<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><CONCLUSION NNC="YES" xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.55-20141201.xd"><BIB.CONCLUSION><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C‑401/15</NO.CASE><NO.CASE>C‑402/15</NO.CASE><NO.CASE>C‑403/15</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62015CC0401</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:430">EU:C:2016:430</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>12</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>12</PAGE.TOTAL></BIB.CONCLUSION><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P>MIŠLJENJE M. WATHELETA – SPOJENI PREDMETI C‑401/15 DO C‑403/15</P><P>DEPESME I DR.</P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Mišljenje nezavisnog odvjetnika</HT></P><P><HT TYPE="UC">Melchiora Watheleta</HT></P><P>od <DATE ISO="20160609">9. lipnja 2016.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0001"><P>Izvorni jezik: francuski</P></NOTE></P></TI><STI><P><HT TYPE="BOLD">Spojeni predmeti C‑401/15 do C‑403/15</HT></P><P>Noémie Depesme (C‑401/15),</P><P>Saïd Kerrou (C‑401/15),</P><P>Adrien Kauffmann (C‑402/15),</P><P>Maxime Lefort (C‑403/15)</P><P><HT TYPE="BOLD">protiv</HT></P><P><HT TYPE="BOLD">Ministre de l’Enseignement supérieur et de la Recherche</HT></P><P><HT TYPE="NORMAL">(zahtjevi za prethodnu odluku koji je uputio Cour administrative (Luxembourg))</HT></P></STI></TITLE><INDEX><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Sloboda kretanja osoba</KEYWORD><KEYWORD>Jednako postupanje</KEYWORD><KEYWORD>Socijalne povlastice</KEYWORD><KEYWORD>Uredba (EU) br. 492/2011</KEYWORD><KEYWORD>Članak 7. stavak 2.</KEYWORD><KEYWORD>Financijska pomoć za visoke studije</KEYWORD><KEYWORD>Uvjet</KEYWORD><KEYWORD>Diskriminacija</KEYWORD><KEYWORD>Veza srodništva</KEYWORD><KEYWORD>Pojam <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>dijete<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="2019" ID="QE0001"/></KEYWORD><KEYWORD>Očuh ili maćeha</KEYWORD></INDEX><CONTENTS.CONCLUSION><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">I –</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Uvod</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1.</NO.P><TXT>Zahtjevi za prethodnu odluku odnose se na tumačenje članka 45. UFEU‑a i članka 7. stavka 2. Uredbe (EU) br. 492/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20110405">5. travnja 2011.</DATE> o slobodi kretanja radnika u Uniji<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0002"><P><REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="141" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2011">SL 2011., L 141, str. 1</REF.DOC.OJ>. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 264.)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2.</NO.P><TXT>Zahtjevi su upućeni u okviru triju sporova između Noémie Depesme, Saïda Kerroua, Adriena Kauffmanna i Maximea Leforta, s jedne strane, i ministre de l’Enseignement supérieur et de la Recherche (ministar visokog obrazovanja i istraživanja, Luksemburg, u daljnjem tekstu: ministar), s druge strane, u vezi s odbijanjem dodjele državne financijske pomoći za visoke studije za akademsku godinu 2013./2014.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3.</NO.P><TXT>U pozadini tih zahtjeva su izmjene luksemburškog zakonodavstva nakon presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130620">20. lipnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Giersch i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑20/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:411">EU:C:2013:411</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4.</NO.P><TXT>Postavljenim pitanjem Sud je pozvan odrediti uključuje li pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>dijete<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/> radnika migranta iz novog članka 2.a Zakona od <DATE ISO="20000622">22. lipnja 2000.</DATE> o državnoj financijskoj pomoći za visoke studije, kako je izmijenjen Zakonom od <DATE ISO="20130719">19. srpnja 2013.</DATE> (<HT TYPE="ITALIC">Mémorial</HT> A 2013, str. 3214.), usvojenim nakon presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130620">20. lipnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Giersch i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑20/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:411">EU:C:2013:411</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), i pastorke toga radnika<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0003"><P>Ne zaboravimo da je to zakonodavstvo predmet jednog drugog zahtjeva za prethodnu odluku u predmetu Bragança Linares Verruga i dr., koji je još uvijek u tijeku na Sudu, a u okviru kojeg sam iznio svoje mišljenje <DATE ISO="20160602">2. lipnja 2016.</DATE> (<REF.DOC.ECR><NO.CASE>C‑238/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:389">ECLI:EU:C:2016:389</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>). Taj drugi predmet temeljitije se i izravnije odnosi na usklađenost s pravom Unije uvjeta koji je izabrao luksemburški zakonodavac, a taj je da dodjelu državne financijske pomoći za visoke studije uvjetuje minimalnim razdobljem zaposlenja u Luksemburgu. Po završetku svoje analize predložio sam Sudu da ocijeni da se članku 7. stavku 2. Uredbe br. 492/2011 protivi zakonodavstvo države članice kao što je to ono luksemburško.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="2"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5.</NO.P><TXT>U okviru ovog mišljenja izraze <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>posinak<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/>, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>pokćerka<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/> i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>pastorci<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/> treba razumjeti kao označavanje odnosa između djeteta i osobe s kojom je njegov otac ili njegova majka u braku ili u registriranom partnerstvu izjednačenom s brakom.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">II –</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P>A –</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Pravo Unije</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT>Uredba br. 492/2011</TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6.</NO.P><TXT>U članku 7. te uredbe određuje se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="007.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Prema radniku koji je državljanin države članice ne smije se, zbog njegovog državljanstva, u drugoj državi članici postupati drukčije nego što se postupa prema domaćim radnicima kad je riječ o uvjetima zapošljavanja i rada, a posebno primicima od rada i otpuštanju te, ako postane nezaposlen, vraćanju na posao ili ponovnom zapošljavanju.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="007.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Takav radnik uživa jednake socijalne i porezne povlastice kao domaći radnici.</ALINEA></PARAG><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Direktiva 2004/38/EZ</TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7.</NO.P><TXT>Pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>član obitelji<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/> građanina Unije određen je u članku 2. točki 2. Direktive 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20040429">29. travnja 2004.</DATE> o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište [boravak] na području države članice, kojom se izmjenjuje Uredba (EEZ) br. 1612/68 i stavljaju izvan snage direktive 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0004"><P><REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="158" PAGE.FIRST="77" DATE.PUB="2004">SL 2004., L 158, str. 77</REF.DOC.OJ>. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 42.) i ispravak u SL‑u 2016., L 87, str. 36.</P></NOTE>. Prema toj odredbi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>član obitelji<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/> je:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>(a)</NO.P><TXT>bračni drug;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>partner s kojim građanin Unije ima registriranu zajednicu na temelju zakonodavstva države članice, ako je po zakonodavstvu države članice domaćina registrirana zajednica izjednačena s bračnom zajednicom, i u skladu s uvjetima utvrđenima u relevantnim zakonima države članice domaćina;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(c)</NO.P><TXT>izravni potomci koji nisu navršili 21. godinu ili su uzdržavanici, kao i oni bračnog druga ili partnera u smislu točke (b) ovog članka;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(d)</NO.P><TXT>izravni srodnici u uzlaznoj liniji koji su uzdržavanici kao i oni bračnoga druga ili partnera u smislu točke (b) ovog članka.<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/></TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><?PAGE NO="3"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P>B –</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Luksemburško pravo</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8.</NO.P><TXT>U članku 2. Zakona od <DATE ISO="20000622">22. lipnja 2000.</DATE> o državnoj financijskoj pomoći za visoke studije, kako je izmijenjen Zakonom od <DATE ISO="20100726">26. srpnja 2010.</DATE> (<HT TYPE="ITALIC">Mémorial</HT> A 2010, str. 2040.) (u daljnjem tekstu: Zakon od <DATE ISO="20000622">22. lipnja 2000.</DATE>), bilo je propisano:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>Korisnici financijske pomoći</P></TI></TITLE><P>Državnom financijskom pomoći za visoke studije mogu se koristiti studenti upisani na visoke studije i koji ispunjavaju jedan od sljedećih uvjeta:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>da su luksemburški državljani ili članovi obitelji luksemburškog državljanina i imaju prebivalište u Velikom Vojvodstvu Luksemburg, ili</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>da su državljani druge države članice Europske unije ili jedne od drugih država stranaka Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru [od <DATE ISO="19920502">2. svibnja 1992.</DATE> (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="001" PAGE.FIRST="3" DATE.PUB="1994">SL 1994., L 1, str. 3</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 106., str. 4.)] i Švicarske konfederacije te borave, u skladu s poglavljem 2. izmijenjenog Zakona od <DATE ISO="20080829">29. kolovoza 2008.</DATE> o slobodnom kretanju osoba i useljavanju, u Velikom Vojvodstvu Luksemburg u svojstvu radnika, samozaposlene osobe, osobe koja zadržava taj status ili u svojstvu člana obitelji jedne od prethodno navedenih kategorija osoba ili u svojstvu osobe koja je stekla pravo na stalni boravak […]</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/></P></GR.SEQ></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9.</NO.P><TXT>Nakon presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130620">20. lipnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Giersch i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑20/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:411">EU:C:2013:411</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), člankom 1. točkom 1. Zakona od <DATE ISO="20130719">19. srpnja 2013.</DATE> (<HT TYPE="ITALIC">Mémorial</HT> A 2013, str. 3214.) u Zakon od <DATE ISO="20000622">22. lipnja 2000.</DATE> bio je umetnut članak 2.a koji glasi kako slijedi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>Student koji nije rezident Velikog Vojvodstva Luksemburga može se također koristiti financijskom pomoći za visoke studije, pod uvjetom da je dijete radnika ili samozaposlene osobe koja je luksemburški državljanin ili građanin Europske unije ili druge države članice stranke Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru ili Švicarske Konfederacije koji je bio zaposlen ili koji je obavljao svoju djelatnost u Luksemburgu u neprekinutom razdoblju od najmanje pet godina u trenutku studentova podnošenja zahtjeva za financijsku pomoć za visoke studije. Zaposlenje u Luksemburgu mora biti najmanje jednako polovici uobičajenog radnog vremena koje se primjenjuje kod poduzetnika u skladu sa zakonom ili kolektivnim ugovorom o radu koji je, ako postoji, na snazi. Samozaposlena osoba mora obvezno i neprekidno biti povezana s Velikim Vojvodstvom Luksemburgom u skladu s člankom 1. točkom 4. Zakonika o socijalnoj sigurnosti u razdoblju od pet godina prije podnošenja zahtjeva za financijsku pomoć za visoke studije.<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10.</NO.P><TXT>Zakon od <DATE ISO="20000622">22. lipnja 2000.</DATE>, kako je izmijenjen Zakonom od <DATE ISO="20130619">19. lipnja 2013.</DATE> (u daljnjem tekstu: izmijenjeni Zakon od 22. lipnja), stavljen je, međutim, ubrzo izvan snage Zakonom od <DATE ISO="20140724">24. srpnja 2014.</DATE> o državnoj financijskoj pomoći za visoke studije (<HT TYPE="ITALIC">Mémorial</HT> A 2014, str. 2188.).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11.</NO.P><TXT>Članak 3. potonjeg zakona sada propisuje sljedeće:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>Državnom financijskom pomoći za visoke studije mogu se koristiti studenti i učenici definirani u članku 2., u daljnjem tekstu označeni kao <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>student<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="2019" ID="QE0013"/>, koji ispunjavaju jedan od sljedećih uvjeta:</P><P>[…]</P><?PAGE NO="4"?><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>(5)</NO.P><TXT>za studente koji nisu rezidenti Velikog Vojvodstva Luksemburga:</TXT><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>da su radnici ili samozaposlene osobe koji su luksemburški državljani ili građani Europske unije ili druge države članice stranke Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru ili Švicarske konfederacije koji su bili zaposleni ili koji su obavljali svoju djelatnost u Velikom Vojvodstvu Luksemburg u trenutku podnošenja zahtjeva za financijsku pomoć za visoke studije; ili</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>da su djeca radnika ili samozaposlene osobe koja je luksemburški državljanin ili građanin Europske unije ili druge države članice stranke Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru ili Švicarske Konfederacije koji je bio zaposlen ili koji je obavljao svoju djelatnost u Velikom Vojvodstvu Luksemburgu u trenutku studentova podnošenja zahtjeva za financijsku pomoć za visoke studije, pod uvjetom da taj radnik ili samozaposlena osoba nastavi doprinositi uzdržavanju studenta i da je bio zaposlen ili da je obavljao svoju djelatnost u Velikom Vojvodstvu Luksemburgu u razdoblju od najmanje pet godina u trenutku studentova podnošenja zahtjeva za financijsku pomoć za visoke studije tijekom referentnog razdoblja od sedam godina počevši retroaktivno od datuma zahtjeva za ostvarivanje financijske pomoći za visoke studije ili da je, iznimno, osoba koja zadrži status radnika ili samozaposlene osobe ispunila kriterij od pet godina unutar gore određenih sedam godina u trenutku prestanka rada ili djelatnosti.<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/></TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP></ITEM></LIST></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">III –</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Činjenice glavnih postupaka</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12.</NO.P><TXT>N. Depesme pokćerka je S. Kerroua, pograničnog radnika u Luksemburgu. Oni stanuju u Mont‑Saint‑Martinu u Loreni (Francuska), u blizini granice s Velikim Vojvodstvom. N. Depesme podnijela je zahtjev za financijsku pomoć luksemburške države za visoke studije radi upisa na prvu godinu medicine na Sveučilištu Lorraine u Nancyju (Francuska).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13.</NO.P><TXT>A. Kauffmann posinak je Patricka Kiefera, također pograničnog radnika u Luksemburgu. Njihovo je mjesto boravišta Marly Freskaty (Francuska), u pograničnoj regiji Loreni. A. Kauffmann za svoj je studij prava i ekonomije na Sveučilištu Lorraine u Nancyju zatražio financijsku pomoć luksemburške države za visoke studije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14.</NO.P><TXT>M. Lefort posinak je P. Terwoignea, koji je također pogranični radnik u Luksemburgu. P. Terwoigne oženio se majkom M. Leforta poslije smrti njezina supruga. Njihovo je mjesto boravišta Vance (Belgija), u dijelu pokrajine Luksemburg koji graniči s Velikim Vojvodstvom Luksemburgom. M. Lefort zatražio je za svoj studij sociologije i antropologije na Katoličkom sveučilištu Louvain u Louvain‑la‑Neuveu (Belgija) financijsku pomoć luksemburške države za visoke studije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15.</NO.P><TXT>U izmijenjenom tekstu Zakona od <DATE ISO="20000622">22. lipnja 2000.</DATE>, koji se primjenjuje na činjenice iz predmeta u glavnom postupku, zatražena financijska pomoć dodjeljuje se studentima koji ne borave na državnom području Luksemburga pod uvjetom, s jedne strane, da je njezin korisnik dijete zaposlenog ili samozaposlenog radnika koji je državljanin Luksemburga ili građanin Unije i, s druge strane, da je taj radnik bio zaposlen ili obavljao svoju djelatnost u Luksemburgu u neprekinutom razdoblju od najmanje pet godina u trenutku podnošenja zahtjeva.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16.</NO.P><TXT>Dopisima od <DATE ISO="20130926">26. rujna</DATE>, <DATE ISO="20131017">17. listopada</DATE> i <DATE ISO="20131112">12. studenoga 2013.</DATE> ministar je odbio prihvatiti zahtjeve N. Depesme, A. Kauffmanna i M. Leforta jer nisu ispunjavali uvjete iz izmijenjenog Zakona od <DATE ISO="20000622">22. lipnja 2000.</DATE> Prema odlukama kojima se upućuje prethodno pitanje, ministar je zaključio da se N. Depesme, A. Kauffman i M. Leffort ne mogu smatrati <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>djecom<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/> pograničnog radnika jer u Luksemburgu rade samo njihovi poočimi.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="5"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17.</NO.P><TXT>N. Depesme podnijela je <DATE ISO="20131220">20. prosinca 2013.</DATE> upravnu tužbu pred tribunal administratif de Luxembourg (Upravni sud, Luksemburg) radi poništenja odluke o odbijanju koja se odnosila na nju. Njezin očuh, S. Kerrou, izjavio je da dobrovoljno intervenira u taj postupak. Dana <DATE ISO="20140120">20. siječnja</DATE> i <DATE ISO="20140425">25. travnja 2014.</DATE> M. Lefort i A. Kauffmann podnijeli su, svaki zasebno, sličnu tužbu protiv odluka o odbijanju koje su se odnosile na njih.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18.</NO.P><TXT>Presudama od <DATE ISO="20150115">15. siječnja 2015.</DATE> tribunal administratif de Luxembourg (Upravni sud, Luksemburg) proglasio je tužbe N. Depesme, A. Kauffmanna i M. Leforta dopuštenima, ali neosnovanima. N. Depesme, S. Kerrou, A. Kauffmann i M. Lefort osporavali su te presude pred sudom koji je uputio zahtjev.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19.</NO.P><TXT>N. Depesme i S. Kerrou pred tim sudom osobito navode da se potonji, kao pogranični radnik u Luksemburgu već 14 godina, oženio majkom N. Depesme <DATE ISO="20060524">24. svibnja 2006.</DATE> Otad njih troje žive u istom domaćinstvu i S. Kerrou doprinosi uzdržavanju djeteta svoje supruge, pa i što se tiče visokih studija. Usto, za to je dijete primao prije početka njegovih visokih studija luksemburški obiteljski doplatak.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20.</NO.P><TXT>A. Kauffmann tvrdi da su se njegovi roditelji razišli 2003. i da su od <DATE ISO="20050620">20. lipnja 2005.</DATE> razvedeni. Isključivo pravo na čuvanje djece dodijeljeno je njegovoj majci. Ona se <DATE ISO="20070310">10. ožujka 2007.</DATE> udala za P. Kiefera. Otad njih troje živi pod istim krovom. G. Kiefer skrbio se o njegovu uzdržavanju i obrazovanju. Primao je i luksemburški obiteljski doplatak za A. Kauffmann.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21.</NO.P><TXT>Konačno, M. Lefort tvrdi da je njegov otac preminuo. Njegova se majka preudala za P. Terwoignea, koji više od pet godina radi kao pogranični radnik u Luksemburgu. On otad živi s majkom i poočimom, P. Terwoigneom, koji u potpunosti osigurava pokrivanje financijskih troškova kućanstva. On podmiruje i troškove visokoškolskog obrazovanja M. Leforta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22.</NO.P><TXT>U odgovoru na te činjenične argumente luksemburška država navodi da N. Dupesme, A. Kauffmann i M. Lefort <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>pravno<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/> nisu djeca svojih očuha.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23.</NO.P><TXT>U svojim zahtjevima za prethodnu odluku Cour administrative (Luxembourg) (Visoki upravni sud, Luksemburg) naglašava da je članak 2.a izmijenjenog Zakona od <DATE ISO="20000622">22. lipnja 2000.</DATE> posljedica presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130620">20. lipnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Giersch i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑20/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:411">EU:C:2013:411</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>). Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, sporna točka sporova pred tim sudom ne odnosi se na uvjete za dodjelu predviđene novim zakonom, nego na sâm pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/>dijete<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/> koji se upotrebljava u Zakonu i na koji je upućivala predmetna presuda Suda. Doista, srodništvo se može odrediti s pravne i s gospodarske točke gledišta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24.</NO.P><TXT>U tim okolnostima, Cour administrative (Visoki upravni sud) odlučio je prekinuti postupak i uputiti Sudu prethodno pitanje.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">IV –</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zahtjevi za prethodnu odluku i postupak pred Sudom</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25.</NO.P><TXT>Trima odlukama od <DATE ISO="20150722">22. srpnja 2015.</DATE>, koje je Sud zaprimio <DATE ISO="20150724">24. srpnja 2015.</DATE>, Cour administrative (Visoki upravni sud) uputio je Sudu, na temelju članka 267. UFEU‑a, tri prethodna pitanja koja imaju isti sadržaj, ali se razlikuju samo u jednoj pojedinosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26.</NO.P><TXT>Naime, u predmetu C‑403/15, sud koji je uputio zahtjev dodaje odredbama prava Unije koje se navode u drugim dvama predmetima članak 33. stavak 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja), u ovom slučaju, u vezi s njezinim člankom 7.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="6"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27.</NO.P><TXT>Najcjelovitiji oblik postavljenog pitanja je sljedeći:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>Treba li radi ispunjavanja zahtjeva nediskriminacije, s obzirom na odredbe članka 7. stavka 2. Uredbe [br. 492/2011], zajedno [s] člankom 45. stavkom 2. UFEU‑a, s obzirom na pozadinu članka 33. stavka 1. Povelje, zajedno [s], ako je to prikladno, njezinim člankom 7. prilikom uzimanja u obzir stvarnog stupnja povezanosti nerezidentnog studenta koji traži financijsku pomoć za visoke studije s društvom i tržištem rada u Luksemburgu, koji je država članica u kojoj je pogranični radnik bio zaposlen ili je obavljao svoju djelatnost u uvjetima iz članka 2.a [izmijenjenog Zakona od <DATE ISO="20000622">22. lipnja 2000.</DATE>], kao izravna posljedica presude Suda od <DATE ISO="20130620">20. lipnja 2013.</DATE>[, Giersch i <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑20/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:411">EU:C:2013:411</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)],</P><LIST TYPE="DASH"><ITEM><P>pretpostavku za navedenog studenta da je <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0018" REF.END="QE0018"/>dijete<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="2019" ID="QE0018"/> navedenog prekograničnog radnika kvalificirati kao da je on njegov <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0019" REF.END="QE0019"/>potomak u izravnoj liniji i prvom stupnju za kojeg je pravno utvrđeno srodništvo s roditeljem<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="2019" ID="QE0019"/>, stavljajući naglasak na srodništvo uspostavljeno između studenta i pograničnog radnika, za koje se pretpostavlja da je temelj predviđene povezanosti, ili</P></ITEM><ITEM><P>naglasak valja staviti na činjenicu da pogranični radnik <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0020" REF.END="QE0020"/>nastavlja skrbiti o uzdržavanju studenta<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="2019" ID="QE0020"/>, a da nije nužno da ga pravno srodništvo povezuje sa studentom, osobito utvrđivanjem dostatne povezanosti životne zajednice koja je takve naravi da pograničnog radnika povezuje s jednim od roditelja studenta u odnosu na kojeg je srodništvo pravno utvrđeno?</P></ITEM></LIST><P>Treba li u ovom drugom slučaju neobavezan doprinos pograničnog radnika, kada on nije isključiv nego usporedan s doprinosom jednog ili obaju roditelja koji su sa studentom povezani pravnim srodništvom i stoga su ga u načelu pravno obvezni uzdržavati, ispunjavati određene kriterije dosljednosti?<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28.</NO.P><TXT>Pisana očitovanja podnijeli su N. Depesme, S. Kerrou, A. Kauffmann i M. Lefort, luksemburška vlada i Europska komisija. Na kraju pisanog dijela postupka Sud je smatrao da raspolaže dovoljnim informacijama za donošenje odluke bez rasprave, sukladno članku 76. stavku 2. Poslovnika Suda.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">V –</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Analiza</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P>A –</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Uvodne napomene o presudi Giersch i dr. i mjerodavna Uredba</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT>Presuda Giersch i dr.</TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev više puta naglašava vezu koja postoji između presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130620">20. lipnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Giersch i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑20/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:411">EU:C:2013:411</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), i izmjene zakona o državnoj financijskoj pomoći za visoke studije. Ta je veza izričito potvrđena obrazloženjem nacrta Zakona br. 6585 koji je doveo do Zakona od <DATE ISO="20130719">19. srpnja 2013.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0005"><P>U skladu s tekstom obrazloženja, izmjena programa financijske pomoći luksemburške države za visoke studije bila je namijenjena <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0021" REF.END="QE0021"/>donošenju zaključaka<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/> iz presude od <DATE ISO="20130620">20. lipnja 2013.</DATE>, Giersch i <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑20/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:411">EU:C:2013:411</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>). Vidjeti nacrt Zakona br. 6585 koji mijenja Zakon od <DATE ISO="20000622">22. lipnja 2000.</DATE> o državnoj financijskoj pomoći za visoke studije (dokument 6585 od <DATE ISO="20130705">5. srpnja 2013.</DATE>, str. 2. dostupan na internetskoj stranici Chambre des députés du Grand‑Duché de Luxembourg na sljedećoj adresi: http://www.chd.lu/wps/portal/public/RoleEtendu?action=doDocpaDetails&amp;id=6585#).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30.</NO.P><TXT>Što se tiče središnjeg problema predmetâ u glavnom postupku, točno je da je sâm Sud, u točki 39. svoje presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130620">20. lipnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Giersch i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑20/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:411">EU:C:2013:411</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), podsjetio na ustaljenu sudsku praksu prema kojoj <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0022" REF.END="QE0022"/>financijska pomoć za studij koju država članica dodjeljuje <HT TYPE="ITALIC">djeci</HT> radnika za radnika migranta predstavlja socijalnu povlasticu u smislu članka 7. stavka 2. Uredbe [Vijeća (EEZ) br. 1612/68 od <DATE ISO="19681015">15. listopada 1968.</DATE> o slobodnom kretanju radnika unutar Zajednice<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0006"><P><REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="257" PAGE.FIRST="2" DATE.PUB="1968">SL 1968., L 257, str. 2</REF.DOC.OJ>.</P></NOTE>, kako je izmijenjena Direktivom 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20040429">29. travnja 2004.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0007"><P><REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="158" PAGE.FIRST="77" DATE.PUB="2004">SL 2004., L 158, str. 77</REF.DOC.OJ>. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 42.) i ispravak u SL‑u 2016., L 87, str. 36.</P></NOTE>]<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0008"><P>Moje isticanje</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev potvrdio je i da članovi obitelji radnika migranta neizravno uživaju jednako postupanje koje je tom radniku dodijeljeno člankom 7. stavkom 2. te da se, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0023" REF.END="QE0023"/>budući da dodjela financijske pomoći za studij <HT TYPE="ITALIC">djetetu</HT> radnika migranta za radnika migranta predstavlja socijalnu povlasticu, dijete […] može samo pozvati na tu odredbu radi dobivanja te pomoći ako se, sukladno nacionalnom pravu, ona dodjeljuje izravno studentu<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0009"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130620">20. lipnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Giersch i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑20/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:411">EU:C:2013:411</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>. t. 40.). Moje isticanje.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Mjerodavna uredba</TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32.</NO.P><TXT>Ovaj zahtjev za prethodnu odluku suda koji je uputio zahtjev odnosi se na tumačenje članka 7. stavka 2. Uredbe br. 492/2011. Naime, u presudi od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130620">20. lipnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Giersch i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑20/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:411">EU:C:2013:411</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), Sud upućuje na Uredbu br. 1612/68.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33.</NO.P><TXT>Međutim, ta razlika nema nikakvog utjecaja na relevantnost presude za glavne postupke. Naime, iako je Uredba br. 1612/68 stavljena izvan snage i zamijenjena Uredbom br. 492/2011 s učinkom od <DATE ISO="20110615">15. lipnja 2011.</DATE>, članak 7. je u svemu jednak u objema uredbama<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0010"><P>Usto, u skladu s člankom 41. drugim podstavkom Uredbe br. 492/2011, upućivanja na Uredbu br. 1612/68 shvaćaju se kao upućivanja na Uredbu br. 492/2011.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P>B –</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">O prethodnom pitanju</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34.</NO.P><TXT>Da bi se mogao dati koristan odgovor sudu koji je uputio zahtjev bit će potrebno, prije svega, protumačiti pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0024" REF.END="QE0024"/>dijete<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/> radnika migranta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35.</NO.P><TXT>Odnosi li se taj pojam, kako se pojavljuje u sudskoj praksi Suda u vezi s člankom 7. stavkom 2. Uredbe br. 1612/68 (koji je postao članak 7. stavak 2. Uredbe br. 492/2011), isključivo na pravno srodništvo ili uključuje i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0025" REF.END="QE0025"/>pastorke<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/> radnika, to jest djecu njegova bračnog druga, a da među njima ne postoji nužno pravna veza?</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36.</NO.P><TXT>Samo u slučaju da se odabere drugo tumačenje – a ja vjerujem u to – bit će zatim potrebno preispitati postojanje mogućeg zahtjeva da pogranični radnik doprinosi uzdržavanju djeteta.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT>Pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0026" REF.END="QE0026"/>dijete<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/> radnika migranta</TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37.</NO.P><TXT>Sud se u svojem tumačenju može voditi dvama utvrđenjima.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38.</NO.P><TXT>S jedne strane, u ustaljenoj sudskoj praksi utvrđeno je da financiranje studija koje država članica dodjeljuje djeci radnika predstavlja socijalnu povlasticu u smislu članka 7. stavka 2. Uredbe br. 1612/68 za radnika migranta kada on nastavlja skrbiti o uzdržavanju djeteta<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0011"><P>Vidjeti, u tom smislu, presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19920226">26. veljače 1992.</DATE>, <NAME.CASE>Bernini</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑3/90</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1992:89">EU:C:1992:89</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0029">29.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19990608">8. lipnja 1999.</DATE>, <NAME.CASE>Meeusen</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑337/97</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1999:284">EU:C:1999:284</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0019">19.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), kao i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120614">14. lipnja 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Nizozemska</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑542/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:346">EU:C:2012:346</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0035">35.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Usto, članovima njegove obitelji priznato je svojstvo neizravnih ovlaštenika prava na jednako postupanje koje je predviđeno tim člankom<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0012"><P>Vidjeti, u tom smislu, presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19920226">26. veljače 1992.</DATE>, <NAME.CASE>Bernini</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑3/90</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1992:89">EU:C:1992:89</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0026">26.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0029">29.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120614">14. lipnja 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Nizozemska</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑542/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:346">EU:C:2012:346</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0048">48.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Vidjeti također, ali povezano s jamstvom koje osigurava minimalna sredstva za život, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19850618">18. lipnja 1985.</DATE>, <NAME.CASE>Lebon</NAME.CASE> (<NO.CASE>316/85</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1987:302">EU:C:1987:302</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0012">12.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39.</NO.P><TXT>S druge strane, prema članku 10. stavku 1. Uredbe br. 1612/68, bračni drug radnika državljanina države članice <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0027" REF.END="QE0027"/>i njihovi potomci koji nisu navršili 21. godinu ili su uzdržavanici<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/> imali su pravo nastaniti se s njime na državnom području neke druge države članice, bez obzira na svoje državljanstvo.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40.</NO.P><TXT>Doista, Sud je tumačio to <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0028" REF.END="QE0028"/>pravo da se nastane s radnikom migrantom koje uživaju njegov <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0029" REF.END="QE0029"/>bračni drug i njihovi potomci koji nisu navršili 21. godinu ili su uzdržavanici<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="2019" ID="QE0029"/> u smislu da to pravo uživaju kako potomci toga radnika tako i potomci <HT TYPE="ITALIC">njegova bračnog druga</HT>. Naime, usko tumačenje te odredbe na način da se samo zajednička djeca radnika migranta i njegova bračnog druga imaju pravo s njima nastaniti, bilo bi protivno cilju [integracije članova obitelji radnika migranata] iz Uredbe br. 1612/68<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="201D" ID="QE0028"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0013"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20020917">17. rujna 2002.</DATE>, <NAME.CASE>Baumbast i R</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑413/99</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2002:493">EU:C:2002:493</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0057">57.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Moje isticanje.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41.</NO.P><TXT>Izmjenom Uredbe br. 1612/68 Direktivom 2004/38 je međutim članak 10. Uredbe br. 1612/68 stavljen izvan snage<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0014"><P>Vidjeti članak 38. Direktive 2004/38.</P></NOTE>. Valja ipak utvrditi da je, s jedne strane, ta odredba bila preuzeta u korist svih građana Unije člankom 2. Direktive 2004/38 i da je, s druge strane, zakonodavac Unije dao formalnu definiciju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0030" REF.END="QE0030"/>potomka<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/> usvajajući široko tumačenje Suda.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42.</NO.P><TXT>Naime, prema članku 2. točki 2. podtočki (c) Direktive 2004/38 članovima obitelji građanina Unije smatraju se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0031" REF.END="QE0031"/>izravni potomci koji nisu navršili 21. godinu ili su uzdržavanici, <HT TYPE="ITALIC">kao i oni bračnog druga ili partnera u smislu točke (b) ovog članka</HT><QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0015"><P>Moje isticanje. Primjećujem da je slična definicija <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0032" REF.END="QE0032"/>obitelji<QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/> također upotrijebljena u članku 4. Direktive 2003/86/EZ Europskog vijeća od <DATE ISO="20030922">22. rujna 2003.</DATE> o pravu na spajanje obitelji (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="251" PAGE.FIRST="12" DATE.PUB="2003">SL 2003., L 251, str. 12</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 8., str. 70.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43.</NO.P><TXT>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130620">20. lipnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Giersch i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑20/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:411">EU:C:2013:411</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), koja se odnosi na Uredbu br. 1612/68, donesena je nakon usvajanja Uredbe 2004/38 pa su ta presuda i pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0033" REF.END="QE0033"/>djeteta<QUOT.END REF.START="QS0033" CODE="201D" ID="QE0033"/> koji je u njoj upotrijebljen nedvojbeno dio tog razvoja sudske prakse i zakonodavstva.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44.</NO.P><TXT>Luksemburška vlada, međutim, tom kontekstualnom i povijesnom tumačenju suprotstavlja strogo odvajanje područja primjene Uredbe br. 492/2011 i Direktive 2004/38. Navedena direktiva odnosi se samo na pravo građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravak na području država članica, a ne na pravo pograničnih radnika da ostvaruju iste socijalne povlastice kao domaći radnici, kako je propisano člankom 7. stavkom 2. Uredbe br. 492/2011<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0016"><P>Vidjeti pisana očitovanja luksemburške vlade (točka 23.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45.</NO.P><TXT>Prema mišljenju te vlade, upućivanje na definiciju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0034" REF.END="QE0034"/>člana obitelji<QUOT.END REF.START="QS0034" CODE="201D" ID="QE0034"/> iz Direktive 2004/38 nije stoga bilo relevantno za ocjenu načela nediskriminacije radnika u okviru Uredbe br. 492/2011<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0017"><P>Vidjeti pisana očitovanja luksemburške vlade (točka 22.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="9"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46.</NO.P><TXT>Ne slažem se sa stajalištem koje nepremostivo razlikuje područja primjena dviju normi i prema kojem obitelj građanina Unije nije nužno jednaka obitelji građanina Unije kada on ima status <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0035" REF.END="QE0035"/>radnika<QUOT.END REF.START="QS0035" CODE="201D" ID="QE0035"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47.</NO.P><TXT>Ono ne samo da zanemaruje razvoj zakonodavstva Unije koji sam prethodno opisao, nego uz to dovodi do situacija koje se ne mogu opravdati.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48.</NO.P><TXT>Naime, valja podsjetiti na to da je Sud široko definirao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0036" REF.END="QE0036"/>potomka koji nije navršio 21. godinu ili je uzdržavanik<QUOT.END REF.START="QS0036" CODE="201D" ID="QE0036"/> u okviru presude u kojoj je bila riječ o pravu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0037" REF.END="QE0037"/>djece državljanina države članice, koji jest ili je bio zaposlen na državnom području druge države članice, [na školovanje] pod jednakim uvjetima koje imaju državljani te države ako ta djeca borave na njezinu državnom području<QUOT.END REF.START="QS0037" CODE="201D" ID="QE0037"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0018"><P>Članak 12. Uredbe br. 1612/68. Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20020917">17. rujna 2002.</DATE>, <NAME.CASE>Baumbast i R</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑413/99</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2002:493">EU:C:2002:493</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49.</NO.P><TXT>Međutim, to pravo, koje je utvrđeno u članku 12. Uredbe br. 1612/68, i dalje je istim riječima sadržano u Uredbi br. 492/2011<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0019"><P>Članak 10. Uredbe br. 492/2011</P></NOTE>. Činjenica da nakon presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20020917">17. rujna 2002.</DATE>, <NAME.CASE>Baumbast i R</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑413/99</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2002:493">EU:C:2002:493</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), Sud nije drukčije tumačio tu odredbu konkretno znači da potomci radnika migranta i potomci njegova bračnog druga imaju pravo biti upisani u školski sustav države članice domaćina na temelju članka 10. Uredbe br. 492/2011.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50.</NO.P><TXT>Prema tome, kada bi Sud morao slijediti argumentaciju luksemburške vlade, to bi značilo da bi se pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0038" REF.END="QE0038"/>dijete<QUOT.END REF.START="QS0038" CODE="201D" ID="QE0038"/> tumačio široko u okviru prava na školovanje (članak 10. Uredbe br. 492/2011), ali ograničeno za dodjelu istih socijalnih povlastica i poreznih olakšica koje imaju domaći radnici (članak 7. Uredbe br. 492/2011), uključujući povlastice koje se odnose na financiranje studija.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51.</NO.P><TXT>Takvo različito shvaćanje pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0039" REF.END="QE0039"/>dijete<QUOT.END REF.START="QS0039" CODE="201D" ID="QE0039"/> za primjenu iste uredbe zasigurno ne bi bilo opravdano.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52.</NO.P><TXT>Osim toga, sâm zakonodavac Unije nedavno je potvrdio jednoznačnost pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0040" REF.END="QE0040"/>članova obitelji<QUOT.END REF.START="QS0040" CODE="201D" ID="QE0040"/> neovisno o tome promatra li se on sa stajališta radnika ili sa šireg stajališta građanstva Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53.</NO.P><TXT>Naime, u skladu s uvodnom izjavom 1. Direktive 2014/54/EU Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20140416">16. travnja 2014.</DATE> o mjerama za lakše ostvarivanje prava zajamčenih radnicima u kontekstu slobode kretanja radnika<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0020"><P><REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="128" PAGE.FIRST="8" DATE.PUB="2014">SL 2014., L 128, str. 8</REF.DOC.OJ>.</P></NOTE>, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0041" REF.END="QE0041"/>[s]lobodno kretanje radnika temeljna je sloboda građana Unije i jedan od stupova unutarnjeg tržišta u Uniji sadržan u članku 45. [UFEU‑a]. Njegovu provedbu dodatno razvija pravo Unije čiji je cilj da zajamči puno ostvarivanje prava dodijeljenih građanima Unije i članovima njihovih obitelji. <HT TYPE="ITALIC">Pojam <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0042" REF.END="QE0042"/>članovi njihovih obitelji<QUOT.END REF.START="QS0042" CODE="2019" ID="QE0042"/> trebalo bi shvatiti kao da ima isto značenje kao i pojam definiran u članku 2. točki 2. Direktive [2004/38], koji se primjenjuje i na članove obitelji pograničnih radnika</HT><QUOT.END REF.START="QS0041" CODE="201D" ID="QE0041"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0021"><P>Moje isticanje</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54.</NO.P><TXT>Naime, prema članku 2. stavku 2. te direktive, područje njezine primjene <HT TYPE="ITALIC">istovjetno</HT> je onome Uredbe br. 492/2011. Članak 1. Direktive 2014/54 osim toga navodi da je njezin cilj <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0043" REF.END="QE0043"/>olakšava[ti] ujednačenu primjenu i provedbu u praksi prava zajamčenih člankom 45. UFEU‑a i člancima od 1. do 10. Uredbe […] br. 492/2011<QUOT.END REF.START="QS0043" CODE="201D" ID="QE0043"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55.</NO.P><TXT>Direktiva 2014/54, koja je stupila na snagu <DATE ISO="20140520">20. svibnja 2014.</DATE>, čini mi se stoga posve primjenjiva u predmetima u glavnom postupku jer svojim člankom 3. stavkom 1. državama članicama nalaže da radnicima i članovima njihovih obitelji koji <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0044" REF.END="QE0044"/>se smatraju oštećenima zbog neprimjene načela jednakog postupanja u odnosu na njih<QUOT.END REF.START="QS0044" CODE="201D" ID="QE0044"/> osigura da im budu dostupni sudski postupci za ispunjavanje obveza na temelju članka 45. UFEU‑a i članaka 1. do 10. Uredbe br. 492/2011.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="10"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56.</NO.P><TXT>Naime, je li još potrebno podsjećati na to da se obveza države članice, koja proizlazi iz direktive, da ostvari rezultat predviđen tom direktivom, i njihova dužnost da poduzmu sve opće ili posebne mjere potrebne da se osigura ispunjenje te obveze, nalaže svim tijelima država članica, uključujući i sudove kad je riječ o stvarima koje ulaze u njihovu nadležnost<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0022"><P>Vidjeti u tom smislu, kao noviji podsjetnik na ustaljenu sudsku praksu, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160419">19. travnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>DI</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑441/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:278">EU:C:2016:278</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0030">30.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</P></NOTE>? To konkretno znači da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0045" REF.END="QE0045"/>nacionalni sud koji prilikom primjene nacionalnog prava mora tumačiti to pravo ‐ neovisno o tome je li riječ odredbama donesenim <HT TYPE="ITALIC">prije</HT> ili odredbama donesenim nakon direktive ‐ obvezan je svoje tumačenje u najvećoj mogućoj mjeri uskladiti s tekstom i svrhom direktive kako bi ostvario njome propisani rezultat i na taj način poštovao obvezu iz članka [288. stavka 3. UFEU‑a]<QUOT.END REF.START="QS0045" CODE="201D" ID="QE0045"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0023"><P>Vidjeti, u tom smislu, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19901113">13. studenoga 1990.</DATE>, <NAME.CASE>Marleasing</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑106/89</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1990:395">EU:C:1990:395</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0008">8.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Moje isticanje.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57.</NO.P><TXT>U tim uvjetima, Direktiva 2014/54 potvrđuje da pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0046" REF.END="QE0046"/>djeteta<QUOT.END REF.START="QS0046" CODE="201D" ID="QE0046"/> koje može neizravno uživati načelo jednakosti, sadržano u članku 7. stavku 2. Uredbe br. 492/2011, treba tumačiti s obzirom na pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0047" REF.END="QE0047"/>članovi obitelji<QUOT.END REF.START="QS0047" CODE="201D" ID="QE0047"/> kako je definiran u ustaljenoj sudskoj praksi Suda u odnosu na Uredbu br. 1612/1968 i zatim preuzet u članku 2. Direktive 2004/38<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0024"><P>Analizirajući sudsku praksu Suda i norme sekundarnog prava koje upotrebljavaju pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0048" REF.END="QE0048"/>obitelj<QUOT.END REF.START="QS0048" CODE="201D" ID="QE0048"/>, T. Stein dolazi do istog zaključka. Prema njegovu mišljenju, pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0049" REF.END="QE0049"/>obitelj<QUOT.END REF.START="QS0049" CODE="201D" ID="QE0049"/> u pravu Unije zasniva se na konceptu obitelji temeljenom na bračnom odnosu koji uključuje registrirana partnerstva, ali ide dalje od tradicionalnog pojma nuklearne obitelji, uključujući uzdržavanike (Stein, T., <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0050" REF.END="QE0050"/>The notion of the term of family on european level with a focus on the case law of the European Court of Human Rights and the European Court of Justice<QUOT.END REF.START="QS0050" CODE="201D" ID="QE0050"/>, u Verbeke, A., Scherpe, J.-M., Declerck, Ch., Helms, T. i Senaeve, P. (ur.), <HT TYPE="ITALIC">Confronting the frontiers of family and succession law: liber amicorum Walter Pintens</HT>, sv. 2., Cambridge/Antwerpen, Portland/Intersentia, 2012., str. 1375. do 1392., osobito str. 1391.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58.</NO.P><TXT>Usto, to je tumačenje sukladno tumačenju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0051" REF.END="QE0051"/>obiteljskog života<QUOT.END REF.START="QS0051" CODE="201D" ID="QE0051"/> kako je zaštićen člankom 7. Povelje i člankom 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisane u Rimu <DATE ISO="19501104">4. studenoga 1950.</DATE> Naime, Europski sud za ljudska prava postupno je odbacio, među ostalim, kriterij koji se odnosi na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0052" REF.END="QE0052"/>rodbinsku vezu<QUOT.END REF.START="QS0052" CODE="201D" ID="QE0052"/> da bi priznao mogućnost <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0053" REF.END="QE0053"/>obiteljskih veza <HT TYPE="ITALIC">de facto</HT><QUOT.END REF.START="QS0053" CODE="201D" ID="QE0053"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0025"><P>Vidjeti, u tom smislu, ESLJP, <DATE ISO="19970422">22. travnja 1997.</DATE>, X, Y i Z protiv Ujedinjene Kraljevine, ECLI:CE:ECHR:1997:0422JUD002183093.</P></NOTE>. Doista, u skladu s člankom 52. stavkom 3. Povelje, prava koja ona sadržava i koja odgovaraju pravima koja su zajamčena navedenom konvencijom moraju imati jednako značenje i opseg primjene.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59.</NO.P><TXT>Jedan će primjer na kraju dokazati nerelevantnost strogo pravne definicije srodništva u okviru članka 7. Uredbe br. 492/2011 i socijalnih i poreznih povlastica.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60.</NO.P><TXT>Zamislimo obitelj s troje djece, od kojih je dvoje iz prethodnih veza. Prvo je imalo samo nekoliko mjeseci kada je izgubilo oca u automobilskoj nesreći. Kad je imalo tri godine, njegova je majka upoznala muškarca koji je bio razvedeni otac jednog djeteta starog dvije godine na koje je imao isključivo pravo na čuvanje i odgoj. Treće dijete rođeno je u toj novoj vezi. Obitelj živi u Belgiji, nekoliko kilometara od Luksemburga, gdje majka radi već više od 10 godina.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61.</NO.P><TXT>U tim okolnostima, ako pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0054" REF.END="QE0054"/>dijete<QUOT.END REF.START="QS0054" CODE="201D" ID="QE0054"/> upotrijebljen u članku 2.a izmijenjenog Zakona od <DATE ISO="20000622">22. lipnja 2000.</DATE> treba shvatiti u uskom smislu, to bi značilo da bi majka mogla dobiti financijsku pomoć luksemburške države za visoke studije svojeg vlastitog djeteta i djeteta koje je zajedničko tom paru. Nasuprot tomu, dijete bračnog druga koje od druge godine živi u toj obitelji, ne bi moglo primati istu pomoć.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62.</NO.P><TXT>Na temelju prethodnih razmatranja, smatram, dakle, da se dijete koje nema pravne veze s radnikom migrantom, ali koje odgovara definiciji <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0055" REF.END="QE0055"/>člana obitelji<QUOT.END REF.START="QS0055" CODE="201D" ID="QE0055"/> iz članka 2. točke 2. Direktive 2004/38, mora smatrati djetetom tog radnika i neizravnim primateljem socijalnih povlastica iz članka 7. stavka 2. Uredbe br. 492/2011.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="11"?><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Nužnost sudjelovanja roditelja koji nije pravno povezan s djetetom u njegovu uzdržavanju</TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0063"><NO.P>63.</NO.P><TXT>U drugom dijelu prethodnog pitanja sud koji je uputio zahtjev pita se i o stupnju nužnog doprinosa pograničnog radnika u uzdržavanju djeteta s kojim nije pravno povezan, kako bi potonjem omogućio primanje financijske pomoći poput one iz glavnog postupka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0064"><NO.P>64.</NO.P><TXT>Točno je da, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda navedenoj u točki 39. presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130620">20. lipnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Giersch i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑20/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:411">EU:C:2013:411</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0056" REF.END="QE0056"/>financijska pomoć za studij koju država dodjeljuje djeci radnika za radnika migranta predstavlja socijalnu povlasticu u smislu navedenog članka 7. stavka 2. Uredbe br. 1612/68 [koji je postao članak 7. stavak 2. Uredbe br. 492/2011], <HT TYPE="ITALIC">jer se potonji nastavlja skrbiti o uzdržavanju djeteta</HT><QUOT.END REF.START="QS0056" CODE="201D" ID="QE0056"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0026"><P>Moje isticanje</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0065"><NO.P>65.</NO.P><TXT>Također je točno da se članak 10. Uredbe br. 1612/68 odnosio na supružnika radnika <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0057" REF.END="QE0057"/>i njihove potomke koji nisu navršili 21. godinu ili <HT TYPE="ITALIC">su uzdržavanici</HT><QUOT.END REF.START="QS0057" CODE="201D" ID="QE0057"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0027"><P>Moje isticanje</P></NOTE> i da je taj izraz preuzet u članku 2. točki 2. podtočki (c) Direktive 2004/38.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0066"><NO.P>66.</NO.P><TXT>U tom smislu treba utvrditi da je Sud presudio da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0058" REF.END="QE0058"/>status člana obitelji ne podrazumijeva […] pravo na uzdržavanje<QUOT.END REF.START="QS0058" CODE="201D" ID="QE0058"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0028"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19850618">18. lipnja 1985.</DATE>, <NAME.CASE>Lebon</NAME.CASE> (<NO.CASE>316/85</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1987:302">EU:C:1987:302</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0021">21.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Naime, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0059" REF.END="QE0059"/>[d]a je to tako, spajanje obitelji ovisilo bi o nacionalnim zakonodavstvima, koja se razlikuju od države do države, što bi dovelo do neujednačene primjene prava Zajednice<QUOT.END REF.START="QS0059" CODE="201D" ID="QE0059"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0029"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19850618">18. lipnja 1985.</DATE>, <NAME.CASE>Lebon</NAME.CASE> (<NO.CASE>316/85</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1987:302">EU:C:1987:302</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0021">21.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0067"><NO.P>67.</NO.P><TXT>Valja utvrditi da se isto razmišljanje primjenjuje na doprinos bračnog druga s obzirom na pastorke. Stoga mi se čini razumnim smatrati da svojstvo <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0060" REF.END="QE0060"/>uzdržavanog člana obitelji proizlazi iz činjenične situacije<QUOT.END REF.START="QS0060" CODE="201D" ID="QE0060"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0030"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19850618">18. lipnja 1985.</DATE>, <NAME.CASE>Lebon</NAME.CASE> (<NO.CASE>316/85</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1987:302">EU:C:1987:302</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0022">22.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>, koju mora procijeniti uprava, a zatim, ovisno o slučaju, sud.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0068"><NO.P>68.</NO.P><TXT>To je tumačenje, osim toga, sukladno s prethodno navedenom sudskom praksom koja radije daje prednost širem izrazu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0061" REF.END="QE0061"/>uzdržavanje djeteta<QUOT.END REF.START="QS0061" CODE="201D" ID="QE0061"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0031"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130620">20. lipnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Giersch i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑20/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:411">EU:C:2013:411</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0039">39.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE> nego izrazu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0062" REF.END="QE0062"/>dijete uzdržavanik<QUOT.END REF.START="QS0062" CODE="201D" ID="QE0062"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0069"><NO.P>69.</NO.P><TXT>Uvjet doprinosa uzdržavanju djeteta proizlazi iz činjenične situacije koja se može dokazati objektivnim elementima kao što su to brak (ili registrirano partnerstvo <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0063" REF.END="QE0063"/>pravnog<QUOT.END REF.START="QS0063" CODE="201D" ID="QE0063"/> roditelja s maćehom ili očuhom) ili zajedničko domaćinstvo, a pri čemu ne treba utvrđivati razloge te potpore ni određivati njezinu točnu visinu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0070"><NO.P>70.</NO.P><TXT>U tom smislu, ne može se prihvatiti stajalište luksemburške vlade kada smatra da njezina uprava ne može u svakom pojedinačnom slučaju ispitati doprinosi li i u kojoj mjeri pogranični radnik poočim ili pomajka studenta njegovu uzdržavanju<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0032"><P>Vidjeti pisana očitovanja luksemburške vlade (točka 46.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0071"><NO.P>71.</NO.P><TXT>Prije svega, uzdržavanje djeteta podrazumijeva se do njegove navršene 21. godine s obzirom na to da je člankom 2. točkom 2. podtočkom (c) Direktive 2004/38 uvjet uzdržavanja utvrđen kao alternativa kriteriju dobi nakon navršene 21. godine.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0072"><NO.P>72.</NO.P><TXT>Nadalje, iz očitovanja tužitelja u glavnom postupku proizlazi da je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0064" REF.END="QE0064"/>uzdržavanje<QUOT.END REF.START="QS0064" CODE="201D" ID="QE0064"/> djeteta u kućanstvu kriterij za plaćanje obiteljskih doplataka (koje u ovom slučaju primaju najmanje dvojica očuha o kojima je riječ), a da to ne predstavlja posebnu teškoću, iako nije zadana nijedna pretpostavka pravnog srodništva<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0033"><P>Vidjeti pisana očitovanja N. Depesme i S. Kerroua (točka 90. i sljedeća), kao i A. Kauffmanna (str. 21.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="12"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0073"><NO.P>73.</NO.P><TXT>Konačno, sâm luksemburški zakonodavac odredio je u članku 3. zakona koji je trenutačno na snazi, to jest Zakona od <DATE ISO="20140724">24. srpnja 2014.</DATE> o državnoj financijskoj pomoći za visoke studije, uvjet da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0065" REF.END="QE0065"/>radnik nastavi doprinositi uzdržavanju studenta<QUOT.END REF.START="QS0065" CODE="201D" ID="QE0065"/>. Stoga se ne može smatrati da uprava nije u mogućnosti provjeriti taj zahtjev.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">VI –</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zaključak</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0074"><NO.P>74.</NO.P><TXT>S obzirom na navedene okolnosti, predlažem Sudu da na prethodno pitanje koje je postavio Cour administrative (Luxembourg) (Visoki upravni sud, Luksemburg) odgovori na sljedeći način:</TXT><P>Članak 45. UFEU‑a i članak 7. stavak 2. Uredbe (EU) br. 492/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20110405">5. travnja 2011.</DATE> o slobodi kretanja radnika u Uniji treba tumačiti na način da se dijete koje nije u pravnom srodništvu s radnikom migrantom, ali je potomak bračnog druga (ili registriranog partnera) tog radnika, mora smatrati djetetom navedenog radnika. Po toj osnovi, ono je neizravni korisnik socijalnih povlastica iz članka 7. stavka 2. Uredbe br. 492/2011, pod uvjetom da se radnik skrbi o njegovu uzdržavanju.</P><P>Uvjet doprinosa uzdržavanju djeteta proizlazi iz činjenične situacije, pri čemu ne treba utvrđivati razloge zbog kojih je ta potpora zatražena ni detaljno odrediti njezinu visinu.</P></NP.ECR></GR.SEQ></CONTENTS.CONCLUSION></CONCLUSION>