<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><JUDGMENT xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.JUDGMENT><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-64/18</NO.CASE><NO.CASE>C-140/18</NO.CASE><NO.CASE>C-146/18</NO.CASE><NO.CASE>C-148/18</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62018CJ0064</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:723">EU:C:2019:723</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>10</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>10</PAGE.TOTAL><AUTHOR>CJ</AUTHOR></BIB.JUDGMENT><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Presuda od <DATE ISO="20190912">12. 9. 2019</DATE>. – Spojeni predmeti C‑64/18, C‑140/18, C‑146/18 i C‑148/18</HT></P><P><HT TYPE="SC">Maksimovic i dr.</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Presuda Suda</HT> (šesto vijeće)</P><P><DATE ISO="20190912">12. rujna 2019.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="STAR" NOTE.ID="E0001"><P>Jezik postupka: njemački</P></NOTE></P></TI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Članak 56. UFEU‑a</KEYWORD><KEYWORD>Slobodno pružanje usluga</KEYWORD><KEYWORD>Upućivanje radnika</KEYWORD><KEYWORD>Držanje i prijevod isprava o plaći</KEYWORD><KEYWORD>Dozvola za rad</KEYWORD><KEYWORD>Sankcije</KEYWORD><KEYWORD>Proporcionalnost</KEYWORD><KEYWORD>Novčane kazne s unaprijed određenim najnižim iznosom</KEYWORD><KEYWORD>Kumuliranje</KEYWORD><KEYWORD>Nepostojanje najvišeg iznosa</KEYWORD><KEYWORD>Sudski troškovi</KEYWORD><KEYWORD>Zamjenska kazna oduzimanja slobode</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><JUDGMENT.INIT><P>U spojenim predmetima C‑64/18, C‑140/18, C‑146/18 i C‑148/18,</P><P>povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koje je uputio Landesverwaltungsgericht Steiermark (Zemaljski upravni sud u Štajerskoj, Austrija), odlukama od <DATE ISO="20180125">25. siječnja 2018.</DATE> (C‑64/18), od <DATE ISO="20180131">31. siječnja 2018.</DATE> (C‑140/18) i od <DATE ISO="20180216">16. veljače 2018.</DATE> (C‑146/18 i C‑148/18), koje je Sud zaprimio <DATE ISO="20180201">1. veljače 2018.</DATE> (C‑64/18), <DATE ISO="20180222">22. veljače 2018.</DATE> (C‑140/18) i <DATE ISO="20180223">23. veljače 2018.</DATE> (C‑146/18 i C‑148/18), u postupcima</P></JUDGMENT.INIT><PARTIES><PLAINTIFS><P><HT TYPE="BOLD">Zoran Maksimovic</HT> (C‑64/18),</P><P><HT TYPE="BOLD">Humbert Jörg Köfler</HT> (C‑140/18, C‑146/18 i C‑148/18),</P><P><HT TYPE="BOLD">Wolfgang Leitner</HT> (C‑140/18 i C‑148/18),</P><P><HT TYPE="BOLD">Joachim Schönbeck</HT> (C‑140/18 i C‑148/18),</P><P><HT TYPE="BOLD">Wolfgang Semper</HT> (C‑140/18 i C‑148/18)</P></PLAINTIFS><AGAINST>protiv</AGAINST><DEFENDANTS><P><HT TYPE="BOLD">Bezirkshauptmannschaft Murtal,</HT></P><P>uz sudjelovanje:</P><P><HT TYPE="BOLD">Finanzpolizei,</HT></P></DEFENDANTS></PARTIES><PREAMBLE><PREAMBLE.INIT><P>SUD (šesto vijeće),</P><P>u sastavu: C. Toader, predsjednica vijeća, L. Bay Larsen (izvjestitelj) i M. Safjan, suci,</P><P>nezavisni odvjetnik: M. Bobek,</P><P>tajnik: M. Krausenböck, administratorica,</P></PREAMBLE.INIT><GR.VISA><VISA>uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane <DATE ISO="20190506">6. svibnja 2019.</DATE>,</VISA></GR.VISA><?PAGE NO="2"?><GR.CONSID><CONSID><P>uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:</P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>za Z. Maksimovica, R. Grilc, R. Vouk, M. Škof, M. Ranc i S. Grilc, <HT TYPE="ITALIC">Rechtsanwälte</HT>,</P></ITEM><ITEM><P>za H. J. Köflera, W. Leitnera, J. Schönbecka i W. Sempera, E. Oberhammer i P. Pardatscher, <HT TYPE="ITALIC">Rechtsanwälte</HT>,</P></ITEM><ITEM><P>za Finanzpolizei, B. Schlögl, u svojstvu agenta,</P></ITEM><ITEM><P>za austrijsku vladu, G. Hesse, u svojstvu agenta,</P></ITEM><ITEM><P>za češku vladu, M. Smolek, J. Vláčil, J. Pavliš i L. Dvořáková, u svojstvu agenata,</P></ITEM><ITEM><P>za hrvatsku vladu, T. Galli, a zatim M. Vidović, u svojstvu agenata,</P></ITEM><ITEM><P>za mađarsku vladu, M. Z. Fehér, G. Tornyai i G. Koós, u svojstvu agenata,</P></ITEM><ITEM><P>za poljsku vladu, B. Majczyna, u svojstvu agenta,</P></ITEM><ITEM><P>za slovensku vladu, A. Grum i J. Morela, u svojstvu agenata,</P></ITEM><ITEM><P>za Europsku komisiju, M. Kellerbauer, L. Malferrari i H. Krämer, u svojstvu agenata,</P></ITEM></LIST></CONSID></GR.CONSID><GR.VISA><VISA>odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči bez mišljenja,</VISA></GR.VISA><PREAMBLE.FINAL>donosi sljedeću</PREAMBLE.FINAL></PREAMBLE><CONTENTS.JUDGMENT><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Presudu</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1</NO.P><TXT>Zahtjevi za prethodnu odluku odnose se na tumačenje članka 56. UFEU‑a, članaka 47. i 49. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja), Direktive 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="19961216">16. prosinca 1996.</DATE> o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="018" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="1997">SL 1997., L 18, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 5., str. 127.), i Direktive 2014/67/EU Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20140515">15. svibnja 2014.</DATE> o provedbi Direktive 96/71/EZ o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga i izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta (<QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0001" ID="QS0001"/>Uredba IMI<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/>) (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="159" PAGE.FIRST="11" DATE.PUB="2014">SL 2014., L 159, str. 11</REF.DOC.OJ>.).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2</NO.P><TXT>Zahtjevi su upućeni u okviru sporova između Zorana Maksimovica, Humberta Jörga Köflera, Wolfganga Leitnera, Joachima Schönbecka i Wolfganga Sempera, s jedne strane, i Bezirkshauptmannschafta Murtal (upravno tijelo okruga Murtal, Austrija), s druge strane, u vezi s novčanim kaznama koje im je potonji izrekao zbog različitih povreda odredaba u području austrijskog radnog prava.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="3"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Pravo Unije</HT></HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Direktiva 2006/123/EZ</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3</NO.P><TXT>U skladu s člankom 1. stavkom 6. Direktive <HT TYPE="SUP">2006</HT>/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20061212">12. prosinca 2006.</DATE> o uslugama na unutarnjem tržištu (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="376" PAGE.FIRST="36" DATE.PUB="2006">SL 2006., L 376, str. 36</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 47., str. 160.):</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0002" ID="QS0002"/>Ova Direktiva ne utječe na radno pravo, to jest bilo koju zakonsku ili ugovornu odredbu koja se odnosi na uvjete zapošljavanja, radne uvjete, uključujući zdravstvene i sigurnosne standarde na radnome mjestu te odnos između poslodavaca i zaposlenika, koju države članice primjenjuju u skladu s nacionalnim zakonodavstvom koje je usklađeno s pravom Zajednice. Isto tako, ova Direktiva ne utječe na zakone država članica o socijalnoj sigurnosti.<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Direktiva 2014/67</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4</NO.P><TXT>Članak 23. stavak 1. prvi podstavak Direktive 2014/67 propisuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0003" ID="QS0003"/>Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do <DATE ISO="20160618">18. lipnja 2016.</DATE> One o njima odmah obavješćuju Komisiju.<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Austrijsko pravo</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5</NO.P><TXT>Članak 7.d Arbeitsvertragsrechts‑Anpassungsgesetza (Zakon o prilagodbi zakonodavstva u području ugovora o radu, BGBl., 459/1993), u verziji koja se primjenjuje u glavnom postupku (u daljnjem tekstu: AVRAG), propisuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="007D.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0004" ID="QS0004"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Poslodavci […] dužni su […] tijekom cijelog trajanja upućivanja na mjestu rada (ili na mjestu obavljanja rada) imati na raspolaganju, na njemačkom jeziku: ugovor o radu ili potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu […], platne liste, dokaze o isplati plaće […], radi provjere plaće koja se u skladu s austrijskim propisima upućenom radniku mora isplatiti za vrijeme trajanja njegova zaposlenja […]</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="007D.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>U slučaju prekograničnog ustupanja radne snage dužnost stavljanja na raspolaganje isprava o plaći obvezuje osobu u tuzemstvu kojoj se radnici ustupaju. Ustupitelj je dužan na dokaziv način osobi kojoj se radnici ustupaju staviti dokumentaciju na raspolaganje.</ALINEA><ALINEA>[…]<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6</NO.P><TXT>Članak 7.i stavak 4. AVRAG‑a glasi kako slijedi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0005" ID="QS0005"/>Tko god kao</P><P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT>poslodavac […] ne stavi na raspolaganje isprave o plaći protivno članku 7.d ili</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>ustupitelj u slučaju prekograničnog ustupanja radne snage ne stavi na dokaziv način dokumentaciju na raspolaganje osobi kojoj se radnici ustupaju protivno članku 7.d stavku 2. ili</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT>osoba kojoj se radnici ustupaju u slučaju prekograničnog ustupanja radne snage ne stavi na raspolaganje isprave o plaći protivno članku 7.d stavku 2.</TXT></NP></ITEM></LIST></P></ALINEA><?PAGE NO="4"?><ALINEA>čini upravni prekršaj za koji okružno upravno tijelo može izreći novčanu kaznu za svakog radnika u iznosu od 1000 do <FT TYPE="NUMBER">10000</FT> eura, u slučaju ponovljenog prekršaja od 2000 do <FT TYPE="NUMBER">20000</FT> eura, a ako se prekršaj odnosi na više od tri radnika, 2000 do <FT TYPE="NUMBER">20000</FT> eura za svakog radnika odnosno 4000 do <FT TYPE="NUMBER">50000</FT> eura u slučaju ponovljenog prekršaja.<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7</NO.P><TXT>Članak 28. stavak 1. Ausländerbeschäftigungsgesetza (Zakon o zapošljavanju stranaca, BGBl. 218/1975), u verziji primjenjivoj u glavnom postupku (u daljnjem tekstu: AuslBG), glasi kako slijedi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0006" ID="QS0006"/>Ako djelo ne ispunjava činjenični opis kaznenog djela za koje je nadležan sud (članak 28.c), počinjen je upravni prekršaj i okružno upravno tijelo kaznit će</P><P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT>onoga tko,</TXT><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>a)</NO.P><TXT>protivno članku 3., zaposli stranog radnika za kojeg nije izdana dozvola za rad […]</TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP></ITEM></LIST></P><P>[…]</P><P>u slučaju nepropisnog zaposlenja do najviše tri stranca za svakog nepropisno zaposlenog stranca novčanom kaznom od 1000 do <FT TYPE="NUMBER">10000</FT> eura, u slučaju ponovljene povrede od 2000 do <FT TYPE="NUMBER">20000</FT> eura, u slučaju nepropisnog zaposlenja više od tri stranca za svakog nepropisno zaposlenog stranca novčanom kaznom od 2000 do <FT TYPE="NUMBER">20000</FT> eura, u slučaju ponovljene povrede od <FT TYPE="NUMBER">4000</FT> do <FT TYPE="NUMBER">50000</FT> eura;</P></ALINEA><ALINEA>[…]<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8</NO.P><TXT>Članak 52. stavci 1. i 2. Verwaltungsgerichtsverfahrensgesetza (Zakon o postupku pred upravnim sudovima, BGBl. I, 33/2013), u verziji primjenjivoj u glavnom postupku glasi kako slijedi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="052.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0007" ID="QS0007"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>U svakoj presudi upravnog suda kojom se potvrđuje odluka o kazni, treba odrediti da osuđenik snosi dio troškova postupka.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="052.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>U žalbenom postupku ti troškovi iznose 20 % izrečene kazne, pri čemu iznose najmanje deset eura; u slučaju izricanja kazne zatvora pri određivanju troškova jedan dan zatvora jednak je 100 eura. […]<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Glavni postupci i prethodna pitanja</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9</NO.P><TXT>Dana <DATE ISO="20140323">23. ožujka 2014.</DATE> došlo je do eksplozije u tvornici društva Zellstoff Pols AG, koja se nalazi u Pölsu (Austrija) pri čemu je uništen velik dio postrojenja s kotlom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10</NO.P><TXT>Ugovorom od <DATE ISO="20140711">11. srpnja 2014.</DATE>, Zellstoff Pöls povjerio je društvu Andritz AG, sa sjedištem u Austriji, zadatak popravka i ponovnog vraćanja u pogon postrojenja s kotlom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11</NO.P><TXT>Andritz je <DATE ISO="20140827">27. kolovoza 2014.</DATE> zadužio društvo Bilfinger Duro Dakovic Montaza d.o.o. (u daljnjem tekstu: Bilfinger), sa sjedištem u Hrvatskoj, za demontažu i mehaničku montažu postrojenja s kotlom. Potonje je društvo radi izvršenja tih poslova uputilo radnike u Austriju, za koje su austrijska nadležna tijela izdala potvrde o upućivanju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12</NO.P><TXT>Budući da Bilfinger nije poštovao datum završetka radova, određen za <DATE ISO="20150825">25. kolovoza 2015.</DATE>, Bilfinger i Andritz sporazumjeli su se da će društvo Brodmont d.o.o., sa sjedištem u Hrvatskoj, dovršiti radove umjesto Bilfingera, kojem su oni prvotno bili povjereni. Ugovor u tom smislu sklopljen je <DATE ISO="20150911">11. rujna 2015.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13</NO.P><TXT>Između <DATE ISO="20150914">14. rujna 2015.</DATE> i <DATE ISO="20151030">30. listopada 2015.</DATE> na gradilištu o kojem je riječ u glavnom postupku za društvo Brodmont radilo je 217 radnika, pri čemu je potonje društvo preuzelo sve radnike koje je na tom gradilištu zapošljavalo društvo Bilfinger.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="5"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14</NO.P><TXT>Finanzpolizei (financijska policija, Austrija) je <DATE ISO="20150927">27. rujna</DATE>, <DATE ISO="20151013">13. listopada</DATE> i <DATE ISO="20151028">28. listopada 2015.</DATE> proveo nadzore na navedenom gradilištu, prilikom kojih mu nisu mogle biti podnesene sve isprave o plaćama za svakog od tih 217 radnika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15</NO.P><TXT>Na temelju činjenica koje je financijska policija utvrdila tijekom tih nadzora, upravno tijelo okruga Mirtal tužiteljima iz glavnog postupka izreklo je upravne sankcije. To je tijelo smatralo da nije riječ o upućivanju radnika, nego o prekograničnom ustupanju radne snage Brodmonta društvu Andritz. Nasuprot tomu, iz odluka kojima se upućuje zahtjev proizlazi da im se povreda obveza o plaćanju minimalne plaće nije stavljala na teret.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16</NO.P><TXT>Odlukom od <DATE ISO="20170419">19. travnja 2017.</DATE>, upravno tijelo okruga Murtal odredilo je Z. Maksimovicu, direktoru Brodomonta, novčanu kaznu u ukupnom iznosu od <FT TYPE="NUMBER">3255000</FT> eura. Smatralo je da je Brodmont, kao matični poduzetnik 217 ustupljenih radnika, povrijedio svoju obvezu, predviđenu člankom 7.d AVRAG‑a, jer Andritzu, društvu kojem se radnici ustupaju, nije stavio na raspolaganje isprave o plaći tih radnika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17</NO.P><TXT>Odlukama od <DATE ISO="20170425">25. travnja</DATE> i <DATE ISO="20170505">5. svibnja 2017.</DATE>, navedeno je tijelo također odredilo novčane kazne u iznosu od <FT TYPE="NUMBER">2604000</FT> eura odnosno <FT TYPE="NUMBER">2400000</FT> eura svakom od četiriju članova uprave društva Andritz, tj. H. J. Köfleru, W. Leitneru, J. Schönbecku i W. Semperu, zbog nepoštovanja određenih obveza, predviđenih u članku 7.d AVRAG‑a i članku 28. stavku 1. točki 1. podtočki (a) AuslBG‑a, u vezi s člankom 3. stavkom 1. AuslBG‑a, koje se odnose na držanje isprava o plaći, a koje to društvo ima u svojstvu poduzetnika kojem su ti radnici ustupljeni te na dobivanje administrativnih dozvola za 200 hrvatskih, srpskih ili bosanskih radnika. Sud koji je uputio zahtjev pojašnjava da će se te novčane kazne, u slučaju da se njihov iznos ne plati, zamijeniti kaznama oduzimanja slobode u trajanju od 1736 odnosno 1600 dana.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18</NO.P><TXT>Adresati tih sankcija podnijeli su tužbu protiv tih odluka sudu koji je uputio zahtjev.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19</NO.P><TXT>Taj sud ponajprije iznosi sumnje u vezi s usklađenošću s načelom prava Unije o proporcionalnosti sankcija nacionalnog propisa, poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, koji, iako sudovima ostavlja određenu marginu prosudbe prilikom određivanja sankcije, tu marginu prosudbe znatno sužava zato što kombinira načelo kumulacije, postojanje okolnosti koje utječu na iznos novčane kazne i visok najniži iznos novčane kazne, tako da je, čak i ako je izrečena novčana kazna najniža od onih koje je moguće izreći, njezin ukupan iznos i dalje previsok.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20</NO.P><TXT>Zatim, sud koji je uputio zahtjev želi saznati je li mogućnost izricanja višegodišnje zatvorske kazne zatvora, u slučaju neplaćanja novčane kazne za upravni prekršaj, počinjen iz nehaja, u skladu s načelom proporcionalnosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21</NO.P><TXT>Taj sud naposljetku ističe da bi se, u slučaju odbijanja žalbe, na temelju članka 52. stavka 2. Zakona o postupku pred upravnim sudovima, u verziji koja je primjenjiva u glavnom postupku, tužiteljima odredio doprinos za troškove postupka u iznosu od 20 % od izrečene kazne.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22</NO.P><TXT>U tim okolnostima Landesverwaltungsgericht Steiermark (Zemaljski upravni sud u Štajerskoj, Austrija) odlučio je prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:</TXT><P>U predmetu C‑64/18:</P><QUOT.S LEVEL="1"><P><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0008" ID="QS0008"/>1.</NO.P><TXT>Trebaju li se članak 56. UFEU‑a te [Direktiva 96/71] i [Direktiva 2014/67] tumačiti na način da im se protivi nacionalna odredba kojom su predviđene izrazito visoke novčane kazne, a osobito visoki najniži iznosi novčanih kazni, koje mogu biti izrečene kumulativno za svakog dotičnog radnika, za povrede formalnih obveza u slučaju korištenja prekogranične radne snage, kao što je propust ustupitelja da osobi kojoj se radnici ustupaju stavi na raspolaganje isprave o plaći?</TXT></NP></ITEM><?PAGE NO="6"?><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje:</TXT><P>Trebaju li se članak 56. UFEU‑a te [Direktiva 96/71] i [Direktiva 2014/67] tumačiti na način da im se protivi izricanje kumulativnih novčanih kazni bez apsolutnog najvišeg iznosa za povrede formalnih obveza u slučaju korištenja prekogranične radne snage?<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/></P></NP></ITEM></LIST></P><P>U predmetu C‑140/18:</P><P><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0009" ID="QS0009"/>1.</NO.P><TXT>Trebaju li se članak 56. UFEU‑a te [Direktiva 96/71] i [Direktiva 2014/67] tumačiti na način da im se protivi nacionalna odredba kojom su predviđene izrazito visoke novčane kazne, a osobito visoki najniži iznosi novčanih kazni, koje mogu biti izrečene kumulativno za svakog dotičnog radnika, za povrede formalnih obveza u slučaju korištenja prekogranične radne snage, kao što je propust ustupitelja da osobi kojoj se radnici ustupaju stavi na raspolaganje isprave o plaći?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje:</TXT><P>Trebaju li se članak 56. UFEU‑a te [Direktiva 96/71] i [Direktiva 2014/67] tumačiti na način da im se protivi izricanje kumulativnih novčanih kazni bez apsolutnog najvišeg iznosa za povrede formalnih obveza u slučaju korištenja prekogranične radne snage?</P></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT>U slučaju negativnog odgovora na prvo i drugo pitanje:</TXT><P>Treba li članak 49. stavak 3. [Povelje] tumačiti na način da mu se protivi nacionalna odredba koja za prekršaje iz nehaja predviđa visoke novčane kazne, osobito visoke najniže iznose novčanih kazni i višegodišnje kazne oduzimanja slobode?<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/></P></NP></ITEM></LIST></P><P>U predmetu C‑146/18:</P><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0010" ID="QS0010"/>Treba li članke 47. i 49. [Povelje] tumačiti na način da im se protivi nacionalna odredba, koja obvezno predviđa da doprinos za troškove žalbenog postupka iznosi 20 % izrečene novčane kazne?<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/></P><P>U predmetu C‑148/18:</P><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0011" ID="QS0011"/>Treba li članak 49. stavak 3. [Povelje] tumačiti na način da mu se protivi nacionalna odredba koja za prekršaje, počinjene iz nehaja, predviđa neograničeno visoke novčane kazne, osobito visoke najniže iznose novčanih kazni i višegodišnje kazne zatvora?<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/></P></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23</NO.P><TXT>Odlukom predsjednika Suda predmeti C‑64/18, C‑140/18, C‑146/18 i C‑148/18 spojeni su u svrhu pisanog i usmenog dijela postupka i u svrhu donošenja presude.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">O prethodnim pitanjima</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24</NO.P><TXT>Svojim pitanjima, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 56. UFEU‑a, članke 47. i 49. Povelje, Direktivu 96/71 i Direktivu 2014/67 tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis, poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, kojim je, u slučaju nepoštovanja obveza u području radnog prava, koje se odnose na dobivanje administrativnih dozvola i držanje isprava o plaći, propisano izricanje novčanih kazni:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>koje ne mogu biti niže od unaprijed određenog iznosa;</P></ITEM><ITEM><P>koje se određuju kumulativno za svakog dotičnog radnika i bez najvišeg iznosa;</P></ITEM><?PAGE NO="7"?><ITEM><P>kojima se dodaje doprinos za troškove postupka u visini od 20 % od njihova iznosa u slučaju odbijanja žalbe podnesene protiv odluke kojima su kazne izrečene, i</P></ITEM><ITEM><P>koje se u slučaju neplaćanja zamjenjuju kaznom oduzimanja slobode.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Uvodne napomene</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25</NO.P><TXT>Najprije valja istaknuti da iz naznaka koje je pružio sud koji je uputio zahtjev proizlazi da nacionalni propis o kojem je riječ u glavnom postupku ne određuje neposredno uvjete zaposlenja koji su primjenjivi na temelju austrijskog zakonodavstva, nego mu je namjena jamčenje učinkovitosti nadzorâ koje mogu provoditi austrijska nadležna tijela u cilju osiguranja poštovanja tih uvjeta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26</NO.P><TXT>Međutim, Sud je već presudio da takve mjere nisu obuhvaćene područjem primjene Direktive 96/71, jer je njezin cilj koordinirati nacionalne materijalne propise koji se odnose na uvjete zaposlenja upućenih radnika, neovisno o dopunskim administrativnim pravilima kojima je namjena omogućavanje provjere poštovanja navedenih uvjeta (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20141203">3. prosinca 2014.</DATE>, <NAME.CASE>De Clercq i dr.</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑315/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2408">EU:C:2014:2408</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0047">47.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27</NO.P><TXT>Iz odluka kojima se upućuju zahtjevi za prethodnu odluku također proizlazi da su se činjenice o kojima je riječ u glavnom postupku dogodile između rujna i listopada 2015. Iz toga slijedi da se Direktiva 2014/67 – čiji je rok za prenošenje, u skladu s njezinim člankom 23., istekao <DATE ISO="20160618">18. lipnja 2016.</DATE> – a koja je u austrijsko pravo prenesena zakonom donesenim u lipnju 2016., koji je stupio na snagu <DATE ISO="20170101">1. siječnja 2017.</DATE>, ne primjenjuje na te činjenice (vidjeti po analogiji presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20181113">13. studenoga 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Čepelnik</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑33/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:896">EU:C:2018:896</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28</NO.P><TXT>Naposljetku, i iako su određene zainteresirane osobe koje su podnijele očitovanja pred Sudom navele da bi Sud svoj odgovor na prethodna pitanja također trebao temeljiti na Direktivi 2006/123, valja podsjetiti na to da se, u skladu s njezinim člankom 1. stavkom 6. ta direktiva ne primjenjuje na nacionalni propis koji propisuje odvraćajuće mjere radi osiguranja poštovanja materijalnih pravila u području radnog prava (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20181113">13. studenoga 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Čepelnik</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑33/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:896">EU:C:2018:896</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0029">29.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0035">35.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29</NO.P><TXT>S obzirom na prethodno navedeno, valja zaključiti da direktive 96/71, 2014/67 i 2006/123 nisu relevantne za odgovor na prethodna pitanja koja je postavio sud koji je uputio zahtjev.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Ograničenje slobodnog pružanja usluga</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30</NO.P><TXT>Valja podsjetiti na to da iz ustaljene sudske prakse Suda proizlazi da se ograničenjima slobodnog pružanja usluga moraju smatrati sve mjere koje zabranjuju, ometaju ili umanjuju privlačnost korištenja tom slobodom. Osim toga, prema ustaljenoj sudskoj praksi, članak 56. UFEU‑a daje prava ne samo samom pružatelju usluga nego i njihovu korisniku (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20181113">13. studenoga 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Čepelnik</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑33/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:896">EU:C:2018:896</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0037">37.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31</NO.P><TXT>Usto, Sud je presudio da nacionalni propis koji u kontekstu upućivanja radnika propisuje obvezu sastavljanja i posjedovanja dokumenata o zapošljavanju u državi članici domaćinu može prouzročiti dodatne administrativne i gospodarske troškove i pristojbe za poduzetnike sa sjedištem u drugoj državi članici, i stoga ograničava slobodno pružanje usluga (vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19991123">23. studenoga 1999.</DATE>, <NAME.CASE>Arblade i dr.</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑369/96 i C‑376/96</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1999:575">EU:C:1999:575</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0058">58.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0059">59.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>; od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20070718">18. srpnja 2007.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Njemačka</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑490/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2007:430">EU:C:2007:430</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0066">66.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0069">69.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20101007">7. listopada 2010.</DATE>, <NAME.CASE>dos Santos Palhota i dr.</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑515/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:589">EU:C:2010:589</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0042">42.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0044">44.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32</NO.P><TXT>Što se tiče upućivanja radnika iz treće države od strane poduzetnika pružatelja usluga s poslovnim nastanom u državi članici Unije, Sud je presudio da nacionalni propis koji pružanje usluga poduzetnika s poslovnim nastanom u drugoj državi članici na nacionalnom državnom području podvrgava izdavanju administrativne dozvole čini ograničenje slobode pružanja usluga u smislu članka 56. UFEU‑a (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20181114">14. studenoga 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Danieli &amp; C. Officine Meccaniche i dr.</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑18/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:904">EU:C:2018:904</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0044">44.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33</NO.P><TXT>Stoga treba utvrditi da nacionalni propis koji i za pružatelja usluga i za korisnika predmetnih usluga propisuje sankcije u slučaju nepoštovanja takvih obveza, koje same po sebi ograničavaju slobodno pružanje usluga, može učiniti manje privlačnim uživanje takve slobode.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34</NO.P><TXT>Stoga nacionalni propis, poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, čini ograničenje slobodnog pružanja usluga.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Opravdanje ograničenja slobodnog pružanja usluga</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35</NO.P><TXT>Iz ustaljene sudske prakse Suda proizlazi da se nacionalne mjere koje bi mogle otežati ili učiniti manje privlačnim uživanje temeljnih sloboda zajamčenih UFEU‑om ipak mogu opravdati ako odgovaraju važnim razlozima u općem interesu, ako su prikladne za osiguravanje ostvarenja cilja kojem teže i ako ne prekoračuju ono što je nužno za postizanje tog cilja (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20181113">13. studenoga 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Čepelnik</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑33/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:896">EU:C:2018:896</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0042">42.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36</NO.P><TXT>U ovom slučaju austrijska vlada smatra da je ograničenje slobodnog pružanja usluga o kojemu je riječ u glavnom postupku opravdano ciljevima socijalne zaštite radnika kao i borbe protiv prijevara, osobito socijalnih, te sprečavanja zlouporaba.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37</NO.P><TXT>U tom pogledu valja navesti da su socijalna zaštita radnika kao i borba protiv prijevara, osobito socijalnih, te sprečavanje zlouporaba ciljevi koji se nalaze među važnim razlozima u općem interesu koji mogu opravdati ograničavanje slobodnog pružanja usluga (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20181113">13. studenoga 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Čepelnik</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑33/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:896">EU:C:2018:896</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0044">44.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38</NO.P><TXT>U tom kontekstu može se smatrati da je propis, poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, koji radi postizanja tih ciljeva propisuje sankcije za povrede obveza u području radnog prava, prikladan za osiguranje poštovanja takvih obveza i stoga za postizanje ciljeva koje slijedi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39</NO.P><TXT>S tim u vezi, kad je riječ o nužnosti ograničenja slobodnog pružanja usluga, poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, valja podsjetiti da strogost nametnute kazne mora biti u skladu s težinom povrede koja se njome sankcionira. Usto, upravne ili represivne mjere koje dopušta nacionalno zakonodavstvo ne smiju prelaziti granice onoga što je nužno za postizanje ciljeva kojima to zakonodavstvo legitimno teži (vidjeti po analogiji presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180531">31. svibnja 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Zheng</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑190/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:357">EU:C:2018:357</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0042">42.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40</NO.P><TXT>U tom kontekstu, kao prvo, valja istaknuti da je cilj propisa, poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, sankcionirati nepoštovanje zahtjeva u području radnog prava, koji se odnose na dobivanje administrativnih dozvola i držanje isprava o plaći.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41</NO.P><TXT>Kao drugo, valja doduše istaknuti da propis koji propisuje sankcije čiji iznos ovisi o broju radnika na koje se odnosi nepoštovanje određenih obveza u području radnog prava nije sam po sebi neproporcionalan (vidjeti po analogiji presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150716">16. srpnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Chmielewski</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑255/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:475">EU:C:2015:475</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0026">26.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="9"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42</NO.P><TXT>Međutim, kombinacija visokog iznosa novčanih kazni propisanih za sankcioniranje nepoštovanja takvih obveza s kumuliranjem bez najvišeg iznosa tih novčanih kazni, ako se povreda odnosi na više radnika, može dovesti do nametanja novčanih sankcija u znatnom iznosu, koji, kao u predmetnom slučaju, može iznositi nekoliko milijuna eura.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43</NO.P><TXT>Usto, okolnost da takve novčane kazne ni u kojem slučaju ne mogu biti niže od iznosa koji je unaprijed određen može omogućiti nametanje takvih sankcija u situacijama u kojima nije utvrđeno da su djela koja se stavljaju na teret osobito teška.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44</NO.P><TXT>Kao treće, sud koji je uputio zahtjev pojašnjava da, u skladu s nacionalnim propisom o kojem je riječ u glavnom postupku, u slučaju odbijanja žalbe protiv odluke kojom se određuje takva sankcija koju podnese osoba kojoj je sankcija izrečena, potonja mora platiti iznos koji je jednak 20 % te sankcije za doprinos troškovima postupka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45</NO.P><TXT>Kao četvrto, iz odluka kojima se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da nacionalni propis o kojem je riječ u glavnom postupku za neplaćanje izrečene novčane kazne propisuje određivanje zamjenske kazne oduzimanja slobode, koja je osobito stroga s obzirom na posljedice koje iz nje proizlaze za dotičnu osobu (vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19800703">3. srpnja 1980.</DATE>, <NAME.CASE>Pieck</NAME.CASE>, <NO.CASE>157/79</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1980:179">EU:C:1980:179</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0019">19.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>; od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19960229">29. veljače 1996.</DATE>, <NAME.CASE>Skanavi i Chryssanthakopoulos</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑193/94</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1996:70">EU:C:1996:70</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0036">36.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20171026">26. listopada 2017.</DATE>, <NAME.CASE>I</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑195/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:815">EU:C:2017:815</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0077">77.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46</NO.P><TXT>S obzirom na navedeno, propis, poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, nije u skladu s težinom povreda koje se sankcioniraju, odnosno s nepoštovanjem obveza u području radnog prava u vezi s dobivanjem administrativnih dozvola i držanjem isprava o plaći.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47</NO.P><TXT>Usto, djelotvorno provođenje obveza čije se nepoštovanje sankcionira takvim propisom moglo bi se osigurati manje ograničavajućim mjerama, kao što je određivanje novčanih kazni nižeg iznosa ili određivanje najvišeg iznosa za takve novčane kazne, a da uz njih nije nužno propisana zamjenska kazna oduzimanja slobode.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48</NO.P><TXT>Stoga valja smatrati da propis, poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, prekoračuje granice onog što je nužno za jamčenje poštovanja obveza u području radnog prava u vezi s dobivanjem administrativnih dozvola i držanjem isprava o plaći i za osiguranje postizanja ciljeva koje slijedi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49</NO.P><TXT>S obzirom na navedena razmatranja, nije potrebno ispitati usklađenost takvog propisa s člancima 47. i 49. Povelje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50</NO.P><TXT>S obzirom na sva prethodna razmatranja, na postavljena pitanja valja odgovoriti tako da članak 56. UFEU‑a treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis, poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, kojim je, u slučaju nepoštovanja obveza u području radnog prava, koje se odnose na dobivanje administrativnih dozvola i držanje isprava o plaći, propisano izricanje novčanih kazni:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>koje ne mogu biti niže od unaprijed određenog iznosa;</P></ITEM><ITEM><P>koje se određuju kumulativno za svakog dotičnog radnika i bez najvišeg iznosa;</P></ITEM><ITEM><P>kojima se dodaje doprinos za troškove postupka u visini od 20 % od njihova iznosa u slučaju odbijanja žalbe podnesene protiv odluke kojima su kazne izrečene, i</P></ITEM><ITEM><P>koje se u slučaju neplaćanja zamjenjuju kaznom oduzimanja slobode.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><?PAGE NO="10"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Troškovi</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51</NO.P><TXT>Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><JURISDICTION><INTRO>Slijedom navedenog, Sud (šesto vijeće) odlučuje:</INTRO><P><HT TYPE="BOLD">Članak 56. UFEU‑a treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis, poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, kojim je, u slučaju nepoštovanja obveza u području radnog prava, koje se odnose na dobivanje administrativnih dozvola i držanje isprava o plaći, propisano izricanje novčanih kazni:</HT></P><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P><HT TYPE="BOLD">koje ne mogu biti niže od unaprijed određenog iznosa;</HT></P></ITEM><ITEM><P><HT TYPE="BOLD">koje se određuju kumulativno za svakog dotičnog radnika i bez najvišeg iznosa;</HT></P></ITEM><ITEM><P><HT TYPE="BOLD">kojima se dodaje doprinos za troškove postupka u visini od 20 % od njihova iznosa u slučaju odbijanja žalbe podnesene protiv odluke kojima su kazne izrečene, i</HT></P></ITEM><ITEM><P><HT TYPE="BOLD">koje se u slučaju neplaćanja zamjenjuju kaznom oduzimanja slobode.</HT></P></ITEM></LIST></P></JURISDICTION></CONTENTS.JUDGMENT><SIGNATURE.CASE><SIGNATORY><P>Potpisi</P></SIGNATORY></SIGNATURE.CASE></JUDGMENT>