PRILOG II.
IZVJEŠTAVANJE O USKLAĐIVANJIMA I IZVOĐENJE TRANSAKCIJA U KONTEKSTU STATISTIKE INVESTICIJSKIH FONDOVA, OSIGURAVAJUĆIH DRUŠTAVA, MIROVINSKIH FONDOVA I FINANCIJSKIH DRUŠTAVA POSEBNE NAMJENE KOJA SE BAVE SEKURITIZACIJSKIM TRANSAKCIJAMA
DIO 1.
Opći opis postupka za izvođenje transakcija
|
1.
|
Financijske transakcije su neto nabava financijske imovine ili neto stvaranje obveza za svaku vrstu financijskog instrumenta, odnosno zbroj svih financijskih transakcija koje nastaju u relevantnom referentnom razdoblju. Okvir za izvođenje transakcija za statistiku imovine i obveza investicijskih fondova, osiguravajućih društava, mirovinskih fondova i financijskih društava posebne namjene koja se bave sekuritizacijskim transakcijama temelji se na Europskom sustavu nacionalnih i regionalnih računa objavljenom kao Prilog A Uredbi (EU) br. 549/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (1) (dalje u tekstu ESA 2010). Odstupanja od ovog međunarodnog standarda izvršavaju se u ovom Prilogu u odnosu na sadržaj podataka i nazive statističkih koncepata, ako je potrebno. Ovaj Prilog tumači se u skladu s ESA 2010 osim ako je drugačije propisano u Uredbi (EU) br. 1073/2013 (ESB/2013/38), Uredbi (EU) br. 1075/2013 (ESB/2013/40), Uredbi (EU) br. 1374/2014 (ESB/2014/50), Uredbi (EU) 2018/231 (ESB/2018/2) ili ovoj Smjernici.
|
|
2.
|
U kontekstu statistike investicijskih fondova, osiguravajućih društava i mirovinskih fondova, ESB izračunava transakcije uzimanjem, za svaku stavku imovine i obveza, razlike između stanja na izvještajne datume na kraju razdoblja, a zatim uklanjanjem učinka kretanja koja nisu rezultat transakcija („usklađivanja”). One su svrstane u dvije kategorije „reklasifikacijska usklađivanja” i „vrijednosna usklađivanja zbog promjena cijena i tečajeva (2)”. Nacionalne središnje banke dostavljaju ESB-u dvije kategorije tako da je te netransakcijske učinke moguće ukloniti iz izračuna transakcija.
|
|
3.
|
U sklopu statistike financijskih društava posebne namjene koja se bave sekuritizacijskim transakcijama, nacionalne središnje banke izravno dostavljaju ESB-u transakcije, a ne usklađivanja. Izračun transakcija (izravno od strane izvještajnih jedinica ili od strane nacionalnih središnjih banaka) treba biti u skladu s općim pristupom reklasifikacijskim usklađivanjima i vrijednosnim usklađivanjima zbog promjena cijena i tečajeva iz ovog Priloga.
|
|
4.
|
Transakcije se općenito izračunavaju na neto osnovi, odnosno ne zahtijeva se utvrđivanje bruto financijskih transakcija ili prometa. Izuzetak je slučaj statistike investicijskih fondova kada Uredba (EU) br. 1073/2013 (ESB/2013/38) zahtijeva odvojeno izvještavanje o novim izdanjima i otkupima dionica/udjela u investicijskom fondu tijekom izvještajnog razdoblja.
|
|
5.
|
Financijske transakcije općenito se mjere po vrijednosti transakcije - vrijednost po kojoj je imovina stečena/prodana i/ili po kojoj su obveze nastale, po kojoj su likvidirane ili razmijenjene - što ne mora nužno biti isto kao cijena navedena na tržištu ili fer vrijednost imovine u vrijeme transakcije. Transakcijska vrijednost ne uključuje troškove usluge, pristojbe, provizije ili slična plaćanja za usluge koje se pružaju.
|
|
6.
|
U ovom Prilogu navodi se metodologija za izvođenje transakcija. Dio 2. usmjeren je na izvještajne zahtjeve nacionalnih središnjih banaka o usklađivanjima. Dio 3. odnosi se na posebne prilagodbe izvršene u sastavljanju statistike investicijskih fondova, osiguravajućih društava, mirovinskih fondova i financijskih društava posebne namjene koja se bave sekuritizacijskim transakcijama.
|
DIO 2.
Izvještavanje o usklađivanjima
|
7.
|
U sklopu statistike investicijskih fondova, osiguravajućih društava i mirovinskih fondova, nacionalne središnje banke moraju dostavljati ESB-u „reklasifikacijska usklađivanja” i „vrijednosna usklađivanja zbog promjena cijena i tečajeva”.
|
|
8.
|
Odjeljak 1. opisuje izvještavanje o reklasifikacijskim usklađivanjima i daje primjere slučajeva reklasifikacijskih usklađivanja. Odjeljak 2. opisuje izvještavanje o vrijednosnim usklađivanjima zbog promjena cijena i tečajeva.
|
|
9.
|
Na usklađivanja se primjenjuje isti sustav dvojnog računovodstva kao i na stanja. U svim slučajevima, usklađivanja imaju protustavku koja ovisi o poslu ili o nacionalnim računovodstvenim pravilima.
|
Odjeljak 1.: Reklasifikacijska usklađivanja
Odjeljak 1.1. Opći opis
|
1.
|
„Reklasifikacijska usklađivanja” sadrži sve promjene u bilanci referentnog sektora koje nastanu kao posljedica promjene u sastavu i strukturi izvještajne populacije, promjene u klasifikaciji financijskih instrumenata i drugih ugovornih strana, promjene statističkih definicija i (djelomično) ispravaka pogrešaka u izvještavanju što sve dovodi do lomova u serijama i posljedično utječe na usporedivost dva uzastopna stanja na kraju razdoblja. Proširenja europodručja mogu se smatrati posebnim slučajem reklasifikacije.
|
|
2.
|
Nacionalne središnje banke dostavljaju statističke podatke o reklasifikacijskim usklađivanjima, kako je navedeno u ovoj Smjernici, korištenjem statističkih podataka koje izravno dostavlja izvještajna populacija, supervizijskih podataka, provjera vjerodostojnosti, ad hoc upita (npr. povezanih s odstupanjima), nacionalnih statističkih zahtjeva, informacija o institucijama koje pristupaju i napuštaju izvještajnu populaciju i svih drugih izvora koji su im na raspolaganju. Nacionalne središnje banke utvrđuju promjene u stanjima zbog reklasifikacija i dostavljaju neto iznose. Neto povećanje stanja zbog reklasifikacija unosi se s pozitivnim predznakom, a neto smanjenje stanja s negativnim predznakom.
|
|
3.
|
Nacionalne središnje banke mogu provoditi procjene reklasifikacijskih usklađivanja, posebno kada statistički podaci nisu na raspolaganju ili su slabe kvalitete. Od ESB-a se ne očekuje da provodi ex post usklađivanja, osim ako nacionalne središnje banke utvrde velike promjene zbog reklasifikacija u konačnim statističkim podacima koje ne mogu pravovremeno ispraviti. U tom slučaju, ESB može provesti ex post usklađivanja u dogovoru s odgovarajućim NSB-om.
|
|
4.
|
Nacionalne središnje banke moraju poslati barem sva reklasifikacijska usklađivanja iznad 50 milijuna eura. Ovaj prag pomaže nacionalnim središnjim bankama da odluče hoće li sastavljati usklađivanja. Međutim, kada se prikupljaju relativno detaljne informacije, bez obzira na prag, pokušaj primjene takvog praga mogao bi imati suprotan učinak za nacionalne središnje banke. Ova fleksibilnost je bez utjecaja na zahtjev za usklađenost u okviru dostavljenih statističkih podataka za referentno razdoblje i između različitih učestalosti izvještavanja (tj. između mjesečnih i tromjesečnih statističkih podataka u slučaju investicijskih fondova).
|
|
5.
|
U okviru ograničenja iz članka 3. stavka 11., članka 6. stavka 6., članka 9. stavka 5., članka 12. stavka 5., članka 15. stavka 5. i članka 17. stavka 4., nacionalne središnje banke moraju ispraviti pogreške u izvještavanju u stanjima podataka čim se pogreške utvrde. U idealnom primjeru, ispravci u cijelosti uklanjaju pogrešku iz podataka, posebno kada se pogreška odnosi samo na jedno razdoblje ili na ograničeno razdoblje. U tim okolnostima, nema lomova u serijama. Međutim, kada se pogreške odnose na povijesne podatke, protekli se podaci ne ispravljaju ili se ispravljaju samo za ograničeno razdoblje, dolazi do loma u serijama između prvog razdoblja s ispravljenom vrijednošću i posljednjeg razdoblja koje sadržava pogrešnu vrijednost. U tom slučaju nacionalne središnje banke moraju utvrditi veličinu loma i unose usklađivanje u kategoriju „reklasifikacijska usklađivanja”. To se također primjenjuje na promjene statističkih definicija koje utječu na dostavljene podatke i lomove koji mogu nastati zbog uvođenja, promjena ili napuštanja metoda ekstrapoliranja.
|
Odjeljak 1.2. Slučajevi reklasifikacijskih usklađivanja
Promjene u sastavu izvještajne populacije
|
6.
|
Zbog promjena u sastavu izvještajne populacije može doći do prijenosa poslova preko granica ekonomskog sektora. Takvi prijenosi nisu transakcije i stoga se tretiraju kao usklađivanje u kategoriji „reklasifikacije i ostala usklađivanja”.
|
|
7.
|
Institucija koja pristupi izvještajnom sektoru može prenijeti poslove u izvještajnu populaciju, a institucija koja ga napušta može prenijeti poslove iz sektora. Međutim, ako institucija koja je pristupila izvještajnom sektoru započne svoje poslovanje ispočetka (ex novo), nakon što je pristupila izvještajnom sektoru, to je financijska transakcija koja nije uklonjena iz statističkih podataka. Jednako tako, ako institucija koja napušta sektor smanji svoje djelatnosti prije napuštanja izvještajnog sektora, to je obuhvaćeno kao transakcija u statističkim podacima.
|
|
8.
|
Neto učinak institucija koje pristupaju ili napuštaju izvještajni sektor na agregiranu imovinu i obveze izvještajnog sektora izračunava se agregiranjem imovine i obveza koje iskazuju nove pristupajuće institucije prvi put i imovine i obveza koje su institucije koje napuštaju sektor iskazale posljednji put, a na temelju razlike između oboje za svaku stavku. Neto vrijednost unosi se pod reklasifikacijska usklađivanja. U određenim okolnostima može postojati utjecaj na izvještavanje drugih ugovornih strana koji je potrebno uključiti u usklađivanja kao promjenu u sektoru.
|
Promjene strukture izvještajnog sektora
|
9.
|
Promjene strukture izvještajnog sektora nastaju u sklopu reorganizacija unutar grupe ili spajanja, pripajanja i podjela. Ove operacije korporativnog restrukturiranja obično vode do promjena u vrednovanju financijske imovine i obveza; dolazi do vrijednosnih usklađivanja kako bi odrazili ove promjene i tako omogućili ispravno izvođenje transakcija. Nadalje, operacije obično dovode do prijenosa financijske imovine i obveza iz bilance jedne institucionalne jedinice drugoj (promjena vlasništva). Granica za obradu prijenosa imovine kao transakcija definira se postojanjem dvije različite institucionalne jedinice koje djeluju na temelju međusobnog sporazuma. Međutim, ako do prijenosa dođe kao posljedice nastanka ili prestanka institucionalne jedinice, oni se moraju obrađivati kao reklasifikacijska usklađivanja. Naročito, ako spajanje ili pripajanje dovodi do nestanka jedne ili više institucionalnih jedinica, sve unakrsne pozicije (cross-positions) koje su postojale između institucija koje se spajaju i koje se netiraju u vrijeme kada jedinice prestaju postojati nestaju iz sustava i reklasifikacijsko usklađivanje mora se iskazati na odgovarajući način. Korporativne podjele obrađuju se sukladno tome.
|
Ostali slučajevi reklasifikacijskih usklađivanja
|
10.
|
Promjene u klasifikaciji sektora ili rezidentnosti klijenata dovode do reklasifikacije imovine/obveza u odnosu na ove druge ugovorne strane. Takve promjene u klasifikaciji nastaju iz brojnih razloga, npr. zbog promjene gospodarskog sektora državnog tijela nakon privatizacije ili zbog toga što spajanje/podjela dovedu do promjene glavne djelatnosti društva. Jednako tako, klasifikacija imovine i obveza po instrumentima može se promijeniti na primjer kad kredit postane prenosiv i posljedično se smatra dužničkim vrijednosnim papirom za potrebe statistike. Budući da ove reklasifikacije rezultiraju promjenama u iskazanim stanjima, ali ne predstavljaju transakciju, mora se uvesti usklađivanje kako bi uklonilo njihov utjecaj iz statistike.
|
Poseban slučaj statistike investicijskih fondova - promjene u investicijskoj politici
|
11.
|
Promjene u izvještajnom sektoru investicijskih fondova zbog promjena u investicijskoj politici (npr. promjena dioničkog fonda u mješoviti fond) dostavljaju se kao financijske transakcije, a ne kao reklasifikacije. To proizlazi iz činjenice da investitori trebaju dogovoriti svaku promjenu u investicijskoj politici prije promjene te se ona iz tog razloga smatra aktivnom investicijskom odlukom. NSB može odstupiti od ovog zadanog pristupa i dostaviti reklasifikacijsko usklađivanje samo ako ima ex ante informaciju da se promjena politike nije temeljila na svjesnoj odluci investitora.
|
|
12.
|
Ovaj se tretman također primjenjuje na izvještajne jedinice koje prelaze iz izvještajnog sektora novčanih fondova u izvještajni sektor investicijskih fondova i obratno, nakon promjena u investicijskoj politici.
|
Odjeljak 2.: Vrijednosna usklađivanja zbog promjena cijena i tečajeva
Odjeljak 2.1. Opći opis
|
13.
|
„Vrijednosna usklađivanja zbog promjena cijena i tečajeva” dostavljena u kontekstu statistike investicijskih fondova, osiguravajućih društava i mirovinskih fondova uključuju i. usklađivanja za otpise/djelomične otpise kredita, ii. vrijednosna usklađivanja zbog promjena cijena i iii. vrijednosna usklađivanja zbog promjena tečajeva.
|
|
14.
|
Usklađivanje za otpise/djelomične otpise odnosi se na učinak promjena vrijednosti kredita, zabilježenih u bilanci, koje su nastale zbog primjene otpisa/djelomičnih otpisa kredita.
|
|
15.
|
Usklađivanje cjenovne revalorizacije imovine i obveza odnosi se na fluktuacije u vrednovanju imovine i obveza koje nastaju zbog promjene cijene po kojoj se imovina i obveze knjiže ili po kojoj se njima trguje. Usklađivanje obuhvaća promjene koje nastaju tijekom vremena u vrijednosti stanja na kraju razdoblja zbog promjene referentne vrijednosti po kojoj su knjiženi imovina i obveze, odnosno dobici/gubici. Može također uključivati promjene vrijednosti koje nastaju iz transakcija imovinom/obvezama, tj. realizirani dobici/gubici; uzimajući u obzir različite nacionalne prakse.
|
|
16.
|
Kretanja tečajeva u odnosu na euro koja nastanu između izvještajnih datuma na kraju razdoblja dovode do promjena vrijednosti imovine i obveza u stranoj valuti, kada su one izražene u eurima. Budući da ove promjene predstavljaju dobitke/gubitke i nisu financijske transakcije, vrijednosni učinci trebaju biti identificirani da mogu biti isključeni iz transakcija. Vrijednosna usklađivanja zbog promjena tečajeva mogu također uključivati promjene vrijednosti koje nastaju iz transakcija imovinom/obvezama, tj. realizirani dobici/gubici; uzimajući u obzir različite nacionalne prakse.
|
|
17.
|
U svrhu dostavljanja statističkih podataka ESB-u nacionalne središnje banke moraju osigurati da se pozicije imovine i obveza, koje su iskazane u stranoj valuti, preračunaju u euro primjenom tržišnog tečaja koji vrijedi na dan na koji se podaci odnose. Potrebno je koristiti referentne tečajeve ESB-a (3).
|
Odjeljak 2.2. Izvještavanje o vrijednosnim usklađivanjima od strane nacionalnih središnjih banaka
|
18.
|
Uredba (EU) br. 1073/2013 (ESB/2013/38), Uredba (EU) br. 1374/2014 (ESB/2014/50) i Uredba (EU) 2018/231 (ESB/2018/2) omogućuje fleksibilnost u smislu vrste statističkih podataka koji su potrebni za izračun vrijednosnih usklađivanja imovine i obveza te oblika u kojem se ti podaci prikupljaju i sastavljaju. Odluka o metodi prepuštena je nacionalnim središnjim bankama.
|
|
19.
|
Iz toga proizlazi da radi ispunjavanja zahtjeva u pogledu investicijskih fondova, osiguravajućih društava i mirovinskih fondova u odnosu na „vrijednosna usklađivanja zbog promjena cijena i tečajeva” iz članka 3. stavka 4., članka 6. stavka 3. i članka 9. stavka 2. ove Smjernice, nacionalne središnje banke trebaju izvoditi usklađivanja iz statističkih podataka koje dostavi izvještajna populacije na osnovi pojedinačnog vrijednosnog papira ili pojedinačne stavke iz statističkih podataka dostavljenih izravno o transakcijama. Nacionalne središnje banke također trebaju procijeniti usklađivanja u odnosu na neke od raščlambi koje nisu dostavljene od strane izvještajne populacije jer se nisu smatrali „minimalnim zahtjevima”, odnosno u tablici 3. iz dijela 3. Priloga I. Uredbi (EU) br. 1073/2013 (ESB/2013/38) i tablici 3.a i 3.b u Prilogu I. Uredbi (EU) br. 1374/2014 (ESB/2014/50).
|
Statistički podaci dostavljeni na osnovi pojedinačnog vrijednosnog papira/pojedinačne stavke
|
20.
|
Postoje sljedeće dvije opcije za izvođenje vrijednosnih usklađivanja iz članka 3. stavka 6., članka 6. stavka 4. i članka 9. stavka 3. za vrijednosne papire prikupljene po pojedinačnom vrijednosnom papiru.
Opcija 1.; izvještajne jedinice dostavljaju nacionalnim središnjim bankama statističke podatke o pojedinačnom vrijednosnom papiru koji omogućuju nacionalnim središnjim bankama da izvode vrijednosna usklađivanja zbog promjena cijena i tečajeva:
|
—
|
investicijski fondovi dostavljaju statističke podatke koji se zahtijevaju na temelju stavka 1., 2. i 4. iz tablice 2. u dijelu 3. Priloga I. Uredbi (EU) br. 1073/2013 (ESB/2013/38) po pojedinačnom vrijednosnom papiru;
|
|
—
|
osiguravajuća društava dostavljaju statističke podatke koji se zahtijevaju na temelju stavka 1., 2. i 4. iz tablice 2.1. i 2.2. iz dijela 3. Priloga I. Uredbi (EU) br. 1374/2014 (ESB/2014/50) po pojedinačnom vrijednosnom papiru;
|
|
—
|
mirovinski fondovi dostavljaju statističke podatke koji se zahtijevaju na temelju stavka 1., 2. i 4. iz tablice 2.1. i 2.2. iz dijela 3. Priloga I. Uredbi (EU) 2018/231 (ESB/2018/2) po pojedinačnom vrijednosnom papiru.
|
Ti podaci omogućuju nacionalnim središnjim bankama dobivanje točnih podataka o „vrijednosnim usklađivanjima zbog promjena cijena i tečajeva” koje treba dostaviti ESB-u. Upute o tome kako izvoditi aproksimacije u skladu s člankom 3. stavkom 7., člankom 6. stavkom 4. i člankom 9. stavkom 3. ove Smjernice dostupne su u „Priručniku o statistici investicijskih fondova” objavljenom na mrežnim stranicama ESB-a.
Opcija 2.; izvještajne jedinice dostavljaju nacionalnim središnjim bankama transakcije (odnosno ukupne iznose kupnji i prodaja vrijednosnih papira koje su se obavile tijekom referentnog razdoblja) na osnovi pojedinačnog vrijednosnog papira kako slijedi:
|
—
|
investicijski fondovi izvještavaju u skladu sa stavcima 1. i 3. iz tablice 2. iz dijela 3. Priloga I. Uredbi (EU) br. 1073/2013 (ESB/2013/38);
|
|
—
|
osiguravajuća društva izvještavaju u skladu sa stavcima 1. i 3. iz tablice 2.1. i 2.2. iz dijela 3. Priloga I. Uredbi (EU) br. 1374/2014 (ESB/2014/50);
|
|
—
|
mirovinski fondovi izvještavaju u skladu sa stavcima 1. i 3. iz tablice 2.1. i 2.2. u dijelu 3. Priloga I. Uredbi (EU) 2018/231 (ESB/2018/2).
|
Nacionalne središnje banke izračunavaju vrijednosna usklađivanja uzimajući razliku između stanja na kraju razdoblja i uklanjajući transakcije i reklasifikacijska usklađivanja, ako postoje, iz odjeljka 1. dijela 2. ovog Priloga. Nacionalne središnje banke dostavljaju vrijednosna usklađivanja ESB-u u skladu s ovom Smjernicom.
|
|
21.
|
Nacionalne središnje banke mogu koristiti sličan pristup za drugu imovinu osim vrijednosnih papira kada prikupljaju statističke podatke po pojedinim stavkama.
|
Statistički podaci koji se dostavljaju na agregiranoj osnovi
|
22.
|
Za imovinu i obveze prikupljene na agregiranoj osnovi, postoje sljedeće tri opcije za izvođenje vrijednosnih usklađivanja zbog promjena cijena i tečajeva:
Opcija 1.: izvještajne jedinice dostavljaju agregirana vrijednosna usklađivanja (4)
Nacionalne središnje banke koje odaberu tu metodu agregiraju vrijednosna usklađivanja koja su dostavile izvještajne jedinice za dostavljanje podataka ESB-u.
Opcija 2.: izvještajne jedinice dostavljaju agregirane transakcije. Izvještajne jedinice akumuliraju transakcije tijekom referentnog razdoblja i prenose vrijednost kupnje i prodaje NSB-u.
Nacionalne središnje banke koje prime statističke podatke o transakcijama izračunavaju vrijednosna usklađivanja uzimajući razliku između stanja na kraju razdoblja i uklanjajući transakcije i reklasifikacijska usklađivanja, ako postoje, iz odjeljka 1. dijela 2. ovog Priloga. Nacionalne središnje banke dostavljaju vrijednosna usklađivanja ESB-u u skladu s ovom Smjernicom.
Opcija 3.: Nacionalne središnje banke izvode aproksimacije na osnovi podataka koje dostavljaju izvještajne jedinice.
|
DIO 3.
Posebna pravila i prilagodbe
|
23.
|
Kamata na depozite, krediti i izdani dužnički vrijednosti papiri koji se drže trebaju se iskazivati na obračunskom principu i iskazivati kao transakcije do plaćanja. Upute o instrumentu s kojim se obračunate nedospjele kamate iskazuju u statističkim podacima prenesenim od strane nacionalnih središnjih banaka ESB-u, razlikuju se za statistiku investicijskih fondova, osiguravajućih društava, mirovinskih fondova i financijskih društava posebne namjene koja se bave sekuritizacijskim transakcijama.
|
|
24.
|
U odnosu na statistiku investicijskih fondova, obračunate kamate na depozite/kredite iskazuju se kao „preostala imovina” ili „preostale obveze”, ovisno o slučaju. Obračunate kamate na dužničke vrijednosne papire koji se drže iskazuju se s dotičnim instrumentom. Izdani dužnički vrijednosni papiri ne iskazuju se kao zasebne stavke i uključuj se u preostale obveze.
|
|
25.
|
U odnosu na statistiku osiguravajućih društava, obračunate kamate se u svim slučajevima iskazuju s dotičnim instrumentom.
|
|
26.
|
U odnosu na statistiku mirovinskih fondova, obračunate kamate se u svim slučajevima, na temelju najbolje procjene, iskazuju s dotičnim instrumentom.
|
|
27.
|
U odnosu na statistiku financijskih društava posebne namjene koja se bave sekuritizacijskim transakcijama, obračunate kamate se u svim slučajevima iskazuju kao „preostala imovina” ili „preostale obveze”, ovisno o slučaju.
|
GLOSAR
Dionički fondovi su investicijski fondovi koji ponajprije ulažu u vlasnički kapital. Kriteriji za raspoređivanje investicijskih fondova u dioničke fondove proizlaze iz javnih prospekata, pravila fonda, dokumenata o osnivanju, utvrđenih statuta ili internih akata, dokumenata o upisu kapitala ili investicijskih ugovora, marketinške dokumentacije ili bilo kojeg drugog dokumenta sa sličnim učinkom.
Društva kćeri su samostalni subjekti s pravnom osobnošću u kojima drugi subjekt ima većinsko ili potpuno sudjelovanje.
Društva za neživotno osiguranje su osiguravajuća društva koja su ovlaštena obavljati djelatnosti izravnog neživotnog osiguranja, ali nisu ovlaštena obavljati djelatnosti izravnog životnog osiguranja. Društva za neživotno osiguranje mogu također biti ovlaštena za obavljanje djelatnosti reosiguranja (djelatnosti životnog i/ili neživotnog reosiguranja, ovisno o nacionalnom pravu).
Društva za reosiguranje su osiguravajuća društva koja su ovlaštena obavljati djelatnosti reosiguranja, ali nisu ovlaštena obavljati djelatnosti izravnog osiguranja. Djelatnosti reosiguranja mogu uključivati djelatnosti životnog reosiguranja, djelatnosti neživotnog reosiguranja ili kombinaciju djelatnosti životnog i neživotnog reosiguranja.
Društva za životno osiguranje su osiguravajuća društva koja su ovlaštena obavljati djelatnosti izravnog životnog osiguranja, ali nisu ovlaštena obavljati djelatnosti izravnog neživotnog osiguranja. Društva za životno osiguranje mogu također biti ovlaštena za obavljanje djelatnosti reosiguranja (djelatnosti životnog i/ili neživotnog reosiguranja, ovisno o nacionalnom pravu).
Financijska društva koja se bave kreditiranjem, razvrstana u ostale financijske posrednike, su financijska društva koja su uglavnom specijalizirana za financiranje imovine za kućanstva i nefinancijska društva. U tu kategoriju uključena su društva specijalizirana za financijski najam, faktoring, hipotekarno kreditiranje i potrošačko kreditiranje. Ta financijska društva mogu poslovati u pravnom obliku stambene štedionice, lokalne kreditne institucije itd.
Financijski najmovi su ugovori kojima pravni vlasnik trajnog dobra (dalje u tekstu „najmodavac”) pozajmljuje tu imovinu trećoj strani (dalje u tekstu „najmoprimac”) za gotovo čitav ako ne i čitav ekonomski vijek trajanja dobra, u zamjenu za obroke koji pokrivaju troškove dobra uvećane za iznos pripisane kamate. Smatra se da najmoprimac zapravo prima sve koristi koje proizlaze iz uporabe navedenog dobra te da snosi troškove i rizike povezane s vlasništvom.
Fondovi fondova su investicijski fondovi koji ponajprije ulažu u dionice ili udjele u investicijskim fondovima. Kriteriji za razvrstavanje investicijskih fondova u fondove fondova proizlaze iz javnih prospekata, pravila fonda, dokumenata o osnivanju, utvrđenih statuta ili internih akata, dokumenata o upisu kapitala ili investicijskih ugovora, marketinške dokumentacije ili bilo kojeg drugog dokumenta sa sličnim učinkom.
Fondovi koji kotiraju na burzi znači „UCITS fondovi koji kotiraju na burzi” kako su definirani u stavku 3. podstavku 4. Smjernice (ESMA/2012/832) ESMA-e od 18. prosinca 2012. o pitanjima fondova koji kotiraju na burzi i drugim UCITS-ima. ESMA definira UCITS fond koji kotira na burzi kao UCITS čijom se barem jedinom vrstom udjela ili dionica trguje tijekom dana na najmanje jednom uređenom tržištu ili multilateralnoj trgovinskoj platformi s najmanje jednim održavateljem tržišta koji poduzima radnje radi osiguravanja da se tržišna vrijednost njegovih udjela ili dionica ne razlikuje značajno od njegove neto vrijednosti imovine i prema potrebi njegove navedene neto vrijednosti imovine. Za potrebe ove Smjernice, fondove koji nisu UCITS koji udovoljavaju ESMA-inoj definiciji fondova koji kotiraju na burzi trebalo bi uključiti ovdje.
Fondovi za ograničavanje rizika, za potrebe ove Smjernice, znači bilo koji subjekt za zajednička ulaganja, bez obzira na njegovu pravnu strukturu prema nacionalnom pravu, koji primjenjuje relativno neograničene investicijske strategije za postizanje apsolutnih prinosa, te čiji upravitelji, osim naknade za upravljanje, primaju naknadu za uspješnost fonda. U tu svrhu, fondovi za ograničavanje rizika imaju malo ograničenja što se tiče vrste financijskih instrumenata u koje mogu ulagati te stoga mogu fleksibilno upotrebljavati najrazličitije financijske tehnike, koje uključuju financijsku polugu, kratke prodaje ili neke druge tehnike. Ta definicija također obuhvaća fondove koji ulažu, u cijelosti ili djelomično, u druge fondove za ograničavanje rizika, pod uvjetom da inače zadovoljavaju tu definiciju. Ti se kriteriji za utvrđivanje fondova za ograničavanje rizika moraju procijeniti na temelju javnih prospekata te pravila fonda, statuta ili internih akata, dokumenata o upisu ili investicijskih ugovora, marketinških dokumenata ili bilo kojih drugih izjava sa sličnim učinkom u odnosu na fond.
Mješoviti fondovi su investicijski fondovi koju ulažu i u vlasnički kapital i u obveznice u korist jednog ili drugog instrumenta. Kriteriji za raspoređivanje investicijskih fondova u mješovite fondove proizlaze iz javnih prospekata, pravila fonda, dokumenata o osnivanju, utvrđenih statuta ili internih akata, dokumenata o upisu kapitala ili investicijskih ugovora, marketinške dokumentacije ili bilo kojeg drugog dokumenta sa sličnim učinkom.
Nekretninski fondovi su investicijski fondovi koji ponajprije ulažu u nekretnine. Kriteriji za razvrstavanje investicijskih fondova u nekretninske fondove proizlaze iz javnih prospekata, pravila fonda, dokumenata o osnivanju, utvrđenih statuta ili internih akata, dokumenata o upisu kapitala ili investicijskih ugovora, marketinške dokumentacije ili bilo kojeg drugog dokumenta sa sličnim učinkom.
Obveznički fondovi su investicijski fondovi koji ponajprije ulažu u dužničke vrijednosne papire. Kriteriji za razvrstavanje investicijskih fondova u obvezničke fondove proizlaze iz javnih prospekata, pravila fonda, dokumenata o osnivanju, utvrđenih statuta ili internih akata, dokumenata o upisu kapitala ili investicijskih ugovora, marketinške dokumentacije ili bilo kojeg drugog dokumenta sa sličnim učinkom.
Ostali fondovi su investicijski fondovi osim obvezničkih fondova, dioničkih fondova, mješovitih fondova, nekretninskih fondova ili fondova za ograničavanje rizika.
Otvoreni investicijski fondovi su investicijski fondovi čiji se udjeli ili dionice, na zahtjev imatelja, otkupljuju ili iskupljuju izravno ili neizravno iz imovine fonda.
Podružnice su subjekti bez pravne osobnosti, nisu pravno samostalne, koje u potpunosti pripadaju nadređenom društvu.
Pričuve za usklađivanje znači pričuve (kao što su zadržana dobit) kako su definirane u Prilogu II. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/2450 (5). One uglavnom proizlaze iz razlike između računovodstvenog vrednovanja i vrednovanja iz članka 75. Direktive 2009/138/EZ.
Prihvaćeno reosiguranje predstavlja iznos kapitala koji osiguravajuće društvo drži za namirivanje budućih potraživanja koja proizlaze iz njegovih reosiguravateljskih obveza.
Privatni dionički fondovi su investicijski fondovi koji ne koriste financijsku polugu koji pretežno ulažu u vlasničke instrumente i instrumente koji su ekonomski slični vlasničkim instrumentima koje izdaju društva koja nisu uvrštena na burzu. Potkategorija privatnih dioničkih fondova su fondovi poduzetničkog kapitala koji ulažu u novoosnovana poduzeća. Privatni dionički fondovi (uključujući fondove poduzetničkog kapitala) su obično ustanovljeni kao zatvoreni fondovi ili komanditna društva kojima upravlja društvo privatnog kapitala ili društvo poduzetničkog kapitala u slučaju fondova poduzetničkog kapitala. Dok su privatni dionički fondovi (uključujući fondove poduzetničkog kapitala) razvrstani kao investicijski fondovi u skladu s člankom 1. Uredbe (EU) br. 1073/2013 (ESB/2013/38), društva privatnog kapitala i društva poduzetničkog kapitala razvrstana su kao pomoćne financijske institucije (ESA 2010 kategorija S.26) ako isključivo upravljaju imovinom privatnih dioničkih fondova i fondova poduzetničkog kapitala, a kao ostali financijski posrednici (ESA 2010 kategorija S.125) ako ulažu za vlastiti račun u privatni vlasnički kapital.
Sekuritzacije povezane s osiguranjem su sekuritizacije kod kojih dolazi do prijenosa polica osiguranja stečenih prijenosom vlasništva ili imovinskog interesa financijskom društvu posebne namjene koje se bavi sekuritizacijskim transakcijama ili stečenih prijenosom rizika osiguranja od subjekta za osiguranje ili reosiguranje financijskom društvu posebne namjene koje se bavi sekuritizacijskim transakcijama koje u potpunosti financira svoju izloženost takvim rizicima putem izdavanja ili financiranja instrumenata, a prava otplate investitora na tim financijskim instrumentima podređena su obvezama reosiguranja financijskog društva posebne namjene.
Sintetske sekuritizacije su sekuritizacije kod koji se prijenos kreditnog rizika u odnosu na imovinu ili skup imovine ostvaruje upotrebom kreditnih izvedenica, jamstava ili sličnih mehanizama.
Složena osiguravajuća društva su osiguravajuća društva koja su ovlaštena za obavljanje djelatnosti izravnog životnog osiguranja i izravnog neživotnog osiguranja. U odnosu na osiguravajuća društava prema Direktivi 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) obuhvaćaju osiguravajuća društva obuhvaćena stavkom 2. i 5. članka 37. Direktive 2009/138/EZ. Složena osiguravajuća društva mogu također biti ovlaštena za obavljanje djelatnosti reosiguranja (djelatnosti životnog i/ili neživotnog reosiguranja, ovisno o nacionalnom pravu).
Specijalizirana financijska društva (potpodjela podsektora S.125) znači „specijalizirano financijsko društvo” kako je definirano u stavku 2.93. Priloga A Uredbi (EU) br. 549/2013.
Središnja država znači „središnja država” (podsektor S.1311.) kako je definirana u stavku 2.114 Priloga A Uredbi (EU) br. 549/2013.
Subjekti za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) znači investicijski fondovi koji su osnovani u skladu s Direktivom 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7).
Tradicionalne sekuritizacije su sekuritizacije kod kojih se prijenos kreditnog rizika u odnosu na imovinu ili skup imovine ostvaruje prijenosom vlasništva ili imovinskog interesa imovine koja je sekuritizirana ili podsudjelovanjem.
Trgovci vrijednosnim papirima i izvedenim financijskim instrumentima razvrstani kao ostali financijski posrednici su financijska društva koja su ovlaštena pružati investicijske usluge trećim stranama ulaganjem u financijske instrumente za svoj vlastiti račun kao svoj posao i uglavnom se bave sljedećim djelatnostima financijskog posredovanja:
|
(a)
|
trgovanje za vlastiti račun i/ili rizik kao „trgovci vrijednosnim papirima i izvedenim financijskim instrumentima” novim ili nedospjelim financijskim instrumentima stjecanjem i prodajom tih financijskih instrumenata za isključivu svrhu ostvarivanja koristi od marže između cijene kupnje i prodaje. To također uključuje djelatnosti održavanja tržišta;
|
|
(b)
|
usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenta uz obvezu otkupa;
|
|
(c)
|
pomaganje društvima pri izdavanju novih financijskih instrumenata plasiranjem novih financijskih instrumenata što uključuje čvrstu obvezu otkupa ili standby obvezu izdavateljima novih izdanja.
|
Zatvoreni investicijski fondovi su investicijski fondovi s fiksnim brojem izdanih dionica, čiji dioničari moraju pri ulasku u fond kupiti ili pri izlasku iz fonda prodati postojeće dionice.
(1) Uredba (EU) br. 549/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o Europskom sustavu nacionalnih i regionalnih računa u Europskoj uniji (SL L 174, 26.6.2013., str. 1.).
(2) Kategorija „vrijednosna usklađivanja zbog promjena cijena i tečajeva” uključuje otpise/djelomične otpise kredita.
(3) Vidjeti priopćenje za javnost ESB-a od 8. srpnja 1998. „Uspostava zajedničkih tržišnih standarda”, dostupno na mrežnim stranicama ESB-a www.ecb.europa.eu.
(4) U odnosu na statistiku investicijskih fondova i u skladu s Prilogom III. Uredbi (EU) br. 1073/2013 (ESB/2013/38), nacionalne središnje banke prikupljaju podatke o revalorizacijama zbog promjene cijena i tečajeva od investicijskih fondova ili, alternativno, prikupljaju samo podatke o revalorizacijama zbog promjena cijena i potrebne podatke koji obuhvaćaju, najmanje, valutnu raščlambu prema britanskoj funti, američkom dolaru, japanskom jenu i švicarskom franku radi izvođenja revalorizacija zbog promjena tečajeva.
(5) Provedbena uredba Komisije (EU) 2015/2450 od 2. prosinca 2015. o utvrđivanju provedbenih tehničkih standarda u vezi s predlošcima za podnošenje informacija nadzornim tijelima u skladu s Direktivom 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 347, 31.12.2015., str. 1.)
(6) Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 335, 17.12.2009., str. 1.).
(7) Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009., str. 32).
