<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><CONCLUSION NNC="YES" xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.CONCLUSION><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-276/18</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62018CC0276</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:81">EU:C:2020:81</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>23</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>23</PAGE.TOTAL></BIB.CONCLUSION><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Mišljenje E. Sharpston – Predmet C‑276/18</HT></P><P><HT TYPE="SC">KrakVet Marek Batko</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Mišljenje nezavisne odvjetnice</HT></P><P><HT TYPE="UC">Eleanor Sharpston</HT></P><P>od <DATE ISO="20200206">6. veljače 2020.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0001"><P>Izvorni jezik: engleski</P></NOTE></P></TI><STI><P>Predmet C‑276/18</P><P>KrakVet Marek Batko sp. K.</P><P>protiv</P><P>Nemzeti Adó- és Vámhivatal Fellebbviteli Igazgatósága</P><P><HT TYPE="NORMAL">(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Fővárosi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság (Upravni i radni sud u Budimpešti, Mađarska))</HT></P></STI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost</KEYWORD><KEYWORD>Direktiva 2006/112/EZ</KEYWORD><KEYWORD>Članak 33.</KEYWORD><KEYWORD>Određivanje mjesta izvršenja oporezivih transakcija</KEYWORD><KEYWORD>Roba čiju otpremu ili prijevoz izvršava dobavljač ili netko drugi u njegovo ime</KEYWORD><KEYWORD>Zloporaba</KEYWORD><KEYWORD>Uredba (EU) br. 904/2010</KEYWORD><KEYWORD>Članci 7., 13. i 28. do 30.</KEYWORD><KEYWORD>Administrativna suradnja</KEYWORD><KEYWORD>Dvostruko oporezivanje</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><CONTENTS.CONCLUSION><GR.SEQ LEVEL="1"><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1.</NO.P><TXT>Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Fővárosi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság (Upravni i radni sud u Budimpešti, Mađarska) odnosi se na tumačenje više odredbi Direktive 2006/112/EZ (u daljnjem tekstu: Direktiva o PDV‑u)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0002"><P>Direktiva Vijeća od <DATE ISO="20061128">28. studenoga 2006.</DATE> o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="347" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2006">SL 2006., L 347, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.). U vrijeme nastanka činjenica ta je direktiva izmijenjena Direktivom Vijeća 2006/138/EZ od <DATE ISO="20061219">19. prosinca 2006.</DATE> (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="384" PAGE.FIRST="92" DATE.PUB="2006">SL 2006., L 384, str. 92</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 246.), Direktivom Vijeća 2007/75/EZ od <DATE ISO="20071220">20. prosinca 2007.</DATE> (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="346" PAGE.FIRST="13" DATE.PUB="2007">SL 2007., L 346, str. 13</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 255.), Direktivom Vijeća 2008/8/EZ od <DATE ISO="20080212">12. veljače 2008.</DATE> (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="044" PAGE.FIRST="11" DATE.PUB="2008">SL 2008., L 44, str. 11</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 263.), Direktivom Vijeća 2008/117/EZ od <DATE ISO="20081216">16. prosinca 2008.</DATE> (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="014" PAGE.FIRST="7" DATE.PUB="2009">SL 2009., L 14, str. 7</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 283.), Direktivom Vijeća 2009/47/EZ od <DATE ISO="20090505">5. svibnja 2009.</DATE> (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="116" PAGE.FIRST="18" DATE.PUB="2009">SL 2009., L 116, str. 18</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 286.), Direktivom Vijeća 2009/69/EZ od <DATE ISO="20090625">25. lipnja 2009.</DATE> (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="175" PAGE.FIRST="12" DATE.PUB="2009">SL 2009., L 175, str. 12</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 289.), Direktivom Vijeća 2009/162/EU od <DATE ISO="20091222">22. prosinca 2009.</DATE> (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="010" PAGE.FIRST="14" DATE.PUB="2010">SL 2010., L 10, str. 14</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 330.), Direktivom Vijeća 2010/23/EU od <DATE ISO="20100316">16. ožujka 2010.</DATE> (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="072" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2010">SL 2010., L 72, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 2., str. 244.), Direktivom Vijeća 2010/45/EU od <DATE ISO="20100713">13. srpnja 2010.</DATE> (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="189" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2010">SL 2010., L 189, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 335.) i Direktivom Vijeća 2010/88/EU od <DATE ISO="20101207">7. prosinca 2010.</DATE> (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="326" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2010">SL 2010., L 326, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 361.). Pročišćena verzija dostupna je na EUR‑Lexu na izvornom jeziku ovog mišljenja kao CELEX dokument 02006L0112‑<DATE ISO="20130101">20130101</DATE>.</P></NOTE> i Uredbe (EU) br. 904/2010 (u daljnjem tekstu: Uredba o suzbijanju prijevare u području PDV‑a)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0003"><P>Uredba Vijeća od <DATE ISO="20101007">7. listopada 2010.</DATE> o administrativnoj suradnji i suzbijanju prijevare u području poreza na dodanu vrijednost (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="268" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2010">SL 2010., L 268, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 343.). Ta uredba u vrijeme nastanka činjenica nije bila izmijenjena.</P></NOTE>. Kada je ispravno smatrati da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>otpremu ili prijevoz [robe] izvršava dobavljač ili netko drugi u njegovo ime<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/> u skladu s člankom 33. Direktive o PDV‑u? Kada se u skladu s tom odredbom trgovčeva ustaljena praksa smatra zloporabom? I koja je u tom okviru administrativna suradnja poreznih tijela različitih država članica potrebna radi određivanja mjesta izvršavanja oporezivih transakcija, kako bi se izbjeglo dvostruko oporezivanje, u skladu s člancima 7., 13. i 28. do 30. Uredbe o suzbijanju prijevare u području PDV‑a?</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev postavio je pet pitanja o toj temi. Sud me pozvao da u ovom mišljenju razmotrim samo četvrto i peto prethodno pitanje. Ta se pitanja odnose na značenje izraza <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>robe čiju otpremu ili prijevoz izvršava dobavljač<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/> iz članka 33. stavka 1. Direktive o PDV‑u i koncepta zloporabe.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="2"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Pravo Unije</HT></HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Direktiva o PDV‑u</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3.</NO.P><TXT>Direktivom o PDV‑u utvrđuje se sveobuhvatan okvir za ujednačenu primjenu PDV‑a u cijeloj Europskoj uniji.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4.</NO.P><TXT>U uvodnoj izjavi 9. navodi se da je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>[v]ažno […] osigurati prijelazno razdoblje kako bi se omogućilo da se nacionalna zakonodavstva u određenim područjima postupno prilagode<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5.</NO.P><TXT>U uvodnoj izjavi 10. pojašnjava se da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>[t]ijekom tog prijelaznog razdoblja, transakcije unutar Zajednice<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0004"><P>Pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>unutar Zajednice<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/> (a ne, primjerice, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>unutar Unije<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/> ili <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>unutar EU‑a<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/>) zadržan je u zakonodavstvu Unije iz područja PDV‑a. Vidjeti van Doesum, A., van Kesteren, H., van Norden, G.-J., <HT TYPE="ITALIC">Fundamentals of EU VAT Law</HT>, Wolters Kluwer, Alphen aan den Rijn, 2016., str. 436.</P></NOTE> koje provode porezni obveznici osim izuzetih poreznih obveznika treba oporezivati u državi članici odredišta, u skladu sa stopama i uvjetima koje utvrđuje ta država članica<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6.</NO.P><TXT>U uvodnoj izjavi 11. dodaje se da je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>[t]akođer […] primjereno da, tijekom tog prijelaznog razdoblja […] određena prodaja na daljinu unutar Zajednice<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0005"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>Prodaja na daljinu<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/> u okviru pravila o PDV‑u prvi je put određena Direktivom Vijeća (EU) 2017/2455 od <DATE ISO="20171205">5. prosinca 2017.</DATE> o izmjeni Direktive 2006/112/EZ i Direktive 2009/132/EZ u pogledu određenih obveza u vezi s porezom na dodanu vrijednost za isporuku usluga i prodaju robe na daljinu (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="348" PAGE.FIRST="7" DATE.PUB="2017">SL 2017., L 348, str. 7</REF.DOC.OJ>. i ispravci <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="225" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2018">SL 2018., L 225, str. 1</REF.DOC.OJ>. i <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="245" PAGE.FIRST="9" DATE.PUB="2019">SL 2019., L 245, str. 9</REF.DOC.OJ>.). Vidjeti točku 44. i sljedeće u nastavku.</P></NOTE> […] treb[a] također biti oporeziv[a] u državi članici odredišta, u skladu sa stopama i uvjetima koje utvrđuje dotična država članica, ukoliko bi t[a] transakcij[a], u nedostatku posebnih odredaba, mogl[a] vjerojatno dovesti do značajnog narušavanja tržišnog natjecanja između država članica<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7.</NO.P><TXT>U uvodnoj izjavi 17. navodi se da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>[o]dređivanje mjesta gdje se izvršavaju oporezive transakcije može dovesti do nesuglasja među državama članicama […]. Iako bi mjesto gdje se obavlja isporuka usluga trebalo u načelu biti određeno kao mjesto sjedišta poslovne aktivnosti dobavljača, potrebno ga je definirati kao ono koje je u državi članici kupca, posebno u slučaju pojedinih isporuka usluga među poreznim obveznicima gdje je cijena usluga uključena u cijenu robe<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8.</NO.P><TXT>U uvodnim izjavama 61. i 62., ako se čitaju zajedno, pojašnjeno je da je: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>[n]eophodno […] osigurati jedinstvenu primjenu sustava PDV‑a<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/>, da su <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>[p]rovedbene mjere primjerene […] za ostvarenje tog cilja<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/> i da bi se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>[t]e mjere […] trebale posebno baviti problemom dvostrukog oporezivanja prekograničnih transakcija do čega može doći kao posljedica razlika među državama članicama u primjeni pravila kojima se uređuje mjesto gdje se izvršavaju oporezive transakcije<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9.</NO.P><TXT>Člankom 2. glave I. (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>Predmet i područje primjene<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/>) određeno je:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="002.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>1.</NO.PARAG><ALINEA><P>Sljedeće transakcije podliježu PDV‑u:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>isporuka robe koju obavlja porezni obveznik koji djeluje kao takav na teritoriju države članice u zamjenu za plaćanje;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>stjecanje robe unutar Zajednice na teritoriju određene države članice uz naknadu od strane:</TXT><P><LIST TYPE="roman"><ITEM><NP><NO.P>i.</NO.P><TXT>poreznog obveznika koji djeluje kao takav ili pravne osobe koja nije porezni obveznik, kad je prodavatelj porezni obveznik koji djeluje kao takav[,] a koji nema pravo na izuzeće za mala poduzeća iz članaka od 282. do 292. i koji nije obuhvaćen člancima 33. ili 36.;<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/></TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP></ITEM></LIST></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><?PAGE NO="3"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10.</NO.P><TXT>U članku 9., kojim započinje glava III. (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/>Porezni obveznici<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/>), navodi se: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>1. <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0018" REF.END="QE0018"/>Porezni obveznik<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="2019" ID="QE0018"/> znači svaka osoba koja samostalno provodi gospodarsku aktivnost na bilo kojem mjestu, bez obzira na svrhu ili rezultate te aktivnosti […]<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11.</NO.P><TXT>Glava IV. odnosi se na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0019" REF.END="QE0019"/>Oporezive transakcije<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/> i podijeljena je na četiri poglavlja: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0020" REF.END="QE0020"/>Isporuka robe<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/> (članci 14. do 19.), <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0021" REF.END="QE0021"/>Stjecanje robe unutar Zajednice<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/> (članci 20. do 23.), <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0022" REF.END="QE0022"/>Isporuka usluga<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/> (članci 24. do 29.) i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0023" REF.END="QE0023"/>Uvoz robe<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/> (članak 30.). U članku 14. stavku 1. sadržana je definicija onoga što, u najjednostavnijim okolnostima, čini isporuku robe: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0024" REF.END="QE0024"/><QUOT.START CODE="201A" ID="QS0025" REF.END="QE0025"/>Isporuka robe<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="2019" ID="QE0025"/> znači prijenos prava raspolaganja materijalnom imovinom kao vlasnik<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/>. U članku 20. dana je pripadajuća temeljna definicija pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0026" REF.END="QE0026"/>stjecanje robe unutar Zajednice<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/>, odnosno <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0027" REF.END="QE0027"/>stjecanje prava na raspolaganje u svojstvu vlasnika pokretnom materijalnom imovinom koju osobi koja stječe robu otprema ili prevozi prodavatelj ili neka druga osoba u njegovo ime ili osoba koja stječe robu, u državi članici osim one u kojoj otprema ili prijevoz robe počinje<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12.</NO.P><TXT>Poglavljem 1. odjeljkom 2. glave V. (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0028" REF.END="QE0028"/>Mjesto oporezivih transakcija<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="201D" ID="QE0028"/>) uređuje se isporuka robe s prijevozom. Članak 32. sadržava opće pravilo: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0029" REF.END="QE0029"/>U slučaju robe koju dobavljač, kupac ili treća osoba otprema ili prevozi, mjestom isporuke smatra se mjesto gdje je roba smještena u trenutku kad počinje otprema ili prijevoz robe kupcu […]<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13.</NO.P><TXT>Člankom 33. određuje se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="033.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0030" REF.END="QE0030"/>1.</NO.PARAG><ALINEA><P>Iznimno od odredaba članka 32., mjestom isporuke robe čiju otpremu ili prijevoz izvršava dobavljač ili netko drugi u njegovo ime iz države članice koja nije ona u kojoj otprema ili prijevoz robe završava, smatra se mjesto gdje je roba smještena u vrijeme kad otprema ili prijevoz robe kupcu završava, ukoliko su ispunjeni sljedeći uvjeti:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>isporuka robe obavlja se za poreznog obveznika ili za pravnu osobu koja nije porezni obveznik[,] a čije stjecanje robe u Zajednici ne podliježe plaćanju PDV‑a u skladu s člankom 3. stavkom 1., ili za bilo koju drugu osobu koja nije porezni obveznik;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>isporučena roba nije niti novo prijevozno sredstvo niti roba koju isporučuje dobavljač ili se isporučuje u ime dobavljača, nakon montaže ili instalacije, s ili bez pokusnog rada.</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/></P></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14.</NO.P><TXT>Člankom 34. utvrđuje se minimalni količinski prag za primjenu članka 33. Stoga je člankom 34. stavkom 1. određeno da se članak 33. ne primjenjuje kada <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0031" REF.END="QE0031"/>ukupna vrijednost, bez PDV‑a, takvih isporuka koje se izvršavaju u skladu s uvjetima iz članka 33. u toj državi članici ni u jednoj kalendarskoj godini ne premašuje iznos od <FT TYPE="NUMBER">100000</FT> eura ili ekvivalentn[i] iznos u domaćoj valuti<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/>. U skladu s člankom 34. stavkom 2., <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0032" REF.END="QE0032"/>[d]ržava članica na čijem je teritoriju roba smještena u trenutku kad završava otprema ili prijevoz kupcu, može ograničiti iznos iz stavka 1. na <FT TYPE="NUMBER">35000</FT> eura<QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15.</NO.P><TXT>Članak 138. dio je glave IX. (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0033" REF.END="QE0033"/>Izuzeća<QUOT.END REF.START="QS0033" CODE="201D" ID="QE0033"/>), poglavlja 4. (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0034" REF.END="QE0034"/>Izuzeća transakcija unutar Zajednice<QUOT.END REF.START="QS0034" CODE="201D" ID="QE0034"/>), odjeljka 1. (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0035" REF.END="QE0035"/>Izuzeća koja se odnose na isporuku robe<QUOT.END REF.START="QS0035" CODE="201D" ID="QE0035"/>). Njime se određuje: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0036" REF.END="QE0036"/>1. Države članice dužne su izuzeti isporuku robe koju otprema ili prevozi na odredište izvan njihovog teritorija[,] ali unutar Zajednice[,] prodavatelj ili osoba koja stječe robu, ili netko drugi u njegovo ime, za drugog poreznog obveznika ili za pravnu osobu koja nije porezni obveznik koja djeluje kao takva u državi članici osim one u kojoj otprema ili prijevoz robe započinje<QUOT.END REF.START="QS0036" CODE="201D" ID="QE0036"/>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="4"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16.</NO.P><TXT>Glava XIV. (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0037" REF.END="QE0037"/>Ostale odredbe<QUOT.END REF.START="QS0037" CODE="201D" ID="QE0037"/>) sadržava u poglavlju 2. jedini članak koji se odnosi na Savjetodavni odbor za porez na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu: Odbor za PDV). Člankom 398. stavkom 1. osniva se Odbor za PDV, dok se u članku 398. stavku 4. tom odboru daje ovlast da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0038" REF.END="QE0038"/>[o]sim točaka za koje se u ovoj Direktivi zahtijeva savjetovanje, […] preispituje pitanja koja se odnose na primjenu odredba Zajednice o PDV‑u, a koja postavlja njegov predsjednik, na njegovu vlastitu inicijativu ili na zahtjev predstavnika države članice<QUOT.END REF.START="QS0038" CODE="201D" ID="QE0038"/>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Uredba o suzbijanju prijevare u području PDV‑a</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17.</NO.P><TXT>Uredba o suzbijanju prijevare u području PDV‑a odnosi se na administrativnu suradnju između nadležnih tijela država članica u suzbijanju prijevare u području PDV‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18.</NO.P><TXT>U uvodnoj izjavi 5. pojašnjava se da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0039" REF.END="QE0039"/>[m]jere za usklađivanje poreza poduzete radi ostvarenja cjelovitosti unutarnjeg tržišta trebaju uključivati uspostavu zajedničkog sustava za suradnju između država članica, posebno vezano uz razmjenu informacija, pri čemu si nadležna tijela država članica trebaju međusobno pomagati i surađivati s Komisijom kako bi se osigurala ispravna primjena PDV‑a na isporuke robe i usluga, stjecanje robe unutar Zajednice i na uvoz robe<QUOT.END REF.START="QS0039" CODE="201D" ID="QE0039"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19.</NO.P><TXT>Međutim, u uvodnoj izjavi 6. ističe se da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0040" REF.END="QE0040"/>[a]dministrativna suradnja ne smije dovesti do neodgovarajućeg prebacivanja administrativnog opterećenja između država članica<QUOT.END REF.START="QS0040" CODE="201D" ID="QE0040"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20.</NO.P><TXT>U uvodnoj izjavi 7. navodi se da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0041" REF.END="QE0041"/>[z]a potrebe prikupljanja dužnog poreza države članice trebaju surađivati kako bi pomogle osigurati ispravno utvrđivanje PDV‑a. Stoga ne trebaju samo nadzirati ispravnu primjenu poreza dužnog na vlastitom državnom području, već trebaju također osigurati pomoć drugim državama članicama za osiguranje ispravne primjene poreza koji se odnosi na djelatnost provedenu na njihovom vlastitom državnom području, ali [je] dužan u drugoj državi članici<QUOT.END REF.START="QS0041" CODE="201D" ID="QE0041"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21.</NO.P><TXT>U uvodnoj izjavi 8. naglašava se da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0042" REF.END="QE0042"/>[n]adziranje ispravne primjene PDV‑a na prekogranične transakcije oporezive u državi članici koja nije ona gdje isporučitelj ima poslovni nastan ovisi u mnogo slučajeva o informacijama koje ima država članica poslovnog nastana ili koje [ta država članica može puno lakše dobiti]. Učinkoviti nadzor takvih transakcija stoga ovisi o državi članici poslovnog nastana koja sakuplja ili je u poziciji da sakuplja te informacije.<QUOT.END REF.START="QS0042" CODE="201D" ID="QE0042"/></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22.</NO.P><TXT>U uvodnoj izjavi 13. ističe se da, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0043" REF.END="QE0043"/>[k]ako bi se prijevara suzbila učinkovito[,] potrebno je osigurati razmjenu informacija bez prethodnog zahtjeva. Da bi se olakšala razmjena informacija[,] treba odrediti kategorije za koje je potrebno uspostaviti automatsku razmjenu<QUOT.END REF.START="QS0043" CODE="201D" ID="QE0043"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23.</NO.P><TXT>U članku 1. stavku 1. drugom podstavku navodi se da se uredbom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0044" REF.END="QE0044"/>utvrđuju pravila i postupci kojima se omogućava da nadležna tijela država članica surađuju i međusobno razmjenjuju sve informacije koje mogu pomoći u ispravnom utvrđivanju PDV‑a, praćenju ispravne primjene PDV‑a, posebno na transakcije unutar Zajednice, i u suzbijanju PDV prijevara<QUOT.END REF.START="QS0044" CODE="201D" ID="QE0044"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24.</NO.P><TXT>Poglavlje II. (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0045" REF.END="QE0045"/>Razmjena informacija na zahtjev<QUOT.END REF.START="QS0045" CODE="201D" ID="QE0045"/>) započinje člankom 7. Njime se određuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="007.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0046" REF.END="QE0046"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Na zahtjev tijela koje podnosi zahtjev, tijelo koje prima zahtjev dostavlja informacije navedene u članku 1., uključujući sve informacije vezane uz poseban slučaj ili slučajeve.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="007.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>U svrhu prosljeđivanja informacija iz stavka 1., tijelo koje je primilo zahtjev provodi potrebne istražne radnje radi dobivanja tih informacija.</ALINEA></PARAG><?PAGE NO="5"?><PARAG IDENTIFIER="007.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Do <DATE ISO="20141231">31. prosinca 2014.</DATE> zahtjev naveden u stavku 1. može sadržavati obrazložen zahtjev za istražnu radnju. Ako tijelo koje je primilo zahtjev smatra da upravna istražna radnja nije potrebna, ono odmah obavješćuje tijelo koje je podnijelo zahtjev o razlozima takvog stajališta.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="007.004"><NO.PARAG>4.</NO.PARAG><ALINEA><P>Od <DATE ISO="20150101">1. siječnja 2015.</DATE> zahtjev naveden u stavku 1. može sadržavati obrazložen zahtjev za posebnu istražnu radnju. Ako tijelo koje je primilo zahtjev smatra da upravna istražna radnja nije potrebna, ono odmah obavješćuje tijelo koje je podnijelo zahtjev o razlozima takvog stajališta.</P><P>Ne dovodeći u pitanje prvi podstavak, provođenje istražne radnje u vezi iznosa koje je porezni obveznik prijavio vezano uz isporuke robe ili usluga navedenih u Prilogu I., koje je obavio porezni obveznik s poslovnim nastanom u državi članici tijela koje je primilo zahtjev i koje su oporezive u državi članici tijela koje podnosi zahtjev, može biti odbijeno samo:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>zbog razloga predviđenih u članku 54. stavku 1., koje ocjenjuje tijelo koje prima zahtjev u skladu s izjavom o najboljim praksama vezano uz međudjelovanje ovog stavka i članka 54. stavka 1., koje treba usvojiti u skladu s postupkom predviđenim u članku 58. stavku 2.;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>zbog razloga predviđenih u stavcima 2., 3. i 4. članka 54.; ili</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(c)</NO.P><TXT>zbog razloga što je tijelo koje prima zahtjev već dostavilo tijelu koje je podnijelo zahtjev informacije o istom poreznom obvezniku kao rezultat istražne radnje provedene prije manje od dvije godine.</TXT></NP></ITEM></LIST><P>Kada tijelo koje je primilo zahtjev odbija istražnu radnju navedenu u drugom podstavku zbog razloga određenih u točkama (a) ili (b), ono neovisno o tome dostavlja tijelu koje je podnijelo zahtjev datume i vrijednosti svih relevantnih isporuka koje je obavio porezni obveznik tijekom prethodne dvije godine u državi članici tijela koje je podnijelo zahtjev.<QUOT.END REF.START="QS0046" CODE="201D" ID="QE0046"/></P></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25.</NO.P><TXT>Poglavlje III. (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0047" REF.END="QE0047"/>Razmjena informacija bez prethodnog zahtjeva<QUOT.END REF.START="QS0047" CODE="201D" ID="QE0047"/>) započinje člankom 13. Njegovim stavkom 1. određuje se da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0048" REF.END="QE0048"/>[n]adležno tijelo svake države članice, bez prethodnog zahtjeva, prosljeđuje informacije iz članka 1. nadležnom tijelu neke druge predmetne države članice u sljedećim slučajevima: (a) ako se smatra da je oporezivanje izvršeno u državi članici odredišta i učinkovitost kontrolnog sustava [države članice odredišta] ovisi o informacijama koj[e] je osigurala država članica podrijetla. […]<QUOT.END REF.START="QS0048" CODE="201D" ID="QE0048"/></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26.</NO.P><TXT>Članak 14. sadržava detaljne aranžmane za automatsku razmjenu informacija. Članak 15. potom se odnosi na spontanu razmjenu informacija i njime se određuje da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0049" REF.END="QE0049"/>[n]adležna tijela […], spontanom razmjenom, prosljeđuju […] sve informacije navedene u članku 13. stavku 1. koje nisu proslijeđene automatskom razmjenom navedenom u članku 14., za koje znaju i za koje smatraju da bi mogle biti korisne tim nadležnim tijelima<QUOT.END REF.START="QS0049" CODE="201D" ID="QE0049"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27.</NO.P><TXT>Člankom 28. (jedina odredba poglavlja VII.: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0050" REF.END="QE0050"/>Prisutnost u službenim prostorijama i sudjelovanje u istražnim radnjama<QUOT.END REF.START="QS0050" CODE="201D" ID="QE0050"/>) pomno su utvrđeni aranžmani koji omogućuju službenicima nadležnog tijela države članice koje podnosi zahtjev da budu prisutni kao promatrači dok službenici u drugoj državi članici obavljaju upravne istražne radnje i da imaju pristup tako dobivenim informacijama.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28.</NO.P><TXT>Člankom 29. (uvodna odredba poglavlja VIII. <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0051" REF.END="QE0051"/>Usporedni nadzori<QUOT.END REF.START="QS0051" CODE="201D" ID="QE0051"/>) određeno je: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0052" REF.END="QE0052"/>Države članice mogu se dogovoriti o provođenju usporednih nadzora kad god smatraju da su takve kontrole učinkovitije od kontrola koje provodi samo jedna država članica<QUOT.END REF.START="QS0052" CODE="201D" ID="QE0052"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29.</NO.P><TXT>Potom se člankom 30. određuju potrebni aranžmani kojima se uređuje provedba takvih nadzora.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="6"?><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Provedbena uredba (EU) br. 282/2011</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30.</NO.P><TXT>Uvodnom izjavom 17. Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 282/2011<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0006"><P>Provedbena uredba Vijeća od <DATE ISO="20110315">15. ožujka 2011.</DATE> o utvrđivanju provedbenih mjera za Direktivu 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="077" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2011">SL 2011., L 77, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku poglavlje 9., svezak 1., str. 375.). Ta uredba u vrijeme nastanka činjenica nije bila izmijenjena.</P></NOTE> pojašnjava se da, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0053" REF.END="QE0053"/>[u] slučaju stjecanja robe unutar Zajednice, pravo države članice u kojoj je roba stečena, da oporezuje stjecanje ne smije ovisiti o obvezi plaćanja PDV‑a za transakcije obavljene u državi članici otpreme<QUOT.END REF.START="QS0053" CODE="201D" ID="QE0053"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31.</NO.P><TXT>U članku 16. stavku 1. određuje se da, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0054" REF.END="QE0054"/>[u] slučaju stjecanja robe unutar Zajednice u smislu članka 20. [Direktive o PDV‑u], država članica u kojoj je završila otprema ili prijevoz ostvaruje svoje pravo na oporezivanje bez obzira na tretman PDV‑a koji je primijenjen na transakciju u državi članici u kojoj su otprema ili prijevoz započeli<QUOT.END REF.START="QS0054" CODE="201D" ID="QE0054"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 16. stavkom 2., <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0055" REF.END="QE0055"/>[s]vaki zahtjev isporučitelja robe za ispravkom PDV‑a koji je zaračunao i prijavio u državi članici u kojoj je otprema ili prijevoz robe započet, navedena država članica obrađuje u skladu sa svojim domaćim propisima<QUOT.END REF.START="QS0055" CODE="201D" ID="QE0055"/>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Radni dokument Odbora za PDV</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33.</NO.P><TXT>Odbor za PDV <DATE ISO="20150505">5. svibnja 2015.</DATE> izdao je Radni dokument br. 855 o primjeni odredaba u području PDV‑a koje se odnose na prodaju na daljinu (u daljnjem tekstu: Radni dokument)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0007"><P>Dokument taxud.c.1(2015)2158321</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34.</NO.P><TXT>U odjeljku 2. Radnog dokumenta objašnjeno je da su porezne uprave u Belgiji i Ujedinjenoj Kraljevini <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0056" REF.END="QE0056"/>uočile pojavu određenih poslovnih sporazuma namijenjenih odvajanju isporuke robe od njezina prijevoza i dostave s namjerom izbjegavanja obračunavanja i plaćanja PDV‑a u državi članici odredišta robe<QUOT.END REF.START="QS0056" CODE="201D" ID="QE0056"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35.</NO.P><TXT>U odjeljku 3. Radnog dokumenta Komisija je tvrdila da se tekst članka 33. stavka 1. Direktive o PDV‑u može tumačiti ili doslovno ili šire, s obzirom na to da ga se može tumačiti kao da obuhvaća samo situacije u kojima je dobavljač izravno uključen u organizaciju prijevoza ili kao da obuhvaća situacije u kojima je dobavljač sudjelovao samo neizravno.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36.</NO.P><TXT>Komisija je tvrdila da doslovno tumačenje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0057" REF.END="QE0057"/>ima prednost jer je vrlo nedvosmisleno, kada se promatraju isključivo pravna situacija i ugovorni odnosi, ali da također podrazumijeva da bi ga se vrlo lako moglo zaobići<QUOT.END REF.START="QS0057" CODE="201D" ID="QE0057"/>. Komisija je predložila da bi se takvom zaobilaženju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0058" REF.END="QE0058"/>moglo pristupiti uzimajući u obzir test <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0059" REF.END="QE0059"/>zloporabe prava<QUOT.END REF.START="QS0059" CODE="2019" ID="QE0059"/><QUOT.END REF.START="QS0058" CODE="201D" ID="QE0058"/>, koji je Sud uveo presudom Halifax<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0008"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20060221">21. veljače 2006.</DATE>, <NAME.CASE>Halifax</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑255/02</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2006:121">EU:C:2006:121</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0061">61.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i sljedeće)</P></NOTE>, a koji bi uključivao razmatranje pitanja <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0060" REF.END="QE0060"/>jesu li sporazumi doveli do ishoda koji je suprotan svrsi pravila iz Direktive o PDV‑u i je li glavna svrha tih sporazuma bilo postizanje tog ishoda, dok su svi drugi <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0061" REF.END="QE0061"/>gospodarski<QUOT.END REF.START="QS0061" CODE="2019" ID="QE0061"/> razlozi nepostojeći ili sporedni<QUOT.END REF.START="QS0060" CODE="201D" ID="QE0060"/>. Usto, Komisija se u tom pogledu pozvala na sudsku praksu Suda u predmetu Part Service<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0009"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20080221">21. veljače 2008.</DATE>, <NAME.CASE>Part Service</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑425/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:108">EU:C:2008:108</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0045">45.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37.</NO.P><TXT>Kad je riječ o širem tumačenju, Komisija je tvrdila da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0062" REF.END="QE0062"/>za primjenu pravila o prodaji na daljinu treba uzeti u obzir ne samo ugovorne sporazume između dobavljača, prijevoznika i kupca nego, što je važnije, gospodarsku stvarnost<QUOT.END REF.START="QS0062" CODE="201D" ID="QE0062"/>. Komisija je nadalje tvrdila da su Vijeće i Komisija u izjavi u zapisnik dogovorenoj prilikom donošenja Direktive 91/680/EEZ<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0010"><P>Direktiva Vijeća od <DATE ISO="19911216">16. prosinca 1991.</DATE> o dopuni zajedničkog sustava poreza na dodanu vrijednost i o izmjeni Direktive 77/388/EEZ s ciljem ukidanja fiskalnih granica (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="376" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="1991">SL 1991., L 376, str. 1</REF.DOC.OJ>.). Vidjeti točku 89. u nastavku.</P></NOTE> (kojom su uvedene odredbe o prodaji na daljinu)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0011"><P>U vezi s pravnom vrijednosti tako dogovorene izjave u zapisnik sa sastanka Vijeća vidjeti točku 89. u nastavku.</P></NOTE> pojasnili da će se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0063" REF.END="QE0063"/>posebni aranžmani za prodaju na daljinu primijeniti u svim slučajevima kada otpremu ili prijevoz robe, izravno ili neizravno, izvršava sam dobavljač ili netko drugi u njegovo ime<QUOT.END REF.START="QS0063" CODE="201D" ID="QE0063"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38.</NO.P><TXT>S obzirom na navedeno, Radnim dokumentom delegacije su pozvane <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0064" REF.END="QE0064"/>da iznesu svoja stajališta o pitanjima koja su postavile Ujedinjena Kraljevina i Belgija kao i o očitovanjima službi Komisije. Od njih se osobito traži da daju svoje mišljenje o dvama razmatranim pristupima<QUOT.END REF.START="QS0064" CODE="201D" ID="QE0064"/>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Smjernice Odbora za PDV</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39.</NO.P><TXT>Odbor za PDV na svojem 104. sastanku održanom <DATE ISO="20150604">4.</DATE> i <DATE ISO="20150605">5. lipnja 2015.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0012"><P>Dokument C – taxud.c.1(2015)4820441 – 876</P></NOTE> usvojio je Smjernice o prodaji na daljinu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0013"><P>Kao što je to Odbor za PDV sam objasnio na početku svoje publikacije <HT TYPE="ITALIC">Smjernice sa sastanaka Odbora za PDV održanih do <DATE ISO="20191212">12. prosinca 2019</DATE></HT>., <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0065" REF.END="QE0065"/>budući da je riječ isključivo o savjetodavnom odboru kojemu nisu dodijeljene zakonodavne ovlasti, Odbor za PDV ne može donositi pravno obvezujuće odluke. On može dati smjernice za primjenu Direktive koje, međutim, ni na koji način nisu obvezujuće ni za Europsku komisiju ni za države članice<QUOT.END REF.START="QS0065" CODE="201D" ID="QE0065"/>. Cjeloviti tekst dostupan je na internetskoj stranici ec.europa.eu/taxation_customs/sites/taxation/files/guidelines‑vat‑committee‑meetings_en.pdf. Vidjeti točku 91. u nastavku.</P></NOTE>, u kojima se navodi da se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0066" REF.END="QE0066"/>Odbor za PDV gotovo jednoglasno<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0014"><P>U tom se kontekstu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0067" REF.END="QE0067"/>gotovo jednoglasno<QUOT.END REF.START="QS0067" CODE="201D" ID="QE0067"/> upotrebljava za opis sporazuma između 24 i 27 od ukupno 28 mogućih država članica. Vidjeti <HT TYPE="ITALIC">Smjernice sa sastanaka Odbora za PDV održanih do <DATE ISO="20191212">12. prosinca 2019</DATE></HT>.</P></NOTE> slaže da će se za potrebe članka 33. Direktive o PDV‑u smatrati da je robu <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0068" REF.END="QE0068"/>otpremio ili prevezao dobavljač ili netko drugi u njegovo ime<QUOT.END REF.START="QS0068" CODE="2019" ID="QE0068"/> u svim slučajevima u kojima dobavljač izravno ili neizravno sudjeluje u prijevozu ili otpremi robe<QUOT.END REF.START="QS0066" CODE="201D" ID="QE0066"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40.</NO.P><TXT>U Smjernicama je nadalje određeno da se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0069" REF.END="QE0069"/>Odbor za PDV jednoglasno slaže da se smatra da je dobavljač neizravno sudjelovao u prijevozu ili otpremi robe u bilo kojem od sljedećih slučajeva: […] iii) kada dobavljač ispostavi račun i naplati od kupca naknade za prijevoz i dalje ih doznači trećoj osobi koja će organizirati otpremu ili prijevoz robe<QUOT.END REF.START="QS0069" CODE="201D" ID="QE0069"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41.</NO.P><TXT>Konačno, u Smjernicama se ističe da se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0070" REF.END="QE0070"/>Odbor za PDV nadalje […] gotovo jednoglasno slaže da se u ostalim slučajevima sudjelovanja, osobito kada dobavljač aktivno promiče usluge dostave treće osobe kupcu, dovodi kupca i treću osobu u kontakt i trećoj osobi dostavlja informacije potrebne za dostavu robe, također smatra da je dobavljač neizravno sudjelovao u prijevozu ili otpremi robe<QUOT.END REF.START="QS0070" CODE="201D" ID="QE0070"/>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Direktiva 2017/2455</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42.</NO.P><TXT>Komisija je <DATE ISO="20161201">1. prosinca 2016.</DATE> podnijela prijedlog izmjena Direktive o PDV‑u<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0015"><P>Prijedlog Direktive Vijeća o izmjeni Direktive 2006/112/EZ i Direktive 2009/132/EZ u pogledu određenih obveza poreza na dodanu vrijednost za isporuke usluga i prodaju robe na daljinu (COM(2016) 757 <HT TYPE="ITALIC">final)</HT></P></NOTE>. U odjeljku 5. članku 2. stavku 2. Obrazloženja priloženog prijedlogu navodi se da se u <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0071" REF.END="QE0071"/>[p]rijedlogu […] pojašnjava i članak 33. stavak 1. u skladu sa Smjernicama Odbora za PDV<QUOT.END REF.START="QS0071" CODE="201D" ID="QE0071"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43.</NO.P><TXT>Taj je prijedlog doveo do donošenja Direktive 2017/2455. U njezinoj uvodnoj izjavi 9. pojašnjava se, u vezi s prodajom robe na daljinu unutar Zajednice, da, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0072" REF.END="QE0072"/>[k]ako bi se takvim poduzećima zajamčila pravna sigurnost, u definiciji takvih isporuka robe trebalo bi jasno navesti da se ona primjenjuje i kada se roba prevozi ili otprema u ime dobavljača, među ostalim i kada dobavljač neizravno sudjeluje u prijevozu ili otpremi robe<QUOT.END REF.START="QS0072" CODE="201D" ID="QE0072"/>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44.</NO.P><TXT>Člankom 2. određuje se: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0073" REF.END="QE0073"/>S učinkom od <DATE ISO="20210101">1. siječnja 2021.</DATE>, [Direktiva o PDV‑u] mijenja se kako slijedi: 1. U članku 14. dodaje se sljedeći stavak: <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0074" REF.END="QE0074"/>4. Za potrebe ove Direktive, primjenjuju se sljedeće definicije: <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0075" REF.END="QE0075"/>prodaja robe na daljinu unutar Zajednice<QUOT.END REF.START="QS0075" CODE="2019" ID="QE0075"/> znači isporuka robe koju otprema ili prevozi dobavljač ili netko drugi za njegov račun, među ostalim kada dobavljač neizravno sudjeluje u prijevozu ili otpremi robe, iz države članice koja nije ona u kojoj otprema ili prijevoz robe kupcu završava, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: (a) isporuka robe obavlja se […] bilo kojoj drugoj osobi koja nije porezni obveznik.<QUOT.END REF.START="QS0074" CODE="2019" ID="QE0074"/> […]<QUOT.END REF.START="QS0073" CODE="201D" ID="QE0073"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45.</NO.P><TXT>Člankom 2. stavkom 3. predviđa se zamjena članka 33. Direktive o PDV‑u sljedećim: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0076" REF.END="QE0076"/>Odstupajući od članka 32.: (a) Mjestom isporuke za prodaju robe na daljinu unutar Zajednice smatra se mjesto gdje se roba nalazi u trenutku u kojem otprema ili prijevoz robe kupcu završava. […]<QUOT.END REF.START="QS0076" CODE="201D" ID="QE0076"/>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC"><HT TYPE="BOLD">Nacionalno pravo</HT></HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Zakon o PDV‑u</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46.</NO.P><TXT>Člankom 2. točkom (a) Általános forgalmi adóról szóló 2007. évi CXXVII. törvényja (Zakon br. CXXVII iz 2007. o porezu na dodanu vrijednost; u daljnjem tekstu: Zakon o PDV‑u)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0016"><P>U verziji koja se primjenjivala u vrijeme nastanka činjenica</P></NOTE> određuje se da on obuhvaća <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0077" REF.END="QE0077"/>isporuku roba ili usluga uz naknadu u tuzemstvu koju izvršava porezni obveznik koji djeluje kao takav<QUOT.END REF.START="QS0077" CODE="201D" ID="QE0077"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47.</NO.P><TXT>Člankom 25. određuje se da se, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0078" REF.END="QE0078"/>u slučaju robe koja se ne otprema niti prevozi, mjestom isporuke smatra […] mjesto gdje je roba smještena u trenutku isporuke<QUOT.END REF.START="QS0078" CODE="201D" ID="QE0078"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48.</NO.P><TXT>Člankom 29. stavkom 1. utvrđuje se da, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0079" REF.END="QE0079"/>iznimno od članaka 26. i 28., ako otpremu ili prijevoz robe koja pristiže u državu članicu Zajednice koja nije država članica iz koje je roba otpremljena ili prevezena izvršava dobavljač ili netko drugi u njegovo ime, mjestom isporuke robe smatra se mjesto gdje je roba smještena u trenutku prispijeća pošiljke ili prijevoza namijenjenog kupcu, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: (a) isporuka robe (aa) izvršava se za poreznog obveznika ili za pravnu osobu koja nije porezni obveznik, a čije stjecanje robe unutar Zajednice ne podliježe plaćanju PDV‑a u skladu s člankom 20. stavkom 1. točkama (a) i (d), ili (ab) za osobu ili tijelo koji jesu ili nisu porezni obveznici. […]<QUOT.END REF.START="QS0079" CODE="201D" ID="QE0079"/></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49.</NO.P><TXT>Člankom 82. stavkom 1. određuje se da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0080" REF.END="QE0080"/>porez iznosi 27 % porezne osnovice<QUOT.END REF.START="QS0080" CODE="201D" ID="QE0080"/>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Zakon o oporezivanju</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50.</NO.P><TXT>Člankom 2. stavkom 1. Adózás rendjéről szóló 2003. évi XCII. törvényja (Zakon br. XCII iz 2003. o pravilima oporezivanja; u daljnjem tekstu: Zakon o oporezivanju)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0017"><P>U verziji koja se primjenjivala u vrijeme nastanka činjenica</P></NOTE> utvrđuje se da se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0081" REF.END="QE0081"/>sva prava iz pravnih odnosa u porezne svrhe ostvaruju […] u skladu s njihovim ciljem. Na temelju poreznog zakonodavstva, sklapanje ugovora ili izvršavanje drugih transakcija čiji je cilj zaobilaženje odredaba poreznog zakonodavstva ne može se kvalificirati kao izvršavanje pravâ u skladu s njihovim ciljem<QUOT.END REF.START="QS0081" CODE="201D" ID="QE0081"/>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="9"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51.</NO.P><TXT>Člankom 86. stavkom 1. određuje se da, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0082" REF.END="QE0082"/>kako bi spriječilo smanjenje poreznih prihoda i neopravdane zahtjeve za proračunsku potporu i povrat poreza, porezno tijelo redovito nadzire porezne obveznike i druge osobe obuhvaćene poreznim sustavom. Cilj je nadzora utvrditi poštuju li se ili se krše obveze propisane poreznim zakonodavstvom i drugim propisima. Tijekom provedbe nadzora porezno tijelo otkriva i dokazuje činjenice, okolnosti ili informacije koje služe kao osnova za utvrđivanje povrede ili zloporabe pravâ kao i za upravni postupak započet povodom povrede ili zloporabe pravâ<QUOT.END REF.START="QS0082" CODE="201D" ID="QE0082"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52.</NO.P><TXT>U članku 95. stavku 1. navodi se da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0083" REF.END="QE0083"/>porezno tijelo provodi nadzor ispitujući dokumente, popratne dokumente, poslovne knjige i evidencije potrebne za utvrđivanje iznosa na kojima se temelji porezna ili proračunska potpora, uključujući elektroničke podatke, programe i računalne sustave koje upotrebljava porezni obveznik kao i izračune i druge činjenice, informacije i okolnosti koje se odnose na održavanje računa i računovodstvenih zapisa te obradu popratnih dokumenata<QUOT.END REF.START="QS0083" CODE="201D" ID="QE0083"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53.</NO.P><TXT>Člankom 108. stavkom 1. utvrđuje se da je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0084" REF.END="QE0084"/>[p]rocjena […] oblik dokaza kojim se na vjerodostojan način određuje stvarna zakonska osnova poreza i proračunskih potpora<QUOT.END REF.START="QS0084" CODE="201D" ID="QE0084"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54.</NO.P><TXT>Člankom 170. stavkom 1. određuje se da se, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0085" REF.END="QE0085"/>u slučaju nedostatnog plaćanja poreza, nalaže […] plaćanje porezne kazne. Visina kazne iznosi 50 % neplaćenog iznosa, osim ako ovim zakonom nije određeno drukčije. Visina kazne iznosi 200 % neplaćenog iznosa ako je razlika u odnosu na iznos koji treba platiti povezana s prikrivanjem prihoda ili krivotvorenjem ili uništavanjem dokaza, poslovnih knjiga ili evidencija<QUOT.END REF.START="QS0085" CODE="201D" ID="QE0085"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55.</NO.P><TXT>Člankom 172. stavkom 1. propisuje se da, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0086" REF.END="QE0086"/>osim u slučaju iz stavka 2., može se izreći novčana kazna do [<FT TYPE="NUMBER">200000</FT> mađarskih forinti] u slučaju fizičkih osoba i do <FT TYPE="NUMBER">500000</FT> mađarskih forinti u slučaju drugih poreznih obveznika, ako ne postupe u skladu s obvezom prijave (prvotna prijava i obavijest o svakoj promjeni), dostavljanja podataka ili otvaranja tekućeg računa ili u skladu s obvezom podnošenja poreznih prijava<QUOT.END REF.START="QS0086" CODE="201D" ID="QE0086"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0018"><P>Ti iznosi otprilike odgovaraju iznosu od 645,35 eura odnosno 1613,37 eura.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Činjenično stanje, postupak i prethodna pitanja</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56.</NO.P><TXT>U opisu koji slijedi povezala sam raspoložive informacije iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku, pisanih očitovanja i detaljnih odgovora na pitanja koja je Sud postavio na raspravi. Ističem, međutim, da samo prvi od navedenih materijala uključuje utvrđene činjenice.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57.</NO.P><TXT>KrakVet Marek Batko sp. K. (u daljnjem tekstu: KrakVet) je trgovačko društvo koje je registrirano u Poljskoj, u kojoj ima sjedište. U Mađarskoj nema nikakvu poslovnu jedinicu, ured ni skladište. KrakVet prodaje proizvode namijenjene životinjama, ponajprije hranu za pse i mačke, u susjednim državama članicama, osobito putem svojih različitih internetskih stranica <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0087" REF.END="QE0087"/>zoofast<QUOT.END REF.START="QS0087" CODE="201D" ID="QE0087"/>. Ima mnogobrojne kupce u Mađarskoj koji kupuju na internetskoj stranici www.zoofast.hu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58.</NO.P><TXT>Postupak pred sudom koji je uputio zahtjev odnosi se na događaje do kojih je došlo u poreznoj godini 2012. U to vrijeme KrakVet je na svojoj internetskoj stranici kupcima nudio mogućnost sklapanja ugovora s društvom Krzysztof Batko Global Trade (u daljnjem tekstu: KBGT) radi prijevoza kupljene robe iz prostorija društva KrakVet u Poljskoj na adresu dostave utvrđene tim ugovorom. Kupac se alternativno mogao koristiti uslugama bilo kojeg drugog prijevoznika. Sam KrakVet nije nudio usluge prijevoza.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="10"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59.</NO.P><TXT>Za kupnju manju od iznosa od 8990 mađarskih forinti (oko 30,79 eura)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0019"><P>Za preračunavanje mađarskih forinti u eure koristila sam se prosječnim tečajem Europske središnje banke za 2012. godinu.</P></NOTE> prijevoz posredstvom KBGT‑a stajao je 1600 mađarskih forinti (oko 5,54 eura). Za kupnju iznad tog praga prijevoz posredstvom KBGT‑a bio je dostupan za samo 70 mađarskih forinti (oko 0,24 eura), što se postizalo KrakVetovim popustom od 1530 mađarskih forinti na cijenu kupljene robe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60.</NO.P><TXT>Kao i KrakVet, KBGT je također trgovačko društvo koje je registrirano u Poljskoj, u kojoj ima i sjedište. Vlasnik KBGT‑a, Krzysztof Batko, brat je vlasnika KrakVeta Mareka Batka. KBGT je sam obavljao prijevoz iz Poljske u Mađarsku. Daljnji prijevoz unutar Mađarske na adresu dostave kupca podugovorio je s dvama kurirskim društvima (u daljnjem tekstu: mađarska kurirska društva): Sprinter Futárszolgálat Kft. (u daljnjem tekstu: Sprinter) i GLS General Logistics Systems Hungary Kft. (u daljnjem tekstu: GLS Hungary).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61.</NO.P><TXT>Kupci su jedinstvenom uplatom plaćali i robu i troškove prijevoza. Te su uplate društvima Sprinter i GLS Hungary izvršavane, gotovo jednakom učestalošću, nakon dostave robe ili bankovnom doznakom na račun u banci CIB Bank Zrt. u Mađarskoj (u daljnjem tekstu: račun u banci CIB) na ime vlasnika KBGT‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62.</NO.P><TXT>Mađarska kurirska društva zatim su uplate primljene po dostavi prenosila na račun u banci CIB. KBGT je potom organizirao prijenos sredstava s računa u banci CIB KrakVetu. Na raspravi je Sudu rečeno da je KBGT zadržavao svoj <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0088" REF.END="QE0088"/>udio<QUOT.END REF.START="QS0088" CODE="201D" ID="QE0088"/> prilikom prijenosa sredstava KrakVetu. Nije objašnjeno je li taj <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0089" REF.END="QE0089"/>udio<QUOT.END REF.START="QS0089" CODE="201D" ID="QE0089"/> predstavljao ugovorene troškove prijevoza ili neki drugi iznos.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0063"><NO.P>63.</NO.P><TXT>KrakVet je podnio <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0090" REF.END="QE0090"/>zahtjev za prethodno porezno mišljenje<QUOT.END REF.START="QS0090" CODE="201D" ID="QE0090"/> poljskom poreznom tijelu, koje je odgovorilo da se PDV mora platiti u Poljskoj. Prema KrakVetovu mišljenju, takav odgovor na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0091" REF.END="QE0091"/>zahtjev za prethodno porezno mišljenje<QUOT.END REF.START="QS0091" CODE="201D" ID="QE0091"/> obvezujući je za društvo koje podnosi zahtjev, za poljsko porezno tijelo i za poljske sudove. Na temelju tog zahtjeva i odgovora koji je primio, KrakVet je platio PDV u Poljskoj po stopi od 8 %, umjesto u Mađarskoj po stopi od 27 %.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0064"><NO.P>64.</NO.P><TXT>Tijekom 2013. Nemzeti Adó – és Vámhivatal Kiemelt Adózók Adók Adók Adókazgatósága különös Hatásköri Ellenőrzési Főosztálya (mađarsko porezno tijelo) proveo je porezni nadzor nad KrakVetom za poreznu godinu 2012. te mu je u tom pogledu <DATE ISO="20130814">14. kolovoza 2013.</DATE> dodijelio mađarski porezni broj. Mađarsko porezno tijelo također je provelo s tim povezan nadzor nad transakcijama mađarskih kurirskih društava.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0065"><NO.P>65.</NO.P><TXT>U 2014. godini i poljsko porezno tijelo provelo je porezni nadzor nad KrakVetom za poreznu godinu 2012. Nakon tog nadzora potvrdilo je svoj raniji odgovor na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0092" REF.END="QE0092"/>zahtjev za prethodno porezno mišljenje<QUOT.END REF.START="QS0092" CODE="201D" ID="QE0092"/>. KrakVet je <DATE ISO="20151123">23. studenoga 2015.</DATE> dostavio mađarskom poreznom tijelu neslužbeni prijevod dokumenata koje je primio od poljskog poreznog tijela.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0066"><NO.P>66.</NO.P><TXT>KrakVet je <DATE ISO="20160128">28. siječnja 2016.</DATE> dostavio mađarskom poreznom tijelu i prijepis svojih općih uvjeta te predložio da generalni direktor potvrdi vjerodostojnost te verzije, s obzirom na to da verzija internetske stranice iz 2012. više nije bila dostupna<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0020"><P>Čini se da je mađarsko porezno tijelo, odnosno njegova uprava za informacijske tehnologije (Nemzeti Adó- és Vámhivatal Informatikai Ellenőrzési Főosztályt), započelo potragu za internetskom stranicom u internetskoj arhivi, ali Sud nije obaviješten o rezultatu te pretrage.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0067"><NO.P>67.</NO.P><TXT>Mađarsko porezno tijelo zatražilo je od poljskog poreznog tijela dodatne informacije o KrakVetu. Dobilo je informaciju da je roba bila KrakVetovo vlasništvo u trenutku kada je KBGT u skladištu društva KrakVet pakirao i označavao robu namijenjenu prijevozu.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="11"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0068"><NO.P>68.</NO.P><TXT>Mađarsko porezno tijelo na temelju tih informacija zaključilo je da je tijekom porezne godine 2012. Sprinter izvršio dostave u ime KBGT‑a i za KrakVet u vrijednosti od <FT TYPE="NUMBER">217087988</FT> mađarskih forinti (oko <FT TYPE="DECIMAL">751039,57</FT> eura), s time da se roba zaprimala u središnjem skladištu društva Sprinter u Budimpešti. Isto tako, mađarsko porezno tijelo zaključilo je da je tijekom tog istog razdoblja GLS Hungary u ime društva GLS General Logistics Systems Slovakia s.r.o. pružao usluge dostave paketa u vrijednosti od <FT TYPE="NUMBER">64011046</FT> mađarskih forinti (<FT TYPE="DECIMAL">211453,19</FT> eura), za što mu je plaćena naknada u ime KrakVeta i KBGT‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0069"><NO.P>69.</NO.P><TXT>Mađarsko porezno tijelo <DATE ISO="20160525">25. svibnja 2016.</DATE> obavijestilo je KrakVet o svojim zaključcima. To je društvo <DATE ISO="20160608">8. lipnja 2016.</DATE> podnijelo očitovanje na te zaključke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0070"><NO.P>70.</NO.P><TXT>Mađarsko porezno tijelo <DATE ISO="20160816">16. kolovoza 2016.</DATE> utvrdilo je da je KrakVet premašio količinski prag od <FT TYPE="NUMBER">35000</FT> eura iz članka 34. Direktive o PDV‑u<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0021"><P>Vidjeti točku 14. <HT TYPE="ITALIC">supra</HT>.</P></NOTE> te da je stoga PDV trebao platiti u Mađarskoj, u ukupnom iznosu od <FT TYPE="NUMBER">58910000</FT> mađarskih forinti (oko <FT TYPE="NUMBER">190087</FT> eura)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0022"><P>Za preračunavanje iznosa iz mađarskih forinta u eure primijenjen je srednji tečaj Europske središnje banke od <DATE ISO="20160816">16. kolovoza 2016.</DATE></P></NOTE>. Mađarsko porezno tijelo potom je izreklo kaznu od <FT TYPE="NUMBER">117820000</FT> mađarskih forinti (oko <FT TYPE="NUMBER">380175</FT> eura), kao i kamate u iznosu od <FT TYPE="NUMBER">10535000</FT> mađarskih forinti (oko <FT TYPE="NUMBER">36446</FT> eura) te novčanu kaznu od <FT TYPE="NUMBER">500000</FT> mađarskih forinti (oko 1730 eura) zbog neprijavljivanja PDV‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0071"><NO.P>71.</NO.P><TXT>KrakVet je protiv odluke mađarskog poreznog tijela podnio žalbu Nemzeti Adó- és Vámhivatal Fellebbviteli Igazgatósági (Žalbeni odjel Državnog ureda za poreze i carine, Mađarska; u daljnjem tekstu: Žalbeni odjel). Odlukom od <DATE ISO="20170123">23. siječnja 2017.</DATE> Žalbeni odjel potvrdio je odluku mađarskog poreznog tijela. KrakVet je zatim podnio žalbu Fővárosi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróságu (Upravni i radni sud u Budimpešti), koji je potom Sudu uputio sljedećih pet pitanja.</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0093" REF.END="QE0093"/>1.</NO.P><TXT>Treba li ciljeve [Direktive o PDV‑u], posebno zahtjeve o sprečavanju sukoba nadležnosti između država članica i dvostrukog oporezivanja, navedene u uvodnim izjavama 17. i 62., te [Uredbu o suzbijanju prijevare u području PDV‑a], osobito uvodne izjave 5., 7. i 8. i članke 7., 13. i 28. do 30., tumačiti na način da im se protivi praksa porezne uprave države članice koja dovodi do dvostrukog oporezivanja poreznog obveznika kvalificiranjem transakcije koje se razlikuje od pravnog tumačenja porezne uprave druge države članice u pogledu iste transakcije i istih činjenica i od odgovora na zahtjev za prethodno porezno mišljenje koje je na temelju tog tumačenja ta uprava donijela, kao i od zaključka do kojeg je ta porezna uprava došla tijekom provedbe poreznog nadzora, a kojim se zaključkom potvrđuje i jedno i drugo?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>U slučaju da iz odgovora na prvo pitanje proiziđe da se takva praksa ne protivi pravu Unije, može li porezna uprava države članice, uzimajući u obzir [Direktivu o PDV‑u] i pravo Unije, jednostrano utvrditi poreznu obvezu a da ne uzme u obzir to da je porezna uprava druge države članice već u nekoliko navrata, prvo na zahtjev poreznog obveznika, a zatim u svojim rješenjima na temelju poreznog nadzora, potvrdila da je porezni obveznik postupao zakonito?</TXT><P>Drugim riječima, trebaju li porezne uprave obiju država članica surađivati i postići dogovor s obzirom na načelo porezne neutralnosti i načelo sprečavanja dvostrukog oporezivanja kako bi porezni obveznik morao platiti [PDV] samo u jednoj od tih država?</P></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT>U slučaju da iz odgovora na drugo pitanje proiziđe da porezna uprava jedne države članice može jednostrano mijenjati poreznu kvalifikaciju, treba li odredbe [Direktive o PDV‑u] tumačiti na način da je porezna uprava druge države članice dužna obvezniku PDV‑a vratiti iznos koji je odredila u odgovoru na zahtjev za prethodno porezno mišljenje i koji je uplaćen za razdoblje zaključeno poreznim nadzorom, kako bi se osiguralo sprečavanje dvostrukog oporezivanja i zajamčilo načelo porezne neutralnosti?</TXT></NP></ITEM><?PAGE NO="12"?><ITEM><NP><NO.P>4.</NO.P><TXT>Kako treba tumačiti izraz iz prve rečenice članka 33. stavka 1. [Direktive o PDV‑u], u skladu s kojom prijevoz izvršava <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0094" REF.END="QE0094"/>dobavljač ili netko drugi u njegovo ime<QUOT.END REF.START="QS0094" CODE="2019" ID="QE0094"/>? Uključuje li taj izraz slučaj u kojem porezni obveznik kao prodavatelj na jednoj <HT TYPE="ITALIC">online</HT> platformi za kupnju nudi mogućnost sklapanja ugovora između kupca i društva za logistiku s kojim prodavatelj surađuje za potrebe transakcija drukčijih od prodaje ako kupac može slobodno odabrati i drugog prijevoznika osim predloženog i ako ugovor o prijevozu sklapaju kupac i prijevoznik bez sudjelovanja prodavatelja?</TXT><P>Posebno uzimajući u obzir načelo pravne sigurnosti, je li za potrebe tumačenja važno to da su države članice do 2021. dužne izmijeniti propise kojima se u nacionalno pravo prenosi navedena odredba [Direktive o PDV‑u izmijenjene Direktivom 2017/2455], na način da se članak 33. stavak 1. navedene direktive treba primjenjivati i u slučaju neizravne suradnje pri odabiru prijevoznika?</P></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>5.</NO.P><TXT>Treba li pravo Unije, konkretno [Direktivu o PDV‑u], tumačiti na način da su slučajevi navedeni u nastavku, skupno ili pojedinačno, važni za ispitivanje činjenice postoje li između neovisnih poduzetnika koji obavljaju isporuku, otpremu ili prijevoz robe i poreznog obveznika pravni odnosi kojima se, zaobilaženjem članka 33. [Direktive o PDV‑u] i posljedičnom povredom prava, želi iskoristiti okolnost da je u drugoj državi članici teret PDV‑a niži:</TXT><P><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P>5.1.</NO.P><TXT>društvo za logistiku koje obavlja prijevoz povezano je s poreznim obveznikom i pruža druge usluge koje nisu prijevoz;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>5.2.</NO.P><TXT>istodobno, kupac može u bilo kojem trenutku odbiti opciju koju mu predlaže porezni obveznik – a to je da za prijevoz angažira društvo za logistiku s kojim potonji ima ugovornu obvezu – te povjeriti prijevoz drugom prijevozniku ili osobno preuzeti robu?<QUOT.END REF.START="QS0093" CODE="201D" ID="QE0093"/></TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0072"><NO.P>72.</NO.P><TXT>Pisana očitovanja podnijeli su KrakVet, Češka Republika, Mađarska, Italija, Republika Poljska i Europska komisija. Na raspravi su KrakVet, Irska, Mađarska, Ujedinjena Kraljevina i Komisija iznijeli svoja usmena očitovanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0073"><NO.P>73.</NO.P><TXT>Kao što je to navedeno na početku ovog mišljenja, ograničit ću se na razmatranje četvrtog i petog prethodnog pitanja.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Četvrto i peto prethodno pitanje</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0074"><NO.P>74.</NO.P><TXT>U četvrtom i petom prethodnom pitanju istaknuta su tri pitanja u vezi s tumačenjem članka 33. stavka 1. Direktive o PDV‑u. Prvo, što znači izraz <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0095" REF.END="QE0095"/>roba čiju otpremu ili prijevoz izvršava dobavljač ili netko drugi u njegovo ime<QUOT.END REF.START="QS0095" CODE="201D" ID="QE0095"/> iz članka 33. stavka 1. Direktive o PDV‑u, prije nego što je izmijenjen Direktivom 2017/2455? (To ću nazivati <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0096" REF.END="QE0096"/>izvorna verzija članka 33. stavka 1.<QUOT.END REF.START="QS0096" CODE="201D" ID="QE0096"/>). Drugo, je li izmjenom te odredbe na temelju Direktive 2017/2455, koja je dovela do nove verzije članka 33. stavka 1., izmijenjeno ili samo potvrđeno prethodno pravno stanje? Treće, treba li vrstu transakcije opisanu u odluci kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku smatrati zloporabom s obzirom na <HT TYPE="ITALIC">izvornu</HT> verziju članka 33. stavka 1.?</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0075"><NO.P>75.</NO.P><TXT>Kao prvo, trebam ispitati postoji li ikakva relevantna razlika između pojmova <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0097" REF.END="QE0097"/>otpremljena<QUOT.END REF.START="QS0097" CODE="201D" ID="QE0097"/> i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0098" REF.END="QE0098"/>prevezena<QUOT.END REF.START="QS0098" CODE="201D" ID="QE0098"/>. Jasno je da je zakonodavac Unije odlučio upotrebljavati dva glagola, a ne jedan. Također je jasno da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0099" REF.END="QE0099"/>otprema<QUOT.END REF.START="QS0099" CODE="201D" ID="QE0099"/> robe prethodi njezinu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0100" REF.END="QE0100"/>prijevozu<QUOT.END REF.START="QS0100" CODE="201D" ID="QE0100"/>. To je, međutim, točka u kojoj se, barem u izvornoj verziji članka 33. stavka 1., gubi jasnoća<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0023"><P>Ističem, s blagim žaljenjem, da se izmjene uvedene člankom 2. Direktive 2017/2455 ne bave tim pitanjem.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="13"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0076"><NO.P>76.</NO.P><TXT>Prema vrlo širokom tumačenju, <HT TYPE="ITALIC">svaka</HT> radnja <HT TYPE="ITALIC">koju je dobavljač</HT> poduzeo kako bi započeo postupak dopremanja robe koju je naručio kupac u drugoj državi članici na njezino odredište (u daljnjem tekstu: otprema robe) bila bi dovoljna za primjenu članka 33. stavka 1. Uključuje li to i predaju pošiljke pošti? Što je sa zaprimanjem telefonskog poziva od prijevoznika kojeg je odabrao kupac i davanjem uputa da ode na određenu adresu u određeno vrijeme kako bi preuzeo pošiljku? Čini se malo vjerojatnim da je zamišljeno tako široko tumačenje članka 33. stavka 1. Takvo tumačenje izazvalo bi pomutnju, s obzirom na to da se u <HT TYPE="ITALIC">općem pravilu</HT> iz članka 32. upotrebljavaju iste riječi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0101" REF.END="QE0101"/>koju dobavljač […] otprema<QUOT.END REF.START="QS0101" CODE="201D" ID="QE0101"/> (vidjeti točke 80. do 82. u nastavku). Ali gdje treba podvući crtu?</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0077"><NO.P>77.</NO.P><TXT>Smatram da bi se prijenosom zdravorazumskog pristupa u pravni jezik došlo do sljedećeg: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0102" REF.END="QE0102"/>Otpremu robe <HT TYPE="ITALIC">izvršio je dobavljač</HT> ako, na vlastitu inicijativu i po vlastitom izboru, on poduzme većinu ili sve bitne korake potrebne za pripremu robe za prijevoz, organizira preuzimanje robe i početak njezina putovanja te se odrekne posjeda i kontrole nad robom<QUOT.END REF.START="QS0102" CODE="201D" ID="QE0102"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0078"><NO.P>78.</NO.P><TXT>Prijevoz koji <HT TYPE="ITALIC">izvršava dobavljač</HT> možda je manje problematičan, s obzirom na to da je njegov prirodni smisao da dobavljač fizički izvršava radnje prijevoza sâm ili posredstvom svojeg zastupnika ili preko drugog pravnog subjekta koji je u njegovu vlasništvu ili pod njegovom kontrolom.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Roba čiju otpremu ili prijevoz izvršava dobavljač</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0079"><NO.P>79.</NO.P><TXT>Člankom 2. stavkom 1. Direktive o PDV‑u propisano je da se PDV mora platiti u državi članici u kojoj je isporuka izvršena. Roba koja je ondje isporučena stoga podliježe stopama PDV‑a koje se primjenjuju u toj državi članici.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0080"><NO.P>80.</NO.P><TXT>Člankom 32. stavkom 1. utvrđeno je opće pravilo: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0103" REF.END="QE0103"/>U slučaju robe koju <HT TYPE="ITALIC">dobavljač</HT>, <HT TYPE="ITALIC">kupac</HT> ili <HT TYPE="ITALIC">treća osoba</HT> otprema ili prevozi, mjestom isporuke smatra se mjesto gdje je roba smještena u trenutku kad počinje otprema ili prijevoz robe kupcu […]<QUOT.END REF.START="QS0103" CODE="201D" ID="QE0103"/> (moje isticanje). Ne pravi se razlika između različitih sudionika koji bi mogli biti zaduženi za otpremu ili prijevoz.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0081"><NO.P>81.</NO.P><TXT>Međutim, članak 33. stavak 1. sadržava iznimku od tog općeg pravila. Njime se predviđa da se u određenim posebnim okolnostima u kojima <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0104" REF.END="QE0104"/>otpremu ili prijevoz [robe] izvršava <HT TYPE="ITALIC">dobavljač ili netko drugi u njegovo ime</HT><QUOT.END REF.START="QS0104" CODE="201D" ID="QE0104"/> (moje isticanje) između država članica, mjestom isporuke <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0105" REF.END="QE0105"/>smatra […] mjesto gdje je roba smještena u vrijeme kad otprema ili prijevoz robe kupcu završava<QUOT.END REF.START="QS0105" CODE="201D" ID="QE0105"/>. Te posebne okolnosti nastupaju kada se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0106" REF.END="QE0106"/>(a) isporuka robe obavlja […] za poreznog obveznika ili za pravnu osobu koja nije porezni obveznik […] ili za bilo koju drugu osobu koja nije porezni obveznik<QUOT.END REF.START="QS0106" CODE="201D" ID="QE0106"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0082"><NO.P>82.</NO.P><TXT>Vidjet ćemo da se u članku 32. (opće pravilo) i članku 33. (iznimke od njega) upotrebljavaju vrlo slične formulacije kako bi se postigli suprotni rezultati. U članku 32. navodi se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0107" REF.END="QE0107"/>roba koju dobavljač […] otprema ili prevozi […]<QUOT.END REF.START="QS0107" CODE="201D" ID="QE0107"/>. U članku 33. u tu se rečenicu ubacuje dodatna formulacija (ovdje navedena u kurzivu): <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0108" REF.END="QE0108"/>roba čiju otpremu ili prijevoz izvršava dobavljač <HT TYPE="ITALIC">ili netko drugi u njegovo ime</HT> […]<QUOT.END REF.START="QS0108" CODE="201D" ID="QE0108"/>. Kao da članak 32. sadržava (nevidljivu) formulaciju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0109" REF.END="QE0109"/>u ime kupca<QUOT.END REF.START="QS0109" CODE="201D" ID="QE0109"/>. U tom slučaju razlika između tih dviju odredaba postaje očita<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0024"><P>Uvijek je lakše kritizirati tekst koji je sastavio netko drugi nego ga uspješno samostalno napisati. U idealnom bi slučaju vjerojatno izraz <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0110" REF.END="QE0110"/>dobavljač ili netko drugi u njegovo ime<QUOT.END REF.START="QS0110" CODE="201D" ID="QE0110"/> trebalo zamijeniti izrazom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0111" REF.END="QE0111"/>netko drugi u dobavljačevo ime<QUOT.END REF.START="QS0111" CODE="201D" ID="QE0111"/> iz članka 33. stavka 1., čime bi razlika između pravila i iznimke postala savršeno jasna.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="14"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0083"><NO.P>83.</NO.P><TXT>Na temelju toga, čini mi se da se navedena razlika može prikazati na sljedeći način. Ako kupac koji se nalazi u Mađarskoj naruči robu na internetu od društva sa sjedištem u Poljskoj, u načelu nije bitno odlazi li kupac sam u skladište u Poljsku kako bi preuzeo tu robu ili netko drugi (dobavljač ili treća osoba) obavlja logistički posao u njegovo ime. U svim trima slučajevima, <HT TYPE="ITALIC">ako je sve učinjeno u ime kupca</HT>, isporuka se odvija u Poljskoj i PDV se plaća ondje po stopama koje određuju poljska tijela. Međutim, ako su radnje poduzete <HT TYPE="ITALIC">u ime dobavljača</HT>, isporuka se obavlja u mjestu odredišta (Mađarska), a PDV se plaća ondje po stopama koje određuju mađarska tijela.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0084"><NO.P>84.</NO.P><TXT>Člankom 138. stavkom 1. izričito se određuje koje su posljedice u vezi s PDV‑om kada je kupac porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik. U obama slučajevima država članica porijekla dužna je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0112" REF.END="QE0112"/>izuzeti isporuku robe koju otprema ili prevozi na odredište izvan [njezina] teritorija[,] ali unutar Zajednice[,] prodavatelj ili osoba koja stječe robu, ili netko drugi u njegovo ime […]<QUOT.END REF.START="QS0112" CODE="201D" ID="QE0112"/>. (Primijetila sam da ovdje <HT TYPE="ITALIC">nema razlike</HT> između slučajeva u kojima robu otprema ili prevozi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0113" REF.END="QE0113"/>prodavatelj ili netko drugi u njegovo ime<QUOT.END REF.START="QS0113" CODE="201D" ID="QE0113"/> i slučajeva u kojima se te operacije odvijaju u ime <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0114" REF.END="QE0114"/>osobe koja stječe robu<QUOT.END REF.START="QS0114" CODE="201D" ID="QE0114"/>). Budući da se, u skladu s člankom 33., mjestom isporuke smatra mjesto gdje je roba smještena u vrijeme kad otprema ili prijevoz završava, PDV se plaća u državi članici odredišta. Međutim, ne postoji jednakovrijedna jasna izjava u skladu s kojom je država članica porijekla dužna, <HT TYPE="ITALIC">ceteris paribus</HT>, izuzeti isporuku robe unutar Zajednice od plaćanja (svojeg) PDV‑a kada se isporuka obavlja za <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0115" REF.END="QE0115"/><HT TYPE="ITALIC">bilo koju drugu osobu koja nije porezni obveznik</HT><QUOT.END REF.START="QS0115" CODE="201D" ID="QE0115"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0085"><NO.P>85.</NO.P><TXT>U uvodnim izjavama 9. do 11. navodi se da je bilo zamišljeno da se oporezivanje u državi članici odredišta (što je, <HT TYPE="ITALIC">inter alia</HT>, odraženo u člancima 33. i 138.) primjenjuje samo tijekom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0116" REF.END="QE0116"/>prijelaznog razdoblja<QUOT.END REF.START="QS0116" CODE="201D" ID="QE0116"/>. Ti su članci ipak ostali dio zakonodavstva Unije o PDV‑u te se njima, kada se primjenjuju, stavlja naglasak na oporezivanje u mjestu potrošnje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0025"><P>Vidjeti također presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20161208">8. prosinca 2016.</DATE>, <NAME.CASE>A i B</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑453/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:933">EU:C:2016:933</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170629">29. lipnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>L. Č.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑288/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:502">EU:C:2017:502</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, t.19.) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20181108">8. studenoga 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Cartrans Spedition</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑495/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:887">EU:C:2018:887</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0034">34.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Treba istaknuti da se sva tri predmeta odnose na izuzeće od članka 146. stavka 1. Direktive 2006/112 i isporuku <HT TYPE="ITALIC">usluga</HT>.</P></NOTE>. S obzirom na to, treba imati na umu da <HT TYPE="ITALIC">nisu</HT> zamišljeni kao standardna situacija. Opće pravilo koje se primjenjuje na mjesto isporuke kada se roba otprema ili prevozi (bez obzira na to čini li to dobavljač, potrošač ili treća osoba) i dalje ostaje sadržano u članku 32. Direktive o PDV‑u. U skladu s tim pravilom, mjestom isporuke <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0117" REF.END="QE0117"/>smatra se mjesto gdje je roba smještena u trenutku kad počinje otprema ili prijevoz robe kupcu<QUOT.END REF.START="QS0117" CODE="201D" ID="QE0117"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0086"><NO.P>86.</NO.P><TXT>U ovom su slučaju KrakVetovi kupci bili potrošači smješteni u Mađarskoj (odnosno osobe koje nisu porezni obveznici), koji su kupovali na njegovoj internetskoj stranici. KBGT je obavljao prijevoz između skladišta u Poljskoj i mađarske granice. Daljnji prijevoz unutar Mađarske obavljala su mađarska kurirska društva.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0087"><NO.P>87.</NO.P><TXT>Čini mi se utemeljenim pretpostaviti da je KrakVetove kupce ponajprije zanimala kupnja hrane za kućne ljubimce. Usluga prijevoza potrebna da bi se hrana za ljubimce prenijela iz KrakVetova skladišta u Poljskoj do adrese za dostavu kupaca u Mađarskoj bitan je dio transakcije, ali nije vjerojatno da je kao takva predstavljala glavni interes kupaca. Vjerojatno su ključni elementi njihova odabira načina prijevoza bili praktičnost i trošak<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0026"><P>Smatram da je stvarni trošak prijevoza naručene robe od skladišta do potrošača morao značajno premašivati iznose koji su se naplaćivali kupcima koji su odlučili koristiti se uslugama KBGT‑a kao prijevoznika (vidjeti točku 61. <HT TYPE="ITALIC">supra</HT>). Konačno, osim vlastitih troškova KBGT‑a, također su postojali troškovi mađarskih kurirskih društava za dio putovanja koji se odvijao u Mađarskoj, a ne u Poljskoj. Ovaj Sud, nasreću, ne mora istraživati točan gospodarski aspekt transakcije. Dovoljno je reći da je razlika u stopi PDV‑a (8 % u Poljskoj, a 27 % u Mađarskoj) morala imati veliku ulogu u isplativosti poslovanja društava KrakVet i/ili KBGT. Ta okolnost sama po sebi <HT TYPE="ITALIC">ne</HT> znači da je poslovanje bilo prijevarno ili nezakonito.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="15"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0088"><NO.P>88.</NO.P><TXT>S obzirom na navedeno, KrakVet, Italija i Poljska tvrde da bi izvornu verziju članka 33. stavka 1. (odnosno verziju koja je bila na snazi u vrijeme nastanka činjenica i koja je trenutačno na snazi) trebalo tumačiti isključivo na temelju postojećeg teksta<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0027"><P>Presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151217">17. prosinca 2015.</DATE>, <NAME.CASE>WebMindLicenses</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑419/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:832">EU:C:2015:832</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0044">44.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20070329">29. ožujka 2007.</DATE>, <NAME.CASE>Aktiebolaget NN</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑111/05</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2007:195">EU:C:2007:195</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0043">43.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>, kako bi se poštovalo načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0028"><P>Presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131219">19. prosinca 2013.</DATE>, <NAME.CASE>BDV Hungary Trading</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑563/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:854">EU:C:2013:854</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0029">29.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170706">6. srpnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Glencore Agriculture Hungary</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑254/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:522">EU:C:2017:522</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0036">36.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Češka Republika, Irska, Mađarska, Ujedinjena Kraljevina i Komisija iznose da bi članak 33. stavak 1. trebalo tumačiti na način da se već primjenjuje na situaciju u kojoj dobavljač neizravno sudjeluje u organizaciji prijevoza. Tvrde da se tumačenjem koje oni zagovaraju poštuje gospodarska stvarnost<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0029"><P>Presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130620">20. lipnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Newey</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑653/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:409">EU:C:2013:409</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0042">42.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20181122">22. studenoga 2018.</DATE>, <NAME.CASE>MEO ‐ Serviços de Comunicações e Multimédia</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑295/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:942">EU:C:2018:942</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0043">43.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0045">45.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>, s obzirom na to da je mogućnost da u okolnostima poput onih iz ovog predmeta kupac odabere drugog prijevoznika, a ne onoga kojeg mu je na internetskoj stranici predložio dobavljač robe, u najboljem slučaju neizgledna i vjerojatno doista isključivo hipotetska.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0089"><NO.P>89.</NO.P><TXT>Kao što je to već navela u Radnom dokumentu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0030"><P>Vidjeti točku 37. <HT TYPE="ITALIC">supra</HT>.</P></NOTE>, Komisija također upućuje na izjavu u zapisniku sa sastanka Vijeća prilikom donošenja Direktive 91/680, u skladu s kojom se posebni aranžmani za prodaju na daljinu trebaju primjenjivati u svim slučajevima kada otpremu ili prijevoz robe, neizravno ili izravno, izvršava dobavljač ili netko drugi u njegovo ime. (Želim pojasniti da je Direktivom 91/680, jednom u nizu direktiva kojima se izmjenjuje Šesta direktiva o PDV‑u<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0031"><P>Šesta direktiva Vijeća 77/388/EEZ od <DATE ISO="19770517">17. svibnja 1977.</DATE> o usklađivanju zakonodavstava država članica o porezima na promet – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost: jedinstvena osnovica za određivanje poreza (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="145" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="1977">SL 1977., L 145, str. 1</REF.DOC.OJ>.) [neslužbeni prijevod]</P></NOTE>, uveden, <HT TYPE="ITALIC">inter alia</HT>, razrađeni novi članak 28.b (naslovljen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0118" REF.END="QE0118"/>Mjesto transakcije<QUOT.END REF.START="QS0118" CODE="201D" ID="QE0118"/> [neslužbeni prijevod]), koji se sastoji od pet dijelova. Prvim stavkom pod <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0119" REF.END="QE0119"/>A. Mjesto stjecanja robe unutar Zajednice<QUOT.END REF.START="QS0119" CODE="201D" ID="QE0119"/> predviđa se: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0120" REF.END="QE0120"/>1. Mjestom stjecanja robe unutar Zajednice smatra se mjesto gdje je roba smještena u vrijeme kad završava otprema ili prijevoz robe osobi koja stječe robu<QUOT.END REF.START="QS0120" CODE="201D" ID="QE0120"/>. Prvi stavak pod <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0121" REF.END="QE0121"/>B. Mjesto isporuke robe<QUOT.END REF.START="QS0121" CODE="201D" ID="QE0121"/> preteča je izvorne verzije članka 33. stavka 1. Direktive o PDV‑u<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0032"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0122" REF.END="QE0122"/>1. Iznimno od odredaba članka 8. stavka 1. točke (a) i članka 8. stavka 2., mjestom isporuke robe čiju otpremu ili prijevoz izvršava dobavljač ili netko drugi u njegovo ime iz države članice koja nije država članica u kojoj otprema ili prijevoz završava smatra se mjesto gdje je roba smještena u vrijeme kad otprema ili prijevoz kupcu završava, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: Isporuka robe obavlja se za poreznog obveznika koji ima pravo na izuzeće iz druge alineje članka 28a. stavka 1. točke (a), za pravnu osobu koja nije porezni obveznik koja ima pravo na isto izuzeće ili za bilo koju drugu osobu koja nije porezni obveznik […]<QUOT.END REF.START="QS0122" CODE="201D" ID="QE0122"/>. Članak 32. Direktive 2006/112 u bitnome odgovara članku 8. stavku 1. točki (a) Šeste direktive o PDV‑u.</P></NOTE>.).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0090"><NO.P>90.</NO.P><TXT>S obzirom na navedeno, Komisijini argumenti mogu se lako odbiti. Sud je u predmetu Antonissen jasno presudio da se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0123" REF.END="QE0123"/>takva izjava ne može upotrijebiti za tumačenje odredbe sekundarnog zakonodavstva kada se, kao u ovom slučaju, u tekstu predmetne odredbe ne upućuje na sadržaj izjave. Izjava stoga nema nikakav pravni značaj<QUOT.END REF.START="QS0123" CODE="201D" ID="QE0123"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0033"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19910226">26. veljače 1991.</DATE> (<NO.CASE>C‑292/89</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1991:80">EU:C:1991:80</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0018">18.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0091"><NO.P>91.</NO.P><TXT>Bilo je i upućivanja na Smjernice Odbora za PDV, u kojima se navodi da se smatra da je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0124" REF.END="QE0124"/>robu <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0125" REF.END="QE0125"/>otpremio ili prevezao dobavljač ili netko drugi u njegovo ime<QUOT.END REF.START="QS0125" CODE="2019" ID="QE0125"/> u svim slučajevima u kojima dobavljač izravno ili neizravno sudjeluje u prijevozu ili otpremi robe<QUOT.END REF.START="QS0124" CODE="201D" ID="QE0124"/>. Međutim, Odbor za PDV zauzeo je to stajalište tri godine nakon transakcija koje su dovele do ovog predmeta, a u samim Smjernicama izričito se navodi, na dnu svake stranice, da nisu obvezujuće<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0034"><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0126" REF.END="QE0126"/>Smjernice koje donosi Odbor za PDV su tek stajališta savjetodavnog odbora. One ne predstavljaju službeno tumačenje prava Unije i nisu nužno donesene u dogovoru s Europskom komisijom. One ne obvezuju Europsku komisiju niti države članice, koje ih ne moraju slijediti. Ovaj dokument može se reproducirati pod uvjetom da se navede ovo upozorenje.<QUOT.END REF.START="QS0126" CODE="201D" ID="QE0126"/></P></QUOT.S></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="16"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0092"><NO.P>92.</NO.P><TXT>S obzirom na navedeno i primjenjujući uobičajena načela tumačenja teksta izvorne verzije članka 33. stavka 1., ne nalazim nikakav temelj za zaključak, kao što to tvrde Češka Republika, Irska, Mađarska, Ujedinjena Kraljevina i Komisija, da ta odredba obuhvaća i slučajeve u kojima dobavljač, kao odgovor na uputu kupca, <HT TYPE="ITALIC">neizravno</HT> sudjeluje u otpremi ili prijevozu robe osobi koja nije porezni obveznik, a koja se nalazi u drugoj državi članici.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0093"><NO.P>93.</NO.P><TXT>Međutim, Sud je također pozvan da ispita je li izmjenama uvedenima Direktivom 2017/2455, koje su dovele do uvođenja dodatnog četvrtog stavka u članak 14., zajedno s novom verzijom članka 33. stavka 1., prethodno pravno stanje izmijenjeno ili samo potvrđeno. Ako bi se izmjene iz 2017. smatrale samo <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0127" REF.END="QE0127"/>pojašnjenjem<QUOT.END REF.START="QS0127" CODE="201D" ID="QE0127"/> ranijeg pravnog stanja, to bi moglo utjecati na tumačenje koje treba dati sudu koji je uputio zahtjev da ga primijeni u ovom predmetu.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Izmjene Direktive o PDV‑u</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0094"><NO.P>94.</NO.P><TXT>U članku 2. stavku 1. Direktive 2017/2455 navodi se da se u članak 14. Direktive o PDV‑u <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0128" REF.END="QE0128"/>dodaje<QUOT.END REF.START="QS0128" CODE="201D" ID="QE0128"/> novi, četvrti stavak. Tim dodatkom uvedena je <HT TYPE="ITALIC">nova definicija</HT> <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0129" REF.END="QE0129"/>prodaje robe na daljinu unutar Zajednice<QUOT.END REF.START="QS0129" CODE="201D" ID="QE0129"/>. U skladu s tom novom definicijom, pojmom su obuhvaćene određene posebne situacije <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0130" REF.END="QE0130"/>isporuk[e] robe koju otprema ili prevozi dobavljač ili netko drugi za njegov račun, <HT TYPE="ITALIC">među ostalim kada dobavljač neizravno sudjeluje u prijevozu ili otpremi robe</HT>, iz države članice koja nije ona u kojoj otprema ili prijevoz robe kupcu završava<QUOT.END REF.START="QS0130" CODE="201D" ID="QE0130"/> (moje isticanje). Među obuhvaćenim je situacijama i ona u kojoj se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0131" REF.END="QE0131"/>(a) isporuka robe obavlja […] bilo kojoj drugoj osobi koja nije porezni obveznik<QUOT.END REF.START="QS0131" CODE="201D" ID="QE0131"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0095"><NO.P>95.</NO.P><TXT>Ni uvodnim izjavama ni materijalnim odredbama Direktive 2017/2455 dodatno se ne pojašnjava predviđeni doseg (novog) pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0132" REF.END="QE0132"/>neizravnog sudjelovanja<QUOT.END REF.START="QS0132" CODE="201D" ID="QE0132"/> dobavljača ni razlozi koji stoje iza njegova uvođenja. Naime, Komisijina obrazloženja ograničavaju se na neodređena upućivanja na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0133" REF.END="QE0133"/>Smjernice Odbora za PDV<QUOT.END REF.START="QS0133" CODE="201D" ID="QE0133"/>. Međutim, u ovom slučaju treba podsjetiti na to da, dok se u Smjernicama Odbora za PDV od <DATE ISO="20150604">4.</DATE> i <DATE ISO="20150605">5. lipnja 2015.</DATE> u određenoj mjeri obrazlaže što taj odbor smatra <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0134" REF.END="QE0134"/>neizravnim sudjelovanjem<QUOT.END REF.START="QS0134" CODE="201D" ID="QE0134"/> dobavljača<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0035"><P>Vidjeti točke 42. do 44. <HT TYPE="ITALIC">supra</HT>.</P></NOTE>, Radni dokument od <DATE ISO="20150505">5. svibnja 2015.</DATE>, koji je prethodio navedenim smjernicama, ostavio je u potpunosti otvorenim za raspravu pitanje treba li taj pojam tumačiti doslovno ili šire. A pojedinosti iz Smjernica nisu se našle u novom tekstu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0096"><NO.P>96.</NO.P><TXT>Češka Republika uputila je Sud na presudu u predmetu Welmory<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0036"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20141016">16. listopada 2014.</DATE> (<NO.CASE>C‑605/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2298">EU:C:2014:2298</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0045">45.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0046">46.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. U tom je predmetu Sud presudio da iz uvodnih izjava predmetne uredbe proizlazi da je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0135" REF.END="QE0135"/>volja zakonodavca Unije bila pojasniti neke pojmove nužne za utvrđivanje kriterija vezanih za mjesto oporezivih transakcija, uzimajući u obzir sudsku praksu Suda o tom pitanju<QUOT.END REF.START="QS0135" CODE="201D" ID="QE0135"/>, i da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0136" REF.END="QE0136"/>u tom smislu, čak i ako navedena uredba još nije bila na snazi u trenutku nastanka činjenica iz glavnog postupka, svejedno bi je trebalo u obzir<QUOT.END REF.START="QS0136" CODE="201D" ID="QE0136"/>. Međutim, kao što sam to upravo navela, nema jednakovrijedne upute koja bi u ovom slučaju proizlazila iz uvodnih izjava Direktive 2017/2455, a <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0137" REF.END="QE0137"/>sudska praksa Suda o tom pitanju<QUOT.END REF.START="QS0137" CODE="201D" ID="QE0137"/> tek treba nastati, u ovom postupku. (Iz onoga što sam rekla bit će jasno da ne smatram da se izmjenama nužno rješava temeljno pitanje. Međutim, nasreću, ni Sud ni ja ne moramo se ovdje konačno izjasniti o tom pitanju.)</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0097"><NO.P>97.</NO.P><TXT>Slično tomu, Ujedinjena Kraljevina poziva se na predmet Mensing<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0037"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20181129">29. studenoga 2018.</DATE> (<NO.CASE>C‑264/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:968">EU:C:2018:968</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, <REF.DOC.ECR><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:968">EU:C:2018:968</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0024">24.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>, u kojem je Sud presudio da, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0138" REF.END="QE0138"/>u skladu s ustaljenom sudskom praksom, u svrhu tumačenja odredbe prava Unije valja uzeti u obzir ne samo njezin tekst nego i kontekst te ciljeve propisa kojeg je ona dio<QUOT.END REF.START="QS0138" CODE="201D" ID="QE0138"/>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="17"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0098"><NO.P>98.</NO.P><TXT>Naime, to načelo doista sažima ustaljenu sudsku praksu i neosporivo je. Međutim, kada ga primijenimo na predmetnu situaciju, uviđamo da se uvodnim riječima članka 2. stavka 1. Direktive 2017/2455 <HT TYPE="ITALIC">izričito</HT> određuje da se nova definicija iz članka 14. stavka 4. i zamjena postojećeg teksta članka 33. Direktive o PDV‑u novim člankom 33. točkom (a) primjenjuje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0139" REF.END="QE0139"/>s učinkom od <DATE ISO="20210101">1. siječnja 2021.</DATE><QUOT.END REF.START="QS0139" CODE="201D" ID="QE0139"/>, odnosno da se <HT TYPE="ITALIC">njihov pravni učinak odgađa</HT> za dvije godine u odnosu na različite ostale izmjene uvedene tom direktivom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0099"><NO.P>99.</NO.P><TXT>Smatram da je tu namjernu odgodu pravnog učinka nemoguće uskladiti s izjavom u obrazloženju da se prijedlogom samo <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0140" REF.END="QE0140"/>pojašnjava članak 33. stavak 1.<QUOT.END REF.START="QS0140" CODE="201D" ID="QE0140"/>. Ako se prijedlogom samo pojašnjavalo ono što je oduvijek bilo stvarno pravno značenje članka 33. stavka 1., onda nema smisla odgađati njegovu primjenu. Logičan zaključak stoga mora biti da je doista uvedena izmjena te da ona <HT TYPE="ITALIC">ne</HT> predstavlja tumačenje postojećeg teksta, koje je u svakom slučaju trebalo dati.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0100"><NO.P>100.</NO.P><TXT>Važno je također uzeti u obzir da se rasprava iz Radnog dokumenta odvijala tri godine <HT TYPE="ITALIC">nakon</HT> transakcija iz ovog predmeta<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0038"><P>Vidjeti gornju točku 91.</P></NOTE>. Prilikom tumačenja članka 33. stavka 1. Direktive o PDV‑u mora se, naravno, voditi računa o načelu pravne sigurnosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0039"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131219">19. prosinca 2013.</DATE>, <NAME.CASE>BDV Hungary Trading</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑563/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:854">EU:C:2013:854</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0029">29.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. U uvodnim izjavama Direktive 2017/2455 doista se izričito upućuje na to načelo navodom da će se pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0141" REF.END="QE0141"/>dobavljač ili netko drugi u njegovo ime<QUOT.END REF.START="QS0141" CODE="201D" ID="QE0141"/> odrediti Direktivom o PDV‑u tako da uključi i neizravno sudjelovanje potonjega upravo kako bi se osigurala pravna sigurnost. Podrazumijevanje da se riječi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0142" REF.END="QE0142"/>izravno ili neizravno<QUOT.END REF.START="QS0142" CODE="201D" ID="QE0142"/> nalaze u izvornom tekstu članka 33. stavka 1. Direktive o PDV‑u, a da ih ondje nema, izravno se protivi tom načelu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0101"><NO.P>101.</NO.P><TXT>Stoga zaključujem da članak 33. stavak 1. Direktive o PDV‑u treba tumačiti doslovno sve do stupanja na snagu izmjena uvedenih Direktivom 2017/2455 <DATE ISO="20210101">1. siječnja 2021.</DATE> Stoga ga <HT TYPE="ITALIC">ne</HT> treba tumačiti s obzirom na novu definiciju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0143" REF.END="QE0143"/>prodaje robe na daljinu unutar Zajednice<QUOT.END REF.START="QS0143" CODE="201D" ID="QE0143"/>, koja sadržava izraze <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0144" REF.END="QE0144"/>među ostalim kada dobavljač <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0145" REF.END="QE0145"/>neizravno<QUOT.END REF.START="QS0145" CODE="2019" ID="QE0145"/> sudjeluje u prijevozu ili otpremi robe<QUOT.END REF.START="QS0144" CODE="201D" ID="QE0144"/>, ili kao da je već zamijenjen člankom 33. stavkom (a) koji se odnosi na novu definiciju.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Doslovno tumačenje: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0146" REF.END="QE0146"/>roba čiju otpremu ili prijevoz izvršava dobavljač ili netko drugi u njegovo ime<QUOT.END REF.START="QS0146" CODE="201D" ID="QE0146"/></HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0102"><NO.P>102.</NO.P><TXT>Već sam u točkama 76. do 78. predložila radne definicije <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0147" REF.END="QE0147"/>otpreme<QUOT.END REF.START="QS0147" CODE="201D" ID="QE0147"/> koju izvršava dobavljač i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0148" REF.END="QE0148"/>prijevoza<QUOT.END REF.START="QS0148" CODE="201D" ID="QE0148"/> koji izvršava dobavljač. Sad ću im dodati radnu definiciju pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0149" REF.END="QE0149"/>u ime<QUOT.END REF.START="QS0149" CODE="201D" ID="QE0149"/>. Predlažem da se smatra da robu otprema ili prevozi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0150" REF.END="QE0150"/>netko drugi u ime dobavljača<QUOT.END REF.START="QS0150" CODE="201D" ID="QE0150"/> ako dobavljač, a ne kupac, stvarno odlučuje o tome kako će se ta roba otpremiti ili prevoziti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0103"><NO.P>103.</NO.P><TXT>Na nacionalom je sudu, koji jedini može ocijeniti činjenice, da odredi, na temelju činjenica već iznesenih u odluci kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku i svim ostalim materijalima koje mu stranke odluče predočiti, je li robu koja je predmet ovog postupka stvarno <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0151" REF.END="QE0151"/>otpremio i prevezao dobavljač ili netko drugi u njegovo ime<QUOT.END REF.START="QS0151" CODE="201D" ID="QE0151"/>. Pri donošenju zaključka nacionalni sud mora imati na umu da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0152" REF.END="QE0152"/>uzimanje u obzir gospodarske i poslovne stvarnosti čini temeljni kriterij za primjenu zajedničkog sustava PDV‑a<QUOT.END REF.START="QS0152" CODE="201D" ID="QE0152"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0040"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130620">20. lipnja 2013.</DATE> (<NO.CASE>C‑653/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:409">EU:C:2013:409</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0042">42.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0104"><NO.P>104.</NO.P><TXT>U vezi s time čini mi se da su sljedeći (netaksativni) elementi izravno ili neizravno važni: (i.) raspon mogućih opcija prijevoza koje je dobavljač ponudio kupcima na svojoj internetskoj stranici, (ii.) stupanj povezanosti (ako postoji) između dobavljača i društava koja nude svaku od tih opcija, (iii.) pitanje jesu li kupnja robe i nabava usluga prijevoza uređene jednim ugovorom ili zasebnim ugovorima, (iv.) kada je nastala obveza plaćanja robe, (v.) kada je i gdje je došlo do prijenosa vlasništva<?PAGE NO="18"?> i s njime povezanog rizika, (vi.) koji su načini plaćanja robe i korištenih usluga prijevoza bili dostupni. Konačno, nacionalni sud treba odlučiti, na temelju svih materijala kojima raspolaže, je li KrakVet (ili društvo u njegovu vlasništvu ili pod njegovom kontrolom) zapravo donio odluke o otpremi ili prijevozu robe ili su te odluke donijeli KrakVetovi pojedini kupci.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0105"><NO.P>105.</NO.P><TXT>U ovom slučaju sve poznate činjenične okolnosti ne vode u istom smjeru te se i ne zna dovoljno o bitnim elementima ovog slučaja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0041"><P>Vidjeti točke 58. do 62. <HT TYPE="ITALIC">supra</HT>.</P></NOTE>. Napominjem da će samo sadržaj odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku predstavljati činjenična utvrđenja. Ostali materijali koji su predočeni Sudu (u obliku pisanih očitovanja ili usmeno na raspravi) predstavljaju elemente koje bi nacionalni sud možda želio dalje istražiti i ispitati kada mu se ovaj predmet vrati.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0106"><NO.P>106.</NO.P><TXT>Kao prvo, čini se da je KrakVet na svojoj internetskoj stranici ponudio samo jednog mogućeg prijevoznika, ostavljajući potencijalnim kupcima mogućnost da sami organiziraju prijevoz. Pritom nije ponudio poveznice koje bi kupcima omogućile da se obrate nizu mogućih prijevoznika. (Dodajem da iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku u predmetu KrakVet II<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0042"><P>Predmet C‑108/19, KrakVet (KrakVet II), zahtjev za prethodnu odluku koji je podnijela Curtea de Apel București (Žalbeni sud u Bukureštu, Rumunjska), u tijeku.</P></NOTE> proizlazi da su u tom slučaju na internetskoj stranici <HT TYPE="ITALIC">bili</HT> ponuđeni različiti prijevoznici te da su kupci sklapali zasebne ugovore vezane za samu robu i njezin prijevoz). KrakVet sâm nije nudio usluge prijevoza. Kao drugo, vlasnik društva KrakVet i vlasnik društva KBGT su braća<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0043"><P>U tom pogledu ističem da se člankom 80. stavkom 1. Direktive 2006/112 omogućuje uzimanje u obzir bliskih obiteljskih veza kako bi se osiguralo da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0153" REF.END="QE0153"/>oporezivi iznos bude tržišna vrijednost<QUOT.END REF.START="QS0153" CODE="201D" ID="QE0153"/>.</P></NOTE>, pa stoga između tih dvaju društava postoje bliske obiteljske veze. Kao treće, čini se da su možda postojali zasebni ugovori kojima se uređivala kupnja robe i pružanje usluga prijevoza. Kao četvrto, nisu utvrđene činjenice na temelju kojih bi se precizno utvrdilo kada je nastala obveza plaćanja robe. Kao peto, isto vrijedi i za pitanje kada je (i gdje) došlo do prijenosa vlasništva robe i rizika oštećenja robe ili njezine djelomične ili potpune propasti s dobavljača na kupca. (Zaustavit ću se kako bih istaknula da je KrakVet na raspravi izjavio da su njegovi proizvodi prodani <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0154" REF.END="QE0154"/><HT TYPE="ITALIC">ex works</HT><QUOT.END REF.START="QS0154" CODE="201D" ID="QE0154"/> (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0155" REF.END="QE0155"/>franko tvornica<QUOT.END REF.START="QS0155" CODE="201D" ID="QE0155"/>). Stoga, ako bi otpremljeni proizvodi putem bili oštećeni, uništeni, izgubljeni ili ukradeni, kupac bi ih i dalje morao platiti.) Kao šesto, čini se da su, u slučajevima kada je robu prevozio KBGT, kupci KrakVetu unaprijed plaćali i za robu i za prijevoz, a to je plaćanje zatim predmetno mađarsko kurirsko društvo prebacivalo na račun u banci CIB na ime vlasnika KBGT‑a te su ga potom KrakVet i KBGT dijelili. Dok je za kupnju u iznosu manjem od 8990 mađarskih forinti prijevoz uz pomoć KBGT‑a stajao 1600 mađarskih forinti, iznad tog praga prijevoz uz pomoć KBGT‑a bio je dostupan za 70 mađarskih forinti (iznos koji je tako nizak da je isključivo simboličan), a to je financirao KrakVet dajući popust od 1530 mađarskih forinti na cijenu kupljene robe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0107"><NO.P>107.</NO.P><TXT>Na temelju tih elemenata i svih drugih materijala koji su mu predočeni, sud koji je uputio zahtjev morat će odlučiti o pitanju je li odluke o otpremi ili prijevozu robe u stvarnosti donosio KrakVet (ili društvo u njegovu vlasništvu ili pod njegovom kontrolom) ili KrakVetovi pojedinačni mađarski kupci.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0108"><NO.P>108.</NO.P><TXT>Predlažem Sudu da na četvrto prethodno pitanje odgovori na sljedeći način:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0156" REF.END="QE0156"/>Članak 33. stavak 1. Direktive o PDV‑u treba tumačiti na način da se odnosi samo na situacije u kojima otpremu ili prijevoz robe izvršava dobavljač ili netko drugi u njegovo ime. Ne odnosi se na situacije u kojima dobavljač samo neizravno sudjeluje u otpremi ili prijevozu robe.</P><P>Ako dobavljač, na vlastitu inicijativu i po vlastitom izboru, poduzme većinu ili sve bitne korake potrebne za pripremu robe za prijevoz, organizira preuzimanje robe i početak putovanja te se odrekne posjeda i kontrole nad robom, <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0157" REF.END="QE0157"/>otpremu<QUOT.END REF.START="QS0157" CODE="2019" ID="QE0157"/> robe izvršio je dobavljač.</P><?PAGE NO="19"?><P>Ako dobavljač sam ili posredstvom svojeg zastupnika fizički obavi radnje prijevoza ili to čini pravni subjekt koji je u njegovu vlasništvu ili pod njegovom kontrolom, tada je <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0158" REF.END="QE0158"/>prijevoz<QUOT.END REF.START="QS0158" CODE="2019" ID="QE0158"/> robe izvršio dobavljač.</P><P>Otpremu ili prijevoz robe izvršio je <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0159" REF.END="QE0159"/>netko drugi u dobavljačevo ime<QUOT.END REF.START="QS0159" CODE="2019" ID="QE0159"/> ako dobavljač, a ne kupac, stvarno donese odluku o tome kako će se ta roba otpremiti ili prevesti.<QUOT.END REF.START="QS0156" CODE="201D" ID="QE0156"/></P></QUOT.S></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Zloporaba</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0109"><NO.P>109.</NO.P><TXT>Svojim petim pitanjem sud koji je uputio zahtjev ističe dva činjenična elementa u predmetu koji se pred njim vodi: (1.) da je KBGT <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0160" REF.END="QE0160"/>povezan<QUOT.END REF.START="QS0160" CODE="201D" ID="QE0160"/> s KrakVetom (smatram da se sud koji je uputio zahtjev poziva na činjenicu da su vlasnici dvaju društava braća) i da pruža druge usluge koje su neovisne o prijevozu (koliko shvaćam, riječ je o pakiranju robe za otpremu), ali da (2.) kupac može izabrati druge opcije prijevoza robe koju kupuje. Sud koji je uputio zahtjev pita se jesu li te dvije specifične činjenice relevantne za utvrđivanje predstavlja li KrakVetovo postupanje zloporabu u smislu prava Unije u području PDV‑a, čime se opravdava izricanje strogih novčanih kazni tom društvu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0110"><NO.P>110.</NO.P><TXT>U slučaju da sud koji je uputio zahtjev zaključi da je otpremu i/ili prijevoz izvršavao netko drugi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0161" REF.END="QE0161"/>u ime<QUOT.END REF.START="QS0161" CODE="201D" ID="QE0161"/> dobavljača, odnosno KrakVeta, a ne u ime pojedinačnog kupca, tada je doista na njemu da ispita treba li plaćanje PDV‑a u državi članici podrijetla (Poljska), a ne u državi članici odredišta (Mađarska), smatrati ne samo pogrešnim nego i zloporabom. Podsjećam na to da je Sud u predmetu Part Service<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0044"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20080221">21. veljače 2008.</DATE>, <NAME.CASE>Part Service</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑425/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:108">EU:C:2008:108</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0063">63.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE> obrazložio da je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0162" REF.END="QE0162"/>na nacionalnom sudu da odluči, s obzirom na odluku o tumačenju prava Zajednice danu u ovoj presudi, može li se radi primjene PDV‑a smatrati da transakcije poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku predstavljaju zloporabu<QUOT.END REF.START="QS0162" CODE="201D" ID="QE0162"/>. Stoga mi se čini da je za odgovor na peto pitanje potrebno šire razmotriti okolnosti ovog slučaja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0111"><NO.P>111.</NO.P><TXT>Kao što ću to pojasniti u nastavku, u ovom slučaju ključan je element činjenica da je KrakVet zatražio <HT TYPE="ITALIC">smjernice od nadležnih poljskih tijela</HT> u obliku <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0163" REF.END="QE0163"/>zahtjeva za prethodno porezno mišljenje<QUOT.END REF.START="QS0163" CODE="201D" ID="QE0163"/> o tome mora li se PDV platiti u državi članici podrijetla ili u državi članici odredišta<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0045"><P>Vidjeti točke 63. i 65. <HT TYPE="ITALIC">supra</HT>.</P></NOTE>. U postupku pred ovim Sudom nitko nije osporio KrakVetovu tvrdnju da je odgovor na taj zahtjev pravno obvezujući i za KrakVet i za poljska tijela nadležna za PDV. Nadležna poljska tijela obavijestila su KrakVet da se PDV plaća u Poljskoj, odnosno da se primjenjuje opće pravilo iz članka 32. Direktive o PDV‑u, a ne izuzeće iz njezina članka 33. Nesporno je da je KrakVet propisno obračunavao i plaćao PDV u Poljskoj tijekom relevantnog razdoblja. Poljska su tijela u 2014. provela nadzor nad KrakVetom. Time su potvrdila odgovor koja su prethodno dala tom društvu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0112"><NO.P>112.</NO.P><TXT>KrakVet i Poljska tvrde, navodeći presudu u predmetu WebMindLicenses<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0046"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151217">17. prosinca 2015.</DATE> (<NO.CASE>C‑419/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:832">EU:C:2015:832</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0040">40.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>, da porezni obveznik ima pravo iskoristiti razlike između nacionalnih stopa PDV‑a. Ističu da su porezni obveznici općenito slobodni izabrati organizacijske strukture i transakcijske modalitete za koje smatraju da najbolje odgovaraju njihovim gospodarskim djelatnostima i ograničenju njihova poreznog opterećenja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0047"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20101222">22. prosinca 2010.</DATE>, <NAME.CASE>RBS Deutschland Holdings</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑277/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:810">EU:C:2010:810</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0053">53.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Vidjeti također mišljenje nezavisnog odvjetnika Bobeka u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>SEB bankas</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑532/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:1019">EU:C:2017:1019</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, u kojem moj kolega navodi da su nadležna porezna tijela u svakom pojedinom slučaju dužna postići pravičnu ravnotežu između potrebe za ujednačenom primjenom prava i konkretnih okolnosti odnosnog slučaja koje su poreznom obvezniku možda stvorile legitimna očekivanja (točke 83. i 84. njegova mišljenja).</P></NOTE> kao i izabrati poslovne strukture koje smatraju najprikladnijima za svoje djelatnosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0048"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20101222">22. prosinca 2010.</DATE>, <NAME.CASE>RBS Deutschland Holdings</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑277/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:810">EU:C:2010:810</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0053">53.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i mišljenje nezavisnog odvjetnika Bobeka u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>SEB bankas</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑532/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:1019">EU:C:2017:1019</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0083">83.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="20"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0113"><NO.P>113.</NO.P><TXT>Italija tvrdi da porezni obveznici nemaju pravo pozivati se na odredbe prava Unije s ciljem zloporabe<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0049"><P>Uz navođenje presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19980512">12. svibnja 1998.</DATE>, <NAME.CASE>Kefalas i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑367/96</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1998:222">EU:C:1998:222</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0020">20.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20000323">23. ožujka 2000.</DATE>, <NAME.CASE>Diamantis</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑373/97</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2000:150">EU:C:2000:150</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20050303">3. ožujka 2005.</DATE>, <NAME.CASE>Fini H</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑32/03</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2005:128">EU:C:2005:128</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>, dok Češka Republika, Irska, Mađarska i Komisija tvrde da KrakVetova poslovna praksa predstavlja zloporabu jer se njome želi iskoristiti razlika između stopa PDV‑a u državama članicama, čime se narušava tržišno natjecanje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0050"><P>Uz navođenje presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20060221">21. veljače 2006.</DATE>, <NAME.CASE>Halifax</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑255/02</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2006:121">EU:C:2006:121</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0074">74.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151217">17. prosinca 2015.</DATE>, <NAME.CASE>WebMindLicenses</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑419/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:832">EU:C:2015:832</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0035">35.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0036">36.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20171122">22. studenoga 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Cussens</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑251/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:881">EU:C:2017:881</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Ujedinjena Kraljevina nije se izjasnila o tom pitanju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0114"><NO.P>114.</NO.P><TXT>Podsjećam na to da je u predmetu Halifax<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0051"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20060221">21. veljače 2006.</DATE>, <NAME.CASE>Halifax i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑255/02</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2006:121">EU:C:2006:121</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0073">73.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0075">75.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE> Sud pojasnio da, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0164" REF.END="QE0164"/>kad porezni obveznik ima mogućnost izbora između dviju transakcija, [D]irektivom [o PDV‑u] ne zahtijeva se od njega da odabere onu koja pretpostavlja plaćanje najvišeg iznosa PDV‑a. Suprotno tomu, kao što je to nezavisni odvjetnik primijetio u točki 85. svojeg mišljenja, porezni obveznici mogu svoju djelatnost urediti na način koji ograničava njihove porezne obveze<QUOT.END REF.START="QS0164" CODE="201D" ID="QE0164"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0052"><P>Mišljenje nezavisnog odvjetnika Poiaresa Madura u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Halifax i dr.</NAME.CASE> (spojeni predmeti <NO.CASE>C‑255/02, C‑419/02 i C‑223/03</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2005:200">EU:C:2005:200</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Stoga <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0165" REF.END="QE0165"/>utvrđenje zloporabe u području PDV‑a zahtijeva, s jedne strane, da rezultat predmetnih transakcija, unatoč formalnoj primjeni uvjeta koji su predviđeni relevantnim odredbama Direktive [o PDV‑u] i nacionalnog zakonodavstva kojim se ona prenosi, <HT TYPE="ITALIC">bude ostvarenje porezne prednosti koja je u suprotnosti s ciljem koji se želi ostvariti tim odredbama</HT><QUOT.END REF.START="QS0165" CODE="201D" ID="QE0165"/>. S druge strane, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0166" REF.END="QE0166"/>iz svih objektivnih elemenata proizlazi da je <HT TYPE="ITALIC">osnovni cilj predmetnih transakcija ograničen samo na ostvarenje te porezne prednosti</HT><QUOT.END REF.START="QS0166" CODE="201D" ID="QE0166"/> (moje isticanje). Ti su uvjeti (u daljnjem tekstu: kriteriji iz presude Halifax) kumulativni<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0053"><P>O tim su se kriterijima vodile brojne akademske rasprave. Vidjeti Vanistendael, F., <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0167" REF.END="QE0167"/>Halifax and Cadbury Schweppes: one single European theory of abuse in tax law?<QUOT.END REF.START="QS0167" CODE="201D" ID="QE0167"/>, <HT TYPE="ITALIC">EC Tax Review</HT>, sv. 15., 2006., iz. G, str. 192.‑195.; Pistone, P., <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0168" REF.END="QE0168"/>Abuse of Law in the Context of Indirect Taxation: From (before) Emsland‑stärke 1 to Halifax (and beyond)<QUOT.END REF.START="QS0168" CODE="201D" ID="QE0168"/>, Prohibition of abuse of Law: A new German principle of EU Law?, prvo izdanje, 2011., Hart Publishing, Studies of the Oxford Institute of European and Comparative Studies, Oxford; De la Feria, R., <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0169" REF.END="QE0169"/>Giving themselves extra VAT? The ECJ ruling in Halifax<QUOT.END REF.START="QS0169" CODE="201D" ID="QE0169"/>, <HT TYPE="ITALIC">British Tax Review</HT>, iz. 2., 2006., str. 119.‑123.; De la Feria, R., <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0170" REF.END="QE0170"/>Prohibition of abuse of (community) law: the creation of a new general principle of EC law through tax<QUOT.END REF.START="QS0170" CODE="201D" ID="QE0170"/>, <HT TYPE="ITALIC">Common Market Law Review</HT>, sv. 45., 2008., iz. 2., str. 395.‑441.</P></NOTE>. U presudi u predmetu Part Service<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0054"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20080221">21. veljače 2008.</DATE> (<NO.CASE>C‑425/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:108">EU:C:2008:108</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0045">45.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE> Sud je obrazložio da se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0171" REF.END="QE0171"/>zloporaba može utvrditi kada je ostvarivanje porezne prednosti <HT TYPE="ITALIC">osnovni cilj</HT> predmetne transakcije ili predmetnih transakcija<QUOT.END REF.START="QS0171" CODE="201D" ID="QE0171"/> (moje isticanje). Ta je sudska praksa također navedena u Radnom dokumentu Odbora za PDV.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0115"><NO.P>115.</NO.P><TXT>U ovom je slučaju jasno da je prodaja hrane za kućne ljubimce osnovna transakcija. To je KrakVetova djelatnost i to je ono što njegovi kupci žele kupiti. Nabava usluga prijevoza potrebnih za dopremanje hrane za kućne ljubimce iz KrakVetova skladišta u Poljskoj na kupčevu adresu dostave u Mađarskoj sporedna je (ili pomoćna) u odnosu na tu glavnu transakciju. Ove okolnosti stoga ne nalikuju potpuno umjetnom dogovoru posredstvom kojeg društvo uređuje svoju djelatnost isključivo radi smanjenja porezne obveze, što je klasičan primjer zloporabe PDV‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0116"><NO.P>116.</NO.P><TXT>Jasno je, međutim, da je KrakVet stekao značajnu financijsku prednost na temelju razlike između stopa PDV‑a u Poljskoj (8 %) i Mađarskoj (27 %). To je tako neovisno o tome ostvaruje li se prednost u obliku povećane dobiti ili povećanog tržišnog udjela koji proizlazi iz mogućnosti ponude nižih cijena krajnjem potrošaču.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0117"><NO.P>117.</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Pretpostavljam</HT> da će u nastavku, kada se ova stvar vrati sudu koji je uputio zahtjev, taj sud zaključiti da su predmetne transakcije obuhvaćene člankom 33. Direktive o PDV‑u, a ne njezinim člankom 32.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0118"><NO.P>118.</NO.P><TXT>U tom bi se slučaju PDV na te transakcije, vrijednost kojih je bila znatno veća od količinskog praga iz članka 34., morao platiti u Mađarskoj. U tom bi slučaju proizišlo da je porezni obveznik (KrakVet) počinio pogrešku koja se tiče prava, kao što su to učinila i poljska tijela nadležna za PDV u odgovoru koji su dala na njegov zahtjev za prethodno porezno mišljenje.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="21"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0119"><NO.P>119.</NO.P><TXT>Prvo i drugo prethodno pitanje odnose se na to obvezuje li državu članicu odredišta procjena PDV‑a države članice podrijetla. Čini mi se da je država članica podrijetla prilikom davanja takve procjene nužno, možda implicitno, morala usputno ispitati jesu li predloženi dogovori predstavljali zloporabu i da je zaključeno da <HT TYPE="ITALIC">nisu</HT>, nego da su zakonito obuhvaćeni člankom 32. Direktive o PDV‑u. Budući da je ovo mišljenje ograničeno na razmatranje četvrtog i petog prethodnog pitanja, odgovore na prvo i drugo pitanje ostavljam otvorenima. U nastavku polazim od činjenice da država članica odredišta <HT TYPE="ITALIC">može</HT> slobodno procijeniti hoće li predmetno postupanje sankcionirati kao zloporabu prava u smislu kriterija iz presude Halifax.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0120"><NO.P>120.</NO.P><TXT>Započinjem isticanjem da Uredba o suzbijanju prijevare u području PDV‑a ne sadržava odredbe o odgovorima na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0172" REF.END="QE0172"/>zahtjeve za prethodno porezno mišljenje<QUOT.END REF.START="QS0172" CODE="201D" ID="QE0172"/> dobavljačâ. Također, ne daje odgovor ni na pitanje na koji bi način porezna tijela jedne države članice trebala uzimati u obzir takve obvezujuće odgovore poreznih tijela druge države članice ili ishod nadzorâ koje su provela ta porezna tijela.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0121"><NO.P>121.</NO.P><TXT>Međutim, u toj se uredbi u više navrata ističe važnost suradnje između poreznih tijela država članica. Ta suradnja, koja se smatra bitnom za pravilnu primjenu zakonodavstva u području PDV‑a i izbjegavanje prijevare, proizlazi, <HT TYPE="ITALIC">inter alia</HT>, iz uvodnih izjava 7. i 13., iz članka 1. stavka 1. (u kojem se utvrđuje opće područje suradnje), članka 7. stavka 3. (kojim se državi članici odredišta omogućuje da zatraži od države članice podrijetla da pokrene <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0173" REF.END="QE0173"/>istražne radnje<QUOT.END REF.START="QS0173" CODE="201D" ID="QE0173"/>), članka 13. stavka 1. (koji obvezuje državu članicu podrijetla da dostavi informacije bez prethodnog zahtjeva) i iz pravila o zajedničkom nadzoru iz članaka 29. i 30. Stoga se Uredba o suzbijanju prijevare u području PDV‑a može smatrati praktičnom provedbom dužnosti lojalne suradnje iz članka 4. stavka 3. UEU‑a, u kojem je navedeno: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0174" REF.END="QE0174"/>države članice međusobno si pomažu pri obavljanju zadaća koje proizlaze iz Ugovorâ<QUOT.END REF.START="QS0174" CODE="201D" ID="QE0174"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0055"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151217">17. prosinca 2015.</DATE>, <NAME.CASE>WebMindLicenses</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑419/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:832">EU:C:2015:832</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0122"><NO.P>122.</NO.P><TXT>Čini mi se da bi bilo upravo suprotno tom načelu kada bi nadležna tijela druge države članice mogla, <HT TYPE="ITALIC">pored</HT> primjene svih dopuštenih ispravaka u području PDV‑a koji se mora platiti i pripadajućih dospjelih kamata, strogo kažnjavati kao zloporabu pravâ (u smislu kriterija iz presude Halifax) samo postupanje koje je bilo izričito potvrđeno kao zakonito u okviru pravno obvezujuće procjene njihovih kolega iz države članice u kojoj je porezni obveznik registriran za potrebe PDV‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0123"><NO.P>123.</NO.P><TXT>Također imam ozbiljne sumnje u pogledu usklađenosti takvog rezultata s načelom zaštite legitimnih očekivanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0124"><NO.P>124.</NO.P><TXT>U predmetu Kreuzmayr<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0056"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180221">21. veljače 2018.</DATE> (<NO.CASE>C‑628/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:84">EU:C:2018:84</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0046">46.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE> Sud je presudio da načelo zaštite legitimnih očekivanja <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0175" REF.END="QE0175"/>obuhvaća svakog pojedinca kod kojeg je upravno tijelo stvorilo legitimna očekivanja utemeljena na preciznim jamstvima koja mu je ono pružilo<QUOT.END REF.START="QS0175" CODE="201D" ID="QE0175"/>. Prema mojem mišljenju, odgovor na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0176" REF.END="QE0176"/>zahtjev za prethodno porezno mišljenje<QUOT.END REF.START="QS0176" CODE="201D" ID="QE0176"/>, koji je usto pravno obvezujući kako za poreznog obveznika tako i za nadležna tijela, predstavlja upravo takvo jamstvo.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0125"><NO.P>125.</NO.P><TXT>Istodobno ističem da KrakVet <HT TYPE="ITALIC">nije</HT> mogao imati legitimna očekivanja da će odgovor na njegov zahtjev za prethodno porezno mišljenje upućen poljskim tijelima nadležnima za PDV predstavljati neosporivo i pravilno utvrđenje stvarnog pravnog položaja. Uvijek je postojala mogućnost da nadležna tijela druge države članice zauzmu drukčije stajalište i da se, kao što se to u ovom slučaju doista dogodilo, u vezi s predmetom pokrene spor pred nacionalnim sudovima te da se od Suda zatraži mjerodavna odluka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0126"><NO.P>126.</NO.P><TXT>Međutim, čini mi se da je KrakVet imao pravo pretpostaviti da, ako obavlja svoju djelatnost u skladu s prijedlogom koji je predočio tim tijelima u svojem zahtjevu, neće biti izložen riziku od strogih kazni za zloporabu prava ako se u konačnici pokaže da je pravno obvezujući odgovor bio pravno pogrešan.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="22"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0127"><NO.P>127.</NO.P><TXT><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0177" REF.END="QE0177"/>Zloporaba pravâ<QUOT.END REF.START="QS0177" CODE="201D" ID="QE0177"/> je ozbiljna stvar. Ako se dokaže, opravdano se strogo kažnjava. Ne smije se obezvređivati i iskrivljavati proširenjem njezine primjene na situaciju u kojoj je porezni obveznik oprezno zatražio smjernice za pravilnu kvalifikaciju svojeg predloženog postupanja za potrebe PDV‑a, i to ne od privatnog poslovnog savjetnika, već od nadležnih tijela države članice u kojoj je registriran za potrebe PDV‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0128"><NO.P>128.</NO.P><TXT>U slučaju da se Sud o tome načelno ne složi sa mnom, dodajem sljedeća dva komentara.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0129"><NO.P>129.</NO.P><TXT>Kao prvo, čini mi se da bi nadležna tijela države članice odredišta (Mađarske) KrakVetu morala bila dužna dati barem detaljno obrazloženje zašto su, <HT TYPE="ITALIC">unatoč</HT> odgovoru koji je KrakVet zaprimio na svoj zahtjev za prethodno porezno mišljenje upućen poljskom tijelu nadležnom za PDV, smatrala da njegovo postupanje u koje se upustio na temelju tog odgovora predstavlja zloporabu pravâ<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0057"><P>Vidjeti, <HT TYPE="ITALIC">inter alia</HT>, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20171109">9. studenoga 2017.</DATE>, <NAME.CASE>LS Customs Services</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑46/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:839">EU:C:2017:839</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, u kojoj je Sud presudio da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0178" REF.END="QE0178"/>posebnu važnost ima obveza obrazlaganja odluka koje su donijela nacionalna tijela, zato što ona omogućuje njihovu adresatu da može braniti svoja prava u najboljim mogućim uvjetima i da pri potpunom poznavanju predmeta može odlučiti je li protiv odluke svrhovito podnositi pravno sredstvo. Ona je nužna i kako bi se sudovima omogućila provedba nadzora zakonitosti tih odluka.<QUOT.END REF.START="QS0178" CODE="201D" ID="QE0178"/> (t. 40.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0130"><NO.P>130.</NO.P><TXT>Kao drugo, podsjećam na to da je u predmetu Farkas<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0058"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170426">26. travnja 2017.</DATE> (<NO.CASE>C‑564/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:302">EU:C:2017:302</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0059">59.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE> Sud presudio da su, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0179" REF.END="QE0179"/>u nedostatku usklađenosti zakonodavstva Unije u području sankcija primjenjivih na slučajeve neispunjenja uvjeta iz režima uvedenog […] zakonodavstvom [o PDV‑u], države članice i dalje nadležne odabrati sankcije koje smatraju primjerenima. Ipak, one su dužne izvršavati svoju nadležnost poštujući pravo Unije i njegova opća načela te, sukladno tomu, i načelo proporcionalnosti<QUOT.END REF.START="QS0179" CODE="201D" ID="QE0179"/>. Iz toga slijedi da činjenica da je KrakVet postupao oslanjajući se na odgovor poljskih tijela nadležnih za PDV na svoj <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0180" REF.END="QE0180"/>zahtjev za prethodno porezno mišljenje<QUOT.END REF.START="QS0180" CODE="201D" ID="QE0180"/> predstavlja čimbenik relevantan za utvrđenje trebaju li KrakVetu mađarska porezna tijela uopće izreći sankciju i, u slučaju potvrdnog odgovora, koja je primjerena visina te sankcije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0131"><NO.P>131.</NO.P><TXT>Stoga predlažem Sudu da na peto prethodno pitanje odgovori na sljedeći način:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0181" REF.END="QE0181"/>Kada porezni obveznik na pitanje upućeno nadležnim tijelima u državi članici u kojoj je registriran za potrebe PDV‑a o tome koja je pravilna pravna kvalifikacija namjeravanog postupanja za potrebe PDV‑a (uz detaljno iznošenje aranžmana koje predlaže uvesti) dobije odgovor koji je pravno obvezujući za njega i za ta porezna tijela te kada potom posluje strogo u skladu sa svojim zahtjevom (što nacionalni sud treba provjeriti), nadležna tijela u drugoj državi članici, u skladu s načelom lojalne suradnje iz članka 4. stavka 3. UEU‑a i s načelom zaštite legitimnih očekivanja, ne smiju njegovo djelovanje smatrati zloporabom pravâ u smislu testa iz predmeta C‑255/02, Halifax i, u skladu s time, takvo postupanje ne smiju sankcionirati.<QUOT.END REF.START="QS0181" CODE="201D" ID="QE0181"/></P></QUOT.S></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Zaključak</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0132"><NO.P>132.</NO.P><TXT>Ne dovodeći u pitanje odgovore Suda na prvo, drugo i treće prethodno pitanje koje je uputio Fővárosi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság (Upravni i radni sud u Budimpešti, Mađarska), predlažem Sudu da na četvrto i peto prethodno pitanje odgovori na sljedeći način:</TXT><P>Četvrto pitanje:</P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0182" REF.END="QE0182"/>Članak 33. stavak 1. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od <DATE ISO="20061128">28. studenoga 2006.</DATE> o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti na način da se odnosi samo na situacije u kojima otpremu ili prijevoz robe izvršava dobavljač ili netko drugi u njegovo ime. Ne odnosi se na situacije u kojima dobavljač samo neizravno sudjeluje u otpremi ili prijevozu robe.</P><?PAGE NO="23"?><P>Ako dobavljač, na vlastitu inicijativu i po vlastitom izboru, poduzme većinu ili sve bitne korake potrebne za pripremu robe za prijevoz, organizira preuzimanje robe i početak putovanja te se odrekne posjeda i kontrole nad robom, <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0183" REF.END="QE0183"/>otpremu<QUOT.END REF.START="QS0183" CODE="2019" ID="QE0183"/> robe izvršio je dobavljač.</P><P>Ako dobavljač sam ili posredstvom svojeg zastupnika fizički obavi radnje prijevoza ili to čini pravni subjekt koji je u njegovu vlasništvu ili pod njegovom kontrolom, tada je <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0184" REF.END="QE0184"/>prijevoz<QUOT.END REF.START="QS0184" CODE="2019" ID="QE0184"/> robe izvršio dobavljač.</P><P>Otpremu ili prijevoz robe izvršio je <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0185" REF.END="QE0185"/>netko drugi u dobavljačevo ime<QUOT.END REF.START="QS0185" CODE="2019" ID="QE0185"/> ako dobavljač, a ne kupac, stvarno donese odluku o tome kako će se ta roba otpremiti ili prevesti.<QUOT.END REF.START="QS0182" CODE="201D" ID="QE0182"/></P></QUOT.S><P>Peto pitanje:</P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0186" REF.END="QE0186"/>Kada porezni obveznik na pitanje upućeno nadležnim tijelima u državi članici u kojoj je registriran za potrebe poreza na dodanu vrijednost (PDV) o tome koja je pravilna pravna kvalifikacija namjeravanog postupanja za potrebe PDV‑a (uz detaljno iznošenje aranžmana koje predlaže uvesti) dobije odgovor koji je pravno obvezujući za njega i za ta porezna tijela te kada potom posluje strogo u skladu sa svojim zahtjevom (što nacionalni sud treba provjeriti), nadležna tijela u drugoj državi članici, u skladu s načelom lojalne suradnje iz članka 4. stavka 3. UEU‑a i s načelom zaštite legitimnih očekivanja, ne smiju njegovo djelovanje smatrati zloporabom pravâ u smislu testa iz predmeta C‑255/02, Halifax i, u skladu s time, takvo postupanje ne smiju sankcionirati.<QUOT.END REF.START="QS0186" CODE="201D" ID="QE0186"/></P></QUOT.S></NP.ECR></GR.SEQ></CONTENTS.CONCLUSION></CONCLUSION>