<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<!DOCTYPE C_Doc_Ref SYSTEM "CNC.dtd">
<C_Doc_Ref C_Langue="hr" C_Version_doc="4.0" C_Debut_ID="HR62015C0564">
   <Properties>
      <Property name="Juridiction">C</Property>
      <Property name="NumeroOrdre">0564</Property>
      <Property name="Annee">2015</Property>
      <Property name="Formation">IV</Property>
      <Property name="Langue">HR</Property>
      <Property name="TypeDoc">CNC</Property>
      <Property name="NatureAff">RP</Property>
      <Property name="CreatedFrom">Litige</Property>
      <Property name="EP_Mode">0</Property>
      <Property name="EP_ModeText">DEF</Property>
      <Property name="EP_Titre1"/>
      <Property name="EP_Titre2">PROVISIONAL TEXT OF 22/09/2016</Property>
      <Property name="EP_Titre3"/>
      <Property name="EP_Mention">1</Property>
      <Property name="EP_Mention_Texte">Text for publication</Property>
      <Property name="EP_IsMention_Texte">0</Property>
      <Property name="Version"/>
      <Property name="EP_Version">0</Property>
      <Property name="EP_FormJug_Footer"/>
      <Property name="EP_FormJug_ID">-</Property>
      <Property name="EP_FormJug_Texte"/>
      <Property name="NEW">0</Property>
      <Property name="FileDoc">Document2</Property>
      <Property name="TypeOrd"/>
      <Property name="TOC_Position_NotVademecum">0</Property>
      <Property name="NumProc">1</Property>
      <Property name="TypeProc">P</Property>
      <Property name="NumSuite">1</Property>
      <Property name="LitFilePath">C:\Users\LICKOMA\AppData\Local\Temp\canevas\Litige.xml</Property>
      <Property name="Created">Canevas 3.8.8 K 20/09/2016 08:37:37</Property>
      <Property name="FootNotes">False</Property>
      <Property name="EP_Titre0"/>
      <Property name="EP_DocDeTravail">0</Property>
      <Property name="SectionType1">CNC</Property>
      <Property name="SectionData1">§89;pos=22110:lng=HR</Property>
      <Property name="Filename">^CONVERSION^sulicma@TRA-DOC-HR-CONCL-C-0564-2015-201609158-06W70</Property>
      <Property name="QuotationMark_Open">"</Property>
      <Property name="QuotationMark_Close">"</Property>
      <Property name="serveur_nom">Doc2XML_2003_PC_TRAD SV2_PUB</Property>
      <Property name="serveur_config_path">C:\Documents and Settings\gti_prod\Application Data\Doc2XML\PR_Doc2XML_2003_SV2_PUB.xml</Property>
      <Property name="watch">P:\GTiWebTools\Automates\Suivi_II\conversion\doc2xml_pub\In\</Property>
   </Properties>
   <C_Header_Gauche>
      <blockquote id="A010000000">
         <para style="header" id="A150000000">MIŠLJENJE M. BOBEKA – PREDMET C-564/15</para>
      </blockquote>
   </C_Header_Gauche>
   <C_Header_Droit>
      <blockquote id="A010000001">
         <para style="header" id="A150000001">FARKAS</para>
      </blockquote>
   </C_Header_Droit>
   <C_Footer_Gauche>
      <blockquote id="A010000002">
         <para style="footer" id="A150000002">I - 10</para>
      </blockquote>
   </C_Footer_Gauche>
   <C_Footer_Droit>
      <blockquote id="A010000003">
         <para style="footer" id="A150000003">
            <emphasis role="tab" id="A400000000"/>I - 11</para>
      </blockquote>
   </C_Footer_Droit>
   <Affaire>
      <Introduction>
         <section id="A000000000">
            <para style="36Centre" id="A150000004">MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA</para>
            <para style="36Centre" id="A150000005">MICHALA BOBEKA</para>
            <para style="36Centre" id="A150000006">izneseno 10. studenoga 2016. <footnote role="fNote" id="A110000000">
                  <number>1</number>
                  <para style="40FootnoteLangue" id="A150000007"> – Izvorni jezik: engleski</para>
               </footnote>
            </para>
            <para style="38Centregrasgrandespacement" id="A150000008">
               <emphasis role="bold" id="A400000001">Predmet C-564/15</emphasis>
            </para>
            <para style="37Centregras" id="A150000009">
               <emphasis role="bold" id="A400000002">Tibor Farkas</emphasis>
            </para>
            <para style="37Centregras" id="A150000010">
               <emphasis role="bold" id="A400000003">protiv</emphasis>
            </para>
            <para style="37Centregras" id="A150000011">
               <emphasis role="bold" id="A400000004">Nemzeti Adó- és Vámhivatal Dél-alfödi Regionális Adó Főigazgatósága</emphasis>
            </para>
            <para style="39Centreespacement" id="A150000012">(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Kecskeméti Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság (Sud za upravne i radne sporove u Kecskemétu, Mađarska))</para>
            <para style="71Indicateur" id="A150000013">
               <phrase role="motcle" id="A410000000">„Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost </phrase>
               <phrase role="Separator" id="A410000001">–</phrase>
               <phrase role="motcle" id="A410000002"> Direktiva 2006/112/EZ </phrase>
               <phrase role="Separator" id="A410000003">–</phrase>
               <phrase role="motcle" id="A410000004"> Sustav obrnute porezne obveze </phrase>
               <phrase role="Separator" id="A410000005">–</phrase>
               <phrase role="motcle" id="A410000006"> Članak 199. stavak 1. točka (g) </phrase>
               <phrase role="Separator" id="A410000007">–</phrase>
               <phrase role="motcle" id="A410000008"> Odluka poreznih tijela kojima se utvrđuje „porezna razlika“ koju je dužan platiti primatelj robe </phrase>
               <phrase role="Separator" id="A410000009">–</phrase>
               <phrase role="motcle" id="A410000010"> Nemogućnost odbitka pretporeza </phrase>
               <phrase role="Separator" id="A410000011">–</phrase>
               <phrase role="motcle" id="A410000012"> Izricanje novčane kazne </phrase>
               <phrase role="Separator" id="A410000013">–</phrase>
               <phrase role="motcle" id="A410000014"> Proporcionalnost novčane kazne“</phrase>
            </para>
         </section>
      </Introduction>
      <C_Conclusions role="page break">
         <C_Conc_Txt>
            <section id="B000000000">
               <title style="03Titre1" id="B200000000">
                  <number>I –</number>
                  <titlecontent id="B300000000">
                     <emphasis role="bold" id="B400000000">Uvod</emphasis>
                  </titlecontent>
               </title>
               <blockquote id="B010000000">
                  <title id="B210000000">
                     <number>1.</number>
                  </title>
                  <para style="01PointAltN" id="B150000000">T. Farkas (u daljnjem tekstu: tužitelj) kupio je na dražbi prenosivi hangar od insolventnog društva (u daljnjem tekstu: prodavatelj). Tužitelj je platio kupoprodajnu cijenu kao i iznos PDV-a koji je prodavatelj obračunao na tu isporuku. Naknadno je zatražio da mu se taj iznos odbije u prijavi PDV-a. Međutim, porezna tijela su navela da je na transakciju trebalo primijeniti sustav obrnute porezne obveze. Prema tom sustavu, tužitelj je bio dužan platiti PDV tijelima vlasti. Porezna tijela su stoga od njega zatražila to plaćanje i uz to mu izrekla novčanu kaznu u iznosu 50 % dugovanog poreza.</para>
               </blockquote>
               <blockquote id="B010000001">
                  <title id="B210000001">
                     <number>2.</number>
                  </title>
                  <para style="01PointAltN" id="B150000001">Sud koji je uputio zahtjev pita Sud jesu li takve odluke poreznih tijela u skladu s Direktivom 2006/112/EZ (u daljnjem tekstu: Direktiva o PDV-u).<footnote role="fNote" id="B110000000">
                        <number>2</number>
                        <para style="footnotetext" id="B150000002"> –	Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL 2006., L 347, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)</para>
                     </footnote>
                  </para>
               </blockquote>
               <blockquote id="B010000002">
                  <title id="B210000002">
                     <number>3.</number>
                  </title>
                  <para style="01PointAltN" id="B150000003">Međutim, prije izvršenja bilo kakve ocjene, potrebno je razmotriti preliminarno pitanje. To preliminarno pitanje koje je slučajno otvoreno pitanjima suda koji je uputio zahtjev odnosi se na pravilnu primjenu članka 199. stavka 1. točke (g) Direktive o PDV-u i klasifikaciju isporuke u ovom predmetu kao pokretne ili nepokretne imovine.</para>
               </blockquote>
            </section>
            <section id="B000000001">
               <title style="03Titre1" id="B200000001">
                  <number>II –</number>
                  <titlecontent id="B300000001">
                     <emphasis role="bold" id="B400000001">Mjerodavno pravo</emphasis>
                  </titlecontent>
               </title>
               <section id="B000000002">
                  <title style="04Titre2" id="B200000002">
                     <number>A –</number>
                     <titlecontent id="B300000002">
                        <emphasis role="italc" id="B400000002">Pravo Unije</emphasis>
                     </titlecontent>
                  </title>
                  <blockquote id="B010000003">
                     <title id="B210000003">
                        <number>4.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000004">Članak 193. Direktive o PDV-u, primjenjiv na činjenično stanje iz glavnog postupka, predviđa da je „svaki porezni obveznik koji obavlja oporezivu isporuku robe ili usluga dužan plaćati PDV osim u slučajevima iz članaka 194. do 199. i članka 202., u kojima je PDV obvezna plaćati druga osoba“.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000004">
                     <title id="B210000004">
                        <number>5.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000005">Članak 199. stavak 1. točka (g) Direktive o PDV-u ovlašćuje države članice da odrede da je osoba koja je odgovorna za plaćanje PDV-a porezni obveznik kojem se izvrši „isporuka […] nekretnina koje prodaje dužnik prema presudi u okviru obvezne prodaje drugoj osobi“.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000005">
                     <title id="B210000005">
                        <number>6.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000006">Članak 226. stavak 11. Direktive o PDV-u određuje da ako je kupac dužan plaćati PDV, na računima koji se izdaju u svrhu PDV-a potrebni su samo sljedeći podaci: „pozivanje na važeću odredbu ove direktive ili odgovarajuću nacionalnu odredbu ili bilo koju drugu odredbu da je isporuka robe ili usluga izuzeta ili da za njih vrijedi postupak obrnute porezne obveze“.</para>
                  </blockquote>
               </section>
               <section id="B000000003">
                  <title style="04Titre2" id="B200000003">
                     <number>B –</number>
                     <titlecontent id="B300000003">
                        <emphasis role="italc" id="B400000003">Nacionalno pravo</emphasis>
                     </titlecontent>
                  </title>
                  <blockquote id="B010000006">
                     <title id="B210000006">
                        <number>7.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000007">U članku 142. stavku 1. Zakona CXXVII iz 2007. o porezu na dodanu vrijednost (az általános forgalmi adóról szóló 2007. évi CXXVII. Törvény; u daljnjem tekstu: Zakon o PDV-u) predviđeno je da „porez plaća porezni obveznik primatelj robe ili usluga […] (g) u slučaju isporuke kapitalnih dobara poduzeća, i isporuke druge robe ili usluga s tržišnom vrijednošću od 100 000 HUF u vrijeme isporuke, ako je porezni obveznik koji isporučuje robu ili pruža usluge u postupku likvidacije ili kojem drugom sličnom postupku insolventnosti u kojem je konačno utvrđena njegova nesposobnost za plaćanje“.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000007">
                     <title id="B210000007">
                        <number>8.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000008">Ako se članak 142. stavak 1. točka (g) primjenjuje na transakciju, tada će, u skladu s člankom 142. stavkom 7. Zakona o PDV-u „dobavljač robe ili pružatelj usluga izdati račun u kojem nije naveden […] iznos izlaznog PDV-a […]“.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000008">
                     <title id="B210000008">
                        <number>9.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000009">Prema članku 169. točki (n) Zakona o PDV-u, kada PDV plaća kupac, na računima će biti navedeno „rfordított adózás“ (postupak obrnute porezne obveze).</para>
                  </blockquote>
               </section>
            </section>
            <section id="B000000004">
               <title style="03Titre1" id="B200000004">
                  <number>III –</number>
                  <titlecontent id="B300000004">
                     <emphasis role="bold" id="B400000004">Činjenice, glavni postupak i prethodna pitanja</emphasis>
                  </titlecontent>
               </title>
               <blockquote id="B010000009">
                  <title id="B210000009">
                     <number>10.</number>
                  </title>
                  <para style="01PointAltN" id="B150000010">Tužitelj je kupio prenosivi hangar na elektroničkoj dražbi, putem obvezne prodaje prodavateljeve imovine koju su organizirala porezna tijela.</para>
               </blockquote>
               <blockquote id="B010000010">
                  <title id="B210000010">
                     <number>11.</number>
                  </title>
                  <para style="01PointAltN" id="B150000011">Prodavatelj je izdao račun u skladu s pravilima općeg sustava PDV-a, u kojem je 26. studeni 2012. bio naveden kao datum isporuke. U odluci kojom je upućeno prethodno pitanje navedeno je da je tužitelj platio kupoprodajnu cijenu koja uključuje PDV (u daljnjem tekstu: prvi iznos PDV-a). Potom je u prijavi PDV-a zatražio odgovarajući odbitak PDV-a.</para>
               </blockquote>
               <blockquote id="B010000011">
                  <title id="B210000011">
                     <number>12.</number>
                  </title>
                  <para style="01PointAltN" id="B150000012">Međutim, kad je Nemzeti Adó- és Vámhivatal Bács-Kiskun Megyei Adóigazgatósága (porezni ured Bačko-kiškunske županije; u daljnjem tekstu: prvostupanjsko porezno tijelo) izvršio inspekcijski pregled tužiteljevih računa, utvrdio je da se trebao primijeniti sustav obrnute porezne obveze iz članka 142. stavka 1. točke (g) Zakona o PDV-u. Posljedično tomu, PDV na transakciju trebao je platiti tužitelj kao kupac hangara. Prvostupanjsko porezno tijelo utvrdilo je da je tužitelj bio obveznik plaćanja „porezne razlike“ u iznosu od 744 000 mađarskih forinti (HUF). Prema tom tijelu, taj je iznos odgovarao PDV-u koji se trebao platiti na tu transakciju u skladu sa sustavom obrnute porezne obveze (u daljnjem tekstu: drugi iznos PDV-a). Prvostupanjsko porezno tijelo odbilo je tužiteljev zahtjev za povrat tog iznosa te mu odredilo novčanu kaznu u iznosu od 372 000 HUF.</para>
               </blockquote>
               <blockquote id="B010000012">
                  <title id="B210000012">
                     <number>13.</number>
                  </title>
                  <para style="01PointAltN" id="B150000013">Tu odluku potvrdilo je drugostupanjsko porezno tijelo, Nemzeti Adó és Vámhivatal Dél-alföldi Regionális Adó Főigazgatósága (porezni ured regije Južni Alföld; u daljnjem tekstu: tuženik).</para>
               </blockquote>
               <blockquote id="B010000013">
                  <title id="B210000013">
                     <number>14.</number>
                  </title>
                  <para style="01PointAltN" id="B150000014">Tužitelj osporava tu odluku pred Kecskeméti Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság (sud za upravne i radne sporove u Kecskemétu, Mađarska). Tvrdi da se takve odluke nacionalnih poreznih tijela protive pravu Unije. Navodi da ga je tuženik lišio njegova prava na odbitak PDV-a samo zbog pogreške u formi, jer je prodavatelj izdao račun u skladu s općim poreznim sustavom, umjesto sustavom obrnute porezne obveze. Ističe da je prodavatelj platio prvi iznos PDV-a poreznoj upravi. Stoga porezna uprava nije pretrpjela nikakav gubitak te je raspolagala svim potrebnim informacijama za utvrđivanje ispravnog iznosa poreza.</para>
               </blockquote>
               <blockquote id="B010000014">
                  <title id="B210000014">
                     <number>15.</number>
                  </title>
                  <para style="01PointAltN" id="B150000015">Sud koji je uputio zahtjev dijeli neke dvojbe koje je istaknuo tužitelj. Ističe da nema indicija za utaju poreza. Zaključuje da se tumačenje poreznih tijela ne čini proporcionalnim cilju sustava obrnute porezne obveze.</para>
               </blockquote>
               <blockquote id="B010000015">
                  <title id="B210000015">
                     <number>16.</number>
                  </title>
                  <para style="01PointAltN" id="B150000016">U tim je okolnostima Kecskeméti Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság (sud za upravne i radne sporove u Kecskemétiju) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:</para>
                  <blockquote id="B010000016">
                     <para style="15Margeretrait0" id="B150000017">„1.<emphasis role="tab" id="B400000005"/>Je li sukladna odredbama Direktive o PDV-u, osobito načelu proporcionalnosti u odnosu na ciljeve porezne neutralnosti i sprečavanja porezne prijevare, praksa poreznog tijela koja se temelji na odredbama Zakona o PDV-u prema kojoj navedeno tijelo određuje da kupac dobra (ili primatelj usluge) snosi poreznu razliku u slučaju kada prodavatelj dobra (ili pružatelj usluge) izdaje račun u skladu s općim poreznim sustavom za transakciju na koju se primjenjuje obrnuti postupak oporezivanja, te kada riznici prijavljuje i plaća PDV koji se odnosi na navedeni račun, a kupac dobra (ili primatelj usluge), sa svoje strane, odbija PDV plaćen izdavatelju računa iako ne može ostvarivati svoje pravo na odbijanje PDV-a koji je izražen kao porezna razlika?</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000017">
                     <para style="15Margeretrait0" id="B150000018">2.<emphasis role="tab" id="B400000006"/>Je li kazna zbog odabira pogrešne metode oporezivanja u slučaju prijave porezne razlike, koja također uključuje i izricanje porezne novčane kazne u visini od 50 %, proporcionalna ako nije nastao nikakav gubitak za riznicu i ako nema naznaka postojanja zlouporabe?“</para>
                  </blockquote>
               </blockquote>
               <blockquote id="B010000018">
                  <title id="B210000016">
                     <number>17.</number>
                  </title>
                  <para style="01PointAltN" id="B150000019">Pisana su očitovanja podnijele estonska i mađarska vlada te Komisija. Mađarska vlada i Komisija iznijele su usmena očitovanja na raspravi održanoj 7. rujna 2016.</para>
               </blockquote>
            </section>
            <section id="B000000005">
               <title style="03Titre1" id="B200000005">
                  <number>IV –</number>
                  <titlecontent id="B300000005">
                     <emphasis role="bold" id="B400000007">Ocjena</emphasis>
                  </titlecontent>
               </title>
               <blockquote id="B010000019">
                  <title id="B210000017">
                     <number>18.</number>
                  </title>
                  <para style="01PointAltN" id="B150000020">Članak 199. stavak 1. točka (g) Direktive o PDV-u određuje da se primjenjuje samo na „isporuku nekretnina koje prodaje dužnik prema presudi u okviru obvezne prodaje drugoj osobi“. Primjena ta odredbe se jasno ograničava na <emphasis role="italc" id="B400000008">nepokretnu</emphasis> imovinu.</para>
               </blockquote>
               <blockquote id="B010000020">
                  <title id="B210000018">
                     <number>19.</number>
                  </title>
                  <para style="01PointAltN" id="B150000021">U svojoj odluci kojom je upućeno prethodno pitanje sud koji je uputio zahtjev navodi da je imovina koju je nabavio tužitelj „prenosivi hangar“. Međutim, taj sud ne navodi je li s obzirom na činjenice predmeta o kojem odlučuje, kvalificirao taj hangar kao pokretnu ili nepokretnu imovinu.</para>
               </blockquote>
               <blockquote id="B010000021">
                  <title id="B210000019">
                     <number>20.</number>
                  </title>
                  <para style="01PointAltN" id="B150000022">Razlog zbog kojeg je to pitanje bilo od ograničene važnosti za sud koji je uputio zahtjev mogao bi se razumjeti s obzirom na formulaciju primjenjivog nacionalnog propisa, navedenog u točki 7. ovog mišljenja, koji ne razlikuje pokretnu i nepokretnu imovinu. Ta kvalifikacija je međutim presudna za primjenjivost članka 199. stavka 1. točke (g) Direktive o PDV-u.</para>
               </blockquote>
               <blockquote id="B010000022">
                  <title id="B210000020">
                     <number>21.</number>
                  </title>
                  <para style="01PointAltN" id="B150000023">Iako je u konačnici na sudu koji je uputio zahtjev da to utvrdi, pretpostavit ću da je <emphasis role="italc" id="B400000009">prenosivi</emphasis> hangar, kao što njegovo ime upućuje, <emphasis role="italc" id="B400000010">pokretna</emphasis> imovina (A). Potom ću razmotriti malo vjerojatni slučaj u kojem bi prenosivi hangar bio okvalificiran kao nepokretna imovina (B).</para>
               </blockquote>
               <section id="B000000006">
                  <title style="04Titre2" id="B200000006">
                     <number>A –</number>
                     <titlecontent id="B300000006">
                        <emphasis role="italc" id="B400000011">Kad bi prenosivi hangar bio pokretna imovina</emphasis>
                     </titlecontent>
                  </title>
                  <blockquote id="B010000023">
                     <title id="B210000021">
                        <number>22.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000024">Nema sumnje da se članak 199. stavak 1. točke (g) Direktive o PDV-u primjenjuje samo na <emphasis role="italc" id="B400000012">nepokretnu</emphasis> imovinu.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000024">
                     <title id="B210000022">
                        <number>23.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000025">Mađarska vlada je na raspravi potvrdila da je članak 142. stavak 1. točka (g) Zakona o PDV-u namijenjen prenošenju članka 199. stavka 1. točki (g) Direktive o PDV-u<footnote role="fNote" id="B110000001">
                           <number>3</number>
                           <para style="footnotetext" id="B150000026"> –	Mađarska vlada predložila je da je članak 142. stavak 1. točka (g) Zakona o PDV-u također namijenjen prenošenju članka 199. stavka 1. točke (f) Direktive o PDV-u. Međutim, teško je razumjeti kako je ta odredba relevantna u ovom predmetu jer se članak 199. stavak 1. točka (f) odnosi na „isporuku robe pri odstupanju pridržavanja prava vlasništva cesionaru te izvršavanje prenesenog prava od strane cesionara“.</para>
                        </footnote>. Također je potvrdila da se članak 142. stavak 1. točka (g) Zakona o PDV-u bez razlike primjenjuje na pokretnu i nepokretnu imovinu.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000025">
                     <title id="B210000023">
                        <number>24.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000027">Iz toga slijedi da, kad bi se članak 142. stavak 1. točka (g) Zakona o PDV-u primjenjivao na pokretnu imovinu, pod uvjetom da se prenosivi hangar tako kvalificira, tada bi primjena sustava obrnute porezne obveze prekoračila materijalni doseg primjene članka 199. stavka 1. točke (g) Direktive o PDV-u.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000026">
                     <title id="B210000024">
                        <number>25.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000028">S time povezano, pitanje je može li država članica na taj način proširiti materijalni doseg primjene članka 199. stavka 1. točke (g). Mislim da ne može, iz sljedećih razloga.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000027">
                     <title id="B210000025">
                        <number>26.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000029">Kao prvo, temeljno pravilo o tome tko je obveznik plaćanja PDV-a određeno je člankom 193. Direktive o PDV-u<footnote role="fNote" id="B110000002">
                           <number>4</number>
                           <para style="footnotetext" id="B150000030"> –	Mišljenje nezavisne odvjetnice Kokott od 6. studenoga 2014. u predmetu <emphasis role="italc" id="B400000013">Macikowski</emphasis> (C‑499/13, EU:C:2014:2351, t. 29.)</para>
                        </footnote>. U njemu je navedeno da PDV plaća porezni obveznik koji obavlja oporezivu isporuku robe ili usluga.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000028">
                     <title id="B210000026">
                        <number>27.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000031">Međutim, u vrijeme činjeničnog stanja iz glavnog postupka tom je odredbom bilo navedeno i da na temelju članaka 194. do 199. i članka 202. Direktive o PDV-u porez može biti dužna plaćati i „druga osoba“.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000029">
                     <title id="B210000027">
                        <number>28.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000032">Iz toga slijedi da je pravilo o sustavu obrnute porezne obveze utvrđeno tim odredbama iznimka od općeg pravila iz članka 193. Posljedično tomu, opseg tih odredbi potrebno je usko tumačiti<footnote role="fNote" id="B110000003">
                           <number>5</number>
                           <para style="footnotetext" id="B150000033"> –	Presuda od 26. svibnja 2016., <emphasis role="italc" id="B400000014">Envirotec Denmark</emphasis> (C-550/14, EU:C:2016:354, t. 33. i navedena sudska praksa)</para>
                        </footnote>. U ovom kontekstu, to znači da se odstupanja od općeg pravila trebaju primijeniti samo kad je to izričito određeno Direktivom o PDV-u.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000030">
                     <title id="B210000028">
                        <number>29.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000034">Kao drugo, tumačenje članka 193. u vezi s člankom 199. stavkom 1. točkom (g) Direktive o PDV-u pokazuje da je utvrđivanje osobe koje je dužna platiti PDV za isporuku nekretnina u postupku obvezne prodaje potpuno usklađeno. Kao što je Sud već pojasnio, članak 199. stavak 1. točka (g) uveden je<footnote role="fNote" id="B110000004">
                           <number>6</number>
                           <para style="footnotetext" id="B150000035"> –<emphasis role="tab" id="B400000015"/>Direktiva Vijeća 2006/69/EZ od 24. srpnja 2006. kojom se izmjenjuje Direktiva 77/388/EEZ u pogledu određenih mjera za pojednostavljenje postupka obračuna poreza na dodanu vrijednost za pomoć pri sprečavanju utaje i izbjegavanja poreza i kojom se ukidaju određene odluke kojima se odobravaju izuzeća (SL 2006., L 221, str. 9.). Presuda od 13. lipnja 2013.,<emphasis role="italc" id="B400000016"> Promociones y Construcciones BJ 200</emphasis> (C-125/12, EU:C:2013:392, st. 24.)</para>
                        </footnote>, zajedno s drugim razlozima primjene sustava obrnute porezne obveze iz članka 199., kako bi se državama članicama omogućila primjena mjera odstupanja; one su bile dodijeljene samo nekim državama članicama kako bi se suzbila utaja i izbjegavanje plaćanja poreza u određenim sektorima ili u odnosu na posebne transakcije<footnote role="fNote" id="B110000005">
                           <number>7</number>
                           <para style="footnotetext" id="B150000036"> –	Uvodna izjava 1. preambule Direktive 2006/69/EZ i uvodna izjava 42. preambule Direktive o PDV-u koja izražava cilj članka 199. stavka 1. točke (g) Direktive o PDV-u. Kao što je Sud naveo, ta odredba tako „omogućuje poreznim tijelima da prikupljaju PDV na predmetne transakcije kad je ugrožena dužnikova sposobnost plaćanja“. Presuda od 13. lipnja 2013.,<emphasis role="italc" id="B400000017"> Promociones y Construcciones BJ 200</emphasis> (C-125/12, EU:C:2013:392, st. 25. i 28.)</para>
                        </footnote>.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000031">
                     <title id="B210000029">
                        <number>30.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000037">Iz toga proizišlo usklađenje dakle ne omogućuje državama članicama da vlastitom voljom proširuju materijalni doseg primjene iznimke iz članka 199. stavka 1. točke (g) Direktive o PDV-u.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000032">
                     <title id="B210000030">
                        <number>31.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000038">Kao treće, jedini mogući način da pojedina država članica odstupi od općeg pravila iz članaka 193. i 199. stavka 1. točke (g) jest da primijeni odstupanje na temelju članka 395. Direktive o PDV-u. Ta odredba omogućuje državama članicama „uvođenje posebnih mjera za odstupanje od odredaba ove Direktive, kako bi se pojednostavio postupak naplate PDV-a ili spriječili određeni oblici utaje ili izbjegavanja poreza“.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000033">
                     <title id="B210000031">
                        <number>32.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000039">Stoga je Mađarska mogla proširiti doseg iznimke prema članku 199. stavku 1. točki (g) putem odstupanja dodijeljenog odlukom Vijeća na temelju članka 395. Direktive o PDV-u<footnote role="fNote" id="B110000006">
                           <number>8</number>
                           <para style="footnotetext" id="B150000040"> –	Članak 395. stavak 1. Direktive o PDV-u određuje: „Vijeće, koje djeluje jednoglasno na prijedlog Komisije, može odobriti bilo kojoj državi članici uvođenje posebnih mjera za odstupanje od odredaba ove Direktive, kako bi se pojednostavio postupak naplate PDV-a ili spriječili određeni oblici utaje ili izbjegavanja poreza.“</para>
                        </footnote>.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000034">
                     <title id="B210000032">
                        <number>33.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000041">Na raspravi je potvrđeno da Mađarskoj nije dodijeljeno nikakvo pojedinačno odstupanje.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000035">
                     <title id="B210000033">
                        <number>34.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000042">Budući da Mađarskoj nije bilo odobreno odstupanje na temelju članka 395. Direktive o PDV-u, ta država članica ne može primijeniti sustav obrnute porezne obveze na isporuku prenosivog hangara, kao u nacionalnom postupku.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000036">
                     <title id="B210000034">
                        <number>35.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000043">Iz toga slijedi da, u okolnostima poput onih u nacionalnom postupku, Direktivu o PDV-u treba tumačiti na način da joj se protivi proširenje primjene sustava obrnute porezne obveze na pokretnu imovinu isporučenu u postupku obvezne prodaje.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000037">
                     <title id="B210000035">
                        <number>36.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000044">Činjenice koje je pružio sud koji je podnio zahtjev upućuju na to da su tužitelj i prodavatelj postupali u skladu s Direktivom o PDV-u kad su isporuku prenosivog hangara podvrgnuli općem sustavu PDV-a.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000038">
                     <title id="B210000036">
                        <number>37.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000045">Ako sud koji je uputio zahtjev utvrdi, na temelju činjenica u ovom predmetu, da je prenosivi hangar doista pokretna imovina, tada će taj sud iz toga donijeti određeni zaključak, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000039">
                     <title id="B210000037">
                        <number>38.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000046">Nacionalno zakonodavstvo bi u najvećoj mogućoj mjeri trebalo tumačiti u skladu s relevantnim odredbama prava Unije<footnote role="fNote" id="B110000007">
                           <number>9</number>
                           <para style="footnotetext" id="B150000047"> –	Presuda od 19. travnja 2016., <emphasis role="italc" id="B400000018">DI</emphasis> (C-441/14, EU:C:2016:278, t. 42.); od 15. siječnja 2014., <emphasis role="italc" id="B400000019">Association de médiation sociale</emphasis> (C–176/12, EU:C:2014:2, t. 38.); od 19. prosinca 2013., <emphasis role="italc" id="B400000020">Koushkaki</emphasis> (C‑84/12, EU:C:2013:862, t. 75. do 76.)</para>
                        </footnote>. Međutim, kao što je Sud naveo, tumačenje u skladu s pravom Unije ima svoja ograničenja. Ta obveza ne može služiti kao temelj za tumačenje nacionalnog prava <emphasis role="italc" id="B400000021">contra legem</emphasis>
                        <footnote role="fNote" id="B110000008">
                           <number>10</number>
                           <para style="footnotetext" id="B150000048"> –	Vidjeti presudu od 28. srpnja 2016., <emphasis role="italc" id="B400000022">JZ</emphasis> (C-294/16 PPU, EU:C:2016:610, t. 33); od 19. travnja 2016., <emphasis role="italc" id="B400000023">DI</emphasis> (C-441/14, EU:C:2016:278, t. 32. i navedenu sudsku praksu); od 11. studenog 2015., <emphasis role="italc" id="B400000024">Klausner Holz Niedersachsen</emphasis> (C-505/14, EU:C:2015:742, t. 31. i 32. i navedenu sudsku praksu); od 30. travnja 2014., <emphasis role="italc" id="B400000025">Kásler and Káslerné Rábai</emphasis> (C-26/13, ECLI:EU:C:2014:282, t. 65.).</para>
                        </footnote>. Kad se tumačenje u skladu s pravom Unije pokaže nemogućim, nacionalni sud dužan je osigurati puni učinak pravu Unije, ako je potrebno ne primjenjujući neusklađene odredbe nacionalnog prava, iako te odredbe nisu prethodno stavljene izvan snage<footnote role="fNote" id="B110000009">
                           <number>11</number>
                           <para style="footnotetext" id="B150000049"> –	Među ostalim, nedavna presuda od 8. rujna 2015., <emphasis role="italc" id="B400000026">Taricco and Others</emphasis> (C-105/14, EU:C:2015:555, t. 49. i navedena sudska praksa)</para>
                        </footnote>. Pitanje je li nacionalni sud to ovlašten učiniti po službenoj dužnosti uvjetovano je poštovanjem načela ekvivalentnosti, odnosno bi li nacionalni sud u usporedivoj situaciji bio dužan po službenoj dužnosti istaknuti pitanja nacionalnog prava<footnote role="fNote" id="B110000010">
                           <number>12</number>
                           <para style="footnotetext" id="B150000050"> –	Vidjeti u tom smislu presudu od 12. veljače 2008., <emphasis role="italc" id="B400000027">Kempter</emphasis> (C-2/06, ECLI:EU:C:2008:78, t. 45. i 46.). Dalje vidjeti presudu od 14. prosinca 1995., v<emphasis role="italc" id="B400000028">an Schijndel i van Veen</emphasis> (C-430/93 i C‑431/93, EU:C:1995:441, t. 13., 14., 22.), i od 24. listopada 1996., <emphasis role="italc" id="B400000029">Kraaijeveld i drugi </emphasis>(C-72/95, EU:C:1996:404, t. 57., 58. i 60.).</para>
                        </footnote>.</para>
                  </blockquote>
               </section>
               <section id="B000000007">
                  <title style="04Titre2" id="B200000007">
                     <number>B –</number>
                     <titlecontent id="B300000007">
                        <emphasis role="italc" id="B400000030">Kad bi prenosivi hangar bio nepokretna imovina</emphasis>
                     </titlecontent>
                  </title>
                  <blockquote id="B010000040">
                     <title id="B210000038">
                        <number>39.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000051">Zbog gore iznesenih razloga, smatram da ocjena ovog predmeta može završiti ovdje.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000041">
                     <title id="B210000039">
                        <number>40.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000052">Kad bi sud koji je uputio zahtjev unatoč tomu na temelju činjenica kojima raspolaže zaključio da je prenosivi hangar nepokretna imovina, što se čini malo vjerojatnim zbog sama njegova imena, u dijelu koji slijedi razmotrit ću tu drugu opciju kako bi u potpunosti pomogao sudu koji je uputio zahtjev.</para>
                  </blockquote>
                  <blockquote id="B010000042">
                     <title id="B210000040">
                        <number>41.</number>
                     </title>
                     <para style="01PointAltN" id="B150000053">Kao prvo, iznijet ću nekoliko preliminarnih komentara o razlici koja bi se trebala primijeniti na plaćanja prvog i drugog iznosa PDV-a (1). Potom ću razmotriti pitanje jesu li porezna tijela bila ovlaštena zatražiti od tužitelja da ispuni svoje obveze u vezi s PDV-om prema sustavu obrnute porezne obveze, a pritom odbiti njegov zahtjev za odbitak pretporeza (2). Konačno, razmotrit ću proporcionalnost novčane kazne izrečene tužitelju (3).</para>
                  </blockquote>
                  <section id="B000000008">
                     <title style="05Titre3" id="B200000008">
                        <number>1.</number>
                        <titlecontent id="B300000008">Razlikovanje između prvog i drugog iznosa PDV-a.</titlecontent>
                     </title>
                     <blockquote id="B010000043">
                        <title id="B210000041">
                           <number>42.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000054">Valjalo bi razjasniti da se pitanja razmotrena u sljedećem pododjeljku primarno odnose na porezne obveze i prava koja nastaju za tužitelja u njegovu odnosu s poreznim tijelima u odnosu na drugi iznos PDV-a. Nasuprot tomu, ta pitanja se ne tiču prava i obveza koje se pojavljuju u odnosu između tužitelja, prodavatelja i porezne uprave u odnosu na prvi iznos PDV-a.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000044">
                        <title id="B210000042">
                           <number>43.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000055">Iz perspektive primjene sustava obrnute porezne obveze, i pretpostavljajući da je taj sustav doista bio primjenjiv na transakciju o kojoj je riječ, plaćanje prvog iznosa PDV-a bilo je pogrešno. Tu bi pogrešku trebalo ispraviti između tužitelja i prodavatelja te između prodavatelja i porezne uprave<footnote role="fNote" id="B110000011">
                              <number>13</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000056"> –	Vidjeti u tom smislu presudu od 6. veljače 2014., <emphasis role="italc" id="B400000031">Fatorie</emphasis> (C-424/12, EU:C:2014:50, t. 40. i 43.)</para>
                           </footnote>.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000045">
                        <title id="B210000043">
                           <number>44.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000057">Sud je već smatrao da je povrat nepravilno obračunatog PDV-a predmet koji trebaju urediti države članice<footnote role="fNote" id="B110000012">
                              <number>14</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000058"> –<emphasis role="tab" id="B400000032"/>Presuda od 11. travnja 2013., <emphasis role="italc" id="B400000033">Rusedespred</emphasis>, C-138/12, EU:C:2013:233, t. 25. i 26. i navedena sudska praksa)</para>
                           </footnote>, pod uvjetima koji poštuju dvostruki zahtjev ekvivalentnosti i djelotvornosti<footnote role="fNote" id="B110000013">
                              <number>15</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000059"> –	Presuda od 15. ožujka 2007., <emphasis role="italc" id="B400000034">Reemtsma Cigarettenfabriken</emphasis> (C-35/05, EU:C:2007:167, t. 37. i 40. i navedena sudska praksa)</para>
                           </footnote>. Imajući u vidu osobito zahtjev djelotvornosti, smatram da je prodaja prenosivog hangara izvršena u vrlo specifičnim okolnostima, naime prodavatelj je bio insolventan u vrijeme prodaje i da su porezna tijela organizirala obveznu prodaju<footnote role="fNote" id="B110000014">
                              <number>16</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000060"> –	Vidjeti analogijom presudu od 15. ožujka 2007., <emphasis role="italc" id="B400000035">Reemtsma Cigarettenfabriken</emphasis> (C35/05, EU:C:2007:167, t. 41.).</para>
                           </footnote>.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000046">
                        <title id="B210000044">
                           <number>45.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000061">Bez obzira na nacionalni postupak povrata prvog iznosa PDV-a, bitno je istaknuti da će taj iznos u načelu porezna uprava poslati prodavatelju i/ili tužitelju.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000047">
                        <title id="B210000045">
                           <number>46.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000062">Stoga sam mišljenja da prvi iznos PDV-a koji je plaćen poreznoj upravi nije od izravne važnosti za ocjenu tužiteljevih obveza prema sustavu obrnute porezne obveze. Ipak, ista je ta činjenica u određenoj mjeri relevantna za analizu tužiteljeva prava na odbitak kao i ocjenu proporcionalnosti novčane kazne.</para>
                     </blockquote>
                  </section>
                  <section id="B000000009">
                     <title style="05Titre3" id="B200000009">
                        <number>2.</number>
                        <titlecontent id="B300000009">Tužiteljeva obveza plaćanja PDV-a i pravo na odbitak</titlecontent>
                     </title>
                     <blockquote id="B010000048">
                        <title id="B210000046">
                           <number>47.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000063">S obzirom na prethodna razmatranja, smatram da prvo prethodno pitanje valja tumačiti tako da se odnosi na utvrđenje sprečava li načelo neutralnosti PDV-a porezna tijela da zatraže od poreznog obveznika, koji je dobavljaču neopravdano platio PDV, plaćanje PDV-a prema sustavu obrnute porezne obveze, te da tom poreznom obvezniku ne odobre pravo odbitka pretporeza kad on nije izvršio poreznu utaju.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000049">
                        <title id="B210000047">
                           <number>48.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000064">Pod pretpostavkom da je sustav obrnute porezne obveze stvarno primjenjiv u ovom predmetu, tužitelj je doista obveznik plaćanja PDV-a za isporuku hangara. To znači da nije trebalo obračunati nikakav PDV na tu isporuku te je na računu trebalo biti navedeno da će se izvršiti obrnuti obračun PDV-a, kao što je navedeno u članku 169. točki (n) Zakona o PDV-u.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000050">
                        <title id="B210000048">
                           <number>49.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000065">To također znači, kao što Komisija navodi, da je tužitelj bio obvezan prijaviti PDV poreznim tijelima. Stoga, pod pretpostavkom da je hangar nepokretna imovina, ta su tijela bila ovlaštena zatražiti od tužitelja da postupi u skladu sa svojim obvezama prema sustavu obrnute porezne obveze<footnote role="fNote" id="B110000015">
                              <number>17</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000066"> –	Kao što je Sud naveo, u primjeni sustava obrnute porezne obveze „nema plaćanja PDV-a između dobavljača usluga i primatelja usluga s obzirom na to da potonji duguje pretporez za izvršene transakcije i da u načelu može isti porez odbiti na način da poreznim tijelima ne duguje nikakav iznos“. Presuda od 6. veljače 2014., <emphasis role="italc" id="B400000036">Fatorie</emphasis> (C-424/12, EU:C:2014:50, t. 29).</para>
                           </footnote>.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000051">
                        <title id="B210000049">
                           <number>50.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000067">Međutim, posebno je pitanje jesu li bila ovlaštena odbiti tužiteljev zahtjev za odbitak pretporeza.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000052">
                        <title id="B210000050">
                           <number>51.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000068">Sud je utvrdio da je pravo na odbitak sastavni dio režima PDV-a te se ne može ograničiti, osim, u načelu, u slučajevima utaje ili zlouporabe<footnote role="fNote" id="B110000016">
                              <number>18</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000069"> –	Vidjeti mišljenje nezavisnog odvjetnika Szpunara u spojenim predmetima <emphasis role="italc" id="B400000037">Staatssecretaris van Financiën i drugi</emphasis> (C-131/13, C-163/13 i C-164/13, EU:C:2014:2217, t. 42.). Presuda od 18. prosinca 2014., <emphasis role="italc" id="B400000038">Schoenimport „Italmoda“ Mariano Previti i dr. </emphasis>(C-131/13, C-163/13 i C-164/13, EU:C:2014:2455, st. 48.). Vidjeti također presudu od 21. veljače 2006., <emphasis role="italc" id="B400000039">Halifax i drugi (</emphasis>C-255/02, EU:C:2006:121, t. 84. i navedenu sudsku praksu). Vidjeti u tom smislu također presudu od 6. srpnja 2006., <emphasis role="italc" id="B400000040">Kittel and Recolta Recycling</emphasis> (C-439/04 i C-440/04, EU:C:2006:446, t. 45. do 47.).</para>
                           </footnote>.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000053">
                        <title id="B210000051">
                           <number>52.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000070">Sud koji je uputio zahtjev pojašnjava da nikakve indicije ne terete tužitelja u vezi s poreznom utajom. Zanimljivo je da su porezna tijela u glavnom postupku priznala da je tužitelj doista imao pravo na odbitak iznosa plaćenog pretporeza. Mađarska vlada složila se s tim stajalištem.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000054">
                        <title id="B210000052">
                           <number>53.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000071">Unatoč navedenom, činjenice u ovom predmetu dokazuju da je tužitelj konačno bio lišen tog prava.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000055">
                        <title id="B210000053">
                           <number>54.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000072">Nije mi jasno kako i zašto je do toga došlo. Razumijem da su porezna tijela pri utvrđenju da tužitelj nije ispunio zahtjev sustava obrnute porezne obveze, odredila da je drugi iznos PDV-a postao „porezna razlika “, odnosno, pretpostavljam, porezni dug. Stoga se čini da se primjenom prava ili administrativne prakse poreznih tijela drugi iznos PDV-a pretvorio u porezni dug na koji se više ne primjenjuje pravo na odbitak.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000056">
                        <title id="B210000054">
                           <number>55.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000073">To vjerojatno znači da se tužiteljevi troškovi povezani s tim pretporezom više ne mogu odbiti. Moje je mišljenje da je takav rezultat protivan načelu neutralnosti PDV-a, sadržanom u zajedničkom sustavu PDV-a<footnote role="fNote" id="B110000017">
                              <number>19</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000074"> –	Presude od 2. srpnja 2015., <emphasis role="italc" id="B400000041">NLB Leasing</emphasis> (C-209/14, EU:C:2015:440, t. 40. i navedena sudska praksa) i od 23. travnja 2015., <emphasis role="italc" id="B400000042">GST</emphasis> — <emphasis role="italc" id="B400000043">Sarviz Germania</emphasis> (C-111/14, EU:C:2015:267, t. 34. i navedena sudska praksa)</para>
                           </footnote>, u smislu da je njegov cilj u potpunosti osloboditi poreznog obveznika od tereta PDV-a koji se treba platiti ili je plaćen tijekom svih njegovih gospodarskih djelatnosti<footnote role="fNote" id="B110000018">
                              <number>20</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000075"> –<emphasis role="tab" id="B400000044"/>Presuda od 6. veljače 2014., <emphasis role="italc" id="B400000045">Fatorie</emphasis>, (C- 424/12, EU:C:2014:50, t. 31. i navedena sudska praksa)</para>
                           </footnote> i osigurati da krajnji potrošač sam snosi teret PDV-a<footnote role="fNote" id="B110000019">
                              <number>21</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000076"> –	Presuda od 7. studenoga 2013., <emphasis role="italc" id="B400000046">Tulică and Plavoşin</emphasis> (C-249/12 i C-250/12, EU:C:2013:722, t. 34.). Vidjeti također mišljenje nezavisnog odvjetnika Bota u predmetu <emphasis role="italc" id="B400000047">Sjelle Autogenbrug</emphasis> (C-471/15, EU:C:2016:724, t. 24. <emphasis role="italc" id="B400000048">in fine</emphasis>).</para>
                           </footnote>.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000057">
                        <title id="B210000055">
                           <number>56.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000077">Moje privremeno mišljenje je stoga da načelo neutralnosti PDV-a ne sprečava da porezna tijela zatraže od poreznog obveznika, koji je dobavljaču neopravdano platio PDV, da plati PDV prema sustavu obrnute porezne obveze. Međutim, načelo neutralnosti PDV-a sprečava porezna tijela da poreznom obvezniku odbiju pravo na odbitak pretporeza koji porezni obveznik nije pravilno prijavio prema sustavu obrnute porezne obveze, kad nema nikakvog dokaza da je izvršio utaju.</para>
                     </blockquote>
                  </section>
                  <section id="B000000010">
                     <title style="05Titre3" id="B200000010">
                        <number>3.</number>
                        <titlecontent id="B300000010">Proporcionalnost novčane kazne</titlecontent>
                     </title>
                     <blockquote id="B010000058">
                        <title id="B210000056">
                           <number>57.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000078">Zaključak da je tužitelj nevaljano spriječen u izvršavanju svojeg prava na odbitak ne znači da su ga porezna tijela bila ovlaštena novčano kazniti zbog toga što nije postupio u skladu sa svojim obvezama prema sustavu obrnute porezne obveze. Pravo na odbitak i obveza plaćanja kazne zbog nepoštovanja obveza kojima se uvjetuje primjena tog prava dva su različita pitanja.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000059">
                        <title id="B210000057">
                           <number>58.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000079">Sud je smatrao da u nepostojanju sustava kazni u Direktivi o PDV-u kojima bi se sankcionirali porezni obveznici za povrede obveza iz te direktive, na državama članicama je da izaberu kazne koje smatraju prikladnima. Ipak, one su dužne izvršavati tu ovlast poštujući pravo Unije i njegova opća načela<footnote role="fNote" id="B110000020">
                              <number>22</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000080"> –<emphasis role="tab" id="B400000049"/>Presuda od 20. lipnja 2013., <emphasis role="italc" id="B400000050">Rodopi-M 91</emphasis> (C-259/12, EU:C:2013:414, C‑259/12, EU:C:2013:414, t. 31. i navedena sudska praksa)</para>
                           </footnote>.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000060">
                        <title id="B210000058">
                           <number>59.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000081">Kao što je Komisija navela u svojim pisanim očitovanjima, načelo proporcionalnosti je jedno od tih načela<footnote role="fNote" id="B110000021">
                              <number>23</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000082"> –<emphasis role="tab" id="B400000051"/>Presuda od 6. ožujka 2014., <emphasis role="italc" id="B400000052">Siragusa </emphasis>(C-206/13, EU:C:2014:126, t. 34. i navedena sudska praksa)</para>
                           </footnote>.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000061">
                        <title id="B210000059">
                           <number>60.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000083">Kako bi se provjerilo poštuje li se to načelo, nacionalni sud mora osigurati da odnosna sankcija ne prelazi ono što je nužno kako bi se postigli ciljevi pravilnog ubiranja poreza i sprečavanja utaja<footnote role="fNote" id="B110000022">
                              <number>24</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000084"> –<emphasis role="tab" id="B400000053"/>Presuda od 23. travnja 2015., <emphasis role="italc" id="B400000054">GST</emphasis> — <emphasis role="italc" id="B400000055">Sarviz Germania</emphasis> (C-111/14, EU:C:2015:267, t. 34. i navedena sudska praksa)</para>
                           </footnote>. Također se mora voditi računa o, među ostalim, naravi i težini povrede i načinima utvrđivanja iznosa novčane kazne<footnote role="fNote" id="B110000023">
                              <number>25</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000085"> –<emphasis role="tab" id="B400000056"/>Presuda od 20. lipnja 2013., <emphasis role="italc" id="B400000057">Rodopi-M 91</emphasis> (C-259/12, EU:C:2013:414, t. 38. i navedena sudska praksa)</para>
                           </footnote>.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000062">
                        <title id="B210000060">
                           <number>61.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000086">Mađarska je vlada na raspravi objasnila da primjenjivo nacionalno pravo, naime članak 170. Zakona XCII iz 2003. (adózás rendjéről szóló 2003. évi XCII.<emphasis role="linefeed" id="B400000058"/>Törvény), određuje kaznenu stopu od 50 %. Taj je iznos primijenjen na tužitelja.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000063">
                        <title id="B210000061">
                           <number>62.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000087">Mađarska vlada također je pojasnila da, u skladu s člankom 171. Zakona o oporezivanju, kaznena stopa od 50 % može biti smanjena ili da kazna uopće ne mora biti izrečena u posebnim slučajevima kad je porezni obveznik postupao uz dužnu pažnju.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000064">
                        <title id="B210000062">
                           <number>63.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000088">Čini se da primjenjiva nacionalna pravila omogućuju da sankcija bude prilagođena i izmijenjena u skladu s posebnim okolnostima pojedinog slučaja<footnote role="fNote" id="B110000024">
                              <number>26</number>
                              <para style="footnotetext" id="B150000089"> –	Presuda od 20. lipnja 2013., <emphasis role="italc" id="B400000059">Rodopi-M 91</emphasis> (C-259/12, EU:C:2013:414, t. 40.). Za razliku od presude od 19. srpnja 2012., <emphasis role="italc" id="B400000060">Rēdlihs</emphasis> (C-263/11, EU:C:2012:497, t. 50. do 52.)</para>
                           </footnote>. Stoga se, apstraktno gledajući, za nacionalno pravilo čini da je u skladu s načelom proporcionalnosti.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000065">
                        <title id="B210000063">
                           <number>64.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000090">Jesu li ili nisu ista pravila bila proporcionalno primijenjena na tužiteljev pojedinačni slučaj je na sudu koji je uputio zahtjev da utvrdi. Međutim, u kontekstu ovog predmeta važno je istaknuti nekoliko elemenata.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000066">
                        <title id="B210000064">
                           <number>65.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000091">Kao prvo, čini se da na strani tužitelja ne postoji prijevarno ponašanje. I prvi i drugi iznos PDV-a plaćeni su poreznim tijelima. Kao drugo, odluka kojom je upućeno prethodno pitanje ne spominje nikakvu konkretnu tužiteljevu odgodu plaćanja drugog iznosa PDV-a povrh one do koje je došlo zbog tužiteljeva (pogrešnog) tumačenja sustava obrnute porezne obveze. Kao treće, članak 142. stavak 7. Zakona o PDV-u određuje da je odgovornost za izdavanje računa u skladu sa sustavom obrnute porezne obveze na prodavatelju. Valja istaknuti da je prodavatelj izdao račun koji nije bio u skladu s primjenjivim pravilima sustava obrnute porezne obveze i da je do toga došlo u postupku obvezne prodaje koji su organizirala porezna tijela.</para>
                     </blockquote>
                     <blockquote id="B010000067">
                        <title id="B210000065">
                           <number>66.</number>
                        </title>
                        <para style="01PointAltN" id="B150000092">Uzimajući u obzir te posebne elemente, podložno je raspravi, kao što to navodi Komisija, je li primjena kaznene stope od 50 % izvršena nakon istinske pojedinačne ocjene tužiteljeva slučaja. Kao što je prethodno navedeno, međutim, na sudu koji je uputio zahtjev je da ispita je li načelo proporcionalnosti u ovom slučaju poštovano.</para>
                     </blockquote>
                  </section>
               </section>
            </section>
         </C_Conc_Txt>
         <C_Conc_Conc>
            <section id="C000000000">
               <title style="03Titre1" id="C200000000">
                  <number>V –</number>
                  <titlecontent id="C300000000">
                     <emphasis role="bold" id="C400000000">Zaključak</emphasis>
                  </titlecontent>
               </title>
               <blockquote id="C010000000">
                  <title id="C210000000">
                     <number>67.</number>
                  </title>
                  <para style="01PointAltN" id="C150000000">S obzirom na prethodna razmatranja, Sudu predlažem da na pitanja koja je uputio Kecskeméti Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság (sud za radne i upravne sporove u Kecskemétu, Mađarska) odgovori na sljedeći način:</para>
                  <para style="02AlineaAltA" id="C150000001">U nepostojanju posebnog odstupanja odobrenog na temelju članka 395. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL 2006., L 347, str.1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.), isporuka pokretne imovine u okviru postupka obvezne prodaje u skladu s člankom 199. stavkom 1. točkom (g) te direktive ne može podlijegati sustavu obrnute porezne obveze.</para>
               </blockquote>
            </section>
         </C_Conc_Conc>
      </C_Conclusions>
   </Affaire>
</C_Doc_Ref>