Uzbekistan ulaže sve razumne napore kako bi ratificirala Ženevski akt ili mu pristupila.

ČLANAK 99.

Zaštita registriranih dizajna

1.    Svaka stranka osigurava zaštitu neovisno stvorenih dizajna koji su novi i originalni. Ta se zaštita osigurava registracijom te njihovim nositeljima dodjeljuje isključiva prava u skladu s odredbama ovog pododjeljka. Za potrebe ovog članka stranka može smatrati da je dizajn koji ima individualni karakter originalan.

2.    Nositelj registriranog dizajna ima pravo barem spriječiti treće strane koje nemaju njegovu suglasnost da proizvode, ponude na prodaju, prodaju, uvoze, skladište proizvod koji nosi i u koji je ugrađen zaštićeni dizajn ili upotrebljavaju proizvode koji nose ili u koje je ugrađen zaštićeni dizajn ako se takve radnje poduzimaju u komercijalne svrhe.

3.    Smatra se da je dizajn koji je primijenjen na proizvod ili ugrađen u proizvod koji je sastavni dio složenog proizvoda nov i originalan samo:

(a)    ako sastavni dio, nakon što je ugrađen u složeni proizvod, ostaje vidljiv pri normalnoj upotrebi tog proizvoda; i

(b)    u mjeri u kojoj ta vidljiva obilježja sastavnog dijela sama po sebi ispunjavaju uvjete novosti i originalnosti.

4.    Za potrebe stavka 3. točke (a) „uobičajena upotreba” znači upotreba krajnjeg korisnika, osim održavanja, servisiranja ili popravaka.

ČLANAK 100.

Trajanje zaštite

Svaka stranka osigurava da je dizajn zaštićen u razdoblju od najmanje pet godina od datuma podnošenja zahtjeva i da nositelj prava ima pravo produljiti trajanje zaštite za jedno ili više petogodišnjih razdoblja, do ukupnog trajanja od najmanje 15 godina od datuma podnošenja zahtjeva.

ČLANAK 101.

Iznimke i isključenja

1.    Svaka stranka može propisati ograničene iznimke od zaštite dizajna, pod uvjetom da takve iznimke nisu neopravdano u suprotnosti s uobičajenim iskorištavanjem zaštićenih dizajna i da se njima ne dovode neopravdano u pitanje legitimni interesi nositelja zaštićenog dizajna, uzimajući u obzir legitimne interese trećih strana.

2.    Zaštita dizajna ne obuhvaća dizajne koji su uvjetovani isključivo tehničkim ili funkcionalnim potrebama. Pravo dizajna ne proizlazi iz obilježja izgleda proizvoda koja je nužno reproducirati u potpuno istom obliku i dimenzijama da bi se proizvod u koji je dizajn ugrađen ili na koji je dizajn primijenjen mogao mehanički spojiti s drugim proizvodom, biti smješten u drugi proizvod ili oko njega ili na njega, kako bi svaki od tih proizvoda mogao obavljati svoju funkciju.

3.    Pravom dizajna ne štiti se dizajn koji je suprotan javnom redu ili prihvaćenim moralnim načelima.

4.    Odstupajući od stavka 2. ovog članka, u skladu s uvjetima utvrđenima u članku 99. stavku 1. pravo dizajna postoji na dizajnu čija je svrha omogućiti višestruko sklapanje ili povezivanje međusobno zamjenjivih proizvoda unutar modularnog sustava.

ČLANAK 102.

Odnos prema autorskom pravu

Svaka stranka osigurava da dizajn ispunjava uvjete za zaštitu u skladu s njezinim zakonodavstvom o autorskom pravu od datuma stvaranja ili utvrđivanja dizajna u bilo kojem obliku. Svaka stranka određuje opseg takve zaštite i uvjete pod kojima se ta zaštita pruža, uključujući stupanj zahtijevane originalnosti.

PODODJELJAK 4.

OZNAKE ZEMLJOPISNOG PODRIJETLA

ČLANAK 103.

Područje primjene

1.    Za potrebe ovog pododjeljka „oznaka zemljopisnog podrijetla” znači oznaka kako je definirana u članku 22. stavku 1. Sporazuma o TRIPS-u, za koju se smatra da uključuje i „oznake izvornosti”.

2.    Ovaj pododjeljak primjenjuje se na priznavanje i zaštitu oznaka zemljopisnog podrijetla koje potječu iz državnih područja stranaka.

3.    Oznake zemljopisnog podrijetla stranke koje druga stranka treba zaštititi podliježu ovom pododjeljku samo ako su obuhvaćene područjem primjene zakonodavstva iz članka 104.

ČLANAK 104.

Utvrđene oznake zemljopisnog podrijetla

1.    Zakonodavstvo Republike Uzbekistana navedeno u odjeljku A Priloga 7.-A sadržava elemente za registraciju i kontrolu oznaka zemljopisnog podrijetla utvrđene u odjeljku B Priloga 7.-A najkasnije pet godina nakon datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma.

2.    Nakon razmatranja zakonodavstva Europske unije navedenog u odjeljku A Priloga 7.-A Republika Uzbekistan zaključuje da to zakonodavstvo sadržava elemente za registraciju i kontrolu oznaka zemljopisnog podrijetla iz odjeljka B Priloga 7.-A.

3.    Nakon završetka postupka za podnošenje prigovora u skladu s kriterijima iz Priloga 7.-B i razmatranja oznaka zemljopisnog podrijetla za proizvode iz Europske unije koje treba zaštititi u Republici Uzbekistanu navedenih u odjeljku A Priloga 7.-C koje je Europska unija registrirala u skladu sa zakonodavstvom iz stavka 2., Republika Uzbekistan štiti te oznake zemljopisnog podrijetla sukladno razini zaštite utvrđene u ovom pododjeljku.

4.    Stavak 3. primjenjuje se pet godina nakon datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma. Tijekom tog petogodišnjeg prijelaznog razdoblja Republika Uzbekistan uspostavlja sve komplementarne mjere i štiti oznake zemljopisnog podrijetla za proizvode iz Europske unije navedene u odjeljku A Priloga 7.-C na razini predviđenoj njezinim nacionalnim zakonodavstvom. Tijekom prijelaznog razdoblja razina pružene zaštite ne smije se smanjiti.

5.    Nakon završetka postupka za podnošenje prigovora u skladu s kriterijima iz Priloga 7.-B i razmatranja oznaka zemljopisnog podrijetla za proizvode iz Republike Uzbekistana koje treba zaštititi u Europskoj uniji navedenih u odjeljku B Priloga 7.-C koje je Republika Uzbekistan registrirala u skladu sa zakonodavstvom iz stavka 1. Europska unija štiti te oznake zemljopisnog podrijetla sukladno razini zaštite utvrđene u ovom pododjeljku.

ČLANAK 105.

Dodavanje novih oznaka zemljopisnog podrijetla

Stranke mogu izmijeniti popis oznaka zemljopisnog podrijetla koje treba zaštititi u Prilogu 7.-C u skladu s člankom 136. Nove oznake zemljopisnog podrijetla dodaju se nakon završetka postupka podnošenja prigovora i njihova razmatranja kako je navedeno u stavcima 3. ili 4. članka 104.

ČLANAK 106.

Opseg zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla

1.    Oznake zemljopisnog podrijetla navedene u Prilogu 7.-C, kao i oznake zemljopisnog podrijetla dodane u skladu s člankom 105., zaštićene su od:

(a)    svake izravne ili neizravne upotrebe zaštićenog imena:

i.    za usporedive proizvode koji nisu u skladu sa specifikacijama proizvoda zaštićenog imena; ili

ii.    ako se takvom upotrebom iskorištava ugled oznake zemljopisnog podrijetla;

uključujući slučajeve kad se ti proizvodi koriste kao sastojak.

(b)    svake zloupotrebe, imitacije ili aludiranja, čak i ako je označeno pravo podrijetlo proizvoda ili ako je zaštićeni naziv preveden, transkribiran ili transliteriran ili ako mu je dodan izraz poput „stil”, „tip”, „metoda”, „kako se proizvodi u”, „imitacija”, „aroma”, „kao” ili slično, uključujući slučajeve kad se ti proizvodi upotrebljavaju kao sastojci;

(c)    svake druge lažne oznake ili oznake koja dovodi u zabludu u pogledu podrijetla, prirode ili bitnih svojstava proizvoda na unutarnjem ili vanjskom pakiranju, na promidžbenim materijalima ili dokumentima koji se odnose na predmetni proizvod ili pakiranja proizvoda u ambalažu koja može stvoriti pogrešnu predodžbu o njegovu podrijetlu, uključujući slučajeve kad se ti proizvodi upotrebljavaju kao sastojci; i

(d)    svake druge prakse koja može potrošača dovesti u zabludu u pogledu pravog podrijetla proizvoda.

2.    Oznake zemljopisnog podrijetla navedene u Prilogu 7.-C ne mogu postati generički nazivi na državnim područjima stranaka.

3.    Ništa u ovom Sporazumu ne obvezuje stranku da zaštiti oznaku zemljopisnog podrijetla druge stranke koja nije zaštićena ili je prestala biti zaštićena na području podrijetla. Svaka stranka obavješćuje drugu stranku ako oznaka zemljopisnog podrijetla prestane biti zaštićena na državnom području stranke podrijetla. To se obavješćivanje obavlja u skladu s člankom 136.

4.    Ništa u ovom Sporazumu ne dovodi u pitanje pravo osobe da u trgovačkom prometu koristi svoje ime ili ime svojeg prethodnika u poslovanju, osim ako se to ime koristi na način da se javnost dovodi u zabludu.

ČLANAK 107.

Pravo upotrebe oznaka zemljopisnog podrijetla

1.    Naziv koji je zaštićen na temelju ovog Sporazuma može upotrebljavati svaki gospodarski subjekt koji stavlja na tržište proizvod koji je u skladu s odgovarajućom specifikacijom.

2.    Čim se oznaka zemljopisnog podrijetla zaštiti prema ovom Sporazumu, upotreba tog zaštićenog imena ne podliježe ni registraciji korisnikâ ni dodatnim troškovima.

ČLANAK 108.

Povezanost sa žigovima

1.    Ako je oznaka zemljopisnog podrijetla zaštićena na temelju ovog Sporazuma, stranke odbijaju registrirati žig čija bi upotreba bila u suprotnosti s člankom 106. stavkom 1., pod uvjetom da je zahtjev za registraciju žiga podnesen nakon datuma podnošenja zahtjeva za zaštitu oznake zemljopisnog podrijetla na državnom području predmetne stranke.

2.    Poništavaju se žigovi koji su registrirani protivno stavku 1.

3.    Za oznake zemljopisnog podrijetla iz članka 104. datum podnošenja zahtjeva za zaštitu iz stavka 1. ovog članka datum je slanja zahtjeva drugoj stranci za zaštitu oznake zemljopisnog podrijetla.

4.    Za oznake zemljopisnog podrijetla iz članka 105. datum podnošenja zahtjeva za zaštitu iz stavka 1. ovog članka datum je slanja zahtjeva drugoj stranci za zaštitu oznake zemljopisnog podrijetla.

5.    Ne dovodeći u pitanje stavak 5. ovog članka, svaka stranka dužna je zaštititi oznake zemljopisnog podrijetla i ako postoji raniji žig. „Raniji žig” znači žig čija je upotreba u suprotnosti s člankom 106. stavkom 1. i koji je bio prijavljen za registraciju, registriran ili utvrđen upotrebom ako je ta mogućnost predviđena predmetnim zakonodavstvom, u dobroj vjeri, na državnom području jedne od stranaka prije datuma na koji je druga stranka podnijela zahtjev za zaštitu oznake zemljopisnog podrijetla na temelju ovog Sporazuma.

6.    Raniji žig može se nastaviti koristiti i produljivati neovisno o zaštiti oznake zemljopisnog podrijetla pod uvjetom da u zakonodavstvu stranke u području žigova ne postoje osnove za poništavanje žiga ili njegov opoziv. U takvim se slučajevima dozvoljava korištenje zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla te upotreba odgovarajućih žigova.

7.    Od stranke se ne zahtijeva da zaštiti naziv kao oznaku zemljopisnog podrijetla na temelju ovog Sporazuma ako bi, s obzirom na ugled i poznatost žiga te duljinu njegova korištenja, taj naziv mogao dovesti potrošača u zabludu u odnosu na pravi identitet proizvoda.

ČLANAK 109.

Provedba pravâ upotrebe oznaka zemljopisnog podrijetla

Stranke provode zaštitu predviđenu člancima od 104. do 108. odgovarajućim upravnim i sudskim mjerama, uključujući carinske provjere koje provode njihova javna tijela, kako bi spriječile ili zaustavile nezakonitu upotrebu zaštićene oznake izvornosti i zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla. Stranke provode takva prava i na zahtjev zainteresirane stranke.

ČLANAK 110.

Opća pravila

1.    Ovaj se Sporazum primjenjuje ne dovodeći u pitanje prava i obveze koje svaka stranka ima na temelju Sporazuma o WTO-u.

2.    Stranka nije na temelju ovog Sporazuma dužna kao oznaku zemljopisnog podrijetla zaštititi naziv koji je u koliziji s nazivom neke biljne sorte ili životinjske pasmine, te stoga može potrošača dovesti u zabludu o pravom podrijetlu proizvoda.

3.    Ne registriraju se homonimi koji potrošače dovode u zabludu o tome da proizvod dolazi s nekog drugog područja, čak i ako je naziv točan s obzirom na stvarno područje, regiju ili mjesto podrijetla predmetnog proizvoda. Ne dovodeći u pitanje članak 23. Sporazuma o TRIPS-u, stranke zajednički utvrđuju praktične uvjete upotrebe u okviru kojih će razlikovati djelomično ili potpuno homonimne oznake zemljopisnog podrijetla, uzimajući u obzir potrebu da se osigura ravnopravan tretman predmetnih proizvođača te da se potrošači ne dovode u zabludu.

4.    Ako stranka u okviru pregovora s trećom stranom predloži zaštitu oznake zemljopisnog podrijetla te treće strane koja je djelomično ili potpuno homonim oznake zemljopisnog podrijetla druge stranke koja je zaštićena na temelju ovog Sporazuma, stranka o tome mora obavijestiti drugu stranku i dati joj mogućnost da se očituje prije nego što oznaka zemljopisnog podrijetla treće strane postane zaštićena.

5.    Sva pitanja koja proizlaze iz specifikacija proizvoda zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla rješava Pododbor za prava intelektualnog vlasništva iz članka 136.

6.    Zaštitu oznaka zemljopisnog podrijetla zaštićenih prema ovom Sporazumu može poništiti samo stranka iz koje potječe proizvod.

7.    Specifikacijom proizvoda u smislu ovog Sporazuma smatra se ona specifikacija, uključujući sve njezine odobrene izmjene, koju su odobrila tijela na državnom području stranke iz koje potječe proizvod.

ČLANAK 111.

Tehnička pomoć

Radi olakšavanja provedbe ovog pododjeljka u Republici Uzbekistanu, Europska unija pruža Republici Uzbekistanu, na njezin zahtjev i prema njezinim potrebama, odgovarajuću tehničku pomoć u skladu s pravom Europske unije.

PODODJELJAK 5.

PATENTI

ČLANAK 112.

Međunarodni sporazumi

Svaka stranka osigurava da su postupci predviđeni Ugovorom o suradnji u području patenata, sklopljenim u Washingtonu 19. lipnja 1970., dostupni na njezinu državnom području.

ČLANAK 113.

Patenti i javno zdravlje

1.    Stranke priznaju važnost Deklaracije o Sporazumu o TRIPS-u i javnom zdravlju, koja je donesena u Dohi na ministarskoj konferenciji WTO-a 14. studenoga 2001. („Deklaracija iz Dohe”). Stranke pri tumačenju i provedbi prava i obveza iz ovog pododjeljka osiguravaju usklađenost s Deklaracijom iz Dohe.

2.    Svaka stranka provodi članak 31.a Sporazuma o TRIPS-u, kao i Prilog Sporazumu o TRIPS-u i Dodatak tom prilogu koji je stupio na snagu 23. siječnja 2017.

ČLANAK 114.

Produljenje razdoblja zaštite lijekova i sredstava za zaštitu bilja
koju pruža patent

1.    Stranke prepoznaju da lijekovi i sredstva za zaštitu bilja koji su na njihovim državnim područjima zaštićeni patentom mogu podlijegati upravnom postupku odobravanja prije stavljanja na njihovo tržište. Stranke prepoznaju da se razdobljem koje protekne između podnošenja prijave za patent i prvog odobrenja za stavljanje sredstva na njihovo tržište, kako je u tu svrhu propisano mjerodavnim zakonodavstvom, može skratiti razdoblje djelotvorne patentne zaštite.

2.    Svaka stranka predviđa daljnje razdoblje zaštite za lijekove ili sredstva za zaštitu bilja koji su zaštićeni patentom i koji podliježu upravnom postupku odobravanja na razdoblje koje je jednako razdoblju iz druge rečenice stavka 1. To se razdoblje može skratiti za najviše pet godina.

3. Trajanje dodatnog razdoblja zaštite ne smije biti dulje od pet godina 10 .

PODODJELJAK 6.

ZAŠTITA NEOBJAVLJENIH INFORMACIJA

ČLANAK 115.

Opseg zaštite poslovnih tajni

1.    Pri ispunjavanju svoje obveze usklađivanja sa Sporazumom o TRIPS-u, a posebno s člankom 39. stavcima 1. i 2. Sporazuma o TRIPS-u, svaka stranka osigurava odgovarajuće građanske sudske postupke i pravne lijekove za sve nositelje poslovne tajne radi sprečavanja pribavljanja, korištenja ili odavanja poslovne tajne kad god se to provodi na način koji je u suprotnosti s poštenom poslovnom praksom.

2.    Za potrebe ovog pododjeljka primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)    „poslovna tajna” znači informacije:

i.    koje su tajne u smislu da nisu, u svojoj ukupnosti ili u točnoj strukturi i sklopu svojih sastavnih dijelova, općenito poznate ili općenito lako dostupne osobama iz krugova koji se uobičajeno bave predmetnom vrstom informacija;

ii.    koje imaju komercijalnu vrijednost zbog toga što su tajne; i

iii.    u odnosu na koje je osoba koja te informacije zakonito nadzire poduzela u tim okolnostima razumne korake kako bi sačuvala njihovu tajnost;

(b)    „nositelj poslovne tajne” znači svaka fizička ili pravna osoba koja zakonito kontrolira poslovnu tajnu.

3.    Za potrebe ovog pododjeljka smatra se da su barem sljedeći oblici postupanja u suprotnosti s poštenim poslovnim praksama:

(a)    pribavljanje poslovne tajne bez suglasnosti nositelja poslovne tajne kad je ono učinjeno s pomoću neovlaštenog pristupa, prisvajanja ili umnožavanja bilo kojih dokumenata, predmeta, materijala, tvari ili elektroničkih spisa koje zakonito kontrolira nositelj poslovne tajne i koji sadržavaju poslovnu tajnu ili iz kojih se poslovna tajna može izvesti;

(b)    upotreba ili otkrivanje poslovne tajne ako to bez suglasnosti nositelja poslovne tajne učini osoba za koju je utvrđeno da ispunjava bilo koji od sljedećih uvjeta:

i.    da je pribavila poslovnu tajnu na način iz točke (a);

ii.    da čini povredu sporazuma o povjerljivosti ili bilo koje druge obveze o čuvanju poslovne tajne; ili

iii.    da krši ugovornu ili bilo koju drugu obvezu kojom se ograničava korištenje poslovne tajne; i

(c)    pribavljanje, upotreba ili otkrivanje poslovne tajne smatra se nezakonitim i kad je osoba u trenutku pribavljanja, upotrebe ili otkrivanja znala, ili je u tim okolnostima trebala znati, da je poslovna tajna pribavljena izravno ili neizravno od druge osobe koja je nezakonito upotrebljavala ili otkrila poslovnu tajnu u smislu točke (b).

4.    Ništa u ovom pododjeljku ne tumači se na način da se od stranke zahtijeva da bilo koji od sljedećih oblika postupanja smatra protivnim poštenim poslovnim praksama:

(a)    neovisno otkriće ili stvaranje;

(b)    osoba koja nije vezana nikakvom pravno valjanom obvezom da ograniči pribavljanje relevantnih informacija provodi obrnuti inženjering proizvoda koji je zakonito u njezinu posjedu;

(c)    pribavljanje, upotreba ili otkrivanje informacija koje se zahtijevaju ili dopuštaju pravom stranke; i

(d)    zaposlenici upotrebljavaju svoje iskustvo i vještine koje su pošteno stekli uobičajenim radom na svojem radnom mjestu.

5.    Ništa se u ovom pododjeljku ne tumači na način da se ograničava sloboda izražavanja i informiranja, uključujući slobodu medija koja je zaštićena na području nadležnosti svake od stranaka.

ČLANAK 116.

Građanski sudski postupci i pravni lijekovi za poslovne tajne

1.    Svaka stranka osigurava da nijednoj osobi koja sudjeluje u građanskim sudskim postupcima iz članka 115. ili ima pristup dokumentima koji čine dio tih pravnih postupaka nije dopuštena upotreba ili otkrivanje poslovne tajne ili navodne poslovne tajne koju su nadležna pravosudna tijela, u odgovoru na propisno obrazložen zahtjev zainteresirane strane, utvrdila kao povjerljivu i za koju je osoba saznala na temelju takvog sudjelovanja ili pristupa.

2.    U građanskim sudskim postupcima iz članka 115. svaka stranka osigurava da njezina pravosudna tijela imaju barem sljedeće ovlasti:

(a)    naložiti privremene mjere, u skladu sa svojim zakonodavstvom i drugim propisima, za sprečavanje pribavljanja, upotrebe ili otkrivanja poslovne tajne na način koji je u suprotnosti poštenim poslovnim praksama;

(b)    naložiti sudsku zabranu kako bi se spriječilo pribavljanje, upotreba ili otkrivanje poslovne tajne na način koji je u suprotnosti s poštenim poslovnim praksama;

(c)    u skladu sa svojim zakonodavstvom i drugim propisima naložiti osobi koja je znala ili trebala znati da pribavlja, upotrebljava ili otkriva poslovnu tajnu na način koji je u suprotnosti s poštenim poslovnim praksama da nositelju poslovne tajne plati naknadu štete koja odgovara stvarnoj šteti pretrpljenoj zbog takvog pribavljanja, upotrebe ili otkrivanja poslovne tajne;

(d)    poduzeti posebne mjere kako bi se sačuvala povjerljivost poslovne tajne ili navodne poslovne tajne koja je iznesena u građanskim sudskim postupcima koji se odnose na navodno pribavljanje, upotrebu ili otkrivanje poslovne tajne na način koji je u suprotnosti s poštenim poslovnim praksama. Takve posebne mjere mogu uključivati, u skladu sa zakonodavstvom svake stranke, mogućnost:

i.    ograničavanja pristupa određenim dokumentima u cijelosti ili djelomično;

ii.    ograničavanja pristupa raspravama i zapisniku ili transkriptu s tih rasprava; i

iii.    stavljanja na raspolaganje verzije sudske odluke koja nije povjerljiva i u kojoj su odlomci koji sadržavaju poslovne tajne uklonjeni ili redigirani; ili

(e)    izricati sankcije strankama ili svim drugim osobama koje sudjeluju u sudskom postupku i koje ne poštuju ili odbijaju poštovati sudske naloge o zaštiti poslovne tajne ili navodne poslovne tajne.

3.    Ni od jedne stranke ne zahtijeva se da predvidi građanske sudske postupke i pravne lijekove iz članka 115. za slučaj postupanja koje je u suprotnosti s poštenim poslovnim praksama, u skladu s relevantnim zakonodavstvom stranke, radi otkrivanja propusta, prijestupa ili nezakonite aktivnosti ili u svrhu zaštite legitimnog interesa koji se priznaje u njezinu pravu.

ČLANAK 117.

Zaštita podataka dostavljenih radi dobivanja odobrenja za stavljanje lijeka u promet

1.    Svaka stranka poslovno povjerljive informacije dostavljene radi dobivanja odobrenja za stavljanje lijekova u promet („odobrenje za stavljanje u promet”) štiti od otkrivanja trećim stranama, osim ako su poduzete mjere kako bi se osigurala zaštita podataka od nepoštene komercijalne upotrebe ili ako je njihovo otkrivanje opravdano prevladavajućim javnim interesom.

2.    Svaka stranka osigurava da tijekom razdoblja od najmanje šest godina od datuma prvog odobrenja za stavljanje u promet u predmetnoj stranci („prvo odobrenje za stavljanje u promet”) tijelo odgovorno za izdavanje odobrenja za stavljanje u promet ne prihvati nijedan naknadni zahtjev za odobrenje za stavljanje u promet u kojima se upućuje na rezultate pretkliničkih ili kliničkih ispitivanja koji su podneseni u zahtjevu za prvo odobrenje za stavljanje u promet, bez izričitog pristanka nositelja prvog odobrenja za stavljanje u promet, osim ako je međunarodnim sporazumima koje priznaju obje stranke propisano drukčije. To se pravilo primjenjuje bez obzira na to jesu li informacije iz stavaka 1. ili 2. dostupne javnosti.

3.    Ovim se člankom ne dovode u pitanje dodatna razdoblja zaštite koja svaka stranka može predvidjeti u svojem zakonodavstvu.

4.    U odnosu na Republiku Uzbekistan, ovaj se članak primjenjuje dvije godine nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma.

ČLANAK 118.

Zaštita podataka dostavljenih radi dobivanja odobrenja za stavljanje u promet
sredstava za zaštitu bilja

1.    Svaka stranka prepoznaje vremenski ograničeno pravo vlasnika izvješća o ispitivanju ili studiji koje je prvi put podneseno radi pribavljanja odobrenja za stavljanje u promet sredstva za zaštitu bilja. Tijekom tog razdoblja izvješće o ispitivanju ili studiji ne smije se upotrebljavati u korist druge osobe koja namjerava pribaviti odobrenje za stavljanje u promet sredstva za zaštitu bilja, osim ako je prvi vlasnik dao svoju izričitu suglasnost. To se pravo dalje u tekstu naziva zaštitom podataka.

2.    Izvješće o ispitivanju ili studiji podneseno radi pribavljanja odobrenja za stavljanje u promet sredstva za zaštitu bilja trebalo bi ispunjavati sljedeće uvjete:

(a)    potrebno je za odobrenje odnosno izmjenu odobrenja kojom se dopušta upotreba na drugim poljoprivrednim kulturama; i

(b)    potvrđeno je da zadovoljava načela dobre laboratorijske prakse ili dobre pokusne prakse.

3.    Razdoblje zaštite podataka traje najmanje 10 godina počevši od prvog odobrenja koje je izdalo relevantno tijelo na državnom području te stranke. Kad je riječ o sredstvima za zaštitu bilja niske razine rizika, razdoblje se može produljiti na 13 godina.

4.    Razdoblje zaštite podataka produljuje se za tri mjeseca za svako produljenje odobrenja za neznatnu upotrebu ako nositelj odobrenja podnese zahtjev za takva odobrenja najkasnije pet godina od dana prvog odobrenja. Ukupno razdoblje zaštite podataka ne smije ni u kojem slučaju biti dulje od 13 godina. Ukupno razdoblje zaštite podataka za sredstva za zaštitu bilja niske razine rizika ni u kojem slučaju ne smije biti dulje od 15 godina.

5.    Izvješće o ispitivanju ili studiji štiti se i ako je ono bilo potrebno za obnavljanje ili preispitivanje odobrenja. U tim slučajevima razdoblje zaštite podataka traje 30 mjeseci.

6.    Neovisno o stavcima 3., 4. i 5. javno tijelo odgovorno za izdavanje odobrenja za stavljanje u promet ne uzima u obzir informacije iz stavaka 1. i 2. za naknadno odobrenje za stavljanje u promet bez obzira na to je li stavljeno na raspolaganje javnosti.

7.    Svaka stranka utvrđuje mjere kojima se podnositelj zahtjeva i nositelji prethodnih odobrenja s poslovnim nastanom na području stranaka obvezuju na razmjenu zaštićenih informacija kako bi se izbjegla dvostruka ispitivanja na kralježnjacima.

8.    U odnosu na Republiku Uzbekistan, ovaj se članak primjenjuje dvije godine nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma.

PODODJELJAK 7.

BILJNE SORTE

ČLANAK 119.

Opće odredbe

Svaka stranka štiti prava biljnih sorti u skladu s Međunarodnom konvencijom za zaštitu novih biljnih sorti („Konvencija UPOV”), kako je zadnje revidirana u Ženevi 19. ožujka 1991., uključujući moguće izuzetke od oplemenjivačkog prava iz članka 15. stavka 2. Konvencije UPOV. Stranke surađuju na promicanju i provedbi tih prava.

ODJELJAK 3.

PROVEDBA PRAVA INTELEKTUALNOG VLASNIŠTVA

PODODJELJAK 1.

PROVEDBA U GRAĐANSKIM I UPRAVNIM STVARIMA

ČLANAK 120.

Opće obveze

1.    Svaka stranka ponovno potvrđuje svoje obveze na temelju dijela III. Sporazuma o TRIPS-u i osigurava mjere, postupke i pravne lijekove koji su potrebni za provedbu prava intelektualnog vlasništva.

Za potrebe odjeljka 3. pojam „prava intelektualnog vlasništva” ne uključuje prava obuhvaćena odjeljkom 2. pododjeljkom 6.

2.    Mjere, postupci i pravna sredstva iz stavka 1.:

(a)    moraju biti pošteni i pravični;

(b)    ne smiju biti nepotrebno složeni ili skupi te ne smiju nametati nerazumne rokove ili neopravdana kašnjenja;

(c)    moraju biti djelotvorni, proporcionalni i odvraćajući;

(d)    moraju se primjenjivati tako da se izbjegne stvaranje prepreka legitimnoj trgovini i osiguraju zaštitne mjere protiv njihove zlouporabe.

ČLANAK 121.

Osobe ovlaštene za podnošenje zahtjeva za primjenu mjera, postupaka i pravnih sredstava

Svaka stranka prepoznaje sljedeće osobe kao osobe koje su ovlaštene zatražiti primjenu mjera, postupaka i pravnih sredstava iz ovog pododjeljka i dijela III. Sporazuma o TRIPS-u:

(a)    nositelje prava intelektualnog vlasništva u skladu s primjenjivim pravom;

(b)    sve ostale osobe koje su ovlaštene upotrebljavati ta prava, a posebno stjecatelje licencije, u mjeri u kojoj je to dopušteno i u skladu s primjenjivim pravom;

(c)    tijela za kolektivno ostvarivanje prava intelektualnog vlasništva kojima se redovito priznaje pravo zastupanja nositelja prava intelektualnog vlasništva u mjeri u kojoj je to dopušteno i u skladu s primjenjivim pravom;

(d)    strukovna tijela za obranu kojima se redovito priznaje pravo zastupanja nositelja prava intelektualnog vlasništva u mjeri u kojoj je to dopušteno i u skladu s primjenjivim pravom.

ČLANAK 122.

Dokazi

1.    Svaka stranka osigurava da, čak i prije početka postupka o meritumu predmeta, nadležna pravosudna tijela mogu, na zahtjev stranke koja je podnijela razumno raspoložive dokaze u potporu svojim zahtjevima prema kojima je njezino pravo intelektualnog vlasništva povrijeđeno ili će biti povrijeđeno, naložiti hitne i djelotvorne privremene mjere radi osiguranja relevantnih dokaza koji se odnose na navodnu povredu u skladu s odredbama o zaštiti povjerljivih informacija. Pri određivanju privremene pravne zaštite ili privremenih mjera pravosudna tijela uzimaju u obzir legitimne interese navodnog počinitelja povrede.

2.    Te mjere ili zaštita mogu uključivati detaljan opis, s uzimanjem uzoraka ili bez njega, ili fizičku zapljenu proizvoda kojima se navodno čini povreda te, u odgovarajućim slučajevima, materijala i sredstava koji se primjenjuju u proizvodnji ili distribuciji tih proizvoda, kao i dokumenata koji se na njih odnose.

3.    Svaka stranka poduzima potrebne mjere, ako dođe do povrede prava intelektualnog vlasništva na komercijalnoj razini, kako bi se nadležnim pravosudnim tijelima omogućilo da, prema potrebi, na zahtjev stranke nalože dostavu bankovnih, financijskih ili komercijalnih dokumenata koje posjeduje suprotna stranka u skladu s odredbama o zaštiti povjerljivih informacija.

ČLANAK 123.

Pravo na informacije

1.    Svaka stranka osigurava da, tijekom građanskog postupka koji se odnosi na povredu prava intelektualnog vlasništva te kao odgovor na opravdani i razmjerni zahtjev podnositelja zahtjeva, nadležna pravosudna tijela mogu naložiti da informacije o podrijetlu i distribucijskim mrežama robe ili usluga kojima je počinjena povreda prava intelektualnoga vlasništva dostavi počinitelj povrede ili bilo koja druga osoba koja je stranka ili svjedok u sudskom postupku.

2.    Za potrebe stavka 1. „bilo koja druga osoba” znači osoba:

(a)    za koju se utvrdi da u komercijalno relevantnom opsegu posjeduje robu kojom se čini povreda;

(b)    za koju se utvrdi da se u komercijalno relevantnom opsegu koristi uslugama kojima se čini povreda;

(c)    za koju se utvrdi da u komercijalno relevantnom opsegu pruža usluge koje se upotrebljavaju u djelatnostima kojima se čini povreda; ili

(d)    koju je osoba iz točaka (a), (b) ili (c) ovog stavka navela kao osobu koja je sudjelovala u proizvodnji, izradi ili distribuciji robe ili pružanju usluga.

3.    Informacije iz stavka 1., prema potrebi, sadržavaju:

(a)    imena ili nazive te adrese proizvođača, izrađivača, distributera, dobavljača i drugih prethodnih posjednika robe ili usluga, kao i trgovaca na veliko i malo kojima su bile namijenjene; ili

(b)    informacije o proizvedenim, izrađenim, dostavljenim, primljenim ili naručenim količinama, kao i o cijeni koja je postignuta za predmetnu robu ili usluge.

4.    Stavci 1. i 2. primjenjuju se ne dovodeći u pitanje drugo zakonodavstvo stranke kojim se:

(a)    nositelju prava dodjeljuju prava na detaljnije informacije;

(b)    uređuje upotreba u građanskom postupku informacija dostavljenih na temelju ovog članka;

(c)    uređuje odgovornost za zloupotrebu prava na informacije;

(d)    omogućuje odbijanje pružanja informacija koje bi se osobu iz stavka 1. prisilile da prizna vlastito sudjelovanje ili sudjelovanje svojih bliskih srodnika u povredi prava intelektualnog vlasništva; ili

(e)    uređuje zaštita povjerljivosti izvorâ informacija ili obrade osobnih podataka.

ČLANAK 124.

Privremene mjere i mjere opreza

1.    Svaka stranka osigurava da pravosudna tijela mogu, na zahtjev podnositelja, protiv navodnog počinitelja povrede izdati privremeni sudski nalog radi sprečavanja neposredne povrede prava intelektualnog vlasništva ili privremeno i, prema potrebi, ako je to predviđeno domaćim pravom, u odgovarajućim slučajevima uz plaćanje novčane kazne zabraniti nastavak navodnih povreda tog prava ili za slučaj takvog nastavka propisati obvezu pružanja jamstava čija je namjena osigurati naknadu štete nositelju prava. Privremeni sudski nalog pod istim uvjetima može biti izdan i posredniku čije je usluge, uključujući internetske usluge, koristila treća strana za povredu prava intelektualnog vlasništva.

2.    Prethodni se nalog može odrediti i radi zapljene ili predaje robe za koju postoji sumnja da se njome čini povreda prava intelektualnog vlasništva, a kako bi se spriječio njezin ulazak u trgovinske kanale ili kretanje njima.

3.    U slučaju navodne povrede koja je počinjena u komercijalno relevantnom opsegu, svaka stranka osigurava da, ako podnositelj zahtjeva dokaže postojanje okolnosti koje bi se mogle ugroziti naknadu štete, pravosudna tijela mogu naložiti preventivnu zapljenu pokretne i nepokretne imovine navodnog počinitelja povrede, uključujući blokadu njegovih bankovnih računa i druge imovine. U tu svrhu nadležna tijela mogu naložiti dostavu bankovnih, financijskih ili komercijalnih dokumenata ili odgovarajući pristup relevantnim informacijama.

ČLANAK 125.

Pravni lijekovi

1.    Svaka stranka osigurava da pravosudna tijela mogu naložiti, na zahtjev podnositelja i ne dovodeći u pitanje bilo kakvu naknadu štete nositelju prava zbog povrede te bez bilo kakve vrste naknade, uništenje ili barem trajno uklanjanje iz trgovinskih kanala robe za koju utvrde da se njome čini povreda prava intelektualnog vlasništva. Prema potrebi, pravosudna tijela mogu naložiti i uništenje materijala i sredstava koji se pretežno upotrebljavaju pri izradi ili proizvodnji te robe.

2.    Pravosudna tijela svake stranke ovlaštena su naložiti provedbu pravnih lijekova iz stavka 1. o trošku počinitelja povrede, osim ako postoje posebni razlozi da to ne učine.

3.    Prilikom razmatranja zahtjeva za pravne lijekove uzima se u obzir potreba za razmjernošću između težine povrede i naloženih pravnih lijekova kao i interesi trećih strana.

4.    U odnosu na Republiku Uzbekistan, stavak 1. primjenjuje se tri godine nakon datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma.

ČLANAK 126.

Sudski nalozi

Svaka stranka osigurava da, ako je donesena sudska odluka u vezi s povredom prava intelektualnog vlasništva, pravosudna tijela mogu protiv počinitelja povrede, kao i posrednika čijim se uslugama koristila treća strana u smislu povrede prava intelektualnog vlasništva, odrediti sudsku zabranu usmjerenu na zabranu nastavka povrede.

ČLANAK 127.

Alternativne mjere

Svaka stranka može propisati da, u odgovarajućim slučajevima i na zahtjev osobe protiv koje se mogu odrediti mjere predviđene u članku 125. ili 126., pravosudna tijela mogu umjesto primjene mjera predviđenih u tim člancima naložiti plaćanje novčane naknade oštećenoj stranci ako ta osoba nije postupala s namjerom ili nehajem, ako bi izvršenje predmetnih mjera toj osobi prouzročilo nerazmjernu štetu i ako se novčana naknada oštećenoj stranci čini, prema razumnoj procjeni, zadovoljavajućom.

ČLANAK 128.

Naknada štete

1.    Svaka stranka osigurava da pravosudna tijela, na zahtjev oštećene stranke, počinitelju povrede koji je znao ili je imao osnova znati da sudjeluje u aktivnosti koja predstavlja povredu nalože da nositelju prava plati naknadu koja odgovara stvarnoj šteti koju je pretrpio zbog povrede.

2.    Svaka stranka osigurava da pri određivanju naknade štete iz stavka 1. njezina pravosudna tijela:

(a)    uzimaju u obzir sve odgovarajuće aspekte, kao što su negativne gospodarske posljedice, uključujući izgubljenu dobit, koje je oštećena stranka pretrpjela, bilo kakvu nepošteno stečenu dobit počinitelja povrede i, u odgovarajućim slučajevima, elemente koji nisu gospodarski čimbenici, kao što je nematerijalna šteta koja je nositelju prava prouzročena povredom; ili

(b)    kao alternativu točki (a), mogu, u odgovarajućim slučajevima, odrediti naknadu štete kao paušalni iznos na temelju elemenata kao što je barem iznos tantijema ili naknada koje bi počinitelj povrede morao platiti da je zatražio odobrenje za korištenje predmetnog prava intelektualnog vlasništva.

3.    Ako počinitelj povrede nije znao ili nije imao osnova znati da je sudjelovao u aktivnosti koja predstavlja povredu, stranke mogu predvidjeti da pravosudna tijela mogu u korist oštećene stranke naložiti povrat dobiti ili plaćanje naknade štete čija se visina može unaprijed utvrditi.

ČLANAK 129.

Sudski troškovi

Svaka stranka osigurava da opravdane i razmjerne sudske troškove i druge izdatke stranke koja je dobila sudski spor u pravilu snosi stranka koja je izgubila spor, osim ako bi to bilo protivno načelu pravičnosti.

ČLANAK 130.

Objava sudskih odluka

U sudskim postupcima koji su pokrenuti zbog povrede prava intelektualnog vlasništva svaka stranka osigurava da pravosudna tijela mogu naložiti, na zahtjev podnositelja i o trošku počinitelja povrede, primjerene mjere za širenje informacija o odluci, uključujući izlaganje odluke i njezinu objavu u cijelosti ili djelomično.

ČLANAK 131.

Pretpostavka autorstva ili vlasništva

Za potrebe primjene mjera, postupaka i pravnih lijekova predviđenih ovim odjeljkom 3., stranke priznaju sljedeće:

(a)    kako bi se autor književnog ili umjetničkog djela, u nedostatku suprotnih dokaza, takvim smatrao i kako bi, slijedom toga, bio ovlašten pokrenuti postupak zbog povrede, dostatno je da je njegovo ime navedeno na djelu na uobičajeni način; i

(b)    odredba iz točke (a) primjenjuje se mutatis mutandis na nositelje prava srodnih autorskom pravu u odnosu na njihove predmete zaštite.

ČLANAK 132.

Upravni postupci

U mjeri u kojoj je moguće naložiti građanskopravnu mjeru kao posljedicu upravnih postupaka o meritumu predmeta, navedeni predmeti u skladu su s načelima koja su materijalno istovrijedna načelima iz relevantnih odredbi ovog odjeljka.

PODODJELJAK 2.

PROVEDBA NA GRANICAMA

ČLANAK 133.

Mjere na granicama

1.    Kad je riječ o robi pod carinskim nadzorom, svaka stranka donosi ili održava postupke na temelju kojih nositelj prava može podnositi zahtjeve kojima od carinskih tijela traži obustavu puštanja u promet ili zadržavanje robe za koju se sumnja da se njome povređuju žigovi, autorska i srodna prava, oznake zemljopisnog podrijetla, patenti, korisni modeli, industrijski dizajni, topografija integriranih krugova i prava na biljnu sortu (dalje u tekstu „sumnjiva roba”).

2.    Svaka stranka uspostavlja elektroničke sustave carinskih tijela za upravljanje odobrenim ili evidentiranim zahtjevima.

3.    Ako stranka naplaćuje naknadu za pokrivanje administrativnih troškova koji proizlaze iz obrade ili evidentiranja zahtjeva, ta je naknada razmjerna pruženoj usluzi i nastalim troškovima.

4.    Svaka stranka osigurava da njezina carinska tijela u razumnom roku odlučuju o odobrenju ili evidentiranju zahtjeva.

5.    Svaka stranka može omogućiti da se zahtjevi iz stavka 1. primjenjuju na višestruke pošiljke.

6.    Svaka stranka osigurava da, u odnosu na robu pod carinskim nadzorom, njezina carinska tijela mogu djelovati na vlastitu inicijativu kako bi obustavila puštanje sumnjive robe u promet ili je zadržala.

7.    Svaka stranka osigurava da njezina carinska tijela upotrebljavaju analizu rizika za utvrđivanje sumnjive robe uz druge metode identifikacije, prema potrebi.

8.    Stranka može donijeti ili provoditi postupke kojima njezina nadležna tijela mogu, u razumnom roku nakon pokretanja postupaka iz stavaka 1. i 5., utvrditi čini li se sumnjivom robom povreda. U tom slučaju nadležna tijela imaju ovlast naložiti uništavanje robe nakon što se utvrdi da se tom robom čini povreda. Stranka može imati uspostavljene postupke kojima se omogućuje uništavanje sumnjive robe bez potrebe za službenim utvrđivanjem povrede ako se dotične osobe slažu s uništavanjem ili mu se ne protive.

9.    Svaka stranka uspostavlja postupke koji omogućuju brzo uništenje krivotvorenih žigova i piratske robe poslane u poštanskim ili brzim kurirskim pošiljkama.

10.    Stranke nemaju obvezu primjenjivati ovaj članak na uvoz robe koju je na tržište u drugoj zemlji stavio nositelj prava ili koja je na to tržište stavljena uz njegovu suglasnost. Stranka može isključiti iz primjene ovog članka nekomercijalnu robu koja se nalazi u osobnoj prtljazi putnika.

11.    Svaka stranka svojim carinskim tijelima omogućuje održavanje redovitog dijaloga i promicanje suradnje s relevantnim dionicima i drugim tijelima uključenima u provedbu prava intelektualnog vlasništva.

12.    Stranke su suglasne da će surađivati u vezi s međunarodnom trgovinom sumnjivom robom. Konkretno, stranke su suglasne da će razmjenjivati informacije o trgovini sumnjivom robom koja utječe na drugu stranku.

13.    Ne dovodeći u pitanje druge oblike suradnje, Protokol o uzajamnoj administrativnoj pomoći u carinskim pitanjima primjenjuje se u pogledu povreda zakonodavstva o pravima intelektualnog vlasništva za čije su izvršavanje nadležna carinska tijela stranke u skladu s ovim člankom.

14.    Pododbor iz članka 136. dužan je osigurati pravilno funkcioniranje i provedbu ovog članka, posebno u odnosu na suradnju između stranaka.

15.    Stranke osiguravaju dosljednost usklađenost carinskih tijela koja provode carinske mjere na granici radi provedbe prava intelektualnog vlasništva, bez obzira na to jesu li obuhvaćena ovim pododjeljkom, s člankom V. GATT-a iz 1994. te člankom 41. i dijelom III. odjeljkom 4. Sporazuma o TRIPS-u.

ODJELJAK 4.

ZAVRŠNE ODREDBE

ČLANAK 134.

Suradnja

1.    Stranke su suglasne surađivati kako bi podržale provedbu obveza preuzetih u okviru ovog Poglavlja. Stranke se, među ostalim, oslanjaju na sljedeće modalitete u pogledu suradnje u pitanjima zaštite i provedbe prava intelektualnog vlasništva.

2.    Područja suradnje uključuju, ali nisu ograničena na sljedeće aktivnosti:

(a)    razmjenu informacija o pravnom okviru u vezi s pravima intelektualnog vlasništva i relevantnim pravilima o zaštiti i izvršavanju;

(b)    razmjenu iskustava stranaka o napretku postignutom u području zakonodavstva;

(c)    razmjenu iskustava između stranaka o provedbi prava intelektualnog vlasništva;

(d)    razmjenu iskustava između stranaka o tome kako carinska, policijska, upravna i pravosudna tijela provode prava na središnjoj razini i na nižim razinama;

(e)    koordinaciju, među ostalim i s drugim zemljama, radi sprečavanja izvoza krivotvorene robe;

(f)    tehničku pomoć, izgradnju kapaciteta; razmjenu i osposobljavanje osoblja;

(g)    zaštitu i obranu prava intelektualnog vlasništva i širenje informacija o tome, među ostalim, u poslovnim krugovima i civilnom društvu;

(h)    informiranje potrošača i nositelja prava; jačanje institucionalne suradnje, posebno između ureda za intelektualno vlasništvo;

(i)    informiranje i edukaciju šire javnosti o politikama koje se odnose na zaštitu i provedbu prava intelektualnog vlasništva;

(j)    promicanje zaštite i provedbe prava intelektualnog vlasništva javno-privatnom suradnjom koja uključuje MSP-ove; i

(k)    formuliranje djelotvornih strategija za utvrđivanje ključnih ciljnih skupina i osmišljavanje komunikacijskih programa za informiranje potrošača i medija o učincima povreda intelektualnog vlasništva, uključujući zdravstvene i sigurnosne rizike te vezu s organiziranim kriminalom.

3.    Svaka stranka može objaviti specifikacije proizvoda ili njihov sažetak i relevantne kontaktne točke za kontrolu oznaka zemljopisnog podrijetla ili upravljanje oznakama zemljopisnog podrijetla druge stranke koje su zaštićene u skladu s pododjeljkom 4.

4.    Stranke izravno ili preko Pododbora iz članka 136. komuniciraju o svim pitanjima povezanima s provedbom i funkcioniranjem ovog odjeljka.

ČLANAK 135.

Dobrovoljne inicijative dionika

Svaka stranka nastoji olakšati provedbu dobrovoljnih inicijativa dionika za smanjenje povreda prava intelektualnog vlasništva, među ostalim na internetu i na drugim tržištima, usmjerenih na konkretne probleme i pronalazak praktičnih rješenja koja su realistična, uravnotežena, proporcionalna i pravična za sve zainteresirane strane, među ostalim na sljedeće načine:

(a)    svaka stranka nastoji okupiti zainteresirane strane na svojem području radi lakše provedbe dobrovoljnih inicijativa za pronalazak rješenja i pomirenje razlika u pogledu zaštite i provedbe prava intelektualnog vlasništva i smanjenja povreda;

(b)    stranke nastoje razmjenjivati informacije o mjerama za olakšavanje dobrovoljnih inicijativa dionika na svojim područjima; i

(c)    stranke nastoje promicati otvoreni dijalog i suradnju među dionicima stranaka te poticati te dionike da zajednički pronađu rješenja i otklone neslaganja u području zaštite i provedbe prava intelektualnog vlasništva i smanjenja povreda.

ČLANAK 136.

Institucionalne odredbe

1.    Stranke osnivaju pododbor za prava intelektualnog vlasništva (dalje u tekstu „Pododbor za prava intelektualnog vlasništva”) koji se sastoji od predstavnika Europske unije i Republike Uzbekistana radi praćenja provedbe ovog poglavlja i jačanja njihove suradnje i dijaloga o pravima intelektualnog vlasništva.

2.    Pododbor za prava intelektualnog vlasništva sastaje se na zahtjev bilo koje stranke, naizmjenično u Europskoj uniji i Republici Uzbekistanu, u vrijeme, na mjestu i na način koji su dogovorile stranke, među ostalim putem videokonferencije, ali najkasnije 90 dana nakon podnošenja zahtjeva.

3.    Pododbor za prava intelektualnog vlasništva olakšava provedbu ovog poglavlja i suradnju između stranaka u svim pitanjima povezanima s intelektualnim vlasništvom. Pododbor je posebno nadležan za izmjene:

(a)    odjeljka A Priloga 7.-A u pogledu upućivanja na zakonodavstvo koje se primjenjuje u strankama;

(b)    odjeljka B Priloga 7.-A u pogledu elemenata za registraciju i kontrolu oznaka zemljopisnog podrijetla;

(c)    Priloga 7.-B u pogledu kriterija koje treba uključiti u postupak prigovora; i

(d)    Priloga 7.-C u pogledu oznaka zemljopisnog podrijetla.

POGLAVLJE 8.

TRŽIŠNO NATJECANJE I PODUZEĆA U DRŽAVNOM VLASNIŠTVU

ODJELJAK A

TRŽIŠNO NATJECANJE

ČLANAK 137.

Načela

Stranke prepoznaju važnost slobodnog i nenarušenog tržišnog natjecanja u svojim trgovinskim i investicijskim odnosima. Stranke potvrđuju da poslovna praksa protivna tržišnom natjecanju i državne intervencije mogu poremetiti pravilno funkcioniranje tržišta i umanjiti koristi od liberalizacije trgovine i ulaganja.

ČLANAK 138.

Neutralnost tržišnog natjecanja

Stranke primjenjuju ovo poglavlje na sva javna i privatna poduzeća.

PODODJELJAK 1.

PROTUTRŽIŠNO PONAŠANJE I KONTROLA KONCENTRACIJA

ČLANAK 139.

Zakonodavni okvir

Svaka stranka donosi ili provodi pravo tržišnog natjecanja, koje se primjenjuje na sva poduzeća u svim sektorima gospodarstva 11 i kojim se na učinkovit način u obzir uzimaju sve sljedeće prakse:

(a)    horizontalni i vertikalni sporazumi među poduzećima, odluke udruženja poduzeća i usklađena djelovanja čiji je cilj ili učinak sprečavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišnog natjecanja;

(b)    zloupotreba dominantnog položaja jednog poduzeća ili više njih; i

(c)    koncentracije poduzeća kojima bi se znatno ometalo djelotvorno tržišno natjecanje, a posebno zbog stvaranja ili jačanja dominantnog položaja.

ČLANAK 140.

Zadaće od javnog gospodarskog interesa

Primjena prava tržišnog natjecanja u stranci ne bi trebala ometati, pravno ili činjenično, obavljanje posebnih zadaća od javnog interesa koje se mogu dodijeliti poduzećima. Izuzeća od prava tržišnog natjecanja stranke trebala bi biti ograničena na zadaće od javnog interesa i na ono što je nužno za postizanje željenog cilja javne politike te bi trebala biti transparentna.

ČLANAK 141.

Provedba

1.    Svaka stranka uspostavlja ili zadržava operativno neovisno tijelo koje je odgovorno za osiguravanje potpune primjene i djelotvorne provedbe nacionalnog prava tržišnog natjecanja i ima odgovarajuće ovlasti i resurse potrebne za to.

2.    Svaka stranka primjenjuje svoje pravo tržišnog natjecanja na transparentan način, uz poštovanje načela poštenog postupka, uključujući prava na obranu predmetnih poduzeća, osobito pravo na saslušanje i pravo na sudsko preispitivanje.

ČLANAK 142.

Suradnja

1.    Stranke potvrđuju da je promicanje suradnje u području politike tržišnog natjecanja i njezine provedbe u njihovu zajedničkom interesu.

2.    Kako bi se olakšala takva suradnja, tijela stranaka nadležna za tržišno natjecanje mogu razmjenjivati informacije u skladu s pravilima o povjerljivosti utvrđenima u zakonodavstvu tih stranaka.

3.    Tijela stranaka nadležna za zaštitu tržišnog natjecanja nastoje, kad god je to moguće i potrebno, uskladiti svoje provedbene aktivnosti kad je riječ o istim ili povezanim postupcima ili predmetima.

ČLANAK 143.

Neprimjena rješavanja sporova

Poglavlje 14. ne primjenjuje se na ovaj odjeljak.

PODODJELJAK 2.

SUBVENCIJE

ČLANAK 144.

Definicija i područje primjene

1.    Za potrebe ovog odjeljka „subvencija” znači mjera koja ispunjava uvjete iz članka 1. stavka 1.1. Sporazuma o SCM-u neovisno o tome dodjeljuje li se poduzeću koje isporučuje robu ili usluge 12 .

2.    Ovaj se odjeljak primjenjuje na subvencije koje su specifične u smislu članka 2. Sporazuma o SCM-u. Svaka subvencija koja je obuhvaćena odredbama članka 148. Sporazuma smatra se specifičnom.

3.    Odredbe ovog odjeljka ne smiju se tumačiti na način kojim se pravno ili činjenično ometa obavljanje posebnih zadaća od javnog interesa koje se mogu dodijeliti poduzećima. Izuzeća od pravila iz ovog odjeljka trebala bi biti ograničena na zadaće od javnog interesa i na ono što je nužno za postizanje cilja javne politike te bi trebala biti transparentna.

4.    Članak 146. ovog Sporazuma ne primjenjuje se na subvencije povezane s trgovinom robom obuhvaćenom Prilogom 1. Sporazumu o poljoprivredi.

5.    Članci 146. i 147. ne primjenjuju se na audiovizualni sektor i sektor turizma.

ČLANAK 145.

Transparentnost

1.    Svaka stranka objavljuje sljedeće informacije povezane sa subvencijom koja se dodjeljuje ili provodi na njezinu državnom području:

(a)    pravnu osnovu i svrhu subvencije;

(b)    oblik subvencije;

(c)    ako je moguće, ukupni iznos ili godišnji iznos predviđen u proračunu za subvenciju i ime primatelja subvencije.

2.    Stranka postupa u skladu sa stavkom 1. tako da:

(a)    podnosi obavijest u skladu s člankom 25. Sporazuma o SCM-u, koja se dostavlja najmanje svake dvije godine;

(b)    podnosi obavijesti u skladu s člankom 18. Sporazuma o poljoprivredi; ili 13

(c)    sama objavljuje informacije iz stavka 1. ili se one objavljuju u njezino ime na javno dostupnim internetskim stranicama do 31. prosinca kalendarske godine koja slijedi nakon godine u kojoj je subvencija dodijeljena ili zadržana.

ČLANAK 146.

Savjetovanja

1.    Ako stranka smatra da subvencija negativno utječe ili bi mogla negativno utjecati na njezine interese povezane s liberalizacijom trgovine ili ulaganja, ona može svoje razloge za zabrinutost u pisanom obliku izraziti drugoj stranci i zatražiti dodatne informacije o tom pitanju.

2.    Zahtjev iz stavka 1. uključuje objašnjenje načina na koji subvencija može negativno utjecati na interese stranke koja podnosi zahtjev. Stranka koja podnosi zahtjev može zatražiti sljedeće informacije o subvenciji:

(a)    pravnu osnovu i svrhu subvencije;

(b)    oblik subvencije;

(c)    datume i trajanje subvencije i sve druge rokove povezane s njom;

(d)    zahtjeve prihvatljivosti za subvencije;

(e)    ako je moguće, ukupni iznos ili godišnji iznos predviđen u proračunu za subvenciju i ime primatelja subvencije;

(g)    sve druge informacije koje omogućuju procjenu potencijalnih negativnih učinaka subvencije.

3.    Stranka kojoj je upućen zahtjev dostavlja informacije u pisanom obliku najkasnije 60 dana od datuma dostave zahtjeva. U slučaju da stranka kojoj je upućen zahtjev ne dostavi zatražene informacije, ta stranka mora dostaviti pisani odgovor u kojem objašnjava zašto nije dostavila takve informacije.

4.    Nakon što primi zatražene informacije, stranka koja podnosi zahtjev može zatražiti savjetovanje o tom pitanju. Savjetovanja između stranaka radi rasprave o iznesenim razlozima za zabrinutost održavaju se u roku od 60 dana od dostave zahtjeva za savjetovanje.

5.    Stranke poduzimaju sve što je u njihovoj moći kako bi postigle obostrano zadovoljavajuće rješenje pitanja.

ČLANAK 147.

Subvencije koje podliježu uvjetima

1.    Ako subvencija negativno utječe na trgovinu ili ulaganja druge stranke, svaka stranka nastoji primijeniti uvjete na subvencije kako slijedi:

(a)    dopuštene su subvencije kojima država jamči za dugove ili obveze određenih poduzeća dopušteni, pod uvjetom da su iznosi tih dugova i obveza ili trajanje takvog jamstva ograničeni; i

(b)    subvencije nesolventnim poduzećima ili poduzećima u teškoćama dopuštene su pod uvjetom da:

i.    postoji plan restrukturiranja koji se temelji na realističnim pretpostavkama kako bi se u razumnom roku osigurala obnova dugoročne održivosti nesolventnog poduzeća ili poduzeća u problemima; ili

ii.    poduzeće sudjeluje u troškovima restrukturiranja; mala i srednja poduzeća nisu dužna sudjelovati u troškovima restrukturiranja.

2.    Stavak 1. točka (b) ne primjenjuje se na subvencije koje se dodjeljuju poduzećima kao privremena potpora za likvidnost u obliku kreditnih jamstava ili zajmova tijekom razdoblja koje je potrebno za izradu plana restrukturiranja. Takva privremena potpora za likvidnost ograničena je na iznos potreban samo za održavanje poslovanja poduzeća.

3.    Dopuštene su subvencije kojima se osigurava propisan izlazak trgovačkog društva s tržišta.

4.    Ovaj se članak ne primjenjuje na subvencije čiji su kumulativni iznosi ili proračuni manji od 500 000 EUR po poduzeću tijekom razdoblja od tri uzastopne godine.

ČLANAK 148.

Zabranjene subvencije

Od pristupanja Republike Uzbekistan WTO-u, osim kako je predviđeno Sporazumom o poljoprivredi, zabranjuju se sljedeće subvencije na industrijske proizvode:

(a)    subvencije koje pravno ili činjenično 14 ovise, bilo isključivo ili kao jedan od nekoliko drugih uvjeta, o izvoznim rezultatima; i

(b)    subvencije koje ovise, bilo isključivo ili kao jedan od nekoliko drugih uvjeta, o davanju prednosti korištenju domaće u odnosu na uvoznu robu.

ČLANAK 149.

Upotreba subvencija

Svaka stranka osigurava da poduzeća koriste subvencije samo za svrhu za koju su subvencije dodijeljene.

ODJELJAK B

PODUZEĆA U DRŽAVNOM VLASNIŠTVU,
PODUZEĆA KOJIMA SU ODOBRENA POSEBNA PRAVA ILI POVLASTICE
I ODREĐENI MONOPOLI

ČLANAK 150.

Definicije

Za potrebe ovog odjeljka:

1.    „Sporazum OECD-a” znači Sporazum o službeno podupiranim izvoznim kreditima Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (dalje u tekstu „OECD”) ili obveza koja ga je naslijedila, dogovorena u okviru OECD-a ili izvan njega, koji je prihvatilo najmanje 12 izvornih članica WTO-a koje su sudjelovale u Sporazumu OECD-a na dan 1. siječnja 1979.

2.    „komercijalne djelatnosti” znači djelatnosti čiji je krajnji rezultat proizvodnja robe ili pružanje usluge za prodaju u količinama i po cijenama koje odredi poduzeće i koje se obavljaju radi ostvarivanja dobiti 15 ;

3.    „komercijalni kriteriji” znači cijena, kvaliteta, dostupnost, utrživost, prijevoz i ostali uvjeti kupnje ili prodaje te ostali čimbenici koje bi obično pri donošenju poslovnih odluka uzelo u obzir privatno poduzeće koje posluje u skladu s načelima tržišnog gospodarstva u relevantnoj djelatnosti ili industriji;

4.    „odrediti” znači uspostaviti ili odobriti monopol ili proširiti područje primjene monopola na dodatnu robu ili usluge;

5.    „određeni monopol” znači subjekt, uključujući konzorcij ili državnu agenciju, koji je na relevantnom tržištu na području stranke određen kao jedini dobavljač ili kupac određene robe ili usluge, ali taj pojam ne uključuje subjekt kojem je odobreno isključivo pravo intelektualnog vlasništva samo na temelju takvog odobrenja;

6.    „poduzeće kojem su odobrena posebna prava ili povlastice” znači poduzeće, javno ili privatno, kojem je stranka pravno ili činjenično dodijelila posebna prava ili povlastice određivanjem ili ograničavanjem broja na dva ili više poduzeća ovlaštenih za isporuku robe ili usluge na način koji nije u skladu s objektivnim, razmjernim i nediskriminirajućim kriterijima, čime se bitno utječe na sposobnost drugog poduzeća da isporuči istu robu ili uslugu na istom zemljopisnom području pod bitno jednakim uvjetima;

7.    „usluga koja se pruža u okviru izvršavanja javnih ovlasti” znači usluga koja se pruža u okviru izvršavanja javnih ovlasti, kako je definirano u GATS-u i među ostalim, ako je primjenjivo, u Prilogu o financijskim uslugama GATS-u; i

8.    „poduzeće u državnom vlasništvu” znači poduzeće u kojem stranka:

(a)    izravno posjeduje više od 50 % dioničkog kapitala;

(b)    ima izravnu kontrolu nad više od 50 % glasačkih prava ili na neki drugi način ostvaruje istovjetan stupanj kontrole putem glasačkih prava;

(c)    ima ovlast za imenovanje većine članova upravnog odbora ili drugog istovjetnog upravljačkog tijela; ili

(d)    ima ovlast za izvršavanje kontrole 16 nad poduzećem.

ČLANAK 151.

Područje primjene

1.    Ovaj se odjeljak primjenjuje na poduzeća u državnom vlasništvu, poduzeća kojima su odobrena posebna prava ili povlastice i određene monopole koji obavljaju komercijalnu djelatnost. Ako se takva poduzeća ili monopoli bave komercijalnim i nekomercijalnim djelatnostima, samo su komercijalne djelatnosti obuhvaćene ovim odjeljkom.

2.    Ovaj se odjeljak primjenjuje na poduzeća u državnom vlasništvu, poduzeća kojima su odobrena posebna prava ili povlastice i određene monopole na svim razinama vlasti.

3.    Ovaj se odjeljak ne primjenjuje na poduzeća u državnom vlasništvu, poduzeća kojima su odobrena posebna prava ili povlastice ili određene monopole kad djeluju u svojstvu naručitelja obuhvaćenih prilozima svake stranke Dodatku I. Sporazumu o javnoj nabavi, sastavljenom u Marakešu 15. travnja 1994., sadržanom u Prilogu 4. Sporazumu o WTO-u 17 ili u Prilogu 9.-A ovom Sporazumu, kad je ta javna nabava namijenjena za javne potrebe, a ne u svrhu komercijalne preprodaje nabavljene robe ili usluga ili upotrebe te robe ili usluga za proizvodnju robe ili pružanje usluga za komercijalnu prodaju.

4.    Ovaj se odjeljak ne primjenjuje na usluge koje se pružaju u okviru izvršavanja javnih ovlasti.

5.    Članak 154. ne primjenjuje se ako poduzeće u državnom vlasništvu pruža financijske usluge na temelju vladina mandata, ako takvo pružanje financijskih usluga:

(a)    služi kao potpora izvozu ili uvozu, pod uvjetom da usluge:

i.    ne zamjenjuju komercijalno financiranje; ili

ii.    nisu ponuđene pod uvjetima koji su povoljniji od onih koji bi se mogli dobiti za usporedive financijske usluge na komercijalnom tržištu;

(b)    služi kao potpora privatnom ulaganju izvan državnog područja stranke, pod uvjetom da usluge:

i.    ne zamjenjuju komercijalno financiranje; ili

ii.    nisu ponuđene pod uvjetima koji su povoljniji od onih koji bi se mogli dobiti za usporedive financijske usluge na komercijalnom tržištu; ili

(c)    bude ponuđeno pod uvjetima u skladu sa Sporazumom OECD-a, pod uvjetom da je obuhvaćeno područjem primjene Sporazuma OECD-a.

6.    Članak 154. ne primjenjuje se na uslužne sektore izvan područja primjene ovog Sporazuma kako je utvrđeno u poglavlju 12.

7.    Ne dovodeći u pitanje članak 190., članak 154. ne primjenjuje se na kupnju i prodaju robe ili usluga koje obavlja poduzeće u državnom vlasništvu, poduzeće kojem su odobrena posebna prava ili povlastice ili određeni monopol stranke u sektorima obuhvaćenima rezervama navedenima u Prilogu 12.-D ili rasporedima posebnih obveza Europske unije u okviru GATS-a i prilozima 12.-A, 12.-B i 12.-C.

ČLANAK 152.

Odnos prema Sporazumu o WTO-u

1.    Članak XVII., stavci od 1. do 3. GATT-a iz 1994., Sporazum o tumačenju članka XVII. GATT-a iz 1994. i članak VIII. stavci 1., 2. i 5. GATS-a ugrađuju se mutatis mutandis u ovaj Sporazum i postaju njegov sastavni dio.

2.    Ovaj se članak primjenjuje od datuma pristupanja Republike Uzbekistana WTO-u ili šest godina nakon datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma, ovisno o tome što nastupi ranije.

ČLANAK 153.

Opće odredbe

1.    Ne dovodeći u pitanje prava i obveze svake stranke na temelju ovog odjeljka, ništa u ovom odjeljku ne sprečava stranku da osnuje ili zadrži poduzeća u državnom vlasništvu, da poduzećima odobri posebna prava ili povlastice ili da odredi ili zadrži monopol.

2.    Nijedna stranka ne smije zahtijevati od poduzeća u državnom vlasništvu, poduzeća kojima su odobrena posebna prava ili povlastice ili određenog monopola da postupa na način koji nije u skladu s ovim odjeljkom niti ih poticati na to.

ČLANAK 154.

Nediskriminirajuće postupanje i komercijalni kriteriji

1.    Svaka stranka osigurava da tijekom obavljanja komercijalnih djelatnosti njezina poduzeća u državnom vlasništvu, poduzeća kojima su odobrena posebna prava ili povlastice ili određeni monopoli pri kupnji ili prodaji robe ili usluga djeluju u skladu s komercijalnim kriterijima, osim radi ispunjavanja bilo kojih uvjeta u okviru svojeg mandata u javnoj službi koji nisu neusklađeni sa stavkom 2.

2.    Svaka stranka osigurava da njezina poduzeća u državnom vlasništvu, poduzeća kojima su odobrena posebna prava ili povlastice ili određeni monopoli tijekom obavljanja komercijalnih djelatnosti:

(a)    pri kupnji robe ili usluge:

i.    za robu ili uslugu koje dobavlja poduzeće druge stranke odobravaju tretman koji nije manje povoljan od tretmana koji odobravaju za sličnu robu koju isporučuju ili uslugu koje dobavljaju njezina poduzeća;

ii.    za robu ili uslugu koje dobavljaju poduzeća koja su ulaganja ulagateljâ druge stranke odobravaju tretman koji nije manje povoljan od tretmana koji odobravaju za sličnu robu ili uslugu koje dobavljaju poduzeća koja su ulaganja ulagateljâ stranke na relevantnom tržištu u stranci; i

(b)    pri prodaji robe ili usluge:

i.    poduzeću druge stranke odobravaju tretman koji nije manje povoljan od tretmana koji odobravaju poduzećima stranke; i

ii.    poduzećima koja su ulaganja ulagatelja druge stranke odobravaju tretman koji nije manje povoljan od tretmana koji odobravaju poduzećima koja su ulaganja ulagatelja stranke na relevantnom tržištu u stranci.

3.    Stavcima 1. i 2. ne isključuje se mogućnost da poduzeća u državnom vlasništvu, poduzeća kojima su odobrena posebna prava ili povlastice ili određeni monopoli:

(a)    kupuju ili isporučuju robu ili usluge pod različitim uvjetima, uključujući uvjete koji se odnose na cijenu, pod uvjetom da su takvi različiti uvjeti ili odbijanje u skladu s komercijalnim kriterijima; ili

(b)    odbiju kupiti ili isporučiti robu ili usluge, pod uvjetom da su takvi različiti uvjeti ili odbijanje u skladu s komercijalnim kriterijima.

4.    Ovaj se članak primjenjuje osam godina nakon datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma.

ČLANAK 155.

Regulatorni okvir

1.    Svaka stranka nastoji na najbolji način primjenjivati relevantne međunarodne norme, uključujući Smjernice OECD-a za korporativno upravljanje u poduzećima u državnom vlasništvu.

2.    Svaka stranka osigurava da su sva regulatorna tijela ili druga tijela koja obavljaju regulatornu funkciju, a koja stranka osnuje ili zadrži:

(a)    neovisna o poduzećima koja reguliraju i ne odgovaraju tim poduzećima; i

(b)    nepristrana 18 u odnosu na sva poduzeća koja reguliraju, uključujući poduzeća u državnom vlasništvu, poduzeća kojima su odobrena posebna prava ili povlastice i određene monopole 19 .

3.    Ne dovodeći u pitanje rezerve navedene u [prilozima o uslugama/ulaganjima], svaka stranka primjenjuje svoje zakone i druge propise na poduzeća u državnom vlasništvu, poduzeća kojima su odobrena posebna prava ili povlastice i određene monopole na dosljedan i nediskriminirajući način.

ČLANAK 156.

Razmjena informacija

1.    Stranka koja smatra da na njezine interese iz ovog odjeljka negativno utječu komercijalne djelatnosti poduzeća u državnom vlasništvu, poduzeća kojem su odobrena posebna prava ili povlastice ili određenog monopola (dalje u tekstu ovog članka „subjekt”) druge stranke može u pisanom obliku od druge stranke zahtijevati da dostavi informacije o komercijalnim djelatnostima subjekta povezane s provedbom ovog odjeljka u skladu sa stavkom 2.

2.    Stranka kojoj je upućen zahtjev dostavlja sljedeće informacije, pod uvjetom da zahtjev sadržava objašnjenje načina na koji bi djelatnosti subjekta mogle utjecati na interese stranke koja upućuje zahtjev iz ovog odjeljka te da se u njemu navodi koje se od sljedećih informacija dostavljaju:

(a)    informacije o vlasništvu i glasačkoj strukturi subjekta u kojima se navodi postotak udjela koje stranka kojoj je upućen zahtjev, njezina poduzeća u državnom vlasništvu, poduzeća kojima su odobrena posebna prava ili povlastice ili određeni monopoli kumulativno imaju u vlasništvu te postotak glasačkih prava koja kumulativno imaju u tom subjektu;

(b)    opis svih povlaštenih ili posebnih udjela ili posebnih glasačkih ili drugih prava koje imaju stranka kojoj je upućen zahtjev, njezina poduzeća u državnom vlasništvu, poduzeća kojima su odobrena posebna prava ili povlastice ili određeni monopoli, ako se takva prava razlikuju od onih povezanih s općim redovnim udjelima u tom subjektu;

(c)    opis organizacijske strukture subjekta i sastav njegova upravnog odbora ili bilo kojeg drugog jednakovrijednog tijela;

(d)    opis vladinih odjela ili javnih tijela koja reguliraju ili prate taj subjekt, opis zahtjeva u pogledu izvješćivanja koje ti odjeli ili tijela nameću subjektu te prava i prakse tih odjela ili tijela u imenovanju, razrješenju ili određivanju naknade viših izvršnih direktora i članova upravnog odbora ili bilo kojeg drugog jednakovrijednog upravljačkog tijela subjekta;

(e)    godišnji prihod i ukupna imovina subjekta tijekom zadnje tri godine za koje su informacije dostupne;

(f)    podaci o izuzećima, imunitetima i povezanim mjerama od kojih subjekt ima korist u skladu sa zakonima i drugim propisima stranke kojoj je upućen zahtjev; i

(g)    sve dodatne javno dostupne informacije o subjektu, uključujući godišnje financijske izvještaje i revizije koje su provele treće strane.

3.    Odredbama stavaka 1. i 2. od stranke se ne zahtijeva objavljivanje povjerljivih informacija koje bi bilo u suprotnosti s njezinim zakonima i drugim propisima, kojim bi se onemogućilo izvršavanje zakonodavstva, koje bi na drugi način bilo protivno javnom interesu ili bi dovelo u pitanje legitimne komercijalne interese određenih poduzeća.

4.    Ako zatražene informacije nisu dostupne, stranka kojoj je upućen zahtjev, stranka razloge za to u pisanom obliku dostavlja stranci koja je zatražila informacije.

5.    Ovaj se članak ne primjenjuje na mala i srednja poduzeća.

POGLAVLJE 9.

JAVNA NABAVA

ČLANAK 157.

Definicije

Za potrebe ovog poglavlja:

(a)    „trgovačka roba ili usluge” znači roba ili usluge koja se obično prodaje ili nudi na prodaju na komercijalnom tržištu nevladinim kupcima te koju takvi kupci obično kupuju, za nevladine potrebe;

(b)    „građevinske usluge” znači usluge kojima je cilj realizacija javnih ili građevinskih radova na bilo koji način, u smislu odjeljka 51. privremene Središnje klasifikacije proizvoda Ujedinjenih naroda (CPC);

(c)    „elektronička dražba” znači ponavljajući postupak pri kojemu dobavljači uz upotrebu elektroničkih sredstava predstavljaju nove cijene, ili vrijednosti za mjerljive necjenovne elemente ponude povezane s kriterijima za evaluaciju, ili oboje, i na temelju kojeg se rangiraju ili ponovno rangiraju ponude;

(d)    „u pisanom obliku” ili „pisano” znači svaki izraz riječima ili brojevima koji se može pročitati, reproducirati i poslije priopćiti. Može uključivati informacije koje se prenose i pohranjuju u elektroničkom obliku;

(e)    „ograničeni postupak nadmetanja” znači način nabave u kojem naručitelj kontaktira dobavljača ili dobavljače po svojem izboru;

(f)    „mjera” znači zakon, propis, postupak, administrativne smjernice ili praksa ili bilo koja radnja naručitelja u odnosu na obuhvaćenu nabavu;

(g)    „popis za višestruku uporabu” znači popis dobavljača za koje je naručitelj utvrdio da zadovoljavaju uvjete za uvrštavanje na taj popis te koji naručitelj namjerava upotrijebiti više puta;

(h)    „obavijest o namjeri nabave” znači obavijest koju objavljuje naručitelj i kojom se zainteresirani dobavljači pozivaju na podnošenje zahtjeva za sudjelovanje, ponude ili oboje;

(i)    „kompenzacija” znači bilo kakav uvjet ili obveza kojom se potiče lokalni razvoj ili poboljšava platna bilanca stranke, kao što su korištenje domaćeg sadržaja, licenciranje tehnologije, ulaganja, vezana trgovina i slične mjere ili zahtjevi;

(j)    „otvoreni postupak javne nabave” znači način nabave u kojem svi zainteresirani dobavljači mogu podnijeti svoju ponudu;

(k)    „naručitelj” znači subjekt obuhvaćen odjeljcima 1., 2. ili 3. Priloga 9.;

(l)    „kvalificirani dobavljač” znači dobavljač za kojeg je naručitelj potvrdio da zadovoljava uvjete sudjelovanja;

(m)    „nadmetanje po pozivu” znači način nabave u kojem naručitelj poziva samo kvalificirane dobavljače da podnesu ponudu;

(n)    „usluge” uključuju građevinske usluge, osim ako je navedeno drukčije;

(o)    „norma” znači dokument koji je odobrilo priznato tijelo kojim se predviđa zajedničko i ponovljeno korištenje, pravila, smjernice ili karakteristike za robu ili usluge ili povezane procese i proizvodne metode, a čija primjena nije obvezujuća, a može i uključivati ili se odnositi isključivo na stručno nazivlje, simbole, zahtjeve za pakiranje, obilježavanje ili označivanje koji se primjenjuju na robu, uslugu, postupak i način proizvodnje;

(p)    „dobavljač” znači osoba ili skupina osoba koja isporučuje ili bi mogla isporučiti robu ili usluge; i

(q)    „tehnička specifikacija” znači zahtjev natječaja kojim se:

i.    utvrđuju značajke robe ili usluga koje treba nabaviti, uključujući kvalitetu, učinkovitost, sigurnost i dimenzije ili postupke i metode njihove proizvodnje ili pružanja; ili

ii.    uređuje stručno nazivlje, simboli, zahtjevi za pakiranje, obilježavanje ili označivanje koji se primjenjuju na robu ili uslugu.

ČLANAK 158.

Područje i opseg primjene

Primjena Sporazuma

1.    Ovo se poglavlje primjenjuje deset godina nakon datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma.

2.    Ovo se poglavlje primjenjuje na sve mjere obuhvaćene nabave bez obzira na to provodi li se isključivo ili djelomično elektroničkim sredstvima.

3.    Za potrebe ovog poglavlja „obuhvaćena nabava” znači nabava za državne potrebe:

(a)    robe, usluge ili kombinacije robe i usluge:

i.    kako je određeno u Prilogu 9.; i

ii.    koje se ne nabavljaju radi prodaje ili preprodaje ili za upotrebu u proizvodnji ili isporuci robe ili usluga za komercijalnu prodaju ili preprodaju;

(b)    bilo kojim ugovornim sredstvom, uključujući kupnju, najam ili leasing s opcijom kupnje ili bez nje;

(c)    za koje je vrijednost, procijenjena u skladu sa stavcima od 6. do 8., jednaka ili prelazi relevantni prag utvrđen u Prilogu 9. u vrijeme objave obavijesti u skladu s člankom 162.;

(d)    koju provodi naručitelj; i

(e)    koja nije na drugi način isključena iz područja primjene stavka 3. ili Priloga 9.

4.    Osim ako je drukčije predviđeno u Prilogu 9., ovo se poglavlje ne primjenjuje na:

(a)    stjecanje ili zakup zemljišta, postojećih zgrada ili druge nepokretne imovine ili prava na njih;

(b)    neugovorne sporazume ili bilo koji oblik pomoći koju pruža stranka, što uključuje sporazume o suradnji, bespovratna sredstva, zajmove, dokapitalizaciju, jamstva i fiskalne poticaje;

(c)    nabavu ili stjecanje usluga fiskalne agencije ili depozitara, usluga likvidacije i upravljanja za regulirane financijske institucije ili usluga koje se odnose na prodaju, otkup i distribuciju javnog duga, što uključuje zajmove i državne obveznice, zadužnice i ostale vrijednosnice;

(d)    ugovore o radu u javnim službama;

(e)    nabavu koja se provodi:

i.    u posebnu svrhu pružanja međunarodne pomoći, uključujući razvojnu pomoć;

ii.    u skladu s posebnim postupkom ili uvjetom međunarodnog sporazuma u vezi s razmještajem postrojbi ili u vezi sa zajedničkom provedbom projekta zemalja potpisnica; ili

iii.    u skladu s posebnim postupkom ili uvjetom međunarodne organizacije ili koja se financira putem međunarodnih bespovratnih sredstava, zajmova ili druge pomoći ako primjenjivi postupak ili uvjet ne bi bio u skladu s ovim poglavljem.

5.    Svaka stranka u pododjeljcima Priloga 9. navodi sljedeće informacije:

(a)    u odjeljku 1., središnja državna tijela čija je nabava obuhvaćena ovim poglavljem;

(b)    u odjeljku 2., državna tijela na nižim razinama čija je nabava obuhvaćena ovim poglavljem;

(c)    u odjeljku 3., sva ostala tijela čija je nabava obuhvaćena ovim poglavljem;

(d)    u odjeljku 4., roba obuhvaćena ovim poglavljem;

(e)    u odjeljku 5., usluge, osim građevinskih usluga, obuhvaćene ovim poglavljem;

(f)    u odjeljku 6., građevinske usluge obuhvaćene ovim poglavljem; i

(g)    u odjeljku 7., opće napomene;

(h)    u odjeljku 8., mediji u kojima stranka objavljuje svoje obavijesti o nabavi, obavijesti o dodjeli ugovora i druge informacije povezane sa svojim sustavom javne nabave kako je utvrđeno u ovom poglavlju.

6.    Ako naručitelj, u kontekstu obuhvaćene nabave, zahtijeva od osobe koja nije obuhvaćena Prilogom 9. da provede postupak nabave u skladu s posebnim zahtjevima, na takve se zahtjeve mutatis mutandis primjenjuje članak 160.

Određivanje vrijednosti

7.    Pri procjeni vrijednosti nabave za potrebe ocjenjivanja je li riječ o obuhvaćenom postupku javne nabave, naručitelj:

(a)    ne razdvaja nabavu u zasebne nabave i ne bira niti upotrebljava određenu metodu određivanja vrijednosti za procjenu vrijednosti nabave s namjerom isključivanja cjelokupne nabave ili njezina dijela iz primjene ovog poglavlja; i

(b)    uključuje procijenjenu najveću ukupnu vrijednost nabave za cijelo razdoblje njezina trajanja, bez obzira na to je li dodijeljena jednom ili više dobavljača, uzimajući u obzir sve oblike naknade, uključujući:

i.    premije, pristojbe, provizije i kamate; i

ii.    ako su u postupku nabave predviđene opcije, ukupnu vrijednost takvih opcija.

8.    Ako pojedinačni zahtjev za nabavu dovede do dodjele više od jednog ugovora ili dodjele ugovora u zasebnim dijelovima („ugovori koji se ponavljaju”), izračunavanje procijenjene maksimalne ukupne vrijednosti temelji se na:

(a)    vrijednosti ugovora koji se ponavljaju za istu vrstu robe ili usluge koji su dodijeljeni tijekom proteklih 12 mjeseci ili u protekloj fiskalnoj godini naručitelja, koja je prilagođena, ako je moguće, kako bi se uzele u obzir predviđene promjene u količini ili vrijednosti robe ili usluge koja se nabavlja tijekom sljedećih 12 mjeseci; ili

(b)    procijenjenoj vrijednosti ugovora koji se ponavljaju za istu vrstu robe ili usluge, a koji će se dodijeliti tijekom 12 mjeseci nakon prvotne dodjele ugovora ili tijekom fiskalne godine naručitelja.

9.    U slučaju nabave putem zakupa ili leasinga robe ili usluge, ili u slučaju nabave za koju nije određena ukupna cijena, osnova za određivanje vrijednosti jest:

(a)    u slučaju ugovora na određeno vrijeme:

i.    ako ugovor traje 12 mjeseci ili manje, ukupna procijenjena maksimalna vrijednost za razdoblje njegova trajanja; ili

ii.    ako trajanje ugovora premašuje 12 mjeseci, ukupna procijenjena maksimalna vrijednost, uključujući eventualnu procijenjenu preostalu vrijednost;

(b)    ako se ugovor sklapa na neodređeno razdoblje, procijenjen mjesečni obrok pomnožen s 48; i

(c)    ako nije sigurno hoće li ugovor biti sklopljen na određeno razdoblje, primjenjuje se podstavak (b).

ČLANAK 159.

Sigurnosne i opće iznimke

1.    Ništa u ovom poglavlju ne tumači se tako da stranku sprečava da poduzme radnje ili da ne objavljuje informacije koje smatra potrebnima za zaštitu svojih bitnih sigurnosnih interesa u odnosu na nabavu:

(a)    oružja, streljiva ili vojne opreme;

(b)    neophodnu za nacionalnu sigurnost; ili

(c)    za nacionalne obrambene svrhe.

2.    Podložno zahtjevu da se takve mjere ne primjenjuju na način koji bi predstavljao sredstvo proizvoljne ili neopravdane diskriminacije između stranaka u kojima postoje jednaki uvjeti ili koji bi predstavljao prikriveno ograničavanje međunarodne trgovine, ništa u ovom poglavlju ne tumači se kao da bilo koju stranku sprečava da uvede ili provodi mjere:

(a)    potrebne radi zaštite javnog morala, reda ili sigurnosti;

(b)    potrebne radi zaštite života i zdravlja ljudi, životinja ili bilja;

(c)    potrebne radi zaštite intelektualnog vlasništva; ili

(d)    koje se odnose na robu ili usluge osoba s invaliditetom, dobrotvornih ustanova ili zatvorenika.

ČLANAK 160.

Opća načela

Nediskriminacija

1.    U odnosu na bilo koju mjeru povezanu s obuhvaćenom nabavom, svaka stranka, uključujući njezine naručitelje, odmah i bezuvjetno odobrava za robu i usluge druge stranke i dobavljače druge stranke koji nude tu robu ili usluge, tretman koji nije manje povoljan od tretmana koji stranka, uključujući njezine naručitelje, odobrava za svoju robu, usluge i dobavljače.

2.    U vezi s bilo kakvom mjerom koja se odnosi na obuhvaćenu nabavu, stranka, uključujući njezine naručitelje:

(a)    ne tretira dobavljača s lokalnim poslovnim nastanom nepovoljnije od drugog dobavljača s lokalnim poslovnim nastanom na temelju stupnja povezanosti s inozemstvom ili stranog vlasništva; ili

(b)    ne diskriminira dobavljača s lokalnim poslovnim nastanom na temelju činjenice da su roba i usluge koje taj dobavljač nudi za određenu nabavu roba ili usluge druge stranke.

Korištenje elektroničkih sredstava

3.    Pri provedbi obuhvaćene nabave elektroničkim putem naručitelj:

(a)    osigurava da se nabava provodi putem sustava informacijske tehnologije i softvera, uključujući one za autentifikaciju i enkripciju informacija, koji su opće dostupni i interoperabilni s drugim opće dostupnim sustavima informacijske tehnologije i softverom;

(b)    održava mehanizme kojima se osigurava integritet zahtjevâ za sudjelovanje i ponuda, uključujući utvrđivanje vremena primitka i sprečavanje nedozvoljenog pristupa; i

(c)    koristi elektronička sredstva informiranja i komuniciranja za objavu obavijesti i natječajne dokumentacije u postupcima nabave i, u najvećoj mogućoj mjeri, za podnošenje ponuda.

Provedba javne nabave

4.    Naručitelj provodi obuhvaćenu nabavu na transparentan i nepristran način:

(a)    koji je u skladu s ovim poglavljem, s pomoću metoda kao što su otvoreni postupak javne nabave, nadmetanje po pozivu i ograničeni postupak nadmetanja;

(b)    kojim se izbjegavaju sukobi interesa; i

(c)    kojim se sprečava korupcija.

Pravila o podrijetlu

5.    Za potrebe obuhvaćene nabave, stranka ne primjenjuje pravila o podrijetlu na robu ili usluge uvezene ili nabavljene od druge stranke koja su različita od pravila o podrijetlu koja stranka istodobno primjenjuje u uobičajenom trgovanju na uvoz ili nabavu iste robe ili usluga od iste stranke.

Kompenzacije

6.    U odnosu na obuhvaćenu nabavu stranka, uključujući njezine naručitelje, ne smije tražiti, uzimati u obzir, nalagati ili izvršavati bilo kakve kompenzacije.

Mjere koje nisu specifične za javnu nabavu

7.    Stavci 1. i 2. ne primjenjuju se na:

(a)    carine i pristojbe bilo koje vrste koje su uvedene na uvoz ili u vezi s uvozom;

(b)    način ubiranja takvih carina i pristojbi; i

(c)    ostale uvozne propise ili formalnosti i mjere koje utječu na trgovinu uslugama, a koje nisu mjere kojima se uređuje obuhvaćena nabava.

Mjere za suzbijanje korupcije

8.    Svaka stranka osigurava da ima uspostavljene odgovarajuće mjere za borbu protiv korupcije u javnoj nabavi. Takve mjere mogu uključivati postupke kojima se u neograničenom ili ograničenom razdoblju uskraćuje pravo na sudjelovanje u postupcima javne nabave stranke dobavljačima za koje su pravosudna tijela te stranke konačnom odlukom utvrdila da su sudjelovali u prijevarnim ili drugim nezakonitim radnjama povezanima s javnom nabavom na državnom području te stranke. Svaka stranka ujedno osigurava da ima uspostavljene politike i postupke za sprečavanje, u mjeri u kojoj je to moguće, svakog mogućeg sukoba interesa osoba koje sudjeluju u nabavi ili imaju utjecaj na nju.

ČLANAK 161.

Informacije o sustavu nabave

1.    Svaka stranka:

(a)    bez odgode objavljuje zakon, propis, sudsku odluku, upravnu odluku opće primjene, standardnu ugovornu odredbu propisanu zakonom ili propisom i ugrađenu u obavijesti ili natječajnu dokumentaciju i postupak javne nabave te njegove izmjene, u službenom elektroničkom i papirnatom mediju koji ima široku distribuciju i dostupan je javnosti; i

(b)    na zahtjev drugoj stranci daje objašnjenje navedenog.

2.    Svaka stranka u odjeljku 8. Priloga 9. navodi:

(a)    elektroničke ili papirnate medije u kojima stanka objavljuje informacije opisane u stavku 1.;

(b)    elektroničke ili papirnate medije u kojima stranka objavljuje obavijesti propisane člancima 162., 164. i 171.; i

(c)    adresu ili adrese internetskih stranica na kojima stranka objavljuje obavijesti o dodijeljenim ugovorima u skladu s člankom 171. stavkom 2.

3.    Svaka stranka odmah obavješćuje Odbor za suradnju koji djeluje u sastavu za trgovinu o svakoj izmjeni svojih sredstava obavješćivanja navedenih u odjeljku 8. Priloga 9.

ČLANAK 162.

Obavijesti

Obavijest o namjeri nabave

1.    Za svaku obuhvaćenu nabavu naručitelj objavljuje obavijest o namjeri nabave, osim u okolnostima opisanima u članku 168.

Sve obavijesti (obavijesti o namjeri nabave, sažeci obavijesti i obavijesti o planiranoj nabavi) moraju biti izravno dostupne elektroničkim putem, putem jedinstvene internetske točke pristupa i bez naknade. Osim toga, obavijesti se mogu objavljivati i na odgovarajućem papirnatom mediju dostupnom širokoj javnosti te moraju ostati dostupne barem do isteka roka navedenog u obavijesti.

Svaka stranka navodi odgovarajući papirnati i elektronički medij u odjeljku 8. Priloga 9.

2.    Ako ovim Poglavljem nije predviđeno drukčije, svaka obavijest o namjeri nabave uključuje:

(a)    naziv i adresu naručitelja i druge podatke koji su potrebni za obraćanje naručitelju i dobivanje svih relevantnih dokumenata u vezi s javnom nabavom te njihov trošak i uvjete plaćanja, ako ih ima;

(b)    opis javne nabave, uključujući prirodu i količinu robe i usluga koji su predmet javne nabave ili, ako količina nije poznata, procijenjenu količinu;

(c)    za ugovore koji se ponavljaju, procjenu, ako je moguće, rokova naknadnih obavijesti o namjeri nabave;

(d)    opis svih opcija;

(e)    vremenski raspored isporuke robe ili pružanja usluga ili trajanje ugovora;

(f)    način javne nabave koji će se upotrijebiti te hoće li uključivati pregovore ili elektroničku dražbu;

(g)    ako je primjenjivo, adresu i krajnji rok za podnošenje zahtjeva za sudjelovanje u nabavi;

(h)    adresu i rok za podnošenje ponuda;

(i)    jezik ili jezike na kojima se mogu podnijeti ponude ili zahtjevi za sudjelovanje, ako se mogu podnositi na jeziku koji nije službeni jezik stranke naručitelja;

(j)    popis i kratak opis uvjeta za sudjelovanje dobavljača, uključujući sve zahtjeve za posebnu dokumentaciju ili potvrde koje dobavljači moraju u vezi s tim dostaviti, osim ako su ti zahtjevi uključeni u natječajnu dokumentaciju koja je dostupna svim zainteresiranim dobavljačima istovremeno kad i obavijest o namjeri nabave;

(k)    ako u skladu s člankom 164. naručitelj namjerava odabrati ograničeni broj kvalificiranih dobavljača koje će pozvati da sudjeluju sa svojim ponudama, kriterije koji će se koristiti za njihov odabir i, prema potrebi, ograničenje broja dobavljača kojima će biti dopušteno podnijeti ponudu; i

(l)    naznaku da je nabava obuhvaćena ovim poglavljem.

Sažetak obavijesti

3.    Za svaki slučaj planirane nabave naručitelj objavljuje sažetak obavijesti koja mora biti dostupna istovremeno kao obavijest o namjeri nabave, na engleskom jeziku. Sažetak obavijesti sadržava barem sljedeće podatke:

(a)    predmet nabave;

(b)    rok za podnošenje ponuda ili, ako je primjenjivo, rok za podnošenje zahtjeva za sudjelovanje u postupku javne nabave ili za uključenje na popis za višestruku upotrebu; i

(c)    adresu s koje se mogu zatražiti dokumenti povezani s nabavom.

Obavijest o planiranoj nabavi

4.    Naručitelje se potiče da što prije u svakoj fiskalnoj godini objave obavijest o budućim planovima javne nabave („obavijest o planiranoj nabavi”) putem odgovarajućeg elektroničkog i, ako je dostupan, papirnatog medija navedenog u odjeljku 8. Obavijest o planiranoj nabavi objavljuje se i na internetskoj stranici jedinstvene točke pristupa navedenoj u odjeljku 8. Obavijest o planiranoj nabavi trebala bi sadržavati predmet nabave i planirani datum ili razdoblje objave obavijesti o namjeri nabave.

5.    Naručitelj obuhvaćen odjeljkom 2. ili 3. može koristiti obavijest o planiranoj nabavi kao obavijest o namjeri nabave pod uvjetom da obavijest o planiranoj nabavi sadržava sve informacije iz stavka 3. koje su dostupne naručitelju te izjavu da bi zainteresirani dobavljači trebali naručitelju izraziti svoj interes za nabavu.

Svaka stranka navodi odgovarajući papirnati i elektronički medij u odjeljku 8. Priloga 9.

ČLANAK 163.

Uvjeti za sudjelovanje

1.    Naručitelj ograničava uvjete za sudjelovanje u nabavi na one koji su potrebni kako bi se osiguralo da dobavljač posjeduje pravnu i financijsku sposobnost te poslovne i tehničke mogućnosti za provedbu predmetne nabave.

2.    Pri određivanju uvjeta za sudjelovanje, naručitelj:

(a)    ne određuje uvjet da dobavljač može sudjelovati u javnoj nabavi samo ako mu je prethodno neki naručitelj stranke već dodijelio jedan ili više ugovora, ali može zahtijevati relevantno prethodno iskustvo ako je to bitno za ispunjavanje zahtjeva nabave; i

(b)    ne zahtijeva da prethodno iskustvo na državnom području stranke bude uvjet za nabavu, ali može, prema potrebi, od ponuditelja zahtijevati da dokaže prethodno iskustvo stečeno u konkretnim klimatskim ili topografskim uvjetima.

3.    Pri procjeni zadovoljava li dobavljač uvjete za sudjelovanje, naručitelj:

(a)    evaluira financijsku sposobnost i komercijalnu i tehničku sposobnost dobavljača na temelju poslovnih aktivnosti tog dobavljača, unutar i izvan državnog područja stranke naručitelja; i

(b)    svoju evaluaciju temelji na uvjetima koje je naručitelj unaprijed naveo u obavijestima ili natječajnoj dokumentaciji.

4.    Ako postoje dokazi, stranka, uključujući njezine naručitelje, može isključiti dobavljača zbog razloga kao što su:

(a)    stečaj;

(b)    lažne izjave;

(c)    značajni ili trajni nedostaci u izvršavanju bilo kojeg značajnog zahtjeva ili obveze na temelju prethodnog ili prethodnih ugovora;

(d)    pravomoćne presude za teška kaznena djela ili druga teška kažnjiva djela;

(e)    grubi nemar u obavljaju djelatnosti ili radnje ili propusti koji negativno utječu na poslovni integritet dobavljača;

(f)    neplaćanje poreza; ili

(g)    proglašavanje dobavljača neprihvatljivim za sudjelovanje u skladu s člankom 160. stavkom 9.

ČLANAK 164.

Kvalifikacija dobavljača

Sustavi registracije i kvalifikacijski postupci

1.    Stranka, uključujući njezine naručitelje, može voditi sustav registracije dobavljača u okviru kojeg se zainteresirani dobavljači moraju registrirati i dostaviti određene informacije. U tom slučaju stranka osigurava da zainteresirani dobavljači imaju pristup informacijama o sustavu registracije te da u svakom trenutku mogu zatražiti registraciju. Naručitelj ili drugo tijelo nadležno za sustav registracije dobavljača u razumnom roku obavješćuje zainteresiranog dobavljača o odluci da odobri ili odbije njegov zahtjev. Ako je zahtjev odbijen, odluka je propisno obrazložena.

2.    Svaka stranka osigurava:

(a)    da njezini naručitelji nastoje što više smanjiti razlike među svojim kvalifikacijskim postupcima; i

(b)    da, ako njezini naručitelji imaju sustave registracije, nastoje što više smanjiti razlike među svojim sustavima registracije.

3.    Stranka, uključujući njezine naručitelje, ne donosi niti primjenjuje sustav registracije ili kvalifikacijski postupak čija je svrha ili učinak stvaranje nepotrebnih prepreka za sudjelovanje dobavljača druge stranke u postupku javne nabave.

Nadmetanje po pozivu

4.    Ako naručitelj namjerava provesti nadmetanje po pozivu:

(a)    u obavijesti o namjeri nabave navodi barem informacije navedene u članku 162. stavku 3. točkama (a), (b), (f), (g), (j), (k) i (l) te poziva dobavljače da podnesu zahtjev za sudjelovanje; i

(b)    do početka razdoblja za podnošenje ponuda pruža barem informacije iz članka 162. stavka 3. točaka (c), (d), (e), (h) i (i) kvalificiranim dobavljačima koje obavješćuje na način utvrđen u članku 166. stavku 3. točki (b).

5.    Naručitelj dopušta svim kvalificiranim dobavljačima sudjelovanje u određenoj nabavi, osim ako naručitelj u obavijesti o namjeri nabave navede ograničenje broja dobavljača koji mogu sudjelovati u nadmetanju te kriterije za odabir ograničenog broja dobavljača. Poziv na dostavu ponude upućuje se određenom broju dobavljača koji je potreban kako bi se osiguralo učinkovito tržišno natjecanje.

6.    Ako natječajna dokumentacija nije objavljena od datuma objave obavijesti iz stavka 4., naručitelj osigurava da su ti dokumenti dostupni u isto vrijeme svim kvalificiranim dobavljačima odabranima u skladu sa stavkom 5.

Popisi za višestruku upotrebu

7.    Naručitelj može voditi popis dobavljača za višestruku uporabu, pod uvjetom da se obavijest kojom se zainteresirane dobavljače poziva da podnesu zahtjev za uvrštavanje na popis:

(a)    objavljuje svake godine; i

(b)    ako se objavljuje elektronički, da je trajno dostupna,

u odgovarajućem mediju navedenom u odjeljku 8.

8.    Obavijest predviđena u stavku 7. sadržava sljedeće:

(a)    opis robe ili usluga, ili njihovih kategorija, za koje se popis može koristiti;

(b)    uvjete za sudjelovanje koje dobavljači moraju zadovoljiti da bi mogli biti uvršteni na popis te način na koji će naručitelj provjeravati ispunjava li dobavljač uvjete;

(c)    naziv i adresu naručitelja te druge informacije potrebne za kontaktiranje naručitelja i dobivanje svih odgovarajućih dokumenata koji se odnose na popis;

(d)    rok valjanosti popisa i načine njegove obnove ili ukidanja ili, ako nije naveden rok valjanosti, naznaku načina na koji će se izdati obavijest o ukidanju popisa; i

(e)    naznaku da se popis može upotrebljavati za nabavu obuhvaćenu ovim poglavljem.

9.    Neovisno o stavku 7., ako je popis za višestruku upotrebu valjan tri godine ili manje, naručitelj može objaviti obavijest iz stavka 7. samo jednom na početku roka valjanosti popisa pod sljedećim uvjetima:

(a)    da navede razdoblje valjanosti i napomenu da se daljnje obavijesti neće objavljivati; i

(b)    da se objavljuje elektronički i da je stalno dostupna tijekom razdoblja njezine valjanosti.

10.    Naručitelj omogućuje dobavljačima da u bilo kojem trenutku mogu podnijeti zahtjev za uvrštavanje na popis za višestruku upotrebu te na popis dodaje sve kvalificirane dobavljače u razumno kratkom roku.

11.    Ako dobavljač koji se ne nalazi na popisu za višestruku upotrebu podnese zahtjev za sudjelovanje u nabavi na temelju popisa za višestruku upotrebu te uz zahtjev priloži sve potrebne dokumente, u roku predviđenom u članku 166. stavku 2. naručitelj je dužan razmotriti taj zahtjev. Naručitelj ne smije isključiti dobavljača iz razmatranja za postupak javne nabave zbog toga što naručitelj nema dovoljno vremena ispitati zahtjev, osim ako, u iznimnim slučajevima, zbog složenosti postupka nabave, naručitelj ne može dovršiti ispitivanje zahtjeva u roku koji je određen za podnošenje ponuda.

Naručitelji navedeni u odjeljcima 2. i 3.

12.    Naručitelj obuhvaćen odjeljcima 2. i 3. Priloga 9. može obavijest kojom se dobavljače poziva da podnesu zahtjev za uključivanje na popis za višestruku upotrebu koristiti kao obavijest o namjeri nabave, pod uvjetom:

(a)    da je obavijest objavljena u skladu sa stavkom 7. i sadržava informacije koje se zahtijevaju na temelju stavka 8., što više dostupnih informacija koje se zahtijevaju na temelju članka 162. stavka 3. te izjavu da ta obavijest ujedno predstavlja obavijest o namjeri nabave ili da će samo dobavljači s popisa za višestruku upotrebu primiti daljnje obavijesti o nabavi obuhvaćenoj popisom za višestruku upotrebu; i

(b)    da naručitelj dobavljačima koji su iskazali interes za određenu nabavu odmah pruži dovoljno informacija kako bi dobavljači mogli procijeniti svoj interes za nabavu, uključujući sve preostale informacije koje se zahtijevaju u članku 162. stavku 3. ako su te informacije dostupne.

13.    Naručitelj obuhvaćen odjeljcima 2. i 3. Priloga 9. može dobavljaču koji je podnio zahtjev za uvrštavanje na popis za višestruku upotrebu u skladu sa stavkom 10. omogućiti sudjelovanje u nadmetanju za određenu nabavu ako naručitelj ima dovoljno vremena utvrditi zadovoljava li dobavljač uvjete za sudjelovanje.

14.    Naručitelj odmah obavješćuje dobavljača koji je podnio zahtjev za sudjelovanje u nabavi ili zahtjev za uvrštavanje na popis za višestruku upotrebu o odluci naručitelja o tim zahtjevima.

15.    Ako naručitelj odbije zahtjev dobavljača za sudjelovanje u nabavi ili zahtjev za uvrštavanje na popis za višestruku upotrebu, ako dobavljača prestane priznavati kao kvalificiranog ili ga ukloni s popisa za višestruku upotrebu, o tome odmah obavješćuje dobavljača te mu na njegov zahtjev odmah dostavlja pisano obrazloženje razloga za svoju odluku.

ČLANAK 165.

Tehničke specifikacije i natječajna dokumentacija

Tehničke specifikacije

1.    Naručitelj ne smije pripremiti, donijeti ili primijeniti bilo koje tehničke specifikacije ili propisati bilo koji postupak procjene sukladnosti koji za svrhu ili učinak imaju stvaranje nepotrebnih prepreka međunarodnoj trgovini.

2.    Pri propisivanju tehničkih specifikacija za robu ili usluge koji se nabavljaju naručitelj, ako je primjenjivo:

(a)    utvrđuje tehničku specifikaciju u smislu zahtjeva za učinkovitost i funkcionalnost, a ne u smislu značajki dizajna ili opisnih značajki; i

(b)    temelji tehničke specifikacije na međunarodnim normama koje priznaje stranka; a u suprotnom na nacionalnim tehničkim propisima, priznatim nacionalnim normama ili građevinskim propisima.

3.    Ako se u tehničkim specifikacijama koriste značajke dizajna ili opisne značajke, naručitelj treba naznačiti, prema potrebi, da će u obzir uzeti ponude istovjetne robe ili usluga koji dokazano udovoljavaju zahtjevima nabave na način da u natječajnoj dokumentaciji navede izraz „ili istovjetno”.

4.    Naručitelj ne smije propisati tehničke specifikacije koje zahtijevaju ili se odnose na određeni žig ili trgovački naziv, patent, autorsko pravo, dizajn, tip, određeno podrijetlo, proizvođača ili dobavljača, osim ako ne postoji nijedan drugi dovoljno precizan ili shvatljiv način opisa zahtjeva nabave te pod uvjetom da, u takvim slučajevima, naručitelj u natječajnoj dokumentaciji uključi izraz „ili istovjetno”.

5.    Naručitelj ne smije tražiti ni prihvaćati, na način kojim bi se spriječilo tržišno natjecanje, savjete koji se mogu koristiti pri pripremi ili donošenju tehničkih specifikacija za određenu nabavu od osobe koja može imati komercijalni interes u nabavi.

6.    Podrazumijeva se da stranka, uključujući njezine naručitelje, može pripremiti, donijeti ili primijeniti tehničke specifikacije u svrhu promicanja očuvanja prirodnih resursa ili zaštite okoliša, pod uvjetom da to čini u skladu s ovim člankom.

Stranka može:

(a)    omogućiti javnim naručiteljima da uzmu u obzir aspekte okoliša i socijalne aspekte tijekom cijelog postupka nabave, pod uvjetom da su nediskriminirajući i da su povezani s predmetom ugovora; i

(b)    poduzeti odgovarajuće mjere kako bi osigurala usklađenost sa svojim obvezama u području prava okoliša, socijalnog i radnog prava, uključujući obveze iz poglavlja 10.

Natječajna dokumentacija

7.    Naručitelj stavlja dobavljačima na raspolaganje natječajnu dokumentaciju u kojoj su navedene sve informacije potrebne dobavljačima za pripremu i podnošenje odgovarajućih ponuda. U toj dokumentaciji moraju biti detaljno opisani sljedeći elementi, osim ako je taj opis već naveden u obavijesti o namjeri nabave:

(a)    javna nabava, uključujući prirodu i količinu robe i usluga koji su predmet nabave ili, ako količina nije poznata, procijenjena količina i zahtjevi koje je potrebno ispuniti, uključujući tehničke specifikacije, potvrde o ocjenjivanju sukladnosti, planove, nacrte ili materijale s uputama;

(b)    svi uvjeti za sudjelovanje dobavljača, uključujući popis informacija i dokumenata koje dobavljači moraju dostaviti u vezi s uvjetima za sudjelovanje;

(c)    svi kriteriji za ocjenjivanje koje će naručitelj primjenjivati pri dodjeli ugovora i, osim ako je cijena jedini kriterij, relativna važnost tih kriterija;

(d)    ako će naručitelj provoditi postupak javne nabave elektroničkim putem, zahtjevi za autentifikaciju ili šifriranje ili drugi zahtjevi koji se odnose na dostavljanje informacija elektroničkim putem;

(e)    ako će naručitelj provoditi elektroničku dražbu, pravila, uključujući o utvrđivanju elemenata ponude povezanih s kriterijima za procjenu, na temelju kojih će biti provedena dražba;

(f)    ako će otvaranje ponuda biti javno, datum, vrijeme i mjesto otvaranja ponuda i, ako je primjenjivo, osobe koje mogu biti nazočne;

(g)    ostali uvjeti, uključujući uvjete plaćanja i ograničenja u vezi s načinima za podnošenje ponuda, kao što je dostavljanje u papirnatom ili elektroničkom obliku; i

(h)    rokovi za isporuku robe ili pružanje usluga.

8.    Pri utvrđivanju roka za isporuku robe ili pružanje usluga koji su predmet nabave, naručitelj uzima u obzir čimbenike kao što su složenost nabave, očekivani opseg podugovaranja te realno vrijeme potrebno za proizvodnju, otpremu sa skladišta i prijevoz robe od mjesta isporuke, ili za pružanje usluga.

9.    Kriteriji za evaluaciju utvrđeni u obavijesti o namjeri nabave ili natječajnoj dokumentaciji mogu uključivati, među ostalim, cijenu i druge čimbenike troškova, kvalitetu, tehničku vrijednost, okolišne značajke i uvjete isporuke.

10.    Naručitelj bez odgode:

(a)    stavlja na raspolaganje natječajnu dokumentaciju kako bi osigurao da dobavljači imaju dovoljno vremena za dostavu odgovarajućih ponuda;

(b)    na zahtjev dostavlja natječajnu dokumentaciju svakom zainteresiranom dobavljaču; i

(c)    odgovara na svaki razuman zahtjev za relevantne informacije svih zainteresiranih dobavljača ili dobavljača koji sudjeluju u postupku, pod uvjetom da se takvim informacijama tom dobavljaču ne daje prednost pred drugim dobavljačima.

Izmjene

11.    Ako naručitelj izmijeni kriterije ili zahtjeve utvrđene u obavijesti o namjeri nabave ili natječajnoj dokumentaciji dostavljenoj dobavljačima koji sudjeluju u postupku, ili izmijeni ili ponovno objavi obavijest ili natječajnu dokumentaciju, mora pisanim putem dostaviti sve takve izmjene ili izmijenjene ili ponovno objavljene obavijesti ili natječajnu dokumentaciju:

(a)    svim dobavljačima koji sudjeluju u nabavi u trenutku izmjene ili ponovne objave, ako su ti dobavljači poznati naručitelju, i u svim drugim slučajevima, na isti način na koji su dostavljene prvotne informacije; i

(b)    pravovremeno, kako bi ti dobavljači bili u mogućnosti izmijeniti i, prema potrebi, ponovno dostaviti izmijenjene ponude.

ČLANAK 166.

Rokovi

1.    Naručitelj osigurava, u skladu s vlastitim razumnim potrebama, dovoljno vremena dobavljačima za pripremanje i podnošenje zahtjeva za sudjelovanje i odgovarajućih ponuda, uzimajući u obzir čimbenike kao što su:

(a)    priroda i složenost nabave;

(b)    očekivani raspon podugovaranja; i

(c)    vrijeme potrebno za dostavljanje ponuda neelektroničkim putem sa stranih i domaćih lokacija ako se ne upotrebljavaju elektronička sredstva.

Ti rokovi, uključujući njihovo produljenje, jednaki su za sve zainteresirane dobavljače ili dobavljače koji sudjeluju u postupku.

2.    Naručitelj koji koristi nadmetanje po pozivu utvrđuje da konačni rok za podnošenje zahtjeva za sudjelovanje ne smije, u načelu, biti kraći od 25 dana od datuma objave obavijesti o namjeri nabave. Ako je u hitnim situacijama koje je naručitelj propisno obrazložio navedeni rok neizvediv, rok se može skratiti na najmanje 10 dana.

3.    Osim u slučajevima utvrđenima u stavcima 4., 5., 7. i 8., naručitelj utvrđuje da konačni rok za podnošenje ponuda mora biti najmanje 40 dana od datuma:

(a)    objave obavijesti o namjeri nabave, u slučaju otvorenog postupka javne nabave; ili

(b)    na koji naručitelj, kad je riječ o nadmetanju po pozivu, obavješćuje dobavljače da će biti pozvani dostaviti ponude, bez obzira na to koristi li naručitelj popis za višestruku upotrebu.

4.    Naručitelj može skratiti rok za podnošenje ponuda na najmanje 20 dana pod sljedećim uvjetima:

(a)    naručitelj je objavio obavijest o planiranoj nabavi kako je opisano u članku 162. stavku 4. najmanje 40 dana i ne više od 12 mjeseci prije objave obavijesti o namjeri nabave, a obavijest o planiranoj nabavi sadržava:

i.    opis javne nabave;

ii.    okvirne konačne rokove za podnošenje ponuda ili zahtjeva za sudjelovanje;

iii.    izjavu da zainteresirani dobavljači naručitelju trebaju iskazati svoj interes za javnu nabavu;

iv.    adresu s koje se mogu pribaviti dokumenti u vezi s nabavom; i

v.    što više dostupnih informacija koje mora sadržavati obavijest o namjeri nabave u skladu s člankom 162. stavkom 2.;

(b)    naručitelj navodi, za ugovore koji se ponavljaju, u izvornoj obavijesti o namjeri nabave da će u naknadnim obavijestima biti navedeni rokovi za podnošenje ponuda u skladu s ovim stavkom; ili

(c)    stanje hitnosti koje je naručitelj propisno obrazložio čini rokove za podnošenje ponuda u skladu sa stavkom 3. neizvedivim.

5.    Naručitelj može skratiti rok za podnošenje ponuda utvrđen u skladu sa stavkom 3. za pet dana za svaku od sljedećih okolnosti:

(a)    obavijest o namjeri nabave objavljena je elektroničkim putem;

(b)    sva natječajna dokumentacija dostupna je elektroničkim putem od datuma objave obavijesti o namjeri nabave; i

(c)    naručitelj prihvaća ponude elektroničkim putem.

6.    Primjena stavka 5. u vezi sa stavkom 4. ni u kojem slučaju ne dovodi do skraćenja roka za podnošenje ponuda utvrđenog u skladu sa stavkom 3. na manje od 10 dana od datuma objave obavijesti o namjeri nabave.

7.    Neovisno o bilo kojoj drugoj odredbi ovog članka, ako naručitelj kupuje komercijalnu robu ili usluge ili njihovu kombinaciju, može skratiti rok za podnošenje ponuda utvrđen u skladu sa stavkom 3. na najmanje 13 dana, pod uvjetom da naručitelj elektroničkim putem istovremeno objavi obavijest o namjeri nabave i natječajnu dokumentaciju. Osim toga, ako naručitelj prihvaća ponude za komercijalnu robu ili usluge elektroničkim putem, može skratiti rok utvrđen u skladu sa stavkom 3. na najmanje 10 dana.

8.    Ako je naručitelj koji je obuhvaćen odjeljcima 2. ili 3. Priloga 9. odabrao sve ili ograničeni broj kvalificiranih dobavljača, rok za podnošenje ponuda može se utvrditi međusobnim dogovorom između naručitelja i odabranih dobavljača. Ako nije postignut dogovor, rok ne smije biti kraći od 10 dana.

ČLANAK 167.

Pregovori

1.    Stranka može predvidjeti da njezini naručitelji vode pregovore s dobavljačima u sljedećim slučajevima:

(a)    ako je naručitelj namjeru o vođenju pregovora naveo u obavijesti o namjeri nabave u skladu s člankom 162. stavkom 2.; ili

(b)    ako iz evaluacije proizlazi da nijedna ponuda nije očito najpovoljnija s obzirom na specifične kriterije za evaluaciju navedene u obavijesti o namjeri nabave ili u natječajnoj dokumentaciji.

2.    Naručitelj:

(a)    osigurava da se eliminacija dobavljača koji sudjeluju u pregovorima provodi u skladu s kriterijima za evaluaciju utvrđenima u obavijesti o namjeri nabave ili u natječajnoj dokumentaciji; i

(b)    predviđa, ako su pregovori zaključeni, zajednički rok u kojem preostali dobavljači koji sudjeluju u postupku mogu podnijeti nove ili revidirane ponude.

ČLANAK 168.

Ograničeni postupak nadmetanja

1.    Pod uvjetom da ne koristi ovu odredbu radi izbjegavanja tržišnog natjecanja među dobavljačima ili je ne koristi na način kojim se diskriminira dobavljače druge stranke ili kojim se štite domaći dobavljači, naručitelj može koristiti ograničeni postupak nadmetanja i može odlučiti da neće primjenjivati članke od 162. do 164., članak 165. stavke od 7. do 11. te članke 166., 167., 169. i 170. u slučaju bilo koje od sljedećih okolnosti:

(a)    ako:

i.    ako nije podnesena nijedna ponuda ili nijedan dobavljač nije zatražio sudjelovanje;

ii.    ako nije podnesena nijedna ponuda koja ispunjava bitne zahtjeve natječajne dokumentacije;

iii.    ako nijedan dobavljač ne ispunjava uvjete sudjelovanja; ili

iv.    ako su dostavljene ponude rezultat dogovora;

pod uvjetom da zahtjevi iz natječajne dokumentacije nisu znatno izmijenjeni;

(b)    ako robu ili usluge može isporučiti samo određeni dobavljač i ne postoji nijedna razumna alternativa ili zamjenska roba ili usluge zbog jednog od sljedećih razloga:

i.    zahtjev se odnosi na umjetničko djelo;

ii.    zaštite patenata, autorskog prava ili drugih isključivih prava; ili

iii.    zbog nepostojanja konkurencije zbog tehničkih razloga;

(c)    za dodatne isporuke prvotnog dobavljača robe i usluga koje nisu bile uključene u početnu nabavu, ako promjena dobavljača takve dodatne robe ili usluga:

i.    nije moguća iz gospodarskih ili tehničkih razloga poput zahtjeva za međusobnu zamjenjivost ili interoperabilnost s postojećom opremom, softverom, uslugama ili instalacijama nabavljenima u okviru prvotne nabave; i

ii.    mogla bi uzrokovati znatnu nepogodnost ili bitno umnožavanje troškova naručitelja;

(d)    samo ako je krajnje neophodno, u slučajevima u kojima zbog izuzetne hitnosti izazvane događajima koje naručitelj nije mogao predvidjeti, roba ili usluge nisu mogle biti pravovremeno pribavljene putem otvorenog postupka javne nabave ili nadmetanja po pozivu;

(e)    za robu kupljenu na burzi robe;

(f)    ako naručitelj kupi prototip ili prvu robu ili uslugu koja je razvijena na njegov zahtjev tijekom i za potrebe provedbe određenog ugovora za istraživanje, pokus, studiju ili izvorni razvoj. Izvorni razvoj prve robe ili usluge može uključivati ograničenu proizvodnju ili isporuku kako bi se obuhvatili rezultati terenskog ispitivanja te kako bi se pokazalo da su roba ili usluga prikladne za proizvodnju ili isporuku u većim količinama uz prihvatljive standarde kvalitete, no ne uključuje količinsku proizvodnju ili isporuku radi uspostavljanja komercijalne održivosti ili radi povrata troškova istraživanja i razvoja;

(g)    kod nabava pod iznimno povoljnim uvjetima koji postoje samo kratkoročno u slučaju neuobičajenih prodaja poput onih u slučaju likvidacije, prinudne uprave ili stečaja, ali ne u slučaju rutinskih nabava od redovnih dobavljača; ili

(h)    ako je ugovor dodijeljen pobjedniku natječaja pod sljedećim uvjetima:

(i)    natječaj je organiziran na način koji je u skladu s načelima ovog poglavlja, posebno u pogledu objave obavijesti o namjeri nabave; i

ii.    sudionike ocjenjuje neovisni žiri radi dodjele ugovora pobjedniku.

2.    Naručitelj priprema pisano izvješće o svakom dodijeljenom ugovoru u skladu sa stavkom 1. Izvješće sadržava naziv naručitelja, vrijednost i vrstu robe ili usluga koje se nabavljaju te izjavu u kojoj se navode okolnosti i uvjeti iz stavka 1. kojima se opravdava korištenje ograničenog postupka nadmetanja.

ČLANAK 169.

Elektroničke dražbe

Ako naručitelj namjerava provesti obuhvaćeni postupak javne nabave putem elektroničke dražbe, svakom sudioniku prije početka elektroničke dražbe dostavlja sljedeće:

(a)    metodu automatske evaluacije, uključujući matematičku formulu, koja se temelji na kriterijima za evaluaciju iz natječajne dokumentacije i koja će se koristiti u automatskom rangiranju ili ponovnom rangiranju za vrijeme dražbe;

(b)    rezultate početne evaluacije elemenata njegove ponude ako se ugovor dodjeljuje na temelju najpovoljnije ponude; i

(c)    sve ostale relevantne informacije povezane s provedbom dražbe.

ČLANAK 170.

Postupanje s ponudama i dodjela ugovora

Postupanje s ponudama

1.    Naručitelj prima, otvara i postupa sa svim ponudama u skladu s postupcima kojima se jamči pravičnost i nepristranost postupka nabave i povjerljivost ponuda.

2.    Naručitelj ne kažnjava dobavljače čija je ponuda zaprimljena nakon roka navedenog za primanje ponuda ako se kašnjenje može pripisati isključivo nepravilnom postupanju naručitelja.

3.    Ako naručitelj dobavljaču o pruži mogućnost da ispravi nenamjerne pogreške u postupku između otvaranja ponuda i dodjele ugovora, naručitelj mora pružiti istu mogućnost svim dobavljačima koji sudjeluju u postupku.

Dodjela ugovora

4.    Kako bi bila uzeta u obzir za dodjelu ugovora, ponuda se mora dostaviti u pisanom obliku i ona mora, u vrijeme otvaranja, ispunjavati ključne zahtjeve navedene u obavijestima i natječajnoj dokumentaciji te potjecati od dobavljača koji zadovoljava uvjete za sudjelovanje.

5.    Osim ako utvrdi da dodjela ugovora nije u javnom interesu, naručitelj ugovor dodjeljuje dobavljaču za kojeg je utvrdio da je sposoban ispuniti uvjete ugovora i koji je, isključivo na temelju kriterija za evaluaciju navedenih u obavijestima i natječajnoj dokumentaciji, podnio:

(a)    najpovoljniju ponudu; ili

(b)    ako je cijena jedini kriterij, najnižu cijenu.

6.    Ako naručitelj primi ponudu s cijenom koja je neuobičajeno niža od cijena ostalih podnesenih ponuda, može provjeriti s dobavljačem ispunjava li uvjete za sudjelovanje i je li sposoban ispunjavati uvjete ugovora. Naručitelj ujedno može provjeriti je li dobavljač dobio subvencije. U tom slučaju ponuda se može odbiti samo na temelju tog razloga, osim ako dobavljač može dokazati, u dostatnom roku koji je odredio naručitelj, da je subvencija dodijeljena u skladu s pravilima koja se odnose na subvencije utvrđenima u ovom Sporazumu.

7.    Naručitelj ne koristi opcije, ne poništava nabavu niti mijenja dodijeljene ugovore na način kojim se zaobilaze obveze iz ovog poglavlja.

8.    Svaka stranka u pravilu osigurava razdoblje mirovanja između dodjele i sklapanja ugovora kako bi se neuspješnim ponuditeljima dalo dovoljno vremena da preispitaju i pokušaju osporiti odluku o dodjeli.

ČLANAK 171.

Transparentnost informacija o javnoj nabavi

Informacije koje se dostavljaju dobavljačima

1.    Naručitelj odmah obavješćuje dobavljače koji sudjeluju u postupku o svojim odlukama o dodjeli ugovora te na zahtjev dobavljača to čini pisanim putem. U skladu s člankom 172. stavcima 2. i 3., naručitelj na zahtjev osigurava neuspješnom dobavljaču objašnjenje razloga zbog kojih naručitelj nije odabrao njegovu ponudu te relativnih prednosti ponude uspješnog dobavljača.

Objava informacija o dodjeli

2.    Najkasnije 72 dana nakon dodjele svakog ugovora obuhvaćenog ovim poglavljem naručitelj objavljuje obavijest u odgovarajućem papirnatom ili elektroničkom mediju navedenom u odjeljku 8. Priloga 9. Ako naručitelj objavi obavijest samo elektroničkim putem, te informacije moraju biti lako dostupne tijekom primjereno dugog razdoblja. Obavijest sadržava barem sljedeće informacije:

(a)    opis nabavljene robe ili usluga;

(b)    naziv i adresu naručitelja;

(c)    naziv i adresu uspješnog dobavljača;

(d)    vrijednost uspješne ponude ili najviše i najniže ponude koje su se razmatrale u dodjeljivanju ugovora;

(e)    datum dodjele; i

(f)    korištenu metodu nabave te, u slučajevima u kojima se koristio ograničeni postupak nadmetanja u skladu s člankom 168., opis okolnosti kojima se opravdava korištenje ograničenog postupka nadmetanja.

Čuvanje dokumentacije, izvješća i elektronička sljedivost

3.    Svaki naručitelj čuva, najmanje tri godine od datuma dodjele ugovora, sljedeće:

(a)    dokumentaciju i izvješća o postupcima nadmetanja i dodjeli ugovora u vezi s obuhvaćenom nabavom, uključujući izvješća na temelju članka 168.; i

(b)    podatke kojima se osigurava odgovarajuća sljedivost provedbe obuhvaćene nabave elektroničkim putem.

ČLANAK 172.

Otkrivanje informacija

Dostavljanje informacija strankama

1.    Na zahtjev druge stranke stranka bez odgode dostavlja sve informacije potrebne za utvrđivanje je li nabava provedena na pravedan i nepristran način te u skladu s ovim poglavljem, uključujući informacije o značajkama i relativnim prednostima uspješne ponude. Ako bi se objavljivanjem informacija dovelo u pitanje tržišno natjecanje u budućim natječajima, stranka koja primi informacije ne smije ih otkriti nijednom dobavljaču, osim nakon savjetovanja sa strankom koja je dostavila informacije te i dobivanja njezine suglasnosti.

Neotkrivanje informacija

2.    Neovisno o bilo kojoj drugoj odredbi ovog poglavlja, stranka, uključujući njezine naručitelje, ne dostavlja nijednom određenom dobavljaču informacije kojima bi se moglo ugroziti pošteno tržišno natjecanje među dobavljačima.

3.    Ništa u ovom poglavlju ne tumači se kao da se od stranke, uključujući njezine naručitelje, vlasti i revizijska tijela, zahtijeva otkrivanje povjerljivih informacija ako bi se otkrivanjem:

(a)    ugrozilo izvršavanje zakonodavstva;

(b)    moglo ugroziti pošteno tržišno natjecanje među dobavljačima;

(c)    ugrozili legitimni komercijalni interesi određenih osoba, uključujući zaštitu prava intelektualnog vlasništva; ili

(d)    na bilo koji drugi način postupalo u suprotnosti s javnim interesom.

Razmjena statističkih podataka

4.    Svaka stranka svake godine drugoj stranci stavlja na raspolaganje statističke podatke o bilateralnoj javnoj nabavi.

ČLANAK 173.

Postupci preispitivanja

1.    Svaka stranka osigurava pravovremen, djelotvoran, transparentan i nediskriminirajući postupak upravnog ili sudskog preispitivanja putem kojeg dobavljač može podnijeti prigovor u vezi s:

(a)    povredom ovog poglavlja; ili

(b)    nepridržavanjem mjera stranke kojima se provodi poglavlje ako dobavljač, na temelju zakonodavstva stranke, nema pravo izravno podnijeti prigovor u vezi s povredom ovog poglavlja,

u kontekstu obuhvaćene nabave u kojoj dobavljač ima ili je imao interes. Postupovna pravila za sve prigovore sastavljaju se u pisanom obliku i javno su dostupna.

2.    U slučaju pritužbe dobavljača, a u kontekstu obuhvaćene nabave u kojoj dobavljač ima ili je imao interes, da je došlo do povrede ili nesukladnosti iz stavka 1., stranka naručitelja koji provodi postupak javne nabave potiče naručitelja i dobavljača da pokušaju naći rješenje pritužbe putem savjetovanja. Naručitelj nepristrano i pravodobno razmatra takve pritužbe, na način kojim se ne dovodi u pitanje sudjelovanje dobavljača u tekućoj ili budućoj nabavi ili njegovo pravo da zahtijeva korektivne mjere u okviru postupka upravnog ili sudskog preispitivanja.

3.    Svakom se dobavljaču daje dovoljno vremena za pripremu i podnošenje prigovora, odnosno najmanje 10 dana od trenutka kad su mu postale poznate činjenice koje su osnova za prigovor ili trenutka kad se od njega razumno moglo očekivati da su mu te činjenice postale poznate.

4.    Svaka stranka uspostavlja ili određuje barem jedno nepristrano upravno ili sudsko tijelo koje je neovisno od njezinih naručitelja za primanje i preispitivanje pritužbe dobavljača u kontekstu obuhvaćene nabave.

5.    Ako prigovor prvotno preispituje tijelo koje nije tijelo iz stavka 4., stranka osigurava da dobavljač može podnijeti žalbu na prvotnu odluku nepristranom upravnom ili sudskom tijelu koje je neovisno o naručitelju čija je nabava predmet prigovora.

6.    Svaka stranka osigurava da odluka tijela za preispitivanje koje nije sud podliježe sudskom preispitivanju i uspostavlja postupke kojima se osigurava da:

(a)    naručitelj u pisanom obliku odgovori na prigovor i dostavi tijelu za preispitivanje sve relevantne dokumente;

(b)    sudionici u postupku („sudionici”) imaju pravo biti saslušani prije nego što tijelo za preispitivanje donese odluku o prigovoru;

(c)    sudionici imaju pravo na zastupnika i pratnju;

(d)    sudionici imaju pristup svim postupcima;

(e)    sudionici imaju pravo zahtijevati da postupak bude javan i da se mogu saslušati svjedoci; i

(f)    tijelo za preispitivanje mora pravovremeno donijeti odluke ili preporuke u pisanom obliku i uključiti obrazloženje osnove za svaku odluku ili preporuku.

7.    Svaka stranka donosi ili provodi postupke kojima se predviđaju:

(a)    hitne privremene mjere koje osiguravaju da dobavljač može nastaviti sudjelovati u obuhvaćenoj javnoj nabavi. Takve privremene mjere mogu dovesti do obustave postupka nabave. Postupcima se može predvidjeti da se pri donošenju odluke o tome treba li primijeniti takve mjere mogu uzeti u obzir prevladavajuće negativne posljedice za predmetne interese, uključujući javni interes. Opravdani razlog za nedjelovanje dostavlja se u pisanom obliku; i

(b)    korektivne mjere ili naknada za pretrpljeni gubitak ili štetu u slučaju u kojem je tijelo za preispitivanje utvrdilo da je došlo do povrede ili propusta iz stavka 1., pri čemu one mogu biti ograničene samo na troškove pripreme ponude ili samo na troškove podnošenja prigovora ili se odnositi na oboje.

ČLANAK 174.

Izmjene i ispravci područja primjene

1.    Stranka može predložiti izmjenu ili ispravak Priloga 9. u pogledu odredaba kojima se određuje njezina obuhvaćena nabava.

Izmjene

2.    Stranka koja namjerava predložiti izmjenu Priloga 9.:

(a)    obavješćuje o tome drugu stranku pisanim putem; i

(b)    u obavijest uključuje prijedlog odgovarajućih kompenzacijskih prilagodbi za drugu stranku kako bi se područje primjene zadržalo na razini usporedivoj s onom prije izmjene.

3.    Neovisno o podstavku 2. točki (b), stranka ne mora osigurati kompenzacijske prilagodbe ako se izmjena odnosi na naručitelja nad kojim stranka ukinula stvarnu kontrolu ili utjecaj.

4.    Druga stranka mora podnijeti prigovor u pisanom obliku u roku od 45 dana od primitka obavijesti iz podstavka 2. točke (a) ako osporava sljedeće:

(a)    da je prilagodba predložena u skladu s podstavkom 2. točkom (b) odgovarajuća za održavanje usporedive razine zajednički dogovorenog područja primjene; ili

(b)    da izmjena obuhvaća naručitelja nad kojim je stranka stvarno uklonila svoju kontrolu ili utjecaj u skladu s podstavkom 3.

Ako druga stranka nije podnijela prigovor u roku, smatra se da je pristala na prilagodbu ili izmjenu.

Ispravci

5.    Sljedeće izmjene Priloga 9. smatraju se ispravkom isključivo formalne prirode, pod uvjetom da ne utječu na zajednički dogovoreno područje primjene predviđeno u ovom poglavlju:

(a)    promjena naziva naručitelja;

(b)    spajanje dvaju ili više naručitelja navedenih u Prilogu 9.; i

(c)    razdvajanje naručitelja navedenog u Prilogu 9. na dva ili više naručitelja koji se svi dodaju naručiteljima navedenima u Prilogu 9.

Stranka koja provodi takav ispravak isključivo formalne prirode nije obvezna predvidjeti kompenzacijske prilagodbe.

6.    Kada je riječ o predloženim ispravcima Priloga 9., svaka stranka obavješćuje drugu stranku jednom svake dvije godine nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma.

7.    Stranka može obavijestiti drugu stranku o prigovoru na predloženu izmjenu u roku od 45 dana od primitka obavijesti. Stranka koja podnosi prigovor navodi razloge zbog kojih smatra da predloženi ispravak nije u skladu sa stavkom 5. i opisuje učinak predloženog ispravka na zajednički dogovoreno područje primjene predviđeno u ovom Sporazumu. Ako se nijedan prigovor ne podnese u pisanom obliku u roku od 45 dana od primitka obavijesti, smatra se da je druga stranka pristala na predloženi ispravak. Druga stranka može u pisanom obliku zatražiti dodatno vrijeme za analizu predloženih ispravaka ako predložene promjene zahtijevaju daljnju provjeru informacija ili dodatna pojašnjenja od stranke predlagateljice.

Savjetovanje i rješavanje sporova

8.    Ako druga stranka podnese prigovor na predloženu izmjenu ili ispravak, stranke nastoje riješiti to pitanje savjetovanjem. Ako stranke ne postignu dogovor u roku od 60 dana od primitka prigovora, stranka koja želi izmijeniti ili ispraviti Prilog 9. može uputiti predmet na postupak rješavanja sporova u skladu s ovim Sporazumom.

ČLANAK 175.

Institucionalne odredbe

Na zahtjev stranke Odbor za suradnju, koji djeluje u sastavu za trgovinu, razmatra pitanja koja se odnose na provedbu i funkcioniranje ovog poglavlja, kao što su:

(a)    izmjena ili ispravak Priloga 9.;

(b)    pitanja povezana s provedbom ovog poglavlja;

(c)    sva ostala pitanja povezana s javnom nabavom.

POGLAVLJE 10.

TRGOVINA I ODRŽIVI RAZVOJ

ČLANAK 176.

Kontekst i ciljevi

1.    Stranke podsjećaju na Agendu 21 Konferencije UN-a o okolišu i razvoju iz 1992., Deklaraciju MOR-a o temeljnim načelima i pravima na radu iz 1998., Ministarsku izjavu Gospodarskog i socijalnog vijeća UN-a o punoj zaposlenosti i dostojanstvenom radu iz 2006., Deklaraciju MOR-a o socijalnoj pravdi za poštenu globalizaciju iz 2008. i UN-ov Program održivog razvoja do 2030. iz 2015. s ciljevima održivog razvoja (dalje u tekstu „ciljevi održivog razvoja”).

2.    Stranke prepoznaju da su gospodarski razvoj, društveni razvoj i zaštita okoliša međusobno ovisni elementi održivog razvoja koji se nadopunjavaju. Stranke potvrđuju svoju predanost promicanju razvoja međunarodne trgovine ili ulaganja na način kojim se doprinosi cilju održivog razvoja, posebno kako je navedeno u njihovim multilateralnim obvezama u pogledu rada i okoliša.

ČLANAK 177.

Pravo na reguliranje i razine zaštite

1.    Stranke priznaju pravo svake stranke na utvrđivanje vlastitih politika i prioriteta održivog razvoja, uspostavu razina domaće zaštite u području okoliša i rada koje smatra primjerenima te donošenje ili izmjenu svojih relevantnih zakona i politika. Te razine zaštite, zakoni i politike moraju biti u skladu s obvezama svake stranke na temelju međunarodno priznatih sporazuma i normi iz članka 178.

2.    Svaka stranka nastoji osigurati da se u njezinim relevantnim zakonima i politikama predviđaju i potiču visoke razine zaštite u području okoliša i rada.

3.    Stranke potvrđuju da nije prikladno poticati trgovinu ili ulaganja slabljenjem ili smanjivanjem razine zaštite koju osigurava njihovo zakonodavstvo o zaštiti okoliša ili zakonodavstvo i norme u području rada.

4.    Stranka ne smije poticati trgovinu ili ulaganja odricanjem ili odstupanjem od svojeg zakonodavstva u području okoliša ili rada ili tako da ne provodi to zakonodavstvo djelotvorno, kontinuiranim ili ponavljajućim djelovanjem ili nedjelovanjem.

ČLANAK 178.

Multilateralni sporazumi o zaštiti okoliša i konvencije o radu

1.    Stranke prepoznaju vrijednost međunarodnog upravljanja okolišem i sporazuma u području okoliša kao odgovora međunarodne zajednice na izazove u području održivog razvoja koji se odnose na okoliš, kao i pune i produktivne zaposlenosti i dostojanstvenog rada za sve kao ključne elemente održivog razvoja.

2.    U tom kontekstu i uzimajući u obzir članke 290., 291., 292., 293., 294. i 295,. svaka stranka djelotvorno provodi multilateralne sporazume o okolišu koje je ratificirala, uključujući Pariški sporazum o klimatskim promjenama iz 2015. i Okvirnu konvenciju UN-a o klimatskim promjenama potpisanu u New Yorku 9. svibnja 1992.

3.    Uzimajući u obzir članak 314., svaka stranka djelotvorno provodi međunarodno priznate temeljne standarde rada kako su definirani u temeljnim konvencijama MOR-a, kao i druge konvencije MOR-a koje su ratificirali Republika Uzbekistan i države članice Europske unije. Stranke će raditi na ratifikaciji drugih konvencija i protokola koje MOR klasificira kao ažurirane. Svaka stranka donosi i provodi mjere i politike u području zaštite zdravlja i sigurnosti na radu te održava djelotvoran sustav inspekcije rada u skladu s relevantnim konvencijama MOR-a kojih jest ili bi mogla postati stranka.

ČLANAK 179.

Trgovina i ulaganja kojima se pogoduje održivom razvoju

1.    Stranke ponovno potvrđuju svoju predanost jačanju doprinosa trgovine ostvarivanju cilja održivog razvoja. U skladu s tim, stranke promiču društveno odgovorno poslovanje / prakse odgovornog poslovanja, trgovinu i ulaganja u ekološku robu i usluge te upotrebu programa osiguranja održivosti, kao što su poštena i etička trgovina i ekološke oznake.

2.    Stranke razmjenjuju informacije i iskustvo iz svojih djelovanja usmjerenih na promicanja koherentnosti i uzajamnog podupiranja između trgovinskih, socijalnih i okolišnih politika te jačaju dijalog i suradnju povezanu s pitanjima održivog razvoja koja se mogu pojaviti u kontekstu trgovinskih odnosa.

3.    Takav dijalog i suradnja uključuju relevantne dionike, posebno socijalne partnere, kao i druge organizacije civilnog društva, u okviru suradnje civilnog društva uspostavljene u skladu s člankom 341.

ČLANAK 180.

Rješavanje sporova

Članci od 250. do 254. uključeni u poglavlje 14. ove glave ne primjenjuju se na sporove na temelju ovog poglavlja. Za svaki takav spor, nakon što arbitražno vijeće podnese svoje konačno izvješće u skladu s člancima 248. i 249., stranke, uzimajući u obzir to izvješće, raspravljaju o prikladnim mjerama koje treba provesti. Odbor za suradnju prati provedbu svih takvih mjera i preispituje predmet, među ostalim putem mehanizma iz članka 179. stavka 3.

POGLAVLJE 11.

TRANSPARENTNOST

ČLANAK 181.

Cilj

Prepoznajući mogući utjecaj njihova regulatornog okruženja na međusobnu trgovinu i ulaganja, stranke nastoje osigurati predvidljivo regulatorno okruženje i učinkovite postupke za gospodarske subjekte, posebno za mala i srednja poduzeća.

ČLANAK 182.

Definicije

Za potrebe ovog poglavlja:

(a)    „upravna odluka” znači odluka, akt ili mjera s pravnim učinkom koja se u pojedinačnom slučaju primjenjuje na određenu osobu, robu ili uslugu, a obuhvaća nedonošenje upravne odluke kako je predviđeno pravom stranke;

(b)    „zainteresirana osoba” znači svaka osoba na koju utječe ili može utjecati mjera opće primjene; i

(c)    „mjera opće primjene” znači zakoni, propisi, postupci, upravne odluke i sudske odluke opće primjene koji se odnose na bilo koje pitanje obuhvaćeno ovom glavom, kako je predviđeno pravom stranke.

ČLANAK 183.

Objava

Svaka stranka osigurava da mjera opće primjene koja se odnosi na bilo koje pitanje obuhvaćeno ovom glavom:

(a)    bude odmah objavljena putem službeno određenog medija te, ako je izvedivo, elektroničkim sredstvima, ili na drugi način stavljena na raspolaganje tako da se svaka osoba može s njom upoznati;

(b)    sadržava obrazloženje cilja mjere i njezinih razloga; i

(c)    bude objavljena na način da se ostavi dovoljno vremena između objave i stupanja na snagu zakona i drugih propisa, barem ako se time povećava opterećenje gospodarskih subjekata, osim ako to zbog hitnosti nije moguće. Ova se točka ne primjenjuje na sudske ili upravne odluke.

ČLANAK 184.

Upiti

1.    Svaka stranka uspostavlja i primjenjuje odgovarajuće mehanizme za odgovaranje na upite svih osoba o svim zakonima ili propisima u odnosu na svako pitanje obuhvaćeno ovom glavom.

2.    Na zahtjev stranke druga stranka odmah dostavlja informacije i odgovara na pitanja koja se odnose na bilo koji zakon ili propis koji je na snazi ili u fazi razvoja, u odnosu na svako pitanje obuhvaćeno ovom glavom.

ČLANAK 185.

Provedba mjera opće primjene

1.    Svaka stranka na objektivan, nepristran i razuman način primjenjuje sve mjere opće primjene u pogledu bilo kojeg pitanja obuhvaćenog ovom glavom.

2.    Pri primjeni mjera iz stavka 1. na određene osobe, robu ili usluge druge stranke u konkretnim slučajevima svaka stranka:

(a)    nastoji, u skladu sa svojim zakonima i drugim propisima, osobama na koje izravno utječu upravni postupci dostaviti primjerenu obavijest o pokretanju postupka, uključujući opis vrste postupka, izjavu pravnog tijela u okviru kojeg se postupak pokreće i opći opis svih predmetnih pitanja; i

(b)    takvim osobama pruža primjerenu mogućnost za iznošenje činjenica i argumenata u prilog njihovim stajalištima prije bilo koje konačne upravne odluke, ako to dopuštaju vrijeme, vrsta postupka i javni interes.

ČLANAK 186.

Preispitivanje i žalba

1.    Svaka stranka uspostavlja ili zadržava redovne, arbitražne ili upravne sudove ili postupke za potrebe žurnog preispitivanja, ako je opravdano, ispravka upravne odluke koja se odnosi na pitanja obuhvaćena ovom glavom. Svaka stranka osigurava da se žalbeni postupci i postupci preispitivanja na njezinim sudovima provode na nediskriminirajući i nepristran način. Ti su sudovi nepristrani i neovisni o tijelu kojem je povjerena provedba upravnih odluka i nemaju nikakav interes u odnosu na ishod predmeta.

2.    Svaka stranka osigurava da stranke u postupku iz stavka 1. imaju pravo na:

(a)    razumnu priliku da potkrijepe ili brane svoja stajališta; i

(b)    odluku koja se temelji na dokazima i podnesenoj evidenciji ili, ako je tako propisano njezinim zakonodavstvom, na relevantnoj evidenciji upravnog tijela.

3.    Odluku iz stavka 2. točke (b), koja je podložna žalbi ili daljnjem preispitivanju kako je predviđeno njezinim pravom, provodi tijelo kojem je povjerena provedba upravnih odluka.

ČLANAK 187.

Povezanost s drugim poglavljima

Ovo se poglavlje primjenjuje ne dovodeći u pitanje posebna pravila utvrđena u drugim poglavljima ove glave.

POGLAVLJE 12.

ULAGANJA I TRGOVINA USLUGAMA

ODJELJAK 1.

OPĆE ODREDBE

ČLANAK 188.

Područje primjene

1.    Potvrđujući svoju predanost stvaranju boljeg okruženja za razvoj ulaganja i međusobne trgovine, stranke utvrđuju potrebne aranžmane radi poboljšanja recipročnih uvjeta za ulaganje i trgovinu uslugama.

2.    Stranke potvrđuju pravo na regulaciju i uvođenje novih propisa na svojem državnom području radi ostvarivanja legitimnih ciljeva politike, kao što su zaštita javnog zdravlja, socijalne usluge, javno obrazovanje, sigurnost, okoliš, uključujući klimatske promjene, javni moral, socijalna zaštita ili zaštita potrošača, zaštita privatnosti i podataka ili promicanje i zaštita kulturne raznolikosti.

3.    Ovo se poglavlje ne primjenjuje na mjere koje utječu na fizičke osobe iz stranke koje traže pristup tržištu rada druge stranke niti na mjere koje se odnose na nacionalnost ili državljanstvo, boravište ili trajno zapošljavanje.

4.    Ovo poglavlje ne sprečava stranku da primjenjuje mjere za reguliranje ulaska fizičkih osoba na njezino državno područje ili njihova privremenog boravka na njezinu državnom području, uključujući mjere potrebne za zaštitu integriteta njezinih granica i osiguranje urednog kretanja fizičkih osoba preko tih granica, pod uvjetom da se te mjere ne primjenjuju na način kojim bi se poništile ili umanjile povlastice 20 na koje druga stranka ima pravo u skladu s uvjetima ovog poglavlja.

5.    Ovo se poglavlje ne primjenjuje na mjere stranke u vezi s javnom nabavom robe ili usluga koju provode vlada ili agencija za državne potrebe, a ne radi komercijalne preprodaje ili radi upotrebe u isporuci robe ili pružanju usluge za komercijalnu prodaju, bez obzira na to je li ta nabava obuhvaćena javna nabava u smislu poglavlja 9.

6.    Ovo se poglavlje ne primjenjuje na subvencije ili bespovratna sredstva koje osiguravaju stranke, uključujući vladine zajmove, jamstva i osiguranje.

7.    Ovo se poglavlje ne primjenjuje na:

(a)    usluge zračnog prijevoza ili povezane usluge kojima se podupiru usluge zračnog prijevoza 21 , osim sljedećih:

i.    usluge popravka i održavanja zrakoplova;