(1)

Eurosustav upravlja platnim sustavima u okviru svoga mandata i ovlasti iz Statuta Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke (dalje u tekstu: „Statut ESSB-a”) – posebno u skladu s četvrtom alinejom članka 3. stavka 1., člankom 12. stavkom 1., člankom 22., u vezi s člankom 17., te u skladu s općim načelima prava Unije. Pritom Eurosustav uzima u obzir članak 2. točku (b) Direktive 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (1), kako je izmijenjen člankom 4. Uredbe (EU) 2024/886 Europskog parlamenta i Vijeća (2), koji uključuje institucije za platni promet i institucije za elektronički novac (dalje u tekstu zajedno kao nebankovni pružatelji platnih usluga) na listu prihvatljivih institucija, pod uvjetom da postanu sudionici u platnim sustavima određenim na temelju te direktive. Članak 35.a Direktive (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća (3), kako je uveden člankom 3. Uredbe (EU) 2024/886, nameće dodatne uvjete – u usporedbi s drugim institucijama – koje ti nebankovni pružatelji platnih usluga moraju ispuniti prije nego što zatraže sudjelovanje u sustavima određenima na temelju Direktive 98/26/EZ. Konačno, članak 10. stavak 1. Direktive (EU) 2015/2366, kako je izmijenjen člankom 3. Uredbe (EU) 2024/886, omogućuje nebankovnim pružateljima platnih usluga da radi sigurnog čuvanja deponiraju sredstva svojih klijenata na zasebni račun kod kreditne institucije ili kod središnje banke, o čemu odlučuje ta središnja banka.

(2)

Prihvatljivost nebankovnih pružatelja platnih usluga da pristupe sustavima plaćanja kojima upravljaju središnje banke Eurosustava usmjerena je na povećanje učinkovitosti i nesmetano funkcioniranje sektora plaćanja malih vrijednosti, uključujući ali ne ograničavajući se na olakšavanje pružanja instant plaćanja u cijelom europodručju.

(3)

U interesu pravne sigurnosti i radi izbjegavanja diskriminacije između nebankovnih pružatelja platnih usluga po osnovi lokacije sjedišta, središnje banke Eurosustava trebale bi zauzeti jedinstveni pristup u vezi s pristupom nebankovnih pružatelja platnih usluga svim platnim sustavima kojima upravljaju središnje banke Eurosustava i računima središnjih banaka. Središnje banke Eurosustava stoga bi trebale primjenjivati skup nediskriminirajućih, objektivnih i na riziku utemeljenih kriterija za omogućavanje izravnog pristupa nebankovnih pružatelja platnih usluga takvim platnim sustavima kojima upravljaju središnje banke Eurosustava. Ovo bi osiguralo da izravan pristup nebankovnih pružatelja platnih usluga promiče cjelovitost tržišta te potiče tržišno natjecanje i inovacije u ekosustavu platnih usluga, bez ugrožavanja otpornosti, cjelovitosti i sigurnosti platnih sustava, čime ne postaje izvor sistemskog rizika.

(4)

Članak 35.a stavak 1. Direktive (EU) 2015/2366 utvrđuje posebne uvjete koji se primjenjuju na nebankovne pružatelje platnih usluga koji žele sudjelovati u platnim sustavima određenima na temelju Direktive 98/26/EZ. Države članice moraju utvrditi postupak kojim se ocjenjuje usklađenost nebankovnih pružatelja platnih usluga s takvim uvjetima. Ne dovodeći u pitanje te postupke, važno je utvrditi zajednički skup minimalnih zahtjeva na razini Eurosustava, koje bi nebankovni pružatelji platnih usluga trebali ispuniti kako bi dobili pristup platnim sustavima kojima upravljaju središnje banke. Ovi minimalni zahtjevi trebali bi se na odgovarajući način odraziti u uvjetima ugovora između središnjih banaka Eurosustava i nebankovnih pružatelja platnih usluga, te bi trebali uključiti usklađenost s određenim sigurnosnim zahtjevima i dostavljanje odgovarajućoj središnjoj banci Eurosustava, između ostalog, izjave nebankovnog pružatelja platnih usluga ili odgovarajućeg nacionalnog tijela, kojom se potvrđuje početna, a zatim i kontinuirana usklađenost s uvjetima određenim u nacionalnom pravu kojim se prenosi članak 35.a stavak 1. Direktive (EU) 2015/2366, te dostavljanje popratne dokumentacije na zahtjev središnjih banaka Eurosustava.

(5)

Direktiva 98/26/EZ i Direktiva (EU) 2015/2366 ne osiguravaju nebankovnim pružateljima platnih usluga automatski pristup platnim sustavima kojima upravlja Eurosustav u skladu s četvrtom alinejom članka 3. stavka 1. i člancima 17., 18. i 22. Statuta ESSB-a, kao što je Transeuropski automatizirani sustav ekspresnih novčanih transakcija u realnom vremenu na bruto načelu nove generacije (sustav TARGET). TARGET se sastoji od više platnih sustava i osigurava račune za namiru u eurima u novcu središnje banke, zbog čega je važan za obavljanje određenih osnovnih zadaća Eurosustava, uključujući promicanje nesmetanog funkcioniranja platnih sustava. Kriteriji pristupa i pravila za sudjelovanje u sustavu TARGET utvrđeni su Smjernicom (EU) 2022/912 Europske središnje banke (ESB/2022/8) (4).

(6)

Eurosustav nastoji osigurati svim prihvatljivim sudionicima izravan pristup sustavu TARGET. Zbog toga bi nebankovni pružatelji platnih usluga, koji su prihvatljivi za sudjelovanje u sustavu TARGET, trebali prestati biti registrirani kao imatelji dostupnog poslovnog identifikacijskog koda (BIC) ili kao dostupne strane na vlastitim računima središnjih banaka Eurosustava, osim na tehničkom računu kojim upravlja središnja banka u sustavu namire trenutačnih plaćanja u sustavu TARGET (engl. TARGET Instant Payment Settlement, TIPS).

(7)

Kako bi se smanjile moguće smetnje ili negativni učinci na obradu plaćanja koji bi mogli utjecati na krajnje korisnike nakon što određeni nebankovni pružatelji platnih usluga više ne budu registrirani kao imatelji BIC-a ili kao dostupne strane na vlastitim računima središnjih banaka Eurosustava, potrebno je prijelazno razdoblje koje će omogućiti migraciju nebankovnih pružatelja platnih usluga koji su prihvatljivi i žele postati izravni sudionici sustava TARGET. Prijelazno razdoblje primjenjuje se na nebankovne pružatelje platnih usluga koji su registrirani kao imatelji BIC-a ili kao dostupne strane na vlastitim računima središnjih banaka Eurosustava. Trajanje prijelaznog razdoblja mora biti dovoljno da olakša završetak svih potrebnih administrativnih i tehničkih provedbi, uključujući aktivnosti ispitivanja koje provede nebankovni pružatelji platnih usluga u suradnji s odgovarajućim središnjim bankama Eurosustava, te da omogući migraciju više subjekata na novi model povezivanja, bez nepotrebnog opterećivanja bilo koje pojedinačne središnje banke Eurosustava. Prijelazno razdoblje do 31. prosinca 2025. smatra se razumnim i prikladnim za provedbu i postupno ukidanje postojećeg modela povezivanja određenih nebankovnih pružatelja platnih usluga za obradu plaćanja.

(8)

Nebankovni pružatelji platnih usluga mogu imati račune u platnom sustavu kojim upravlja središnja banka Eurosustava, uključujući sustav TARGET, ali isključivo radi polaganja sredstava za ispunjenje obveza namire. Stoga stanja ili držanja na takvim računima ne bi trebala prekoračiti ono što je potrebno za ispunjenje takvih obveza. Polaganje sredstava koja premašuju iznos na računima koji se drže u platnom sustavu kojim upravlja središnja banka Eurosustava, proturječilo bi njegovoj svrsi. Iz perspektive cijena i financijske stabilnosti, važno je da se takvi računi koriste za potrebe plaćanja, te da se ne zlorabe za potrebe sigurnog čuvanja sredstava. Stoga bi trebalo primijeniti ograničenje maksimalnog iznosa za držanje sredstava, te bi taj zahtjev i odredbe o njegovom izračunu trebale biti odgovarajuće odražene u uvjetima ugovora između središnjih banaka Eurosustava i nebankovnih pružatelja platnih usluga.

(9)

U odnosu na račune u sustavu TARGET, izračun maksimalnih iznosa za držanje sredstava trebao bi općenito uzeti u obzir obveze namire koje proizlaze iz izravnog sudjelovanja nebankovnog pružatelja platnih sustava u sporednim platnim sustavima koje se namiruju u sustavu TARGET, a ograničenje maksimalnog iznosa za držanje sredstava trebalo bi se također primjenjivati na sredstva koja nebankovni pružatelj platnih usluga drži na tehničkim računima tih sporednih sustava u sustavu TARGET. Međutim, nedostatak pouzdanih podatka o stanju na računima koje drži nebankovni pružatelj platnih usluga u sustavu TARGET za potrebe specifičnih postupaka sporednih sustava otežao bi učinkovito svakodnevno praćenje koje bi središnje banke Eurosustava trebale provoditi kako bi utvrdile zlouporabu nebankovnih pružatelja platnih usluga po tim računima držanjem viška likvidnosti. Konkretno, središnje banke Eurosustava nemaju uvid u stanja na računima koje drže nebankovni pružatelji platnih usluga na: (a) računima u sustavu TARGET za potrebe postupka namire D sporednog sustava u realnom vremenu na bruto načelu (dalje u tekstu: „RTGS AS postupak namire D”) iz Priloga I. dijela VI. članka 6. Smjernice (EU) 2022/912 (ESB/2022/8); i (b) računima za potrebe postupka namire sporednog sustava za namiru trenutačnih plaćanja u sustavu TARGET (TIPS AS postupak namire) iz Priloga I. dijela VII. te smjernice. Stoga, za ovu svrhu, sva sredstva koja nebankovni pružatelj platnih usluga drži na računima u sustavu TARGET za potrebe RTGS AS postupka namire D ili TIPS AS postupka namire, ne bi trebalo uključiti u izračun ograničenja maksimalnog iznosa za držanje sredstava, niti bi se takvo ograničenje trebalo primjenjivati na ta sredstva. Umjesto toga, za nebankovne pružatelje platnih usluga trebalo bi uspostaviti mjesečni režim izvještavanja u obliku samopotvrđivanja, kada je to primjenjivo, kako bi odgovarajuće središnje banke Eurosustava mogle pratiti koriste li se sredstva koja nebankovni pružatelji platnih usluga drže na računima u sustavu TARGET u svrhu ispunjenja obveza namire, uistinu u tu svrhu. Takav režim izvještavanja u obliku samopotvrđivanja trebao bi uključivati mjesečna izvješća o najvećim i prosječnim dnevnim prekonoćnim držanjima na takvim računima nebankovnog pružatelja platnih usluga, kao i o najvećim i prosječnim dnevnim iznosima obveze namire koje je nebankovni pružatelj platnih usluga obradio u odgovarajućem sporednom sustavu.

(10)

Eurosustav bi trebao preispitati metodu za izračun maksimalnih iznosa za držanje sredstava u određenim vremenskim intervalima, nakon što se operativni model stabilizira, a kako bi se ograničio stalni trend povećanja tih iznosa.

(11)

Kako bi se potaknula kultura usklađenosti sa zahtjevima koji se odnose na ograničenja maksimalnih iznosa za držanje sredstava, odgovarajuća središnja banka Eurosustava trebala bi izreći novčanu kaznu nebankovnom pružatelju platnih usluga koji drži iznose koji premašuju relevantne maksimalne iznose za držanje sredstava na tim računima. Kako bi se spriječila ponovljena ili sustavna kršenja, svako kršenje koje uključuje značajne iznose koji premašuju relevantne maksimalne iznose za držanje sredstava, ili neuspjesi da se svi prekoračeni iznosi na računima nebankovnog pružatelja platnih usluga smanje odmah nakon njihova primitka, trebalo bi smatrati jednim od događaja koji predstavlja značajnu neusklađenost s primjenjivim zahtjevima. U takvim slučajevima, odgovarajućoj središnjoj banci Eurosustava trebalo bi dopustiti da isključi nebankovnog pružatelja platnih usluga iz odgovarajućeg platnog sustava kojim upravlja središnja banka, te da izrekne dodatnu novčanu kaznu u vezi s bilo kojim računom koji je zatvoren zbog toga.

(12)

Iako Direktiva (EU) 2015/2366 zahtijeva da nebankovni pružatelji platnih usluga štite sredstva svojih klijenata otvaranjem računa za sigurno čuvanje sredstava ili na druge načine, osnovna funkcija središnjih banaka nije da djeluju kao zamjena za kreditne institucije u pružanju usluga sigurnog čuvanja sredstava. Ponuda računa središnjih banaka za sigurno čuvanje sredstava može utjecati na ukupnu sigurnost i stabilnost transmisijskog mehanizma monetarne politike i financijskog sustava u cjelini, te se mogu pojaviti značajni rizici za ostvarenje ciljeva Eurosustava, a koji su specifični za središnje banke. Takvi rizici uključuju odljev depozita iz kreditnih institucija, primjerice u scenariju gdje bi se depoziti držali u središnjoj banci, što bi dovelo do postupne disintermedijacije komercijalnih banaka, što bi negativno utjecalo na raspoloživu likvidnost i time ometalo učinkoviti prijenos monetarne politike. Slično tome, sintetička digitalna valuta središnje banke, primjerice elektronički novac koji izdaje nebankovni pružatelj platnih usluga te za kojeg se u cijelosti jamči novcem središnje banke, mogla bi učiniti nejasnom razliku između novca središnje banke, kao sredstva za namiru bez kreditnog i likvidnosnog rizika, te novca komercijalnih banaka. Deponiranje sredstava klijenata u središnjim bankama moglo bi u javnosti dovesti do rizika od miješanja elektroničkog novca i drugih oblika novca, uključujući novac središnje banke, čime bi se iskrivile percepcije rizičnosti.

(13)

Uredba (EU) 2023/1114 Europskog parlamenta i Vijeća (5), koja se primjenjuje od 30. prosinca 2024., obvezuje pružatelje usluga povezanih s kriptoimovinom da sigurno čuvaju sredstva svojih klijenata kod kreditne institucije ili, kada je takav račun dostupan, kod središnje banke. U potonjem slučaju, svaka odluka o ponudi računa u svrhu sigurnog čuvanja sredstava ostaje u okviru diskrecijskog prava središnjih banaka Eurosustava. Opcija sigurnog čuvanja sredstava kod središnjih banaka Eurosustava ne bi se trebala nuditi pružateljima usluga povezanih s kriptoimovinom iz istih razloga zbog kojih se ne bi trebala nuditi nebankovnim pružateljima platnih usluga, kao i radi održavanja jednakih uvjeta među različitim institucijama koje sudjeluju na tržištu platnih usluga.

(14)

Odredba o računima za sigurno čuvanje sredstava izvan sustava TARGET, npr. u nacionalnim platnim sustavima ili izravno u knjigama središnje banke Eurosustava, bitna je za osnovne zadaće provedbe monetarne politike i promicanje nesmetanog funkcioniranja platnih sustava, te je stoga obuhvaćena područjem primjene članaka 17. i 22. Statuta ESSB-a. Stoga, i iz tog razloga, pojedinačne središnje banke Eurosustava ne bi trebale nuditi niti omogućiti račune za sigurno čuvanje sredstava nebankovnim pružateljima platnih usluga i pružateljima usluga povezanih s kriptoimovnom. Radi otklanjanja dvojbi, tehnički računi sporednog sustava za RTGS AS postupak namire D ili tehnički računi za TIPS AS postupak namire, iako su računi s osiguranim sredstvima, nisu računi za sigurno čuvanje sredstava u smislu članka 10. stavka 1. točke (a) Direktive (EU) 2015/2366 ili članka 70. Uredbe (EU) 2023/1114 Europskog parlamenta i Vijeća.

(15)

Nebankovnim pružateljima platnih usluga, koji imaju pristup platnim sustavima središnjih banaka, trebalo bi dopustiti otvaranje višestrukih računa za namiru, ovisno o ponudi upravitelja platnog sustava. Budući da takvi višestruki računi ne bi osigurali odvajanje sredstava klijenata, takvi računi ne bi bili zaštićeni od insolventnosti.

(16)

Smjernicu (EU) 2022/912 (ESB/2022/8) treba izmijeniti, zbog čega bi primjena odredbi ove Odluke koje se odnose na zahtjeve nebankovnih pružatelja platnih usluga za pristup sustavu TARGET trebala biti odgođena do 16. lipnja 2025., od kojeg datuma će se izmjene Smjernice (EU) 2022/912 (ESB/2022/8) morati primjenjivati iz tehničkih razloga.

(17)

Radi pravne sigurnosti i u interesu olakšavanja usklađivanja uvjeta i odredbi središnjih banaka Eurosustava, kao upravitelja platnih sustava ili središnjih banaka koje drže račune, s nedavnim mjerodavnim zakonodavnim izmjenama Unije, datum primjene ove Odluke trebao bi biti usklađen s datumom do kojeg države članice moraju prenijeti izmjene Direktive 98/26/EZ i Direktive (EU) 2015/2366, koje su uvedene Uredbom (EU) 2024/886, a što je 9. travnja 2025.,

1.

„središnja banka Eurosustava” znači Europska središnja banka ili nacionalna središnja banka države članice čija je valuta euro;

2.

„platni sustav kojim upravlja središnja banka” znači platni sustav kojim upravlja središnja banka Eurosustava, što uključuje komponentu sustava TARGET;

3.

„nebankovni pružatelj platnih usluga” znači bilo koje od sljedećeg:

4.

„račun za sigurno čuvanje sredstava” znači zasebni račun kod kreditne institucije ili kod središnje banke, o čemu odlučuje središnja banka Eurosustava, koji je otvorio jedan od sljedećih:

5.

„pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom” znači pružatelj usluga povezanih s kriptoimovinom kako je definiran u članku 3. stavku 1. točki 15. Uredbe (EU) 2023/1114;

6.

„nalog za prijenos novčanih sredstava” znači nalog za prijenos novčanih sredstava kako je definiran u točki (16) Priloga III. Smjernice(EU) 2022/912 (ESB/2022/8);

7.

„kraj radnog dana” znači krajnji rok, kako je određeno u pravilima odgovarajućeg platnog sustava kojim upravlja središnja banka, za namiru naloga za prijenos novčanih sredstava za taj određeni radni dan.