(1)

Konvencija o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu („Čikaška konvencija”), kojom se uređuje međunarodni zračni prijevoz, stupila je na snagu 4. travnja 1947. Njome je osnovana Organizacija međunarodnog civilnog zrakoplovstva (ICAO).

(2)

Sve države članice su države ugovornice Čikaške konvencije i članice ICAO-a, a Unija ima status promatrača u određenim tijelima ICAO-a. Šest država članica ima predstavnike u Vijeću ICAO-a.

(3)

Na temelju članka 54. Čikaške konvencije Vijeće ICAO-a može donositi međunarodne standarde i preporučene prakse („SARP-ovi”) i označavati ih kao priloge Čikaškoj konvenciji.

(4)

Na svojoj 231. sjednici Vijeće ICAO-a treba donijeti izmjenu 19. Priloga 13. – Istraga zrakoplovnih nesreća i nezgoda – Čikaškoj konvenciji („izmjena 19.”).

(5)

Glavna je svrha izmjene 19. poboljšati sigurnost zračnog prometa osiguravanjem visoke razine učinkovitosti, svrsishodnosti i kvalitete sigurnosnih istraga u civilnom zrakoplovstvu.

(6)

Cilj je predloženih izmjena postići te ciljeve pomaganjem tijelima država ugovornica odgovornima za istrage koje se odnose na sigurnost u istragama povezanima s daljinski upravljanim zrakoplovima i pružanjem informacija i podataka iz uređaja za snimanje ugrađenih u zrakoplov bez odgode. Izmjenom 19. također se uvažavaju očekivanja javnosti i medija da budu informirani te ona stoga uključuje odredbe o pravodobnom pružanju činjeničnih informacija tijekom sigurnosnih istraga. Nadalje, izmjena 19. odražava činjenicu da upotreba modernih tehnologija omogućuje skraćivanje razdoblja savjetovanja o nacrtu završnih izvješća, čime se ubrzava objava završnog izvješća. Naposljetku, izmjenom 19. uvodi se davanje prednosti slanju završnih izvješća u elektroničkom obliku kako bi ih se moglo učitati u središnju bazu podataka ICAO-a.

(7)

Europska mreža tijela odgovornih za istrage koje se odnose na sigurnost civilnog zrakoplovstva (ENCASIA), uspostavljena na temelju članka 7. Uredbe (EU) br. 996/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (1), koja je odgovorna, između ostalog, za savjetovanje institucija Unije o svim aspektima razvoja i provedbe politika i pravila Unije u vezi sa sigurnosnim istragama i sprečavanjem nesreća i nezgoda, pridonijela je izradi prijedloga izmjene 19.

(8)

Primjereno je utvrditi stajalište koje treba zauzeti u ime Unije u okviru Vijeća ICAO-a jer će izmjena 19. biti obvezujuća na temelju međunarodnog prava u skladu s člankom 90. stavkom (a) Čikaške konvencije i može presudno utjecati na pravo Unije, posebno na Uredbu (EU) br. 996/2010.

(9)

Stajalište Unije na 231. sjednici Vijeća ICAO-a ili na nekoj od sljedećih sjednica u pogledu donošenja izmjene 19. trebalo bi biti da se u cijelosti podrži donošenje te izmjene. To bi stajalište trebale izraziti države članice koje su članice Vijeća ICAO-a.

(10)

Na temelju članka 38. Čikaške konvencije svaka država ugovornica koja smatra da se ne može u cijelosti pridržavati međunarodnog standarda ili postupka ili da ne može potpuno uskladiti svoje propise ili praksu s bilo kojim takvim međunarodnim standardima ili postupkom, ili koja smatra daje potrebno donijeti propise ili prakse koji se na neki način razlikuju od onih uspostavljenih međunarodnim standardom, mora o razlikama između svoje prakse i one utvrđene međunarodnim standardom odmah obavijestiti ICAO.

(11)

Na temelju članka 90. Čikaške konvencije svaki prilog, kako je naveden u članku 54. podstavku (l) te konvencije, ili svaka izmjena priloga stupa na snagu unutar tri mjeseca nakon njihova podnošenja državama ugovornicama ICAO-a ili nakon isteka dužeg vremenskog razdoblja koje može utvrditi Vijeće ICAO-a, osim ako je u međuvremenu većina država ugovornica ICAO-a izrazila neslaganje.

(12)

Stajalište Unije nakon što Vijeće ICAO-a donese izmjenu 19., koju glavni tajnik ICAO-a treba objaviti putem dopisa ICAO-a upućenog državama članicama ICAO-a, trebalo bi biti da se ne izražava neslaganje, već da se izražava suglasnost s tom izmjenom. Bude li zakonodavstvo Unije odstupalo od novodonesenih SARP-ova nakon predviđenog datuma početka primjene tih SARP-ova, o razlici u odnosu na te konkretne SARP-ove trebalo bi obavijestiti ICAO. Stajalište Unije u pogledu takve razlike trebalo bi se temeljiti na pisanom dokumentu koji Komisija podnosi Vijeću na raspravu i odobrenje.

(13)

To bi stajalište trebale izraziti sve države članice, djelujući zajednički u interesu Unije,