<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><CONCLUSION NNC="YES" xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.CONCLUSION><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-44/19</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62019CC0044</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:309">EU:C:2020:309</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>9</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>9</PAGE.TOTAL></BIB.CONCLUSION><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Mišljenje M. Szpunara – Predmet C‑44/19</HT></P><P><HT TYPE="SC">Repsol Petróleo</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Mišljenje nezavisnog odvjetnika</HT></P><P><HT TYPE="UC">Macieja Szpunara</HT></P><P>od <DATE ISO="20200423">23. travnja 2020.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0001"><P>Izvorni jezik: poljski</P></NOTE></P></TI><STI><P><HT TYPE="BOLD">Predmet C‑44/19</HT></P><P>Repsol Petróleo, SA</P><P>protiv</P><P>Administración General del Estado</P><P><HT TYPE="NORMAL">(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal Supremo (Vrhovni sud, Španjolska))</HT></P></STI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Direktiva 2003/96/EZ</KEYWORD><KEYWORD>Oporezivanje energenata i električne energije</KEYWORD><KEYWORD>Članak 21. stavak 3.</KEYWORD><KEYWORD>Oslobođenje od poreza energenata koji se koriste unutar poslovnog prostora za proizvodnju energenata</KEYWORD><KEYWORD>Istodobna proizvodnja energenata i drugih proizvoda</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><CONTENTS.CONCLUSION><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Uvod</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1.</NO.P><TXT>Pravom Unije usklađuju se osnovna načela oporezivanja energenata i utvrđuje se najmanja razina tog oporezivanja. Međutim, ne oporezuje se korištenje energenata za proizvodnju drugih energenata. Relevantne odredbe već su bile predmet nekoliko odluka Suda<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0002"><P>Vidjeti osobito presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180606">6. lipnja 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Koppers Denmark</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑49/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:395">EU:C:2018:395</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180627">27. lipnja 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Turbogás</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑90/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:498">EU:C:2018:498</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191107">7. studenoga 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Petrotel‑Lukoil</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑68/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:933">EU:C:2019:933</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Ali ni te odredbe ni navedena sudska praksa Suda ne daju odgovor na pitanje kako treba tretirati energente koji se koriste za proizvodnju drugih energenata u situaciji u kojoj se u okviru te proizvodnje dobivaju i proizvodi koji nisu energenti. O tom je problemu riječ u ovom predmetu.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Pravo Unije</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2.</NO.P><TXT>Članak 21. stavci 1. i 3. Direktive Vijeća 2003/96/EZ od <DATE ISO="20031027">27. listopada 2003.</DATE> o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0003"><P><REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="283" PAGE.FIRST="51" DATE.PUB="2003">SL 2003., L 283, str. 51</REF.DOC.OJ>. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 2., str. 75. i ispravak <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="033" PAGE.FIRST="37" DATE.PUB="2019">SL 2019., L 33, str. 37</REF.DOC.OJ>.)</P></NOTE> glase kako slijedi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="021.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Osim općih odredaba kojima se utvrđuje činjenično stanje oporezivosti i odredbe o naplati, predviđene u Direktivi [Vijeća] 92/12/EEZ [od <DATE ISO="19920225">25. veljače 1992.</DATE>, o općim aranžmanima za proizvode koji podliježu trošarinama te o posjedovanju, kretanju i praćenju takvih proizvoda, <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="076" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="1992">SL 1992., L 76, str. 1</REF.DOC.OJ>.], iznos poreza na energente postaje plativ kad dođe do jednog od činjeničnih stanja oporezivosti, koja su navedena u članku 2. stavku 3.</ALINEA><ALINEA>[…]</ALINEA></PARAG><?PAGE NO="2"?><PARAG IDENTIFIER="021.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Potrošnja energenata na poslovnom prostoru nekog poduzeća za proizvodnju energenata ne smatra se činjeničnim stanjem oporezivosti kojim nastaje obveza plaćanja poreza ako se potrošnja sastoji od energenata koji su proizvedeni unutar poslovnoga prostora poduzeća. Države članice mogu smatrati i potrošnju električne energije ili ostalih energenata koji nisu proizvedeni unutar poslovnoga prostora takvog poduzeća te potrošnju energenata i električne energije unutar poslovnog prostora poduzeća za proizvodnju goriva koja se koriste za proizvodnju električne energije, kao činjenično stanje oporezivosti, kad se ne naplaćuje porez. Kad je to potrošnja za potrebe koje nisu u vezi s proizvodnjom energenta, a pogotovo ako se koristi za pogon vozila, tada se to smatra oporezivim slučajem [događajem] koji je razlogom naplate poreza<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/>.</ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Španjolsko pravo</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3.</NO.P><TXT>Članak 47. stavak 1. točka (b) Ley 38/1992, de Impuestos Especiales (Zakon 38/1992 o posebnim porezima) od <DATE ISO="19921228">28. prosinca 1992.</DATE> glasi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0004"><P>BOE br. 312, <DATE ISO="19921229">29. prosinca 1992.</DATE>, str. 44305.</P></NOTE>:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>Oporezivanju ne podliježe vlastita potrošnja koja obuhvaća:</P><P>[…]</P><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>uporabu mineralnih ulja kao goriva u procesu proizvodnje mineralnih ulja u sustavu odgode.<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/></TXT></NP></ITEM></LIST></P></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Činjenice, postupak i prethodna pitanja</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4.</NO.P><TXT>Repsol Petróleo SA, društvo osnovano u skladu sa španjolskim pravom (u daljnjem tekstu: društvo Repsol), bavi se, među ostalim, proizvodnjom energenata u procesu rafiniranja sirove nafte. U tom procesu osim energenata nastaje niz drugih proizvoda kao što su sumpor, teški destilati nafte ili aromatski ugljikovodici, kao i vodena para. Ti se proizvodi zatim prodaju i koriste u kemijskoj industriji, a djelomično se također ponovno koriste u proizvodnom procesu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5.</NO.P><TXT>Španjolska porezna tijela donijela su <DATE ISO="20120402">2. travnja 2012.</DATE> protiv društva Repsol odluku kojom mu nalažu plaćanje trošarine na mineralna ulja za porezne godine 2007. i 2008. zato što je to društvo koristilo mineralna ulja koja je proizvelo kao gorivo za ogrjev u procesu proizvodnje, u dijelu u kojem su u tom procesu proizvedeni proizvodi koji nisu bili energenti. Naime, prema mišljenju poreznih tijela, mineralna ulja koja se koriste u procesu proizvodnje treba oporezivati razmjerno količini proizvoda koji nisu energenti koji su nastali u tom procesu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6.</NO.P><TXT>Tužba koju je protiv te odluke podnijelo društvo Repsol odbijena je u upravnom postupku i prvostupanjskom sudskom postupku. Te odluke temelje se osobito na ustaljenoj sudskoj praksi Tribunala Supremo (Vrhovni sud, Španjolska) u skladu s kojom vlastita potrošnja energenata ne podliježe oporezivanju samo u dijelu u kojem se koristi za proizvodnju drugih energenata. Ta je sudska praksa razvijena na temelju odredbi kojima se prenosi Direktiva 92/81<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0005"><P>Direktiva Vijeća 92/81/EEZ od <DATE ISO="19921019">19. listopada 1992.</DATE> o usklađivanju struktura trošarina na mineralna ulja (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="316" PAGE.FIRST="12" DATE.PUB="1992">SL 1992., L 316, str. 12</REF.DOC.OJ>.). Direktiva je stavljena izvan snage i zamijenjena Direktivom 2003/96.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7.</NO.P><TXT>Društvo Repsol podnijelo je protiv drugostupanjske presude žalbu u kasacijskom postupku sudu koji je uputio zahtjev.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="3"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8.</NO.P><TXT>U tim okolnostima Tribunal Supremo (Vrhovni sud) odlučio je prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>Treba li članak 21. stavak 3. Direktive 2003/96 tumačiti na način da se njime omogućuje oporezivanje posebnim porezom na mineralna ulja transakcija vlastite potrošnje energenata koje su izvršene u postrojenjima proizvođača u dijelu u kojem se dobivaju neenergenti?</P><P>Odnosno, u protivnom, onemogućuje li se svrhom te odredbe o isključenju od oporezivanja upotrebe energenata koju se smatra nužnom za dobivanje konačnih energenata oporezivanje te vlastite potrošnje u dijelu u kojem ona služi za dobivanje drugih neenergenata, čak i ako se dobiva otpad koji neizbježno nastaje kao posljedica vlastitog proizvodnog procesa.<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/></P></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9.</NO.P><TXT>Tajništvo Suda zaprimilo je zahtjev za prethodnu odluku <DATE ISO="20190124">24. siječnja 2019.</DATE> Pisana očitovanja podnijeli su društvo Repsol, španjolska i češka vlada te Europska komisija. Društvo Repsol, španjolska vlada i Komisija bili su zastupljeni na raspravi održanoj <DATE ISO="20200304">4. ožujka 2020.</DATE></TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Ocjena</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10.</NO.P><TXT>Svojim prethodnim pitanjem u ovom predmetu sud koji je uputio zahtjev u biti želi saznati treba li članak 21. stavak 3. Direktive 2003/96 tumačiti na način da se, u situaciji u kojoj se u procesu proizvodnje energenata neizbježno dobivaju i proizvodi koji nisu energenti, potrošnja energenata u svrhu te proizvodnje uopće ne smatra činjeničnim stanjem oporezivosti kojim nastaje obveza plaćanja poreza ili samo razmjerno, u dijelu u kojem u tom procesu nastaju energenti, isključujući dio koji se odnosi na druge proizvode.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11.</NO.P><TXT>Najprije treba napomenuti da članak 21. stavak 3. Direktive 2003/96 ima složenu strukturu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12.</NO.P><TXT>Njegovom prvom rečenicom nalaže se da se činjeničnim stanjem oporezivosti kojim nastaje obveza plaćanja poreza ne smatra takozvana vlastita potrošnja energenata, odnosno potrošnja energenata koji su proizvedeni na poslovnom prostoru poduzeća koje ih je proizvelo.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13.</NO.P><TXT>Drugom rečenicom te odredbe državama članicama omogućuje se da činjeničnim stanjem oporezivosti kojim nastaje obveza plaćanja poreza ne smatraju ni potrošnju energenata (i električne energije) unutar poslovnoga prostora poduzeća za proizvodnju energenata koji nisu proizvedeni u tom poduzeću.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14.</NO.P><TXT>Naposljetku, trećom se rečenicom određuje da se navedeni propis ne primjenjuje kada se potrošnja energenata koristi za potrebe koje nisu u vezi s proizvodnjom energenata, na primjer za pogon vozila.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15.</NO.P><TXT>Iz treće rečenice članka 21. stavka 3. Direktive 2003/96 može se zaključiti, <HT TYPE="ITALIC">a contrario</HT>, da se samo potrošnja energenata za potrebe proizvodnje energenata ne smatra (ili se može ne smatrati) činjeničnim stanjem oporezivosti kojim nastaje obveza plaćanja poreza. Takav zaključak potvrđuje i tekst odredbe koja je prethodila navedenoj odredbi, odnosno članka 4. stavka 3. Direktive 92/81, kojim je bilo predviđeno da se potrošnja mineralnih ulja na poslovnom prostoru poduzeća za proizvodnju mineralnih ulja ne smatra činjeničnim stanjem oporezivosti kojim nastaje obveza plaćanja poreza <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>ako se ostvaruje za potrebe [navedene] proizvodnje<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/>. Navedeni članak sadržavao je i odredbu koja odgovara sadašnjoj trećoj rečenici članka 21. stavka 3. Direktive 2003/96<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0006"><P>Međutim, Direktiva 92/81 nije sadržavala ovlast država članica poput one iz sadašnjeg članka 21. stavka 3. druge rečenice Direktive 2003/96.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="4"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16.</NO.P><TXT>Međutim, kao što sam već naveo u uvodu ovog mišljenja, člankom 21. stavkom 3. Direktive 2003/96 nije određeno treba li, i u kojoj mjeri, činjeničnim stanjem oporezivosti kojim nastaje obveza plaćanja poreza smatrati potrošnju energenata za potrebe proizvodnog procesa u kojem istodobno nastaju energenti i drugi proizvodi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17.</NO.P><TXT>Čini se da su ovdje moguća dva različita načina rasuđivanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18.</NO.P><TXT>S jedne strane, kao što to češka vlada pravilno ističe u svojim očitovanjima, doslovno tumačenje članka 21. stavka 3. Direktive 2003/96 može dovesti do zaključka da ga, u situaciji poput one u glavnom postupku, treba primijeniti na sve energente koji se koriste u proizvodnom procesu društva Repsol.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19.</NO.P><TXT>Naime, u toj odredbi navedena je samo <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>potrošnja energenata na poslovnom prostoru poduzeća za proizvodnju energenata<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/>, ali trećom rečenicom te odredbe isključuje se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>potrošnja za potrebe koje nisu u vezi s proizvodnjom energenata<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20.</NO.P><TXT>Međutim, kao što to proizlazi iz rješenja kojim se upućuje zahtjev za prethodnu odluku i iz očitovanja stranaka, u procesu rafiniranja sirove nafte, energenti koji se koriste za njezino zagrijavanje do temperature koju zahtijeva taj proces u cijelosti se koriste za proizvodnju energenata. Istodobno dobivanje proizvoda koji nisu energenti stoga je samo nenamjeran i neizbježan rezultat tog procesa. Dobivanje tih proizvoda neodvojivi je element procesa proizvodnje energenata pa dakle treba smatrati da se svi energenti koji se koriste u tom tehnološkom postupku koriste za proizvodnju energenata. Stoga bi doslovno tumačen tekst članka 21. stavka 3. Direktive 2003/96 upućivao na to da navedeni energenti, kao energenti koji se u cijelosti koriste za proizvodnju energenata, također trebaju u cijelosti biti obuhvaćeni predmetnom odredbom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21.</NO.P><TXT>Kao što to pravilno ističe društvo Repsol, takvo se tumačenje članka 21. stavka 3. Direktive 2003/96 potvrđuje i u sudskoj praksi Suda. Naime, Sud je presudio da se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>iz negativne formulacije treće rečenice te odredbe može zaključiti da se njome iz primjene te iznimke želi isključiti samo potrošnja energenata <HT TYPE="ITALIC">koji nemaju nikakve veze s proizvodnjom energenata</HT><QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/> i da se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>potrošnja energenata, samo zbog načina na koji se provodi, ne može isključiti iz primjene navedene iznimke, <HT TYPE="ITALIC">pod uvjetom da se njome pridonosi tehnološkom postupku proizvodnje energenata</HT><QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0007"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191107">7. studenoga 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Petrotel‑Lukoil</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑68/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:933">EU:C:2019:933</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0030">30.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) (moje isticanje)</P></NOTE>. Međutim, teško je poreći da, u situaciji poput one u glavnom postupku, energenti koji se koriste u tehnološkom postupku <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>nemaju nikakve veze s proizvodnjom energenata<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/> i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>da se njima pridonosi tehnološkom postupku proizvodnje energenata<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/> u cijelosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22.</NO.P><TXT>S druge strane, iako je takvo tumačenje dopušteno s obzirom na doslovan tekst navedene odredbe Direktive, ono ne uzima u dovoljnoj mjeri u obzir aspekte njezina sustavnog tumačenja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0008"><P>Sudska praksa Suda zahtijeva da se uzmu u obzir aspekti sustavnog tumačenja odredbi prava Unije (vidjeti u pogledu članka 21. stavka 3. Direktive 2003/96 presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180606">6. lipnja 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Koppers Denmark</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑49/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:395">EU:C:2018:395</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0022">22.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE> i dovelo bi do neopravdanog izostanka oporezivanja energenata koji se koriste za proizvodnju proizvoda koji nisu energenti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23.</NO.P><TXT>Naime, kada u proizvodnom procesu nastaju energenti i proizvodi koji nisu energenti, takav proizvodni proces treba smatrati istodobnom proizvodnjom obiju kategorija proizvoda.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24.</NO.P><TXT>Pritom nije važno što je proizvodnja proizvoda koji nisu energenti u situaciji poput one u glavnom postupku nenamjerna i neizbježna, odnosno što sama po sebi nije cilj proizvodnje, nego njezin neizbježan rezultat. Naime, iako proizvodi koji se dobivaju u proizvodnom procesu imaju tržišnu vrijednost i proizvođač ih može prodavati, oni postaju roba, odnosno mogući izvor prihoda. Stoga prestaje biti važno je li njihova proizvodnja namjerna ili je samo neizbježan rezultat proizvodnje drugih proizvoda. S poreznog stajališta, obje situacije treba tretirati na isti način. To zahtijevaju načelo<?PAGE NO="5"?> jednakosti i potreba da se osigura nenarušeno tržišno natjecanje. Drukčije bi bilo samo kad bi drugi proizvodi koji se dobivaju u procesu proizvodnje energenata imali tek zanemarivu tržišnu vrijednost ili je uopće ne bi imali te bi predstavljali samo trošak za proizvođača. Stoga se ne slažem s mišljenjem društva Repsol da je ovdje odlučujući <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>osnovni cilj<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/> predmetne djelatnosti. Gospodarska djelatnost ne podliježe zakonskim odredbama, uključujući one poreznog prava, s obzirom na cilj koji se njome želi postići, nego s obzirom na njezinu stvarnu bit i učinke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25.</NO.P><TXT>Članak 21. stavak 3. Direktive 2003/96 dopušta da se činjeničnim stanjem oporezivosti kojim nastaje obveza plaćanja poreza ne smatra potrošnja energenata samo u dijelu u kojem se ta potrošnja koristi za proizvodnju konačnih proizvoda, koji zatim podliježu oporezivanju na temelju te direktive kao energenti namijenjeni korištenju kao pogonska goriva ili goriva za ogrjev<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0009"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180606">6. lipnja 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Koppers Denmark</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑49/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:395">EU:C:2018:395</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26.</NO.P><TXT>Međutim, korištenje energenata kao goriva za ogrjev podliježe oporezivanju ako konačan proizvod nije energent ili nije namijenjen korištenju kao pogonsko gorivo ili gorivo za ogrjev.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27.</NO.P><TXT>Izostanak oporezivanja energenata u potonjoj situaciji imao bi za posljedicu stvaranje praznine u sustavu oporezivanja koji je uspostavljen Direktivom 2003/96 jer oporezivanju ne bi podlijegali proizvodi koji u načelu moraju podlijegati takvom oporezivanju<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0010"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180606">6. lipnja 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Koppers Denmark</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑49/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:395">EU:C:2018:395</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0029">29.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28.</NO.P><TXT>Izostanak oporezivanja tih proizvoda ne bi se nadoknadio oporezivanjem konačnih proizvoda koji su proizvedeni njihovim korištenjem jer navedeni konačni proizvodi ne bi podlijegali oporezivanju<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0011"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180606">6. lipnja 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Koppers Denmark</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑49/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:395">EU:C:2018:395</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0030">30.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29.</NO.P><TXT>Usklađenost sustava oporezivanja koji je uspostavljen Direktivom 2003/96 stoga zahtijeva oporezivanje energenata koji se koriste u proizvodnom procesu u dijelu u kojem se u tom procesu dobivaju proizvodi koji nisu energenti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30.</NO.P><TXT>Točno je da je Sud, kao što sam istaknuo u točki 21. ovog mišljenja, u jednom od predmeta koji se odnose na tumačenje članka 21. stavka 3. Direktive 2003/96, presudio da se ta odredba ne primjenjuje samo u slučaju korištenja energenata u svrhe koje uopće nisu povezane s proizvodnjom energenata<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0012"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191107">7. studenoga 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Petrotel‑Lukoil</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑68/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:933">EU:C:2019:933</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0030">30.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Međutim, drukčija je situacija kada se istodobno, u okviru jednog tehnološkog postupka, proizvode energenti i proizvodi koji nisu energenti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31.</NO.P><TXT>Međutim, treba uzeti u obzir kontekst u kojem je donesena navedena presuda Suda. Predmet Petrotel‑Lukoil odnosio se na primjenu članka 21. stavka 3. Direktive 2003/96 na energente koji se koriste za proizvodnju vodene pare koja se zatim koristila, među ostalim, u procesu proizvodnje energenata. U tom je kontekstu Sud utvrdio da su iz područja primjene navedene odredbe isključene samo situacije u kojima se energenti koriste u svrhe koje nisu povezane s proizvodnjom takvih proizvoda. Ali ako se koriste za proizvodnju međuproizvoda koji se zatim koriste za proizvodnju energenata, ta se odredba primjenjuje u cijelosti. Međutim, nije bilo sporno da su konačni proizvodi u proizvodnom procesu iz predmeta Petrotel‑Lukoil energenti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32.</NO.P><TXT>U ovom je predmetu pak riječ o drukčijoj situaciji, odnosno o postupku istodobne proizvodnje energenata i proizvoda koji nisu energenti. Stoga se utvrđenja Suda iz predmeta Petrotel‑Lukoil ne mogu automatski prenijeti na ovaj predmet.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="6"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33.</NO.P><TXT>Bliža analogija ovom predmetu može biti predmet Cristal Union<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0013"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180307">7. ožujka 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Cristal Union</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑31/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:168">EU:C:2018:168</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Taj se predmet odnosio na pitanje primjenjuje li se oslobođenje od oporezivanja energenata koji se koriste za proizvodnju električne energije iz članka 14. stavka 1. točke (a) Direktive 2003/96 i na energente koji se koriste za istodobnu proizvodnju električne energije i toplinske energije u postupku takozvane kogeneracije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34.</NO.P><TXT>Iako Sud u tom predmetu nije tumačio članak 21. stavak 3. Direktive 2003/96, on ipak predstavlja osnovu za korisnu analogiju s ovim predmetom jer se odnosi na oslobođenje od oporezivanja energenata koji se koriste za istodobnu proizvodnju energije za koju se priznaje pravo na to oslobođenje (električne energije) i energije za koju se to pravo ne priznaje (toplinske energije). Navedena analogija tim je više opravdana jer se mehanizam kogeneracije temelji na ideji korisnog i gospodarski održivog korištenja energije koja nastaje u procesu proizvodnje druge vrste energije koja se nije koristila i gubila se u klasičnoj tehnologiji proizvodnje. Slično je u ovom predmetu u kojem je riječ o proizvodima koji nisu energenti, čija proizvodnja je nenamjeran i neizbježan rezultat proizvodnje energenata, a imaju poslovnu primjenu te stoga i tržišnu vrijednost.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35.</NO.P><TXT>U predmetu Cristal Union Sud nije dvojio u pogledu toga da se obvezujuće oslobođenje od oporezivanja energenata koji se koriste za proizvodnju električne energije primjenjuje na kogeneraciju<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0014"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180307">7. ožujka 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Cristal Union</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑31/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:168">EU:C:2018:168</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, izreka)</P></NOTE>. Nije bilo dvojbe ni u pogledu toga da se to oslobođenje primjenjuje na onaj dio energenata koji se koristi u postupku kogeneracije koja se koristi za proizvodnju električne energije, razmjerno količini te energije u odnosu na toplinsku energiju koja se istodobno dobiva. Sud je tako presudio unatoč tome što se svi energenti koji se koriste u tehnološkom postupku kogeneracije također koriste za proizvodnju električne i toplinske energije. Nemoguće je razlikovati konkretnu količinu tih proizvoda koji se koriste za proizvodnju jedne vrste energije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0015"><P>Vidjeti osobito presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180307">7. ožujka 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Cristal Union</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑31/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:168">EU:C:2018:168</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0045">45.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), u kojoj Sud razmatra pitanje mogućih poteškoća prilikom izračuna udjela energenata potrebnih za svaku vrstu proizvedene energije.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36.</NO.P><TXT>Sud je stoga prihvatio načelo da, u slučaju istodobne proizvodnje proizvoda za koje se priznaje pravo na oslobođenje energenata koji se koriste za tu proizvodnju i onih za koje se to pravo ne priznaje, oslobođenje treba primijeniti razmjerno pojedinim kategorijama konačnih proizvoda koji se dobivaju u tom proizvodnom procesu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37.</NO.P><TXT>Smatram da slično načelo treba primijeniti u ovom predmetu. U slučaju istodobne proizvodnje energenata i proizvoda koji nisu energenti, korištenje energenata u svrhu te proizvodnje ne smatra se, na temelju članka 21. stavka 3. Direktive 2003/96, činjeničnim stanjem oporezivosti kojim nastaje obveza plaćanja poreza, ali samo u onom dijelu koji odgovara udjelu energenata koji su proizvedeni u tom procesu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38.</NO.P><TXT>Pritom treba napomenuti da proizvođač energenata koji je u situaciji u kakvoj je društvo Repsol ni na koji način nije oštećen zbog oporezivanja energenata koje koristi u dijelu koji odgovara udjelu istodobno proizvedenih proizvoda koji nisu energenti. Naime, odredba članka 21. stavka 3. Direktive 2003/96 u cijelosti se primjenjuje na energente u dijelu u kojem se oni koriste za proizvodnju energenata. Međutim, u dijelu u kojem se koriste za proizvodnju proizvoda koji nisu energenti, porez na energente koji se koriste za tu proizvodnju može se, kao neizravan porez, u cijelosti nadoknaditi cijenom proizvoda koji nisu energenti koji se prodaju na tržištu, kao što je to slučaj s bilo kojim drugim proizvodima za čiju se proizvodnju koriste energenti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39.</NO.P><TXT>Takva je odluka čak nužna sa stajališta potrebe da se osigura nenarušeno tržišno natjecanje. Naime, može se dogoditi da proizvodi koji nisu energenti koji se proizvode istodobno s energentima u jednom tehnološkom postupku konkuriraju sličnim proizvodima koji se ne proizvode u takvom kombiniranom proizvodnom procesu, a za čiju se proizvodnju ipak koriste energenti. Ti će se energenti oporezivati<?PAGE NO="7"?> prema općim načelima, stoga energente koji se koriste u procesu kombinirane proizvodnje treba tretirati jednako. To se ne odnosi samo na proizvode koji su stvarno proizvedeni u tehnološkom postupku društva Repsol, nego i na sve proizvode koji se proizvode ili će se u budućnosti proizvesti istodobno s bilo kojim energentima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40.</NO.P><TXT>Pritom nije važna činjenica da je proizvodnja proizvoda koji nisu energenti nenamjeran i neizbježan rezultat proizvodnje potonje vrste proizvoda, ni činjenica da je njihova proizvodnja, poput na primjer dobivanja sumpora u postupku odsumporavanja, propisana regulatornim okvirom čiji je cilj zaštita okoliša. Svaki poduzetnik koji pokreće gospodarsku djelatnost u određenom sektoru mora uzeti u obzir troškove i ograničenja te djelatnosti. Okolnost da se u procesu proizvodnje određenih energenata neizbježno dobivaju i određeni proizvodi koji nisu energenti općepoznata je značajka te vrste djelatnosti, a mogućnost prodaje potonjih proizvoda sastavni je dio ekonomske ravnoteže te djelatnosti. Isto tako, sastavni dio te ravnoteže mora biti oporezivanje energenata koji se koriste za proizvodnju u dijelu koji odgovara udjelu dobivenih proizvoda koji nisu energenti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41.</NO.P><TXT>Stoga se ne slažem sa stajalištem društva Repsol prema kojem izmjena teksta članka 21. stavka 3. Direktive 2003/96 u odnosu na tekst članka 4. stavka 3. Direktive 92/81 zahtijeva izmjenu njegova tumačenja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42.</NO.P><TXT>Člankom 4. stavkom 3. prvim podstavkom Direktive 92/81 predviđalo se da se potrošnja mineralnih ulja na poslovnom prostoru poduzeća za proizvodnju mineralnih ulja ne smatra činjeničnim stanjem oporezivosti kojim nastaje obveza plaćanja poreza <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>ako se [ta potrošnja] ostvaruje za potrebe proizvodnje<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/> tih ulja. U drugom podstavku tog stavka zatim se pojašnjava da se potrošnja u svrhe koje nisu povezane s tom proizvodnjom smatra činjeničnim stanjem oporezivosti kojim nastaje obveza plaćanja poreza. U toj se odredbi razlikuju dva slučaja potrošnje mineralnih ulja: u svrhe koje su povezane s proizvodnjom tih ulja i u svrhe koje nisu povezane s tom proizvodnjom. Te su kategorije bile istodobno odvojene i iscrpne: nisu predviđene situacije koje te kategorije uključuju, ni one koje isključuju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43.</NO.P><TXT>To ne mijenja tekst članka 21. stavka 3. Direktive 2003/96. Točno je da je u prvoj rečenici tog stavka, koja odgovara prvom stavku članka 4. stavka 3. Direktive 92/81, izostavljena napomena da potrošnja treba biti povezana s proizvodnjom energenata. Međutim, ta je napomena zadržana u trećoj rečenici navedenog stavka koja odgovara drugom podstavku članka 4. stavka 3. Direktive 92/81 i u biti ima isti tekst. Zakonodavac Unije očito je, prema mojem mišljenju pravilno, smatrao da je nepotrebno ponavljati istu napomenu u obje rečenice. Budući da se trećom rečenicom isključuje potrošnja energenata u svrhe koje nisu povezane s proizvodnjom, to neizbježno znači da se prva rečenica odnosi samo na potrošnju povezanu s tom proizvodnjom. Stoga je normativni sadržaj članka 21. stavka 3. prve i treće rečenice Direktive 2003/96 istovjetan onomu članka 4. stavka 3. Direktive 92/81<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0016"><P>Osim, naravno, proširenja opsega proizvoda koji su obuhvaćeni odredbom Direktive 2003/96.</P></NOTE>. Ništa se tu ne mijenja dodavanjem druge rečenice u članak 21. stavak 3. Direktive 2003/96, kojom se samo proširuje popis slučajeva potrošnje energenata koje se ne smatra činjeničnim stanjem oporezivosti kojim nastaje obveza plaćanja poreza. To ne mijenja ni činjenicu da to mora biti potrošnja za potrebe proizvodnje takvih proizvoda.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44.</NO.P><TXT>Stoga ovdje nema promjene u logici na koju se poziva društvo Repsol u svojim očitovanjima. U skladu s očitovanjima društva Repsol, na temelju članka 4. stavka 3. Direktive 92/81, oporezivanje vlastite potrošnje mineralnih ulja trebalo je biti načelo, a izostanak njihova oporezivanja iznimka. Međutim, na temelju članka 21. stavka 3. Direktive 2003/96, izostanak oporezivanja vlastite potrošnje energenata treba biti načelo, a njihovo oporezivanje, u slučaju kada ta potrošnja nije povezana s proizvodnjom takvih proizvoda, iznimka.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45.</NO.P><TXT>Teško je složiti se s takvim stajalištem. Na temelju Direktive 92/81 i na temelju Direktive 2003/96 logika je ista, odnosno takva da je oporezivanje mineralnih ulja ili energenata načelo, a izostanak oporezivanja vlastite potrošnje tih proizvoda jest iznimka čija je primjena uvjetovana ispunjavanjem uvjeta da ta potrošnja bude u svrhe koje su povezane s proizvodnjom tih proizvoda.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46.</NO.P><TXT>Prema mojem mišljenju, navedeni razlozi, a osobito usklađenost sustava oporezivanja koji je uspostavljen Direktivom 2003/96 i potrebe osiguranja nenarušenog tržišnog natjecanja na tržištu robe za čiju se proizvodnju koriste energenti, zahtijevaju tumačenje članka 21. stavka 3. navedene direktive koje nadilazi zaključke koji mogu proizaći samo iz doslovnog teksta te odredbe. Pritom treba napomenuti da tekst te odredbe ne daje jednoznačan odgovor na pitanje o pravilnom načinu oporezivanja energenata koji se koriste za istodobnu proizvodnju energenata i proizvoda koji nisu energenti. Stoga nije riječ o tumačenju <HT TYPE="ITALIC">contra legem</HT>, nego samo o dopuni elementima sustavnog tumačenja zaključaka koji proizlaze iz doslovnog tumačenja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47.</NO.P><TXT>Stoga članak 21. stavak 3. Direktive 2003/96 treba tumačiti na način da se, u situaciji u kojoj se u procesu proizvodnje energenata neizbježno dobivaju i proizvodi koji nisu energenti, potrošnja energenata u svrhu te proizvodnje ne smatra činjeničnim stanjem oporezivosti kojim nastaje obveza plaćanja poreza za dio tih proizvoda koji odgovara udjelu proizvedenih energenata.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48.</NO.P><TXT>Treba još istaknuti da se članak 21. stavak 3. navedene direktive primjenjuje samo na energente koji se koriste za proizvodnju energenata namijenjenih za korištenje kao pogonsko gorivo ili gorivo za ogrjev. Stoga su iz njegove primjene isključeni energenti koji se koriste za proizvodnju proizvoda koji nisu energenti u smislu članka 2. stavka 1. te direktive, kao i oni namijenjeni proizvodnji proizvoda koji odgovaraju definiciji iz tog članka, ali na njih se u skladu s člankom 2. stavkom 4. točkom (b) prvom alinejom Direktive 2003/96 ta direktiva ne primjenjuje jer nisu namijenjeni za korištenje kao pogonsko gorivo ili gorivo za ogrjev. To jednoznačno proizlazi iz sudske prakse Suda<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0017"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180606">6. lipnja 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Koppers Denmark</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑49/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:395">EU:C:2018:395</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, izreka)</P></NOTE>. Osim toga, energentima treba smatrati samo proizvode koji su obuhvaćeni sustavom oporezivanja koji je uspostavljen na temelju Direktive 2003/96.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49.</NO.P><TXT>Budući da u Direktivi 2003/96 ne postoje odredbe o načinu izračuna udjela energenata koji podliježu odredbama članka 21. stavka 3. Direktive 2003/96, on ostaje u nadležnosti nacionalnog prava država članica<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0018"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180307">7. ožujka 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Cristal Union</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑31/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:168">EU:C:2018:168</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0045">45.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Međutim, o tom se pitanju raspravljalo na raspravi i stoga treba iznijeti sljedeća očitovanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50.</NO.P><TXT>Kao prvo, u dijelu u kojem se proizvodi koji nisu energenti koji se dobivaju u procesu proizvodnje energenata zatim ponovno koriste u tom proizvodnom procesu (kao na primjer vodena para) oni predstavljaju međuproizvod čija proizvodnja je osnova za primjenu članka 21. stavka 3. Direktive 2003/96<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0019"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191107">7. studenoga 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Petrotel‑Lukoil</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑68/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:933">EU:C:2019:933</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0028">28.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i t. 1. izreke).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51.</NO.P><TXT>Kao drugo, slažem se sa stajalištem Komisije prema kojem je najprikladniji način za izračun udjela energenata na koje se primjenjuju odredbe članka 21. stavka 3. Direktive 2003/96 upućivanje na količinu proizvedenih konačnih proizvoda u pojedinim kategorijama, a ne, na primjer, na njihovu tržišnu vrijednost.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52.</NO.P><TXT>Međutim, ne smatram da je to slučaj zato što se, kao što tvrdi Komisija, porez na emergente obračunava na temelju količine tih proizvoda. Naime, taj se porez odnosi na energente koji se koriste kao gorivo za ogrjev u proizvodnom procesu, a ne na konačne proizvode te proizvodnje.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="9"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53.</NO.P><TXT>Metoda koja se temelji na količinskom udjelu pojedinih kategorija proizvoda omogućuje da se u najvećoj mjeri odrazi udio energenata u procesu proizvodnje svake od kategorija konačnih proizvoda. Naime, količina potrebnih energenata povezana je s količinom pojedinih konačnih proizvoda, a ne s njihovom vrijednošću.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54.</NO.P><TXT>Stoga, kao što to pravilno ističe društvo Repsol, iako nije moguće precizno izračunati količinu energenata koji se troše za svaku kategoriju gotovih proizvoda jer se u procesu rafiniranja sirove nafte pojedini gotovi proizvodi dobivaju na različitim temperaturama, prema mojem mišljenju, kvantitativna metoda omogućuje razumnu aproksimaciju udjela energenata potrebnih za dobivanje pojedinih kategorija gotovih proizvoda.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55.</NO.P><TXT>Ta metoda ne isključuje primjenu u nacionalnom pravu najnižeg praga ispod kojeg je količina proizvoda koji nisu energenti dobivenih u proizvodnom procesu tako mala da se može zanemariti, a svi energenti koji se koriste u tom procesu mogu biti obuhvaćeni područjem primjene članka 21. stavka 3. Direktive 2003/96. Najniži prag ne rješava problem izračuna udjela energenata na koje se primjenjuje taj propis u situaciji u kojoj količina proizvedenih proizvoda koji nisu energenti prelazi taj prag.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Zaključak</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56.</NO.P><TXT>S obzirom na prethodna razmatranja, predlažem Sudu da na prethodna pitanja koja mu je uputio Tribunal Supremo (Vrhovni sud, Španjolska) odgovori na sljedeći način:</TXT><P>Članak 21. stavak 3. Direktive Vijeća 2003/96 od <DATE ISO="20031027">27. listopada 2003.</DATE> o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije treba tumačiti na način da se, u situaciji u kojoj se u procesu proizvodnje energenata neizbježno dobivaju i proizvodi koji nisu energenti, potrošnja energenata u svrhu te proizvodnje ne smatra činjeničnim stanjem oporezivosti kojim nastaje obveza plaćanja poreza za dio tih proizvoda koji odgovara udjelu proizvedenih energenata.</P></NP.ECR></GR.SEQ></CONTENTS.CONCLUSION></CONCLUSION>