<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><JUDGMENT xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.JUDGMENT><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-519/19</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62019CJ0519</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:933">EU:C:2020:933</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>10</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>10</PAGE.TOTAL><AUTHOR>CJ</AUTHOR></BIB.JUDGMENT><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Presuda od <DATE ISO="20201118">18. 11. 2020</DATE>. – Predmet C‑519/19</HT></P><P><HT TYPE="SC">DelayFix</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Presuda Suda</HT> (prvo vijeće)</P><P><DATE ISO="20201118">18. studenoga 2020.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="STAR" NOTE.ID="E0001"><P>Jezik postupka: poljski</P></NOTE></P><P>[Tekst ispravljen rješenjem od <DATE ISO="20210113">13. siječnja 2021.</DATE>]</P></TI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Pravosudna suradnja u građanskim i trgovačkim stvarima</KEYWORD><KEYWORD>Uredba (EU) br. 1215/2012</KEYWORD><KEYWORD>Ugovor o zračnom prijevozu</KEYWORD><KEYWORD>Ugovorna odredba o prenošenju nadležnosti koju je ugovorio putnik koji je potrošač</KEYWORD><KEYWORD>Tražbina tog putnika prema zračnom prijevozniku</KEYWORD><KEYWORD>Ustup te tražbine društvu za naplatu potraživanja</KEYWORD><KEYWORD>Mogućnost pozivanja zračnog prijevoznika na ugovornu odredbu o prenošenju nadležnosti protiv društva stjecatelja tražbine navedenog putnika</KEYWORD><KEYWORD>Direktiva 93/13/EEZ</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><JUDGMENT.INIT><P>U predmetu C‑519/19,</P><P>povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Sąd Okręgowy w Warszawie XXIII Wydział Gospodarczy Odwoławczy (Okružni sud u Varšavi, XXIII. odjel za žalbe u gospodarskim stvarima, Poljska), odlukom od <DATE ISO="20190613">13. lipnja 2019.</DATE>, koju je Sud zaprimio <DATE ISO="20190709">9. srpnja 2019.</DATE>, u postupku</P></JUDGMENT.INIT><PARTIES><PLAINTIFS><P><HT TYPE="BOLD">Ryanair DAC</HT></P></PLAINTIFS><AGAINST>protiv</AGAINST><DEFENDANTS><P><HT TYPE="BOLD">DelayFix</HT>, ranije Passenger Rights sp. z o.o,</P></DEFENDANTS></PARTIES><PREAMBLE><PREAMBLE.INIT><P>SUD (prvo vijeće),</P><P>u sastavu: J.-C. Bonichot, predsjednik vijeća, L. Bay Larsen, C. Toader (izvjestiteljica), M. Safjan i N. Jääskinen, suci,</P><P>nezavisni odvjetnik: M. Campos Sánchez‑Bordona,</P><P>tajnik: A. Calot Escobar,</P></PREAMBLE.INIT><GR.VISA><VISA>uzimajući u obzir pisani postupak,</VISA></GR.VISA><GR.CONSID><CONSID><P>uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:</P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>za Ryanair DAC, A. Kasnowska, <HT TYPE="ITALIC">adwokat</HT>, i M. Jóźwiak, <HT TYPE="ITALIC">radca prawny</HT>,</P></ITEM><ITEM><P>za DelayFix, ranije Passenger Rights sp. z o.o., M. Misiaszek, K. Żbikowska i I. Wieczorek, <HT TYPE="ITALIC">adwokaci</HT>,</P></ITEM><?PAGE NO="2"?><ITEM><P>za poljsku vladu, B. Majczyna, u svojstvu agenta,</P></ITEM><ITEM><P>[kako je ispravljeno rješenjem od <DATE ISO="20210113">13. siječnja 2021.</DATE>] za Europsku komisiju, M. Heller, A. Szmytkowska i N. Ruiz García, u svojstvu agenata,</P></ITEM></LIST></CONSID></GR.CONSID><GR.VISA><VISA>odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči bez mišljenja,</VISA></GR.VISA><PREAMBLE.FINAL>donosi sljedeću</PREAMBLE.FINAL></PREAMBLE><CONTENTS.JUDGMENT><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Presudu</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1</NO.P><TXT>Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 25. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20121212">12. prosinca 2012.</DATE> o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="351" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2012">SL 2012., L 351, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 289. i ispravci <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="160" PAGE.FIRST="40" DATE.PUB="2014">SL 2014., L 160, str. 40</REF.DOC.OJ>. i <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="202" PAGE.FIRST="57" DATE.PUB="2016">SL 2016., L 202, str. 57</REF.DOC.OJ>.) i Direktive Vijeća 93/13/EEZ od <DATE ISO="19930405">5. travnja 1993.</DATE> o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="095" PAGE.FIRST="29" DATE.PUB="1993">SL 1993., L 95, str. 29</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2</NO.P><TXT>Zahtjev je upućen u okviru spora između, s jedne strane, Passenger Rights sp. z o.o., sada DelayFix, sa sjedištem u Varšavi (Poljska), društva specijaliziranog za naplatu potraživanja, kojem je putnik u zračnom prijevozu ustupio svoja prava, i zračnog prijevoznika Ryanair DAC, sa sjedištem u Dublinu (Irska), o isplati iznosa od 250 eura na ime odštete za otkazivanje leta na temelju Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća (EZ) br. 261/2004 od <DATE ISO="20040211">11. veljače 2004.</DATE> o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="046" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2004">SL 2004., L 46, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 26., str. 21. i ispravak <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="119" PAGE.FIRST="202" DATE.PUB="2019">SL 2019., L 119, str. 202</REF.DOC.OJ>.).</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Pravo Unije</HT></HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Direktiva 93/13</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3</NO.P><TXT>U skladu s člankom 1. stavkom 1. Direktive 93/13, njezina je svrha uskladiti zakone i druge propise država članica koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i potrošača.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4</NO.P><TXT>Člankom 2. te direktive određuje se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>Za potrebe ove Direktive izraz:</P><P>[…]</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT><QUOT.START CODE="201A" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>potrošač<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="2019" ID="QE0002"/> znači svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenima ovom Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije;</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/></P></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><?PAGE NO="3"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5</NO.P><TXT>Člankom 3. navedene direktive propisuje se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="003.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="003.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Uvijek se smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora.</ALINEA><ALINEA>Činjenica da se o određenim aspektima neke odredbe ili o nekoj određenoj odredbi pregovaralo ne isključuje primjenu ovog članka na ostatak ugovora ako opća ocjena ugovora ukazuje na to da se ipak radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru.</ALINEA><ALINEA>Kad god prodavatelj robe ili pružatelj usluga izjavi da se o nekoj standardnoj odredbi pojedinačno pregovaralo, teret dokaza je na njemu.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="003.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Prilog sadrži indikativan i netaksativni popis odredaba koje se mogu smatrati nepoštenima.<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6</NO.P><TXT>Članak 4. stavak 1. te direktive glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>[…] nepoštenost ugovorne odredbe procjenjuje se tako da se u obzir uzimaju priroda robe ili usluga na koje se ugovor odnosi u vrijeme kada je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti sklapanja ugovora i sve ostale odredbe tog ugovora ili nekog drugog ugovora o kojem on ovisi.<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7</NO.P><TXT>U skladu s člankom 6. stavkom 1. Direktive 93/13:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>Države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba.<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8</NO.P><TXT>Stavak 1. točka (q) Priloga toj direktivi odnosi se na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>[o]dredbe čiji su predmet ili svrha […] isključenje ili ometanje prava potrošača na poduzimanje sudske tužbe ili provođenja svakog drugog pravnog lijeka […]<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Uredba br. 1215/2012</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9</NO.P><TXT>Poglavlje II. Uredbe br. 1215/2012, naslovljeno <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>Nadležnost<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/>, sadržava deset odjeljaka. Odjeljak I., naslovljen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>Opće odredbe<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/>, sadržava članak 4., kojim se u stavku 1. određuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>Podložno ovoj Uredbi, osobe s domicilom u državi članici, bez obzira na njihovo državljanstvo, tuže se pred sudovima te države članice.<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10</NO.P><TXT>Odjeljak 2. tog poglavlja II., naslovljen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>Posebna nadležnost<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/>, sadržava članak 7. navedene uredbe kojim se propisuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>Osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici:</P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>u stvarima povezanim s ugovorom, pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>za potrebe ove odredbe, te ako nije drukčije dogovoreno, mjesto izvršenja konkretne obveze je:</TXT><P>[…]</P><?PAGE NO="4"?><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>u slučaju pružanja usluga, mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno ugovoru;</P></ITEM></LIST></P></NP></ITEM></LIST></TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/>.</P></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11</NO.P><TXT>Odjeljak 4. poglavlja II. te uredbe, naslovljen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>Nadležnost za potrošačke ugovore<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/>, sadržava članak 17. te uredbe kojim se određuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>[…]</P><PARAG IDENTIFIER="017.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Ovaj se odjeljak ne primjenjuje na ugovor o prijevozu, osim ako se ne radi o ugovoru u kojem je u cijenu uračunata kombinacija prijevoza i smještaja.<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12</NO.P><TXT>U skladu s člankom 25. Uredbe br. 1215/2012, koji se nalazi u odjeljku 7. tog poglavlja II., naslovljenom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>Prorogacija nadležnosti<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/>:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="025.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>1.</NO.PARAG><ALINEA><P>Ako su se stranke neovisno o njihovu domicilu, sporazumjele da sud ili sudovi države članice imaju nadležnost u rješavanju sporova koji su nastali ili mogu nastati u vezi određenog pravnog odnosa, taj sud ili sudovi je nadležan/su nadležni, osim ako je sporazum ništav u pogledu njegove materijalne valjanosti prema pravu te države članice. Ta nadležnost je isključiva osim ako su se stranke drukčije sporazumjele. Sporazum o nadležnosti se sklapa:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>u pisanom obliku ili se potvrđuje u pisanom obliku;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>u obliku koji je u skladu s praksom koja je ustaljena među strankama;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(c)</NO.P><TXT>u međunarodnoj trgovini, u obliku koji je u skladu s običajima koji su poznati strankama ili bi im morali biti poznati, a koji su opće poznati u međunarodnoj trgovini i redovito ih poštuju stranke ugovora iste vrste u okviru trgovine o kojoj je riječ.</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/></P></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Poljsko pravo</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13</NO.P><TXT>U skladu s člankom 509. Kodeksa cywilny (Zakonik o parničnom postupku), u inačici koja se primjenjuje na činjenice u glavnom postupku:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/>Stavak 1. Vjerovnik može bez dužnikova pristanka tražbinu ustupiti trećoj osobi (ustup tražbine), osim ako to nije u suprotnosti sa zakonom, ugovorom ili prirodom obveze.</ALINEA><ALINEA>Stavak 2. Ustup tražbine podrazumijeva ustup svih s njome povezanih prava, posebno u pogledu zateznih kamata.<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Glavni postupak i prethodno pitanje</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14</NO.P><TXT>Passenger Rights, društvo specijalizirano za naplatu potraživanja putnika u zračnom prometu, sada DelayFix, zatražilo je od Sąda Rejonowy dla m. st. Warszawy w Warszawie (Općinski sud u Varšavi, Poljska) da zračnom prijevozniku Ryanair na temelju Uredbe br. 261/2004 naloži isplatu iznosa od 250 eura na ime odštete za otkazivanje leta između Milana (Italija) i Varšave, za koji mu je putnik ustupio svoju tražbinu prema tom zračnom prijevozniku.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="5"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15</NO.P><TXT>Društvo Ryanair istaknulo je prigovor nenadležnosti poljskih sudova zbog toga što se odredbom 2.4. njegovih Općih uvjeta prijevoza, koje je taj putnik ugovorio prilikom kupnje svoje karte na internetu, propisuje nadležnost irskih sudova. Prema mišljenju društva Ryanair, ta odredba obvezujuća je za društvo DelayFix kao stjecatelja tražbine navedenog putnika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16</NO.P><TXT>Rješenjem od <DATE ISO="20190215">15. veljače 2019.</DATE> Sąd Rejonowy dla m. st. Warszawy w Warszawie (Općinski sud u Varšavi, Poljska) odbio je taj prigovor nenadležnosti smatrajući da je, s jedne strane, odredba o prenošenju nadležnosti iz ugovora o prijevozu koja je obvezujuća za tog putnika i zračnog prijevoznika nepoštena u smislu Direktive 93/13 i, s druge strane, da ta odredba nije obvezujuća za društvo DelayFix kao stjecatelja putnikove tražbine nakon otkazivanja leta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17</NO.P><TXT>Društvo Ryanair je protiv tog rješenja podnijelo žalbu sudu koji je uputio zahtjev. Navelo je da, s obzirom na to da društvo DelayFix nije potrošač, ono ne može koristiti sudsku zaštitu koja je predviđena za potrošačke ugovore.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev pojašnjava da se, u skladu s nacionalnim odredbama i trenutačnom stanju sudske prakse Sąd Najwyższyja (Vrhovni sud, Poljska), nepoštenost ugovorne odredbe može utvrditi prilikom ispitivanja tužbe radi isplate koju je protiv dužnika podnio prodavatelj robe ili pružatelj usluga koji je tražbinu stekao od potrošača.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19</NO.P><TXT>Međutim, kao prvo, taj sud pita može li se s obzirom na članak 3. stavak 1. i članak 6. Direktive 93/13 potrošačem smatrati i stjecatelja tražbine od potrošača. Konkretnije, dvoji o pitanju ima li potrošačev ustup tražbine prodavatelju robe ili pružatelju usluga za učinak da potonji preuzima njegova prava, čime mu se omogućuje da se poziva na povoljni sustav Unije u području zaštite potrošača koji proizlazi, među ostalim, iz te direktive.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20</NO.P><TXT>Kao drugo, dvojbe suda koji je uputio zahtjev odnose se na sudsku praksu Suda o primjeni Uredbe br. 1215/2012 u pogledu pravnog sustava ugovornih odredaba o prenošenju nadležnosti, propisanih u članku 25. te uredbe i posebnog sustava propisanog u odjeljku 4. poglavlja II. navedene uredbe o <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>nadležnosti za potrošačke ugovore<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/> te osobito, pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0018" REF.END="QE0018"/>potrošač<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/> iz tog odjeljka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21</NO.P><TXT>S jedne strane, u pogledu ugovornih odredaba iz članka 25. Uredbe br. 1215/2012, taj sud naglašava da iz presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130207">7. veljače 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Refcomp</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑543/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:62">EU:C:2013:62</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), proizlazi da ta vrsta odredbe unesena u ugovor načelno može proizvoditi svoje učinke samo u odnosima između stranaka koje su dale svoju suglasnost za sklapanje tog ugovora. Naime, takva ugovorna odredba proizlazi iz sporazuma između stranaka te je, kako bi se na nju moglo pozivati protiv treće osobe, načelno nužno da stranka za to dâ svoju suglasnost.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22</NO.P><TXT>S druge strane, u pogledu pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0019" REF.END="QE0019"/>potrošač<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/> u smislu odjeljka 4. Poglavlja II. Uredbe br. 1215/2012, navedeni sud naglašava da je posebni sustav uspostavljen člankom 17. i sljedećima te uredbe bio nadahnut brigom za zaštitu potrošača kao navodno ekonomski slabijom i pravno manje iskusnom ugovornom stranom od suugovaratelja jer je potrošač zaštićen samo kada je osobno tužitelj ili tuženik u sudskom postupku. Zato se, ako podnositelj zahtjeva sâm nije stranka predmetnog potrošačkog ugovora, ne može pozivati na sudsku nadležnost u potrošačkim stvarima. S obzirom na sudsku praksu Suda, taj sud pita treba li, kako bi odredio nadležnost suda i valjanost ugovorne odredbe o prenošenju nadležnosti, uzeti u obzir <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0020" REF.END="QE0020"/>prvotnu<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/> prirodu obveze ili prodavatelj robe ili pružatelj usluga koji je stjecatelj dotične tražbine može osporavati tu odredbu zbog njezine nepoštenosti na temelju sustava zaštite potrošača predviđenog, među ostalim, Direktivom 93/13.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="6"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23</NO.P><TXT>U tim je okolnostima Sąd Okręgowy w Warszawie, XXIII Wydział Gospodarczy Odwoławczy (Okružni sud u Varšavi, XXIII. odjel za žalbe u gospodarskim stvarima) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0021" REF.END="QE0021"/>Treba li članak 2. točku (b), članak 3. stavke 1. i 2. i članak 6. stavak 1. Direktive 93/13 […] i članak 25. Uredbe br. [1215/2012], u području ispitivanja valjanosti sporazuma o nadležnosti, tumačiti na način da se na izostanak pojedinačnih pregovora o ugovornim odredbama i na nepoštene ugovorne odredbe koje proizlaze iz sporazuma o prenošenju nadležnosti može pozvati i krajnji stjecatelj tražbine stečene ustupom od potrošača koji sam, međutim, nema status potrošača?<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/></P></QUOT.S></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">O zahtjevu društva Ryanair za otvaranje usmenog dijela postupka</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24</NO.P><TXT>Zahtjevom od <DATE ISO="20201104">4. studenoga 2020.</DATE>, koju je tajništvo Suda zaprimilo istog dana, društvo Ryanair podnijelo je na temelju članka 83. Poslovnika Suda zahtjev za otvaranje usmenog dijela postupka ističući da okolnosti iz odluke kojom se upućuje zahtjev nisu bile dostatno pojašnjene, da je nužna detaljna rasprava i da bi rješenje ovog predmeta moglo imati odlučujući utjecaj na tumačenje relevantnih odredaba prava Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25</NO.P><TXT>Valja podsjetiti na to da, u skladu s tom odredbom, Sud može, po službenoj dužnosti, na prijedlog nezavisnog odvjetnika ili pak na zahtjev stranaka, odrediti otvaranje ili ponovno otvaranje usmenog postupka ako smatra, među ostalim, da stvar nije dovoljno razjašnjena ili da je u predmetu potrebno odlučiti na temelju argumenta o kojem se nije raspravljalo među strankama.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26</NO.P><TXT>U ovom slučaju nisu ispunjene pretpostavke utvrđene navedenom odredbom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27</NO.P><TXT>Naime, sud koji je uputio zahtjev u dovoljnoj je mjeri iznio činjenične okolnosti i nacionalni regulatorni okvir. Već i u pisanom dijelu postupka pred Sudom strankama je omogućeno da iznesu svoja stajališta. Usto, o zahtjevu za prethodnu odluku uopće se ne mora odlučiti na temelju argumenata o kojima se nije raspravljalo među strankama.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28</NO.P><TXT>Stoga nakon saslušanja nezavisnog odvjetnika valja odbiti zahtjev društva Ryanair za otvaranje usmenog dijela postupka.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">O prethodnom pitanju</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Dopuštenost zahtjeva za prethodnu odluku</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29</NO.P><TXT>Tijekom pisanog dijela postupka društvo Ryanair navelo je da je platilo iznos koji se zahtijevao na početku spora koji je upućen sudu pred kojim se vodi postupak. Tvrdi da je zahtjev za prethodnu odluku zbog toga postao bespredmetan.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30</NO.P><TXT>Na upit Suda, taj sud navodi da je glavni predmet spojen s drugim dvama predmetima koji uključuju stranke iz glavnog postupka i predmet su im odštetni zahtjevi koji su također podneseni na temelju Uredbe br. 261/2004, tako da se pred njim i dalje vodi spor.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31</NO.P><TXT>Iz teksta i strukture članka 267. UFEU‑a prethodni postupak pretpostavlja da je spor pred nacionalnim sudovima u tijeku, u okviru kojega oni trebaju donijeti odluku na temelju odluke donesene u prethodnom postupku. Konačno, opravdanost prethodnog postupka nije davanje savjetodavnih mišljenja na općenita ili hipotetska pitanja već stvarna potreba za učinkovitim rješavanjem spora (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140227">27. veljače 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Pohotovosť</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑470/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:101">EU:C:2014:101</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0028">28.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0029">29.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32</NO.P><TXT>U ovom slučaju valja istaknuti da je glavni predmet spojen s dvama drugim predmetima, za koje pred Sudom nije utvrđeno da su im odštetni zahtjevi podmireni tako da valja smatrati da se glavni postupak i dalje vodi pred sudom koji je uputio zahtjev.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33</NO.P><TXT>Budući da je postupak iz članka 276. UFEU‑a instrument suradnje između Suda i nacionalnih sudova putem kojeg Sud pruža nacionalnim sudovima elemente za tumačenje prava Unije koji su im potrebni za rješenje sporova u kojima odlučuju, jedna takva indikacija obvezuje Sud i načelno je stranke glavnog postupka ne mogu dovoditi u pitanje (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140227">27. veljače 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Pohotovosť</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑470/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:101">EU:C:2014:101</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0030">30.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34</NO.P><TXT>Iz toga slijedi da je zahtjev za prethodnu odluku dopušten.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Meritum</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35</NO.P><TXT>Postavljenim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 25. Uredbe br. 1215/2012 i članak 2. točku (b), članak 3. stavke 1. i 2. i članak 6. stavak 1. Direktive 93/13 tumačiti na način da se zračni prijevoznik – kako bi osporio nadležnost suda za odlučivanje o tužbi za naknadu štete podnesenu protiv sebe na temelju Uredbe br. 261/2004 – može protiv društva za naplatu kojem je putnik ustupio svoju tražbinu pozivati na ugovornu odredbu o prenošenju nadležnosti unesenu u ugovor o prijevozu između putnika i tog zračnog prijevoznika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36</NO.P><TXT>Odgovor na to pitanje uključuje određivanje pod kojim uvjetima takva ugovorna odredba o prenošenju nadležnosti može biti obvezujuća za društvo za naplatu kojem je putnik ustupio svoju tražbinu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37</NO.P><TXT>Iako se pitanja suda koji je uputio zahtjev o ugovornoj odredbi o prenošenju nadležnosti o kojoj je riječ u glavnom postupku odnose istodobno na Direktivu 93/13 i Uredbu br. 1215/2012, s obzirom na to da je pravni sustav te vrste ugovorne odredbe određen člankom 25. te uredbe, postavljeno pitanje valja početi ispitivati u pogledu tog članka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38</NO.P><TXT>U skladu s ustaljenom sudskom praksom, pojam ugovorne odredbe o prenošenju nadležnosti treba tumačiti kao autonoman pojam prava Unije i u potpunosti provesti načelo autonomije volje, na kojem se temelji članak 25. stavak 1. Uredbe br. 1215/2012 (vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19920310">10. ožujka 1992.</DATE>, <NAME.CASE>Powell Duffryn</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑214/89</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1992:115">EU:C:1992:115</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0014">14.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20031209">9. prosinca 2003.</DATE>, <NAME.CASE>Gasser</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑116/02</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2003:657">EU:C:2003:657</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0051">51.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130207">7. veljače 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Refcomp</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑543/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:62">EU:C:2013:62</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0022">22.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0040">40.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39</NO.P><TXT>Konkretnije, okolnost da je dotični ugovor sklopljen na internetu ne može sama po sebi učiniti nevaljanom takvu odredbu, pod uvjetom ispunjenja uvjeta navedenih u sudskoj praksi koji se odnose osobito na pohranu teksta u kojem je ta ugovorna odredba određena (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150521">21. svibnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>El Majdoub</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑322/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:334">EU:C:2015:334</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0040">40.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40</NO.P><TXT>Usto, člankom 25. stavkom 1. Uredbe br. 1215/2012 ne pojašnjava se je li moguće ugovornu odredbu o prenošenju nadležnosti ustupiti, izvan kruga stranaka ugovora, na treću osobu, koja je ugovorna stranka kasnije sklopljenog ugovora i sljednik, u cijelosti ili dijelom, prava i obveza jedne od stranaka iz prvotnog ugovora (presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130220">20. veljače 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Refcomp</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑543/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:62">EU:C:2013:62</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160420">20. travnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Profit Investment SIM</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑366/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:282">EU:C:2016:282</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0023">23.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41</NO.P><TXT>Tako sud pred kojim se vodi postupak ima obvezu ispitati <HT TYPE="ITALIC">in limine litis</HT> jesu li stranke stvarno bile suglasne s ugovornom odredbom o prenošenju nadležnosti, a ta suglasnost mora biti jasna i precizna s obzirom na to da oblik koji se zahtijeva u članku 25. stavku 1. Uredbe br. 1215/2012 u tom smislu ima funkciju osigurati da pristanak doista bude utvrđen (vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130207">7. veljače 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Refcomp</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑543/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:62">EU:C:2013:62</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu, i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180308">8. ožujka 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Saey Home &amp; Garden</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑64/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:173">EU:C:2018:173</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42</NO.P><TXT>Iz toga načelno slijedi da ugovorna odredba o prenošenju nadležnosti unesena u ugovor u načelu može proizvoditi svoje učinke samo u odnosima između stranaka koje su pristale na sklapanje tog ugovora (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130207">7. veljače 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Refcomp</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑543/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:62">EU:C:2013:62</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0029">29.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170628">28. lipnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Leventis i Vafeias</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑436/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:497">EU:C:2017:497</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0035">35.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43</NO.P><TXT>U ovom slučaju ugovornu odredbu o prenošenju nadležnosti u glavnom postupku ne osporava stranka ugovora u kojem se ta odredba nalazi, nego treća osoba u odnosu na taj ugovor.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44</NO.P><TXT>Međutim, iako ni društvo Passenger Rights ni društvo DelayFix, koje je njegov sljednik, nije dalo suglasnost da za njega bude obvezujuća ugovorna odredba društva Ryanair o prenošenju nadležnosti, ni taj zračni prijevoznik nije dao suglasnost da takva odredba bude obvezujuća za to društvo za naplatu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45</NO.P><TXT>Štoviše, ni stranke u glavnom postupku ni sud koji je uputio zahtjev ne navode dokaze ili indicije na temelju kojih bi se moglo smatrati da su stranke, u jednom od oblika predviđenih u članku 25. stavku 1. točkama (b) i (c) Uredbe br. 1215/2012 sklopile sporazum o prenošenju nadležnosti koji sadržava ugovornu odredbu o prorogaciji nadležnosti, poput one iz glavnog postupka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46</NO.P><TXT>Stoga iz prethodnih razmatranja proizlazi da se zračni prijevoznik u načelu ne može protiv društva za naplatu kojem je putnik ustupio svoju tražbinu pozivati na ugovornu odredbu o prenošenju nadležnosti unesenu u ugovor o prijevozu između putnika i zračnog prijevoznika, kako bi osporio nadležnost suda da odlučuje o tužbi za naknadu štete podnesenoj protiv njega na temelju Uredbe br. 261/2004.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47</NO.P><TXT>Samo bi u slučaju kada bi, sukladno nacionalnom pravu koje se primjenjuje na meritum, treća osoba preuzela prvotni ugovor i sva prava i obveze koje iz njega proizlaze, sporazum o prenošenju nadležnosti na koji treća osoba nije pristala za nju ipak mogao biti obvezujući (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150521">21. svibnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>CDC Hydrogen Peroxide</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑352/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:335">EU:C:2015:335</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0065">65.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48</NO.P><TXT>Pitanje koje je postavio sud koji je uputio zahtjev znači i određivanje uvjeta valjanosti takve ugovorne odredbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49</NO.P><TXT>U skladu s člankom 25. stavkom 1. Uredbe br. 1215/2012, sudovi navedeni u ugovornoj odredbi o prenošenju nadležnosti nadležni su, osim ako je sporazum <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0022" REF.END="QE0022"/>prema pravu te države članice<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/> ništav u pogledu njegove materijalne valjanosti. Zakonodavac Unije tako je uveo pravilo prema kojem se valjanost ugovorne odredbe o prenošenju nadležnosti ocjenjuje na temelju zakonodavstva države čiji su sudovi navedeni u toj odredbi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50</NO.P><TXT>U ovom slučaju, ako sud koji je uputio zahtjev ispituje valjanost ugovorne odredbe o prenošenju nadležnosti, na njemu je stoga da to učini u pogledu zakonodavstva države čiji su sudovi navedeni u toj odredbi, odnosno u pogledu irskog prava.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51</NO.P><TXT>Osim toga, na sudu pred kojim se vodi spor poput onog u glavnom postupku je da primijeni zakonodavstvo države čiji su sudovi navedeni u toj odredbi, tumačeći to zakonodavstvo u skladu s pravom Unije, a osobito Direktivom 93/13 (vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160421">21. travnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Radlinger i Radlingerová</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑377/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:283">EU:C:2016:283</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0079">79.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180517">17. svibnja 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Karel de Grote – Hogeschool Katholieke Hogeschool Antwerpen</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑147/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:320">EU:C:2018:320</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52</NO.P><TXT>U tom pogledu kao prvo valja naglasiti da je u pogledu odnosa između Direktive 93/13 i prava putnika u zračnom prometu poput onih proizašlih iz Uredbe br. 261/2004, Sud presudio da je Direktiva 93/13 opći propis o zaštiti potrošača koji bi se trebao primjenjivati u svim gospodarskim sektorima, uključujući u sektoru zračnog prijevoza (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170706">6. srpnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Air Berlin</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑290/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:523">EU:C:2017:523</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0044">44.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="9"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53</NO.P><TXT>Kao drugo, treba istaknuti da je u okolnostima sličnim onima u glavnom postupku, ustupu tražbina društvu za naplatu, Sud u pogledu Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20080423">23. travnja 2008.</DATE> o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="133" PAGE.FIRST="66" DATE.PUB="2008">SL 2008., L 133, str. 66</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 13., str. 58.), presudio da činjenica da su sporovi o kojima je riječ u tim predmetima isključivo između prodavatelja roba ili pružatelja usluga nije prepreka primjeni instrumenta koji proizlazi iz prava potrošača Unije jer područje primjene te direktive ne ovisi o identitetu stranaka u predmetnom sporu nego o svojstvu ugovornih stranaka (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190911">11. rujna 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Lexitor</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑383/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:702">EU:C:2019:702</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0020">20.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54</NO.P><TXT>Ta sudska praksa treba se prenijeti u pogledu primjene Direktive 93/13.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55</NO.P><TXT>Naime, u skladu s člankom 1. stavkom 1. i člankom 3. stavkom 1. Direktive 93/13, ona se primjenjuje na odredbe koje se nalaze u ugovorima zaključenima između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i potrošača o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori (presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191107">7. studenoga 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Profi Credit Polska</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑419/18 i C‑483/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:930">EU:C:2019:930</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0051">51.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa i presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20200910">10. rujna 2020.</DATE>, <NAME.CASE>A (Podnajam socijalnog stana)</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑738/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:687">EU:C:2020:687</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0034">34.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56</NO.P><TXT>U ovom slučaju, ugovor o prijevozu na kojem se temelji tražbina na koju se poziva DelayFix, prvotno je bio sklopljen između prodavatelja robe ili pružatelja usluga, odnosno zračnog prijevoznika, i putnika te se ničim ne ukazuje na to da je potonji kupio svoju avionsku kartu u svrhe koje nisu privatne.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57</NO.P><TXT>Kao treće, valja podsjetiti na to da se na temelju članka 3. stavka 1. Direktive 93/13 odredba smatra nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz dotičnog ugovora.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58</NO.P><TXT>U tom pogledu, Sud je u nekoliko navrata presudio da se ugovorna odredba o prenošenju nadležnosti unesena u ugovor sklopljen između potrošača i prodavatelja robe ili pružatelja usluga, a da se o njemu nije pojedinačno pregovaralo i koji daje isključivu nadležnost sudu u čijem području se nalazi sjedište tog prodavatelja robe ili pružatelja usluga, treba smatrati nepoštenom u smislu članka 3. stavka 1. Direktive 93/13 jer, unatoč zahtjevu dobre vjere, ona na štetu dotičnog potrošača prouzrokuje znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz tog ugovora (vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20000627">27. lipnja 2000.</DATE>, <NAME.CASE>Océano Grupo Editorial i Salvat Editores</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑240/98 do C‑244/98</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2000:346">EU:C:2000:346</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0024">24.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20090604">4. lipnja 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Pannon GSM</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑243/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:350">EU:C:2009:350</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0040">40.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20101109">9. studenoga 2010.</DATE>, <NAME.CASE>VB Pénzügyi Lízing</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑137/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:659">EU:C:2010:659</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0053">53.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59</NO.P><TXT>Naime, takva ugovorna odredba ulazi u kategoriju odredaba čiji su predmet ili svrha isključenje ili ometanje poduzimanja sudske tužbe, kategorije iz stavka 1. točke (q) Priloga toj direktivi (presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20000627">27. lipnja 2000.</DATE>, <NAME.CASE>Océano Grupo Editorial i Salvat Editores</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑240/98 do C‑244/98</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2000:346">EU:C:2000:346</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0022">22.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20090604">4. lipnja 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Pannon GSM</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑243/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:350">EU:C:2009:350</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20101109">9. studenoga 2010.</DATE>, <NAME.CASE>VB Pénzügyi Lízing</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑137/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:659">EU:C:2010:659</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0054">54.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60</NO.P><TXT>U tom kontekstu, nepoštenost ugovorne odredbe procjenjuje se tako da se u obzir uzimaju priroda usluga na koje se ugovor odnosi i sve popratne okolnosti njegova sklapanja, u skladu s člankom 4. stavkom 1. Direktive 93/13.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61</NO.P><TXT>Tako je na nacionalnom sudu, pred kojim se vodi spor poput onog u glavnom postupku, na temelju zakonodavstva države čiji su sudovi navedeni u ugovornoj odredbi o prenošenju nadležnosti, i tumačeći to zakonodavstvo u skladu sa zahtjevima Direktive 93/13, da iz moguće nezakonitosti takve odredbe izvede pravne posljedice, s obzirom na to da iz teksta članka 6. stavka 1. te direktive proizlazi da su nacionalni sudovi dužni izuzeti iz primjene nezakonitu ugovornu odredbu kako ona ne bi proizvodila obvezujuće učinke.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="10"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62</NO.P><TXT>Naposljetku valja naglasiti da se u skladu s ustaljenom sudskom praksom, na temelju članka 7. točke 1. podtočke (b) Uredbe br. 1215/2012, što se tiče izravnih letova, i mjesto polaska i mjesto dolaska zrakoplova u jednakoj mjeri trebaju smatrati mjestima glavnog pružanja usluga koje su predmet ugovora o zračnom prijevozu, čime se podnositelju tužbe za odštetu na temelju Uredbe br. 261/2004 omogućuje da podnese svoju tužbu pred sudom u čijoj je nadležnosti ili mjesto polaska ili mjesto dolaska zrakoplova, kako su ta mjesta određena u navedenom ugovoru (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20090709">9. srpnja 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Rehder</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑204/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:439">EU:C:2009:439</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0047">47.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20200213">13. veljače 2020.</DATE>, <NAME.CASE>flightright</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑606/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:101">EU:C:2020:101</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0026">26.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0063"><NO.P>63</NO.P><TXT>S obzirom na sva prethodna razmatranja, na postavljeno pitanje valja odgovoriti da članak 25. Uredbe br. 1215/2012 treba tumačiti na način da se zračni prijevoznik ne može pozivati na ugovornu odredbu o prenošenju nadležnosti unesenu u ugovor o prijevozu između putnika i zračnog prijevoznika protiv društva za naplatu kojem je putnik ustupio svoju tražbinu kako bi osporio nadležnost suda da odlučuje o tužbi za naknadu štete podnesenoj protiv njega na temelju Uredbe br. 261/2004, osim ako prema zakonodavstvu države čiji su sudovi navedeni u toj odredbi to društvo za naplatu ne stupi u sva prava i obveze prvotnog suugovaratelja, što je na sudu koji je uputio zahtjev da ispita. Ako je to slučaj, takvu ugovornu odredbu, koja je unesena u ugovor sklopljen između potrošača, odnosno putnika u zračnom prijevozu, i prodavatelja robe ili pružatelja usluga, odnosno zračnog prijevoznika, a da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, i kojom se isključiva nadležnost dodjeljuje sudu u čijem se području nalazi njegovo sjedište, treba smatrati nezakonitom u smislu članka 3. stavka 1. Direktive 93/13.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Troškovi</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0064"><NO.P>64</NO.P><TXT>Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><JURISDICTION><INTRO>Slijedom navedenoga, Sud (prvo vijeće) odlučuje:</INTRO><P><HT TYPE="BOLD">Članak 25. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20121212">12. prosinca 2012.</DATE> o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba tumačiti na način da se zračni prijevoznik ne može pozivati na ugovornu odredbu o prenošenju nadležnosti unesenu u ugovor o prijevozu između putnika i zračnog prijevoznika protiv društva za naplatu kojem je putnik ustupio svoju tražbinu kako bi osporio nadležnost suda da odlučuje o tužbi za naknadu štete podnesenoj protiv njega na temelju Uredbe (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20040211">11. veljače 2004.</DATE> o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91, osim ako prema zakonodavstvu države čiji su sudovi navedeni u toj odredbi to društvo za naplatu ne stupi u sva prava i obveze prvotnog suugovaratelja, što je na sudu koji je uputio zahtjev da ispita. Ako je to slučaj, takvu ugovornu odredbu, koja je unesena u ugovor sklopljen između potrošača, odnosno putnika u zračnom prijevozu, i prodavatelja robe ili pružatelja usluga, odnosno zračnog prijevoznika, a da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, i kojom se isključiva nadležnost dodjeljuje sudu u čijem se području nalazi njegovo sjedište, treba smatrati nezakonitom u smislu članka 3. stavka 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od <DATE ISO="19930405">5. travnja 1993.</DATE> o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.</HT></P></JURISDICTION></CONTENTS.JUDGMENT><SIGNATURE.CASE><SIGNATORY><P>Potpisi</P></SIGNATORY></SIGNATURE.CASE></JUDGMENT>