<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><JUDGMENT xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.JUDGMENT><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-301/18</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62018CJ0301</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:427">EU:C:2020:427</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>8</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>8</PAGE.TOTAL><AUTHOR>CJ</AUTHOR></BIB.JUDGMENT><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Presuda od <DATE ISO="20200604">4. 6. 2020</DATE>. – Predmet C‑301/18</HT></P><P><HT TYPE="SC">Leonhard</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Presuda Suda</HT> (šesto vijeće)</P><P><DATE ISO="20200604">4. lipnja 2020.</DATE><NOTE NUMBERING="STAR" TYPE="FOOTNOTE" NOTE.ID="E0001"><P>Jezik postupka: njemački</P></NOTE></P></TI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Zaštita potrošača</KEYWORD><KEYWORD>Direktiva 2002/65/EZ</KEYWORD><KEYWORD>Ugovor o kreditu sklopljen na daljinu</KEYWORD><KEYWORD>Pravo odustajanja</KEYWORD><KEYWORD>Posljedice</KEYWORD><KEYWORD>Članak 7. stavak 4.</KEYWORD><KEYWORD>Povrat primljenih činidbi</KEYWORD><KEYWORD>Plaćanje naknade za korištenje</KEYWORD><KEYWORD>Dobavljačeva obveza</KEYWORD><KEYWORD>Isključenost</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><JUDGMENT.INIT><P>U predmetu C‑301/18,</P><P>povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Landgericht Bonn (Zemaljski sud u Bonnu, Njemačka), odlukom od <DATE ISO="20180417">17. travnja 2018.</DATE>, koju je Sud zaprimio <DATE ISO="20180504">4. svibnja 2018.</DATE>, u postupku</P></JUDGMENT.INIT><PARTIES><PLAINTIFS><P><HT TYPE="BOLD">Thomas Leonhard</HT></P></PLAINTIFS><AGAINST>protiv</AGAINST><DEFENDANTS><P><HT TYPE="BOLD">DSL‑Bank – eine Niederlassung der DB Privat- und Firmenkundenbank AG,</HT></P></DEFENDANTS></PARTIES><PREAMBLE><PREAMBLE.INIT><P>SUD (šesto vijeće),</P><P>u sastavu: M. Safjan (izvjestitelj), predsjednik vijeća, L. Bay Larsen i N. Jääskinen, suci,</P><P>nezavisni odvjetnik: G. Pitruzzella,</P><P>tajnik: A. Calot Escobar,</P></PREAMBLE.INIT><GR.VISA><VISA>uzimajući u obzir pisani postupak,</VISA></GR.VISA><GR.CONSID><CONSID><P>uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:</P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>za T. Leonharda, C. Köhler, <HT TYPE="ITALIC">Rechtsanwältin</HT>,</P></ITEM><ITEM><P>za DSL‑Bank – eine Niederlassung der DB Privat- und Firmenkundenbank AG, A. Menkel, <HT TYPE="ITALIC">Rechtsanwalt</HT>,</P></ITEM><ITEM><P>za njemačku vladu, T. Henze, M. Hellmann i E. Lankenau, a zatim M. Hellmann, E. Lankenau i J. Möller, u svojstvu agenata,</P></ITEM><ITEM><P>za Europsku komisiju, F. Erlbacher i C. Valero, u svojstvu agenata,</P></ITEM></LIST></CONSID></GR.CONSID><GR.VISA><VISA>odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči bez mišljenja,</VISA></GR.VISA><PREAMBLE.FINAL>donosi sljedeću</PREAMBLE.FINAL></PREAMBLE><?PAGE NO="2"?><CONTENTS.JUDGMENT><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Presudu</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1</NO.P><TXT>Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 7. stavka 4. Direktive 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20020923">23. rujna 2002.</DATE> o trgovanju na daljinu financijskim uslugama koje su namijenjene potrošačima i o izmjeni Direktive Vijeća 90/619/EEZ i direktiva 97/7/EZ i 98/27/EZ (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="271" PAGE.FIRST="16" DATE.PUB="2002">SL 2002., L 271, str. 16</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 9., str. 102.).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2</NO.P><TXT>Zahtjev je upućen u okviru spora između, s jedne strane, Thomasa Leonharda i, s druge strane, DSL‑Banka – ispostave društva DB Privat- und Firmenkundenbank AG (u daljnjem tekstu: DSL‑Bank) o izvršavanju T. Leonharda prava na odustajanje u vezi s ugovorom o kreditu sklopljenom između tih stranaka.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Pravo Unije</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3</NO.P><TXT>Uvodne izjave 1., 3. i 13. do 14. Direktive 2002/65 glase:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><CONSID><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0001" ID="QS0001"/>(1)</NO.P><TXT>U kontekstu postizanja ciljeva jedinstvenog tržišta važno je usvojiti mjere predviđene radi postupnog jačanja tržišta, a koje mjere moraju doprinijeti ostvarivanju visokog stupnja zaštite potrošača, u skladu s člancima 95. i 153. [UEZ‑a].</TXT></NP></CONSID><P>[…]</P><CONSID><NP><NO.P>(3)</NO.P><TXT>[…] Kako bi se osigurala sloboda izbora, kao osnovno pravo potrošača, visoki stupanj zaštite potrošača potreban je radi jačanja povjerenja potrošača u prodaju na daljinu.</TXT></NP></CONSID><P>[…]</P><CONSID><NP><NO.P>(13)</NO.P><TXT>Ovom Direktivom trebalo bi zajamčiti visoki stupanj zaštite potrošača, s ciljem osiguravanja slobode kretanja financijskih usluga. Države članice ne bi trebale moći donijeti propise drukčije od odredaba ove Direktive u područjima koje ona usklađuje, osim ako je u njoj izričito navedeno drukčije.</TXT></NP></CONSID><CONSID><NP><NO.P>(14)</NO.P><TXT>Ova se Direktiva odnosi na sve financijske usluge koje se mogu pružati na daljinu. Međutim, određene financijske usluge uređene su specifičnim odredbama zakonodavstva Zajednice koje se nastavljaju primjenjivati na te usluge. Potrebno je, ipak, utvrditi načela trgovanja na daljinu takvim uslugama.<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/></TXT></NP></CONSID></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4</NO.P><TXT>Člankom 1. te direktive, naslovljenim <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0002" ID="QS0002"/>Cilj i područje primjene<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/>, u stavku 1. određuje se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0003" ID="QS0003"/>Cilj je ove Direktive usklađivanje zakona i drugih propisa država članica u vezi s trgovanjem na daljinu financijskim uslugama za potrošače.<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5</NO.P><TXT>Člankom 2. navedene direktive, naslovljenim <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0004" ID="QS0004"/>Definicije<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/>, predviđa se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0005" ID="QS0005"/>Za potrebe ove Direktive:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT><QUOT.START CODE="201A" REF.END="QE0006" ID="QS0006"/>ugovor na daljinu<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="2019" ID="QE0006"/> znači svaki ugovor o financijskim uslugama sklopljen između dobavljača i potrošača u okviru organiziran[og] [sustava] prodaje [ili] pružanja usluga [na daljinu] [od strane] dobavljača koji, za potrebe tog ugovora, isključivo koristi jedno ili više sredstava daljinske komunikacije do trenutka i uključujući trenutak kada je ugovor sklopljen;</TXT></NP></ITEM><?PAGE NO="3"?><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT><QUOT.START CODE="201A" REF.END="QE0007" ID="QS0007"/>financijska usluga<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="2019" ID="QE0007"/> znači svaka usluga koja ima prirodu bankovne, kreditne ili osiguravajuće usluge, usluge osobne mirovine, ulaganja ili plaćanja;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(c)</NO.P><TXT><QUOT.START CODE="201A" REF.END="QE0008" ID="QS0008"/>dobavljač<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="2019" ID="QE0008"/> znači svaka fizička ili pravna osoba, javna ili privatna, koja je djelujući u svojem komercijalnom odnosno stručnom svojstvu ugovorni pružatelj usluga koje se ugovaraju ugovorima na daljinu;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(d)</NO.P><TXT><QUOT.START CODE="201A" REF.END="QE0009" ID="QS0009"/>potrošač<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="2019" ID="QE0009"/> znači svaka fizička osoba koja u ugovorima na daljinu obuhvaćenima ovom Direktivom djeluje s ciljevima koji su izvan njene trgovačke djelatnosti, poslovanja odnosno struke;</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/></P></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6</NO.P><TXT>Članak 3. iste direktive, naslovljen <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0010" ID="QS0010"/>Informiranje potrošača prije sklapanja ugovora na daljinu<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/>, u stavku 1. određuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0011" ID="QS0011"/>U primjerenom roku prije nego što se potrošač obveže ugovorom ili ponudom na daljinu, moraju mu se pružiti sljedeće informacije o:</P><P>[…]</P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT>ugovoru na daljinu:</TXT><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>postojanje odnosno nepostojanje prava odustajanja u skladu s člankom 6. te, ako pravo odustajanja postoji, njegovo trajanje i uvjeti njegova ostvarivanja, uključujući i podatke o iznosu čije se plaćanje može zahtijevati od potrošača na temelju članka 7. stavka 1., kao i o posljedicama neostvarivanja toga prava;</TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP></ITEM></LIST></ALINEA><ALINEA>[…]<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7</NO.P><TXT>U skladu s člankom 6. Direktive 2002/65, naslovljenim <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0012" ID="QS0012"/>Pravo odustajanja<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/>:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="006.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0013" ID="QS0013"/>1.</NO.PARAG><ALINEA><P>Države članice osiguravaju da potrošač ima na raspolaganju 14 kalendarskih dana za odustajanje od ugovora bez kazne i bez navođenja razloga. […]</P><P>Rok za odustajanje počinje teći:</P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>od dana sklapanja ugovora na daljinu […]</P></ITEM><ITEM><P>od dana na koji potrošač primi obavijest o ugovornim uvjetima i informacijama u skladu s člankom 5. stavkom 1. ili 2., ako je to kasnije od dana iz prve alineje.</P></ITEM></LIST><P>[…]</P></ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="006.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA><P>Pravo odustajanja ne primjenjuje se na:</P><P>[…]</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(c)</NO.P><TXT>ugovore koje su obje stranke u potpunosti ispunile na izričit zahtjev potrošača prije nego što je potrošač ostvario svoje pravo odustajanja.</TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="006.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA><P>Države članice mogu urediti da se pravo odustajanja ne primjenjuje na:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>svaki kredit namijenjen prvenstveno stjecanju ili zadržavanju [prava vlasništva] na zemljištu ili postojećoj ili planiranoj građevini, odnosno renoviranju ili poboljšanju građevine; ili</TXT></NP></ITEM><?PAGE NO="4"?><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>svaki kredit osiguran bilo hipotekom na nekretnini bilo pravom vezanim za nekretninu, […]</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]</P></ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="006.006"><NO.PARAG>6.</NO.PARAG><ALINEA>Ako potrošač ostvari svoje pravo odustajanja, on to priopćuje prije isteka relevantnog roka, poštujući praktične upute koje je dobio u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom 3. podtočkom (d), i to sredstvima koja je moguće dokazati u skladu s nacionalnim pravom. Smatra se da je rok poštovan ako je obavijest, na papiru ili drugom trajnom mediju raspoloživom i pristupačnom primatelju, poslana prije isteka roka.</ALINEA><ALINEA>[…]<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8</NO.P><TXT>Člankom 7. te direktive, naslovljenim <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0014" ID="QS0014"/>Plaćanje usluge pružene prije odustajanja<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/>, određuje se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="007.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0015" ID="QS0015"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Kada potrošač ostvari svoje pravo odustajanja prema članku 6. stavku 1., od njega se može zahtijevati da bez neopravdanog odlaganja plati samo za uslugu koju mu je dobavljač zaista i pružio u skladu s ugovorom. Izvršenje ugovora može započeti tek nakon što je potrošač dao svoju suglasnost. […]</ALINEA><ALINEA>[…]</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="007.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Dobavljač ne smije od potrošača zahtijevati da plaća ikakav iznos na temelju stavka 1., osim ako može dokazati da je potrošač uredno obaviješten o iznosu dugovanja u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom 3. podtočkom (a). Međutim, ni u kojem slučaju ne smije zahtijevati takvo plaćanje ako je započeo s izvršenjem ugovora prije isteka roka za odustajanje iz članka 6. stavka 1. bez prethodnog zahtjeva potrošača.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="007.004"><NO.PARAG>4.</NO.PARAG><ALINEA>Dobavljač, bez neopravdanog odlaganja, a najkasnije u roku od 30 kalendarskih dana, potrošaču vraća iznose koje je od njega primio u skladu s ugovorom na daljinu, osim iznosa iz stavka 1. Taj rok počinje teći od dana na koji dobavljač primi obavijest o odustajanju.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="007.005"><NO.PARAG>5.</NO.PARAG><ALINEA>Potrošač mora dobavljaču vratiti iznose i/ili imovinu koju je od njega primio, bez neopravdanog odlaganja, a najkasnije u roku od 30 kalendarskih dana. […]<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Njemačko pravo</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9</NO.P><TXT>Člankom 312.b Bürgerliches Gesetzbucha (Građanski zakonik), u verziji primjenjivoj u glavnom predmetu (u daljnjem tekstu: BGB), u stavku 1. propisuje se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0016" ID="QS0016"/><QUOT.START CODE="201A" REF.END="QE0017" ID="QS0017"/>Ugovori na daljinu<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="2019" ID="QE0017"/> su ugovori o isporuci robe ili pružanju usluga, uključujući financijske usluge, koje su trgovac i potrošač sklopili isključivo putem sredstava za komunikaciju na daljinu, osim ako nisu sklopljeni u okviru organiziranog sustava prodaje robe ili pružanja usluga na daljinu. <QUOT.START CODE="201A" REF.END="QE0018" ID="QS0018"/>Financijske usluge<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="2019" ID="QE0018"/> su u smislu prve rečenice usluge koje imaju prirodu bankovne, kreditne ili osiguravajuće usluge, usluge osobne mirovine, ulaganja ili plaćanja.<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10</NO.P><TXT>Članak 312.d BGB‑a glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="312D.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0019" ID="QS0019"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Potrošač koji je sklopio ugovor na daljinu ima pravo na odustanak iz članka 355. […]</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="312D.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Iznimno od odredbi članka 355. stavka 2. prve rečenice, rok za odustanak počinje teći tek nakon što trgovac ispuni svoje obveze pružanja informacija u skladu s člankom 312.c stavkom 2. […], a ako se ugovor odnosi na pružanje usluga, tek od dana sklapanja ugovora.</ALINEA></PARAG><?PAGE NO="5"?><PARAG IDENTIFIER="312D.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA><P>Ako se ugovor odnosi na pružanje usluga, pravo na odustanak prestaje i u sljedećim slučajevima:</P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>1)</NO.P><TXT>u slučaju financijske usluge, ako su obje stranke u potpunosti ispunile ugovor na izričit zahtjev potrošača prije nego što je potrošač ostvario svoje pravo na odustanak.</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]</P></ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="312D.005"><NO.PARAG>5.</NO.PARAG><ALINEA>Potrošač to pravo na odustanak ne ostvaruje ni u slučaju ugovora na daljinu kod kojih već na temelju članaka 495. i 499. do 507. ima pravo na odustanak ili povrat u skladu s člankom 355. ili 356. U tom slučaju na odgovarajući se način primjenjuje stavak 2.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="312D.006"><NO.PARAG>6.</NO.PARAG><ALINEA>U pogledu ugovora na daljinu predmet kojih su financijske usluge, potrošač je, iznimno od odredbe članka 357. stavka 1., dužan za pruženu uslugu platiti kompenzacijsku naknadu prema odredbama o raskidu zbog neispunjenja samo ako je prije nego što je pristao na ugovor bio upozoren na tu pravnu posljedicu i ako je dao izričitu suglasnost da trgovac započne s izvršenjem činidbe prije isteka roka za odustanak.<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11</NO.P><TXT>Članak 346. BGB‑a glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="346.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0020" ID="QS0020"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Ako je ugovorna stranka na temelju ugovora pridržala pravo na raskid ili ima pravo na raskid na temelju zakona, u slučaju raskida vratit će se sve primljene činidbe i predati sve ostvarene koristi.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="346.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA><P>Umjesto povrata dužnik ima obvezu platiti kompenzacijsku naknadu vrijednosti ako je</P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>1)</NO.P><TXT>povrat isključen zbog prirode primljene činidbe […]</TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA><ALINEA>Ako ugovor predviđa protučinidbu, naknada će se izračunati na temelju nje; ako se naknada duguje po osnovi koristi stečene korištenjem pozajmljene glavnice, moguće je dokazivati da je vrijednost koristi u stvarnosti bila manja.<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12</NO.P><TXT>Člankom 355. BGB‑a u stavku 3. određuje se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0021" ID="QS0021"/>Pravo odustajanja prestaje najkasnije šest mjeseci nakon sklapanja ugovora. U slučaju nabave robe, rok ne počinje teći prije njezine dostave primatelju. Uz odstupanje od prve rečenice, pravo odustajanja ne prestaje u slučaju kad potrošač nije uredno obaviješten o svojem pravu odustajanja, a u ugovorima na daljinu čiji su predmet financijske usluge ne prestaje ni u slučaju kada trgovac ne ispuni uredno svoje obveze informiranja u skladu s člankom 312.c stavkom 2. točkom 1.<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13</NO.P><TXT>Člankom 495. BGB‑a u stavku 1. propisuje se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0022" ID="QS0022"/>Zajmoprimac ima pravo odustajanja od ugovora o potrošačkom zajmu u skladu s člankom 355.<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14</NO.P><TXT>Verordnungom über Informations- und Nachweispflichten nach bürgerlichem Recht (Uredba o obvezama informiranja i dokazivanja na temelju građanskog prava), u verziji primjenjivoj u glavnom predmetu, propisuju se obveze informiranja koje trgovac mora poštovati kada s potrošačem sklapa, među ostalim, ugovore na daljinu i kada ispunjava obveze informiranja kreditnih institucija prema zajmoprimcima.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Glavni postupak i prethodno pitanje</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15</NO.P><TXT>T. Leonhard sklopio je tijekom studenoga 2005. u svojstvu potrošača s DSL‑Bankom, kreditnom institucijom, dva ugovora o kreditu za financiranje stjecanja dvaju stanova (u daljnjem tekstu: predmetni ugovori).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="6"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16</NO.P><TXT>Sklapanje predmetnih ugovora odvijalo se na sljedeći način.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17</NO.P><TXT>Dana <DATE ISO="20051110">10. studenoga 2005.</DATE> DSL‑Bank uručio je T. Leonhardu dva unaprijed sastavljena dokumenta pod nazivom <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0023" ID="QS0023"/>ugovor o zajmu<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/> koja su sadržavala obavijest o pravu na odustajanje. Kao što to proizlazi iz odluke kojom se upućuje zahtjev, tom obavijesti nije preuzet tekst njemačkog zakonodavstva na snazi te ona stoga nije mogla uživati neoborivu pretpostavku zakonitosti koju ima uzorak o obavještavanju iz priloga Uredbi o obvezama informiranja i dokazivanja na temelju građanskog prava, u verziji koja se primjenjuje u glavnom predmetu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18</NO.P><TXT>T. Leonhard potpisao je navedene dokumente <DATE ISO="20051111">11. studenoga 2005.</DATE> i dostavio ih DSL‑Banku. Potom je T. Leonhard dao ugovoreno osiguranje, osobito hipotekom na financiranim nekretninama. DSL‑Bank mu je na njegov zahtjev isplatio pozajmljenu glavnicu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19</NO.P><TXT>Nakon što je za sve mjesece platio kamate odobrenog zajma, T. Leonhard izjavio je DSL‑Banku, dopisom od <DATE ISO="20151114">14. studenoga 2015.</DATE>, da odustaje od predmetnih ugovora. U potporu toj izjavi istaknuo je da obavijest o pravu na odustajanje koja mu je dostavljena prilikom sklapanja tih ugovora nije bila u skladu s nacionalnim zakonodavstvom. U pogledu budućih plaćanja kamata koja će izvršiti, T. Leonhard naveo je da ona ne znače priznavanje njegovih obveza koje proizlaze iz predmetnih ugovora te da si pridržava pravo da od DSL‑Banka zahtijeva povrat tih uplata.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20</NO.P><TXT>S obzirom na to da je DSL‑Bank odbio priznati da je T. Leonhard valjano odustao od predmetnih ugovora, on je Landgerichtu Bonn (Zemaljski sud u Bonnu, Njemačka) podnio zahtjev za utvrđenje valjanosti svojeg odustajanja i nalaganje DSL‑Banku isplate naknade za korištenje kamata koje mu je T. Leonhard platio prije izvršenog odustajanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21</NO.P><TXT>Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, predmetne ugovore treba kvalificirati <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0024" ID="QS0024"/>ugovorima na daljinu<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/> u smislu članka 312.b BGB‑a jer se odredbe koje se odnose na pravo odustajanja u ugovorima na daljinu u načelu primjenjuju, u skladu s nacionalnom sudskom praksom, i na ugovore o hipotekarnim kreditima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev smatra da, s obzirom na to da obavijest o pravu na odustajanje sadržana u dokumentima iz točke 17. ove presude nije bila u skladu s nacionalnim propisom, valja priznati da je T. Leonhard valjano odustao od predmetnih ugovora.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23</NO.P><TXT>U pogledu posljedica tog odustajanja, taj sud ističe da je, u skladu s člankom 346. stavkom 1. i člankom 346. stavkom 2. prvom rečenicom točkom 1. BGB‑a, zajmoprimac dužan zajmodavcu naknaditi pozajmljenu glavnicu i plodove te glavnice, čiji je iznos u skladu s člankom 346. stavkom 2. drugom rečenicom BGB‑a u načelu jednak kamatama predviđenima ugovorom sklopljenim između stranaka. Što se tiče zajmodavca, on je dužan zajmoprimcu naknaditi ne samo primljene iznose nego i plodove tih iznosa.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24</NO.P><TXT>Dodaje da je na temelju članka 312.d stavka 6. BGB‑a, u pogledu ugovora na daljinu koji se odnose na financijsku uslugu, potrošač dužan platiti kompenzacijsku naknadu za pruženu uslugu samo ako je o toj posljedici bio obaviješten prije sklapanja ugovora i pod uvjetom da je izričito pristao na to da trgovac počne pružati uslugu prije isteka roka za odustajanje. Istodobno smatra da se može prihvatiti takvo tumačenje nacionalnog propisa prema kojem potrošač uvijek ima pravo na naknadu za korištenje u skladu s člankom 346. stavkom 2. prvom rečenicom točkom 1. BGB‑a. U tom slučaju potrošač-zajmoprimac neće dobiti samo povrat vraćene glavnice i kamata isplaćenih zajmodavcu nego ima pravo i na kompenzacijsku naknadu za korištenje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25</NO.P><TXT>Međutim, prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, članku 7. Direktive 2002/65 protivi se to da zajmoprimac od zajmodavca zahtijeva takvu naknadu za korištenje jer se tom direktivom provodi potpuno usklađivanje propisa država članica u tom pogledu.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26</NO.P><TXT>U tim je okolnostima Landgericht Bonn (Zemaljski sud u Bonnu) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0025" ID="QS0025"/>Treba li članak 7. stavak 4. Direktive 2002/65/EZ tumačiti na način da mu se protivi pravno pravilo države članice kojim je propisano da nakon odustajanja od ugovora o potrošačkom zajmu sklopljenog na daljinu dobavljač mora potrošaču, osim iznosa koji je primio od potrošača u skladu s ugovorom na daljinu, platiti i naknadu za korištenje tog iznosa?<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/></P></QUOT.S></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Postupak pred Sudom</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27</NO.P><TXT>Odlukom predsjednika Suda od <DATE ISO="20181204">4. prosinca 2018.</DATE>, postupak u ovom predmetu bio je prekinut do donošenja presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190911">11. rujna 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Romano</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑143/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:701">EU:C:2019:701</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28</NO.P><TXT>Tajništvo Suda dostavilo je tu presudu sudu koji je uputio zahtjev.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29</NO.P><TXT>Dopisom od <DATE ISO="20190925">25. rujna 2019.</DATE>, koji je Sud zaprimio <DATE ISO="20191001">1. listopada 2019.</DATE>, sud koji je uputio zahtjev, odgovarajući na pitanje koje mu je Sud postavio, obavijestio ga je da ostaje pri svojem zahtjevu za prethodnu odluku jer u presudi od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190911">11. rujna 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Romano</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑143/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:701">EU:C:2019:701</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) Sud nije odgovorio na treće prethodno pitanje, koje je istovjetno jedinom pitanju postavljenom u ovom predmetu.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">O prethodnom pitanju</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30</NO.P><TXT>Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 7. stavak 4. Direktive 2002/65 tumačiti na način da, kada potrošač izvršava svoje pravo odustajanja u pogledu ugovora o kreditu sklopljenog na daljinu s dobavljačem, taj potrošač ima pravo da od tog dobavljača – ovisno o iznosima koje mu je sâm dužan isplatiti, pod uvjetima iz članka 7. stavaka 1. i 3. te direktive – dobije povrat glavnice i kamata koje je platio na temelju tog ugovora, ali ne i naknadu za korištenje te glavnice i tih kamata.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31</NO.P><TXT>Uvodno, sud koji je uputio zahtjev utvrđuje da, u skladu s nacionalnim propisom iz točke 24. ove presude, potrošač-zajmoprimac koji je odustao od ugovora s dobavljačem ima pravo ne samo na povrat glavnice i kamata plaćenih tom zajmodavcu u skladu s tim ugovorom nego i na kompenzacijsku naknadu za korištenje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32</NO.P><TXT>U tom pogledu valja podsjetiti na to da je, kao što to proizlazi iz članka 7. stavka 4. Direktive 2002/65, kada potrošač odluči izvršiti svoje pravo odustajanja u pogledu ugovora o kreditu sklopljenog na daljinu, dobavljač dužan naknaditi mu sve iznose koje je primio od tog potrošača u skladu s tim ugovorom, osim iznosa iz stavka 1. tog članka 7., odnosno onog koji je primio u okviru financijske usluge koja je zaista pružena, pod uvjetima iz članka 7. stavka 3. te direktive.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33</NO.P><TXT>Tekst članka 7. stavka 4. Direktive 2002/65 nedvojben je i propisuje obvezu dobavljača da naknadi potrošaču sve iznose <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0026" ID="QS0026"/>koje je od njega primio<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/> u skladu s ugovorom na daljinu i samo te iznose.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34</NO.P><TXT>Ako potrošač dobavljaču na temelju ugovora o zajmu uplati pozajmljenu glavnicu uvećanu za kamate, povrat iz članka 7. stavka 4. Direktive 2002/65 mora obuhvaćati iznose koje je taj potrošač platio na ime glavnice i kamate zajma.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35</NO.P><TXT>Ni člankom 7. stavkom 4. Direktive 2002/65 ni bilo kojom drugom njezinom odredba ne propisuje se, u slučaju odustajanja potrošača od ugovora sklopljenog sa svojim dobavljačem, obveza prema kojoj bi potonji tom potrošaču, osim glavnice i kamata koje je on platio, bio dužan platiti i naknadu za korištenje iznosa koje je taj dobavljač primio na temelju navedenog ugovora.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36</NO.P><TXT>U tom pogledu treba podsjetiti na to da se, u skladu s člankom 1. stavkom 1. Direktive 2002/65 u vezi s njezinom uvodnom izjavom 13., tom direktivom načelno provodi potpuno usklađivanje aspekata koji se njome uređuju. Naime, kao što se navodi u toj uvodnoj izjavi, države članice ne bi trebale imati mogućnost donošenja drukčijih odredbi od onih predviđenih tom direktivom za područja koja se njome usklađuju, osim ako tom direktivom nije izričito drukčije određeno (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190911">11. rujna 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Romano</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑143/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:701">EU:C:2019:701</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0034">34.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37</NO.P><TXT>Vodeći računa o svim prethodnim razmatranjima, na postavljeno pitanje valja odgovoriti da članak 7. stavak 4. Direktive 2002/65 treba tumačiti na način da, kada potrošač izvršava svoje pravo odustajanja u pogledu ugovora o kreditu sklopljenog na daljinu s dobavljačem, taj potrošač ima pravo da od tog dobavljača – ovisno o iznosima koje mu je sâm dužan isplatiti, pod uvjetima iz članka 7. stavaka 1. i 3. te direktive – dobije povrat glavnice i kamata koje je platio na temelju tog ugovora, ali ne i naknadu za korištenje te glavnice i njezinih kamata.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Troškovi</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38</NO.P><TXT>Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><JURISDICTION><INTRO>Slijedom navedenog, Sud (šesto vijeće) odlučuje:</INTRO><P><HT TYPE="BOLD">Članak 7. stavak 4. Direktive 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20020923">23. rujna 2002.</DATE> o trgovanju na daljinu financijskim uslugama koje su namijenjene potrošačima i o izmjeni Direktive Vijeća 90/619/EEZ i direktiva 97/7/EZ i 98/27/EZ treba tumačiti na način da, kada potrošač izvršava svoje pravo odustajanja u pogledu ugovora o kreditu sklopljenog na daljinu s dobavljačem, taj potrošač ima pravo da od tog dobavljača – ovisno o iznosima koje mu je sâm dužan isplatiti, pod uvjetima iz članka 7. stavaka 1. i 3. te direktive – dobije povrat glavnice i kamata koje je platio na temelju tog ugovora, ali ne i naknadu za korištenje te glavnice i tih kamata.</HT></P></JURISDICTION></CONTENTS.JUDGMENT><SIGNATURE.CASE><SIGNATORY><P>Potpisi</P></SIGNATORY></SIGNATURE.CASE></JUDGMENT>