<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><CONCLUSION NNC="YES" xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.55-20141201.xd"><BIB.CONCLUSION><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C‑564/15</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62015CC0564</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:864">EU:C:2016:864</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>9</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>9</PAGE.TOTAL></BIB.CONCLUSION><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P>MIŠLJENJE M. BOBEKA – PREDMET C-564/15</P><P>FARKAS</P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Mišljenje nezavisnog odvjetnika</HT></P><P><HT TYPE="UC">Michala Bobeka</HT></P><P>izneseno <DATE ISO="20161110">10. studenoga 2016.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0001"><P>Izvorni jezik: engleski</P></NOTE></P></TI><STI><P>Predmet C-564/15</P><P>Tibor Farkas</P><P>protiv</P><P>Nemzeti Adó- és Vámhivatal Dél-alfödi Regionális Adó Főigazgatósága</P><P>(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Kecskeméti Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság (Sud za upravne i radne sporove u Kecskemétu, Mađarska))</P></STI></TITLE><INDEX><KEYWORD>Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost</KEYWORD><KEYWORD>Direktiva 2006/112/EZ</KEYWORD><KEYWORD>Sustav obrnute porezne obveze</KEYWORD><KEYWORD>Članak 199. stavak 1. točka (g)</KEYWORD><KEYWORD>Odluka poreznih tijela kojima se utvrđuje <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0001" ID="QS0001"/>porezna razlika<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201C" ID="QE0001"/> koju je dužan platiti primatelj robe</KEYWORD><KEYWORD>Nemogućnost odbitka pretporeza</KEYWORD><KEYWORD>Izricanje novčane kazne</KEYWORD><KEYWORD>Proporcionalnost novčane kazne</KEYWORD></INDEX><CONTENTS.CONCLUSION><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P>I –</NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Uvod</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1.</NO.P><TXT>T. Farkas (u daljnjem tekstu: tužitelj) kupio je na dražbi prenosivi hangar od insolventnog društva (u daljnjem tekstu: prodavatelj). Tužitelj je platio kupoprodajnu cijenu kao i iznos PDV-a koji je prodavatelj obračunao na tu isporuku. Naknadno je zatražio da mu se taj iznos odbije u prijavi PDV-a. Međutim, porezna tijela su navela da je na transakciju trebalo primijeniti sustav obrnute porezne obveze. Prema tom sustavu, tužitelj je bio dužan platiti PDV tijelima vlasti. Porezna tijela su stoga od njega zatražila to plaćanje i uz to mu izrekla novčanu kaznu u iznosu 50% dugovanog poreza.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev pita Sud jesu li takve odluke poreznih tijela u skladu s Direktivom 2006/112/EZ (u daljnjem tekstu: Direktiva o PDV-u).<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0002"><P>Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od <DATE ISO="20061128">28. studenoga 2006.</DATE> o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="347" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2006">SL 2006., L 347, str. 1.</REF.DOC.OJ>) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)</P></NOTE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3.</NO.P><TXT>Međutim, prije izvršenja bilo kakve ocjene, potrebno je razmotriti preliminarno pitanje. To preliminarno pitanje koje je slučajno otvoreno pitanjima suda koji je uputio zahtjev odnosi se na pravilnu primjenu članka 199. stavka 1. točke (g) Direktive o PDV-u i klasifikaciju isporuke u ovom predmetu kao pokretne ili nepokretne imovine.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="2"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P>II –</NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Mjerodavno pravo</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P>A –</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Pravo Unije</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4.</NO.P><TXT>Članak 193. Direktive o PDV-u, primjenjiv na činjenično stanje iz glavnog postupka, predviđa da je <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0002" ID="QS0002"/>svaki porezni obveznik koji obavlja oporezivu isporuku robe ili usluga dužan plaćati PDV osim u slučajevima iz članaka 194. do 199. i članka 202., u kojima je PDV obvezna plaćati druga osoba<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201C" ID="QE0002"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5.</NO.P><TXT>Članak 199. stavak 1. točka (g) Direktive o PDV-u ovlašćuje države članice da odrede da je osoba koja je odgovorna za plaćanje PDV-a porezni obveznik kojem se izvrši <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0003" ID="QS0003"/>isporuka […] nekretnina koje prodaje dužnik prema presudi u okviru obvezne prodaje drugoj osobi<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201C" ID="QE0003"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6.</NO.P><TXT>Članak 226. stavak 11. Direktive o PDV-u određuje da ako je kupac dužan plaćati PDV, na računima koji se izdaju u svrhu PDV-a potrebni su samo sljedeći podaci: <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0004" ID="QS0004"/>pozivanje na važeću odredbu ove direktive ili odgovarajuću nacionalnu odredbu ili bilo koju drugu odredbu da je isporuka robe ili usluga izuzeta ili da za njih vrijedi postupak obrnute porezne obveze<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201C" ID="QE0004"/>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P>B –</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Nacionalno pravo</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7.</NO.P><TXT>U članku 142. stavku 1. Zakona CXXVII iz 2007. o porezu na dodanu vrijednost (az általános forgalmi adóról szóló 2007. évi CXXVII. Törvény; u daljnjem tekstu: Zakon o PDV-u) predviđeno je da <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0005" ID="QS0005"/>porez plaća porezni obveznik primatelj robe ili usluga […] (g) u slučaju isporuke kapitalnih dobara poduzeća, i isporuke druge robe ili usluga s tržišnom vrijednošću od <FT TYPE="NUMBER">100000</FT> HUF u vrijeme isporuke, ako je porezni obveznik koji isporučuje robu ili pruža usluge u postupku likvidacije ili kojem drugom sličnom postupku insolventnosti u kojem je konačno utvrđena njegova nesposobnost za plaćanje<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201C" ID="QE0005"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8.</NO.P><TXT>Ako se članak 142. stavak 1. točka (g) primjenjuje na transakciju, tada će, u skladu s člankom 142. stavkom 7. Zakona o PDV-u <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0006" ID="QS0006"/>dobavljač robe ili pružatelj usluga izdati račun u kojem nije naveden […] iznos izlaznog PDV-a […]<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201C" ID="QE0006"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9.</NO.P><TXT>Prema članku 169. točki (n) Zakona o PDV-u, kada PDV plaća kupac, na računima će biti navedeno <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0007" ID="QS0007"/>rfordított adózás<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201C" ID="QE0007"/> (postupak obrnute porezne obveze).</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P>III –</NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Činjenice, glavni postupak i prethodna pitanja</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10.</NO.P><TXT>Tužitelj je kupio prenosivi hangar na elektroničkoj dražbi, putem obvezne prodaje prodavateljeve imovine koju su organizirala porezna tijela.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11.</NO.P><TXT>Prodavatelj je izdao račun u skladu s pravilima općeg sustava PDV-a, u kojem je <DATE ISO="20121126">26. studeni 2012.</DATE> bio naveden kao datum isporuke. U odluci kojom je upućeno prethodno pitanje navedeno je da je tužitelj platio kupoprodajnu cijenu koja uključuje PDV (u daljnjem tekstu: prvi iznos PDV-a). Potom je u prijavi PDV-a zatražio odgovarajući odbitak PDV-a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12.</NO.P><TXT>Međutim, kad je Nemzeti Adó- és Vámhivatal Bács-Kiskun Megyei Adóigazgatósága (porezni ured Bačko-kiškunske županije; u daljnjem tekstu: prvostupanjsko porezno tijelo) izvršio inspekcijski pregled tužiteljevih računa, utvrdio je da se trebao primijeniti sustav obrnute porezne obveze iz članka 142. stavka 1. točke (g) Zakona o PDV-u. Posljedično tomu, PDV na transakciju trebao je platiti tužitelj kao kupac hangara. Prvostupanjsko porezno tijelo utvrdilo je da je tužitelj bio obveznik plaćanja <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0008" ID="QS0008"/>porezne razlike<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201C" ID="QE0008"/> u iznosu od <FT TYPE="NUMBER">744000</FT> mađarskih forinti (HUF). Prema tom tijelu, taj je iznos odgovarao PDV-u koji se trebao platiti na tu transakciju u skladu sa sustavom obrnute porezne obveze (u daljnjem tekstu: drugi iznos PDV-a). Prvostupanjsko porezno tijelo odbilo je tužiteljev zahtjev za povrat tog iznosa te mu odredilo novčanu kaznu u iznosu od <FT TYPE="NUMBER">372000</FT> HUF.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="3"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13.</NO.P><TXT>Tu odluku potvrdilo je drugostupanjsko porezno tijelo, Nemzeti Adó és Vámhivatal Dél-alföldi Regionális Adó Főigazgatósága (porezni ured regije Južni Alföld; u daljnjem tekstu: tuženik).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14.</NO.P><TXT>Tužitelj osporava tu odluku pred Kecskeméti Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság (sud za upravne i radne sporove u Kecskemétu, Mađarska). Tvrdi da se takve odluke nacionalnih poreznih tijela protive pravu Unije. Navodi da ga je tuženik lišio njegova prava na odbitak PDV-a samo zbog pogreške u formi, jer je prodavatelj izdao račun u skladu s općim poreznim sustavom, umjesto sustavom obrnute porezne obveze. Ističe da je prodavatelj platio prvi iznos PDV-a poreznoj upravi. Stoga porezna uprava nije pretrpjela nikakav gubitak te je raspolagala svim potrebnim informacijama za utvrđivanje ispravnog iznosa poreza.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev dijeli neke dvojbe koje je istaknuo tužitelj. Ističe da nema indicija za utaju poreza. Zaključuje da se tumačenje poreznih tijela ne čini proporcionalnim cilju sustava obrnute porezne obveze.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16.</NO.P><TXT>U tim je okolnostima Kecskeméti Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság (sud za upravne i radne sporove u Kecskemétiju) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0009" ID="QS0009"/>1.</NO.P><TXT>Je li sukladna odredbama Direktive o PDV-u, osobito načelu proporcionalnosti u odnosu na ciljeve porezne neutralnosti i sprečavanja porezne prijevare, praksa poreznog tijela koja se temelji na odredbama Zakona o PDV-u prema kojoj navedeno tijelo određuje da kupac dobra (ili primatelj usluge) snosi poreznu razliku u slučaju kada prodavatelj dobra (ili pružatelj usluge) izdaje račun u skladu s općim poreznim sustavom za transakciju na koju se primjenjuje obrnuti postupak oporezivanja, te kada riznici prijavljuje i plaća PDV koji se odnosi na navedeni račun, a kupac dobra (ili primatelj usluge), sa svoje strane, odbija PDV plaćen izdavatelju računa iako ne može ostvarivati svoje pravo na odbijanje PDV-a koji je izražen kao porezna razlika?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Je li kazna zbog odabira pogrešne metode oporezivanja u slučaju prijave porezne razlike, koja također uključuje i izricanje porezne novčane kazne u visini od 50%, proporcionalna ako nije nastao nikakav gubitak za riznicu i ako nema naznaka postojanja zlouporabe?<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201C" ID="QE0009"/></TXT></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17.</NO.P><TXT>Pisana su očitovanja podnijele estonska i mađarska vlada te Komisija. Mađarska vlada i Komisija iznijele su usmena očitovanja na raspravi održanoj <DATE ISO="20160907">7. rujna 2016.</DATE></TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P>IV –</NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Ocjena</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18.</NO.P><TXT>Članak 199. stavak 1. točka (g) Direktive o PDV-u određuje da se primjenjuje samo na <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0010" ID="QS0010"/>isporuku nekretnina koje prodaje dužnik prema presudi u okviru obvezne prodaje drugoj osobi<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201C" ID="QE0010"/>. Primjena ta odredbe se jasno ograničava na <HT TYPE="ITALIC">nepokretnu</HT> imovinu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19.</NO.P><TXT>U svojoj odluci kojom je upućeno prethodno pitanje sud koji je uputio zahtjev navodi da je imovina koju je nabavio tužitelj <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0011" ID="QS0011"/>prenosivi hangar<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201C" ID="QE0011"/>. Međutim, taj sud ne navodi je li s obzirom na činjenice predmeta o kojem odlučuje, kvalificirao taj hangar kao pokretnu ili nepokretnu imovinu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20.</NO.P><TXT>Razlog zbog kojeg je to pitanje bilo od ograničene važnosti za sud koji je uputio zahtjev mogao bi se razumjeti s obzirom na formulaciju primjenjivog nacionalnog propisa, navedenog u točki 7. ovog mišljenja, koji ne razlikuje pokretnu i nepokretnu imovinu. Ta kvalifikacija je međutim presudna za primjenjivost članka 199. stavka 1. točke (g) Direktive o PDV-u.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21.</NO.P><TXT>Iako je u konačnici na sudu koji je uputio zahtjev da to utvrdi, pretpostavit ću da je <HT TYPE="ITALIC">prenosivi</HT> hangar, kao što njegovo ime upućuje, <HT TYPE="ITALIC">pokretna</HT> imovina (A). Potom ću razmotriti malo vjerojatni slučaj u kojem bi prenosivi hangar bio okvalificiran kao nepokretna imovina (B).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="4"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P>A –</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Kad bi prenosivi hangar bio pokretna imovina</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22.</NO.P><TXT>Nema sumnje da se članak 199. stavak 1. točke (g) Direktive o PDV-u primjenjuje samo na <HT TYPE="ITALIC">nepokretnu</HT> imovinu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23.</NO.P><TXT>Mađarska vlada je na raspravi potvrdila da je članak 142. stavak 1. točka (g) Zakona o PDV-u namijenjen prenošenju članka 199. stavka 1. točki (g) Direktive o PDV-u<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0003"><P>Mađarska vlada predložila je da je članak 142. stavak 1. točka (g) Zakona o PDV-u također namijenjen prenošenju članka 199. stavka 1. točke (f) Direktive o PDV-u. Međutim, teško je razumjeti kako je ta odredba relevantna u ovom predmetu jer se članak 199. stavak 1. točka (f) odnosi na <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0012" ID="QS0012"/>isporuku robe pri odstupanju pridržavanja prava vlasništva cesionaru te izvršavanje prenesenog prava od strane cesionara<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201C" ID="QE0012"/>.</P></NOTE>. Također je potvrdila da se članak 142. stavak 1. točka (g) Zakona o PDV-u bez razlike primjenjuje na pokretnu i nepokretnu imovinu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24.</NO.P><TXT>Iz toga slijedi da, kad bi se članak 142. stavak 1. točka (g) Zakona o PDV-u primjenjivao na pokretnu imovinu, pod uvjetom da se prenosivi hangar tako kvalificira, tada bi primjena sustava obrnute porezne obveze prekoračila materijalni doseg primjene članka 199. stavka 1. točke (g) Direktive o PDV-u.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25.</NO.P><TXT>S time povezano, pitanje je može li država članica na taj način proširiti materijalni doseg primjene članka 199. stavka 1. točke (g). Mislim da ne može, iz sljedećih razloga.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26.</NO.P><TXT>Kao prvo, temeljno pravilo o tome tko je obveznik plaćanja PDV-a određeno je člankom 193. Direktive o PDV-u<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0004"><P>Mišljenje nezavisne odvjetnice Kokott od <DATE ISO="20141106">6. studenoga 2014.</DATE> u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Macikowski</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑499/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2351">EU:C:2014:2351</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0029">29.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. U njemu je navedeno da PDV plaća porezni obveznik koji obavlja oporezivu isporuku robe ili usluga.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27.</NO.P><TXT>Međutim, u vrijeme činjeničnog stanja iz glavnog postupka tom je odredbom bilo navedeno i da na temelju članaka 194. do 199. i članka 202. Direktive o PDV-u porez može biti dužna plaćati i <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0013" ID="QS0013"/>druga osoba<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201C" ID="QE0013"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28.</NO.P><TXT>Iz toga slijedi da je pravilo o sustavu obrnute porezne obveze utvrđeno tim odredbama iznimka od općeg pravila iz članka 193. Posljedično tomu, opseg tih odredbi potrebno je usko tumačiti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0005"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160526">26. svibnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Envirotec Denmark</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C-550/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:354">EU:C:2016:354</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa)</P></NOTE>. U ovom kontekstu, to znači da se odstupanja od općeg pravila trebaju primijeniti samo kad je to izričito određeno Direktivom o PDV-u.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29.</NO.P><TXT>Kao drugo, tumačenje članka 193. u vezi s člankom 199. stavkom 1. točkom (g) Direktive o PDV-u pokazuje da je utvrđivanje osobe koje je dužna platiti PDV za isporuku nekretnina u postupku obvezne prodaje potpuno usklađeno. Kao što je Sud već pojasnio, članak 199. stavak 1. točka (g) uveden je<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0006"><P>Direktiva Vijeća 2006/69/EZ od <DATE ISO="20060724">24. srpnja 2006.</DATE> kojom se izmjenjuje Direktiva 77/388/EEZ u pogledu određenih mjera za pojednostavljenje postupka obračuna poreza na dodanu vrijednost za pomoć pri sprečavanju utaje i izbjegavanja poreza i kojom se ukidaju određene odluke kojima se odobravaju izuzeća (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="221" PAGE.FIRST="9" DATE.PUB="2006">SL 2006., L 221, str. 9.</REF.DOC.OJ>). Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130613">13. lipnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Promociones y Construcciones BJ 200</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C-125/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:392">EU:C:2013:392</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, st. 24.)</P></NOTE>, zajedno s drugim razlozima primjene sustava obrnute porezne obveze iz članka 199., kako bi se državama članicama omogućila primjena mjera odstupanja; one su bile dodijeljene samo nekim državama članicama kako bi se suzbila utaja i izbjegavanje plaćanja poreza u određenim sektorima ili u odnosu na posebne transakcije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0007"><P>Uvodna izjava 1. preambule Direktive 2006/69/EZ i uvodna izjava 42. preambule Direktive o PDV-u koja izražava cilj članka 199. stavka 1. točke (g) Direktive o PDV-u. Kao što je Sud naveo, ta odredba tako <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0014" ID="QS0014"/>omogućuje poreznim tijelima da prikupljaju PDV na predmetne transakcije kad je ugrožena dužnikova sposobnost plaćanja<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201C" ID="QE0014"/>. Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130613">13. lipnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Promociones y Construcciones BJ 200</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C-125/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:392">EU:C:2013:392</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, st. 25. i 28.)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30.</NO.P><TXT>Iz toga proizišlo usklađenje dakle ne omogućuje državama članicama da vlastitom voljom proširuju materijalni doseg primjene iznimke iz članka 199. stavka 1. točke (g) Direktive o PDV-u.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="5"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31.</NO.P><TXT>Kao treće, jedini mogući način da pojedina država članica odstupi od općeg pravila iz članaka 193. i 199. stavka 1. točke (g) jest da primijeni odstupanje na temelju članka 395. Direktive o PDV-u. Ta odredba omogućuje državama članicama <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0015" ID="QS0015"/>uvođenje posebnih mjera za odstupanje od odredaba ove Direktive, kako bi se pojednostavio postupak naplate PDV-a ili spriječili određeni oblici utaje ili izbjegavanja poreza<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201C" ID="QE0015"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32.</NO.P><TXT>Stoga je Mađarska mogla proširiti doseg iznimke prema članku 199. stavku 1. točki (g) putem odstupanja dodijeljenog odlukom Vijeća na temelju članka 395. Direktive o PDV-u<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0008"><P>Članak 395. stavak 1. Direktive o PDV-u određuje: <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0016" ID="QS0016"/>Vijeće, koje djeluje jednoglasno na prijedlog Komisije, može odobriti bilo kojoj državi članici uvođenje posebnih mjera za odstupanje od odredaba ove Direktive, kako bi se pojednostavio postupak naplate PDV-a ili spriječili određeni oblici utaje ili izbjegavanja poreza.<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201C" ID="QE0016"/></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33.</NO.P><TXT>Na raspravi je potvrđeno da Mađarskoj nije dodijeljeno nikakvo pojedinačno odstupanje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34.</NO.P><TXT>Budući da Mađarskoj nije bilo odobreno odstupanje na temelju članka 395. Direktive o PDV-u, ta država članica ne može primijeniti sustav obrnute porezne obveze na isporuku prenosivog hangara, kao u nacionalnom postupku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35.</NO.P><TXT>Iz toga slijedi da, u okolnostima poput onih u nacionalnom postupku, Direktivu o PDV-u treba tumačiti na način da joj se protivi proširenje primjene sustava obrnute porezne obveze na pokretnu imovinu isporučenu u postupku obvezne prodaje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36.</NO.P><TXT>Činjenice koje je pružio sud koji je podnio zahtjev upućuju na to da su tužitelj i prodavatelj postupali u skladu s Direktivom o PDV-u kad su isporuku prenosivog hangara podvrgnuli općem sustavu PDV-a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37.</NO.P><TXT>Ako sud koji je uputio zahtjev utvrdi, na temelju činjenica u ovom predmetu, da je prenosivi hangar doista pokretna imovina, tada će taj sud iz toga donijeti određeni zaključak, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38.</NO.P><TXT>Nacionalno zakonodavstvo bi u najvećoj mogućoj mjeri trebalo tumačiti u skladu s relevantnim odredbama prava Unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0009"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160419">19. travnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">DI</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C-441/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:278">EU:C:2016:278</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0042">42.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140115">15. siječnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Association de médiation sociale</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C–176/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2">EU:C:2014:2</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131219">19. prosinca 2013.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Koushkaki</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑84/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:862">EU:C:2013:862</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0075">75.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0076">76.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Međutim, kao što je Sud naveo, tumačenje u skladu s pravom Unije ima svoja ograničenja. Ta obveza ne može služiti kao temelj za tumačenje nacionalnog prava <HT TYPE="ITALIC">contra legem</HT><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0010"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160728">28. srpnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">JZ</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C-294/16 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:610">EU:C:2016:610</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, t. 33); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160419">19. travnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">DI</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C-441/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:278">EU:C:2016:278</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151111">11. studenog 2015.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Klausner Holz Niedersachsen</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C-505/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:742">EU:C:2015:742</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140430">30. travnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Kásler and Káslerné Rábai</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C-26/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:282">ECLI:EU:C:2014:282</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0065">65.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Kad se tumačenje u skladu s pravom Unije pokaže nemogućim, nacionalni sud dužan je osigurati puni učinak pravu Unije, ako je potrebno ne primjenjujući neusklađene odredbe nacionalnog prava, iako te odredbe nisu prethodno stavljene izvan snage<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0011"><P>Među ostalim, nedavna presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150908">8. rujna 2015.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Taricco and Others</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C-105/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:555">EU:C:2015:555</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0049">49.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa)</P></NOTE>. Pitanje je li nacionalni sud to ovlašten učiniti po službenoj dužnosti uvjetovano je poštovanjem načela ekvivalentnosti, odnosno bi li nacionalni sud u usporedivoj situaciji bio dužan po službenoj dužnosti istaknuti pitanja nacionalnog prava<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0012"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20080212">12. veljače 2008.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Kempter</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C-2/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:78">ECLI:EU:C:2008:78</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0045">45.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0046">46.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Dalje vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19951214">14. prosinca 1995.</DATE>, v<NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">an Schijndel i van Veen</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C-430/93 i C‑431/93</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1995:441">EU:C:1995:441</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0013">13.</REF.NP.ECR>, <REF.NP.ECR REF="NP0014">14.</REF.NP.ECR>, <REF.NP.ECR REF="NP0022">22.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19961124">24. listopada 1996.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Kraaijeveld i drugi</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C-72/95</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1996:404">EU:C:1996:404</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0057">57.</REF.NP.ECR>, <REF.NP.ECR REF="NP0058">58.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0060">60.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P>B –</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Kad bi prenosivi hangar bio nepokretna imovina</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39.</NO.P><TXT>Zbog gore iznesenih razloga, smatram da ocjena ovog predmeta može završiti ovdje.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="6"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40.</NO.P><TXT>Kad bi sud koji je uputio zahtjev unatoč tomu na temelju činjenica kojima raspolaže zaključio da je prenosivi hangar nepokretna imovina, što se čini malo vjerojatnim zbog sama njegova imena, u dijelu koji slijedi razmotrit ću tu drugu opciju kako bi u potpunosti pomogao sudu koji je uputio zahtjev.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41.</NO.P><TXT>Kao prvo, iznijet ću nekoliko preliminarnih komentara o razlici koja bi se trebala primijeniti na plaćanja prvog i drugog iznosa PDV-a (1). Potom ću razmotriti pitanje jesu li porezna tijela bila ovlaštena zatražiti od tužitelja da ispuni svoje obveze u vezi s PDV-om prema sustavu obrnute porezne obveze, a pritom odbiti njegov zahtjev za odbitak pretporeza (2). Konačno, razmotrit ću proporcionalnost novčane kazne izrečene tužitelju (3).</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT>Razlikovanje između prvog i drugog iznosa PDV-a.</TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42.</NO.P><TXT>Valjalo bi razjasniti da se pitanja razmotrena u sljedećem pododjeljku primarno odnose na porezne obveze i prava koja nastaju za tužitelja u njegovu odnosu s poreznim tijelima u odnosu na drugi iznos PDV-a. Nasuprot tomu, ta pitanja se ne tiču prava i obveza koje se pojavljuju u odnosu između tužitelja, prodavatelja i porezne uprave u odnosu na prvi iznos PDV-a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43.</NO.P><TXT>Iz perspektive primjene sustava obrnute porezne obveze, i pretpostavljajući da je taj sustav doista bio primjenjiv na transakciju o kojoj je riječ, plaćanje prvog iznosa PDV-a bilo je pogrešno. Tu bi pogrešku trebalo ispraviti između tužitelja i prodavatelja te između prodavatelja i porezne uprave<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0013"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140206">6. veljače 2014.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Fatorie</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C-424/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:50">EU:C:2014:50</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0040">40.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0043">43.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44.</NO.P><TXT>Sud je već smatrao da je povrat nepravilno obračunatog PDV-a predmet koji trebaju urediti države članice<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0014"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130411">11. travnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Rusedespred</HT></NAME.CASE>, <NO.CASE>C-138/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:233">EU:C:2013:233</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0026">26.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa)</P></NOTE>, pod uvjetima koji poštuju dvostruki zahtjev ekvivalentnosti i djelotvornosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0015"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20070315">15. ožujka 2007.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Reemtsma Cigarettenfabriken</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C-35/05</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2007:167">EU:C:2007:167</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0037">37.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0040">40.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa)</P></NOTE>. Imajući u vidu osobito zahtjev djelotvornosti, smatram da je prodaja prenosivog hangara izvršena u vrlo specifičnim okolnostima, naime prodavatelj je bio insolventan u vrijeme prodaje i da su porezna tijela organizirala obveznu prodaju<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0016"><P>Vidjeti analogijom presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20070315">15. ožujka 2007.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Reemtsma Cigarettenfabriken</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C35/05</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2007:167">EU:C:2007:167</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45.</NO.P><TXT>Bez obzira na nacionalni postupak povrata prvog iznosa PDV-a, bitno je istaknuti da će taj iznos u načelu porezna uprava poslati prodavatelju i/ili tužitelju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46.</NO.P><TXT>Stoga sam mišljenja da prvi iznos PDV-a koji je plaćen poreznoj upravi nije od izravne važnosti za ocjenu tužiteljevih obveza prema sustavu obrnute porezne obveze. Ipak, ista je ta činjenica u određenoj mjeri relevantna za analizu tužiteljeva prava na odbitak kao i ocjenu proporcionalnosti novčane kazne.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Tužiteljeva obveza plaćanja PDV-a i pravo na odbitak</TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47.</NO.P><TXT>S obzirom na prethodna razmatranja, smatram da prvo prethodno pitanje valja tumačiti tako da se odnosi na utvrđenje sprečava li načelo neutralnosti PDV-a porezna tijela da zatraže od poreznog obveznika, koji je dobavljaču neopravdano platio PDV, plaćanje PDV-a prema sustavu obrnute porezne obveze, te da tom poreznom obvezniku ne odobre pravo odbitka pretporeza kad on nije izvršio poreznu utaju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48.</NO.P><TXT>Pod pretpostavkom da je sustav obrnute porezne obveze stvarno primjenjiv u ovom predmetu, tužitelj je doista obveznik plaćanja PDV-a za isporuku hangara. To znači da nije trebalo obračunati nikakav PDV na tu isporuku te je na računu trebalo biti navedeno da će se izvršiti obrnuti obračun PDV-a, kao što je navedeno u članku 169. točki (n) Zakona o PDV-u.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49.</NO.P><TXT>To također znači, kao što Komisija navodi, da je tužitelj bio obvezan prijaviti PDV poreznim tijelima. Stoga, pod pretpostavkom da je hangar nepokretna imovina, ta su tijela bila ovlaštena zatražiti od tužitelja da postupi u skladu sa svojim obvezama prema sustavu obrnute porezne obveze<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0017"><P>Kao što je Sud naveo, u primjeni sustava obrnute porezne obveze <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0017" ID="QS0017"/>nema plaćanja PDV-a između dobavljača usluga i primatelja usluga s obzirom na to da potonji duguje pretporez za izvršene transakcije i da u načelu može isti porez odbiti na način da poreznim tijelima ne duguje nikakav iznos<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201C" ID="QE0017"/>. Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140206">6. veljače 2014.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Fatorie</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C-424/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:50">EU:C:2014:50</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, t. 29).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50.</NO.P><TXT>Međutim, posebno je pitanje jesu li bila ovlaštena odbiti tužiteljev zahtjev za odbitak pretporeza.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51.</NO.P><TXT>Sud je utvrdio da je pravo na odbitak sastavni dio režima PDV-a te se ne može ograničiti, osim, u načelu, u slučajevima utaje ili zlouporabe<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0018"><P>Vidjeti mišljenje nezavisnog odvjetnika Szpunara u spojenim predmetima <REF.DOC.ECR><NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Staatssecretaris van Financiën i drugi</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C-131/13, C-163/13 i C-164/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2217">EU:C:2014:2217</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0042">42.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20141218">18. prosinca 2014.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Schoenimport <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0018" ID="QS0018"/>Italmoda<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201C" ID="QE0018"/> Mariano Previti i dr</HT>.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C-131/13, C-163/13 i C-164/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2455">EU:C:2014:2455</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, st. 48.). Vidjeti također presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20060221">21. veljače 2006.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Halifax i drugi</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C-255/02</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2006:121">EU:C:2006:121</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0084">84.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu). Vidjeti u tom smislu također presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20060706">6. srpnja 2006.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Kittel and Recolta Recycling</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C-439/04 i C-440/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2006:446">EU:C:2006:446</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0045">45.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0047">47.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev pojašnjava da nikakve indicije ne terete tužitelja u vezi s poreznom utajom. Zanimljivo je da su porezna tijela u glavnom postupku priznala da je tužitelj doista imao pravo na odbitak iznosa plaćenog pretporeza. Mađarska vlada složila se s tim stajalištem.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53.</NO.P><TXT>Unatoč navedenom, činjenice u ovom predmetu dokazuju da je tužitelj konačno bio lišen tog prava.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54.</NO.P><TXT>Nije mi jasno kako i zašto je do toga došlo. Razumijem da su porezna tijela pri utvrđenju da tužitelj nije ispunio zahtjev sustava obrnute porezne obveze, odredila da je drugi iznos PDV-a postao <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0019" ID="QS0019"/>porezna razlika <QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201C" ID="QE0019"/>, odnosno, pretpostavljam, porezni dug. Stoga se čini da se primjenom prava ili administrativne prakse poreznih tijela drugi iznos PDV-a pretvorio u porezni dug na koji se više ne primjenjuje pravo na odbitak.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55.</NO.P><TXT>To vjerojatno znači da se tužiteljevi troškovi povezani s tim pretporezom više ne mogu odbiti. Moje je mišljenje da je takav rezultat protivan načelu neutralnosti PDV-a, sadržanom u zajedničkom sustavu PDV-a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0019"><P>Presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150702">2. srpnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">NLB Leasing</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C-209/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:440">EU:C:2015:440</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0040">40.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150423">23. travnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">GST</HT> — <HT TYPE="ITALIC">Sarviz Germania</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C-111/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:267">EU:C:2015:267</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0034">34.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa)</P></NOTE>, u smislu da je njegov cilj u potpunosti osloboditi poreznog obveznika od tereta PDV-a koji se treba platiti ili je plaćen tijekom svih njegovih gospodarskih djelatnosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0020"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140206">6. veljače 2014.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Fatorie</HT></NAME.CASE>, (C- <NO.CASE>424/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:50">EU:C:2014:50</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa)</P></NOTE> i osigurati da krajnji potrošač sam snosi teret PDV-a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0021"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131107">7. studenoga 2013.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Tulică and Plavoşin</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C-249/12 i C-250/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:722">EU:C:2013:722</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0034">34.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Vidjeti također mišljenje nezavisnog odvjetnika Bota u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Sjelle Autogenbrug</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C-471/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:724">EU:C:2016:724</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0024">24.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> <HT TYPE="ITALIC">in fine</HT>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56.</NO.P><TXT>Moje privremeno mišljenje je stoga da načelo neutralnosti PDV-a ne sprečava da porezna tijela zatraže od poreznog obveznika, koji je dobavljaču neopravdano platio PDV, da plati PDV prema sustavu obrnute porezne obveze. Međutim, načelo neutralnosti PDV-a sprečava porezna tijela da poreznom obvezniku odbiju pravo na odbitak pretporeza koji porezni obveznik nije pravilno prijavio prema sustavu obrnute porezne obveze, kad nema nikakvog dokaza da je izvršio utaju.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT>Proporcionalnost novčane kazne</TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57.</NO.P><TXT>Zaključak da je tužitelj nevaljano spriječen u izvršavanju svojeg prava na odbitak ne znači da su ga porezna tijela bila ovlaštena novčano kazniti zbog toga što nije postupio u skladu sa svojim obvezama prema sustavu obrnute porezne obveze. Pravo na odbitak i obveza plaćanja kazne zbog nepoštovanja obveza kojima se uvjetuje primjena tog prava dva su različita pitanja.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58.</NO.P><TXT>Sud je smatrao da u nepostojanju sustava kazni u Direktivi o PDV-u kojima bi se sankcionirali porezni obveznici za povrede obveza iz te direktive, na državama članicama je da izaberu kazne koje smatraju prikladnima. Ipak, one su dužne izvršavati tu ovlast poštujući pravo Unije i njegova opća načela<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0022"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130620">20. lipnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Rodopi-M 91</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C-259/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:414">EU:C:2013:414</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, <REF.DOC.ECR><NO.CASE>C‑259/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:414">EU:C:2013:414</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59.</NO.P><TXT>Kao što je Komisija navela u svojim pisanim očitovanjima, načelo proporcionalnosti je jedno od tih načela<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0023"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140306">6. ožujka 2014.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Siragusa</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C-206/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:126">EU:C:2014:126</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0034">34.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60.</NO.P><TXT>Kako bi se provjerilo poštuje li se to načelo, nacionalni sud mora osigurati da odnosna sankcija ne prelazi ono što je nužno kako bi se postigli ciljevi pravilnog ubiranja poreza i sprečavanja utaja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0024"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150423">23. travnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">GST</HT> — <HT TYPE="ITALIC">Sarviz Germania</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C-111/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:267">EU:C:2015:267</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0034">34.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa)</P></NOTE>. Također se mora voditi računa o, među ostalim, naravi i težini povrede i načinima utvrđivanja iznosa novčane kazne<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0025"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130620">20. lipnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Rodopi-M 91</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C-259/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:414">EU:C:2013:414</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61.</NO.P><TXT>Mađarska je vlada na raspravi objasnila da primjenjivo nacionalno pravo, naime članak 170. Zakona XCII iz 2003. (adózás rendjéről szóló 2003. évi XCII.</TXT><P>Törvény), određuje kaznenu stopu od 50%. Taj je iznos primijenjen na tužitelja.</P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62.</NO.P><TXT>Mađarska vlada također je pojasnila da, u skladu s člankom 171. Zakona o oporezivanju, kaznena stopa od 50% može biti smanjena ili da kazna uopće ne mora biti izrečena u posebnim slučajevima kad je porezni obveznik postupao uz dužnu pažnju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0063"><NO.P>63.</NO.P><TXT>Čini se da primjenjiva nacionalna pravila omogućuju da sankcija bude prilagođena i izmijenjena u skladu s posebnim okolnostima pojedinog slučaja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0026"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130620">20. lipnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Rodopi-M 91</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C-259/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:414">EU:C:2013:414</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0040">40.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Za razliku od presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120719">19. srpnja 2012.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Rēdlihs</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C-263/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:497">EU:C:2012:497</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0050">50.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0052">52.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Stoga se, apstraktno gledajući, za nacionalno pravilo čini da je u skladu s načelom proporcionalnosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0064"><NO.P>64.</NO.P><TXT>Jesu li ili nisu ista pravila bila proporcionalno primijenjena na tužiteljev pojedinačni slučaj je na sudu koji je uputio zahtjev da utvrdi. Međutim, u kontekstu ovog predmeta važno je istaknuti nekoliko elemenata.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0065"><NO.P>65.</NO.P><TXT>Kao prvo, čini se da na strani tužitelja ne postoji prijevarno ponašanje. I prvi i drugi iznos PDV-a plaćeni su poreznim tijelima. Kao drugo, odluka kojom je upućeno prethodno pitanje ne spominje nikakvu konkretnu tužiteljevu odgodu plaćanja drugog iznosa PDV-a povrh one do koje je došlo zbog tužiteljeva (pogrešnog) tumačenja sustava obrnute porezne obveze. Kao treće, članak 142. stavak 7. Zakona o PDV-u određuje da je odgovornost za izdavanje računa u skladu sa sustavom obrnute porezne obveze na prodavatelju. Valja istaknuti da je prodavatelj izdao račun koji nije bio u skladu s primjenjivim pravilima sustava obrnute porezne obveze i da je do toga došlo u postupku obvezne prodaje koji su organizirala porezna tijela.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0066"><NO.P>66.</NO.P><TXT>Uzimajući u obzir te posebne elemente, podložno je raspravi, kao što to navodi Komisija, je li primjena kaznene stope od 50% izvršena nakon istinske pojedinačne ocjene tužiteljeva slučaja. Kao što je prethodno navedeno, međutim, na sudu koji je uputio zahtjev je da ispita je li načelo proporcionalnosti u ovom slučaju poštovano.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><?PAGE NO="9"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P>V –</NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zaključak</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0067"><NO.P>67.</NO.P><TXT>S obzirom na prethodna razmatranja, Sudu predlažem da na pitanja koja je uputio Kecskeméti Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság (sud za radne i upravne sporove u Kecskemétu, Mađarska) odgovori na sljedeći način:</TXT><P>U nepostojanju posebnog odstupanja odobrenog na temelju članka 395. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od <DATE ISO="20061128">28. studenoga 2006.</DATE> o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="347" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2006">SL 2006., L 347, str.1.</REF.DOC.OJ>) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.), isporuka pokretne imovine u okviru postupka obvezne prodaje u skladu s člankom 199. stavkom 1. točkom (g) te direktive ne može podlijegati sustavu obrnute porezne obveze.</P></NP.ECR></GR.SEQ></CONTENTS.CONCLUSION></CONCLUSION>