—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Turskoj, osobito one od 8. veljače 2018. o aktualnom stanju u pogledu ljudskih prava u Turskoj (1), od 13. ožujka 2019. o izvješću Komisije o Turskoj za 2018. (2), i od 19. rujna 2019. o stanju u Turskoj, osobito o smjenjivanju izabranih gradonačelnika (3),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 6. listopada 2020. o politici proširenja EU-a (COM(2020)0660) i popratno izvješće o Turskoj za 2020. godinu (SWD(2020)0355),

—

uzimajući u obzir pregovarački okvir za Tursku od 3. listopada 2005.,

—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) 2020/1998 (4) u pogledu globalnog režima sankcija u području ljudskih prava,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća donesene 10. i 11. prosinca 2020. i ostale relevantne zaključke Vijeća i Europskog vijeća o Turskoj,

—

uzimajući u obzir presudu Velikog vijeća Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) od 22. prosinca 2020. u predmetu Demirtaş protiv Turske (14305/17),

—

uzimajući u obzir presudu Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) od 20. studenoga 2018. u predmetu Demirtaş protiv Turske,

—

uzimajući u obzir članak 144. stavak 5. i članak 132. stavak 4. Poslovnika,

A.

budući da je Turska država kandidatkinja za članstvo u EU-u i članica Vijeća Europe dugi niz godina; budući da je Turska, kao članica Vijeća Europe, stranka Europske konvencije o ljudskim pravima i da je obvezuju odredbe i sudska praksa Europskog suda za ljudska prava;

B.

budući da turska policija od sredine rujna 2020. diljem Turske provodi ranojutarnje racije velikih razmjera u sklopu kojih su deseci političara, političkih aktivista, odvjetnika i drugih aktera civilnog društva pritvoreni pod optužbama koje se odnose na „terorizam”; budući da je 31. prosinca 2020. na snagu u Turskoj stupio novi zakon o sprečavanju financiranja širenja oružja za masovno uništenje, pri čemu samo šest njegovih članaka obuhvaća sredstva i propise za borbu protiv financiranja terorizma, a ostalima se turskom ministru unutarnjih poslova i predsjedniku dodjeljuju goleme ovlasti za ograničavanje aktivnosti nevladinih organizacija, poslovnih partnerstava, neovisnih skupina i udruženja i za umanjivanje njihove uloge;

C.

budući da je g. Selahattin Demirtaş, bivši zastupnik u turskom parlamentu od 2007. do 2018., bivši supredsjednik turske Narodne demokratske partije (HDP) i predsjednički kandidat na izborima 2014. i 2018. (na kojima je osvojio 9,76 % odnosno 8,32 % glasova), zatvoren više od četiri godine na osnovi neutemeljenih optužbi i unatoč dvjema presudama ESLJP-a u korist njegova oslobađanja;

D.

budući da je g. Demirtaş prvotno zatvoren 4. studenoga 2016. zajedno s osam demokratski izabranih zastupnika u parlamentu iz redova HDP-a, uključujući gđu Figen Yüksekdağ, bivšu supredsjednicu HDP-a, i da je kazneno gonjen prema optužbi za „članstvo u terorističkoj organizaciji”, „širenje terorističke propagande” i mnoga druga kaznena djela, što je bilo početak napada turske vlade na tu stranku koji i dalje traje i dio šireg uzorka politički motiviranih progona i zatvaranja; budući da, unatoč osvajanju 65 gradonačelničkih mjesta diljem zemlje na lokalnim izborima održanima 2019., danas se samo šest gradonačelnika iz redova HDP-a nalazi na tim položajima, a ostali su s njih uklonjeni ili zatvoreni i zamijenjeni povjerenicima koje je imenovala vlada;

E.

budući da se 20. rujna 2019., istoga dana kad je g. Demirtaş trebao biti oslobođen prema odluci 26. porotnog kaznenog suda u Istanbulu, glavni tužitelj iz Ankare pozvao na staru i neaktivnu istragu u tijeku kao osnovu za ponovno zadržavanje g. Demirtaşa i gđe Yüksekdağ; budući da se g. Demirtaş stoga i dalje nalazi u pritvoru prije suđenja u vezi s istragom o prosvjedima iz listopada 2014. protiv ISIS-ove opsade sirijskoga grada Kobane koji su održani kao kritika pasivnosti turske vlade i njezina muka pri suočavanju s neposrednim masakrom, te koji su postali nasilni i uzeli živote nekoliko desetaka osoba;

F.

budući da je 22. prosinca 2020. Veliko vijeće ESLJP-a presudilo da je prvotnim pritvaranjem g. Demirtaşa i zatim produljenjem njegova zatvaranja na više od četiri godine turska vlada djelovala u skrivenoj namjeri da ga se spriječi u obavljanju političkih aktivnosti, da se glasačima uskrati njihov izabrani predstavnik i da se „uguši pluralizam i ograniči sloboda političke rasprave: sama srž koncepta demokratskoga društva” te prekršila članak 18. Europske konvencije o ljudskim pravima; budući da je u konačnoj presudi zaključeno da ne postoje dostatni razlozi da se g. Demirtaşa i dalje zadrži u zatvoru i ponovno naloženo da ga se smjesta oslobodi; budući da je prema ESLJP-u Turska prekršila i slobodu izražavanja (članak 10. Europske konvencije o ljudskim pravima), pravo na slobodu i sigurnost (članak 5. stavci 1. i 3. te Konvencije) i pravo da osoba bira i da bude birana (članak 3 stavak 1. te Konvencije); budući da ESLJP nije utvrdio jasnu vezu između govora g. Demirtaşa i kaznenih djela terorizma;

G.

budući da je 7. siječnja 2021. turski kazneni sud potvrdio osude 108 optuženika, uključujući bivše supredsjednike HDP-a, g. Demirtaşa i gđu Yüksekdağ, kao dio istrage smrtnih terorističkih incidenata iz 2014., odbacivši zahtjeve ESLJP-a da se g. Demirtaş oslobodi i zatraživši 38 doživotnih kazni zatvora najstrožeg oblika za optuženike, od kojih je 27 u pritvoru;

H.

budući da je g. Demirtaş, unatoč presudi Ustavnog suda Turske od 9. lipnja 2020. da se njegovim dugotrajnim pritvaranjem prije suđenja krše njegova ustavna prava, i dalje zatvoren u zatvoru visoke sigurnosti tipa F u gradu Jedrene (Edirne); budući da je on tek jedan od mnogih nezakonito zatvorenih ljudi u Turskoj na osnovi politički motiviranih optužbi;

I.

budući da političke izjave koje opetovano daju dužnosnici turske vlade na najvišoj razini i čelnici vladajuće koalicije o slučaju g. Demirtaşa te bliske vremenske veze između političkih izjava i očito nezakonitog djelovanja pravosuđa pružaju samo još više dokaza o političkoj motiviranosti predmeta i ozbiljno ugrožavaju neovisnost turskoga pravosuđa;

J.

budući da je u još jednome predmetu 10. prosinca 2019. ESLJP presudio da je pritvaranjem istaknute ličnosti civilnoga društva, g. Osmana Kavale, prije suđenja prekršena Europska konvencija o ljudskim pravima i da turske vlasti moraju osigurati da se g. Kavala smjesta oslobodi; budući da je istanbulski sud 9. listopada 2020. unatoč presudi ESLJP-a g. Kavali produljio pritvor na temelju optužbi za špijunažu i pokušaj rušenja ustavnog poretka tijekom prosvjeda u parku Gezi 2013.; budući da Turska nastavlja kršiti Europsku konvenciju o ljudskim pravima time što ne pušta na slobodu g. Kavalu unatoč pozivima iz Odbora ministara Vijeća Europe;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.