<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><CONCLUSION NNC="YES" xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.CONCLUSION><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-511/18</NO.CASE><NO.CASE>C-512/18</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62018CC0511</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:6">EU:C:2020:6</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>26</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>26</PAGE.TOTAL></BIB.CONCLUSION><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Mišljenje M. Camposa Sánchez‑Bordone – Spojeni predmeti C‑511/18 i C‑512/18</HT></P><P><HT TYPE="SC">La Quadrature du Net i dr.</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Mišljenje Nezavisnog Odvjetnika</HT></P><P><HT TYPE="UC">Manuela Camposa Sánchez‑Bordone</HT></P><P>od <DATE ISO="20200115">15. siječnja 2020.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0001"><P>Izvorni jezik: španjolski</P></NOTE></P></TI><STI><P><HT TYPE="BOLD">Spojeni predmeti C‑511/18 i C‑512/18</HT></P><P>La Quadrature du Net,</P><P>French Data Network,</P><P>Fédération des fournisseurs d’accès à Internet associatifs,</P><P>Igwan.net (C‑511/18)</P><P>protiv</P><P>Premier ministre,</P><P>Garde des Sceaux, ministre de la Justice,</P><P>Ministre de l’Intérieur,</P><P>Ministre des Armées</P><P><HT TYPE="NORMAL">(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Conseil d’État (Državno vijeće, Francuska))</HT></P></STI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Obrada osobnih podataka i zaštita privatnog života u području elektroničkih komunikacija</KEYWORD><KEYWORD>Zaštita nacionalne sigurnosti i borba protiv terorizma</KEYWORD><KEYWORD>Direktiva 2002/58/EZ</KEYWORD><KEYWORD>Područje primjene</KEYWORD><KEYWORD>Članak 1. stavak 3.</KEYWORD><KEYWORD>Članak 15. stavak 3.</KEYWORD><KEYWORD>Članak 4. stavak 2. UEU‑a</KEYWORD><KEYWORD>Povelja Europske unije o temeljnim pravima</KEYWORD><KEYWORD>Članci 6., 7., 8., 11., 47. i članak 52. stavak 1.</KEYWORD><KEYWORD>Opće i neselektivno zadržavanje podataka o vezi i podataka koji omogućuju identifikaciju stvaratelja sadržaja</KEYWORD><KEYWORD>Prikupljanje podataka o prometu i lokaciji</KEYWORD><KEYWORD>Pristup podacima</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><CONTENTS.CONCLUSION><GR.SEQ LEVEL="1"><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1.</NO.P><TXT>Sud posljednjih godina primjenjuje ustaljenu sudsku praksu u pogledu zadržavanja osobnih podataka i pristupa tim podacima, a njezine su istaknute presude sljedeće:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>Presuda od <DATE ISO="20140408">8. travnja 2014.</DATE>, Digital Rights Ireland i dr.<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0002"><P>Predmeti C‑293/12 i C‑594/12, u daljnjem tekstu: presuda Digital Rights, <REF.DOC.ECR><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:238">EU:C:2014:238</NO.ECLI></REF.DOC.ECR></P></NOTE>, u kojoj je presudio da je Direktiva 2006/24/EZ<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0003"><P>Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20060315">15. ožujka 2006.</DATE> o zadržavanju podataka dobivenih ili obrađenih u vezi s pružanjem javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga ili javnih komunikacijskih mreža i o izmjeni Direktive 2002/58/EZ (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="105" PAGE.FIRST="54" DATE.PUB="2006">SL 2006., L 105, str. 54</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 50., str. 30.)</P></NOTE> nevaljana jer se njome dopušta neproporcionalno miješanje u prava priznata člancima 7. i 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja).</P></ITEM><ITEM><P>Presuda od <DATE ISO="20161221">21. prosinca 2016.</DATE>, Tele2 Sverige i Watson i dr.<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0004"><P>Predmeti C‑203/15 i C‑698/15, u daljnjem tekstu: presuda Tele2 Sverige i <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Watson</NAME.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:970">EU:C:2016:970</NO.ECLI></REF.DOC.ECR></P></NOTE>, u kojoj je tumačio članak 15. stavak 1. Direktive 2002/58/EZ<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0005"><P>Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20020712">12. srpnja 2002.</DATE> o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="201" PAGE.FIRST="37" DATE.PUB="2002">SL 2002., L 201, str. 37</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 52., str. 111.)</P></NOTE>.</P></ITEM><ITEM><P>Presuda od <DATE ISO="20181002">2. listopada 2018.</DATE>, Ministerio Fiscal<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0006"><P>Predmet C‑207/16, u daljnjem tekstu: presuda Ministerio Fiscal, <REF.DOC.ECR><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:788">EU:C:2018:788</NO.ECLI></REF.DOC.ECR></P></NOTE>, u kojoj je potvrdio tumačenje te odredbe Direktive 2002/58.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><?PAGE NO="2"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2.</NO.P><TXT>Tijela nekih država članica zabrinuta su zbog tih presuda (osobito drugonavedene presude) jer je, prema njihovu shvaćanju, njihova posljedica oduzeti im instrument koji smatraju nužnim za zaštitu nacionalne sigurnosti i borbu protiv kriminaliteta i terorizma. Zbog toga neke od tih država članica zagovaraju opoziv ili prilagodbu te sudske prakse.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3.</NO.P><TXT>Određeni sudovi država članica istu su zabrinutost izrazili u četiri zahtjeva za prethodnu odluku<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0007"><P>Osim ova dva predmeta (C‑511/18 i C‑512/18), predmeti C‑623/17, Privacy International, i C‑520/18, Ordre des barreaux francophones et germanophone i dr.</P></NOTE>, u čijim predmetima istoga dana iznosim svoje mišljenje i istu zabrinutost.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4.</NO.P><TXT>U sva četiri predmeta pojavljuje se, prije svega, problem primjene Direktive 2002/58 na aktivnosti povezane s nacionalnom sigurnosti i borbom protiv terorizma. Ako se Direktiva može primijeniti u tom kontekstu, nakon toga treba razjasniti u kojoj mjeri države članice mogu ograničiti prava privatnosti zaštićena tom direktivom. U konačnici, treba analizirati do koje su mjere različiti nacionalni propisi (britanski<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0008"><P>Predmet Privacy International, C‑623/17</P></NOTE>, belgijski<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0009"><P>Predmet Ordre des barreaux francophones et germanophone i dr., C‑520/18</P></NOTE> i francuski<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0010"><P>Predmeti La Quadrature du Net i dr., C‑511/18 i C‑512/18</P></NOTE>) u tom području u skladu s pravom Unije, kako ga je Sud protumačio.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">I.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">A.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Pravo Unije</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Direktiva 2002/58</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5.</NO.P><TXT>Na temelju članka 1. (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>Područje primjene i cilj<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/>):</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="001.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Direktiva osigurava usklađenost nacionalnih odredbi koje su potrebne kako bi se osigurala odgovarajuća razina zaštite osnovnih prava i sloboda, a posebno prava na privatnost i povjerljivost, s obzirom na obradu osobnih podataka u području elektroničkih komunikacija, te kako bi se osiguralo slobodno kretanje takvih podataka i elektroničke komunikacijske opreme i usluga u Zajednici.</ALINEA><ALINEA>[…]</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="001.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Ova se Direktiva ne primjenjuje na aktivnosti koje su izvan područja primjene Ugovora o osnivanju Europske Zajednice, poput onih obuhvaćenih glavama V. i VI. Ugovora o Europskoj uniji, te, u svakom slučaju, na aktivnosti koje se odnose na javnu sigurnost, obranu, državnu sigurnost (uključujući gospodarsku dobrobit države kada se aktivnosti odnose na pitanja državne sigurnosti) te na aktivnosti države u području kaznenog prava.<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6.</NO.P><TXT>Člankom 3. (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>Usluge<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/>) predviđa se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>Ova se Direktiva primjenjuje na obradu osobnih podataka vezanih uz pružanje javno dostupnih usluga elektroničkih komunikacija na javno dostupnim komunikacijskim mrežama u Zajednici, uključujući javne komunikacijske mreže koje podržavaju prikupljanje podataka i naprava za identifikaciju.<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><?PAGE NO="3"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7.</NO.P><TXT>Članak 5. stavak 1. (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>Povjerljivost komunikacija<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/>) glasi kako slijedi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>Države članice putem svojih zakonodavstava osiguravaju povjerljivost komunikacija i s time povezanih podataka o prometu koji se šalju preko javne komunikacijske mreže i javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga. One posebno zabranjuju svim osobama koje nisu korisnici slušanje, prisluškivanje, pohranjivanje ili druge oblike presretanja odnosno nadzora nad komunikacijama i s time povezanim podacima o prometu, bez pristanka korisnika, osim u slučaju kada imaju zakonsko dopuštenje da to učine u skladu s člankom 15. stavkom 1. Ovaj stavak ne sprečava tehničko pohranjivanje koje je nužno za prijenos komunikacije, ne dovodeći u pitanje načelo povjerljivosti.<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8.</NO.P><TXT>Člankom 6. (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>Podaci o prometu<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/>) propisuje se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="006.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Podaci o prometu koji se odnose na pretplatnike i korisnike i koje je davatelj javne komunikacijske mreže ili javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge obradio i pohranio moraju se obrisati ili učiniti anonimnima kada više nisu potrebni u svrhu prijenosa komunikacije, ne dovodeći u pitanje stavke 2., 3. i 5. ovog članka te članak 15. stavak 1.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="006.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Podaci o prometu koji su nužni u svrhu naplaćivanja usluge od pretplatnika te u svrhu plaćanja međusobnog povezivanja mogu se obraditi. Takva je obrada dopustiva isključivo do kraja razdoblja tijekom kojega se račun može pravno pobijati ili tijekom kojega se može zahtijevati plaćanje.<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9.</NO.P><TXT>U članku 15. (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>Primjena određenih odredaba Direktive 95/46/EZ[<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0011"><P>Direktiva Europskog parlamenta i vijeća od <DATE ISO="19951024">24. listopada 1995.</DATE> o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="281" PAGE.FIRST="31" DATE.PUB="1995">SL 1995., L 281, str. 31</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 7., str. 88.)</P></NOTE><HT TYPE="SUP">]</HT><QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/>) stavku 1. navodi se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>Države članice mogu donijeti zakonske mjere kojima će ograničiti opseg prava i obveza koji pružaju članak 5., članak 6., članak 8. stavci 1., 2., 3. i 4., te članak 9. ove Direktive kada takvo ograničenje predstavlja nužnu, prikladnu i razmjernu mjeru unutar demokratskog društva s ciljem zaštite nacionalne sigurnosti (odnosno državne sigurnosti), obrane, javne sigurnosti te s ciljem sprečavanja, istrage, otkrivanja i progona kaznenih djela odnosno neovlaštene uporabe elektroničkog komunikacijskog sustava iz članka 13. stavka 1. Direktive 95/46/EZ. S tim u vezi, države članice mogu, između ostalog, donijeti zakonske mjere kojima se omogućuje zadržavanje podataka tijekom ograničenog razdoblja opravdane razlozima određenim u ovom stavku. Sve mjere iz ovog stavka moraju biti u skladu s općim načelima prava Zajednice, uključujući ona iz članka 6. stavaka 1. i 2. Ugovora o Europskoj uniji.<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Direktiva 2000/31/EZ<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0012"><P>Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20000608">8. lipnja 2000.</DATE> o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini) (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="178" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2000">SL 2000., L 178, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 39., str. 58.)</P></NOTE></HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10.</NO.P><TXT>Člankom 14. propisuje se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="014.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Kad se pružena usluga informacijskog društva sastoji od pohrane informacija dobivenih od primatelja usluge, države članice moraju osigurati da davatelj usluge nije odgovoran za informacije pohranjene na zahtjev primatelja usluge, pod uvjetom:</ALINEA><ALINEA>[…]</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="014.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Ovaj članak ne utječe na mogućnost da sud ili upravno tijelo, u skladu s pravnim sustavom države članice, od davatelja usluge zahtijeva okončanje ili sprečavanje prekršaja i ne utječe na mogućnost da država članica utvrdi postupke kojima se uređuje uklanjanje ili onemogućavanje pristupa informacijama.<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><?PAGE NO="4"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 15.:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="015.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Države članice ne mogu uvesti opću obvezu za davatelje usluga da pri pružanju usluga iz članaka 12., 13., i 14. prate informacije koje prenose ili pohranjuju niti opću obvezu da aktivno traže činjenice ili okolnosti koje bi ukazivale na protuzakonite aktivnosti.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="015.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Države članice mogu utvrditi obveze za davatelje usluga informacijskog društva da odmah obavijeste nadležna tijela javne vlasti o navodnim protuzakonitim aktivnostima ili informacijama koje poduzimaju odnosno pružaju primatelji njihove usluge ili obvezu da nadležnim tijelima na njihov zahtjev dostave informacije koje omogućuju identifikaciju primatelja njihovih usluga s kojima imaju sporazume o pohrani informacija.<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">3.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Uredba (EU) 2016/679<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0013"><P>Uredba Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20160427">27. travnja 2016.</DATE> o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="119" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2016">SL 2016., L 119, str. 1</REF.DOC.OJ>. i ispravak <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="127" PAGE.FIRST="2" DATE.PUB="2018">SL 2018., L 127, str. 2</REF.DOC.OJ>.)</P></NOTE></HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 2. (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>Glavno područje primjene<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/>):</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="002.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Ova se Uredba primjenjuje na obradu osobnih podataka koja se u cijelosti obavlja automatizirano te na neautomatiziranu obradu osobnih podataka koji čine dio sustava pohrane ili su namijenjeni biti dio sustava pohrane.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="002.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA><P>Ova se Uredba ne odnosi na obradu osobnih podataka:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>tijekom djelatnosti koja nije obuhvaćena opsegom prava Unije;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>koju obavljaju države članice kada obavljaju aktivnosti koje su obuhvaćene područjem primjene glave V. poglavlja 2. UEU‑a;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(c)</NO.P><TXT>koju provodi fizička osoba tijekom isključivo osobnih ili kućnih aktivnosti;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(d)</NO.P><TXT>koju obavljaju nadležna tijela u svrhu sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija, uključujući zaštitu od prijetnji javnoj sigurnosti i njihova sprečavanja.</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/></P></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13.</NO.P><TXT>Na temelju članka 23. stavka 1. (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>Ograničenja<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/>):</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/>Na temelju prava Unije ili prava države članice kojem podliježu voditelj obrade podataka ili izvršitelj obrade zakonskom mjerom može se ograničiti opseg obveza i prava iz članaka od 12. do 22. i članka 34. te članka 5. ako te odredbe odgovaraju pravima i obvezama predviđenima u člancima od 12. do 22., ako se takvim ograničenjem poštuje bit temeljnih prava i sloboda te ono predstavlja nužnu i razmjernu mjeru u demokratskom društvu za zaštitu:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>nacionalne sigurnosti;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>obrane;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(c)</NO.P><TXT>javne sigurnosti;</TXT></NP></ITEM><?PAGE NO="5"?><ITEM><NP><NO.P>(d)</NO.P><TXT>sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenopravnih sankcija, uključujući zaštitu od prijetnji javnoj sigurnosti i njihovo sprečavanje;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(e)</NO.P><TXT>drugih važnih ciljeva od općeg javnog interesa Unije ili države članice, osobito važnog gospodarskog ili financijskog interesa Unije ili države članice, što uključuje monetarna, proračunska i porezna pitanja, javno zdravstvo i socijalnu sigurnost;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(f)</NO.P><TXT>zaštite neovisnosti pravosuđa i sudskih postupaka;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(g)</NO.P><TXT>sprečavanja, istrage, otkrivanja i progona kršenja etike za regulirane struke;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(h)</NO.P><TXT>funkcije praćenja, inspekcije ili regulatorne funkcije koja je, barem povremeno, povezana s izvršavanjem službene ovlasti u slučajevima iz točaka od (a) do (e) i točke (g);</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(i)</NO.P><TXT>zaštite ispitanika ili prava i sloboda drugih;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(j)</NO.P><TXT>ostvarivanja potraživanja u građanskim sporovima.<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/></TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14.</NO.P><TXT>Članak 95. (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>Odnos s Direktivom 2002/58/EZ<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/>) glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0018" REF.END="QE0018"/>Ovom Uredbom ne propisuju se dodatne obveze fizičkim ili pravnim osobama u pogledu obrade u vezi s pružanjem javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga u javnim komunikacijskim mrežama u Uniji povezanih s pitanjima u pogledu kojih vrijede posebne obveze s istim ciljem iz Direktive 2002/58/EZ.<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">B.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Nacionalno pravo</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Code de la sécurité intérieure (Zakonik o unutarnjoj sigurnosti)</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15.</NO.P><TXT>U skladu s člankom L. 851‑1:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0019" REF.END="QE0019"/>U uvjetima utvrđenim u poglavlju 1. glave II. ove knjige, može se odobriti prikupljanje, od operatora elektroničkih komunikacija i osoba iz članka L. 34‑1 Code des postes et des communications électroniques (Zakonik o pošti i elektroničkim komunikacijama) kao i osoba iz članka 6. stavka I. podstavaka 1. i 2. loi no 2004‑575 […] pour la confiance dans l’économie numérique (Zakon br. 2004‑575 za promicanje povjerenja u digitalnu ekonomiju), podataka ili dokumenata koje obrađuju ili zadržavaju njihove mreže ili elektroničke komunikacijske usluge, uključujući tehničkih podataka u pogledu identifikacije pretplatničkih brojeva i brojeva o vezi s uslugama elektroničkih komunikacija, prikazom svih pretplatničkih brojeva i brojeva o vezi određene osobe, lokaciji korištene terminalne opreme i komunikacijama pretplatnika, konkretno popis brojeva dolaznih i odlaznih poziva, datume i trajanje komunikacija […]<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/>.</P></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16.</NO.P><TXT>Člancima L. 851‑2 i L. 851‑4 uređuje se, u druge svrhe i na druge načine, administrativni pristup u stvarnom vremenu podacima o vezi zadržanima na taj način.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17.</NO.P><TXT>Člankom L. 851‑2 odobrava se, isključivo u svrhe sprečavanja terorizma, prikupljanje podataka ili dokumenata iz članka L. 851‑1, od istih osoba. Takvo prikupljanje, koje se odnosi samo na jednog ili više unaprijed određenih pojedinaca za koje se sumnja da su povezani s terorističkom prijetnjom, obavlja se u stvarnom vremenu. Isto vrijedi i za članak L. 851‑4, kojim se odobrava da operatori u<?PAGE NO="6"?> stvarnom vremenu prenose samo tehničke podatke u pogledu lokacije terminalne opreme<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0014"><P>Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjeve, tim se tehnikama pružateljima usluga ne nalaže dodatna obveza zadržavanja u odnosu na ono što je nužno za naplaćivanje i stavljanje na tržište njihovih usluga, kao i za pružanje usluga s posebnom tarifom.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18.</NO.P><TXT>Člankom L. 851‑3 omogućuje se propisivanje operatorima elektroničkih komunikacija i pružateljima tehničkih usluga obveze da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0020" REF.END="QE0020"/>na svojim mrežama uspostave automatizirane obrade podataka namijenjene, u uvjetima određenim u odobrenju, utvrđivanju veza koje mogu upućivati na terorističku prijetnju<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0015"><P>Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjeve, cilj te tehnike, koja ne podrazumijeva opće i neselektivno zadržavanje, isključivo je prikupljanje, tijekom ograničenog razdoblja, samo onih podataka, između svih podataka o vezi koje obrađuju ti subjekti, koji mogu biti povezani s takvim teškim kaznenim djelom.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19.</NO.P><TXT>Člankom L. 851‑5 pojašnjava se da se, u određenim uvjetima, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0021" REF.END="QE0021"/>može odobriti uporaba tehničke naprave koja omogućuje da se u stvarnom vremenu odredi lokacija neke osobe, vozila ili predmeta<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20.</NO.P><TXT>U skladu s člankom L. 851‑6 stavkom I., u određenim se uvjetima mogu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0022" REF.END="QE0022"/>prikupiti […] izravno, s pomoću tehničkog uređaja ili naprave navedenih u članku 226‑3 stavku 1. code pénal [(Kazneni zakonik)], tehnički podaci o vezi koji omogućuju identifikaciju terminalne opreme ili pretplatničkog broja njezina korisnika, kao i podaci u pogledu lokacije korištene terminalne opreme<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Zakonik o pošti i elektroničkim komunikacijama</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21.</NO.P><TXT>U skladu s člankom L. 34‑1, u verziji koja se primjenjuje na činjenice iz glavnog postupka:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0023" REF.END="QE0023"/>I. Ovaj se članak primjenjuje na obradu osobnih podataka u vezi s pružanjem javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga; konkretno, primjenjuje se na mreže koje podržavaju naprave za prikupljanje podataka i identifikaciju.</P><P>II. Operatori elektroničkih komunikacija i osobito osobe čija je djelatnost nuditi pristup javnim internetskim komunikacijskim uslugama, brišu ili anonimiziraju sve podatke o prometu, ne dovodeći u pitanje odredbe stavaka III., IV., V. i VI.</P><P>Pružatelji javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga, u skladu s odredbama prethodnog podstavka, uspostavljaju unutarnje postupke za odgovaranje na zahtjeve nadležnih tijela.</P><P>Pružatelji koji, na temelju glavne ili sporedne profesionalne djelatnosti, pružaju javno dostupnu vezu koja omogućuje internetsku komunikaciju s pomoću pristupa mreži, čak i besplatno, obvezni su poštovati odredbe koje se primjenjuju na operatore elektroničkih komunikacija na temelju ovog članka.</P><P>III. U svrhu istrage, otkrivanja i progona kaznenih djela ili neispunjavanja obveze utvrđene u članku L. 336‑3 code de la propriété intellectuelle [(Zakonik o intelektualnom vlasništvu)] ili u svrhu sprečavanja napada na sustave automatizirane obrade podataka koji se predviđaju i kažnjavaju člancima 323‑1 do 323‑3-1 Kaznenog zakonika, i s isključivim ciljem stavljanja na raspolaganje, po potrebi, sudskom tijelu ili visokom tijelu navedenom u članku L. 331‑12 Zakonika o intelektualnom vlasništvu, ili pak nacionalnom tijelu nadležnom za sigurnost informacijskih sustava iz članka L. 2321‑1 code de la défense [(Zakonik o obrani)], radnje brisanja ili anonimiziranja određenih kategorija tehničkih podataka mogu se odgoditi na razdoblje od najviše jedne godine. Uredbom koju je donio Conseil d’État (Državno vijeće), nakon što je dobiveno mišljenje Commission nationale de l’informatique et des libertés (Nacionalna komisija za informatiku i slobode), određuju se, u granicama utvrđenim u stavku VI., te kategorije podataka i trajanje njihova zadržavanja, ovisno o djelatnosti operatora i prirodi komunikacije te načinu naknade mogućih dodatnih odredivih i posebnih troškova usluga koje su u tom pogledu operatori pružali na zahtjev države.</P><?PAGE NO="7"?><P>[…]</P><P>VI. Podaci koji se zadržavaju i obrađuju u uvjetima utvrđenim u stavcima III., IV. i V. odnose se isključivo na identifikaciju korisnika usluga koje pružaju operatori, na tehničke značajke komunikacija koje pružaju potonji operatori i na lokaciju terminalne opreme.</P><P>Ni u kojem se slučaju ne odnose na sadržaj razmijenjene prepiske ili informacije do kojih se dolazi, u bilo kojem obliku, u okviru tih komunikacija.</P><P>Podaci se zadržavaju i obrađuju u skladu s odredbama Zakona br. 78‑17 od <DATE ISO="19780106">6. siječnja 1978.</DATE> o informatici, sustavima pohrane i slobodama.</P><P>Operatori poduzimaju sve mjere kako bi spriječili uporabu tih podataka u svrhe koje nisu predviđene ovim člankom.<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/></P></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22.</NO.P><TXT>Na temelju članka R. 10‑13 stavka I., operatori u svrhu istrage, otkrivanja i progona kaznenih djela trebaju zadržati sljedeće podatke:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0024" REF.END="QE0024"/>(a)</NO.P><TXT>podatke kojima se identificira korisnik;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>podatke o korištenoj komunikacijskoj terminalnoj opremi;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(c)</NO.P><TXT>tehničke značajke, poput datuma, vremena i trajanja svake komunikacije;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(d)</NO.P><TXT>podatke o zatraženim ili upotrijebljenim dodatnim uslugama i njihovim pružateljima;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(e)</NO.P><TXT>podatke koji omogućuju identifikaciju jednog ili više primatelja komunikacije.<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/></TXT></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23.</NO.P><TXT>U skladu sa stavkom II. iste odredbe, u slučaju djelatnosti telefonije operator treba usto zadržati podatke koji omogućuju utvrđivanje izvora i lokacije komunikacije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24.</NO.P><TXT>U skladu sa stavkom III. istog članka, navedeni podaci trebaju se čuvati jednu godinu od dana njihova zapisa.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">3.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">La loi n<HT TYPE="SUP">o</HT> 2004‑575, du <DATE ISO="20040621">21 juin 2004</DATE>, pour la confiance dans l’économie numérique (Zakon br. 2004‑575 od <DATE ISO="20040621">21. lipnja 2004.</DATE> za promicanje povjerenja u digitalnu ekonomiju)</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25.</NO.P><TXT>Prvim podstavkom stavka II. članka 6. Zakona br, 2004‑575 utvrđuje se da osobe čija je djelatnost nuditi pristup javnim internetskim komunikacijskim uslugama i fizičke ili pravne osobe koje, čak i besplatno, za stavljanje na raspolaganje javnosti posredstvom javnih internetskih komunikacijskih usluga, osiguravaju pohranu bilo koje vrste signala, pisanog teksta, slika, zvukova ili poruka, a koji su dobiveni od primatelja tih usluga, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0025" REF.END="QE0025"/>drže i zadržavaju podatke koji omogućuju identifikaciju bilo koje osobe koja je pridonijela stvaranju sadržaja ili jednog od sadržaja usluga koje pružaju<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26.</NO.P><TXT>Trećim podstavkom stavka II. iste odredbe propisuje se da sudsko tijelo može zatražiti da mu te osobe dostave podatke spomenute u prvom podstavku.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27.</NO.P><TXT>Posljednjim podstavkom stavka II. određuje se da se uredbom koju donosi Conseil d’État (Državno vijeće) <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0026" REF.END="QE0026"/>definiraju podaci spomenuti u prvom podstavku i određuje trajanje i načini njihova zadržavanja<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0016"><P>Definirani su na temelju décret n.<HT TYPE="SUP">o</HT> 2011‑219 du <DATE ISO="20110225">25 février 2011</DATE> relatif à la conservation et à la communication des données permettant d’identifier toute personne ayant contribué à la création d’un contenu mis en ligne (Uredba br. 2011‑219 od <DATE ISO="20110225">25. veljače 2011.</DATE> o zadržavanju podataka koji omogućuju identifikaciju bilo koje osobe koja je doprinijela stvaranju sadržaja dostupnog na internetu). U toj se uredbi ističu: (a) članak 1. stavak 1. u skladu s kojim oni koji pružaju pristup uslugama internetske komunikacije trebaju zadržati sljedeće podatke: identifikator veze, identifikator dodijeljen pretplatniku, identifikator terminala koji se koristi za vezu, datum i vrijeme početka i završetka veze, značajke pretplatničke linije; (b) članak 1. stavak 2. u skladu s kojim oni koji, čak i besplatno, za stavljanje na raspolaganje javnosti putem javnih internetskih komunikacijskih usluga, osiguravaju pohranu bilo koje vrste signala, pisanog teksta, slika, zvukova ili poruka, a koji su dobiveni od primatelja tih usluga trebaju, za svaku radnju, zadržati sljedeće podatke: identifikator veze na izvoru komunikacije, identifikator dodijeljen sadržaju koji je predmet radnje, vrste protokola koje se koriste za vezu s uslugom i za prijenos sadržaja, prirodu radnje, datum i vrijeme radnje, identifikator kojim se koristi autor radnje; i (c) u konačnici, članak 1. stavak 3. kojim se propisuje da osobe navedene u dvama prethodnim stavcima trebaju zadržati sljedeće podatke koje je korisnik pružio prilikom sklapanja ugovora ili izrade računa: identifikator veze prilikom izrade računa; ime, prezime ili naziv društva; povezane poštanske adrese, korištene pseudonime, povezane adrese elektroničke pošte ili računa, brojeve telefona, ažuriranu ključnu riječ i podatke koji omogućuju njezinu verifikaciju ili izmjenu.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">II.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Činjenice i prethodna pitanja</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">A.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Predmet C‑511/18</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28.</NO.P><TXT>La Quadrature du Net, French Data Network, Igwan.net i Fédération des fournisseurs d’accès à internet associatifs (u daljnjem tekstu: tužitelji) zahtijevali su od Conseil d’État (Državno vijeće) poništenje različitih uredbi o provedbi određenih odredbi Zakonika o unutarnjoj sigurnosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0017"><P>Pobijale su se sljedeće uredbe: (a) décret n.<HT TYPE="SUP">o</HT> 2015‑1885 du <DATE ISO="20150928">28 septembre 2015</DATE> portant désignation des services spécialisés de renseignement (Uredba br. 2015‑1185 od <DATE ISO="20150928">28. rujna 2015.</DATE> o uspostavi specijaliziranih službi za prikupljanje podataka); (b) décret n.<HT TYPE="SUP">o</HT> 2015‑1211 du 1er octubre 2015 relatif au contentieux de la mise en oeuvre des techniques de renseignement soumises à autorisation et des fichiers intéressant la sûreté de l’État (Uredba br. 2015‑1211 od <DATE ISO="20151001">1. listopada 2015.</DATE> o sporovima o primjeni tehnika prikupljanja podataka podvrgnutih odobrenju i spisima u pogledu nacionalne sigurnosti); (c) décret n.<HT TYPE="SUP">o</HT> 2015‑1639 du <DATE ISO="20151211">11 décembre 2015</DATE> relatif à la désignation des services autres que les services spécialisés de renseignement, autorisés à recourir aux techniques mentionnées au titre V du libre VIII du code de la sécurité intérieure (Uredba br. 2015‑1639 od <DATE ISO="20151211">11. prosinca 2015.</DATE> o uspostavi službi različitih od specijaliziranih službi za prikupljanje podataka, ovlaštenih koristiti tehnike iz glave V. knjige VIII. Zakonika o unutarnjoj sigurnosti); i (d) décret n.<HT TYPE="SUP">o</HT> 2016‑67 du <DATE ISO="20160129">29 janvier 2016</DATE> relatif aux techniques de recueil de renseignement (Uredba br. 2016‑67 od <DATE ISO="20160129">29. siječnja 2016.</DATE> o tehnikama prikupljanja podataka).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29.</NO.P><TXT>Ukratko, tužitelji su tvrdili da su pobijane uredbe i odredbe Zakonika o unutarnjoj sigurnosti protivne pravu na poštovanje privatnog života, pravu na zaštitu osobnih podataka i pravu na djelotvoran pravni lijek, koja su redom zajamčena člancima 7., 8. i 47. Povelje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30.</NO.P><TXT>U tim je okolnostima Conseil d’État (Državno vijeće) Sudu uputio sljedeća prethodna pitanja:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0027" REF.END="QE0027"/>1.</NO.P><TXT>Treba li obvezu općeg i neselektivnog zadržavanja podataka, koja se pružateljima usluga nalaže ovlašćujućim odredbama članka 15. stavka 1. Direktive 2002/58 […], u kontekstu koji uključuje ozbiljne i kontinuirane prijetnje nacionalnoj sigurnosti, i osobito rizik terorističkih napada, smatrati zadiranjem koje je opravdano pravom na sigurnost zajamčenim člankom 6. Povelje […] i zahtjevima nacionalne sigurnosti, za koje su odgovorne same države članice na temelju članka 4. [UEU‑a]?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Treba li Direktivu 2002/58 […], u vezi s Poveljom […], tumačiti na način da dopušta zakonske mjere, poput mjera prikupljanja u stvarnom vremenu podataka o prometu i podataka o lokaciji određenih pojedinaca, koje im, iako utječu na prava i obveze pružatelja elektroničke komunikacijske usluge, ne nalažu posebnu obvezu zadržavanja njihovih podataka?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT>Treba li Direktivu 2002/58 […], u vezi s Poveljom […], tumačiti na način da su postupci prikupljanja podataka o vezi pravilni samo ako se osobe o kojima je riječ obavijesti onda kada te informacije više ne mogu ugroziti istrage koje provode nadležna tijela ili se takve postupke može smatrati pravilnima s obzirom na sva ostala postojeća postupovna jamstva, s obzirom na to da ona osiguravaju djelotvornost pravnog lijeka?<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/></TXT></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="9"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">B.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Predmet C‑512/18</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31.</NO.P><TXT>Tužitelji u sporu na kojem se temelji predmet C‑511/18, osim društva Igwan.net, od Conseil d’État (Državno vijeće) također su zahtijevali da poništi odluku o odbijanju (zbog šutnje uprave) njihova zahtjeva za stavljanje izvan snage članka R. 10‑13 Zakonika o pošti i elektroničkim komunikacijama i Uredbe br. 2011‑219 od <DATE ISO="20110225">25. veljače 2011.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32.</NO.P><TXT>Prema mišljenju tih tužitelja, pobijanim se pravilima propisuje obveza zadržavanja podataka o prometu, lokaciji i vezi, kojom se zbog njezine općenitosti neproporcionalno povređuje pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, pravo na zaštitu osobnih podataka i pravo na slobodu izražavanja, zajamčena člancima 7., 8. i 11. Povelje, uz povredu članka 15. stavka 1. Direktive 2002/58.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33.</NO.P><TXT>U okviru te tužbe, Conseil d’État (Državno vijeće) uputio je sljedeća prethodna pitanja:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0028" REF.END="QE0028"/>1.</NO.P><TXT>Treba li obvezu općeg i neselektivnog zadržavanja podataka, koja se pružateljima usluga nalaže ovlašćujućim odredbama članka 15. stavka 1. Direktive 2002/58 […], osobito s obzirom na jamstva i kontrole koji se potom primjenjuju na prikupljanje i korištenje tih podataka o spajanju, smatrati zadiranjem koje je opravdano pravom na sigurnost zajamčenim člankom 6. Povelje […] i zahtjevima nacionalne sigurnosti, za koje su odgovorne same države članice na temelju članka 4. [UEU‑a]?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Treba li odredbe Direktive 2000/31, kada ih se tumači s obzirom na članke 6., 7., 8. i 11. te članak 52. stavak 1. Povelje […], tumačiti na način da državi članici omogućavaju donošenje nacionalnog propisa kojim se osobama čija je djelatnost nuđenje pristupa javnim internetskim komunikacijskim uslugama i fizičkim ili pravnim osobama koje, čak i besplatno, za stavljanje na raspolaganje javnosti putem javnih internetskih komunikacijskih usluga, osiguravaju pohranu bilo koje vrste signala, pisanog teksta, slika, zvukova ili poruka, a koji su dobiveni od primatelja tih usluga, nalaže da zadrže podatke koji omogućuju identifikaciju bilo koje osobe koja je doprinijela stvaranju sadržaja ili jednog od sadržaja usluga koje pružaju, kako bi sudsko tijelo moglo, po potrebi, zatražiti da mu se taj sadržaj dostavi u svrhu osiguravanja poštovanja pravila vezanih uz građansku ili kaznenu odgovornost?<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="201D" ID="QE0028"/></TXT></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">III.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Postupak pred Sudom i stajališta stranaka</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34.</NO.P><TXT>Tajništvo Suda zaprimilo je zahtjeve za prethodnu odluku <DATE ISO="20180803">3. kolovoza 2018.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35.</NO.P><TXT>Pisana očitovanja podnijeli su La Quadrature du Net, Fédération des fournisseurs d’accès à Internet associatifs, French Data Network, belgijska, britanska, češka, ciparska, danska, estonska, francuska, irska, mađarska, njemačka, španjolska, poljska i švedska vlada te Komisija.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36.</NO.P><TXT>Na raspravi održanoj <DATE ISO="20190909">9. rujna 2019.</DATE>, koja je održana i za predmete C‑623/17, Privacy International, i C‑520/18, Ordre des barreaux francophones et germanophone i dr., sudjelovale su stranke četiriju prethodnih postupaka, prethodno navedene vlade i nizozemska i norveška vlada, Komisija i Europski nadzornik za zaštitu osobnih podataka.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="10"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">IV.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Analiza</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37.</NO.P><TXT>Pitanja koja je uputio Conseil d’État (Državno vijeće) mogu se podijeliti u tri skupine:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>Kao prvo, je li s pravom Unije usklađen nacionalni propis kojim se pružateljima elektroničkih komunikacijskih usluga propisuje obveza općeg i neselektivnog zadržavanja podataka o vezi (prvo pitanje u predmetu C‑511/18 i predmetu C‑512/18) i, osobito, podataka koji omogućuju identifikaciju stvaratelja sadržaja koje nude navedeni pružatelji (drugo pitanje u predmetu C‑512/18).</P></ITEM><ITEM><P>Kao drugo, je li zakonitost postupaka prikupljanja podataka o vezi u svakom slučaju uvjetovana obvezom obavješćivanja dotičnih osoba ako se ne ugrožavaju istrage (treće pitanje u predmetu C‑511/18).</P></ITEM><ITEM><P>Kao treće, je li prikupljanje u stvarnom vremenu podataka o prometu i lokaciji, bez obveze njihova zadržavanja, u skladu, i u kojim uvjetima, s Direktivom 2002/58 (drugo pitanje u predmetu C‑511/18).</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38.</NO.P><TXT>U konačnici, valja utvrditi je li s pravom Unije usklađen nacionalni propis kojim se pružateljima elektroničkih komunikacijskih usluga nalažu dvije vrste obveza: (a) s jedne strane, <HT TYPE="ITALIC">prikupljanje</HT> određenih podataka, ali ne i njihovo zadržavanje; (b) s druge strane, <HT TYPE="ITALIC">zadržavanje</HT> podataka o vezi i podataka koji omogućuju identifikaciju stvaratelja sadržaja usluga koje pružaju takvi pružatelji.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39.</NO.P><TXT>Najprije treba utvrditi primjenjuje li se Direktiva 2002/58 upravo u kontekstu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0018"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0029" REF.END="QE0029"/>[U] kontekstu koji uključuje ozbiljne i kontinuirane prijetnje nacionalnoj sigurnosti, i osobito rizik terorističkih napada<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/>, kako je navedeno u prvom pitanju u predmetu C‑511/18.</P></NOTE> u kojem je taj nacionalni propis donesen (odnosno, u okolnostima moguće ugroze nacionalne sigurnosti).</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">A.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Primjenjivost Direktive 2002/58</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjeve smatra da je propis koji je predmet spora obuhvaćen područjem primjene Direktive 2002/58. Prema njegovu mišljenju, to proizlazi iz sudske prakse koja je uspostavljena presudom Tele2 Sverige i Watson te koja je potvrđena presudom Ministerio Fiscal.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41.</NO.P><TXT>Suprotno tomu, neke vlade koje su intervenirale u postupak tvrde da sporni propis nije obuhvaćen navedenim područjem primjene. Kako bi potkrijepili svoje stajalište, među ostalim argumentima navode presudu od <DATE ISO="20060530">30. svibnja 2006.</DATE>, Parlament/Vijeće i Komisija<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0019"><P>Predmeti C‑317/04 i C‑318/04, u daljnjem tekstu: presuda Parlament/Vijeće i <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Komisija</NAME.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2006:346">EU:C:2006:346</NO.ECLI></REF.DOC.ECR></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42.</NO.P><TXT>Slažem se s mišljenjem Conseil d’État (Državno vijeće) u pogledu toga da je u presudi Tele2 Sverige i Watson riješen taj dio spora, pri čemu se potvrđuje da se Direktiva 2002/58 u načelu primjenjuje kad su pružatelji elektroničkih usluga zakonom obvezani zadržavati podatke svojih pretplatnika i dopustiti tijelima javne vlasti da pristupe tim podacima. Time se ne mijenja činjenica da se obveze nalažu pružateljima zbog razloga nacionalne sigurnosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43.</NO.P><TXT>Odmah moram istaknuti da, ako postoji neusklađenost između presude Tele2 Sverige i Watson i prethodnih presuda, treba dati prednost presudi Tele2 Sverige i Watson jer je novija i potvrđena presudom Ministerio Fiscal. Međutim, smatram da ta neusklađenost ne postoji, kao što ću to pokušati objasniti.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="11"?><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Presuda Parlament/Vijeće i Komisija</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44.</NO.P><TXT>Predmeti u kojima je donesena presuda Parlament/Vijeće i Komisija odnosili su se na sljedeće:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>Sporazum između Europske zajednice i Sjedinjenih Američkih Država o obradi i prijenosu podataka PNR [Passenger Name Records (podataka iz evidencije o putnicima)] zračnih prijevoznika tijelima Sjedinjenih Američkih Država<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0020"><P>Odluka Vijeća 2004/496/EZ od <DATE ISO="20040517">17. svibnja 2004.</DATE> o sklapanju Sporazuma između Europske zajednice i Sjedinjenih Američkih Država o obradi i prijenosu podataka iz evidencije podataka o putnicima zračnih prijevoznika Ministarstvu domovinske sigurnosti, Uredu carine i pogranične sigurnosti Sjedinjenih Američkih Država (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="183" PAGE.FIRST="83" DATE.PUB="2004">SL 2004., L 183, str. 83</REF.DOC.OJ>.) (predmet C‑317/04)</P></NOTE>.</P></ITEM><ITEM><P>Prikladnost zaštite osobnih podataka iz evidencije podataka o putnicima, koji se prenose navedenim tijelima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0021"><P>Odluka Komisije 2004/535/EZ od <DATE ISO="20040514">14. svibnja 2004.</DATE> o prikladnosti zaštite osobnih podataka iz evidencije podataka o putnicima koji se prenose Uredu carine i pogranične sigurnosti Sjedinjenih Američkih Država (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="235" PAGE.FIRST="11" DATE.PUB="2004">SL 2004., L 235, str. 11</REF.DOC.OJ>.) (predmet C‑318/04)</P></NOTE>.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45.</NO.P><TXT>Sud je zaključio da prijenos tih podataka podrazumijeva obradu čiji su predmet javna sigurnost i aktivnosti države u području kaznenog prava. U skladu s člankom 3. stavkom 2. prvom alinejom Direktive 95/46, nijedna od spornih odluka nije obuhvaćena područjem primjene Direktive 95/46.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46.</NO.P><TXT>Podatke su prvotno prikupili zračni prijevoznici u okviru aktivnosti prodaje karata koja je obuhvaćena područjem primjene prava Unije. Međutim, njihova obrada, kako je predviđena spornom odlukom, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0030" REF.END="QE0030"/>nije nužna za pružanje usluga, nego se smatra nužnom za zaštitu javne sigurnosti i u represivne svrhe<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0022"><P>Presuda Parlament/Vijeće i Komisija, t. 57. U točki 58. ustraje se na tome da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0031" REF.END="QE0031"/>činjenica da podatke […] prikupljaju privatni operatori u trgovačke svrhe i da ti operatori organiziraju njihov prijenos trećoj državi<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/> ne podrazumijeva da taj prijenos ne čini jedan od slučajeva neprimjene Direktive 95/46 navedenih u članku 3. stavku 2. prvoj alineji potonje direktive jer je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0032" REF.END="QE0032"/>taj prijenos uključen u okvir koji su uspostavila tijela javne vlasti i čiji je cilj zaštita javne sigurnosti<QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/>.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47.</NO.P><TXT>Sud je tako primijenio teleološki pristup, uzimajući u obzir svrhu koja se nastoji postići obradom podataka: ako se njome želi postići zaštita javne sigurnosti, treba smatrati da nije obuhvaćena područjem primjene Direktive 95/46. Međutim, ta svrha nije bila jedini odlučujući kriterij<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0023"><P>To je, u konačnici, istaknuo cijenjeni nezavisni odvjetnik Y. Bot u svojem mišljenju u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Irska/Parlament i Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑301/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:558">EU:C:2008:558</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>). Tvrdio je da presuda Parlament/Vijeće i Komisija <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0033" REF.END="QE0033"/>ne može značiti […] da je samo ispitivanje cilja koji se nastoji postići obradom osobnih podataka relevantno za uključivanje ili, ovisno o slučaju, isključivanje te obrade iz područja primjene sustava zaštite podataka utvrđenog Direktivom 95/46. Također valja provjeriti u okviru koje se vrste aktivnosti provodi obrada podataka. Samo u slučaju da je navedena obrada provedena radi obavljanja aktivnosti države ili državnih tijela koje ne ulaze u područje aktivnosti pojedinaca, ona se isključuje iz sustava Zajednice za zaštitu osobnih podataka utvrđenog Direktivom 95/46 i to u skladu s člankom 3. stavkom 2. prvom alinejom te direktive<QUOT.END REF.START="QS0033" CODE="201D" ID="QE0033"/> (točka 122.).</P></NOTE>, zbog čega je u presudi istaknuto da je prijenos <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0034" REF.END="QE0034"/>uključen u okvir koji su uspostavila tijela javne vlasti i čiji je cilj zaštita javne sigurnosti<QUOT.END REF.START="QS0034" CODE="201D" ID="QE0034"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0024"><P>Presuda Parlament/Vijeće i Komisija, t. 58. Glavni predmet Sporazuma bio je da se od zračnih prijevoznika koji pružaju usluge prijevoza putnika između Unije i Sjedinjenih Američkih Država zahtijeva da američkim tijelima omoguće elektronički pristup podacima PNR iz evidencije podataka o putnicima koji se nalaze u njihovu računalnom sustavu nadzora rezervacija i odlazaka. Stoga je njime uspostavljen jedan oblik međunarodne suradnje između Unije i Sjedinjenih Američkih Država za borbu protiv terorizma i drugih teških kaznenih djela, pri čemu se taj cilj pokušalo uskladiti s ciljem zaštite osobnih podataka putnika. U tom kontekstu, obveza propisana zračnim prijevoznicima nije se uvelike razlikovala od izravne razmjene podataka među tijelima javne vlasti.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48.</NO.P><TXT>Stoga se na temelju presude Parlament/Vijeće i Komisija može utvrditi razlika između odredbe o isključenju i odredbi o restrikciji ili ograničenju Direktive 95/46 (koje su istovjetne odredbama Direktive 2002/58). Međutim, točno je da se jedne i druge odredbe odnose na slične ciljeve u općem interesu, što dovodi do određenih nejasnoća u pogledu njihova dosega, kao što je to svojedobno napomenuo nezavisni odvjetnik Y. Bot<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0025"><P>Mišljenje nezavisnog odvjetnika Y. Bota u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Irska/Parlament i Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑301/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:558">EU:C:2008:558</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0127">127.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="12"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49.</NO.P><TXT>Iz tih nejasnoća vjerojatno proizlazi stajalište koje zagovaraju države članice koje smatraju da Direktiva 2002/58 nije primjenjiva na taj kontekst. Prema njihovu mišljenju, interes nacionalne sigurnosti osigurava se samo isključenjem iz članka 1. stavka 3. Direktive 2002/58. Međutim, točno je da tom interesu služe i ograničenja odobrena člankom 15. stavkom 1. navedene direktive, među kojima je ograničenje u pogledu nacionalne sigurnosti. Potonja bi odredba bila suvišna kad se Direktiva 2002/58 ne bi primjenjivala prilikom bilo kakvog pozivanja na nacionalnu sigurnost.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Presuda Tele2 Sverige i Watson</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50.</NO.P><TXT>U presudi Tele2 Sverige i Watson razmatralo se jesu li s pravom Unije usklađeni određeni nacionalni sustavi kojima se pružateljima javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga propisuje opća obveza zadržavanja podataka o navedenim komunikacijama. Slučajevi su stoga bili u bitnome istovjetni onima koji se rješavaju u predmetnim prethodnim postupcima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51.</NO.P><TXT>Budući da se ponovno postavlja pitanje primjenjivosti prava Unije, ovaj put u okviru Direktive 2002/58, Sud je za početak istaknuo da se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0035" REF.END="QE0035"/>područje primjene Direktive 2002/58 mora ocjenjivati vodeći računa osobito o njezinoj općoj strukturi<QUOT.END REF.START="QS0035" CODE="201D" ID="QE0035"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0026"><P>Presuda Tele2 Sverige i Watson, t. 67.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52.</NO.P><TXT>U tom je pogledu Sud napomenuo da se, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0036" REF.END="QE0036"/>[d]oista, zakonske mjere iz članka 15. stavka 1. Direktive 2002/58 odnose […] na državne aktivnosti ili aktivnosti državnih tijela, koje nisu svojstvene aktivnostima pojedinaca […]. Nadalje, ciljevi kojima na temelju te odredbe takve mjere moraju težiti – u predmetnom slučaju zaštita nacionalne sigurnosti […] – u biti se preklapaju s ciljevima aktivnosti iz članka 1. stavka 3. te direktive<QUOT.END REF.START="QS0036" CODE="201D" ID="QE0036"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0027"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibidem</HT>, t. 72.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53.</NO.P><TXT>Stoga je svrha mjera koje, u skladu s člankom 15. stavkom 1. Direktive 2002/58, države članice mogu donijeti radi ograničavanja prava na privatnost istovjetna (u tom pogledu) svrsi kojom se opravdava isključenje određenih državnih aktivnosti iz sustava Direktive, u skladu s člankom 1. stavkom 3.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54.</NO.P><TXT>Međutim, Sud je smatrao da, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0037" REF.END="QE0037"/>s obzirom na opću strukturu Direktive 2002/58<QUOT.END REF.START="QS0037" CODE="201D" ID="QE0037"/>, ta okolnost ne omogućuje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0038" REF.END="QE0038"/>zaključak da su zakonske mjere iz njezina članka 15. stavka 1. isključene iz područja primjene te direktive jer bi u suprotnom navedena odredba ostala bez ikakva korisnog učinka. Ta odredba nužno pretpostavlja da nacionalne mjere koje su njome predviđene […] spadaju u područje primjene spomenute direktive jer potonja izričito ovlašćuje države članice da ih donesu samo uz poštovanje uvjeta koje predviđa<QUOT.END REF.START="QS0038" CODE="201D" ID="QE0038"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0028"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibidem</HT>, t. 73.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55.</NO.P><TXT>Uz prethodno navedeno, ističe se da ograničenja odobrena člankom 15. stavkom 1. Direktive 2002/58 <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0039" REF.END="QE0039"/>uređuju, u svrhu spomenutu u toj odredbi, aktivnosti pružatelja elektroničkih komunikacijskih usluga<QUOT.END REF.START="QS0039" CODE="201D" ID="QE0039"/>. Slijedom toga, navedenu odredbu, u vezi s člankom 3. Direktive, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0040" REF.END="QE0040"/>valja tumačiti na način da takve zakonske mjere spadaju u područje njezine primjene<QUOT.END REF.START="QS0040" CODE="201D" ID="QE0040"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0029"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibidem</HT>, t. 74.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56.</NO.P><TXT>Sud je stoga tvrdio da u područje primjene Direktive 2002/58 spada zakonska mjera kojom se pružateljima <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0041" REF.END="QE0041"/>nalaže zadržavanje podataka o prometu i lokaciji jer se takva aktivnost nužno odnosi na to da oni obrađuju osobne podatke<QUOT.END REF.START="QS0041" CODE="201D" ID="QE0041"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0030"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibidem</HT>, t. 75.</P></NOTE> i zakonska mjera o pristupu tijela podacima koje su zadržali ti pružatelji<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0031"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibidem</HT>, t. 76.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="13"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57.</NO.P><TXT>Tumačenje Direktive 2002/58 koje je Sud primijenio u presudi Tele2 Sverige i Watson ponavlja se u presudi Ministerio Fiscal.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58.</NO.P><TXT>Može li se tvrditi da presuda Tele2 Sverige i Watson predstavlja više ili manje implicitan zaokret u odnosu na sudsku praksu uspostavljenu presudom Parlament/Vijeće i Komisija? Na primjer, irska vlada smatra da može te smatra da je samo potonja presuda u skladu s pravnom osnovom Direktive 2002/58 i s člankom 4. stavkom 2. UEU‑a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0032"><P>Točke 15. i 16. pisanih očitovanja irske vlade</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59.</NO.P><TXT>Francuska vlada pak smatra da se proturječje može opravdati ako se utvrdi da se u sudskoj praksi uspostavljenoj presudom Tele2 Sverige i Watson upućuje na aktivnosti država članica u području kaznenog prava, a da se sudska praksa uspostavljena presudom Parlament/Vijeće i Komisija odnosi na nacionalnu sigurnost i obranu. Stoga se sudska praksa uspostavljena presudom Tele2 Sverige i Watson ne bi primjenjivala na slučaj koji se sada razmatra, a u kojem bi trebalo primijeniti rješenje iz presude Parlament/Vijeće i Komisija<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0033"><P>Točke 34. do 50. pisanih očitovanja francuske vlade</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60.</NO.P><TXT>Kao što sam već istaknuo, smatram da se može pronaći način da se te dvije presude integriraju, a koji se razlikuje od načina koji zagovara francuska vlada. Ne slažem se s potonjim mišljenjem jer smatram da se razmatranja iz presude Tele2 Sverige i Watson koja se izričito odnose na borbu protiv terorizma<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0034"><P>Presuda Tele2 Sverige i Watson, t. 103. i 119.</P></NOTE> mogu proširiti na bilo koju drugu prijetnju nacionalnoj sigurnosti (a terorizam je samo jedna od njih).</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">3.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Mogućnost usklađenog tumačenja presude Parlament/Vijeće i Komisija i presude Tele2 Sverige i Watson</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61.</NO.P><TXT>Prema mojem mišljenju, Sud je u presudama Tele2 Sverige i Watson te Ministerio Fiscal uzeo u obzir svrhu odredbi o isključenju i ograničenju, kao i sustavnu povezanost tih dviju vrsta odredbi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62.</NO.P><TXT>To što je Sud u predmetu Parlament/Vijeće i Komisija utvrdio da obrada podataka nije obuhvaćena područjem primjene Direktive 95/46, bilo je zato što je, kao što sam već podsjetio, u kontekstu suradnje između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država, koja se uobičajeno odvija u međunarodnom okviru, trebala prevladati državna dimenzija aktivnosti u odnosu na činjenicu da ta obrada podrazumijeva i trgovačku ili privatnu dimenziju. Jedno od tada spornih pitanja odnosilo se upravo na pravnu osnovu koja je prikladna za donošenje sporne odluke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0063"><NO.P>63.</NO.P><TXT>Suprotno tomu, u odnosu na nacionalne mjere koje su se ispitivale u presudama Tele2 Sverige i Watson te Ministerio Fiscal, Sud je u prvi plan stavio nacionalni opseg obrade podataka: regulatorni okvir u kojem se ta obrada obavljala bio je isključivo nacionalni te stoga nije imao vanjsku dimenziju svojstvenu predmetu iz presude Parlament/Vijeće i Komisija.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0064"><NO.P>64.</NO.P><TXT>Različita važnost međunarodne i nacionalne (trgovačke i privatne) dimenzije obrade podataka dovela je do toga da se, u prvom slučaju, propiše odredba o isključenju iz prava Unije, kao najprikladnija odredba za zaštitu općeg interesa nacionalne sigurnosti. U drugom slučaju, suprotno tomu, isti se interes mogao učinkovito zaštititi odredbom o ograničenju predviđenom u članku 15. stavku 1. Direktive 2002/58.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0065"><NO.P>65.</NO.P><TXT>Još bi valjalo ocijeniti drugu razliku koja je povezana s različitim regulatornim okvirom: svaka od tih presuda usmjerena je na tumačenje dviju odredbi koje, osim naizgled, nisu iste.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="14"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0066"><NO.P>66.</NO.P><TXT>Tako se u presudi Parlament/Vijeće i Komisija odlučivalo o tumačenju članka 3. stavka 2. Direktive 95/46, a u presudi Tele2 Sverige i Watson o članku 1. stavku 3. Direktive 2002/58. Pažljivim čitanjem tih članaka otkrivaju se dovoljne razlike kako bi se potkrijepio smisao presuda Suda u jednom odnosno drugom slučaju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0067"><NO.P>67.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 3. stavkom 2. Direktive 95/46, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0042" REF.END="QE0042"/>[o]va se Direktiva <HT TYPE="ITALIC">ne primjenjuje na obradu osobnih podataka</HT> […] tijekom aktivnosti koja je izvan područja primjene prava Zajednice, […] i u svakom slučaju na <HT TYPE="ITALIC">postupke obrade</HT> koji se odnose na javnu sigurnost, obranu, nacionalnu sigurnost (uključujući gospodarsku dobrobit države kada se <HT TYPE="ITALIC">operacija obrade</HT> odnosi na pitanja nacionalne sigurnosti) i aktivnosti države u području kaznenog prava<QUOT.END REF.START="QS0042" CODE="201D" ID="QE0042"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0035"><P>Moje isticanje</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0068"><NO.P>68.</NO.P><TXT>Međutim, u skladu s člankom 1. stavkom 3. Direktive 2002/58, potonja se direktiva <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0043" REF.END="QE0043"/><HT TYPE="ITALIC">ne primjenjuje na aktivnosti</HT> koje su izvan područja primjene Ugovora o osnivanju Europske Zajednice […], te, u svakom slučaju, <HT TYPE="ITALIC">na aktivnosti</HT> koje se odnose na javnu sigurnost, obranu, državnu sigurnost (uključujući gospodarsku dobrobit države kada se <HT TYPE="ITALIC">aktivnosti</HT> odnose na pitanja državne sigurnosti) te na aktivnosti države u području kaznenog prava<QUOT.END REF.START="QS0043" CODE="201D" ID="QE0043"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0036"><P>Moje isticanje</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0069"><NO.P>69.</NO.P><TXT>Dok se člankom 3. stavkom 2. Direktive 95/46 isključuju <HT TYPE="ITALIC">postupci obrade</HT> koji se odnose, za potrebe ovog predmeta, na nacionalnu sigurnost, člankom 1. stavkom 3. Direktive 2002/58 isključuju se <HT TYPE="ITALIC">aktivnosti</HT> kojima se želi, također za potrebe ovog predmeta, očuvati nacionalna sigurnost.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0070"><NO.P>70.</NO.P><TXT>Razlika nije zanemariva. U skladu s Direktivom 95/46, njezinim područjem primjene nije obuhvaćena aktivnost (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0044" REF.END="QE0044"/>obrada osobnih podataka<QUOT.END REF.START="QS0044" CODE="201D" ID="QE0044"/>) koju bilo tko može obavljati. Iz te su aktivnosti posebno izuzeti postupci obrade koji se odnose, među ostalim, na nacionalnu sigurnost. Priroda <HT TYPE="ITALIC">subjekta</HT> koji obavlja obradu podataka bila je pak nevažna. Pristup koji je primijenjen radi utvrđivanja isključenih aktivnosti stoga je bio teleološki ili svrsishodan, te se njime nisu razlikovale osobe koje su obavljale te aktivnosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0071"><NO.P>71.</NO.P><TXT>Tako se u predmetu Parlament/Vijeće i Komisija smatra da je Sud primarno odlučivao o cilju koji se nastoji postići obradom podataka. Nije bila važna <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0045" REF.END="QE0045"/>činjenica da podatke […] prikupljaju privatni operatori u trgovačke svrhe i da ti operatori organiziraju njihov prijenos trećoj državi<QUOT.END REF.START="QS0045" CODE="201D" ID="QE0045"/> jer je ključno bilo to da je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0046" REF.END="QE0046"/>taj prijenos uključen u okvir koji su uspostavila tijela javne vlasti i čiji je cilj zaštita javne sigurnosti<QUOT.END REF.START="QS0046" CODE="201D" ID="QE0046"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0037"><P>Parlament/Vijeće i Komisija, t. 58.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0072"><NO.P>72.</NO.P><TXT>Suprotno tomu, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0047" REF.END="QE0047"/>aktivnosti koje se odnose na državnu sigurnost<QUOT.END REF.START="QS0047" CODE="201D" ID="QE0047"/>, koje nisu obuhvaćene područjem primjene Direktive 2002/58 analiziranim u predmetu Tele2 Sverige i Watson, ne mogu se pripisati bilo kojem subjektu, nego isključivo samoj državi. Osim toga, u te se aktivnosti ne ubrajaju zakonodavne ili regulatorne funkcije države, nego isključivo materijalne aktivnosti tijela javne vlasti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0073"><NO.P>73.</NO.P><TXT>Naime, <HT TYPE="ITALIC">aktivnosti</HT> navedene u članku 1. stavku 3. Direktive 2002/58 <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0048" REF.END="QE0048"/>u svakom su slučaju aktivnosti država odnosno državnih tijela koje ne ulaze u područje aktivnosti pojedinaca<QUOT.END REF.START="QS0048" CODE="201D" ID="QE0048"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0038"><P>Presuda Ministerio Fiscal, t. 32. U istom smislu presuda Tele2 Sverige i Watson, t. 72.</P></NOTE>. Međutim, te <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0049" REF.END="QE0049"/>aktivnosti<QUOT.END REF.START="QS0049" CODE="201D" ID="QE0049"/> ne mogu biti regulatorne prirode. U tom slučaju, nijedna od odredbi koje države članice donose u odnosu na obradu osobnih podataka ne bi bila obuhvaćena područjem primjene Direktive 2002/58, osim ako bi ih se nastojalo opravdati kao nužne za osiguranje nacionalne sigurnosti.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="15"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0074"><NO.P>74.</NO.P><TXT>S jedne strane, to bi značilo znatan gubitak za učinkovitost navedene direktive jer bi puko pozivanje na tako neodređeni pravni pojam kao što je to pojam nacionalne sigurnosti bilo dovoljno da u odnosu na države članice postanu neprimjenjiva jamstva koja je zakonodavac Unije utvrdio kako bi se zaštitili osobni podaci građana. Ta zaštita nije moguća bez sudjelovanja država članica i njezino se jamstvo građanima osigurava i u odnosu na nacionalna tijela javne vlasti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0075"><NO.P>75.</NO.P><TXT>S druge strane, tumačenje pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0050" REF.END="QE0050"/>državne aktivnosti<QUOT.END REF.START="QS0050" CODE="201D" ID="QE0050"/> koje bi podrazumijevalo aktivnosti koje se očituju u donošenju pravnih pravila i odredbi, lišilo bi smisla članak 15. Direktive 2002/58, kojim se države članice upravo ovlašćuju, iz razloga zaštite, <HT TYPE="ITALIC">inter alia</HT>, nacionalne sigurnosti, za donošenje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0051" REF.END="QE0051"/>zakonskih mjera<QUOT.END REF.START="QS0051" CODE="201D" ID="QE0051"/> s ciljem da se smanji opseg određenih prava i obveza iz iste direktive<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0039"><P>Naime, teško bi bilo tvrditi da se člankom 15. stavkom 1. Direktive 2002/58 omogućuje ograničavanje utvrđenih prava i obveza koje propisuje u području, kao što je nacionalna sigurnost, koje bi u načelu bilo izvan njezina područja primjene, na temelju članka 1. stavka 3. same Direktive. Kao što je to Sud potvrdio u točki 73. presude Tele2 Sverige i Watson, članak 15. stavak 1. Direktive 2002/58 <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0052" REF.END="QE0052"/>nužno pretpostavlja da nacionalne mjere koje su [njime] predviđene […] spadaju u područje primjene spomenute direktive jer potonja izričito ovlašćuje države članice da ih donesu samo uz poštovanje uvjeta koje predviđa<QUOT.END REF.START="QS0052" CODE="201D" ID="QE0052"/>.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0076"><NO.P>76.</NO.P><TXT>Kao što je to Sud istaknuo u presudi Tele2 Sverige i Watson, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0053" REF.END="QE0053"/>područje primjene Direktive 2002/58 mora [se] ocjenjivati vodeći računa osobito o njezinoj općoj strukturi<QUOT.END REF.START="QS0053" CODE="201D" ID="QE0053"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0040"><P>Presuda Tele2 Sverige i Watson, t. 67.</P></NOTE>. S tog gledišta, tumačenje članka 1. stavka 3. i članka 15. stavka 1. Direktive 2002/58, koje im daje smisao a da pritom ne izgube svoju učinkovitost, jest tumačenje koje, u prvoj od te dvije odredbe, utvrđuje materijalno isključenje koje se odnosi na <HT TYPE="ITALIC">aktivnosti</HT> koje obavljaju države članice u području nacionalne sigurnosti (i istovjetnim područjima) i, u drugoj odredbi, ovlaštenje za donošenje <HT TYPE="ITALIC">zakonskih mjera</HT> (odnosno općih pravila) koje, u svrhu nacionalne sigurnosti, utječu na aktivnosti pojedinaca koji podliježu vlasti država članica, pri čemu se tim mjerama ograničavaju prava zajamčena Direktivom 2002/58.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">4.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Isključenje nacionalne sigurnosti u Direktivi 2002/58</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0077"><NO.P>77.</NO.P><TXT>Nacionalna sigurnost (ili njezin istoznačan izraz <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0054" REF.END="QE0054"/>državna sigurnost<QUOT.END REF.START="QS0054" CODE="201D" ID="QE0054"/>, kao što se ističe u članku 15. stavku 1.) u Direktivi 2002/58 razmatra se na dvojak način. S jedne strane, ona je razlog za <HT TYPE="ITALIC">isključenje</HT> (iz primjene te direktive) svih aktivnosti država članica koje osobito <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0055" REF.END="QE0055"/>imaju za cilj<QUOT.END REF.START="QS0055" CODE="201D" ID="QE0055"/> tu nacionalnu sigurnost. S druge strane, ona je razlog za <HT TYPE="ITALIC">ograničenje</HT>, koje se provodi zakonom, prava i obveza utvrđenih Direktivom 2002/58, odnosno u pogledu aktivnosti privatne ili trgovačke prirode koje nisu povezane s područjem regalnih aktivnosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0041"><P>Kao što je to podredno istaknuo nezavisni odvjetnik H. Saugmandsgaard Øe u svojem mišljenju u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Ministerio Fiscal</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑207/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:300">EU:C:2018:300</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0047">47.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0056" REF.END="QE0056"/>ne treba miješati, s jedne strane, osobne podatke koji se <HT TYPE="ITALIC">izravno</HT> obrađuju u okviru suverenih aktivnosti države, u području koje je obuhvaćeno kaznenim pravom i, s druge strane, osobne podatke koji se obrađuju u okviru poslovnih aktivnosti pružatelja usluga elektroničkih komunikacija koje <HT TYPE="ITALIC">potom</HT> upotrebljavaju nadležna državna tijela<QUOT.END REF.START="QS0056" CODE="201D" ID="QE0056"/>.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0078"><NO.P>78.</NO.P><TXT>Na koje se aktivnosti odnosi članak 1. stavak 3. Direktive 2002/58? Prema mojem mišljenju, sam Conseil d’État (Državno vijeće, Francuska) pruža dobar primjer kad navodi članke L. 851‑5 i L. 851‑6 Zakonika o unutarnjoj sigurnosti, pri čemu upućuje na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0057" REF.END="QE0057"/>tehnike prikupljanja informacija koje država izravno primjenjuje, ali kojima se ne uređuju aktivnosti pružatelja elektroničkih komunikacijskih usluga na način da im se propisuju posebne obveze<QUOT.END REF.START="QS0057" CODE="201D" ID="QE0057"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0042"><P>Točke 18. i 21. odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku u predmetu C‑511/18</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0079"><NO.P>79.</NO.P><TXT>Smatram da je to ključno za utvrđivanje opsega isključenja iz članka 1. stavka 3. Direktive 2002/58. Njezinim sustavom nisu obuhvaćene <HT TYPE="ITALIC">aktivnosti</HT> koje, s ciljem zaštite nacionalne sigurnosti, samostalno obavljaju tijela javne vlasti, a da pritom od pojedinaca ne zahtijevaju suradnju te im stoga ne nalažu obveze u upravljanju njihovim poslovanjem.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="16"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0080"><NO.P>80.</NO.P><TXT>Međutim, popis aktivnosti tijela javne vlasti koje se isključuju iz općeg sustava obrade osobnih podataka treba tumačiti restriktivno. Konkretno, pojam <HT TYPE="ITALIC">nacionalne sigurnosti</HT>, za koju su odgovorne isključivo države članice u skladu s člankom 4. stavkom 2. UEU‑a, ne može se proširiti na druge sektore koji su više ili manje bliski javnom životu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0081"><NO.P>81.</NO.P><TXT>Budući da se ova prethodna pitanja odnose na uključenost pojedinaca (odnosno osoba koje korisnicima pružaju elektroničke komunikacijske usluge), a ne na puku intervenciju državnih tijela, nije nužno detaljnije utvrditi okvire nacionalne sigurnosti <HT TYPE="ITALIC">stricto sensu</HT>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0082"><NO.P>82.</NO.P><TXT>Smatram međutim da kao smjernica može poslužiti kriterij iz Okvirne odluke 2006/960/PUP<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0043"><P>Okvirna odluka Vijeća od <DATE ISO="20161218">18. prosinca 2016.</DATE> o pojednostavljenju razmjene informacija i obavještajnih podataka između tijela zaduženih za izvršavanje zakona u državama članicama Europske unije (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="386" PAGE.FIRST="89" DATE.PUB="2006">SL 2006., L 386, str. 89</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 8., str. 140.)</P></NOTE>, u čijem se članku 2. točki (a) razlikuju tijela zadužena za izvršavanje zakona u širem smislu, koja obuhvaćaju, s jedne strane, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0058" REF.END="QE0058"/>nacionalno policijsko, carinsko ili drugo tijelo koje je ovlašteno na temelju nacionalnog zakonodavstva otkrivati, sprečavati i provoditi istrage o kaznenim djelima ili kriminalnim aktivnostima, te izvršavati ovlaštenja i provoditi prisilne mjere u okviru takvih radnji<QUOT.END REF.START="QS0058" CODE="201D" ID="QE0058"/> i, s druge strane, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0059" REF.END="QE0059"/>[a]gencije ili službe zadužene posebno za pitanja nacionalne sigurnosti<QUOT.END REF.START="QS0059" CODE="201D" ID="QE0059"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0044"><P>U istom se smislu člankom 1. stavkom 4. Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP od <DATE ISO="20081127">27. studenoga 2008.</DATE> o zaštiti osobnih podataka obrađenih u okviru policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="350" PAGE.FIRST="60" DATE.PUB="2008">SL 2008., L 350, str. 60</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 16., svezak 2., str. 118.) predviđalo da ta odluka <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0060" REF.END="QE0060"/>ne dovodi u pitanje osnovne interese nacionalne sigurnosti i specifičnih obavještajnih aktivnosti u području nacionalne sigurnosti<QUOT.END REF.START="QS0060" CODE="201D" ID="QE0060"/>.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0083"><NO.P>83.</NO.P><TXT>U uvodnoj izjavi 11. Direktive 2002/58 utvrđuje se da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0061" REF.END="QE0061"/>poput Direktive 95/46 […], ova Direktiva ne obuhvaća pitanja zaštite temeljnih prava i sloboda koje se odnose na aktivnosti koje nisu uređene pravom [Unije]<QUOT.END REF.START="QS0061" CODE="201D" ID="QE0061"/>. Stoga se Direktivom 2002/58 <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0062" REF.END="QE0062"/>ne mijenja postojeća ravnoteža između prava na privatnost pojedinca i mogućnosti država članica da poduzmu mjere iz članka 15. stavka 1. ove Direktive, koje su nužne za zaštitu […] državne sigurnosti […]<QUOT.END REF.START="QS0062" CODE="201D" ID="QE0062"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0084"><NO.P>84.</NO.P><TXT>Postoji naime kontinuitet između Direktive 95/46 i Direktive 2002/58 u pogledu nadležnosti država članica za nacionalnu sigurnost. Predmet nijedne od tih dviju direktiva nije zaštita temeljnih prava u tom posebnom području, u kojem aktivnosti država članica nisu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0063" REF.END="QE0063"/>uređene pravom [Unije]<QUOT.END REF.START="QS0063" CODE="201D" ID="QE0063"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0085"><NO.P>85.</NO.P><TXT><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0064" REF.END="QE0064"/>Ravnoteža<QUOT.END REF.START="QS0064" CODE="201D" ID="QE0064"/> na koju se odnosi ta uvodna izjava proizlazi iz potrebe da se poštuju nadležnosti država članica u području nacionalne sigurnosti kad ih izvršavaju <HT TYPE="ITALIC">izravno i vlastitim sredstvima</HT>. Suprotno tomu, kad se, uključujući zbog istih razloga nacionalne sigurnosti, zahtijeva sudjelovanje pojedinaca, kojima se nalažu određene obveze, tom se okolnošću određuje ulazak u neko područje (zaštita privatnosti koju zahtijevaju ti privatni sudionici) uređeno pravom Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0086"><NO.P>86.</NO.P><TXT>Direktivom 95/46 i Direktivom 2002/58 nastoji se postići ta ravnoteža na način da se njima dopušta da se prava pojedinaca ograniče na temelju regulatornih mjera koje su donijele države članice u skladu s, redom, njezinim člankom 13. stavkom 1. i člankom 15. stavkom 1. U tom pogledu nema nikakve razlike između dviju direktiva.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0087"><NO.P>87.</NO.P><TXT>Što se tiče Uredbe br. 2016/679, kojom se uspostavlja (novi) opći okvir za zaštitu osobnih podataka, njezinim se člankom 2. stavkom 2. isključuje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0065" REF.END="QE0065"/>obrada osobnih podataka<QUOT.END REF.START="QS0065" CODE="201D" ID="QE0065"/> kad države članice <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0066" REF.END="QE0066"/>obavljaju aktivnosti koje su obuhvaćene područjem primjene glave V. poglavlja 2. UEU‑a<QUOT.END REF.START="QS0066" CODE="201D" ID="QE0066"/>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="17"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0088"><NO.P>88.</NO.P><TXT>Kao što se u Direktivi 95/46 obrada osobnih podataka kvalificirala samo s obzirom na svoju svrhu, neovisno o subjektu koji je obavlja, u Uredbi br. 2016/679 isključeni postupci obrade utvrđuju se s obzirom na svoju svrhu i osobe koje je obavljaju: isključuju se obrade koje obavljaju države članice tijekom <HT TYPE="ITALIC">djelatnosti</HT> koja nije obuhvaćena opsegom prava Unije (članak 2. stavak 2. točke (a) i (b)) i koje obavljaju tijela <HT TYPE="ITALIC">u svrhu sprečavanja kaznenih djela i u svrhu zaštite</HT> od prijetnji javnoj sigurnosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0045"><P>Naime, Uredbom br. 2016/679 isključuje se obrada podataka koju obavljaju države članice tijekom <HT TYPE="ITALIC">djelatnosti</HT> koja nije obuhvaćena opsegom prava Unije, uz obradu koju obavljaju tijela <HT TYPE="ITALIC">u svrhu zaštite</HT> javne sigurnosti.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0089"><NO.P>89.</NO.P><TXT>Utvrđivanje tih aktivnosti tijela javne vlasti treba nužno biti restriktivno, kako se propisi Unije u području zaštite privatnosti ne bi lišili učinkovitosti. Člankom 23. Uredbe br. 2016/679, u vezi s člankom 15. stavkom 1. Direktive 2002/58, predviđa se ograničavanje, <HT TYPE="ITALIC">zakonskom mjerom</HT>, njome utvrđenih prava i obveza, kad je potrebna zaštita, među ostalim ciljevima, nacionalne sigurnosti, obrane ili javne sigurnosti. Ponavljam, ako je zaštita tih ciljeva dovoljna kako bi se utvrdilo isključenje iz područja primjene Uredbe br. 2016/679, pozivanje na nacionalnu sigurnost kao opravdanje za ograničavanje, zakonskom mjerom, prava utvrđenih tom uredbom bilo bi suvišno.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0090"><NO.P>90.</NO.P><TXT>Kao što je to slučaj s Direktivom 2002/58, ne bi bilo logično da zakonske mjere predviđene člankom 23. Uredbe br. 2016/679 (kojim se, ponavljam, odobravaju državna ograničenja pravâ na privatnost građana zbog razloga nacionalne sigurnosti) ulaze u njezino područje primjene i, istodobno, da zbog obuhvaćenosti nacionalne sigurnosti sama Uredba jednostavno postane neprimjenjiva, što bi značilo nepostojanje bilo kakvog priznavanja subjektivnog prava.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">B.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Potvrda i mogućnosti razvoja sudske prakse uspostavljene presudom Tele2 Sverige i Watson</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0091"><NO.P>91.</NO.P><TXT>U svojem mišljenju u predmetu C‑520/18 provodim detaljnu analizu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0046"><P>Točke 27. do 68.</P></NOTE> sudske prakse Suda u tom području, na temelju koje istodobno predlažem njezino potvrđivanje i određeni oblik tumačenja za preciziranje njezina sadržaja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0092"><NO.P>92.</NO.P><TXT>Upućujem na tu analizu za koju smatram da je ovdje nije nužno prenijeti zbog puke jezične ekonomije. Razmatranja koja ću u nastavku iznijeti u pogledu prethodnih pitanja koja je uputio Conseil d’État (Državno vijeće) stoga treba tumačiti uzimajući u obzir odgovarajuće odlomke iz mišljenja u predmetu C‑520/18.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">C.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Odgovor na prethodna pitanja</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Obveza zadržavanja podataka (prvo prethodno pitanje u predmetima C‑511/18 i C‑512/18 te drugo prethodno pitanje u predmetu C‑512/18)</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0093"><NO.P>93.</NO.P><TXT>Što se tiče obveze zadržavanja podataka koja se nalaže pružateljima elektroničkih komunikacijskih usluga, sud koji je uputio zahtjeve želi konkretno znati sljedeće:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>Čini li ta obveza, čije se ispunjavanje zahtijeva u skladu s člankom 15. stavkom 1. Direktive 2002/58, zadiranje koje je opravdano <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0067" REF.END="QE0067"/>pravom na sigurnost<QUOT.END REF.START="QS0067" CODE="201D" ID="QE0067"/> zajamčenim člankom 6. Povelje i zahtjevima nacionalne sigurnosti (prvo pitanje u predmetima C‑511/18 i C‑512/18, kao i treće pitanje u predmetu C‑511/18).</P></ITEM><ITEM><P>Odobrava li se Direktivom 2000/31 zadržavanje podataka koji omogućuju identifikaciju bilo koje osobe koja je doprinijela stvaranju sadržaja dostupnih javnosti na internetu (drugo pitanje u predmetu C‑512/18).</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><?PAGE NO="18"?><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">a)</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Uvodna razmatranja</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0094"><NO.P>94.</NO.P><TXT>Conseil d’État (Državno vijeće) poziva se na temeljna prava priznata člancima 7. (poštovanje privatnog i obiteljskog života), 8. (zaštita osobnih podataka) i 11. (sloboda izražavanja i informiranja) Povelje. Naime, to su prava u koja bi se, prema mišljenju Suda, moglo zadirati obvezom zadržavanja podataka o prometu koju nacionalna tijela nalažu pružateljima elektroničkih komunikacijskih usluga<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0047"><P>U tom pogledu, presuda Tele2 Sverige i Watson, t. 92., uz upućivanje, po analogiji, na presudu Digital Rights, t. 25. i 70.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0095"><NO.P>95.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjeve upućuje i na pravo na sigurnost koje se štiti člankom 6. Povelje. Na njega se ne poziva toliko kao na pravo koje bi moglo biti ugroženo, koliko kao na čimbenik kojim bi se moglo opravdati nalaganje te obveze.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0096"><NO.P>96.</NO.P><TXT>Slažem se s Komisijom u pogledu toga da pozivanje na članak 6. u tim uvjetima može biti dvosmisleno. Kao i Komisija, smatram da tu odredbu ne treba tumačiti na način da se njome <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0068" REF.END="QE0068"/>Uniji [može] naložiti pozitivna obveza donošenja mjera za zaštitu pojedinaca od kaznenih djela<QUOT.END REF.START="QS0068" CODE="201D" ID="QE0068"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0048"><P>Točka 37. Komisijinih pisanih očitovanja</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0097"><NO.P>97.</NO.P><TXT>Sigurnost zajamčena tim člankom Povelje ne izjednačava se s javnom sigurnosti. Odnosno, drugim riječima, povezana je s potonjom javnom sigurnosti kao i svako drugo temeljno pravo, s obzirom na to da je javna sigurnost neophodan uvjet za ostvarivanje temeljnih prava i sloboda.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0098"><NO.P>98.</NO.P><TXT>Kao što podsjeća Komisija, članak 6. Povelje odgovara članku 5. Europske konvencije o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: EKLJP), kao što se to navodi u popratnim objašnjenjima. Iz teksta članka 5. EKLJP‑a proizlazi da je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0069" REF.END="QE0069"/>sigurnost<QUOT.END REF.START="QS0069" CODE="201D" ID="QE0069"/>, koja se tim člankom štiti, osobna sigurnost u užem smislu, koja se shvaća kao jamstvo prava na fizičku slobodu u odnosu na proizvoljno uhićenje ili pritvaranje. U konačnici, riječ je o sigurnosti da se nitko ne smije lišiti slobode, osim u slučajevima, uvjetima i postupku propisanim zakonom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0099"><NO.P>99.</NO.P><TXT>Stoga je riječ o <HT TYPE="ITALIC">osobnoj sigurnosti</HT>, koja se odnosi na uvjete u kojima se može ograničiti fizička sloboda osoba<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0049"><P>Tako to tumači ESLJP. U pogledu toga vidjeti presudu od <DATE ISO="20160705">5. srpnja 2016.</DATE>, Buzadji protiv Republike Moldove, ECHR:2016:0705JUD002375507, u čijoj se točki 84. tvrdi da je glavni cilj prava priznatog člankom 5. EKLJP‑a spriječiti proizvoljno ili neopravdano oduzimanje slobode pojedincu.</P></NOTE>, a ne o <HT TYPE="ITALIC">javnoj sigurnosti</HT> koja je svojstvena postojanju države, što je u razvijenom društvu neophodna pretpostavka za usklađivanje izvršavanja javnih ovlasti s ostvarivanjem prava pojedinaca.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0100"><NO.P>100.</NO.P><TXT>Međutim, neke vlade traže da se više uzme u obzir pravo na sigurnost u drugonavedenom smislu. Naime, Sud nije zanemario tu sigurnost, štoviše, izričito ju je naveo u svojim presudama<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0050"><P>Presuda Digital Rights, t. 42.</P></NOTE> i mišljenjima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0051"><P>Mišljenje 1/15 (Sporazum PNR EU‑Kanada) od <DATE ISO="20170726">26. srpnja 2017.</DATE> (u daljnjem tekstu: Mišljenje <REF.DOC.ECR><NO.CASE>1/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:592">EU:C:2017:592</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0149">149.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa)</P></NOTE>. Nikad nije osporio važnost ciljeva u općem interesu koji se odnose na zaštitu nacionalne sigurnost i javnog poretka<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0052"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160215">15. veljače 2016.</DATE>, <NAME.CASE>N.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑601/15 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:84">EU:C:2016:84</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0053">53.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>, borbu protiv međunarodnog terorizma radi održavanja međunarodnog mira i sigurnosti i borbu protiv teških kaznenih djela radi osiguranja javne sigurnost<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0053"><P>Presuda Digital Rights, t. 42. i navedena sudska praksa.</P></NOTE>, koju je pravilno kvalificirao kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0070" REF.END="QE0070"/>primarnu<QUOT.END REF.START="QS0070" CODE="201D" ID="QE0070"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0054"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibidem</HT>, t. 51.</P></NOTE>. Kao što je svojedobno istaknuo, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0071" REF.END="QE0071"/>zaštita javne sigurnosti pridonosi i zaštiti prava i sloboda drugih osoba<QUOT.END REF.START="QS0071" CODE="201D" ID="QE0071"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0055"><P>Mišljenje 1/15, t. 149.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0101"><NO.P>101.</NO.P><TXT>Prilika koju pružaju predmetni zahtjevi za prethodnu odluku mogla bi se iskoristiti za jasnije predlaganje uspostavljanja ravnoteže između, s jedne strane, prava na sigurnost i, s druge strane, prava na privatnost i prava na zaštitu osobnih podataka. Tako bi se izbjegli prigovori da se drugonavedenim pravima daje prednost u odnosu na prvonavedeno pravo.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="19"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0102"><NO.P>102.</NO.P><TXT>Smatram da se na tu ravnotežu upućuje u uvodnoj izjavi 11. i u članku 15. stavku 1. Direktive 2002/58, u dijelu u kojem se odnose na zahtjeve nužnosti i razmjernosti mjera <HT TYPE="ITALIC">unutar demokratskog društva</HT>. Ponavljam, pravo na sigurnost svojstveno je samom postojanju i održivosti demokracije, čime se opravdava njegovo potpuno uzimanje u obzir u kontekstu ocjene te proporcionalnosti. Drugim riječima, iako je zaštita načela povjerljivosti podataka primarna u demokratskom društvu, ne treba podcijeniti ni važnost njegove sigurnosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0103"><NO.P>103.</NO.P><TXT>Stoga kontekst koji uključuje ozbiljne i kontinuirane prijetnje nacionalnoj sigurnosti i osobito rizik terorističkih napada treba uzeti u obzir u skladu s navedenim u zadnjoj rečenici točke 119. presude Tele2 Sverige i Watson. Nacionalni sustav može odgovoriti na način koji je proporcionalan prirodi i ozbiljnosti prijetnji s kojima se suočava, a da pritom taj odgovor ne mora nužno biti istovjetan onome u drugim državama članicama.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0104"><NO.P>104.</NO.P><TXT>U konačnici, moram dodati da prethodna razmatranja nisu prepreka tomu da se nacionalnim zakonodavstvom, u <HT TYPE="ITALIC">iznimnim</HT> situacijama u pravom smislu riječi, koje uključuju neposrednu prijetnju ili izvanredni rizik kojima se opravdava službeno proglašenje krizne situacije u državi članici, na ograničeno vrijeme predvidi mogućnost propisivanja toliko široke i opće obveze zadržavanja podataka koliko se to smatra nužnim<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0056"><P>Vidjeti točke 105. do 107. mojega mišljenja u predmetu C‑520/18.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0105"><NO.P>105.</NO.P><TXT>Stoga bi prvo pitanje iz obaju zahtjeva za prethodnu odluku trebalo preoblikovati na način da se više usmjeri na mogućnost da se zadiranje opravda razlozima nacionalne sigurnosti. Stoga bi se dvojba odnosila na to je li obveza koja se nalaže pružateljima elektroničkih komunikacijskih usluga u skladu s člankom 15. stavkom 1. Direktive 2002/58.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">b)</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Ocjena</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="5"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Određivanje nacionalnih pravila, kako su navedena u obama zahtjevima za prethodnu odluku, s obzirom na sudsku praksu Suda</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0106"><NO.P>106.</NO.P><TXT>Uzimajući u obzir odluke kojima se upućuju zahtjevi za prethodnu odluku, spornim propisom u glavnim postupcima propisuje se obveza zadržavanja podataka:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>operatorima elektroničkih komunikacija i osobito osobama koje nude pristup javnim internetskim komunikacijskim uslugama; i</P></ITEM><ITEM><P>fizičkim ili pravnim osobama koje, čak i besplatno, za stavljanje na raspolaganje javnosti na internetu, osiguravaju pohranu bilo koje vrste signala, pisanog teksta, slika, zvukova ili poruka, a koji su dobiveni od primatelja tih usluga<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0057"><P>Tako proizlazi iz članka L. 851‑1 Zakonika o unutarnjoj sigurnosti, u kojem se upućuje na članak L. 34‑1 Zakonika o pošti i elektroničkim komunikacijama i članak 6. zakona br. 2004‑575 za promicanje povjerenja u digitalnu ekonomiju.</P></NOTE>.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0107"><NO.P>107.</NO.P><TXT>Operatori tijekom jedne godine od dana njihova zapisa trebaju zadržati podatke na temelju kojih se može identificirati korisnik, podatke o korištenoj komunikacijskoj terminalnoj opremi, tehničke značajke, datum, vrijeme i trajanje svakog poziva, podatke o zatraženim ili upotrijebljenim dodatnim uslugama i njihovim pružateljima, kao i podatke koji omogućuju identifikaciju primatelja komunikacije i, u slučaju djelatnosti telefonije, podatke koji omogućuju utvrđivanje izvora i lokacije komunikacije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0058"><P>Tako je navedeno u članku R. 10‑13 Zakonika o pošti i elektroničkim komunikacijama.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="20"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0108"><NO.P>108.</NO.P><TXT>Kad je osobito riječ o uslugama pristupa internetu i uslugama pohrane, čini se da se nacionalnim propisom zahtijeva zadržavanje IP adresa<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0059"><P>Na sudu je koji je uputio zahtjeve da provjeri to pitanje, u pogledu kojeg su na raspravi iznesena suprotstavljena stajališta.</P></NOTE>, lozinki i, ako je sklopljen ugovor ili izrađen račun za plaćanje, podataka o načinu izvršenog plaćanja, kao i referentnog broja plaćanja, iznosa, datuma i vremena transakcije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0060"><P>Članak 1. Uredbe br. 2011‑219</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0109"><NO.P>109.</NO.P><TXT>Ta se obveza zadržavanja zahtijeva u svrhu istrage, otkrivanja i progona kaznenih djela<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0061"><P>Članak R. 10‑13 Zakonika o pošti i elektroničkim komunikacijama</P></NOTE>. Drugim riječima, za razliku od, kao što će se to pokazati, obveze <HT TYPE="ITALIC">prikupljanja</HT> podataka o prometu i lokaciji, cilj obveze njihova <HT TYPE="ITALIC">zadržavanja</HT> nije isključivo sprečavanje terorizma<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0062"><P>La Quadrature du Net i Fédération des founisseurs d’accès á Internet associatifs ističu opseg svrha kojima služi zadržavanje, ovlast diskrecijske ocjene dodijeljene tijelima, nepostojanje objektivnih kriterija u njezinu definiranju i važnost oblika kaznenih djela koja se ne mogu kvalificirati kao teška.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0110"><NO.P>110.</NO.P><TXT>Što se tiče uvjeta <HT TYPE="ITALIC">pristupa</HT> zadržanim podacima, iz informacija pruženih u odlukama kojima se upućuju zahtjevi za prethodnu odluku proizlazi da se predviđaju za zajednički sustav (intervencija sudskog tijela) ili da je taj pristup ograničen na pojedinačno imenovane i ovlaštene službenike, nakon odobrenja premijera donesenog na temelju neobvezujućeg mišljenja neovisnog upravnog tijela<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0063"><P>Commission nationale de contrôle des techniques de renseignement (Nacionalna komisija za nadzor nad tehnikama prikupljanja podataka, Francuska). Vidjeti u tom pogledu točke 145. i 148. pisanih očitovanja francuske vlade.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0111"><NO.P>111.</NO.P><TXT>Nije teško primijetiti da, kao što je to istaknula Komisija<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0064"><P>Točka 60. Komisijinih pisanih očitovanja</P></NOTE>, podaci čije se zadržavanje zahtijeva nacionalnim pravilima u biti odgovaraju podacima koje je Sud ispitivao u presudama Digital Rights i Tele2 Sverige i Watson<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0065"><P>U tim se presudama zapravo ide korak dalje, s obzirom na to da se u njima također razmatra, u slučaju usluga pristupa internetu, zadržavanje IP adrese ili lozinki.</P></NOTE>. Kao i tada, ti su podaci predmet <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0072" REF.END="QE0072"/>obvez[e] općeg i neselektivnog zadržavanja podataka<QUOT.END REF.START="QS0072" CODE="201D" ID="QE0072"/>, kao što to potpuno otvoreno ističe Conseil d’État (Državno vijeće) na početku svojih prethodnih pitanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0112"><NO.P>112.</NO.P><TXT>Ako je to slučaj, što u konačnici treba ocijeniti sud koji je uputio zahtjeve, može se samo zaključiti da predmetni propis podrazumijeva <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0073" REF.END="QE0073"/>[m]iješanje […] u temeljna prava utvrđena člancima 7. i 8. Povelje [koje je] širokog dosega i treba ga smatrati osobito ozbiljnim<QUOT.END REF.START="QS0073" CODE="201D" ID="QE0073"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0066"><P>Presuda Tele2 Sverige i Watson, t. 100.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0113"><NO.P>113.</NO.P><TXT>Nijedna od zainteresiranih stranaka nije dovela u pitanje to da takav propis podrazumijeva zadiranje u navedena prava. Sada se nije potrebno zadržavati na tom pitanju, čak niti kako bi se podsjetilo da povreda tih prava neizbježno ugrožava same temelje nekog društva koje nastoji poštovati, među ostalim vrijednostima, osobnu privatnost zajamčenu Poveljom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0114"><NO.P>114.</NO.P><TXT>Primjena sudske prakse uspostavljene presudom Tele2 Sverige i Watson i potvrđene presudom Ministerio Fiscal svakako navodi na zaključak da sporni propis <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0074" REF.END="QE0074"/>prelazi […] granice strogo nužnog i ne može se smatrati opravdanim u demokratskom društvu, kao što to zahtijeva članak 15. stavak 1. Direktive 2002/58, u vezi s člancima 7., 8. i 11. i člankom 52. stavkom 1. Povelje<QUOT.END REF.START="QS0074" CODE="201D" ID="QE0074"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0067"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibidem</HT>, t. 107.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0115"><NO.P>115.</NO.P><TXT>Naime, kao i propis koji se analizira u presudi Tele2 Sverige i Watson, propis o kojem je ovdje riječ također <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0075" REF.END="QE0075"/>na općenit način obuhvaća sve pretplatnike i registrirane korisnike te se odnosi na sva sredstva elektroničke komunikacije kao i na sve podatke o prometu, ne predviđa nikakvo razlikovanje, ograničenje ili iznimku s obzirom na cilj koji se želi postići<QUOT.END REF.START="QS0075" CODE="201D" ID="QE0075"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0068"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibidem</HT>, t. 105.</P></NOTE>. Posljedično, on se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0076" REF.END="QE0076"/>primjenjuje i na<?PAGE NO="21"?> osobe za koje ne postoji nikakva naznaka koja bi navela na mišljenje da njihovo ponašanje može imati vezu, čak i posrednu ili daleku, s teškim kaznenim djelima<QUOT.END REF.START="QS0076" CODE="201D" ID="QE0076"/> i to na način da se njime ne predviđa nikakva iznimka <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0077" REF.END="QE0077"/>pa se primjenjuje i na osobe čije su komunikacije prema pravilima nacionalnog prava podvrgnute profesionalnoj tajni<QUOT.END REF.START="QS0077" CODE="201D" ID="QE0077"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0069"><P><HT TYPE="ITALIC">Loc. ult. cit.</HT></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0116"><NO.P>116.</NO.P><TXT>Tako se spornim propisom također <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0078" REF.END="QE0078"/>ne zahtijeva nikakav odnos između podataka čije je zadržavanje propisano i prijetnje javnoj sigurnosti. Posebice, on nije ograničen na zadržavanje podataka iz jednog privremenog razdoblja i/ili jednog određenog zemljopisnog područja i/ili jednog kruga osoba koje mogu na bilo koji način biti umiješane u teško kazneno djelo ili na osobe koje, ako se zadrže njihovi podaci, mogu zbog drugih razloga doprinijeti borbi protiv kriminaliteta<QUOT.END REF.START="QS0078" CODE="201D" ID="QE0078"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0070"><P>Presuda Tele2 Sverige i Watson, t. 106.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0117"><NO.P>117.</NO.P><TXT>Iz prethodno navedenog proizlazi da taj propis <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0079" REF.END="QE0079"/>prelazi […] granice strogo nužnog i ne može se smatrati opravdanim u demokratskom društvu, kao što to zahtijeva članak 15. stavak 1. Direktive 2002/58, u vezi s člancima 7., 8. i 11. i člankom 52. stavkom 1. Povelje<QUOT.END REF.START="QS0079" CODE="201D" ID="QE0079"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0071"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibidem</HT>, t. 107.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0118"><NO.P>118.</NO.P><TXT>Prethodno navedeno bilo je dovoljno da Sud zaključi da istovjetna nacionalna pravila nisu u skladu s člankom 15. stavkom 1. Direktive 2002/58 jer se njima <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0080" REF.END="QE0080"/>u cilju borbe protiv kriminaliteta određuje opće i neselektivno zadržavanje svih podataka o prometu i lokaciji svih pretplatnika i registriranih korisnika u pogledu svih sredstava elektroničke komunikacije<QUOT.END REF.START="QS0080" CODE="201D" ID="QE0080"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0072"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibidem</HT>, t. 112.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0119"><NO.P>119.</NO.P><TXT>Sada se pak postavlja pitanje može li se sudska praksa Suda u području zadržavanja osobnih podataka, ako ne izmijeniti, barem prilagoditi ako je cilj koji se nastoji postići tim <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0081" REF.END="QE0081"/>općim i neselektivnim<QUOT.END REF.START="QS0081" CODE="201D" ID="QE0081"/> zadržavanjem borba protiv terorizma. Prvo pitanje u predmetu C‑511/18 upravo je sastavljeno <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0082" REF.END="QE0082"/>u kontekstu koji uključuje ozbiljne i kontinuirane prijetnje nacionalnoj sigurnosti, i osobito rizik terorističkih napada<QUOT.END REF.START="QS0082" CODE="201D" ID="QE0082"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0120"><NO.P>120.</NO.P><TXT>Međutim, iako je to <HT TYPE="ITALIC">činjenični okvir</HT> u kojem se propisuje obveza zadržavanja podataka, točno je da se <HT TYPE="ITALIC">pravni okvir</HT> tog pravila ne odnosi isključivo na terorizam. U sustavu zadržavanja podataka i pristupa podacima o kojem se raspravlja u postupku pred Conseil d’État (Državno vijeće) ta se obveza općenito uvjetuje svrhom istrage, otkrivanja i progona kaznenih djela.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0121"><NO.P>121.</NO.P><TXT>U svakom slučaju, podsjećam da borba protiv terorizma nije izostavljena iz argumentacije u presudi Tele2 Sverige i Watson, pri čemu Sud tada nije smatrao da je za taj oblik kaznenog djela potreban neki otklon u njegovoj sudskoj praksi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0073"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibidem</HT>, t. 103.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0122"><NO.P>122.</NO.P><TXT>Stoga, i u načelu, smatram da na pitanje suda koji je uputio zahtjeve, a koje se usredotočuje na posebnost terorističke prijetnje, treba odgovoriti na isti način kao što je Sud odlučio u presudi Tele2 Sverige i Watson.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0123"><NO.P>123.</NO.P><TXT>Kao što sam to tvrdio u mišljenju u predmetu Stichting Brein, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0083" REF.END="QE0083"/>[i]zvjesnost u primjeni prava možda ne nalaže pravosudnim tijelima primjenu <HT TYPE="ITALIC">stare decisis</HT> u apsolutnom smislu, ali od njih svakako zahtijeva da budu razboriti i da se pridržavaju odluka koje su, nakon zrelog razmišljanja o konkretnom pravnom problemu, sama donijela<QUOT.END REF.START="QS0083" CODE="201D" ID="QE0083"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0074"><P>Predmet <REF.DOC.ECR><NO.CASE>C‑527/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:938">EU:C:2016:938</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="22"?><GR.SEQ LEVEL="5"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Ograničeno zadržavanje podataka zbog prijetnji nacionalnoj sigurnosti, uključujući terorističku prijetnju</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0124"><NO.P>124.</NO.P><TXT>Međutim, je li moguće prilagoditi ili nadopuniti tu sudsku praksu, s obzirom na njezine posljedice za borbu protiv terorizma ili za zaštitu države od drugih sličnih prijetnji nacionalnoj sigurnosti?</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0125"><NO.P>125.</NO.P><TXT>Već sam istaknuo da samo zadržavanje osobnih podataka podrazumijeva zadiranje u prava zajamčena člancima 7., 8. i 11. Povelje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0075"><P>Kao što je Sud podsjetio u točki 124. Mišljenja 1/15, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0084" REF.END="QE0084"/>dostavljanje osobnih podataka trećoj osobi, primjerice javnom tijelu, predstavlja zadiranje u temeljno pravo predviđeno člankom 7. Povelje, neovisno o kasnijem korištenju dostavljenim informacijama. Isto vrijedi i za čuvanje osobnih podataka te za pristup tim podacima kako bi se njima koristila javna tijela. U tom je pogledu nevažno imaju li dotične informacije o privatnom životu osjetljiv karakter, odnosno jesu li zainteresirane osobe zbog tog zadiranja pretrpjele eventualne neugodnosti<QUOT.END REF.START="QS0084" CODE="201D" ID="QE0084"/>.</P></NOTE>. Neovisno o tome što se njime, u konačnici, nastoji omogućiti retrospektivni ili istodobni <HT TYPE="ITALIC">pristup</HT> podacima u određenom trenutku<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0076"><P>Kao što je nezavisni odvjetnik P. Cruz Villalón istaknuo u mišljenju u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Digital Rights</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑293/12 i C‑594/12</NO.CASE> (<NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:845">EU:C:2013:845</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0072">72.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0085" REF.END="QE0085"/>prikupljanje i osobito zadržavanje u golemim bazama podataka brojnih podataka koji su dobiveni ili obrađeni u okviru najvećeg djela tekućih elektroničkih komunikacija građana Unije predstavlja ozbiljno miješanje u njihov privatan život, čak i kada samo stvaraju moguće uvjete za retrospektivan nadzor njihovih kako osobnih tako i profesionalnih djelovanja. Prikupljanje tih podataka stvara uvjete za nadzor koji, da se i izvršava samo retrospektivno prilikom njihovog iskorištavanja, ipak predstavlja stalnu prijetnju tijekom cijelog trajanja razdoblja njihovog zadržavanja pravu građana Unije na tajnost njihovog privatnog života. Rasprostranjeni osjećaj nastalog nadzora postavlja posebno akutno pitanje o trajanju zadržavanja podataka.<QUOT.END REF.START="QS0085" CODE="201D" ID="QE0085"/></P></NOTE>, samo zadržavanje podataka kojima se prekoračuje ono što je nužno za prijenos komunikacije ili naplatu usluga koje pruža pružatelj pretpostavlja povredu granica predviđenih u člancima 5. i 6. Direktive 2002/58.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0126"><NO.P>126.</NO.P><TXT>Korisnici tih usluga (zapravo, gotovo svi građani u najrazvijenijim društvima) imaju ili trebaju imati legitimno očekivanje u smislu da se njihovi podaci, ako ne daju svoj pristanak, više neće zadržavati, osim onih pohranjenih u skladu s tim odredbama. Iznimke iz članka 15. stavka 1. Direktive 2002/58 trebaju se tumačiti s obzirom na tu pretpostavku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0127"><NO.P>127.</NO.P><TXT>Kao što sam to već objasnio, Sud je u presudi Tele2 Sverige i Watson, također u pogledu borbe protiv terorizma, odbio mogućnost općeg i neselektivnog zadržavanja osobnih podataka<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0077"><P>Presuda Tele2 Sverige i Watson, t. 103.: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0086" REF.END="QE0086"/>ne može […] opravdati da se nacionalni propis koji određuje opće i neselektivno zadržavanje svih podataka o prometu i lokaciji smatra nužnim u svrhu navedene borbe<QUOT.END REF.START="QS0086" CODE="201D" ID="QE0086"/>.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0128"><NO.P>128.</NO.P><TXT>S obzirom na dobivene kritike, ne smatram da se sudskom praksom uspostavljenom tom presudom podcjenjuje teroristička prijetnja, kao osobito težak oblik kriminaliteta koji podrazumijeva izričitu namjeru osporavanja autoriteta države i destabilizacije ili uništavanja njezinih institucija. Borba protiv terorizma doslovno je ključna za državu i njezin uspjeh, što je cilj u općem interesu kojeg se ne može odreći država koja se temelji na vladavini prava.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0129"><NO.P>129.</NO.P><TXT>Gotovo su sve zainteresirane vlade u postupku, osim Komisije, istaknule da bi se, ne uzimajući u obzir njegove tehničke poteškoće, djelomičnim i ciljanim zadržavanjem osobnih podataka nacionalne obavještajne službe lišile mogućnosti pristupa informacijama koje su nužne za identificiranje prijetnji javnoj sigurnosti i obrani države, kao i za kazneni progon počinitelja terorističkih napada<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0078"><P>Tako to tumači, na primjer, francuska vlada koja tu tvrdnju potkrepljuje konkretnim primjerima korisnosti općeg zadržavanja podataka koje je državi omogućilo da reagira na ozbiljne terorističke napade koji su se dogodili u Francuskoj posljednjih godina (točka 107. i točke 122. do 126. pisanih očitovanja francuske vlade).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0130"><NO.P>130.</NO.P><TXT>Kad je riječ o toj ocjeni, čini mi se važnim istaknuti da borbu protiv terorizma ne treba razmatrati samo u odnosu na njezinu učinkovitost. Otuda proizlaze poteškoće u pogledu borbe protiv terorizma, ali i njezin uspjeh kad se ta borba odvija sredstvima i metodama koje su u skladu sa zahtjevima vladavine prava, a to je prije svega zahtjev da vlast i moć podliježu granicama prava i, osobito, pravnom poretku čiji su razlog i svrha postojanja zaštita temeljnih prava.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="23"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0131"><NO.P>131.</NO.P><TXT>Ako se, kad je riječ o terorizmu, za opravdanje njegovih sredstava u obzir uzima samo kriterij potpune (i maksimalne) učinkovitosti protiv njegovih napada na utvrđeni poredak, onda se, kad je riječ o vladavini prava, učinkovitost mjeri u uvjetima u kojima se, radi njezine obrane, ne dopušta zaobilaženje postupaka i jamstava na temelju kojih se kvalificira kao zakonit poredak. Jednostavnim ustupanjem pukoj učinkovitosti, vladavina prava izgubila bi sebi svojstveno obilježje te bi se, u izvanrednim slučajevima, mogla pretvoriti u prijetnju za građane. Ne postoji nikakvo jamstvo da, kad bi tijela javne vlasti raspolagala prekomjernim instrumentima za progon kaznenih djela, s pomoću kojih bi mogla zanemariti ili povrijediti temeljna prava, njihovo nekontrolirano i potpuno slobodno postupanje u konačnici ne bi ugrozilo slobodu svih osoba.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0132"><NO.P>132.</NO.P><TXT>Ponavljam, učinkovitost tijela javne vlasti nailazi na nepremostivu prepreku u vidu temeljnih prava građana, čija se ograničenja, kao što se to propisuje člankom 52. stavkom 1. Povelje, mogu provesti samo zakonom i u skladu s njihovim bitnim sadržajem <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0087" REF.END="QE0087"/>ako su potrebna i ako zaista odgovaraju ciljevima od općeg interesa koje priznaje Unija ili potrebi zaštite prava i sloboda drugih osoba<QUOT.END REF.START="QS0087" CODE="201D" ID="QE0087"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0079"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160215">15. veljače 2016.</DATE>, <NAME.CASE>N.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑601/15 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:84">EU:C:2016:84</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0050">50.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) Stoga je riječ o osjetljivoj ravnoteži između javnog poretka i slobode na koju sam već uputio i koja se u načelu nastoji uspostaviti svim propisima Unije. Kao primjer može poslužiti Direktiva (EU) 2017/541 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20170315">15. ožujka 2017.</DATE> o suzbijanju terorizma i zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/475/PUP i o izmjeni Odluke Vijeća 2005/671/PUP (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="088" PAGE.FIRST="6" DATE.PUB="2017">SL 2017., L 88, str. 6</REF.DOC.OJ>. i ispravak <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="119" PAGE.FIRST="41" DATE.PUB="2018">SL 2018., L 119, str. 41</REF.DOC.OJ>.). Dok se u njezinu članku 20. stavku 1. navodi da države članice trebaju osigurati da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0088" REF.END="QE0088"/>djelotvorni istražni instrumenti […] budu dostupni<QUOT.END REF.START="QS0088" CODE="201D" ID="QE0088"/> osobama koje su odgovorne za istragu ili kazneni progon kaznenih djela terorizma, njezinom se uvodnom izjavom 21. propisuje da bi se takvim instrumentima trebalo koristiti <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0089" REF.END="QE0089"/>ciljano i uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti te prirodu i ozbiljnost kaznenih djela koja se istražuju, te bi se tim korištenjem trebalo poštovati pravo na zaštitu osobnih podataka<QUOT.END REF.START="QS0089" CODE="201D" ID="QE0089"/>.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0133"><NO.P>133.</NO.P><TXT>Na uvjete u kojima se, u skladu s presudom Tele2 Sverige i Watson, dopušta <HT TYPE="ITALIC">ciljano</HT> zadržavanje podataka upućujem u svojem mišljenju u predmetu C‑520/18<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0080"><P>Točke 87. do 95.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0134"><NO.P>134.</NO.P><TXT>Okolnosti u kojima, na temelju informacija kojima raspolažu obavještajne službe, postoji osnovana sumnja u pogledu pripreme terorističkog napada mogu biti legitiman slučaj u kojem se propisuje obveza zadržavanja određenih podataka. Taj slučaj tim više može biti stvarno počinjenje napada. Iako, u potonjem slučaju, počinjenje kaznenog djela samo po sebi može biti opravdavajući kriterij za donošenje te mjere, u slučaju puke sumnje u moguće počinjenje napada, okolnosti na kojima se temelji ta sumnja trebale bi ispunjavati minimalni stupanj vjerodostojnosti koji je neophodan za objektivno odvagivanje indicija kojima se ona može opravdati.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0135"><NO.P>135.</NO.P><TXT>Iako je teško, nije nemoguće detaljno i u skladu s objektivnim kriterijima utvrditi kategorije podataka, čije se zadržavanje smatra nužnim, kao i krug dotičnih osoba. Točno je da bi <HT TYPE="ITALIC">najpraktičnije</HT> i <HT TYPE="ITALIC">najučinkovitije</HT> bilo opće i neselektivno zadržavanje svih podataka koje pružatelji elektroničkih komunikacijskih usluga mogu prikupiti, ali već sam istaknuo da se pitanje ne može riješiti s obzirom na <HT TYPE="ITALIC">praktičnu</HT> nego na <HT TYPE="ITALIC">pravnu učinkovitost</HT>, i u kontekstu vladavine prava.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0136"><NO.P>136.</NO.P><TXT>Taj je zadatak utvrđivanja u pravilu zakonodavni, u okviru granica utvrđenih sudskom praksom Suda. Ponovno upućujem na razmatranja koja u tom pogledu iznosim u svojem mišljenju u predmetu C‑520/18<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0081"><P>Točke 100. do 107.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="24"?><GR.SEQ LEVEL="5"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">3)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Pristup zadržanim podacima</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0137"><NO.P>137.</NO.P><TXT>Polazeći od pretpostavke da su operatori prikupili podatke u skladu s odredbama Direktive 2002/58 i da su zadržani u skladu s člankom 15. stavkom 1.<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0082"><P>Pod uvjetom da se poštuju uvjeti navedeni u točki 122. presude Tele2 Sverige i Watson: Sud je podsjetio da se člankom 15. stavkom 1. Direktive 2002/58 ne omogućuje odstupanje od članka 4. stavka 1. kao ni od članka 4. stavka 1.a, kojima se od pružatelja zahtijeva da poduzmu mjere koje osiguravaju zaštitu zadržanih podataka od rizika zlouporabe i nezakonitog pristupa. U tom je smislu presudio da, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0090" REF.END="QE0090"/>[k]ad je riječ o količini zadržanih podataka, njihovu osjetljivom karakteru i riziku od nezakonitog pristupa tim podacima, pružatelji elektroničkih komunikacijskih usluga moraju prikladnim tehničkim i organizacijskim mjerama, u svrhu osiguranja punog integriteta i povjerljivosti navedenih podataka, jamčiti osobito visoku razinu zaštite i sigurnosti. Nacionalni propis mora osobito propisati zadržavanje na području Unije kao i nepovratno uništenje podataka nakon isteka razdoblja njihova zadržavanja<QUOT.END REF.START="QS0090" CODE="201D" ID="QE0090"/>.</P></NOTE>, pristup nadležnih tijela tim informacijama treba provesti pod uvjetima koje je Sud zahtijevao i koje analiziram u mišljenju u predmetu C‑520/18 na koje upućujem<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0083"><P>Točke 52. do 60.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0138"><NO.P>138.</NO.P><TXT>Stoga se i u ovom slučaju nacionalnim propisom moraju predvidjeti materijalni i postupovni uvjeti kojima se uređuje pristup nadležnih tijela zadržanim podacima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0084"><P>Presuda Tele2 Sverige i Watson, t. 118.</P></NOTE>. U okviru predmetnih zahtjeva za prethodnu odluku, tim bi se uvjetima odobrio pristup podacima o osobama za koje postoji sumnja da namjeravaju počiniti, da će počiniti ili su počinile teroristički čin ili da su sudjelovale u tom činu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0085"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibidem</HT>, t. 119.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0139"><NO.P>139.</NO.P><TXT>Međutim, bitno je da pristup predmetnim podacima, osim u valjano opravdanim hitnim slučajevima, bude podvrgnut prethodnom nadzoru suda ili neovisnog upravnog tijela i da odluka tog suda ili tijela bude donesena nakon obrazloženog zahtjeva nadležnih tijela<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0086"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibidem</HT>, t. 120.</P></NOTE>. Na taj način, u slučajevima u kojima nije moguće donijeti odluku na temelju apstraktnog zakona, jamči se odluka <HT TYPE="ITALIC">in concreto</HT> tog neovisnog tijela, koje je jednako obvezano jamstvom nacionalne sigurnosti i zaštitom temeljnih prava građana.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="5"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">4)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Obveza zadržavanja podataka koji omogućuju identifikaciju autorâ sadržaja, s obzirom na Direktivu 2000/31 (drugo prethodno pitanje u predmetu C‑512/18)</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0140"><NO.P>140.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjeve upućuje na Direktivu 2000/31 kao polazišnu točku za utvrđivanje mogu li se određene osobe<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0087"><P>Osobe koje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0091" REF.END="QE0091"/>[…] za stavljanje na raspolaganje javnosti putem javnih internetskih komunikacijskih usluga, osiguravaju pohranu bilo koje vrste signala, pisanog teksta, slika, zvukova ili poruka, a koji su dobiveni od primatelja tih usluga […]<QUOT.END REF.START="QS0091" CODE="201D" ID="QE0091"/>.</P></NOTE> i operatori koji pružaju javne komunikacijske usluge obvezati na to da zadrže podatke <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0092" REF.END="QE0092"/>koji omogućuju identifikaciju bilo koje osobe koja je doprinijela stvaranju sadržaja ili jednog od sadržaja usluga koje pružaju, kako bi sudsko tijelo moglo, po potrebi, zatražiti da mu se taj sadržaj dostavi u svrhu osiguravanja poštovanja pravila vezanih uz građansku ili kaznenu odgovornost<QUOT.END REF.START="QS0092" CODE="201D" ID="QE0092"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0141"><NO.P>141.</NO.P><TXT>Slažem se s Komisijom da nije prikladno ispitivati usklađenost te obveze s Direktivom 2000/31<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0088"><P>Sud koji je uputio zahtjeve općenito i bez upućivanja na bilo koju odredbu navodi tu direktivu u drugom pitanju u predmetu C‑512/18.</P></NOTE>, s obzirom na to da se člankom 1. stavkom 5. točkom (b) potonje direktive iz njezina područja primjene isključuju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0093" REF.END="QE0093"/>pitanja vezana uz usluge informacijskog društva koje pokriva direktiva 95/46/EZ i 97/66/EZ<QUOT.END REF.START="QS0093" CODE="201D" ID="QE0093"/>, odnosno pravila koja sad odgovaraju Uredbi br. 2006/679 i Direktivi 2002/58<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0089"><P>Točke 112. i 113. Komisijinih pisanih očitovanja</P></NOTE>, čiji odnosni članak 23. stavak 1. i članak 15. stavak 1. treba tumačiti, prema mojem mišljenju, na ranije naveden način.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><?PAGE NO="25"?><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Obveza prikupljanja u stvarnom vremenu podataka o prometu i podataka o lokaciji (drugo prethodno pitanje u predmetu C‑511/18)</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0142"><NO.P>142.</NO.P><TXT>Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjeve, člankom L. 851‑2 Zakonika o unutarnjoj sigurnosti odobrava se, isključivo u svrhe sprečavanja terorizma, prikupljanje u stvarnom vremenu podataka o unaprijed određenim pojedincima za koje se sumnja da su povezani s terorističkom prijetnjom. Na isti se način člankom L. 851‑4 tog zakonika odobrava da operatori u stvarnom vremenu prenose samo tehničke podatke u pogledu lokacije terminalne opreme.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0143"><NO.P>143.</NO.P><TXT>Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjeve, tim se tehnikama pružateljima usluga ne nalaže dodatna obveza zadržavanja u odnosu na ono što je nužno za naplaćivanje i stavljanje na tržište njihovih usluga.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0144"><NO.P>144.</NO.P><TXT>Osim toga, na temelju članka L. 851‑3 Zakonika o unutarnjoj sigurnosti, operatorima elektroničkih komunikacija i pružateljima tehničkih usluga može se propisati obveza da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0094" REF.END="QE0094"/>na svojim mrežama uspostave automatizirane obrade podataka namijenjene, u uvjetima određenim u odobrenju, utvrđivanju veza koje mogu upućivati na terorističku prijetnju<QUOT.END REF.START="QS0094" CODE="201D" ID="QE0094"/>. Ta tehnika ne podrazumijeva opće i neselektivno zadržavanje podataka te je njezin cilj prikupljanje, tijekom ograničenog razdoblja, onih podataka o vezi koji mogu biti povezani s kaznenim djelom terorizma.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0145"><NO.P>145.</NO.P><TXT>Prema mojem mišljenju, uvjeti koji se zahtijevaju za pristup zadržanim osobnim podacima trebaju se primjenjivati i na pristup u stvarnom vremenu podacima dobivenim u okviru elektroničkih komunikacija. Stoga upućujem na razmatranja o tom pitanju. Nije važno je li riječ o zadržanim podacima ili podacima dobivenim u stvarnom vremenu jer u oba slučaja dolazi do upoznavanja s osobnim podacima, neovisno o tome jesu li oni stari ili novi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0146"><NO.P>146.</NO.P><TXT>Konkretno, ako je pristup u stvarnom vremenu posljedica veza utvrđenih automatiziranom obradom, kao što je to navedeno u članku L. 851‑3 Zakonika o unutarnjoj sigurnosti, nalaže se da unaprijed definirani modeli i kriteriji za tu obradu budu posebni, pouzdani i nediskriminirajući tako da omogućuju identifikaciju pojedinaca za koje se opravdano sumnja da sudjeluju u aktivnostima terorističke skupine<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0090"><P>Presuda Digital Rights, t. 59.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">3.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Obveza obavješćivanja dotičnih osoba (treće prethodno pitanje u predmetu C‑511/18)</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0147"><NO.P>147.</NO.P><TXT>Sud je utvrdio da tijela kojima je odobren pristup podacima o tome moraju obavijestiti dotične osobe, pod uvjetom da se time ne ugrožavaju istrage u tijeku. Ta se obveza temelji na tome da je navedena informacija nužna kako bi te osobe mogle ostvariti pravo na djelotvoran pravni lijek, koji je izričito naveden u članku 15. stavku 2. Direktive 2002/58, u slučaju povrede njihovih prava<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0091"><P>Presuda Tele2 Sverige i Watson, t. 121.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0148"><NO.P>148.</NO.P><TXT>Svojim trećim pitanjem u predmetu C‑511/18 Conseil d’État (Državno vijeće) želi znati je li taj zahtjev za pružanje informacija u svakom slučaju neophodan ili ih se može zahtijevati kad su predviđena druga jamstva, poput onih opisanih u njegovoj odluci kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0149"><NO.P>149.</NO.P><TXT>U skladu s razmatranjima suda koji je uputio zahtjeve<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0092"><P>Točke 8. do 11. odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku</P></NOTE>, navedena se jamstva odražavaju u mogućnosti da se osobe, koje žele provjeriti je li neka tehnika prikupljanja podataka primijenjena nezakonito, obrate samom Conseil d’État (Državno vijeće). To bi tijelo, po potrebi, moglo poništiti odobrenje mjere i naložiti uništavanje prikupljenih podataka, u okviru postupka kojim se ne predviđa načelo uobičajene kontradiktornosti sudskih postupaka.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="26"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0150"><NO.P>150.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjeve smatra da se tim propisom ne povređuje pravo na djelotvoran pravni lijek. Međutim, smatram da bi se to u teoriji moglo prihvatiti za osobe koje odluče provjeriti jesu li predmet obavještajne operacije. Suprotno tomu, to se pravo ne poštuje ako se osobe koje jesu ili su bile predmet te operacije o tome ne obavijeste te stoga ne mogu niti razmatrati jesu li njihova prava povrijeđena.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0151"><NO.P>151.</NO.P><TXT>Čini se da su pravosudna jamstva na koja upućuje sud koji je uputio zahtjev uvjetovana inicijativom osobe koja sumnja u to da se o njoj prikupljaju podaci. Međutim, pristup sudu radi obrane svojih prava treba biti djelotvoran za sve, što podrazumijeva da osoba čiji se osobni podaci obrađuju mora imati mogućnost osporavati zakonitost navedene obrade u sudskom postupku te je se stoga o tome treba obavijestiti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0152"><NO.P>152.</NO.P><TXT>Točno je da se, kao što to proizlazi iz pruženih informacija, sudski postupak može pokrenuti po službenoj dužnosti ili na temelju upravne tužbe, ali dotičnoj osobi u svakom slučaju treba omogućiti da sama pokrene taj postupak, zbog čega je nužno da joj se otkrije činjenica da su njezini osobni podaci predmet određene obrade. Obrana njezinih prava ne može se prepustiti okolnosti da će ta osoba saznati za tu obradu od trećih osoba ili samostalno.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0153"><NO.P>153.</NO.P><TXT>Stoga, ako se ne ugrožava tijek istraga za koje je odobren pristup zadržanim podacima, dotičnu osobu treba obavijestiti o tom pristupu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0154"><NO.P>154.</NO.P><TXT>Druga je stvar to je li, nakon što dotična osoba pokrene sudski postupak jer je obaviještena o pristupu svojim podacima, sudski postupak koji uslijedi u skladu za zahtjevima povjerljivosti i tajnosti svojstvenim ispitivanju postupanja tijela javne vlasti u osjetljivim područjima kao što su područje sigurnosti i obrane države. Međutim, to pitanje nije povezano s predmetnim zahtjevima za prethodnu odluku, pa smatram da Sud ne mora odlučivati u tom pogledu.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">V.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zaključak</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0155"><NO.P>155.</NO.P><TXT>S obzirom na prethodno navedeno, predlažem Sudu da Conseil d’État (Državno vijeće, Francuska) odgovori na sljedeći način:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0095" REF.END="QE0095"/>Članak 15. stavak 1. Direktive 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20020712">12. srpnja 2002.</DATE> o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama), u vezi s člancima 7., 8., 11. i člankom 52. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, treba tumačiti na način da:</P><P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT>mu se protivi nacionalni propis kojim se, u kontekstu koji uključuje ozbiljne i kontinuirane prijetnje nacionalnoj sigurnosti, i osobito rizik terorističkih napada, operatorima i pružateljima elektroničkih komunikacijskih usluga propisuje obveza općeg i neselektivnog zadržavanja podataka o prometu i lokaciji svih pretplatnika, kao i podataka koji omogućuju identifikaciju stvaratelja sadržaja koje nude pružatelji navedenih usluga.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>mu se protivi nacionalni propis kojim se ne propisuje obveza obavješćivanja dotičnih osoba o obradi njihovih osobnih podataka koju obavljaju nadležna tijela, osim ako se tim obavješćivanjem ugrožava djelovanje navedenih tijela.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT>mu se ne protivi se nacionalni propis kojim se omogućuje prikupljanje u stvarnom vremenu podataka o prometu i lokaciji pojedinačnih osoba, pod uvjetom da se te aktivnosti obavljaju u skladu s postupcima utvrđenim za pristup osobnim podacima koji su zakonito zadržani i s istim jamstvima.<QUOT.END REF.START="QS0095" CODE="201D" ID="QE0095"/></TXT></NP></ITEM></LIST></P></QUOT.S></NP.ECR></GR.SEQ></CONTENTS.CONCLUSION></CONCLUSION>