1.

Ovaj predmet pruža Sudu priliku da prvi put tumači odredbe prava Unije koje se odnose na dodatne obvezne podatke za označivanje hrane za posebne medicinske potrebe.

Pravni okvir

Uredba (EU) br. 1169/2011

2.

U uvodnoj izjavi 41. Uredbe (EU) br. 1169/2011 ( 2 ) navodi se:

3.

Člankom 9. te uredbe, naslovljenim „Popis obveznih podataka”, u stavku 1. predviđa se:

4.

Člankom 30. navedene uredbe, koji se odnosi na sadržaj nutritivne deklaracije iz njezina članka 9. stavka 1. točke (l), u stavcima 1. i 3. navodi se:

5.

Člankom 32. te uredbe, naslovljenim „Izražavanje na 100 g ili 100 ml”, u stavku 2. određuje se:

6.

U skladu s člankom 33. stavcima 1., 2. i 4. Uredbe br. 1169/2011:

Uredba (EU) br. 609/2013

7.

U skladu s uvodnom izjavom 24. Uredbe (EU) br. 609/2013 ( 3 ):

8.

Člankom 2. stavkom 2. točkom (g) te uredbe određuje se:

9.

Člankom 9. stavcima 5. i 6. navedene uredbe predviđa se:

Delegirana uredba (EU) 2016/128

10.

Uvodne izjave 13., 14. i 15. Delegirane uredbe (EU) 2016/128 ( 4 ) glase kako slijedi:

11.

Člankom 5. te delegirane uredbe, naslovljenim „Posebni zahtjevi u pogledu informacija o hrani”, u stavku 1. i stavku 2. točki (g) određuje se:

12.

Člankom 6. navedene delegirane uredbe, naslovljenim „Posebni zahtjevi u pogledu nutritivne deklaracije”, u stavku 2. predviđa se:

Činjenice iz kojih proizlazi spor, glavni postupak, prethodna pitanja i postupak pred Sudom

13.

Nestlé Sverige AB (u daljnjem tekstu: Nestlé) društvo je u prehrambenom sektoru koje stavlja nekoliko proizvoda na tržište kao hranu za posebne medicinske potrebe.

14.

Kao što to proizlazi iz zahtjeva za prethodnu odluku, ti proizvodi na prednjoj strani ambalaže sadržavaju informacije o energetskoj vrijednosti i količinama različitih hranjivih tvari, kao što su masti, bjelančevine i vlakna, koje nisu izražene na 100 g ili 100 ml nego po obroku ili jedinici konzumacije (u daljnjem tekstu: sporne informacije).

15.

Miljönämnden i Helsingborgs kommun (Ured za okoliš u općini Helsingborg, Švedska) zatražio je od Nestléa da ukloni te sporne informacije jer, protivno članku 6. stavku 2. Delegirane uredbe 2016/128, predstavljaju ponavljanje informacija sadržanih u obveznoj nutritivnoj deklaraciji, u skladu s člankom 30. stavkom 1. Uredbe br. 1169/2011, koje su na temelju članka 32. stavka 2. te uredbe izražene na 100 g ili 100 ml.

16.

Nakon što je bezuspješno tražio preispitivanje te odluke, Nestlé je Förvaltningsrättenu i Malmö (Upravni sud u Malmöu, Švedska) podnio žalbu kojom je tražio njezino poništenje. U okviru te žalbe Nestlé je tvrdio da sporne informacije ne predstavljaju ponavljanje informacija iz obvezne nutritivne deklaracije, nego da treba smatrati da se njima ta deklaracija dopunjuje u skladu s člankom 5. stavkom 2. točkom (g) Delegirane uredbe 2016/128.

17.

Navedena je žalba odbijena jer, čak i da su sporne informacije izražene po obroku ili jedinici konzumacije, a ne na 100 g ili 100 ml, one bi predstavljale ponavljanje informacija iz obvezne nutritivne deklaracije zabranjeno člankom 6. stavkom 2. te delegirane uredbe.

18.

Nakon što je Nestlé žalbu podnio i Kammarrättenu i Göteborg (Žalbeni upravni sud u Göteborgu, Švedska), koji je smatrao da sporne informacije nisu obuhvaćene člankom 5. stavkom 2. točkom (g) Delegirane uredbe 2016/128, ali da predstavljaju ponavljanje informacija iz obvezne nutritivne deklaracije, pokrenuo je kasacijski postupak pred Högsta förvaltningsdomstolenom (Vrhovni upravni sud, Švedska), sudom koji je uputio zahtjev.

19.

Kako bi utvrdio je li označivanje proizvodâ o kojem je riječ u skladu s Delegiranom uredbom 2016/128, sud koji je uputio zahtjev u biti pita predstavljaju li sporne informacije dodatan opis svojstava i karakteristika proizvoda u smislu članka 5. stavka 2. točke (g) te delegirane uredbe ili te informacije samo predstavljaju ponavljanje informacija iz obvezne nutritivne deklaracije, odnosno ponavljanje koje se zabranjuje člankom 6. stavkom 2. navedene delegirane uredbe.

20.

U tim je okolnostima Högsta förvaltningsdomstolen (Vrhovni upravni sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

21.

Odluku kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku od 25. travnja 2024. tajništvo Suda zaprimilo je 29. travnja 2024. Pisana očitovanja podnijeli su žalitelj iz glavnog postupka, češka vlada i Europska komisija. Žalitelj iz glavnog postupka, Miljönämnden i Helsingborgs kommun (Ured za okoliš u općini Helsingborg), druga stranka u glavnom postupka, kao i češka vlada i Europska komisija također su sudjelovali na raspravi održanoj 12. veljače 2025.

Analiza

Uvodne napomene

22.

Istaknut ću nekoliko posebnosti svojstvenih hrani za posebne medicinske potrebe i njihove posljedice za pravni okvir koji se primjenjuje na njihovo označivanje, čije je razumijevanje ključno za pružanje korisnih odgovora na pitanja koja je Sud uputio u ovom predmetu.

23.

Valja podsjetiti na to da se u pravu Unije označivanje hrane uređuje Uredbom br. 1169/2011. U toj se uredbi utvrđuju opći zahtjevi u tom području te se nalaže navođenje obveznih informacija o hrani ( 5 ). U navedenoj se uredbi predviđa i mogućnost dobrovoljnog pružanja određenih informacija ( 6 ). Budući da je hrana za posebne medicinske potrebe prije svega i unatoč svojim posebnostima hrana, ti opći zahtjevi primjenjuju se na prvonavedenu hranu ( 7 ).

24.

Kad je riječ o posebnostima hrane o kojoj je riječ u ovom predmetu, prema pravnoj definiciji, hrana za posebne medicinske potrebe je, s jedne strane, hrana koja je posebno prerađena ili oblikovana namijenjena dijetalnoj prehrani bolesnika koja se koristi pod liječničkim nadzorom ( 8 ). Stoga je hrana za posebne medicinske potrebe obilježena posebnom prehrambenom funkcijom jer je „posebno prerađena ili oblikovana” radi ispunjavanja posebnih prehrambenih potreba bolesnika ( 9 ).

25.

S druge strane, i dalje prema pravnoj definiciji, hrana za posebne medicinske potrebe namijenjena je za potpunu ili djelomičnu prehranu bolesnika koji imaju određenu bolest, poremećaj ili medicinsko stanje ( 10 ). Stoga je ta hrana po svojoj prirodi namijenjena tomu da bude uključena i poslužena kao hrana za ljude, za bolesnike sa smanjenom, ograničenom ili narušenom sposobnošću konzumiranja, probave, apsorpcije, metaboliziranja ili izlučivanja uobičajene hrane ili njezinih određenih sastojaka ili metabolita ili za one s drugim posebnim medicinskim prehrambenim potrebama koje se ne mogu zadovoljiti samo izmjenom uobičajene prehrane ( 11 ).

26.

Iz prethodno navedenog proizlazi da postoje dvije glavne razlike hrane za posebne medicinske potrebe u odnosu na uobičajenu hranu: prva se razlika odnosi na skupinu stanovništva kojoj je namijenjena, a druga se odnosi na njezinu upotrebu. Prvonavedena hrana namijenjena je osjetljivim skupinama stanovništva koje čine pacijenti koji pate od određene bolesti, poremećaja ili medicinskog stanja zbog kojeg im je potrebna posebna prehrana. Drugonavedena hrana namijenjena je zdravim potrošačima ili, drugim riječima, onima koji su dio općeg zdravog stanovništva.

27.

Te se dvije vrste hrane razlikuju po svojoj upotrebi. Dok upotreba uobičajene hrane nije podložna nikakvim uvjetima, hrana za posebne medicinske potrebe može se upotrebljavati samo pod liječničkim nadzorom. Stoga taj liječnički nadzor, koji je neodvojiv od pojma „hrana za posebne medicinske potrebe”, podrazumijeva da korištenje te hrane, koja je posebna jer je prilagođena prehrambenim potrebama bolesnika, mora preporučiti zdravstveni djelatnik s obzirom na prehrambene potrebe bolesnika. U tom kontekstu, „liječnički nadzor” pretpostavlja da zdravstveni djelatnik, kako je navedeno u uvodnim izjavama 3. i 15. Delegirane uredbe 2016/128, osigurava da je korištenje hrane za posebne medicinske potrebe u skladu s posebnim prehrambenim potrebama bolesnika ( 12 ).

28.

Tim se posebnostima opravdava to da označivanje hrane za posebne medicinske potrebe treba biti u skladu ne samo sa zahtjevima koji se primjenjuju na uobičajenu hranu, nego i s posebnim zahtjevima utvrđenima za tu posebnu hranu. Prema tome, označivanje navedene hrane obuhvaća dvije kategorije prehrane ( 13 ). Stoga Uredbu br. 609/2013 i Delegiranu uredbu 2016/128, kojima se osobito uređuju posebni zahtjevi koji se primjenjuju na hranu za posebne medicinske potrebe, treba tumačiti s obzirom na Uredbu br. 1169/2011 u kojoj se utvrđuju opći zahtjevi koji se primjenjuju na svu hranu.

29.

Kad je riječ o tim općim zahtjevima, u poglavlju IV. Uredbe br. 1169/2011, naslovljenom „Obvezne informacije o hrani”, navodi se, među ostalim, podatak koji se odnosi na nutritivnu deklaraciju ( 14 ). Ta nutritivna deklaracija treba sadržavati podatke koji se odnose na energetsku vrijednost i količine masti, zasićenih masti, ugljikohidrata, šećera, bjelančevina i soli. Neki od tih podataka, odnosno energetska vrijednost, kao i količine masti, zasićenih masti, šećera i soli, mogu se ponoviti na naljepnici uobičajene hrane ako to označivanje uključuje obveznu nutritivnu deklaraciju ( 15 ).

30.

Međutim, kako bi se u obzir uzela specifična priroda hrane za posebne medicinske potrebe, zakonodavac Unije smatrao je da su potrebni određeni dodaci tim pravilima i iznimke od njih. Konkretno, smatrao je da je za osiguravanje primjerene uporabe te hrane za posebne medicinske potrebe obvezno navesti sve informacije o svojstvima i karakteristikama navedene hrane, kao i u većoj mjeri pružiti cjelovite informacije navedene na nutritivnoj deklaraciji za tu istu hranu ( 16 ).

31.

U tom pogledu, jedan od dodatnih obveznih podataka u odnosu na opće zahtjeve koji se primjenjuju na svu hranu uključuje opis svojstava i/ili karakteristika zahvaljujući kojima je proizvod koristan za bolest, poremećaj ili medicinsko stanje za dijetetsko ublažavanje kojih je proizvod namijenjen, posebice, ovisno o slučaju, u vezi s posebnom preradom i sastavom, hranjivim tvarima koje su povećane, smanjene, uklonjene ili drukčije izmijenjene te razlozima za uporabu proizvoda ( 17 ).

32.

Kad je riječ o posebnim zahtjevima u pogledu nutritivne deklaracije za hranu za posebne medicinske potrebe, odstupajući od općih pravila, kako proizlaze iz članka 30. stavka 3. Uredbe br. 1169/2011, informacija koja je uključena u obveznu nutritivnu deklaraciju za hranu za posebne medicinske potrebe ne smije se ponavljati na naljepnici ( 18 ). Međutim, članci 31. do 35. te uredbe primjenjuju se na sve hranjive tvari navedene na nutritivnoj deklaraciji za hranu za posebne medicinske potrebe ( 19 ).

33.

U tom pogledu češka vlada u biti tvrdi da se ničime u Delegiranoj uredbi 2016/128 ne sprečava da se informacije o hranjivim vrijednostima izražene po obroku ili jedinici konzumacije navedu na hrani za posebne medicinske potrebe u skladu s člankom 33. Uredbe br. 1169/2011 kojim se uređuje navođenje tih informacija. Ta vlada smatra da se člankom 6. stavkom 2. Delegirane uredbe 2016/128 predviđa odstupanje od članka 30. Uredbe br. 1169/2011, ali ne i od njezina članka 33. Prema mišljenju navedene vlade, valja analizirati samo drugo prethodno pitanje ( 20 ) koje se odnosi na taj članak 6. stavak 2.

34.

U tu svrhu stoga valja ispitati odnos među različitim odredbama koje navodi češka vlada i njihove eventualne posljedice za analizu prethodnih pitanja koja su u ovom predmetu upućena Sudu.

35.

U članku 30. Uredbe br. 1169/2011, naslovljenom „Sadržaj”, u njegovim se stavcima 1. i 2. u biti utvrđuju zahtjevi povezani sa sadržajem nutritivne deklaracije za hranu, odnosno, među ostalim, obvezni podaci koje ona mora sadržavati, kao i oni kojima se ta deklaracija može dopuniti. Stavkom 3. tog članka predviđa se da se određene informacije iz nutritivne deklaracije koje su izričito navedene u tom stavku mogu, pod uvjetom da pretpakirana hrana uključuje takvu deklaraciju, ponoviti na naljepnici te hrane. Stoga je to dobrovoljno ponavljanje dopušteno u glavnom vidnom polju, drugim riječima na prednjoj strani ambalaže kako bi se potrošačima pomoglo da prilikom kupnje hrane lako uoče ključne informacije o hranjivim vrijednostima ( 21 ).

36.

Člancima nakon te odredbe i osobito člancima 32. i 33., naslovljenima „Izražavanje na 100 g ili 100 ml” odnosno „Izražavanje po obroku ili po jedinici konzumacije”, predviđaju se pravila o izražavanju podataka koji čine sadržaj nutritivne deklaracije. Iako se u glavnom pravilu iz tog članka 32. utvrđuje da takvo izražavanje treba biti na 100 g ili 100 ml, navedenim člankom 33. predviđaju se dodatni slučajevi u kojima se ti podaci mogu, pored oblika izražavanja na 100 g ili 100 ml, izraziti po obroku i/ili jedinici konzumacije ( 22 ).

37.

Prethodno navedeni članci su svi dio poglavlja IV. (koje se odnosi na „Obvezne informacije o hrani”) odjeljka 3. (naslovljenog „Nutritivna deklaracija”) Uredbe br. 1169/2011.

38.

Prema mojem mišljenju, na temelju razmatranja iznesenih u točkama 35. do 37. ovog mišljenja članak 30. Uredbe br. 1169/2011 može se shvatiti kao opća odredba kojom se utvrđuje sadržaj obveznih informacija o hranjivim vrijednostima koje treba uključiti u nutritivnu deklaraciju za hranu. U tom se članku navodi i koje se strogo ograničene informacije iz te deklaracije mogu ponoviti na naljepnici, odnosno na prednjoj strani ambalaže te hrane. Međutim, iz teksta članka 6. stavka 2. Delegirane uredbe 2016/128 proizlazi da se njime izvan snage stavlja upravo to pravilo o sadržaju informacija koje se mogu ponoviti na naljepnici.

39.

Suprotno tomu, čini mi se da se člancima 32. i 33. Uredbe br. 1169/2011 više pojašnjavaju pravila oblikovanja zahtjeva povezanih s prezentiranjem informacija iz navedenog članka 30. U tom članku 32. utvrđuje se „glavno” pravilo o obliku koje se po potrebi može dopuniti pravilom iz navedenog članka 33. Ta pravila utvrđena u tim dvama člancima primjenjuju se na informacije o hranjivim tvarima navedenima na nutritivnoj deklaraciji. Napominjem da se navedena pravila primjenjuju i na nutritivnu deklaraciju za hranu za posebne medicinske potrebe, s obzirom na to da ona mora sadržavati informacije izražene na 100 g ili 100 ml te je se može dopuniti informacijama izraženima po obroku ili jedinici konzumacije ( 23 ).

40.

Stoga odredbe iz članaka 32. i 33. Uredbe br. 1169/2011, koje se odnose na izražavanje podataka sadržanih u nutritivnoj deklaraciji, kad je riječ o količini hranjivih tvari, na 100 g ili 100 ml i, ovisno o slučaju, po obroku i/ili jedinici konzumacije, ne bi trebale postojati ako te podatke i količinu hranjivih tvari ne bi trebalo navesti na nutritivnoj deklaraciji. Prema tome, samo postojanje pravila utvrđenih u tim člancima ovisi o članku 30., koji je, prema mojem mišljenju, središnja odredba odjeljka Uredbe br. 1169/2011 koji se odnosi na opće zahtjeve o označivanju u pogledu nutritivne deklaracije.

41.

S obzirom na to, prema mojem mišljenju, stajalištem češke vlade, na koje se podsjeća u točki 33. ovog mišljenja i koje je izneseno na raspravi, oduzeo bi se smisao odstupanju predviđenom u članku 6. stavku 2. Delegirane uredbe 2016/128, u kojem se ne upućuje ni na članak 32. ni na članak 33. Uredbe br. 1169/2011. Međutim, zabrana ponavljanja informacija o hranjivim vrijednostima, predviđena u članku 6. stavku 2., ne odnosi se izričito ni na njihovo izražavanje na 100 g ili 100 ml ni po obroku ili jedinici konzumacije. Stoga odstupanje predviđeno u članku 6. stavku 2. te delegirane uredbe treba shvatiti kao opće odstupanje koje se primjenjuje neovisno o načinu na koji se izražavaju energetska vrijednost i količine hranjivih tvari na temelju članka 32. ili članka 33. Uredbe br. 1169/2011.

42.

Slijedom toga, tekstu i osobito kontekstu odredbi sadržanih u člancima 30., 32. i 33. Uredbe br. 1169/2011 i članku 6. stavku 2. Delegirane uredbe 2016/128 protivi se stajalište češke vlade prema kojem se iz ove analize željelo isključiti prvo pitanje suda koji je uputio zahtjev. Stoga to prvo pitanje valja razmotriti na sljedeći način.

Prvo prethodno pitanje

43.

Podsjećam na to da prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita mogu li informacije o energetskoj vrijednosti proizvoda i količinama različitih hranjivih tvari koje on sadržava, koje su navedene na drugim mjestima osim na nutritivnoj deklaraciji, predstavljati dodatan opis svojstava i karakteristika proizvoda, kako je naveden u članku 5. stavku 2. točki (g) Delegirane uredbe 2016/128.

44.

U skladu s tim člankom 5. stavkom 2. točkom (g), „[u]z obvezne podatke navedene u članku 9. stavku 1. [Uredbe br. 1169/2011] za hranu za posebne medicinske potrebe dodatni obvezni podaci su sljedeći: […] opis svojstava i/ili karakteristika zahvaljujući kojima je proizvod koristan[ ( 24 )] za bolest, poremećaj ili medicinsko stanje za dijetetsko ublažavanje kojih je proizvod namijenjen, posebice, ovisno o slučaju, u vezi s posebnom preradom i sastavom, hranjivim tvarima koje su povećane, smanjene, uklonjene ili drukčije izmijenjene te razlozima za uporabu proizvoda.”

45.

Kako bi se odgovorilo na prvo prethodno pitanje, čini mi se da je nužno tumačiti pojam „opis svojstava i/ili karakteristika” proizvoda u smislu navedenog članka 5. stavka 2. točke (g) Delegirane uredbe 2016/128. Kako bi se na to pitanje pružio koristan odgovor, također je nužno podredno tumačiti pojam „dodatni obvezni podaci” iz tog članka jer je obuhvaćen tim opisom ( 25 ).

46.

Valja podsjetiti na to da članak 5. stavak 2. točku (g) Delegirane uredbe 2016/128 treba tumačiti uzimajući u obzir ne samo tekst te odredbe nego i njezin kontekst i cilj koji se želi postići propisom o kojem je riječ ( 26 ).

47.

Kad je riječ, kao prvo, o tekstu tog članka 5. stavka 2. točke (g), valja istaknuti da se u njemu (a uostalom ni u samoj Delegiranoj uredbi) ne definira pojam „opis svojstava i/ili karakteristika zahvaljujući kojima je proizvod koristan za bolest, poremećaj ili medicinsko stanje za dijetetsko ublažavanje kojih je proizvod namijenjen”. U tom pogledu, izraze „svojstva” i „karakteristike” važno je tumačiti u posebnom kontekstu hrane za posebne medicinske potrebe. Te izraze treba shvatiti na način da upućuju na obilježja i sve prepoznatljive elemente na temelju kojih je moguće razlikovati ( 27 ), u ovom slučaju, tu hranu ovisno o njezinoj sposobnosti da ispuni prehrambene potrebe bolesnika ili da ta hrana bude posebno korisna ( 28 ) u slučaju bolesti, poremećaja ili medicinskog stanja za koje je namijenjena.

48.

To je doslovno tumačenje izraza „svojstva” i „karakteristike” potkrijepljeno primjerima pruženima u članku 5. stavku 2. točki (g) Delegirane uredbe 2016/128, među kojima su posebnosti prerade i sastava proizvoda, promjene u pogledu hranjivih tvari ovisno o njihovu povećanju, smanjenju, uklanjanju ili izmjeni te razlozi za uporabu tog proizvoda ( 29 ).

49.

Međutim, valja istaknuti da se tekst članka 5. stavka 2. točke (g) Delegirane uredbe 2016/128, koji se odnosi na navođenje obveznih informacija na posebnoj hrani koja je namijenjena za posebne medicinske potrebe, razlikuje u odnosu na tekst članka 9. stavka 1. Uredbe br. 1169/2011 i tekst članka 30. stavka 1. te uredbe, koji se odnose na navođenje obveznih informacija na svoj hrani.

50.

Naime, opći zahtjevi u pogledu označivanja uobičajene hrane, kao što su oni koji proizlaze iz članka 9. i članka 30. Uredbe br. 1169/2011, odnose se na izraze „sastojci” ( 30 ) ili „podaci” te stoga označavaju tvari koje čine proizvod i općenitije upućuju na njihov sadržaj. Međutim, izrazi upotrijebljeni u članku 5. stavku 2. točki (g) Delegirane uredbe 2016/128 odnose se na svojstva ili posebnosti koje omogućuju primjerenu uporabu tog proizvoda, tako da on bude prikladan za ispunjavanje prehrambenih potreba svojstvenih nekoj bolesti, poremećaju ili medicinskom stanju ( 31 ). Stoga, čini mi se da razlika u izrazima upotrijebljenima u tekstu tih odredbi proizlazi iz volje zakonodavca Unije da uvede posebno pravilo o opisu svojstava hrane za posebne medicinske potrebe u odnosu na opće pravilo o navođenju sastava sve hrane.

51.

Usto, iz teksta članka 5. stavka 2. točke (g) Delegirane uredbe 2016/128 proizlazi da se on odnosi na navođenje drugih informacija osim onih predviđenih člankom 9. stavkom 1. Uredbe br. 1169/2011. Međutim, čini mi se da je to navođenje u ovom slučaju posebno važno kako bi se donio zaključak da se njegovu tekstu protivi to da energetska vrijednost proizvoda i količina različitih hranjivih tvari budu uključeni u dodatan opis svojstava i karakteristika proizvoda u odnosu na one koji se već zahtijevaju za svu hranu.

52.

Taj se zaključak nameće tim više s obzirom na pojašnjenje iz članka 5. stavka 2. točke (g) Delegirane uredbe 2016/128, u kojem se takve informacije kvalificiraju kao „obvezne”, čime se podrazumijeva da ih treba navesti na svoj hrani za posebne medicinske potrebe.

53.

Kao drugo, to je doslovno tumačenje potkrijepljeno kontekstom članka 5. stavka 2. točke (g) Delegirane uredbe 2016/128 i ciljevima iz te delegirane uredbe.

54.

Najprije, kad je riječ o kontekstu, prije svega valja podsjetiti na kontekst donošenja pravila u području označivanja hrane za posebne medicinske potrebe, predviđenog u tom članku 5. stavku 2. točki (g). Naime, tim se pravilom dopunjuju sva pravila koja se već primjenjuju na svu hranu, kao što to potvrđuje njegov naslov „[p]osebni zahtjevi u pogledu informacija o hrani”.

55.

Nadalje, svi podaci iz članka 5. Delegirane uredbe 2016/128, osobito oni koji se odnose na uzimanje hrane za posebne medicinske potrebe pod liječničkim nadzorom ( 32 ), određenu starosnu skupinu kojoj je ta hrana namijenjena ( 33 ) ili pak odgovarajući oprez te kontraindikacije ( 34 ), prekoračuju okvir nutritivnog sastava hrane te u odnosu na njega predstavljaju dodatne podatke.

56.

Naposljetku, u tom je kontekstu osobito korisno istaknuti da se člankom 6. stavkom 2. Delegirane uredbe 2016/128 predviđa konkretna zabrana ponavljanja na naljepnici hrane za posebne medicinske potrebe informacija uključenih u obveznu nutritivnu deklaraciju ( 35 ). U tom pogledu valja podsjetiti na to da su sporne informacije, kad je riječ o njihovoj samoj biti, informacije iz nutritivne deklaracije, na temelju članka 30. stavka 1. Uredbe br. 1169/2011. Kao i Komisija smatram da su energetska vrijednost i količina hranjivih tvari i dalje informacije iste prirode neovisno o načinu na koji su izražene.

57.

Stoga se zabrana iz tog članka 6. stavka 2. ili obveza, na temelju članka 5. stavka 2. točke (g) te delegirane uredbe, koje se odnose na navođenje određenih podataka na naljepnici hrane za posebne medicinske potrebe, ne mogu mijenjati ovisno o različitim načinima na koje se te informacije izražavaju jer se njima ne mijenjaju, zbog drukčijeg izražavanja, sadržaj koji je jedini relevantan za primjenu prethodno navedenih odredbi ( 36 ). Međutim, kad bi se priznalo suprotno, kao što to u biti tvrdi Nestlé, prema mojem mišljenju, došlo bi do zaobilaženja zabrane iz članka 6. stavka 2. Delegirane uredbe 2016/128.

58.

Zbog tih se razloga kontekstu članka 5. stavka 2. točke (g) Delegirane uredbe 2016/128 protivi, prema mojem mišljenju, to da sporne informacije mogu biti obuhvaćene dodatnim obveznim podacima koji se primjenjuju samo na hranu za posebne medicinske potrebe. Štoviše, ne mogu biti obuhvaćene ni „opis[om] svojstava i/ili karakteristika” iz tog članka 5. stavka 2. točke (g).

59.

Kao drugo, čini mi se da je prethodni zaključak najviše u skladu s ciljevima iz Delegirane uredbe 2016/128.

60.

U tom pogledu valja podsjetiti na to da se Delegiranom uredbom 2016/128 nadopunjuje Uredba br. 609/2013 u kojoj se utvrđuju posebni zahtjevi u pogledu sastojaka i informacija za hranu za posebne medicinske potrebe. Njima se dopunjuju opći zahtjevi koji se primjenjuju na svu hranu na temelju Uredbe br. 1169/2011 i koji se prema tome primjenjuju i na posebnu hranu o kojoj je riječ u ovom slučaju.

61.

Cilj je Delegirane uredbe 2016/128, kad se njome predviđaju ti posebni zahtjevi za takvo uzimanje u obzir specifične prirode te hrane za posebne medicinske potrebe ( 37 ), osigurati da ta hrana bude sigurna, korisna i učinkovita za osobe kojima je namijenjena ( 38 ). Stoga zakonodavac Unije, kad predviđa posebne zahtjeve u pogledu označivanja određene hrane, nastoji utvrditi visoku razinu zaštite osjetljivih potrošača kako bi im se omogućilo da točno identificiraju proizvode koji su djelomičan ili jedini izvor njihove prehrane ( 39 ).

62.

Najprije, tumačenje članka 5. stavka 2. točke (g) Delegirane uredbe 2016/128 na način da se njime nalaže obveza navođenja na ambalaži hrane za posebne medicinske potrebe, kao dodatnih informacija, obveznih podataka koji se primjenjuju na svu hranu, kao što su oni o kojima je riječ u ovom slučaju, protivi se cilju uvođenja posebnih zahtjeva u tom području.

63.

Nadalje, jamstvo zaštite osjetljivih potrošača, kojim im se omogućuje da točno identificiraju proizvode koji su djelomičan ili jedini izvor njihove prehrane, također se može dovesti u pitanje tim tumačenjem. Naime, kad bi bilo obvezno na prednjoj strani ambalaže navesti samo određene informacije o hranjivim vrijednostima, to bi moglo zbuniti potrošače, odnosno dovesti ih u zabludu ( 40 ).

64.

Naposljetku, suprotno onomu što tvrdi Nestlé, nisam uvjeren da se za potrebe opravdanja njegova tumačenja ovdje može govoriti o ključnim informacijama ( 41 ) o hrani za posebne medicinske potrebe kao što je to slučaj s uobičajenom hranom ( 42 ), osobito zbog njezine specifične prirode opisane u uvodnim napomenama. Naime, sastav hrane za posebne medicinske potrebe može se znatno razlikovati ovisno, među ostalim, o specifičnoj bolesti, poremećaju ili medicinskom stanju pacijenata za čiju je dijetalnu prehranu proizvod namijenjen, o dobi pacijenata i mjestu gdje primaju zdravstvenu njegu te namjenskoj uporabi navedenog proizvoda ( 43 ).

65.

Stoga se tumačenjem članka 5. stavka 2. točke (g) Delegirane uredbe 2016/128 na način da se njime dopušta navođenje energetske vrijednosti proizvoda i količine različitih hranjivih tvari koje su navedene na drugim mjestima osim na nutritivnoj deklaraciji i kvalifikacija kao dodatnog opisa svojstava i karakteristika hrane za posebne medicinske potrebe ne može postići cilj Delegirane uredbe 2016/128 koji se odnosi na visoku razinu zaštite osjetljivih potrošača. Naime, prema mojem mišljenju, tim se ciljem zahtijeva da zdravstveni djelatnici koji sudjeluju u liječničkom praćenju upotrebe te hrane kao i osjetljivi potrošači donesu informiranu odluku na temelju svih informacija o hranjivim vrijednostima.

66.

Zaključno, prema mojem mišljenju, iz prethodnih razmatranja proizlazi da na prvo prethodno pitanje suda koji je uputio zahtjev treba odgovoriti da članak 5. stavak 2. točku (g) Delegirane uredbe 2016/128 treba tumačiti na način da sporne informacije ne mogu predstavljati dodatan opis svojstava i karakteristika proizvoda, kako je naveden u tom članku.

Drugo prethodno pitanje

67.

Budući da je to pitanje upućeno za slučaj potvrdnog odgovora na prvo pitanje, ako Sud članak 5. stavak 2. točku (b) Delegirane uredbe 2016/128 protumači na način koji sam predložio u točki 66. ovog mišljenja, na to pitanje nije potrebno odgovoriti.

68.

U svakom slučaju, podsjećam na to da se, kako se zabrani iz članka 6. stavka 2. Delegirane uredbe 2016/128 ne bi oduzeo smisao, sporne informacije ne mogu izuzeti od te zabrane samo zbog oblika u kojem su izražene. Naime, izražavanje uopće ne utječe na sadržaj koji je, prema mojem mišljenju, i dalje jedini relevantni kriterij za primjenu te zabrane ( 44 ).

Zaključak

69.

S obzirom na prethodna razmatranja, predlažem Sudu da na prethodna pitanja koja je uputio Högsta förvaltningsdomstolen (Vrhovni upravni sud, Švedska) odgovori kako slijedi: