(1)

Europska komisija („Komisija”) pokrenula je 16. veljače 2023. antidampinški ispitni postupak u vezi s uvozom elektrolitskih manganovih dioksida („EMD”) podrijetlom iz Narodne Republike Kine („Kina” ili „predmetna zemlja”) na temelju članka 5. osnovne uredbe. Obavijest o pokretanju postupka objavila je u Službenom listu Europske unije (2) („Obavijest o pokretanju postupka”).

(2)

Komisija je ispitni postupak pokrenula na temelju pritužbe koju je 3. siječnja 2023. podnijelo društvo Autlan EMD SL („podnositelj pritužbe” ili „Autlan”). Pritužbu je podržalo društvo Tosoh Hellas Single Member S.A. („Tosoh”). Komisija je utvrdila da je pritužbu podnijela Unijina industrija EMD-a u smislu članka 5. stavka 4. osnovne uredbe. Pritužba je sadržavala dokaze o dampingu i posljedičnoj materijalnoj šteti koji se smatraju dostatnima da bi opravdali pokretanje ispitnog postupka.

(3)

Podnositelj pritužbe podnio je 7. rujna 2023. zahtjev u skladu s člankom 7. stavkom 2.a osnovne uredbe da se uključi ispitivanje navodnih poremećaja u vezi sa sirovinama u predmetnoj zemlji u pogledu proizvoda iz ispitnog postupka kako bi se procijenilo bi li, ako je to relevantno, pristojba niža od dampinške marže bila dostatna za uklanjanje štete. Podnositelj pritužbe dostavio je dostatne dokaze da u predmetnoj zemlji nema povrata poreza na dodanu vrijednost („PDV”) na izvoz manganove rude. Smanjenje ili ukidanje povrata PDV-a izričito je navedeno u članku 7. stavku 2.a drugom podstavku kao jedan od poremećaja u vezi sa sirovinama.

(4)

Kako bi ispitala poremećaje u vezi sa sirovinama i procijenila bi li pristojba niža od dampinške marže bila dostatna za uklanjanje štete u konačnoj fazi, Komisija je izmijenila Obavijest o pokretanju postupka od 16. veljače 2023. u skladu s člankom 7. stavkom 2.a osnovne Uredbe kako bi ispitala poremećaje u vezi sa sirovinama te kako bi procijenila bi li, ako je to relevantno, pristojba niža od dampinške marže bila dostatna za uklanjanje štete. Obavijest o izmjeni Obavijesti o pokretanju postupka objavljena je 13. rujna 2023. (3) („obavijest o izmjeni”).

(5)

Komisija je u okviru izmjene od zainteresiranih strana zatražila (i prema potrebi im poslala upitnike) da dostave podatke o neiskorištenim kapacitetima u predmetnoj zemlji, tržišnom natjecanju u pogledu sirovina i učinku na lance opskrbe društava iz Unije. Osim toga, Komisija je Vladi Narodne Republike Kine („kineska vlada”) poslala upitnik koji se odnosi na poremećaje u vezi sa sirovinama u smislu članka 7. stavaka 2.a i 2.b osnovne uredbe.

(6)

Dva korisnika koja surađuju (Duracell International Operations Sàrl („Duracell”) i VARTA Consumer Batteries GmbH & Co. KGaA („Varta”)) odgovorila su na relevantne dijelove upitnika. Dva proizvođača iz Unije (Tosoh i Autlan), proizvođači izvoznici u uzorku (Guangxi Guiliu New Material Co., Ltd („Guiliu”), Xiangtan Electrochemical Scientific Ltd („Xiangtan”) i Guangxi Daxin Huiyuan New Energy Technology Co., Ltd („Daxin”)) te Kineska gospodarska komora uvoznika i izvoznika metala, minerala i kemikalija („CCCMC”) i Udruženje industrije mangana pokrajine Guanxi („GMIA”) dostavili su primjedbe. Komisija je razmotrila informacije i primjedbe koje su dostavile zainteresirane strane i prema potrebi revidirala svoje privremene zaključke, kako je objašnjeno u odgovarajućim odjeljcima u nastavku.

(7)

Budući da nije bilo primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave od 3. do 4. privremene uredbe.

(8)

U skladu s člankom 19.a osnovne uredbe Komisija je 15. rujna 2023. strankama dostavila sažetak predloženih pristojbi i pojedinosti o izračunu dampinških marži i marži dostatnih za uklanjanje štete nanesene industriji Unije. Zainteresirane strane pozvane su da u roku od tri radna dana dostave primjedbe na točnost izračuna. Primjedbe jednog od proizvođača izvoznika u uzorku i dva proizvođača iz Unije zaprimljene su 20. rujna 2023.

(9)

Proizvođač izvoznik Daxin tvrdio je da bi dampinšku maržu trebalo izračunati na temelju izvoznih prodajnih cijena i uobičajene vrijednosti bez PDV-a. Proizvođač iz Unije Tosoh postavio je pitanje o izračunu ciljne dobiti. Podnositelj pritužbe Autlan zatražio je da mu se omoguće pregled i potvrda točnosti izračuna dampinške marže društva Daxin te je zatražio objavu podataka triju izvoznika koji su u objavi označeni kao osjetljivi. Budući da se primjedbe nisu odnosile na točnost izračuna, Komisija je zaključila da će ih ispitati sa svim ostalim podnescima nakon objave privremenih mjera.

(10)

Komisija je 13. listopada 2023. Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2023/2120 (4) („privremena uredba”) uvela privremene antidampinške pristojbe na uvoz EMD-a podrijetlom iz Kine.

(11)

Nakon objave osnovnih činjenica i razmatranja na temelju kojih je uvedena privremena antidampinška pristojba („privremena objava”) tri proizvođača izvoznika u uzorku, udruženja CCCMC i GMIA, dva proizvođača iz Unije i jedan korisnik, Duracell, dostavili su u roku predviđenom člankom 2. stavkom 1. privremene uredbe podneske u kojima su iznijeli svoja stajališta o privremenim nalazima.

(12)

Strankama koje su to zatražile isto je tako omogućeno da budu saslušane. Održana su sljedeća saslušanja: s društvom Duracell 23. lipnja i 28. studenog 2023., s društvom Autlan 30. lipnja 2023., s društvom Varta 4. srpnja 2023., s društvom Xiangtan 25. listopada 2023., s CCCMC-om 16. studenog 2023. te zajedničko saslušanje s društvima Autlan i Tosoh 15. studenog 2023.

(13)

Komisija je nastavila prikupljati i provjeravati sve informacije koje je smatrala potrebnima za donošenje konačnih nalaza. Pri donošenju konačnih nalaza Komisija je razmotrila primjedbe koje su dostavile zainteresirane strane i prema potrebi revidirala svoje privremene zaključke.

(14)

Komisija je sve zainteresirane strane obavijestila o osnovnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih namjerava uvesti konačnu antidampinšku pristojbu na uvoz EMD-a podrijetlom iz Kine („konačna objava”). Svim je strankama odobren rok u kojem su mogle iznijeti primjedbe na konačnu objavu. Autlan, Tosoh, CCCMC i GMIA (zajedno), Xiangtan i Daxin dostavili su primjedbe u propisanom roku.

(15)

Budući da nije bilo primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave od 1. do 2. privremene uredbe.

(16)

CCCMC i GMIA usprotivili su se navedenom roku od 15 dana u kojem su sve strane morale dostaviti primjedbe o procjeni interesa Unije u Obavijesti o izmjeni (5) jer su pitanja o gospodarstvu i lancima opskrbe otvorena u novim ispitnim postupcima bila složena i zahtijevala su istraživanje i razmjenu informacija s predmetnim društvima. Oba su udruženja od Komisije zatražila da ponovno izmijeni Obavijest o pokretanju postupka i da zainteresiranim stranama na raspolaganje stavi najmanje 30 dana za dostavu primjedbi.

(17)

Komisija je napomenula da je produljenje odobreno svim stranama koje su zatražile produljenje rokova i za to navele konkretne razloge. Istaknula je i da su u skladu s Obavijesti o pokretanju postupka (6) od 16. veljače 2023. strane i dalje mogle dostaviti primjedbe o podacima koje su dostavile druge zainteresirane strane u roku od sedam dana od roka za dostavu primjedbi, tako da su sve strane mogle, prema potrebi, iskoristiti tu mogućnost. S obzirom na to Komisija je smatrala da su zainteresirane strane na raspolaganju imale prikladno vremensko razdoblje za dostavu primjedbi i vlastitih stajališta.

(18)

Društvo Guiliu tvrdilo je da je zbog novih navoda koje je podnositelj pritužbe iznio sedam mjeseci nakon pokretanja ispitnog postupka (a ne „pri pokretanju”) derogirano pravo zainteresiranih strana na obranu. Društvo Guiliu nadalje je tvrdilo da bi Komisija trebala slijediti svoju prethodnu praksu (7), u skladu s kojom je tvrdnja podnositelja pritužbe o primjeni članka 7. stavka 2.a osnovne uredbe odbačena jer u okviru pritužbe nisu dostavljeni dokazi o postojanju mjera navedenih u članku 7. stavku 2.a drugom podstavku osnovne uredbe pri pokretanju ispitnog postupka, a ni Komisija u toj fazi nije utvrdila postojanje tih dokaza. Osim toga, društvo Guiliu navelo je da je iznošenjem novih navoda u uznapredovaloj fazi postupka podnositelj pritužbe omeo ispitni postupak.

(19)

Komisija je najprije istaknula da je u slučaju koji spominje društvo Guiliu zahtjev podnesen nakon konačne objave. U predmetnom slučaju zahtjev koji je sadržavao dostatne dokaze o navodnim poremećajima u vezi sa sirovinama podnesen je pravodobno, prije uvođenja privremenih mjera, zbog čega je Komisija imala dovoljno vremena da učinkovito istraži te navode tijekom ispitnog postupka. Nadalje, Komisija je smatrala da su se u potpunosti poštovala prava stranaka na obranu. Doista, u odjeljku 5.5.1. Obavijesti o pokretanju postupka, kako je izmijenjena Obaviješću o izmjeni, svi predmetni gospodarski subjekti informirani su o svojim postupovnim pravima i obvezama te je u tom odjeljku opisan postupak koji Komisija namjerava slijediti kako bi prikupila informacije potrebne za donošenje nalaza i zaključaka o pitanju navodnog poremećaja u vezi sa sirovinama. Zainteresirane strane imale su priliku iznijeti primjedbe na dokaze koje je podnositelj pritužbe dostavio u zahtjevu o navodnim poremećajima u vezi sa sirovinama i na sve druge aspekte povezane s ispitnim postupkom o navodima o poremećajima u vezi sa sirovinama. Stoga su tvrdnje društva Guiliu odbačene. Naposljetku, s obzirom na prethodno navedeno, nije jasno kako je to podnositelj pritužbe navodno omeo ispitni postupak. Društvo Guiliu to nije objasnilo. Komisija je smatrala da je zahtjev u skladu s člankom 7. stavkom 2.a osnovne uredbe da se u ispitni postupak uključi ispitivanje navodnih poremećaja u vezi sa sirovinama podnesen pravodobno i da joj nije onemogućio odgovarajuće ispitivanje predmetnog slučaja.

(20)

Društvo Duracell tvrdilo je da Komisija ne može uvesti novu pravnu osnovu u okviru ispitnog postupka koji je u tijeku i izmijeniti metodološki opseg takvog ispitnog postupka jer u osnovnoj uredbi ne postoje elementi na temelju kojih bi imala pravo razmatrati dodatne dokaze koji nisu postojali u trenutku pokretanja postupka. Stranka se po analogiji pozvala na presudu Suda u predmetu T-126/21, Azot/Komisija (8), u kojem je Sud presudio da se uvjet koji se odnosi na dostatnost dokaza iz zahtjeva za reviziju koji su podnijeli proizvođači iz Unije ili koji je podnesen u njihovo ime, u smislu članka 11. stavka 2. drugog podstavka osnovne uredbe, smatra ispunjenim ako je takav dokaz dostavljen u roku. Osim toga, društvo Duracell tvrdilo je da je Komisija u svojoj praksi odbijala slične zahtjeve i da bi se po analogiji trebalo primijeniti isto rasuđivanje (9).

(21)

Komisija je pokrenula ispitni postupak u skladu s člankom 7. stavkom 2.a osnovne uredbe kako bi se uključilo ispitivanje navodnih poremećaja u vezi sa sirovinama u skladu s pravnim standardom koji se primjenjuje na zahtjeve koje su podnijeli proizvođači iz Unije ili koji su podneseni u njihovo ime, na temelju članka 5. osnovne uredbe. U skladu s člankom 5. podnositelj pritužbe dostavio je dostatne dokaze o postojanju poremećaja u vezi sa sirovinama kako su definirani u članku 7. stavku 2.a osnovne uredbe i stoga je Komisija izmijenila izvornu Obavijest o pokretanju postupka kako bi ispitni postupak obuhvatio i te poremećaje u vezi sa sirovinama, kako je propisano osnovnom uredbom. Stoga Komisija pri pokretanju ispitnog postupka nije prekršila utvrđene pravne standarde. Nadalje, u vezi s upućivanjem društva Duracell na presudu Suda u predmetu T-126/21, Komisija je istaknula da ta presuda nije konačna jer je na nju podnesena žalba. U svakom slučaju, presuda se odnosi na reviziju zbog isteka mjera u skladu s člankom 11. stavkom 2. osnovne uredbe i na informacije potrebne za njezino pokretanje. Presuda ne obuhvaća primjenu članka 7. stavka 2.a osnovne uredbe, koji se odnosi na element ispitnog postupka, a ne na njegov raison d’etre. Nadalje, čak i ako se prati rasuđivanje u predmetu T-126/21, za razliku od članka 11. stavka 2. članak 5. ne sadržava nikakva ograničenja o tome kada proizvođači iz Unije mogu zatražiti pokretanje ispitnog postupka. Stoga ne postoji analogija na koju se poziva društvo Duracell. Tvrdnje društva Duracell stoga su odbačene.

(22)

Budući da nije bilo primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave od 8. do 15. privremene uredbe.

(23)

Kao što je predviđeno u uvodnoj izjavi 16. privremene uredbe, Komisija je razmotrila zahtjev za odobrenje pojedinačnog ispitivanja za jednog proizvođača izvoznika u Kini. Zahtjev za pojedinačno ispitivanje bio je izrazito nepotpun. Podnositelj zahtjeva nije „dostavio potrebne informacije u roku propisanom [osnovnom uredbom]” u smislu članka 17. stavka 3. te uredbe. U svakom slučaju, iz dostavljenih informacija proizlazilo je da bi trebalo ispitati više dodatnih društava, što „bi predstavljao neopravdano opterećenje te bi, s obzirom na složenost predmetnog slučaja, onemogućilo pravovremeni završetak ispitnog postupka”. (10) Stoga je taj zahtjev odbačen.

(24)

Budući da nije bilo primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave od 17. do 21. privremene uredbe.

(25)

Budući da nije bilo primjedbi, potvrđuje se uvodna izjava 22. privremene uredbe.

(26)

Budući da nije bilo primjedbi, Komisija je potvrdila svoje zaključke iz uvodnih izjava od 23. do 36. privremene uredbe.

(27)

Nakon privremene objave CCCMC, proizvođači izvoznici koji surađuju i proizvođači iz Unije koji surađuju iznijeli su primjedbe na privremene nalaze o dampingu.

(28)

Budući da nije bilo primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave od 37. do 43. privremene uredbe.

(29)

Nakon privremene objave Daxin, Xiangtan, CCCMC i GMIA dostavili su brojne primjedbe povezane s postojanjem znatnih poremećaja.

(30)

Prvo, Daxin, CCCMC i GMIA tvrdili su da Izvješće više nije ažurno, osobito s obzirom na bitne promjene gospodarske situacije u EU-u i Kini od njegove objave, uključujući davanje subvencija industrijama EU-a radi promicanja njihova poštovanja novih ciljeva industrijske politike EU-a te intervenciju u korporativna ulaganja i donošenje odluka. Nadalje, Daxin, CCCMC i GMIA tvrdili su da Komisija zamjenjuje ispitne postupke izvješćima i da je oslanjanjem na Izvješće Komisija nastavila kružno argumentirati da izvoznici moraju osporiti navode iz Izvješća. Daxin, CCCMC i GMIA stoga su podsjetili da je teret dokazivanja na tijelu koje provodi ispitni postupak.

(31)

Argument da je Izvješće navodno zastarjelo odbačen je. Komisija je napomenula da je Izvješće sveobuhvatan dokument koji se temelji na opsežnim objektivnim dokazima, uključujući zakonodavstvo, propise i druge službene dokumente o politikama koje su objavila kineska tijela, izvješća trećih strana iz međunarodnih organizacija, akademske studije i članke znanstvenika te druge pouzdane neovisne izvore. Iako je Izvješće objavljeno u prosincu 2017., nalazi iz Izvješća u velikoj su mjeri i dalje valjani te su u svakom slučaju dopunjeni dodatnim dokazima prikupljenima u ovom ispitnom postupku, kako je navedeno u odjeljku 3.2.1. privremene uredbe. Nadalje, sve zainteresirane strane imale su dovoljno vremena da ospore ili dopune Izvješće i dokaze na kojima se ono temelji ili dostave primjedbe na njih, no nijedna stranka nije dostavila argumente ili dokaze koji osporavaju izvore i podatke navedene u Izvješću. Kad je riječ o argumentima koji se odnose na industrijske politike i subvencije EU-a, Komisija je navela da se u skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (b) osnovne uredbe potencijalni učinak jednog ili više elemenata navedenih u toj odredbi analizira u odnosu na cijene i troškove u zemlji izvoznici. Mehanizmi strukture troškova i određivanja cijena na drugim tržištima, kao što je tržište EU-a, nisu nimalo relevantni u kontekstu utvrđivanja uobičajene vrijednosti. Stoga je i taj argument odbačen.

(32)

U odnosu na argument da je izdavanje izvješća o zemlji zamijenilo stvarni ispitni postupak, Komisija je podsjetila da u skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (e) osnovne uredbe, ako dokaze koje je podnositelj pritužbe dostavio o znatnim poremećajima smatra dostatnima, Komisija može na temelju toga pokrenuti ispitni postupak. Međutim, utvrđivanje stvarnog postojanja i učinka znatnih poremećaja i posljedična primjena metodologije propisane člankom 2. stavkom 6.a točkom (a) osnovne uredbe provodi se u trenutku privremene i/ili konačne objave nakon završetka ispitnog postupka. U okviru ovog ispitnog postupka Izvješće i dokazi koji su u njemu navedeni dio su dokaza iz dokumentacije kojima se opravdava primjena članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe. Komisija je podsjetila da je u odjeljku 3.2.1. privremene uredbe navedena cjelovita procjena Komisije o postojanju znatnih poremećaja. Komisija se koristila znatnim dodatnim dokazima specifičnima za ispitni postupak i tvrdnjama koje su iznijele strane koje nisu obuhvaćene Izvješćem. Ono što je važno za primjenu metodologije iz članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe jesu nalazi da su znatni poremećaji relevantni u predmetnom slučaju, kao što je slučaj u ovom ispitnom postupku. (11) Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(33)

Drugo, Daxin, CCCMC i GMIA tvrdili su da je Komisija pogrešno protumačila prirodu kineske doktrine socijalističkog tržišnog gospodarstva i da nije provela sveobuhvatnu analizu strukture kineskog gospodarstva ni odnosa između slobodnog tržišta i vodstva Kineske komunističke partije (KPK). Daxin, CCCMC i GMIA potkrijepili su svoj argument tvrdnjom da se u Mišljenju središnjeg odbora KPK-a i Državnog vijeća iz svibnja 2020. o ubrzavanju poboljšanja sustava socijalističkog tržišnog gospodarstva u novom dobu ponavlja, među ostalim, da bi u reformi socijalističkog tržišnog gospodarstva u velikoj mjeri trebalo poštovati opći poredak tržišnog gospodarstva, svesti izravnu državnu dodjelu tržišnih resursa i izravne intervencije u mikroekonomske aktivnosti na najmanju moguću mjeru, u potpunosti iskoristiti odlučujuću ulogu tržišta u dodjeli resursa i povećati ulogu države u djelotvornom uklanjanju tržišnih nedostataka.

(34)

Taj se argument morao odbaciti. Koncept socijalističkog tržišnog gospodarstva prožima cjelokupnu zakonodavnu i gospodarsku strukturu NRK-a te se na temelju njega KPK-u djelotvorno dodjeljuje vodstvo u svim bitnim gospodarskim pitanjima, uključujući kontrolu nad financijskim sustavom i kapitalnim sredstvima, klasifikaciju gospodarskih sektora u skladu s njihovom strateškom važnosti, kontrolu nad kadrovskim pitanjima, uključujući sva bitna imenovanja, koordinaciju ekonomskih politika putem formalne mreže partijskih tijela/odbora u državnim tijelima i gospodarstvu itd. Navodi iz odabranih dokumenata o politici izvučeni iz konteksta ne mogu izmijeniti zaključak da Partija/država u potpunosti kontrolira gospodarstvo zemlje, što je očito ne samo iz dokaza navedenih u odjeljku 3.2.1. privremene uredbe, već i iz samih dokumenata o politici u kojima se upućuje na poštovanje tržišnih sila, ali se te sile istodobno podređuje strateškim ciljevima KPK-a (12).

(35)

Treće, Daxin, CCCMC i GMIA osporavali su zaključak Komisije da je kinesko gospodarstvo podložno općoj administrativnoj kontroli putem sustava industrijskog planiranja. Proizvođači izvoznici tvrdili su da su planovi tek smjernice i da nisu obvezujući za kineska poduzeća. U tom kontekstu Daxin, CCCMC i GMIA dodali su da i u EU-u i državama članicama postoje razvojne inicijative koje su slične kineskim nacionalnim petogodišnjim planovima, kao što su novi industrijski savezi unutar EU-a i veliki državni programi subvencioniranja.

(36)

U odgovoru na argument o prirodi kineskih dokumenata za planiranje Komisija je istaknula da je kinesko gospodarstvo doista obuhvaćeno složenom mrežom petogodišnjih planova, koja utječe na odluke javnih tijela na svim razinama. Suprotno argumentu koji su naveli proizvođači izvoznici, Komisija petogodišnje planove smatra obvezujućim dokumentima. To proizlazi iz primjenjivog zakonodavstva na koje se upućuje u odjeljku 4.3. Izvješća, kao i iz samih dokumenata za planiranje. Primjerice, 14. petogodišnji plan sadržava poseban odjeljak o poboljšanju mehanizma provedbe planiranja u kojem se navodi sljedeće: „Kad je riječ o obvezujućim pokazateljima, velikim inženjerskim projektima i zadaćama javnih službi, zaštiti okoliša, sigurnosti i drugim područjima navedenima u ovom Planu, potrebno je razjasniti odgovornosti stranaka i vremenski raspored, dodijeliti javna sredstva, usmjeravati i nadzirati socijalne resurse te osigurati dovršetak u skladu s rasporedom. Kad je riječ o očekivanim pokazateljima i zadaćama u područjima industrijskog razvoja i strukturne prilagodbe navedenima u ovom Planu, za njihovo postizanje potrebno se ponajprije osloniti na ulogu sudionika na tržištu. Tijela na svim razinama vlasti moraju stvoriti povoljno političko, institucijsko i pravno okruženje.” (13)

(37)

Kad je riječ o upućivanju društva Daxin te udruženja CCCMC i GMIA na slične programe potpore koji navodno postoje u EU-u i državama članicama, kao što je već spomenuto i u odjeljku 3.2.1. privremene uredbe, Komisija je u uvodnim izjavama 47. i 121. napomenula da se u skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (b) osnovne uredbe analizira mogući učinak jednog ili više elemenata koji uzrokuju poremećaj navedenih u toj odredbi na cijene i troškove u zemlji izvoznici, pri čemu struktura troškova i mehanizmi određivanja cijena na drugim tržištima nisu relevantni u kontekstu ovog postupka. (14) Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(38)

Četvrto, Daxin, CCCMC i GMIA tvrdili su da nisu svi proizvođači EMD-a poduzeća u državnom vlasništvu te da čak i ako postoje neka poduzeća kojima je država vlasnik ili u koje je država uložila, to ne dokazuje državnu intervenciju u poslovanje tih poduzeća. Proizvođači izvoznici još su dodali, upućujući pritom na članak 11. kineskog Zakona o trgovačkim društvima, da povezanost KPK-a i predmetnih poduzeća ne upućuje nužno na državnu kontrolu nad poslovanjem poduzeća.

(39)

Komisija je podsjetila da je u skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (b) osnovne uredbe činjenica da na predmetnom tržištu u znatnoj mjeri djeluju poduzeća koja su u vlasništvu ili pod kontrolom vlasti zemlje izvoznice odnosno koja ta tijela nadziru ili im pružaju smjernice u pogledu politika jedan od elemenata čiji utjecaj treba uzeti u obzir pri ocjenjivanju postojanja znatnih poremećaja. Isto tako, čak i ako u određenom sektoru ne prevladavaju poduzeća u državnom vlasništvu, državno vlasništvo samo je jedan pokazatelj znatnih poremećaja. Državne intervencije mogu, u skladu s pokazateljima navedenima u članku 2. stavku 6.a točki (b) osnovne uredbe, imati i druge oblike, koji su opisani u odjeljku 3.2.1. privremene uredbe. Iako relevantnost članka 11. kineskog Zakona o trgovačkim društvima u ovom kontekstu nije potpuno jasna, Komisija je istaknula da se čak i u članku 1. tog zakona upućuje na cilj očuvanja društvenog i gospodarskog poretka te promicanja razvoja socijalističkog tržišnog gospodarstva. Stoga je taj argument odbačen.

(40)

Peto, Daxin, CCCMC i GMIA tvrdili su da Komisija nije navela dovoljno dokaza koji bi opravdali zaključke o neodgovarajućoj provedbi korporativnih, imovinskih i stečajnih zakona u Kini. Konkretno, proizvođači izvoznici tvrdili su da je Kina provodila redovit nadzor provedbe Zakona o stečaju, uključujući sudske postupke u slučajevima stečaja i prijedloge izmjena, stoga nije propustila pravilno primijeniti i izvršiti zakon. Nadalje, Daxin, CCCMC i GMIA tvrdili su da nisu navedeni slučajevi koji bi dokazali pristranost u pristupu kapitalu i ulaganjima. Usto, Daxin, CCCMC i GMIA osporavali su zaključak Komisije o znatnim poremećajima plaća. S tim u vezi nadalje su tvrdili da Komisija nije provela analizu specifičnu za sektor koja bi dokazala da su radnici u sektoru EMD-a u nepovoljnom položaju kad je riječ o zapošljavanju i da primaju manje plaće.

(41)

Ti se argumenti nisu mogli prihvatiti. Kad je riječ o provedbi zakona o stečaju, Komisija je istaknula da, iako je Kina provela određene reforme postupaka u slučaju nesolventnosti, dostupne informacije upućuju na ustrajnu državnu intervenciju i druge probleme koji upućuju na neodgovarajuću primjenu zakona o stečaju. Iako je relativno mali broj slučajeva nesolventnosti sam po sebi naznaka da se tržišnim silama ne dopušta uklanjanje neodrživih gospodarskih subjekata, stalnu državnu intervenciju posebno dobro opisuju razna tumačenja Vrhovnog narodnog suda u okviru kojih se gospodarski kontinuitet i socijalna stabilnost naglašavaju kao prioriteti o kojima niži sudovi trebaju voditi računa u kontekstu stečajnih postupaka.

(42)

Komisija je podsjetila da, kako je utvrđeno u odjeljku 3.2.1. u uvodnoj izjavi 105. privremene uredbe, u Kini postoje poremećaji plaća, među ostalim zbog ograničenja mobilnosti kineske radne snage, što je posljedica sustava registracije kućanstava (hukou), te nepostojanja neovisnih sindikata i kolektivnog pregovaranja. U spisu nema elemenata na temelju kojih bi se moglo utvrditi da poremećaji nisu utjecali na domaće troškove plaća proizvođača EMD-a, kao što je Daxin, kao i proizvođača koje zastupaju CCCMC i GMIA, a ni Daxin ni proizvođači koje zastupaju CCCMC i GMIA nisu iznijeli dokaze iz kojih bi bilo vidljivo da poremećaji navedeni u odjeljku 3.2.1. privremene uredbe ne utječu na njihove troškove rada.

(43)

Slična zapažanja vrijede i za kineski financijski sustav. Kao što je navedeno u uvodnoj izjavi 108 odjeljka 3.2.1. privremene uredbe, kad odobravaju pristup financijskim sredstvima, kineske banke rukovode se javnim politikama, među ostalim u pogledu procjene rizika zajmoprimaca. Budući da ni Daxin ni CCCMC/GMIA nisu dostavili dodatne informacije koje pokazuju da poremećaji opisani u odjeljku 3.2.1. privremene uredbe ne utječu na pristup kapitalu za proizvođače EMD-a, taj se argument morao odbaciti.

(44)

Šesto, Daxin, CCCMC i GMIA tvrdili su da Komisijina metodologija ispitnog postupka i obrazloženje moraju ispuniti standarde utvrđene u načelima i praksama WTO-a. Proizvođači izvoznici tvrdili su da Komisija treba preuzeti veći teret dokazivanja u pogledu utvrđivanja postojanja narušenog tržišta, osobito kad je riječ o objašnjenju kako se državne ovlasti ili mandat prenose u stvarno i dokazivo narušavanje troška proizvodnje.

(45)

Argumenti koje su iznijeli Daxin, CCCMC i GMIA odbačeni su. Komisija smatra da je metodologija iz članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe u potpunosti u skladu s obvezama Europske unije u okviru WTO-a i da proizvođači izvoznici nisu objasnili koja to načela i prakse Komisija navodno nije poštovala. U svakom slučaju, u odjeljku 3.2.1. privremene uredbe detaljno se objašnjava na koji način različite vrste poremećaja, neovisno o tome jesu li međusektorski i stoga utječu na cijelo kinesko gospodarstvo ili su prisutni samo u sektoru EMD-a, utječu na funkcioniranje tržišta, a time i na troškove proizvodnje proizvoda iz ispitnog postupka.

(46)

Stoga je Komisija odbacila argumente društva Daxin i udruženja CCCMC i GMIA.

(47)

Društvo Xiangtan najprije je tvrdilo da Komisija i dalje nije dala dodatno objašnjenje u vezi s točnom pravnom osnovom na kojoj se temelji njezino obrazloženje u vezi sa spojivošću članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe sa sporazumima WTO-a, uključujući Protokol o pristupanju Kine WTO-u i Antidampinški sporazum WTO-a, te s odlukama Tijela za rješavanje sporova, posebno u predmetu DS473. Prema mišljenju društva Xiangtan, Komisija je samo ponovila da je članak 2. stavak 6.a osnovne uredbe u potpunosti u skladu s obvezama EU-a prema pravu WTO-a i time nije dodatno razjasnila to pitanje. Nadalje, s obzirom na predmet DS473, društvo Xiangtan tvrdilo je da Komisija nije imala pravo odbaciti njegove troškove i cijene na temelju navodnog postojanja znatnih poremećaja jer postojanje takvih poremećaja ni u kojem slučaju nije dostatna osnova za zaključak da poslovne knjige proizvođača ne odražavaju objektivno troškove sirovina povezane s proizvodnjom i prodajom predmetnog proizvoda. Konačno, društvo Xiangtan tvrdilo je da Komisija u ovom ispitnom postupku nije dostatno obrazložila primjenu članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe.

(48)

Komisija se s tim nije složila. Kad je riječ o argumentima društva Xiangtan o navodnoj nespojivosti članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe s pravom WTO-a, posebno s odredbama članka 2.2. i 2.2.1.1. Antidampinškog sporazuma WTO-a, te sa zaključcima iz predmeta DS473, Komisija je ponovila svoje stajalište izneseno u prvoj bilješci da je članak 2. stavak 6.a osnovne uredbe u potpunosti u skladu s obvezama EU-a u okviru prava WTO-a, posebno s odredbama Antidampinškog sporazuma. Osim toga, s obzirom na predmet DS473, Komisija je podsjetila da se taj predmet ne odnosi na primjenu članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe, već na primjenu posebne odredbe iz članka 2. stavka 5. osnovne uredbe. Kad je riječ o argumentu društva Xiangtan da je teret dokazivanja na Komisiji, ta je tvrdnja pogrešna. Komisija je podsjetila da pravo WTO-a kako ga tumači Žalbeno tijelo u predmetu DS473 dopušta upotrebu podataka iz treće zemlje koji su propisno prilagođeni ako je takva prilagodba potrebna i potkrijepljena. Komisija je napomenula da se postojanje znatnih poremećaja koji dovode do primjene članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe utvrđuje na razini cijele zemlje i, ako se utvrdi, čini troškove i cijene u zemlji izvoznici neprikladnima za izračun uobičajene vrijednosti. U tim se okolnostima člankom 2. stavkom 6.a osnovne uredbe propisuje izračun troškova proizvodnje i prodaje na temelju nenarušenih cijena odnosno referentnih vrijednosti, uključujući one u odgovarajućoj reprezentativnoj zemlji koja je na sličnom stupnju razvoja kao zemlja izvoznica. Nadalje, u istoj odredbi osnovne uredbe propisuje se upotreba domaćih troškova ako se sa sigurnošću utvrdi da na njih ne utječu znatni poremećaji. U ovom ispitnom postupku Komisija je dokazala postojanje poremećaja u industriji EMD-a u odjeljku 3.2.1. privremene uredbe, a u slučaju društva Xiangtan na temelju točnih i primjerenih dokaza nije utvrđeno da domaći troškovi nisu narušeni.

(49)

Drugo, društvo Xiangtan tvrdilo je da u sektoru EMD-a u Kini ne postoje znatni poremećaji, i to iz sljedećih razloga: i. iako je 40 % društva Xiangtan u državnom vlasništvu, to ne znači nužno da država intervenira u njegovo poslovanje, kao ni činjenica da predsjednik društva i tajnik upravnog odbora istodobno obavljaju dužnost unutar KPK-a; ii. društvo je javno uvršteno na burzu i stoga podliježe tržišno orijentiranim modernim pravilima korporativnog upravljanja i zahtjevima za uvrštenje na burzu; iii. Komisija nije dokazala da navodne međusektorske intervencije kineske vlade uzrokuju znatne poremećaje čimbenika proizvodnje i, posljedično, utječu na trošak i cijenu poslovanja društva Xiangtan.

(50)

Ti se argumenti nisu mogli prihvatiti. Prvo, kad je riječ o državnoj intervenciji, Komisija je podsjetila da je u skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (b) osnovne uredbe činjenica da na predmetnom tržištu u znatnoj mjeri djeluju poduzeća koja su u vlasništvu ili pod kontrolom vlasti zemlje izvoznice odnosno koja ta tijela nadziru ili im pružaju smjernice u pogledu politika jedan od elemenata čiji utjecaj treba uzeti u obzir pri ocjenjivanju postojanja znatnih poremećaja. Isto tako, čak i ako u određenom sektoru ne prevladavaju poduzeća u državnom vlasništvu, državno vlasništvo samo je jedan pokazatelj znatnih poremećaja. Državne intervencije mogu, u skladu s pokazateljima navedenima u članku 2. stavku 6.a točki (b) osnovne uredbe, imati i druge oblike, koji su opisani u odjeljku 3.2.1. privremene uredbe. Osobito je važno istaknuti da je, u skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (b) drugom alinejom, jedan od elemenata relevantnih za procjenu postojanja znatnih poremećaja u zemlji prisutnost države u poduzećima zbog koje država može utjecati na cijene ili troškove. Uključenost članova Partije u upravljačke strukture društva Xiangtan jasan je pokazatelj da poduzeće nije neovisno o državi i da vjerojatno posluje u skladu s politikom KPK-a, a ne tržišnim silama, neovisno o tome određuje li država izravno cijene robe koja se prodaje ili pak veze s KPK-om neizravnije utječu na troškove i cijene društva, na primjer povlaštenijim tretmanom i potporom vladajućih tijela.

(51)

Drugo, kad je riječ o navodnom nepostojanju znatnih poremećaja unatoč postojanju državnih intervencija, argumenti društva Xiangtan nisu se mogli prihvatiti. Društvo Xiangtan nije dostavilo nikakve informacije koje bi dovele u pitanje opažanja Komisije (vidjeti uvodne izjave od 87. do 100. privremene uredbe) o tome da se industrija EMD-a smatra poticanom industrijom i da stoga ima potporu države koja uzrokuje poremećaje. Isto vrijedi i za poremećaje koji se odnose na ulazne elemente potrebne za proizvodnju proizvoda iz ispitnog postupka (vidjeti ponajprije uvodne izjave 83., 85. i 106. privremene uredbe). Kao treće, kad je riječ o tvrdnji društva Xiangtan da je ono poduzeće u privatnom vlasništvu s modernim korporativnim upravljanjem, Komisija je u odjeljku 3.2.1. privremene uredbe opisala znatne državne intervencije u NRK-u koje dovode do poremećaja u djelotvornoj raspodjeli resursa u skladu s tržišnim načelima. Ti poremećaji utječu na gospodarske subjekte bez obzira na njihovu strukturu vlasništva ili organizaciju upravljanja.

(52)

S obzirom na navedeno argumenti društva Xiangtan odbačeni su.

(53)

Komisija je u privremenoj uredbi odabrala Kolumbiju kao reprezentativnu zemlju te je u skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (a) osnovne uredbe za izračun uobičajene vrijednosti upotrijebila financijske podatke društva Quimpac de Colombia. Pojedinosti o metodologiji koja je korištena pri odabiru navedene su u prvoj i drugoj bilješci koje su stranama stavljene na raspolaganje u otvorenom spisu 12. lipnja 2023. odnosno 4. srpnja 2023. („prva bilješka” i „druga bilješka”).

(54)

Nakon objave privremene uredbe društvo Xiangtan ponovilo je tvrdnju da Kolumbija nije odgovarajuća reprezentativna zemlja na temelju istih argumenata koji su već izneseni u uvodnim izjavama 144. i 145. privremene uredbe.

(55)

Komisija je na te primjedbe već odgovorila u uvodnim izjavama 147. i 148. privremene uredbe. Osim toga, društvo Xiangtan nije iznijelo nove informacije niti predložilo alternativnu reprezentativnu zemlju. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(56)

Društvo Daxin i udruženja CCCMC i GMIA ponovno su istaknuli da na cijenu energije u Kolumbiji utječe više čimbenika te da se ona znatno razlikuje čak i među različitim zemljama sa sličnim stupnjem gospodarskog razvoja kao Kina. CCCMC, GMIA i Daxin tvrdili su da bi Komisija umjesto toga trebala koristiti podatke kineskih izvoznika. Na tu je tvrdnju već odgovoreno u uvodnim izjavama 151. i 152. privremene uredbe u kojima je ona i odbačena.

(57)

Društvo Xiangtan tvrdilo je da bi Komisija umjesto referentnih cijena trebala koristiti stvarni trošak kako samostalno iskopane tako i uvezene manganove rude. Društvo Xiangtan potkrijepilo je tu tvrdnju nižim udjelom mangana u lokalno iskopanim rudama, zbog čega poremećaji navodno ne utječu na te lokalne rude. Kad je riječ o uvezenim rudama, društvo Xiangtan tvrdilo je da nije trebalo primijeniti referentnu vrijednost jer su bili dostupni podaci o koncentraciji mangana, izvješća o inspekcijskom pregledu i podaci o podrijetlu.

(58)

Komisija je odbacila obje tvrdnje. Društvo Xiangtan nije objasnilo zašto se poremećaji ne bi odnosili i na domaće manganove rude nižih koncentracija, koje se u postupku proizvodnje EMD-a koriste zajedno s uvezenim rudama viših koncentracija.

(59)

Komisija je na uvezene rude primijenila referentne vrijednosti upravo zbog toga što nijedan proizvođač nije dostavio točne i odgovarajuće dokaze o nepostojanju poremećaja. Razlog tome prije svega je činjenica da je sva ruda kupljena preko kineskog posrednika, smještenog u Kini ili drugdje.

(60)

Društvo Xiangtan ponovilo je tvrdnju da metodologija koju je Komisija primijenila na izračun referentne vrijednosti manganove rude nije bila odgovarajuća te je ponovno predložilo primjenu jedne od dviju alternativnih metodologija koje je dostavilo u svojim primjedbama na drugu bilješku o čimbenicima proizvodnje. Komisija je na tu tvrdnju već odgovorila u uvodnim izjavama 170. i 171. privremene uredbe. Društvo Xiangtan nije iznijelo nove činjenice, obrazloženja ni održivu alternativnu metodologiju za pouzdano utvrđivanje razlike u cijeni koja proizlazi iz različite koncentracije mangana u rudi.

(61)

Usto, Daxin, CCCMC i GMIA ponovno su tvrdili da se referentna vrijednost koju je primijenila Komisija odnosila na rudu sa znatno višom koncentracijom mangana u usporedbi s manganovom rudom iz lokalnih izvora te da bi se referentna vrijednost trebala prilagoditi troškovima kineskih izvoznika.

(62)

Komisija je temeljito analizirala sve izvore koje su dostavile zainteresirane strane, uključujući podatke s kineskih platformi Asian Metal i ferroalloynet.com. Ta je analiza pokazala da se ne može utvrditi dosljedna razlika u cijeni na temelju sadržaja mangana. Baš naprotiv, podaci s platforme fastmarkets.com pokazali su nedosljedne razlike u cijenama dviju koncentracija rude od 37 % i 44 % jer je u nekim mjesecima jedinična cijena jedne tone za višu koncentraciju čak bila i niža nego za nižu koncentraciju. Isto vrijedi i za podatke s platforme Asian Metal, koji su pokazali da je jedinična cijena jedne tone za rudu s koncentracijom od 13 % u nekim mjesecima bila viša nego za rudu s koncentracijom od 37 %. Ti su nalazi jasno pokazali nepostojanje dosljedne korelacije između sadržaja mangana i određivanja cijena. Stoga je privremena referentna vrijednost za manganovu rudu potvrđena, a tvrdnja odbačena.

(63)

Nakon konačne objave društvo Xiangtan ponovilo je svoje dvije tvrdnje o manganovoj rudi. Prvo, tvrdilo je da je trebalo primijeniti stvarni trošak samostalno iskopane manganove rude, a ne referentnu cijenu. Drugo, ponovilo je da je Komisija netočno izračunala referentne cijene manganove rude.

(64)

U pogledu prve tvrdnje Komisija je u privremenoj uredbi već objasnila zašto je stvarni trošak manganove rude iz kineskih izvora zamijenila referentnim vrijednostima. Budući da nisu iznesene nove činjenice, ta je tvrdnja odbačena.

(65)

U drugoj tvrdnji o referentnoj vrijednosti manganove rude društvo Xiangtan tvrdilo je da postoji dosljedna pravilnost u razlici u referentnoj jediničnoj cijeni metričke tone rude više i niže koncentracije, ali pritom nije navelo nikakve pojedinosti ni dokaze o tome kolika bi bila ta navodno dosljedna razlika u cijeni ni o tome kako bi se ta razlika u cijeni mogla primijeniti na manganove rude druge (niže) koncentracije koje koriste kineski proizvođači. Komisija je odbacila tu tvrdnju.

(66)

Društvo Xiangtan nadalje je sugeriralo da je navod Komisije o tome da je u nekim slučajevima jedinična cijena po toni rude više koncentracije u nekim slučajevima niža od cijene rude niže koncentracije činjenično netočan. Komisija se nije složila s tom tvrdnjom jer je primjerice u gotovo cijelom svibnju 2020. jedinična cijena u USD po metričkoj toni rude MB-MNO-0003 37 % CIF Tianjin bila viša od cijene rude MB-MNO-0001 44 % CIF Tianjin (15). Kao što već objašnjeno u uvodnoj izjavi 62., ne postoji dosljedna razlika u cijeni manganove rude s različitim koncentracijama mangana. U svakom slučaju, čak i da se utvrdi dosljedna razlika, razlika između koncentracija od 37 % i 44 % ne bi se mogla primijeniti na lokalne kineske rude znatno nižih koncentracija, za koje ne postoji referentna vrijednost. Stoga je Komisija potvrdila svoj pristup izračunu referentne vrijednosti mangana i odbacila tu tvrdnju. Društvo Xiangtan utvrdilo je administrativnu pogrešku u formuli korištenoj za izračun cijene jedne od korištenih manganovih ruda. Na referentnu cijenu primijenjena je netočna koncentracija manganove rude. Komisija je prihvatila tu tvrdnju i ispravila pogrešku.

(67)

Društvo Xiangtan tvrdilo je da je faktor prilagodbe koji je Komisija primijenila na sadržaj mangana valencije 2+ pogrešno primijenjen. Komisija je prihvatila tu tvrdnju i ispravila prilagodbu.

(68)

Društvo Xiangtan osporavalo je prilagodbu koju je Komisija primijenila na jednu vrstu mangana u prahu. Komisija je prihvatila tu tvrdnju i ispravila iznos prilagodbe.

(69)

Društvo Tosoh tvrdilo je da je Komisija kao izvor uvoznih cijena za pet čimbenika proizvodnje osim manganove rude trebala koristiti Maleziju, a ne Tursku, jer su uvozne cijene proizvoda od ugljena u Tursku u razdoblju ispitnog postupka bile neuobičajeno niske zbog znatnog uvoza iz Rusije. Komisija je na tu tvrdnju već odgovorila u uvodnoj izjavi 143. privremene uredbe te je za utvrđivanje nenarušenog troška za bitumenski kameni ugljen i antracit odabrala Brazil.

(70)

I društvo Autlan zatražilo je od Komisije da za izračun nenarušenih referentnih vrijednosti za pet ulaznih elemenata koristi podatke o uvoznim cijenama iz Malezije. Komisija je napomenula da su samo za jedan od pet čimbenika proizvodnje, lignit, prosječne ukupne količine uvoza bile veće nego u Turskoj ili Brazilu, stoga odabir Malezije nije bio opravdan. Ta je tvrdnja odbačena.

(71)

Društvo Xiangtan osporavalo je metodu određivanja cijena za dvije vrste ugljena. Pozvalo je Komisiju da za bitumenski kameni ugljen upotrijebi kolumbijske statističke podatke o izvozu. U svojoj je argumentaciji društvo Xiangtan nagađalo da bi razlog slabog uvoza u Kolumbiju mogla biti obilna ponuda u toj zemlji. Nadalje je pozvalo Komisiju da upotrijebi statističke podatke o uvozu u Tursku bez isključivanja uvoza iz Rusije jer Komisija nije u dovoljnoj mjeri dokazala postojanje poremećaja u Rusiji koji bi uzrokovali neuobičajeno niske cijene, a ujedno je iznijela primjere proizvoda koji su se iz nekih zemalja uvozili po nižim cijenama nego iz Rusije.

(72)

Komisija je primijenjeni pristup objasnila u uvodnim izjavama 142. i 143. privremene uredbe. Pri utvrđivanju referentnih vrijednosti Komisija se ne oslanja na izvozne cijene jer su one po definiciji manje pouzdane od statističkih podataka o uvozu. Riječ je o općeprihvaćenom stajalištu koje se temelji na raznim razlozima, kao što je taj da carinska tijela obično imaju više resursa i metoda za procjenu i kontrolu podataka o uvozu u odnosu na podatke o izvozu. Dokumentacija potrebna za uvoz općenito je temeljitija, a roba pri uvozu podliježe carinskim kontrolama i provjerama. Osim toga, obično se podaci o izvozu navode kao cijene FOB (u usporedbi s cijenama CIF za uvoz), koje Komisija upotrebljava kao reprezentativnu razinu koja se koristi kao referentna vrijednost. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(73)

Nakon konačne objave društvo Xiangtan ponovilo je tvrdnju iz privremene faze, tj. da bi Komisija za utvrđivanje referentne cijene bitumenskog kamenog ugljena trebala koristiti kolumbijske statističke podatke o izvozu. Nisu dostavljeni novi argumenti. Komisija je u prethodnoj uvodnoj izjavi već objasnila zašto uvozne cijene smatra pouzdanijima od izvoznih te je odbacila tu tvrdnju.

(74)

Kad je riječ o poremećajima u Rusiji, Komisija je napomenula da su dokazi kojima se dokumentira da su nakon uvoznih sankcija Unije koje su stupile na snagu u kolovozu 2022. ruski proizvođači ugljena prodavali uz velike popuste bili dostupni u otvorenom spisu i da ih društvo Xiangtan nije osporavalo. Komisija je stoga odbacila tu tvrdnju i potvrdila svoju metodu za određivanje cijena ugljena.

(75)

Društvo Guiliu od Komisije je zatražilo da izmijeni oznaku HS jednog od njegovih čimbenika proizvodnje, iz oznake HS 2701 12 (bitumenski kameni ugljen) u oznaku HS 2702 10 (lignit), i da u skladu s tim izmijeni referentnu vrijednost. Društvo Guiliu tvrdilo je da se, u skladu s Harmoniziranim sustavom nazivlja, oznaka HS 2701 12 odnosi na bitumenski kameni ugljen, koji mora imati kalorijsku vrijednost od najmanje 5 833 kcal/kg, dok je kalorijska vrijednost ugljena koji ono koristi ispod te granice. U prilog svojem zahtjevu društvo Guiliu dostavilo je rezultate ispitivanja za serije ugljena koje pokazuju kalorijsku vrijednost nižu od prethodno navedene granice. Razvrstavanje u oznaku HS 2701 12 navelo je društvo Guiliu u svojim odgovorima na upitnik te ono tijekom postupka provjere nije dovedeno u pitanje. Komisija je smatrala da zahtjev nije prihvatljiv jer je podnesen tek nakon donošenja privremenih mjera, a Komisija nije mogla provjeriti nove dokaze dostavljene u vezi s kalorijskom vrijednošću ugljena koji navodno koristi društvo Guiliu.

(76)

U prvoj i drugoj bilješci te u privremenoj uredbi jedan od čimbenika proizvodnje, željezni pirit, naveden je pod oznakom HS 2601 11. Nakon daljnje istrage Komisija je utvrdila da je željezni pirit koji su koristili proizvođači izvoznici bio neprženi željezni pirit i da bi ga trebalo razvrstati u drugu oznaku, HS 2502 00. Komisija je od proizvođača izvoznika dobila potvrdu o vrsti upotrijebljene sirovine, odnosno je li riječ o prženom ili neprženom željeznom piritu, te o klasifikacijskoj oznaci koja se treba koristiti. Komisija je stoga izmijenila referentnu vrijednost kako bi utvrdila nenarušenu cijenu željeznog pirita. Budući da nijedna zemlja korištena za druge čimbenike u ovom predmetu (Kolumbija, Turska i Brazil) nije imala reprezentativne količine uvoza pirita (ukupni uvoz u te zemlje varira od 0 % do 3 % potrošnje pirita kineskih proizvođača izvoznika u uzorku), Komisija je tražila alternativnu zemlju na popisu zemalja s razinom gospodarskog razvoja sličnom Kini i zaključila da je Tajland prikladan alternativni izvor uvoznih cijena za neprženi pirit jer su količine uvoza bile znatno veće (23 % ukupne potrošnje pirita kineskih proizvođača izvoznika u uzorku).

(77)

Nakon konačne objave društvo Xiangtan tvrdilo je da bi Komisija za utvrđivanje referentne vrijednosti trebala koristiti tursku izvoznu cijenu neprženog pirita jer je Turska najveća zemlja izvoznica te sirovine. Komisija je odbacila tu tvrdnju iz razloga navedenih u uvodnoj izjavi 72. ove Uredbe.

(78)

Društvo Daxin tvrdilo je da bi utvrđivanje referentne vrijednosti za paru na temelju drugih proizvođača izvoznika u uzorku bilo nedosljedno s prethodnom praksom i da bi Komisija umjesto toga trebala koristiti referentnu vrijednost za vodu. Komisija je smatrala da ne bi bilo primjereno koristiti referentnu vrijednost za vodu jer su u proizvodnji pare potrebni drugi čimbenici sa znatno većim utjecajem na konačnu cijenu, kao što su troškovi energije i rada. Komisija je izračunala prosjek potrošnje ulaznih elemenata koje su koristili drugi proizvođači izvoznici u uzorku koji proizvode paru u vlastitim pogonima i primijenila referentne vrijednosti na prosječnu potrošnju svakog ulaznog elementa kako bi odredila cijenu pare. Društvo Daxin nije predložilo alternativnu metodologiju za izračun cijene pare te je tvrdnja stoga odbačena.

(79)

Osim toga, društvo Daxin tvrdilo je da odluka Komisije da upotrijebi trošak mljevenja/mrvljenja drugih proizvođača izvoznika u uzorku za prilagodbu referentne vrijednosti za manganovu rudu nije bila opravdana jer je trošak bio nerazumno visok. Društvo Daxin nije navelo dokaze u prilog toj tvrdnji niti je predložilo alternativnu opciju. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(80)

Društvo Xiangtan osporavalo je odluku Komisije da promijeni izvor podataka za određivanje referentne vrijednosti za električnu energiju s društva ENEL S.A., prvobitno predloženog u prvoj i drugoj bilješci, na društvo EMCALI, dobavljača energije u regiji Cali, u kojoj se nalazi društvo Quimpac. Prvo, budući da društvo Quimpac nije proizvođač EMD-a, društvo Xiangtan tvrdilo je da njegova lokacija nije bitna. Drugo, tvrdilo je da tarife društva EMCALI ne uključuju tarifu primjenjivu na industrijsku upotrebu. Komisija je odbacila oba argumenta. Društvo Quimpac odabrano je kao referentno poduzeće jer koristi isti elektrolitički postupak kao proizvođači EMD-a, zbog čega je prikladno kao predstavnik za razumijevanje strukture troškova proizvođača EMD-a u smislu opskrbe energijom. Kad je riječ o primijenjenim cijenama energije, cijene objavljene u cjeniku društva EMCALI, koji je dostupan svim zainteresiranim stranama, vrijede i za komercijalne i za industrijske korisnike. Dodatna potpora tom pristupu jest upotreba vrlo visokih razina napona (3. kategorija), koje nisu karakteristične za uobičajene stambene ili opće komercijalne aktivnosti te upućuju na znatnu industrijsku potrošnju električne energije. Odluka Komisije o primjeni najviše dostupne kategorije razine napona temelji se na pretpostavci da ona služi kao točan prikaz industrijskog korisnika koji u svojim postupcima proizvodnje troši velike količine električne energije.

(81)

Društvo Xiangtan osporavalo je primjenu općih i administrativnih troškova i dobiti društva Quimpac de Colombia u izračunu uobičajene vrijednosti zbog tri razloga. Prvo, tvrdilo je da financijski rezultat društva Quimpac nije dobra zamjena za proizvodnju EMD-a. Drugo, tvrdilo je da je razina dobiti viša od razine koju uobičajeno može postići proizvođač EMD-a i predložilo korištenje dobiti proizvođačâ iz Unije ili društva Tosoh Japan. Treće, tvrdilo je da za društvo Quimpac nisu dostupni detaljni financijski podaci te da se stoga stavke kao što su troškovi prijevoza, troškovi pakiranja, drugi troškovi ili troškovi istraživanja i razvoja ne mogu provjeriti, pa se pri uspoređivanju cijena ne može jamčiti nepostojanje dvostrukog računanja.

(82)

Komisija je iznesene argumente odbila zbog sljedećih razloga: prvo, društvo Xiangtan nije objasnilo zašto proizvodi društva Quimpac (proizvodi na bazi klora i sode) ne bi bili dobra zamjena za proizvođače EMD-a. Društvo Xiangtan nije osporavalo da društvo Quimpac koristi usporedivu dugotrajnu imovinu (postrojenje za elektrolizu) i da troši puno električne energije. Drugo, obrazloženje za odabir društva Quimpac zajedno s opisom postupka detaljno je izloženo u privremenoj uredbi (odjeljak 3.2.2.4.). Komisija stoga ni za izračun uobičajene vrijednosti ni za usporedbu s financijskim rezultatima odabranih poduzeća ne može koristiti financijske rezultate industrije Unije ni japanskog poduzeća. Treće, unatoč ograničenoj dostupnosti podataka za društvo Quimpac, Komisija smatra da u nedostatku detaljnijih financijskih izvješća ti podaci u razumnoj mjeri pružaju točan prikaz općih i administrativnih troškova i dobiti društva. Naposljetku, društvo Xiangtan nije ponudilo alternativu. Te su tvrdnje stoga odbačene.

(83)

Xiangtan, Daxin, CCCMC i GMIA tvrdili su da bi dampinšku maržu trebalo izračunati na temelju izvozne prodajne cijene i uobičajene vrijednosti bez PDV-a. Ispitni postupak pokazao je da, na temelju kineske politike povrata PDV-a na izvoz, proizvođači izvoznici koji izvoze EMD nisu ispunjavali uvjete za povrat PDV-a. Iz toga se moglo zaključiti da su proizvođači EMD-a pri izvozu imali dodatne troškove. Stoga je Komisija u skladu s člankom 2. stavkom 10. točkom (b) osnovne uredbe prilagodila uobičajenu vrijednost kako bi obuhvatila ukupne troškove nastale zbog primjene važećeg sustava PDV-a.

(84)

Nakon konačne objave društvo Daxin ponovilo je tvrdnju iznesenu u privremenoj fazi da nije bilo potrebe za prilagodbom uobičajene vrijednosti zbog PDV-a jer je društvo Daxin izvoznu prodaju u Uniju izvršilo preko domaćih trgovaca te stoga pri izvozu nije snosilo nikakve dodatne troškove. Komisija je napomenula da za potrebe primjene članka 2. stavka 10. točke (b) nije relevantno je li Daxin u Uniju izvozio izravno ili preko trgovca koji se nalazi u Kini. Prilagodba uobičajene vrijednosti u skladu s člankom 2. stavkom 10. točkom (b) i dalje je bila opravdana na temelju neprimjene povrata PDV-a na izvoznu prodaju EMD-a. Stoga je ta tvrdnja odbačena. Društvo Xiangtan nije se složilo s metodologijom koju je Komisija primijenila za ekstrapolaciju troškova potrošnog materijala i režijskih troškova proizvodnje kao postotka troškova sirovina odnosno izravnih troškova. Istu je primjedbu imalo o ekstrapolaciji troškova prijevoza kao postotka troška sirovina. Društvo Xiangtan tvrdilo je da je riječ o samostalnim troškovnim stavkama koje nikako nisu povezane s vrijednošću ulaznih elemenata te da bi Komisija odgovarajuće referentne vrijednosti trebala utvrditi odvojeno od ostalih ulaznih elemenata ili koristiti stvarne troškove proizvođača izvoznika.

(85)

Komisija je napomenula da, nakon što se u skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (b) osnovne uredbe utvrdi da postoji znatni poremećaj, ne bi bilo primjereno koristiti stvarne troškove, osim ako se na temelju točnih i primjerenih dokaza utvrdi da oni nisu narušeni. To nije bio slučaj jer takvi dokazi nisu dostavljeni. Budući da ih je Komisija smatrala narušenima, trebalo je utvrditi odgovarajuće referentne vrijednosti. Ako se za određene troškove ne mogu utvrditi primjerene referentne vrijednosti, Komisija ih načelno može utvrditi kao udio u skupini troškova na koju se odnose (što mogu biti troškovi za sve sirovine ili troškovi proizvodnje). Nakon što se utvrde nenarušeni troškovi za sirovine ili troškovi proizvodnje Komisija će tu referentnu vrijednost primijeniti kako bi procijenila nenarušene predmetne troškove i time očuvati strukturu troškova proizvođača izvoznika. Društvo Xiangtan nije ponudilo razumniju alternativu toj metodi.

(86)

Društvo Xiangtan osporavalo je činjenicu da je Komisija za izračun dampinške marže upotrijebila tablicu COM PCN na temelju godišnjeg prosjeka, umjesto prvotno dostavljene tablice COM PCN na temelju mjesečne računovodstvene evidencije troškova, a da nije objasnila razloge za tu odluku. Prema mišljenju društva Xiangtan to nije u skladu s člankom 2. stavkom 5. osnovne uredbe, prema kojem bi se troškovi u pravilu trebali izračunavati na temelju evidencije koju vodi stranka pod istragom. Budući da Komisija u ispitnim postupcima primjenjuje prosječnu godišnju uobičajenu vrijednost, smatrala je prikladnim upotrijebiti godišnje troškove, što omogućuje izravnu provjeru prema godišnjim revidiranim financijskim izvješćima društva, čime se povećavaju pouzdanost i transparentnost korištenih podataka. Nadalje, prosječna godišnja vrijednost izračunana je na temelju evidencije koju je vodilo društvo Xiangtan te stoga nije prekršen članak 2. stavak 5. Komisija je stoga odbacila tu tvrdnju.

(87)

Društvo Autlan od Komisije je zatražilo da u svojoj konačnoj odluci donese odgovarajuće mjere u vezi s proizvođačem EMD-a u vlasništvu grupe South Manganese Group, iste grupe kojoj pripada društvo Daxin, kako bi se spriječilo moguće preusmjeravanje prodaje preko drugih društava. Komisija je napomenula da su u normativnom dijelu ove Uredbe navedeni samo proizvođači koji su izvozili tijekom razdoblja ispitnog postupka – ako su se javili tijekom ispitnog postupka. Predmetno društvo nije izvozilo u Uniju tijekom razdoblja ispitnog postupka i stoga se ne može navesti u Uredbi. Stoga je taj zahtjev odbačen.

(88)

Društvo Xiangtan nije se složilo s metodom koju je Komisija primijenila na ispravljanje troškova prekooceanskog prijevoza korištenih za izračun vrijednosti CIF. Komisija je koristila cijene iz petomjesečnog razdoblja u kojem je društvo Xiangtan stvarno platilo troškove prijevoza za prodaju po cijeni CIF i DAP te ponude drugih izvoznika u uzorku za preostalih sedam mjeseci. Zatim je izračunala prosječnu godišnju cijenu za izračun vrijednosti CIF prodaje u kojoj nije bilo prekooceanskog prijevoza. Društvo Xiangtan tvrdilo je da nije primjereno koristiti godišnji prosjek cijena prekooceanskog prijevoza jer nije uzeta u obzir znatna fluktuacija prekooceanskog prijevoza 2022., koja je imala velik utjecaj na vrijednost CIF na mjesečnoj razini. Komisija je prihvatila zahtjev i u izračunu vrijednosti CIF primijenila mjesečne cijene prekooceanskog prijevoza.

(89)

Društvo Xiangtan nadalje je tvrdilo da je Komisija izračunala prekooceansko osiguranje na temelju postotka vrijednosti računa, a trebala ga je izračunati na temelju troškova osiguranja koje je društvo u razdoblju ispitnog postupka stvarno platilo. Komisija je prihvatila tu tvrdnju i u skladu s njom ispravila izračun.

(90)

Nakon konačne objave društvo Xiangtan napomenulo je da je Komisija, iako je prihvatila izračun premije prekooceanskog osiguranja na temelju troškova osiguranja koje je društvo stvarno platilo, u izračunu primijenila pogrešnu formulu jer u njega nije uključila tipični raspon od 1,1 koji osiguravajuća društva upotrebljavaju za određivanje naknade za prekooceansko osiguranje. Komisija je zaključila da provedba tog zanemarivog ispravka ne bi utjecala ni na štetu ni na dampinšku maržu. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(91)

Nakon objave privremenih mjera društvo Daxin dostavilo je dodatne informacije o izvoznim cijenama nepovezanog trgovca koji kupcu iz Unije prodaje EMD i zatražilo od Komisije da upotrijebi te izvozne podatke za izračun cijene CIF na granici Unije.

(92)

Društvo Autlan reagiralo je na upitnik koji je dostavio nepovezani trgovac društva Daxin uz tvrdnju da je upitnik zaprimljen nekoliko mjeseci nakon roka navedenog u odjeljku 5.3. Obavijesti o pokretanju postupka.

(93)

Društvo Daxin odgovorilo je da su u skladu s Obavijesti o pokretanju postupka zainteresirane strane imale pravo dostaviti nove činjenice prije roka za dostavu primjedbi na objavu privremenih nalaza i stoga je te nove dokaze smatralo prihvatljivima.

(94)

Komisija je napomenula da nepovezani trgovac nije surađivao u ispitnom postupku i da Komisija stoga nije mogla provjeriti njegove podatke u roku za dovršetak ispitnog postupka. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(95)

Nakon konačne objave društvo Daxin ponovilo je svoju tvrdnju iznesenu u privremenoj fazi da bi Komisija za izračun marže štete trebala upotrijebiti izvoznu cijenu nepovezanog trgovca, no nije iznijelo dodatne argumente. Ta je tvrdnja odbačena iz razloga navedenih u uvodnoj izjavi 94.

(96)

Društvo Autlan tvrdilo je da kineski proizvođači izvoznici koriste ciljani damping te je od Komisije zatražilo da djeluje. Komisija je analizirala situaciju i zaključila da u spisu nema dokaza o ciljanom dampingu. Promjena cijena tijekom razdoblja ispitnog postupka bila je u skladu s razvojem tržišta te s kretanjem cijena sirovina i cijena. Osim toga, analiza prodaje pojedinih proizvođača izvoznika u razne regije nije pokazala veće razlike u cijenama i stoga nije upućivala na ciljani damping. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(97)

Nakon prethodno opisanih zahtjeva zainteresiranih strana Komisija je revidirala dampinške marže.

(98)

Konačne dampinške marže, izražene kao postotak cijene CIF (troškovi, osiguranje, vozarina) na granici Unije, neocarinjeno, iznose:

(99)

Budući da nije bilo primjedbi o određivanju industrije Unije i proizvodnje u Uniji, Komisija je potvrdila svoje zaključke iz uvodnih izjava od 204. do 206. privremene uredbe.

(100)

Budući da nije bilo primjedbi o potrošnji u Uniji, Komisija je potvrdila svoje zaključke iz uvodnih izjava od 207. do 209. privremene uredbe.

(101)

Budući da nije bilo primjedbi o uvozu iz predmetne zemlje, Komisija je potvrdila svoje zaključke iz uvodnih izjava od 210. do 214. privremene uredbe.

(102)

Budući da nije bilo primjedbi o cijeni uvoza iz predmetne zemlje, sniženju cijena i sprečavanju rasta cijena, Komisija je potvrdila svoje zaključke iz uvodnih izjava od 215. do 221. privremene uredbe.

(103)

Budući da nije bilo primjedbi, Komisija je potvrdila svoje zaključke iz uvodnih izjava od 222. do 225. privremene uredbe.

(104)

Budući da nije bilo primjedbi o proizvodnji, proizvodnom kapacitetu i iskorištenosti kapaciteta, Komisija je potvrdila svoje zaključke iz uvodnih izjava od 226. do 228. privremene uredbe.

(105)

Budući da nije bilo primjedbi o količini prodanih proizvoda i tržišnom udjelu, Komisija je potvrdila svoje zaključke iz uvodnih izjava od 229. do 231. privremene uredbe.

(106)

Budući da nije bilo primjedbi o rastu, Komisija je potvrdila svoje zaključke iz uvodne izjave 232. privremene uredbe.

(107)

Budući da nije bilo primjedbi o zaposlenosti i produktivnosti, Komisija je potvrdila svoje zaključke iz uvodnih izjava od 233. do 235. privremene uredbe.

(108)

Budući da nije bilo primjedbi o visini dampinške marže i oporavku od prethodnog dampinga, Komisija je potvrdila svoje zaključke iz uvodnih izjava od 236. do 237. privremene uredbe.

(109)

Budući da nije bilo primjedbi o cijenama i čimbenicima koji utječu na cijene, Komisija je potvrdila svoje zaključke iz uvodnih izjava od 238. do 241. privremene uredbe.

(110)

Budući da nije bilo primjedbi o troškovima rada, Komisija je potvrdila svoje zaključke iz uvodnih izjava od 242. do 243. privremene uredbe.

(111)

Budući da nije bilo primjedbi o zalihama, Komisija je potvrdila svoje zaključke iz uvodnih izjava od 244. do 245. privremene uredbe.

(112)

Budući da nije bilo primjedbi o profitabilnosti, novčanom toku, ulaganjima, povratu ulaganja i sposobnosti prikupljanja kapitala, Komisija je potvrdila svoje zaključke iz uvodnih izjava od 246. do 251. privremene uredbe.

(113)

Nakon privremene objave kineski proizvođači izvoznici u uzorku te CCCMC i GMIA osporavali su zaključak o šteti nanesenoj industriji Unije ilustriranoj sprečavanjem rasta cijena uzrokovanim znatnim količinama uvoza po niskim cijenama iz Kine, posebno u drugoj polovini razmatranog razdoblja (2021. – razdoblje ispitnog postupka) zbog sljedećih razloga:

(114)

Ispitni postupak pokazao je da je prodaja industrije Unije pala za [7 – 8,5] milijuna kg od 2019. do razdoblja ispitnog postupka. Ta izgubljena prodaja zajedno sa sniženim cijenama bila je štetna za kapitalno intenzivnu industriju EMD-a, koja ima visoke fiksne troškove. Iako je razlika između prosječne uvozne cijene iz Kine i cijene industrije Unije 2019. bila veća, imala je mnogo manji učinak na profitabilnost jer je industrija Unije 2019. prodala [7 – 8,5] milijuna kg više EMD-a u usporedbi s razdobljem ispitnog postupka.

(115)

Kao što je navedeno u privremenoj uredbi, smanjena prodaja po sniženim cijenama rezultirala je pogoršanjem svih financijskih pokazatelja industrije Unije. Neznatna dobit koju je industrija Unije ostvarila u razdoblju ispitnog postupka bila je posljedica negativnog novčanog toka i stoga nije bila održiva.

(116)

Kao što je nadalje potvrđeno u privremenim nalazima, troškovi proizvodnje povećani su zbog naglog povećanja cijena energije i određenih sirovina u drugoj polovini razmatranog razdoblja. Međutim, nemogućnost proizvođača iz Unije da povećaju svoje prodajne cijene u kombinaciji sa znatnim smanjenjem količine prodanih proizvoda usporedno s rastućim troškovima bili su rezultat sprečavanja rasta cijena na vrhuncu uvoza iz Kine. Osim toga, cjenovni pritisak na troškove industrije Unije bio je najizraženiji u drugom dijelu razmatranog razdoblja (18).

(117)

Naposljetku, ograničenja koja se odnose na bolest COVID-19 nisu utjecala na razine proizvodnje industrije Unije jer se proizvodnja Unije 2020. i 2021. povećavala, a proizvodni pogoni nisu privremeno zatvarani. Ta ograničenja stoga nisu mogla utjecati na financijske rezultate industrije Unije. Na temelju toga te su tvrdnje odbačene.

(118)

Daxin, CCCMC i GMIA tvrdili su da uvodna izjava 220. privremene uredbe, koja kaže da je „unatoč neutvrđivanju sniženja cijena na temelju pojedinačnih transakcija za dva od tri proizvođača izvoznika u uzorku, prosječna cijena ukupnog kineskog uvoza na tržište Unije bila za oko [5 % – 9 %] niža od prosječne cijene industrije Unije u razmatranom razdoblju” nije potkrijepljena činjenicama. Te su zainteresirane strane istaknule da su tri kineska proizvođača izvoznika u uzorku činila gotovo 99 % ukupne količine kineskog izvoza EMD-a u Uniju u razdoblju ispitnog postupka, uključujući sve izvoznike koji su surađivali i druge proizvođače izvoznike. Stoga gotovo 99 % ukupno izvezenog EMD-a iz Kine u razdoblju ispitnog postupka nije imalo nižu cijenu od cijene proizvođača iz Unije ili je njegova cijena bila neznatno niža.

(119)

Komisija ističe zaključak iz uvodne izjave 202. privremene uredbe, u kojoj je navedeno da je uvoz proizvođača izvoznika koji surađuju činio oko 65 % ukupnog kineskog izvoza u Uniju tijekom razdoblja ispitnog postupka. Stoga se napominje da se zaključak o nepostojanju sniženja cijena donesen na temelju pojedinačnih transakcija za dva od tri proizvođača izvoznika u uzorku temelji na manje od pola ukupnog kineskog uvoza. Kao što je navedeno u uvodnoj izjavi 215. privremene uredbe, cijene uvoza procijenjene su na temelju podataka Eurostata, tako što su ukupne vrijednosti kineskog uvoza podijeljene s ukupnom količinom tog uvoza. Kao rezultat toga prosječna cijena ukupnog kineskog uvoza na tržište Unije bila je oko [5 % – 9 %] niža od prosječne cijene industrije Unije u cijelom razmatranom razdoblju. Stoga su tvrdnje zainteresiranih strana odbačene.

(120)

Daxin, CCCMC i GMIA nadalje su tvrdili da Komisija nije primjereno procijenila razlike u cijenama između različitih razreda EMD-a, odnosno da se privremena analiza štete temeljila na navodnom sprečavanju rasta cijena industrije Unije uzrokovanom jeftinijim uvozom iz Kine koji se uglavnom odnosio na kineski izvoz nižih razreda EMD-a, koji su stoga obično jeftiniji.

(121)

Kao što je navedeno u uvodnoj izjavi 221. privremene uredbe, sprečavanje rasta cijena utvrđeno je na prosječnoj uvoznoj cijeni ukupnog kineskog uvoza, što znači da su u obzir uzeti svi razredi kvalitete EMD-a. Stoga je tvrdnja strana odbačena.

(122)

Budući da nije bilo primjedbi o učincima dampinškog uvoza, Komisija je potvrdila svoje zaključke iz uvodnih izjava od 257. do 263. privremene uredbe.

(123)

Budući da nije bilo primjedbi o uvozu iz trećih zemalja, Komisija je potvrdila svoje zaključke iz uvodnih izjava od 264. do 266. privremene uredbe.

(124)

Budući da nije bilo primjedbi o izvoznim rezultatima industrije Unije, Komisija je potvrdila svoje zaključke iz uvodnih izjava od 267. do 269. privremene uredbe.

(125)

Nakon privremene objave Daxin, CCCMC i GMIA tvrdili su da su gubitak prodaje i tržišnog udjela industrije Unije uzrokovali drugi čimbenici, odnosno nemogućnost industrije Unije da korisnicima iz Unije ponudi EMD visoke kvalitete (19) u dostatnim količinama, posebno u drugoj polovini razmatranog razdoblja, pa su korisnici morali pribjeći uvozu iz Kine. Navedene su strane tvrdile da jedan od dva proizvođača iz Unije (Autlan) nije proizvodio EMD visoke kvalitete i nije pokazao namjeru da ga proizvodi u budućnosti. Iz toga proizlazi da je nedostatak certificiranja navodno bio razlog zbog kojeg je industrija Unije izgubila udio u prodaji EMD-a visoke kvalitete i/ili zbog kapaciteta nije mogla u potpunosti iskoristiti novu i sve veću potražnju za EMD-om visoke kvalitete.

(126)

Dva korisnika koja surađuju (Duracell i Varta) poduprla su prethodnu tvrdnju i dodala da industrija Unije nije mogla zadovoljiti potražnju Unije za EMD-om, dok je uvoz iz drugih trećih zemalja bio krajnje ograničen i nije bio održiva alternativa. Korisnicima na kraju proizvodnog lanca nije preostalo drugo nego osloniti se na uvoz iz Kine.

(127)

Ispitnim postupkom potvrđeno je da je korisnicima iz Unije (proizvođačima baterija) bila potrebna različita kvaliteta EMD-a (20) u proizvodnji baterija sa suhim ćelijama, u skladu s parametrima specifičnima za svakog korisnika. Kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi 316. privremene uredbe, svi razredi EMD-a slijede isti proizvodni postupak te, kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi 25. privremene uredbe, i EMD vrste cink-ugljik i alkalni EMD imaju ista osnovna fizikalna, kemijska i tehnička svojstva te se upotrebljavaju u iste svrhe (proizvodnja baterija sa suhim ćelijama). Isto vrijedi i za alkalni EMD, bez obzira na deklariranu kvalitetu. Osim toga, nijedan kineski proizvođač ili proizvođač iz Unije u uzorku nije prijavio niti dokazao razliku u potrošnji čimbenika proizvodnje između navodno različitih razreda kvalitete EMD-a u razdoblju ispitnog postupka. Komisija stoga nije mogla utvrditi univerzalnu granicu između alkalnog EMD-a „visoke” i „standardne” kvalitete, već je ta razlika specifična za svakog korisnika. Komisija stoga u svojoj analizi upućuje na EMD „visoke” i „standardne” kvalitete u skladu s time smatra li korisnik koji surađuje da je EMD koji kupuje visoke kvalitete ili nije.

(128)

Ispitnim postupkom potvrđeno je da je industrija Unije tijekom razmatranog razdoblja korisnicima nudila sve tri različite kvalitete EMD-a. Dva korisnika koja surađuju u svojoj su proizvodnji koristila samo alkalni EMD, i standardne i visoke kvalitete. Udio EMD-a koji su nabavljali korisnici iz industrije Unije koji surađuju (ukupno) predstavljao je oko [55 – 65] % ukupnog EMD-a koji su nabavili tijekom razdoblja ispitnog postupka, što je uključivalo alkalni EMD visoke kvalitete u iznosu od oko [25 – 35] % ukupne nabave tijekom razdoblja ispitnog postupka. U razmatranom razdoblju društvo Autlan opskrbljivalo je dva od tri glavna korisnika iz Unije EMD-om standardne kvalitete (21) te je u tijeku bilo certificiranje za opskrbljivanje trećeg korisnika. Drugi proizvođač iz Unije (Tosoh) opskrbljivao je u istom razdoblju sva tri glavna korisnika iz Unije (uključujući dva korisnika koja surađuju) EMD-om standardne kvalitete, a dvojicu od njih EMD-om visoke kvalitete. U tijeku je bilo certificiranje društva Tosoh za opskrbljivanje trećeg korisnika EMD-om visoke kvalitete.

(129)

Industrija Unije povećala je od 2019. razinu alkalnog EMD-a visoke kvalitete za [0,8 – 1,8] milijuna kg, ali se od 2021. do razdoblja ispitnog postupka njezin udio u prodaji alkalnog EMD-a visoke kvalitete smanjio za [11 % – 16 %] u korist uvoza iz Kine, što potvrđuje da industriju Unije ni certifikacija ni kapacitet nisu sprečavali da isporučuje EMD visoke kvalitete. Napominje se i da je industrija Unije prepolovila svoja ulaganja, što je rezultiralo padom od 45 % u razmatranom razdoblju, stoga nisu bila moguća potencijalna ulaganja u povećanje kvalitete ili kapaciteta. Uvođenje konačnih antidampinških mjera za EMD iz Kine omogućilo bi industriji Unije ulaganje u EMD visoke kvalitete, što je trenutačno otežano zbog dampinškog uvoza, gubitka tržišnog udjela i niske profitabilnosti. Na temelju toga te su tvrdnje odbačene.

(130)

Nakon konačne objave CCCMC i GMIA nisu se složili s Komisijom te su ponovili da navodna šteta nije prouzročena uvozom EMD-a iz Kine, već činjenicom da industrija Unije nije bila u stanju ponuditi ili ponuditi u dostatnoj količini alkalni EMD visoke kvalitete te su tvrdili da je ocjena Komisije nepotpuna, kako je detaljno opisano u nastavku.

(131)

CCCMC i GMIA tvrdili su da Komisija nije pravilno razlikovala koji su proizvođači EMD-a u stanju proizvoditi EMD visoke kvalitete, koji ta udruženja u svojem podnesku nazivaju „EMD-om velike snage”, navodeći da su korisnici ti koji određuju stupanj kvalitete, a ne proizvođači. Komisija je u tom pogledu ponovila svoje objašnjenje iz uvodne izjave 127., u kojoj se objašnjava da je razlikovanje provedeno upravo na temelju korisničke definicije kvalitete EMD-a, a ne na temelju definicije proizvođača. Točnije, Komisija je EMD-om „visoke kvalitete” smatrala samo alkalni EMD koji je neki od korisnika okvalificirao kao EMD velike snage. Svi ostali alkalni EMD-ovi su se radi jednostavnosti smatrali i nazivali EMD-om „standardne” kvalitete.

(132)

CCCMC i GMIA nadalje su zatražili utvrđivanje kemijskih, tehničkih i fizikalnih svojstava te svojstava u pogledu obradivosti EMD-a visoke i standardne kvalitete, kao i utvrđivanje svojstava koja su ključna za proizvodnju baterija, napominjući da ta svojstva nisu ista i da tržište jasno prepoznaje alkalne baterije visoke klase (dugotrajne). Komisija je pojasnila da, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 127., EMD vrste cink-ugljik i alkalni EMD različitih razreda kvalitete imaju ista osnovna fizikalna, kemijska i tehnička svojstva te se upotrebljavaju u iste svrhe (proizvodnja baterija sa suhim ćelijama). To ne znači da su parametri svakog fizikalnog, kemijskog i tehničkog svojstva identični, već su, kako je navedeno u istoj uvodnoj izjavi, specifični za svakog korisnika. Stoga su pojedinosti tih parametara povjerljive i specifične za svako društvo. Stoga se te informacije nisu mogle objaviti. Komisija je nadalje napomenula da, ako su neke od alkalnih baterija na tržištu označene kao baterije visoke klase (dugotrajne), to ne znači da se u njihovoj proizvodnji upotrebljavao samo EMD visoke kvalitete, a strane nisu dostavile nikakve dokaze koji bi upućivali na suprotno.

(133)

CCCMC i GMIA kritizirali su Komisiju jer nije navela da društvo Autlan opetovano nije uspjelo ispuniti korisničke zahtjeve za certifikaciju za isporuku EMD-a visoke kvalitete. Komisija je uputila na uvodnu izjavu 127., u kojoj je navedeno da je u razmatranom razdoblju društvo Autlan opskrbljivalo dva od tri glavna korisnika iz Unije EMD-om standardne kvalitete (22) te je njegovo certificiranje za opskrbljivanje trećeg korisnika bilo u tijeku. Time se potvrđuje da Autlan nije isporučivao EMD visoke kvalitete u razmatranom razdoblju, dok je, kako je dalje navedeno u uvodnoj izjavi 128., industrija Unije (u cjelini) tijekom razmatranog razdoblja korisnicima isporučivala sve tri različite kvalitete EMD-a.

(134)

CCCMC i GMIA naposljetku su dodali da nisu primili odgovarajuću objavu koja bi im omogućila provjeru podataka o alkalnom EMD-u visoke kvalitete koji nudi industrija Unije. Komisija je istaknula da su podaci po vrstama proizvoda koji se proizvode i prodaju povjerljivi i specifični za svako društvo jer sadržavaju pojedinačne količine i vrijednosti proizvođačâ iz Unije (ili kineskih proizvođača izvoznika). Stoga se ti podaci nisu mogli objaviti. Stoga su tvrdnje zainteresiranih strana odbačene.

(135)

Na temelju prethodno navedenog i u izostanku drugih primjedbi Komisija je zaključila da nijedan od drugih čimbenika ispitanih u privremenoj fazi te u konačnoj fazi nije mogao znatnije utjecati na štetno stanje industrije Unije. Stoga nijedan od pojedinačno ili zajednički analiziranih čimbenika nije umanjio uzročno-posljedičnu vezu između dampinškog uvoza i štete koju je pretrpjela industrija Unije na način da ta veza više ne bi bila stvarna i znatna, čime se potvrđuje zaključak iz uvodnih izjava od 277. do 279. privremene uredbe.

(136)

Kako bi utvrdila razinu mjera, Komisija je ispitala bi li pristojba niža od dampinške marže bila dovoljna za uklanjanje štete koja je industriji Unije prouzročena dampinškim uvozom.

(137)

Podnositelj pritužbe tvrdio je da postoje poremećaji povezani sa sirovinama u smislu članka 7. stavka 2.a osnovne uredbe. Stoga, kako bi procijenila odgovarajuću razinu mjera, Komisija je najprije utvrdila iznos pristojbe koja je potrebna kako bi se uklonila šteta koju je pretrpjela industrija Unije bez poremećaja na temelju članka 7. stavka 2.a osnovne uredbe. Zatim je ispitala bi li dampinška marža proizvođača izvoznika u uzorku, za čiju je glavnu sirovinu utvrđeno da je izložena poremećajima, bila viša od njihove marže sniženja ciljnih cijena.

(138)

Kao što je propisano člankom 9. stavkom 4. trećim podstavkom osnovne uredbe i s obzirom na to da Komisija nije evidentirala uvoz tijekom razdoblja prethodnog objavljivanja, Komisija je analizirala kretanje količine uvezenih proizvoda kako bi utvrdila je li došlo do daljnjeg znatnog porasta uvoza koji je predmet ispitnog postupka u razdoblju prethodnog objavljivanja te kako bi se dodatna šteta nastala takvim povećanjem odrazila pri određivanju marže sniženja ciljnih cijena.

(139)

Na temelju podataka iz baze podataka Surveillance 3 (23) količina uvezenih proizvoda iz Kine u četverotjednom razdoblju prethodnog objavljivanja bila je 45 % manja od prosječne količine uvezenih proizvoda u razdoblju ispitnog postupka na četverotjednoj osnovi. Na temelju toga Komisija je zaključila da tijekom razdoblja prethodnog objavljivanja nije došlo do znatnog povećanja uvoza koji je predmet ispitnog postupka.

(140)

Komisija stoga u tom pogledu nije prilagodila maržu sniženja ciljnih cijena.

(141)

Nakon privremene objave proizvođači iz Unije osporavali su razinu osnovne dobiti [6 – 8] % korištenu za izračun neštetne cijene (24) te su tvrdili:

(142)

Prvo, Komisija je napomenula da su ponovljene tvrdnje industrije Unije o korištenju razine dobiti od 15 % primjenjive na kemijsku industriju, kao i razine dobiti ostvarene u razdoblju 1997. – 2001. (prije uvođenja antidampinških pristojbi na uvoz EDM-a iz Južne Afrike (25)) već odbačene u privremenoj uredbi i nisu dodatno osporene novim dokazima. Drugo, proizvođači iz Unije nisu dokazali da je industrija Unije na tržištu Unije mogla ostvariti razinu dobiti koju je društvo Tosoh Japan moglo ostvariti na japanskom tržištu. Treće, Komisija je smatrala da su okolnosti koje je društvo Tosoh objavilo 2020. bile poslovne odluke i da ne osporavaju razinu dobiti ostvarenu te godine.

(143)

U skladu s člankom 7. stavkom 2.c osnovne uredbe Komisija je za utvrđivanje ciljne dobiti uzela u obzir čimbenike kao što su razina profitabilnosti prije povećanja uvoza iz predmetne zemlje, razina profitabilnosti potrebna za pokrivanje punih troškova i ulaganja, istraživanja i razvoja i inovacija te razina profitabilnosti koja se očekuje u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja. Komisija je smatrala da je dobit koju je industrija Unije ostvarila 2019. primjerenija od dobiti ostvarene 2020., koja je utvrđena u privremenoj fazi. Štoviše, cijena kineskog uvoza bila je 2019. viša nego 2020., a njegove su količine i dalje bile znatno niže nego tijekom ispitnog postupka, dok su u industriji Unije ulaganja bila mnogo viša nego u narednim godinama, kad su i razina ulaganja i razina profitabilnosti industrije Unije počele padati. Komisija stoga smatra da dobit koju je industrija Unije ostvarila 2019. odražava razinu profitabilnosti koja se može očekivati u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja te je stoga upotrijebila tu razinu osnovne dobiti [7 % – 9 %] za izračun neštetne cijene, a tvrdnje strana su odbačene.

(144)

Nakon konačne objave oba proizvođača iz Unije osporavala su zaključke Komisije o osnovnoj dobiti na temelju koje se izračunava marža sniženja ciljnih cijena tvrdeći da je ona neprikladna za industriju EMD-a. Društva Autlan i Tosoh tvrdila su da Komisija ima dovoljno dokaza na temelju kojih se može zaključiti da su u razdoblju 2018. – 2020. na društvo Tosoh utjecale izvanredne okolnosti i da njegovu dobit nije trebalo upotrijebiti za izračun osnovne dobiti (26). Društvo Autlan nadalje je tvrdilo da Komisija ne bi mogla utvrditi osnovnu dobit od [7 – 9] % za industriju Unije da je na odgovarajući način uzela u obzir razinu profitabilnosti potrebnu za pokrivanje punih troškova i ulaganja, istraživanja i razvoja te je pritom uputilo na njezine vlastite financijske pokazatelje u tom pogledu. Društvo Tosoh dodalo je da bi Komisija umjesto toga trebala upotrijebiti profitabilnost u razdoblju od 1997. do 2001. jer je to posljednje razdoblje na koje nije utjecao damping – od 2002. do 2019. dampinškim uvozom EMD-a iz Južne Afrike smanjena je profitabilnost industrije EMD-a Unije, a taj je uvoz zatim zamijenjen dampinškim uvozom iz Kine. Naposljetku, društvo Autlan nije se složilo da zaključkom Komisije da proizvođači iz Unije nisu dokazali da je industrija Unije na tržištu Unije mogla ostvariti razinu dobiti koju je društvo Tosoh Japan moglo ostvariti na japanskom tržištu.

(145)

Prvo, Komisija je podsjetila da se osnovna razina dobiti utvrđuje na razini industrije Unije u cjelini, tj. uzimajući u obzir razinu dobiti svih proizvođača iz Unije, osim ako se za određenog proizvođača mogu dokazati iznimne okolnosti koje su utjecale na njegovu profitnu maržu. Komisija je ispitala dokaze koje je dostavilo društvo Tosoh i zaključila da su okolnosti koje je društvo Tosoh objavilo i koje su utjecale na poslovanje društva u razdoblju 2018. – 2020. bile poslovne odluke i dovele do razine dobiti ostvarene svake godine. Komisija je stoga utvrdila razinu osnovne dobiti za industriju Unije u cjelini u skladu s člankom 7. stavkom 2.c osnovne uredbe. Budući da je osnovna dobit utvrđena za industriju Unije u cjelini, razina dobiti društva Autlan na odgovarajući je način uzeta u obzir. Nadalje, kako je navedeno u uvodnim izjavama od 154. do 155., troškovi ulaganja, istraživanja i razvoja te inovacija u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja kako su utvrđeni u uvodnoj izjavi 289. privremene uredbe dodani su osnovnoj dobiti, što je dovelo do ciljne dobiti od [8 – 11] %.

(146)

Kako je navedeno u sudskoj praksi koju je Autlan istaknuo u svojim primjedbama, „Komisija ima široko diskrecijsko pravo u pogledu odabira metode za izračun marže štete, pod uvjetom da to diskrecijsko pravo koristi u skladu s jamstvima koja u upravnim postupcima pruža pravni poredak EU-a i da se pobrine da njezin odabir dovede do vjerodostojnih rezultata”. (27) Sud nadalje navodi da „Komisija također raspolaže marginom prosudbe za utvrđivanje [ciljne profitne marže].” (28) Upravo je primjenom tog diskrecijskog prava Komisija već zaključila da se razine dobiti iz razdoblja od 1997. do 2001. ne mogu smatrati reprezentativnima za današnje stanje industrije Unije jer je otada prošlo više od 20 godina te se ta razina dobiti više ne smatra prikladnom. Taj zaključak nije doveden u pitanje novim dokazima te su tvrdnje stoga odbačene.

(147)

Slično tome, ni društvo Autlan ni društvo Tosoh nije iznijelo nove argumente koji bi promijenili zaključak Komisije da proizvođači iz Unije nisu dokazali da je industrija Unije u cjelini na tržištu Unije mogla ostvariti razinu dobiti koju je društvo Tosoh Japan moglo ostvariti na japanskom tržištu.

(148)

Naposljetku, Komisija se nije složila s tvrdnjom da je razdoblje od 1997. do 2001. posljednje razdoblje na koje nije utjecao damping jer su od 2002. do 2019. bez prekida bile na snazi antidampinške mjere protiv uvoza EMD-a iz Južne Afrike, čime su ponovno uspostavljeni jednaki uvjeti na tržištu Unije. Međutim, iz dokaza koje su dostavili podnositelji pritužbe proizlazi da je industrija Unije svejedno 2019. ostvarila najvišu razinu profitabilnosti.

(149)

S druge strane, Daxin, CCCMC i GMIA tvrdili su da je Komisija trebala upotrijebiti 2020. kao najprikladniju godinu za utvrđivanje osnovne dobiti jer je te godine nekoliko financijskih pokazatelja bilo bolje, a posebno su istaknuli nepostojanje uvoznih pritisaka na količinu i cijene. Komisija je već uzela u obzir te čimbenike u uvodnoj izjavi 143. Međutim, to ne utječe na činjenicu da je industrija Unije 2019. ostvarila veću profitabilnost nego 2020., prije nego što su tržišni uvjeti postali izrazito negativni. Budući da je riječ o stvarno ostvarenoj razini profitabilnosti, ta se razina smatrala „razinom profitabilnosti koja se očekuje u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja”.

(150)

Komisija je stoga ostala pri svojem zaključku da je razina dobiti koju je industrija Unije ostvarila 2019. najprikladnija razina koju treba upotrijebiti kao ciljnu dobit.

(151)

Društvo Xiangtan osporavalo je izračun razlike između troškova ulaganja, istraživanja i razvoja te inovacija jer je prema izjavama na razini grupe (29) društva Autlan dovršen rekordan broj od 93 investicijska projekta i poduzeće je tijekom godine učinkovito ispunilo sve financijske obveze te operativne i investicijske potrebe. Društvo Xiangtan dodalo je i da je društvo Autlan u veljači 2020. kupilo poduzeće Cegasa Portable Energy i njegov pogon za proizvodnju elektrolitskog manganova dioksida, koji je postao Autlan EMD, a tako veliko kapitalno ulaganje utjecalo je na sposobnost grupe da ulaže u istraživanje i razvoj. Usto, društvo Xiangtan tvrdilo je da financijska izvješća društva Tosoh (30) bilježe povećanje troškova istraživanja i razvoja iz godine u godinu od 31. ožujka 2021. do 31. ožujka 2023. Stoga društvo Tosoh može ulagati u promjenu opreme i u istraživanje i razvoj.

(152)

Društvo Autlan na primjedbu je odgovorilo da je u istom godišnjem izvješću navedeno da Autlan ima četiri poslovne jedinice: Autlan Manganese, Autlan EMD, Autlan Energy i Autlan Metallorum. Drugim riječima, 93 investicijska projekta nisu se odnosila na poslovnu jedinicu EMD, nego na poslovnu jedinicu Autlan Manganese, kako je navedeno u tom izvješću. Osim toga, poslovna jedinica EMD činila je 3,63 % ukupnog prodajnog prometa grupe.

(153)

Doista, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 289. privremene uredbe, Komisija je provjerila planove ulaganja, odbijene i odgođene projekte te narudžbenice dvaju proizvođača iz Unije koje naposljetku nisu izvršene, koji dokazuju da su ta ulaganja stvarno planirana. Provjerene informacije odnosile su se isključivo na društvo Autlan EMD, S.L. sa sjedištem u Oñatiju (Guipuzcoa), Španjolska, i društvo Tosoh Hellas Single Member S.A. sa sjedištem u Sindosu, Grčka. Tvrdnja stranke nije potkrijepljena konkretnim dokazima i stoga je odbačena.

(154)

Komisija je stoga ostala pri razlici između troškova ulaganja, istraživanja i razvoja te inovacija u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja kako su utvrđeni u uvodnoj izjavi 289. privremene uredbe. Ta razlika, izražena kao postotak prometa, iznosila je [1–2] %.

(155)

Taj je postotak pribrojen osnovnoj dobiti od [7 – 9] % navedenoj u uvodnoj izjavi 143., što je dovelo do ciljne dobiti od [8 – 11] %.

(156)

Xiangtan, CCCMC i GMIA tvrdili su da se budući troškovi povezani s okolišem ne bi trebali pribrajati izračunu ciljane cijene zbog sljedećih razloga:

(157)

Kao što je navedeno u bilješci o izračunu budućih troškova povezanih s okolišem (31), u ovom slučaju nisu utvrđeni izravni budući troškovi povezani s ETS-om koji su se odnosili na trošak kupnje dozvola za emisiju. Jedini utvrđeni neizravni budući troškovi povezani s ETS-om odnosili su se na trošak kupnje električne energije. Stoga emisijske jedinice u okviru ETS-a koje su izravno dobili proizvođači iz Unije nisu imale utjecaja na daljnji izračun ciljne cijene. Kineski trošak ugljika nije bio relevantan jer je za izračun marže štete ponderirana prosječna uvozna cijena proizvođača izvoznika u uzorku koji surađuju u ispitnom postupku uspoređena s ponderiranom prosječnom neštetnom cijenom industrije Unije. Konačno, nije bilo dokaza da bi se CBAM primjenjivao na uvoz EMD-a. Na temelju toga te su tvrdnje odbačene.

(158)

Daxin, CCCMC i GMIA tvrdili su da Komisijina bilješka u dokumentaciji (32) koja se odnosi na neizravne buduće troškove usklađivanja ne sadržava bitno objašnjenje i dokaze o prilagodbi (npr. nije navedeno jesu li proizvođači iz Unije imali besplatne ili plaćene emisijske jedinice u razdoblju ispitnog postupka, odnosno hoće li se ta situacija promijeniti u narednom razdoblju 2024. – 2028.) te da ne sadržava relevantne stvarne izračune (npr. izračun faktora CO2 za električnu energiju). Zainteresirane strane stoga nisu imale osnovu za provjeru i potvrdu izračuna/zaključaka iz odjeljka 2.2. bilješke u dokumentaciji. Sve te informacije potrebno je objaviti.

(159)

Komisija je primijetila da se, kao što je objašnjeno u navedenoj bilješci u dokumentaciji, neizravni budući troškovi usklađivanja povezani s ETS-om odnose na trošak kupnje električne energije, stoga nisu povezani s besplatnim ili plaćenim emisijskim jedinicama. Metoda izračuna neizravnih budućih troškova usklađivanja, uključujući njezina tri koraka, objašnjena je u bilješci u dokumentaciji, a rezultat za svaki korak naveden je kao raspon. Podaci proizvođača iz Unije bili su povjerljivi i specifični za svako društvo jer su obuhvaćali pojedinačne stope potrošnje i troškove električne energije. Stoga se podaci nisu mogli objaviti, a zahtjev strana je odbačen.

(160)

Daxin, CCCMC i GMIA zatražili su od Komisije da opravda svoju upotrebu Bloombergovih podataka za previđenu cijenu emisijskih jedinica u EUR/t CO2 korištenih za budući izračun troškova povezanih s okolišem te su predložili drugi izvor, bazu podataka Statista, a da nisu obrazložili zašto su Bloombergovi podaci manje pouzdani.

(161)

Komisija je napomenula da je izvor koji su predložile strane temeljio očekivanja o prosječnoj cijeni ugljika na izvješću o anketi o raspoloženju na tržištu stakleničkih plinova, koje je PwC pripremio za Međunarodno udruženje za trgovanje emisijama („IETA”). To izvješće sadržavalo je informacije dobivene iz raznih izvora, a PwC i IETA nisu pokušali utvrditi pouzdanost tih izvora niti su provjerili tako dostavljene informacije, što je i navedeno u samom izvješću (33). Izvor koji je koristila Komisija temeljio se na Bloombergovim podacima (Bloomberg New Energy Finance) i uključivao je prosječna predviđanja više subjekata (34), koje je Bloomberg provjerio i kontinuirano ažurirao. Zbog toga je prosječna cijena iz više izvora smatrana pouzdanijom od cijene iz izvora koji su predložile strane. Komisija je stoga zadržala utvrđeni izvor i ažurirala izračun najnovijim dostupnim podacima.

(162)

Društvo Tosoh tvrdilo je da budući trošak kupnje emisijskih jedinica CO2 nije prikazan u privremenim izračunima jer je društvo Tosoh tu razmatranom razdoblju izvršilo ulaganja kako bi se smanjila buduća potreba za emisijskim jedinicama u okviru ETS-a.

(163)

Komisija je potvrdila da je, kao što je društvu Tosoh obrazloženo u njegovoj pojedinačnoj objavi i u bilješci u dokumentaciji (35) o budućim izračunima troškova povezanih s okolišem, ispitala troškove povezane s ETS-om nastale u razdoblju ispitnog postupka, kao i iznos emisijskih jedinica u okviru ETS-a koje će dva proizvođača iz Unije morati kupiti i prema potrebi prijaviti u razdoblju od 2024. do 2028. Komisija je, među ostalim, uzela u obzir besplatne emisijske jedinice u okviru ETS-a dobivene za razdoblje ispitnog postupka i emisijske jedinice u okviru ETS-a prenesene iz prethodnih godina te očekivanu potrebu za emisijskim jedinicama u okviru ETS-a. Komisija je izračunala izravne buduće troškove povezane s ETS-om (emisijske jedinice koje treba kupiti pomnožene s njihovom cijenom). Nakon utvrđivanja predviđenih cijena emisijskih jedinica u okviru ETS-a Komisija je usporedila prosječni trošak za razdoblje 2024. – 2028. s troškovima u razdoblju ispitnog postupka. Budući da nije pronađena pozitivna razlika između tih dviju vrijednosti, nisu utvrđeni izravni budući troškovi. Komisija je napomenula i da su sva ulaganja u tom razdoblju za koja se smatralo da smanjuju potrebu za emisijskim jedinicama u okviru ETS-a uzeta u obzir pri utvrđivanju troška proizvodnje u razdoblju ispitnog postupka i da je taj trošak proizvodnje korišten za utvrđivanje ciljne cijene. Stoga je tvrdnja zainteresirane strane odbačena.

(164)

Društvo Daxin zatražilo je prilagodbu između proizvoda vrste A (alkalni) i proizvoda vrste C (cink-ugljik) za potrebe izračuna marže štete jer vrsta A zahtijeva više električne energije, pare, sredstva za ispiranje i rada. Međutim, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 127., ni društvo Daxin ni bilo koji drugi kineski proizvođač u uzorku nisu prijavili razliku između stopa potrošnje čimbenika proizvodnje za te dvije vrste proizvoda. Prilagodba stoga nije bila opravdana.

(165)

Nakon konačne objave društvo Daxin tvrdilo je da odbijanje prilagodbe između proizvoda vrste A i C nije opravdano i da kineski proizvođači nisu bili obvezni dokazati da su te dvije vrste proizvoda različite. Daxin je ponovio svoju tvrdnju da bi maržu štete trebalo procijeniti i izračunati na temelju iste vrste proizvoda i da stoga smatra nepravednim upotrijebiti proizvod vrste A za usporedbu proizvoda vrste C pri izračunu marže štete.

(166)

Komisija je smatrala da, s obzirom na to da nijedan proizvođač izvoznik u uzorku koji surađuje nije dostavio podatke o razlikama u uvjetima proizvodnje tih dviju vrsta proizvoda, nije moguće primijeniti takvu prilagodbu. Iz tog razloga i s obzirom na nepostojanje dokaza koji bi upućivali na suprotno, Komisija je zaključila da prilagodba nije opravdana.

(167)

S obzirom na prethodno navedene izmjene izračuna sniženja ciljnih cijena i izmjene dampinških marži objašnjene u odjeljku 3.5., tablica u uvodnoj izjavi 297. privremene uredbe ažurira se kako slijedi:

(168)

Na temelju prethodno navedenog Komisija je zaključila da je potrebno ocijeniti postoje li poremećaji kad je riječ o proizvodu iz ispitnog postupka u smislu članka 7. stavka 2.a osnovne uredbe, zbog čega bi pristojba niža od dampinške marže bila nedostatna za uklanjanje štete prouzročene dampinškim uvozom proizvoda iz ispitnog postupka.

(169)

Kako je objašnjeno u Obavijesti o izmjeni, podnositelj pritužbe dostavio je dostatne dokaze o postojanju poremećaja u vezi sa sirovinama u Kini u pogledu proizvoda iz ispitnog postupka. Stoga je u skladu s člankom 7. stavkom 2.a osnovne uredbe Komisija ocijenila je li za navodne poremećaje pristojba manja od dampinške marže dovoljna da se ukloni šteta.

(170)

U ispitnom postupku potvrđeno je da u predmetnoj zemlji nema povrata PDV-a na izvoz manganove rude. To je potvrđeno tijekom posjeta Kini radi provjere i uspoređeno sa službenim državnim popisom poreza. Smanjenje ili ukidanje povrata PDV-a navedeni su u članku 7. stavku 2.a drugom podstavku osnovne uredbe kao jedan od relevantnih poremećaja u vezi sa sirovinama.

(171)

Ispitnim postupkom utvrđeno je i da je manganova ruda činila više od 17 % troška proizvodnje proizvoda iz ispitnog postupka u predmetnoj zemlji, kako je propisano u članku 7. stavku 2.a petom podstavku osnovne uredbe, i na razini zemlje i za svako pojedinačno društvo u uzorku.

(172)

Analiza ruda iz domaćih izvora pokazala je da su cijene proizvođača izvoznika koji surađuju bile niže u usporedbi s referentnom vrijednošću, s popustima od 10 % do 63 %.

(173)

Stoga je Komisija zaključila da je manganova ruda bila izložena znatnim poremećajima u smislu članka 7. stavka 2.a osnovne uredbe.

(174)

Xiangtan, CCCMC i GMIA tvrdili su da je poremećaj uzrokovan nepostojanjem povrata PDV-a na izvoz manganove rude neutemeljen jer ta situacija postoji od 2004., pa bi se u proteklih 20 godina tržišta već vratila u ravnotežu. Komisija je smatrala da trajanje poremećaja ne umanjuje njegov učinak. Budući da su postojali objektivni dokazi za taj poremećaj, ta je tvrdnja odbačena.

(175)

Društvo Xiangtan nadalje je tvrdilo da je Kina neto uvoznik manganove rude jer je njezina lokalna ruda loše kvalitete i stoga za nju nema međunarodne referentne vrijednosti. Nadalje, društvo Xiangtan tvrdilo je da ruda niske koncentracije iskopana u Kini sadržava manje od 20 % mangana i stoga ne pripada u istu oznaku HS 2602 00 kao manganova ruda korištena za referentnu vrijednost. Komisija je primijetila da društvo Xiangtan nije iznijelo dokaze koji bi dokazali da izvan Kine ne postoji tržište za rudu niže koncentracije. Budući da su kineski proizvođači EMD-a koristili lokalno iskopanu rudu, iako ne pripada u istu oznaku KN, zajedno s uvezenim rudama veće koncentracije, Komisija je smatrala da je poremećaj utjecao na sve vrste manganovih ruda na kineskom tržištu i stoga je tvrdnja društva Xiangtan odbačena.

(176)

Xiangtan, CCCMC, GMIA i Guiliu tvrdili su da prag od 17 % za manganovu rudu propisan u osnovnoj uredbi nije ispunjen te da bi se različite vrste manganove rude trebale procjenjivati zasebno. Komisija je, međutim, odbacila tu tvrdnju. Utvrđeno je da je zbog velike varijabilnosti sadržaja mangana u rudi primarni čimbenik činjenica da ruda sadržava mangan. Stoga je zaključeno da sve manganove rude treba smatrati jednom jedinstvenom sirovinom.

(177)

Budući da je društvo Guiliu uvozilo većinu svojih ruda, tvrdilo je da bi ponderirana prosječna cijena bila prikladnija za usporedbu cijena s međunarodnima. Komisija je smatrala da je društvo Guiliu svejedno imalo koristi od poremećaja cijena zbog rude iz domaćih izvora koja je dobivena po cijenama nižima od referentne vrijednosti, zbog čega primjena ponderiranog prosjeka nije prikladna. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(178)

Društva Autlan i Tosoh tvrdila su da poremećaji u vezi sa sirovinama nisu utjecali samo na manganovu rudu, već i na ulaznu energiju koju su koristili kineski proizvođači izvoznici te su od Komisije zatražili da proširi područje primjene svojeg ispitnog postupka. Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 170., Komisija je utvrdila poremećaje u vezi sa sirovinama u smislu članka 7. stavka 2.a osnovne uredbe koji se odnose na manganovu rudu i primjenjivi su na sve proizvođače izvoznike u uzorku. Stoga nije smatrala potrebnim dalje istraživati postojanje drugih poremećaja u vezi sa sirovinama. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(179)

Nakon što je zaključila da u slučaju Kine postoji poremećaj u vezi sa sirovinama u skladu s člankom 7. stavkom 2.a osnovne uredbe, Komisija je ispitala može li jasno zaključiti da je u interesu Unije utvrditi iznos konačnih pristojbi u skladu s člankom 7. stavkom 2.b osnovne uredbe. Utvrđivanje interesa Unije temeljilo se na ocjeni svih relevantnih informacija u ovom ispitnom postupku, uključujući neiskorištene kapacitete u Kini, tržišno natjecanje u pogledu sirovina i učinak na lance opskrbe društava iz Unije u skladu s člankom 7. stavkom 2.b osnovne uredbe. Kako bi ocijenila te informacije, Komisija je u upitnik za sve zainteresirane strane dodala posebna pitanja. Dva proizvođača iz Unije i dva korisnika koja surađuju dostavili su odgovore na ta pitanja.

(180)

Na temelju informacija koje je dostavilo društvo Tosoh (36) neiskorišteni proizvodni kapacitet za EMD u Kini procijenjen je na oko [190 000 000 – 205 000 000 kilograma] (37). S druge strane, veličina tržišta Unije iznosila je [36 000 000 – 38 000 000] kilograma. U relativnom smislu neiskorišteni kapaciteti u Kini stoga su iznimno veliki.

(181)

Komisija je stoga zaključila da u Kini postoji znatan neiskorišteni kapacitet i da bi, kad bi se upotrijebio, taj neiskorišteni kapacitet mogao povećati globalnu ponudu proizvoda iz ispitnog postupka, sniziti cijene i posljedično ugroziti učinkovitost mjere ako se ne utvrdi na razini dampinga.

(182)

Kad je riječ o tržišnom natjecanju u pogledu sirovina, Komisija je utvrdila da u predmetnoj zemlji nema povrata poreza na dodanu vrijednost na izvoz manganove rude i da je cijena manganove rude u Kini bila znatno niža od njezine cijene na reprezentativnim međunarodnim tržištima (vidjeti uvodne izjave 169. i 171). Kao što je navedeno u uvodnoj izjavi 172., kinesko tržište sirovina manganove rude smatralo se narušenim.

(183)

Stoga ukidanje povrata poreza na dodanu vrijednost na izvoz manganove rude u Kini ograničava izvoz manganove rude iskopane u Kini. Umjetnim povećanjem ponude sirovina kineska vlada stvara pritisak na sniženje cijena domaće manganove rude. Kineski proizvođači EMD-a plaćaju manje za domaću manganovu rudu nego što bi inače morali platiti da nema izvoznih ograničenja. Time se stvara nepovoljan položaj za industriju Unije u usporedbi s proizvođačima izvoznicima u Kini.

(184)

Osim toga, na temelju izvora koje je dostavilo društvo Autlan (38), Kina je nakon Južne Afrike, Gabona i Australije četvrti najveći proizvođač manganove rude na svijetu i još se uvijek može osloniti na iznimno velike rezerve rude; dva od proizvođača izvoznika EMD-a u uzorku u Kini imaju rudnike manganove rude, tj. vertikalno su integrirani (39) , i koriste domaću manganovu rudu za proizvodnju proizvoda iz ispitnog postupka. S druge strane, proizvođači EMD-a iz Unije moraju nabavljati manganovu rudu s trećih tržišta. Komisija je stoga zaključila da je manganova ruda dostupna industriji Unije, ali po višoj cijeni nego njezinim konkurentima u Kini. Industrija Unije stoga je u nepovoljnijem položaju u odnosu na kineske proizvođače izvoznike.

(185)

Društvo Guiliu tvrdilo je da se, prema navedenom izvoru (40), kinesko tržište manganove sastoji od više od 80 % – 95 % uvoza, stoga tržište rude mangana u Kini nije narušeno. Osim toga, domaća proizvodnja i iskopavanje manganovih ruda u Kini uglavnom se odnosi na manganove rude niže razine, dok se većina potrošnje i potražnje odnosi na rude visokog sadržaja mangana.

(186)

Kao što je navedeno u uvodnoj izjavi 183., za proizvodnju proizvoda iz ispitnog postupka proizvođači EMD-a u Kini, uključujući dva u uzorku, koriste domaće manganove rude unatoč navodno niskom sadržaju mangana. Proizvođači izvoznici u Kini imaju nepravednu prednost jer imaju pristup umjetno niskim domaćim cijenama manganove rude zbog domaćih propisa objašnjenih u uvodnim izjavama od 170. do 173. Stoga je tvrdnja zainteresirane strane odbačena.

(187)

Kao što je objašnjeno u uvodnoj izjavi 306. privremene uredbe, EMD se većinom upotrebljava za proizvodnju cink-ugljičnih i alkalnih baterija sa suhim ćelijama, što čini više od 90 % njegove upotrebe. Glavni (ali ne i jedini) korisnici tri su glavna proizvođača baterija u Uniji. Dva od tih proizvođača baterija, Varta i Duracell, koji predstavljaju [67 – 73] % potrošnje EMD-a u Uniji, surađivala su u ispitnom postupku. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 179., oba korisnika koja surađuju dostavila su odgovore na pitanja o interesu Unije u skladu s člankom 7. stavkom 2.b osnovne uredbe.

(188)

Oba korisnika koja surađuju bila su protiv viših mjera, pri čemu su tvrdila da bi one nerazmjerno utjecale na njihovu proizvodnju baterija sa suhim ćelijama za široku potrošnju, koja je uvelike ovisila o uvozu iz predmetne zemlje, posebno za EMD visoke kvalitete, kako je opisano u uvodnoj izjavi 127., i nije imala održivu alternativu. Društvo Duracell tvrdilo je da je mogućnost korisnika da promijene dobavljača i diversificiraju svoje izvore ključno pitanje kad se procjenjuje mogu li se antidampinške mjere uvesti na višu dampinšku maržu te je ponovilo: i. da industrija Unije trenutno korisnicima iz Unije ne može ponuditi održivu alternativu i ii. da je ponuda EMD-a iz trećih zemalja količinski vrlo ograničena, skupa te je dva korisnika koja surađuju još nisu certificirala. Podsjeća se da zbog zahtjeva u pogledu obradivosti EMD koji korisnici iz Unije žele koristiti u proizvodnji baterija mora proći stroga ispitivanja i interne postupke odobrenja prije dobivanja certifikata za industrijsku upotrebu. Certificiranje novog izvora EMD-a stoga je dugotrajan proces koji ne mora završiti pozitivno.

(189)

Oba korisnika koja surađuju tvrdila su da bi uvođenje antidampinških mjera uz višu dampinšku maržu za korisnike iz Unije značilo poslovanje s gubitkom. Dodali su da je cjelokupna industrija proizvodnje baterija u Uniji već suočena sa sve većim pritiskom da ostane profitabilna zbog povećanja troškova drugih sirovina koje se koriste u proizvodnji njezinih proizvoda, kao što su povećani troškovi energije, te ima vrlo ograničenu sposobnost prenošenja velikog povećanja troškova na krajnje kupce jer tržište baterija u velikoj mjeri pokreću cijene, a baterije različitih robnih marki međusobno su zamjenjive unatoč prepoznatljivosti marke. Pritisak na profitabilnost zbog većih troškova proizvodnje dodatno je pojačan istodobnim povećanjem konkurencije na tržištu baterija u EU-u i na globalnom tržištu zbog konkurenata izvan EU-a, a posebno kineskih konkurenata. Konačno, izrazito štetni učinci na korisnike zbog neprimjene pravila niže pristojbe bili su ozbiljniji od mogućih negativnih učinaka nižih antidampinških pristojbi na cijelu industriju Unije. Osim toga, nije bilo naznaka da bi antidampinške mjere potaknule industriju Unije na potrebna ulaganja u poboljšanje kvalitete, već je vjerojatnije da bi pojačale postojeći duopol proizvođača EMD-a iz Unije jer bi im omogućile im da određuju cijene bez ulaganja u inovacije.

(190)

Prvo, Komisija je napravila simulacije profitabilnosti obaju korisnika koja surađuju na temelju konačnih dampinških marži i marži štete, uz pretpostavku da su izvori i količine kupljenog EMD-a i ostvareni promet od proizvoda na kraju proizvodnog lanca proizvoda i dalje jednaki onima u razdoblju ispitnog postupka. Troškovi sirovina, električne energije i rada prilagođeni su, ako su bili dostupni, kako bi odražavali promjene nakon ispitnog postupka. Iz rezultata simulacija proizlazi da bi, ako bi se uvele carine na uvoz iz Kine u skladu s člankom 7. stavkom 2.a osnovne uredbe, utjecaj na ukupnu godišnju dobit jednog konkretnog korisnika bio izrazito negativan (korisnik bi počeo poslovati s gubitkom). Taj korisnik ne bi mogao apsorbirati trošak antidampinške pristojbe više razine u svoje druge aktivnosti na razini grupe. Posljedice bi se osjetile i na ukupnoj godišnjoj dobiti drugog korisnika, ali u manjoj mjeri. S druge strane, iako se očekuje da će zbog povoljnog učinka viših mjera industrija Unije biti u položaju korisnicima prodati veće količine po konkurentnim cijenama, kad bi jedan od korisnika prekinuo poslovanje u Uniji, proizvođači EMD-a iz Unije izravno bi izgubili više od trećine vlastite prodaje. To bi moglo uvelike naštetiti industriji Unije s obzirom na velike količine koje se prodaju tim korisnicima, koji su, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 306. privremene uredbe, njihovi glavni kupci.

(191)

Drugo, Komisija je napravila dinamičnu simulaciju profitabilnosti obaju korisnika koja surađuju na temelju konačnih dampinških marži, uz pretpostavku da bi korisnici povećali svoju prodajnu cijenu alkalnih baterija za 3 % (41). Rezultat te simulacije pokazao je da bi jedan korisnik i dalje poslovao s gubitkom. Utjecaj na ukupnu godišnju dobit drugog korisnika i dalje bi bio negativan, ali u puno manjoj mjeri. Ipak, društvo Duracell tvrdilo je da zbog jake konkurencije korisnici nisu mogli u potpunosti prenijeti povećanje troškova na krajnje kupce. Svako prethodno povećanje cijena bilo je praćeno poboljšanjima u učinkovitosti baterija. Osim toga, korisnici nikad ne bi mogli u potpunosti prenijeti svoje naglo rastuće troškove sirovina na krajnje kupce zbog sve većeg uvoza kineskih baterija usporedive kvalitete. Uvođenje antidampinških mjera na višoj razini dampinške marže dodatno bi otežalo natjecanje u cijenama između proizvođača u Uniji i kineskih proizvođača baterija za široku potrošnju, s obzirom na nepovoljniji položaj koji bi korisnici iz Unije imali u odnosu na svoje kineske konkurente koji svoj ulazni EMD od dobavljača nabavljaju bez pristojbi.

(192)

Treće, Komisija je ujedno napravila dinamičnu simulaciju profitabilnosti obaju korisnika koja surađuju na temelju konačnih dampinških marži, uz pretpostavku da bi korisnik kojem prijeti poslovanje s gubitkom počeo sav potreban kineski EMD nabavljati od certificiranog proizvođača izvoznika u uzorku kojem je određena niža antidampinška pristojba. Rezultat te simulacije pokazao je da bi taj korisnik i dalje poslovao s gubitkom.

(193)

Četvrto, Komisija je razmotrila hipotetsku simulaciju u kojoj bi korisnici sav svoj uvoz EMD-a iz Kine zamijenili uvozom iz Kolumbije i Japana, po prosječnim cijenama uvoza iz tih zemalja u Uniju u razdoblju ispitnog postupka. Društvo Tosoh tvrdilo je da su Japan, Južna Koreja i Rusija također važne zemlje izvoznice, a društvo Autlan tvrdilo je da jedna od prekomorskih tvornica korisnikâ već uvozi EMD iz Kolumbije. Kako je utvrđeno u odjeljcima 4.3.1. i 5.2.1. privremene uredbe, od prethodno navedenih zemalja samo su Kolumbija i Japan izvozili EMD u EU i zato su samo te zemlje uzete u obzir u ovoj simulaciji. Ipak, Komisija je smatrala da je vjerojatnost da bi korisnici prešli na uvoz EMD-a iz trećih zemalja vrlo mala jer: i. u tim trećim zemljama nije bilo neiskorištenih kapaciteta i one su u prošlosti opsluživale vlastita ili obližnja tržišta, ii. za korisnike iz Unije nikad nije bilo isplativo uvoziti s tržišta trećih zemalja osim iz Kolumbije, a statistički podaci pokazuju da je taj uvoz povijesno vrlo nizak, iii. dva korisnika iz Unije koja surađuju nisu certificirala kvalitetu EMD-a iz tih izvora, što znači da je to u najboljem slučaju dugoročno rješenje, ako je uopće izvedivo.

(194)

Peto, Komisija je razmotrila hipotetsku simulaciju u kojoj bi proizvođači EMD-a iz Unije povećali svoje proizvodne kapacitete nakon uvođenja antidampinških mjera. Međutim, zbog neposrednog učinka pristojbe na razini dampinške marže na jednog od korisnika to bi bilo nemoguće jer bi industrija EMD-a u Uniji mogla izgubiti više od jedne trećine svoje prodaje kad bi taj korisnik počeo poslovati s gubitkom i prekinuo poslovanje. Stoga bilo kakvo povećanje proizvodnih kapaciteta Unijine industrije EMD-a ne bi bilo izvedivo kad bi se uvela pristojba na razini dampinške marže.

(195)

Konačno, korisnici na kraju proizvodnog lanca (proizvođači baterija za široku potrošnju) imali su tijekom ispitnog postupka oko 1 850 zaposlenika, što uvelike nadmašuje broj od [130 – 142] zaposlenika u Unijinoj industriji EMD-a. Stoga bi uvođenje pristojbe na razini dampinške marže ugrozilo velik broj radnih mjesta zbog potencijalnih negativnih financijskih rezultata korisnika na kraju proizvodnog lanca.

(196)

Društvo Tosoh tvrdilo je da bi, kad bi se antidampinške mjere uvele zbog štete, a s obzirom na prirodu kineskog gospodarstva i sposobnost kineske vlade da upravlja izvozom te ga usmjerava preko određenih sudionika na tržištu, postojao velik rizik da se izvoz preusmjeri preko izvoznika s nultom stopom pristojbe. S druge strane, uvedene pristojbe bile bi znatno ujednačenije kad bi se zanemarila marža štete, čime bi se smanjio rizik od izbjegavanja mjera.

(197)

Komisija je istaknula da bi nulta stopa pristojbe teško mogla značiti rizik od preusmjeravanja izvoza s obzirom na vrlo mali broj sudionika na tržištu i obvezu korisnika da upotrebljavaju certificirani materijal. U svakom slučaju, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 228., Komisija je predvidjela i posebne mjere kako bi osigurala pravilnu primjenu pojedinačnih pristojbi. Stoga bi nadležne službe Komisije mogle lako utvrditi i riješiti sve promjene u strukturi trgovine.

(198)

Usto, društvo Tosoh napomenulo je da bi kineski uvoz proizvoda iz ispitnog postupka dobio konkurentsku prednost zbog razlika u propisima o emisijama stakleničkih plinova u Kini i Uniji jer proizvod iz ispitnog postupka nije bio uključen u preliminarni popis u okviru mehanizma za ugljičnu prilagodbu na granicama („CBAM”). Nasuprot tome, uvođenjem mjera za proizvod iz ispitnog postupka promicali bi se pravedno postupanje i jednaki uvjeti trgovanja.

(199)

Komisija je napomenula da je cilj antidampinških mjera ponovno uspostavljanje poštenog trgovanja između Unije i njezinih trgovinskih partnera, dok učinci CBAM-a nisu bili u okviru ovog ispitnog postupka.

(200)

Isti proizvođač iz Unije nadalje je tvrdio da bi antidampinške pristojbe uvedene na razini dampinške marže zaštitile sâmo postojanje industrije EMD-a u Uniji, sigurnost opskrbe EMD-om, a time i proizvodnju baterija sa suhim ćelijama u Uniji. Antidampinška pristojba na uvoz iz Kine u iznosu od 18 % do 50 % utjecala bi na trošak proizvodnje proizvođača baterija sa suhim ćelijama u Uniji s tek manje od 3 % do 7,5 %. Nadalje, s obzirom na razine štete i konkurentski pritisak koji proizlazi iz drugih izvora EMD-a, bilo bi pogrešno pretpostaviti da bi cijene EMD-a podrijetlom iz EU-a toliko porasle da bi se uopće približile punom ekvivalentu uvedenih dampinških pristojbi.

(201)

Nakon ponovno izračunanih konačnih antidampinških pristojbi (uvodna izjava 98.) i analize učinka na lance opskrbe za poduzeća iz Unije (uvodne izjave od 190. do 195.) antidampinške pristojbe uvedene na razini više dampinške marže izravno bi ugrozile industriju EMD-a u Uniji jer bi značile potencijalni gubitak prodaje od [35 % – 40 %]. Stoga je tvrdnja zainteresirane strane odbačena.

(202)

Nakon konačne objave društva Autlan i Tosoh osporavala su analizu Komisije iz odjeljka 6.2.1.3.

(203)

Društvo Tosoh istaknulo je da jedan od triju glavnih korisnika, Advanced Power Solutions NV („APS”), nije surađivao u ispitnom postupku. Društvo Tosoh zatim je citiralo članak 7. stavak 2.b osnovne uredbe, u kojem se navodi da „u nedostatku suradnje Komisija može zaključiti da je primjena stavka 2.a ovog članka u skladu s interesom Unije”, tvrdeći da je Komisija na temelju te nesuradnje trebala zaključiti da uvođenje pristojbi na višoj razini (na razini dampinške marže) ne bi bilo protivno korisnikovu interesu ili je barem u svojoj analizi trebala analizirati javno dostupna financijska izvješća društva APS.

(204)

Komisija napominje da se njezin zaključak iz uvodne izjave 214. o vjerojatno nerazmjerno negativnom učinku više pristojbe na razini dampinga na lance opskrbe za društva iz Unije temeljio na dostupnim informacijama o dvama korisnicima koji surađuju, a koji čine [67 – 73] % potrošnje EMD-a u Uniji, kao i o samoj industriji EMD-a u Uniji. Udio korisnika koji ne surađuje u potrošnji u Uniji bio je manji od jedne trećine, a u dokumentaciji predmeta nije bilo potkrijepljenih informacija kojima bi se poništio zaključak Komisije iz uvodne izjave 214. Stoga je argument zainteresirane strane odbačen.

(205)

Društva Tosoh i Autlan nadalje su tvrdila da su Komisijine simulacije profitabilnosti bile netočne jer se u njima uzimaju u obzir učinci visokih povećanja (nekih) troškova proizvodnje baterija nakon razdoblja ispitnog postupka, a da se pritom ne odražavaju realistična povećanja cijena baterija, posebno s obzirom na povećanja potrošačkih cijena u Uniji. Društvo Tosoh tvrdilo je i da Komisija nije dostavila konkretne informacije o tome zašto je svoju „dinamičnu” simulaciju ograničila na povećanje od 3 % 2022. Nadalje, društvo Tosoh tvrdilo je da Komisija nije objasnila kako bi zbog podataka koji se odnose na razdoblje nakon ispitnog postupka zaključak bio „očito neutemeljen” ni jesu li upotrijebljeni podaci koji se odnose na razdoblje nakon ispitnog postupka „očiti, neosporni, trajni, nisu podložni manipulaciji i ne proizlaze iz namjernih radnji zainteresiranih strana”, kako je navedeno u zaključcima Komisije u prethodnim predmetima (42).

(206)

Komisija je u tom pogledu istaknula da je, kako bi simulacije profitabilnosti bile što relevantnije za trenutačno stanje na tržištu, doista prilagodila samo prijavljene troškove sirovina (43), električne energije (44) i rada (45) korisnika iz Unije jer su se te prilagodbe mogle provesti na temelju provjerenih informacija koje su dostavile stranke ili javno dostupnih podataka, a to je učinila upravo zato da bi se osigurala pouzdanost upotrijebljenih podataka. Komisija je nadalje istaknula da strane nisu potkrijepile zašto povećanje cijene baterija od 3 % uključeno u simulaciju u uvodnoj izjavi 191. nije realno. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 191., to se povećanje dogodilo i u prošlosti, temeljilo se na provjerenim podacima korisnika koji surađuju i bilo je specifično za baterije široke potrošnje, za razliku od indeksa potrošačkih cijena koji uključuje tržišnu košaricu različite robe i usluga široke potrošnje. Tvrdnja zainteresiranih strana stoga je odbačena.

(207)

Društva Autlan i Tosoh tvrdila su da zaključak Komisije iz uvodne izjave 194. znači da bi neposredan učinak pristojbi uvedenih na razini dampinške marže bio prekid proizvodnje jednog od korisnika. Komisija je pojasnila da to nije pravilno tumačenje zaključka iznesenog u toj uvodnoj izjavi. Neposredan učinak koji bi takve veće pristojbe imale na korisnika jest taj da bi dovele do povećanja njegovih troškova proizvodnje, što bi pak, kako se navodi u uvodnoj izjavi 194., moglo dovesti do prekida poslovanja.

(208)

Društvo Tosoh nadalje se usprotivilo zaključku Komisije da povećanje proizvodnih troškova korisnikâ zbog uvođenja pristojbi na razini dampinške marže ne bi bilo moguće prenijeti na krajnje kupce, osobito zato što je Komisija u uvodnoj izjavi 311. privremene uredbe navela da postoji mogućnost „prenošenja dijela tog povećanja troškova na potrošače”. Komisija je u tom pogledu istaknula da je određivanje razine troškova koji se mogu prenijeti na potrošače, a time i koliko bi povećanje troškova mogli podnijeti korisnici koji surađuju, složeno i osjetljivo pitanje. Kako je već utvrđeno u uvodnoj izjavi 311. privremene uredbe, samo bi se dio povećanja troškova uzrokovanih uvođenjem pristojbi na razini nižih marži, tj. marži sniženja ciljnih cijena, mogao prenijeti na potrošače. Ako bi se pristojbe uvele na višoj razini, tj. razini dampinške marže, troškovi bi se dodatno povećali, što bi naravno dodatno otežalo prenošenje takvog većeg povećanja troškova na potrošače. Stoga je tvrdnja zainteresirane strane odbačena.

(209)

Društvo Autlan nadalje je iznijelo tvrdnje društva Varta iz njegova priopćenja za medije od 14. studenog 2023., u kojem društvo Varta tvrdi da je poboljšalo svoje poslovanje (46), što je u suprotnosti sa zaključcima Komisije o negativnoj profitabilnosti korisnikâ. Komisija je u tom pogledu napomenula da, iako takve izjave daju pozitivnu sliku, one ne pokazuju mjerljivu financijsku situaciju relevantnu za procjenu profitabilnosti korisnika. S druge strane, Komisija se u svojim hipotetskim scenarijima oslonila na provjerene granularne podatke koje su tijekom ovog ispitnog postupka dostavili korisnici koji surađuju. Stoga je tvrdnja zainteresirane strane odbačena kao nepotkrijepljena.

(210)

Društvo Autlan osim toga je tvrdilo da je temeljni uzrok nesigurnog položaja korisnika iz Unije dampinški uvoz baterija sa suhim ćelijama za široku potrošnju iz Kine, a ne trošak nabave EMD-a. Suprotno tome, društvo Tosoh tvrdilo je da zbog uzimanja u obzir uvoza kineskih baterija sa suhim ćelijama za široku potrošnju kao čimbenika u analizi u uvodnoj izjavi 191. treba otvoriti pitanje mogućeg dampinga u odnosu na proizvode (baterije sa suhim ćelijama za široku potrošnju) koji nisu povezani s trenutačnim ispitnim postupkom. Komisija je istaknula da se područje primjene ovog ispitnog postupka doista ne odnosi na procjenu navodnog dampinga u odnosu na baterije sa suhim ćelijama za široku potrošnju. Stoga je primjedbu društva Autlan morala odbaciti. Istodobno, suprotno tvrdnji društva Tosoh, Komisija nije otvorila pitanje dampinga u pogledu uvoza baterija sa suhim ćelijama za široku potrošnju iz Kine, već je samo potvrdila da je taj uvoz prisutan na tržištu Unije i da se na tržištu natječe s baterijama koje proizvode korisnici iz Unije. Stoga je tvrdnja zainteresirane strane odbačena.

(211)

Društvo Autlan tvrdilo je da Komisija nije dostatno analizirala učinke na lance opskrbe korisnika: u biti je tvrdilo da industrija Unije ne bi bila dovoljno zaštićena i da se ne bi mogla oporaviti od štetnog dampinga kad bi se pristojbe uvele na razini marže sniženja ciljnih cijena. To bi, osim toga, bilo u suprotnosti s interesom Unije s obzirom na Komisijinu inicijativu za kritične sirovine (47), u kojoj se mangan kvalitete prikladne za baterije navodi kao jedna od strateških sirovina. Komisija je podsjetila da je svrha antidampinških mjera bila ponovna uspostava poštene trgovine i procjena razine pristojbi koja bi bila dostatna za uklanjanje štete nanesene industriji Unije, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 282. i zaključeno u uvodnim izjavama od 295. do 297. privremene uredbe. Istodobno, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 179., analiza učinka različitih pristojbi na Uniju u cjelini provodi se u kontekstu ispitivanja interesa Unije u skladu s člankom 7. stavkom 2.b osnovne uredbe, u kojem se uzima u obzir učinak na industriju Unije i korisnike proizvoda iz ispitnog postupka. Stoga je tvrdnja zainteresirane strane odbačena.

(212)

Društva Tosoh i Autlan nadalje su osporavala hipotetske simulacije koje je Komisija iznijela u uvodnim izjavama 192. i 193., tvrdeći da bi u realističnom scenariju korisnici u najvećoj mogućoj mjeri diversificirali svoju nabavu, uključujući povećanjem kupnje od industrije Unije. Komisija je u tom pogledu iznijela primjedbu da su se u obje simulacije razmatrali najoptimističniji scenariji u kojima je ukupna nabava na koju su utjecale najviše dampinške marže zamijenjena najisplativijim alternativama (iz Kine u uvodnoj izjavi 192. ili u potpunosti s ostalih trećih tržišta u uvodnoj izjavi 193.). Stoga su u tim scenarijima već razmotreni najbolji ishodi koje bi korisnici teoretski mogli postići. Komisija je u tom pogledu dodala i da je u pet simulacija iz uvodnih izjava od 190. do 194. na temelju dostupnih podataka procijenila vjerojatnost različitih načina na koje bi se korisnici koji surađuju mogli nositi s višim troškovima EMD-a koji trenutačno nabavljaju od svojih dobavljača u Kini i vjerojatne učinke koje bi ti načini imali na njihovu profitabilnost. Stoga bi analizu u okviru tih simulacija trebalo razmatrati kao cjelinu, a ne promatrati svaku simulaciju pojedinačno. Budući da gotovo nijedna simulacija nije pokazala pozitivne rezultate za korisnike koji surađuju, Komisija je zaključila da bi u konačnici uvođenje pristojbi na razini dampinških marži najvjerojatnije negativno utjecalo na korisnike i da im je manevarski prostor ograničen. Stoga su tvrdnje zainteresiranih strana odbačene.

(213)

Naposljetku, društvo Tosoh tvrdilo je da su mu tijekom cijelog ispitnog postupka zbog neotkrivanja uskraćena njegova postupovna prava, što je dovelo do ograničenja u provjeri podrijetla podataka i metodologija primijenjenih u Komisijinoj procjeni učinka dampinških pristojbi na industriju korisnika. Komisija je istaknula da su informacije koje su dostavili korisnici koji surađuju, a na kojima je, nakon što ih je provjerila, temeljila svoje zaključke, bile dostupne u spisu predmeta tijekom cijelog ispitnog postupka. Stoga je taj argument odbačen.

(214)

Na temelju toga Komisija je pažljivo odvagnula sve elemente i nije mogla zaključiti da je u interesu Unije utvrditi iznos pristojbi u skladu s člankom 7. stavkom 2.a, odnosno nije bilo u interesu Unije utvrditi razinu mjera na razini dampinga s obzirom na nerazmjerno negativan učinak koji bi to moglo imati na lance opskrbe za društva iz Unije. Komisija je stoga potvrdila da mjere treba odrediti u skladu s člankom 7. stavkom 2. osnovne uredbe, na temelju marži sniženja ciljnih cijena.

(215)

Iz prethodne ocjene proizlazi da bi konačne antidampinške pristojbe trebalo utvrditi kako slijedi u skladu s člankom 7. stavkom 2. osnovne uredbe:

(216)

Nakon privremene objave CCCMC i GMIA tvrdili su da Unijino tržište EMD-a prije 2020. nije bilo konkurentno (duopol) jer je imalo samo dva proizvođača čiji su kapaciteti povijesno mogli zadovoljiti potražnju u Uniji i koji su bili profitabilni jer su sva povećanja troškova mogli prenijeti na kupce. Stoga se, nakon što je u drugoj polovini razmatranog razdoblja ponovno uspostavljeno učinkovito tržišno natjecanje na Unijinu tržištu EMD-a putem uvoza iz Kine, ne mogu opravdati ni prekomjerne cijene proizvođača iz Unije ni iznosi ciljane dobiti/marže štete ni pad cijena proizvođača iz Unije. Kad bi se antidampinškim mjerama ponovno uspostavio duopol, to bi naštetilo tržišnom natjecanju na tržištu Unije i dugoročno imalo negativan učinak na proizvođače na kraju proizvodnog lanca.

(217)

Kao što je Komisija napomenula u uvodnoj izjavi 286. privremene uredbe, samo je ograničen broj proizvođača kemikalija u svijetu uključen u proizvodni proces EMD-a. Činjenica da su u prvoj polovini razmatranog razdoblja samo dva proizvođača iz Unije uspjela ostvariti dobit nije značila nekonkurentnu situaciju na tržištu Unije jer su potrošnju na tržištu Unije pokrivali i proizvođači iz Unije i sve dostupne zemlje uvoznice koje proizvode EMD, uključujući Kinu. Osim toga, antidampinške pristojbe ne stvaraju nekonkurentnu situaciju na tržištu Unije, nego osiguravaju pošteno tržišno natjecanje između Unije i proizvođača izvoznika iz predmetne zemlje. Stoga je tvrdnja stranke odbačena.

(218)

Budući da nije bilo drugih primjedbi, Komisija je potvrdila svoje zaključke iz uvodnih izjava od 301. do 303. privremene uredbe.

(219)

Budući da nije bilo primjedbi, Komisija je potvrdila svoje zaključke iz uvodnih izjava od 304. do 305. privremene uredbe.

(220)

Nakon privremene objave društvo Duracell tvrdilo je da je u privremenim nalazima troškovni učinak antidampinških mjera na korisnike u Uniji podcijenjen, a profitabilnost korisnika u Uniji nije potkrijepljena dokazima. Naposljetku, oba korisnika koja surađuju potvrdila su da bi bez primjene pravila niže pristojbe korisnici iz Unije postali neprofitabilni i riskirali opstanak svojeg poslovanja u Uniji.

(221)

Kao što je navedeno u privremenim nalazima, analiza podataka korisnika temeljila se na provjerenim odgovorima na upitnik koje su dostavili ti korisnici, uzimajući u obzir podatke o izvorima, kupljenim količinama i cijenama prije pristojbi te promet ostvaren na proizvodima na kraju proizvodnog lanca, uključujući razinu profitabilnosti postignutu u razdoblju 2021. – 2022. U tim je godinama zabilježen trend pada profitabilnosti korisnika. Međutim, Komisija je procijenila da bi, kad bi konačne antidampinške mjere ostale na razini marže štete, korisnici i dalje održavali pozitivnu profitabilnost, čak i kad bi se u obzir uzela razina antidampinških pristojbi i uz pretpostavku da se povećani trošak ne bi prenio na kupce.

(222)

Budući da nije bilo drugih primjedbi u pogledu interesa korisnika, potvrđeni su zaključci utvrđeni u uvodnoj izjavi 319. privremene uredbe. Primjedbe u pogledu interesa korisnika u kontekstu učinka na lance opskrbe društava iz Unije u skladu s člankom 7. stavkom 2.b osnovne uredbe razmotrene su u odjeljku 6.2.1.3. ove Uredbe.

(223)

Na temelju prethodno navedenog potvrđeni su zaključci navedeni u uvodnoj izjavi 320. privremene uredbe.

(224)

S obzirom na donesene zaključke o dampingu, šteti, uzročno-posljedičnoj vezi, razini mjera i interesu Unije te u skladu s člankom 9. stavkom 4. osnovne uredbe, trebalo bi uvesti konačne antidampinške mjere kako bi se spriječilo nanošenje daljnje štete industriji Unije dampinškim uvozom predmetnog proizvoda.

(225)

Na temelju prethodno navedenog stope konačne antidampinške pristojbe, izražene na osnovi cijene CIF na granici Unije, neocarinjeno, trebale bi iznositi kako slijedi:

(226)

Stope pojedinačne antidampinške pristojbe za svako društvo određene u ovoj Uredbi utvrđene su na temelju nalaza ovog ispitnog postupka. One stoga odražavaju stanje utvrđeno tijekom ovog ispitnog postupka u odnosu na ta društva. Te se stope pristojbe stoga primjenjuju isključivo na uvoz proizvoda iz ispitnog postupka podrijetlom iz predmetne zemlje koji proizvode navedeni pravni subjekti. Na uvoz predmetnog proizvoda koji proizvodi bilo koje drugo društvo koje nije izričito navedeno u normativnom dijelu ove Uredbe, uključujući subjekte koji su povezani s izričito navedenim subjektima, ne može se ostvariti korist od tih stopa te bi na njega trebalo primjenjivati stopu pristojbe koja se primjenjuje na „sva ostala društva”.

(227)

Društvo može zatražiti primjenu tih pojedinačnih stopa antidampinške pristojbe ako naknadno promijeni naziv subjekta. Zahtjev se mora uputiti Komisiji (48). Zahtjev mora sadržavati sve relevantne informacije kojima je moguće dokazati da ta promjena ne utječe na pravo društva na ostvarivanje koristi od stope pristojbe koja se na njega primjenjuje. Ako promjena naziva tog društva ne utječe na njegovo pravo na ostvarivanje koristi od stope pristojbe koja se na njega primjenjuje, uredba o promjeni naziva objavit će se u Službenom listu Europske unije.

(228)

Kako bi se smanjio rizik od izbjegavanja mjera zbog razlike u stopama pristojbe, potrebne su posebne mjere kojima se osigurava pravilna primjena pojedinačnih antidampinških pristojbi. Društva na koja se primjenjuju pojedinačne antidampinške pristojbe moraju carinskim tijelima država članica predočiti valjani trgovački račun. Račun mora biti u skladu sa zahtjevima iz članka 1. stavka 3. ove Uredbe. Na uvoz uz koji nije priložen takav račun trebalo bi primjenjivati antidampinšku pristojbu koja se primjenjuje na „sva ostala društva”.

(229)

Iako je predočenje tog računa potrebno carinskim tijelima država članica za primjenu pojedinačnih stopa antidampinške pristojbe na uvoz, to nije jedini element o kojem carinska tijela trebaju voditi računa. Naime, čak i ako im se predoči račun koji ispunjava sve zahtjeve iz članka 1. stavka 3. ove Uredbe, carinska tijela država članica trebala bi provesti uobičajene provjere i mogu, kao u svim drugim slučajevima, zatražiti dodatne dokumente (otpremne dokumente itd.) kako bi provjerila točnost podataka navedenih u izjavi i osigurala opravdanost daljnje primjene stope pristojbe, u skladu s carinskim propisima.

(230)

Ako se izvoz jednog od društava koja ostvaruju korist od nižih stopa pojedinačne pristojbe znatno poveća, posebno nakon uvođenja predmetnih mjera, takvo bi se povećanje moglo smatrati promjenom strukture trgovine zbog uvođenja mjera u smislu članka 13. stavka 1. osnovne uredbe. U takvim se okolnostima može pokrenuti ispitni postupak za sprečavanje izbjegavanja mjera ako su za to ispunjeni uvjeti. Tim ispitnim postupkom može se, među ostalim, ispitati potreba za ukidanjem pojedinačnih stopa pristojbe i posljedično uvođenje pristojbe na razini zemlje.

(231)

Kako bi se osigurala ispravna primjena antidampinških pristojbi, antidampinšku pristojbu za sva ostala društva trebalo bi primjenjivati ne samo na proizvođače izvoznike koji nisu surađivali u ovom ispitnom postupku, već i na proizvođače koji tijekom razdoblja ispitnog postupka nisu izvozili u Uniju.

(232)

Proizvođači izvoznici koji tijekom razdoblja ispitnog postupka nisu izvozili predmetni proizvod u Uniju trebali bi imati mogućnost od Komisije zatražiti da se na njih primijeni stopa antidampinške pristojbe za društva koja surađuju, ali nisu uključena u uzorak. Komisija bi taj zahtjev trebala odobriti ako su ispunjena tri uvjeta. Novi proizvođač izvoznik morao bi dokazati: i. da tijekom razdoblja ispitnog postupka nije izvozio predmetni proizvod u Uniju; ii. da nije povezan s proizvođačem izvoznikom koji je to činio; i iii. da je nakon razdoblja ispitnog postupka izvozio predmetni proizvod ili je preuzeo neopozivu ugovornu obvezu izvoza znatne količine tog proizvoda.

(233)

Izvoznik ili proizvođač koji nije izvozio predmetni proizvod u Uniju u razdoblju na temelju kojeg je utvrđena razina pristojbe koja se trenutačno primjenjuje na njegov izvoz može od Komisije zatražiti da se na njega primjenjuje stopa antidampinške pristojbe za društva koja surađuju, ali nisu uključena u uzorak. Komisija bi taj zahtjev trebala odobriti ako su ispunjena tri uvjeta. Novi proizvođač izvoznik morao bi dokazati: i. da tijekom razdoblja na temelju kojeg je utvrđena razina pristojbe koja se primjenjuje na njegov izvoz nije izvozio predmetni proizvod u Uniju; ii. da nije povezan s društvom koje je to činilo i na koje se stoga primjenjuju antidampinške pristojbe; i iii. da je nakon razdoblja ispitnog postupka izvozio predmetni proizvod ili je preuzeo neopozivu ugovornu obvezu izvoza znatne količine tog proizvoda.

(234)

S obzirom na utvrđene dampinške marže i razinu štete nanesene industriji Unije, iznosi osigurani privremenim antidampinškim pristojbama uvedenima privremenom uredbom trebali bi se konačno naplatiti do iznosa utvrđenih na temelju ove Uredbe.

(235)

Uzimajući u obzir članak 109. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (49), kada se iznos treba nadoknaditi zbog presude Suda Europske unije, trebala bi se primijeniti kamatna stopa koju primjenjuje Europska središnja banka za svoje glavne operacije refinanciranja, koja se objavljuje u seriji C Službenog lista Europske unije prvog kalendarskog dana svakog mjeseca.

(236)

Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanog člankom 15. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/1036,