<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><CONCLUSION NNC="YES" xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.CONCLUSION><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-258/17</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62017CC0258</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:663">EU:C:2018:663</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>23</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>23</PAGE.TOTAL></BIB.CONCLUSION><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Mišljenje M. Bobeka – Predmet C‑258/17</HT></P><P>E. B.</P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Mišljenje nezavisnog odvjetnika</HT></P><P><HT TYPE="UC">Michala Bobeka</HT></P><P>od <DATE ISO="20180905">5. rujna 2018.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0001"><P>Izvorni jezik: engleski</P></NOTE></P></TI><STI><P><HT TYPE="BOLD">Predmet C‑258/17</HT></P><P>E. B.</P><P>protiv</P><P>Versicherungsanstalt öffentlich Bediensteter BVA</P><P><HT TYPE="NORMAL">(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgerichtshof (Visoki upravni sud, Austrija))</HT></P></STI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Socijalna politika</KEYWORD><KEYWORD>Jednako postupanje</KEYWORD><KEYWORD>Zabrana diskriminacije na temelju spolne orijentacije</KEYWORD><KEYWORD>Homoseksualni odnosi s maloljetnicima</KEYWORD><KEYWORD>Stegovne sankcije koje su javnom službeniku zaposlenom u policiji izrečene nakon osuđujuće presude</KEYWORD><KEYWORD>Održavanje na snazi učinaka stegovne odluke</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><CONTENTS.CONCLUSION><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">I.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Uvod</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1.</NO.P><TXT>E. B. (u daljnjem tekstu: žalitelj) rođen je 1942. godine. Dok je bio zaposlen u austrijskoj policiji, 1974. godine kazneno je osuđen za pokušaj homoseksualnih spolnih radnji s osobama koje su imale 14 i 15 godina. Žalitelju je 1975. izrečena stegovna sankcija za te radnje, koja se sastojala u prijevremenom umirovljenju iz policije i 25-postotnom umanjenju iznosa njegove mirovine.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2.</NO.P><TXT>Austrijsko pravo je u to vrijeme predviđalo dva zasebna kaznena djela: <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0001" ID="QS0001"/>oskvrnuće<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/> (spolne radnje s osobama <HT TYPE="ITALIC">mlađima od 14 godina</HT>); i <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0002" ID="QS0002"/>nedoličnost<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/> (homoseksualne spolne radnje <HT TYPE="ITALIC">muškaraca</HT> s osobama <HT TYPE="ITALIC">mlađima od 18 godina</HT>). Za potonje kazneno djelo 2002. utvrđeno je da čini neopravdanu diskriminaciju na temelju spolne orijentacije. Stavljeno je izvan snage.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3.</NO.P><TXT>Žalitelj u glavnom postupku u biti prigovara na činjenicu da i dalje prima umanjenu mirovinu, navodeći da su presuda kojom je osuđen za kazneno djelo i stegovna sankcija koja mu je izrečena činile diskriminaciju na temelju spolne orijentacije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4.</NO.P><TXT>U tom pravnom i činjeničnom okviru, Verwaltungsgerichtshof (Visoki upravni sud, Austrija) pita je li umanjenje žaliteljeve mirovine u skladu sa zabranom diskriminacije na temelju spolne orijentacije predviđenom člankom 2. Direktive 2000/78/EZ<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0002"><P>Direktiva Vijeća od <DATE ISO="20001127">27. studenoga 2000.</DATE> o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="303" PAGE.FIRST="16" DATE.PUB="2000">SL 2000., L 303, str. 16</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 69.)</P></NOTE>, iako je izvorna stegovna odluka postala konačna prije nego što je ta direktiva stupila na snagu. Sud koji je uputio zahtjev postavlja i niz pitanja o tome kako bi i od kojeg trenutka diskriminaciju možebitno trebalo ispraviti.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="2"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">II.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">A.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Pravo Unije</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5.</NO.P><TXT>U članku 1. Direktive 2000/78 među neprihvatljivim razlozima diskriminacije spominje se i spolna orijentacija.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6.</NO.P><TXT>Članak 2. stavak 1. i stavak 2. točka (a), članak 3. stavak 1. točka (c) i članak 17. Direktive 2000/78 glase:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ARTICLE IDENTIFIER="002"><TI.ART><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0003" ID="QS0003"/>Članak 2.</TI.ART><STI.ART>Pojam diskriminacije</STI.ART><PARAG IDENTIFIER="002.001"><NO.PARAG>1.</NO.PARAG><ALINEA>Za potrebe ove Direktive <QUOT.START CODE="201A" REF.END="QE0004" ID="QS0004"/>načelo jednakog postupanja<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="2019" ID="QE0004"/> znači nepostojanje bilo kakve izravne ili neizravne diskriminacije na temelju bilo kojeg od razloga iz članka 1.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="002.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA><P>Za potrebe stavka 1.:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>smatra se da se radi o izravnoj diskriminaciji u slučaju kada se prema jednoj osobi postupa lošije [nepovoljnije] nego prema drugoj osobi ili je došlo do takvog postupanja ili je moglo doći do takvog postupanja u sličnim situacijama [nego što se postupa ili se postupalo ili bi se postupalo prema drugoj osobi u usporedivoj situaciji], zbog bilo kojeg od razloga iz članka 1.;</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]</P></ALINEA></PARAG></ARTICLE><ARTICLE IDENTIFIER="003"><TI.ART>Članak 3.</TI.ART><STI.ART>Područje primjene</STI.ART><PARAG IDENTIFIER="003.001"><NO.PARAG>1.</NO.PARAG><ALINEA><P>U granicama nadležnosti prenesenih na Zajednicu, ova se Direktiva primjenjuje na sve osobe, bilo u javnom ili privatnom sektoru, uključujući javna tijela, u odnosu na:</P><P>[…]</P><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(c)</NO.P><TXT>zapošljavanje i uvjete rada, uključujući otkaze i plaće;</TXT></NP></ITEM></LIST></P></ALINEA></PARAG></ARTICLE><P>[…]</P><ARTICLE IDENTIFIER="017"><TI.ART>Članak 17.</TI.ART><STI.ART>Sankcije</STI.ART><ALINEA>Države članice donose pravila o sankcijama koja se primjenjuju na kršenja odredbi nacionalnog prava donesenih u skladu s ovom Direktivom, a poduzimaju i sve potrebne mjere kako bi se osigurala primjena tih pravila. Sankcije, koje mogu uključivati isplatu odštete žrtvi, moraju biti djelotvorne, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice o tim odredbama obavješćuju Komisiju najkasnije do <DATE ISO="20031202">2. prosinca 2003.</DATE>, a neodgodivo je obavješćuju i o svakoj naknadnoj izmjeni koja bi na te odredbe mogla utjecati.<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/></ALINEA></ARTICLE></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7.</NO.P><TXT>U prvoj rečenici članka 18. zahtijeva se da se direktiva u nacionalna prava prenese do, načelno, <DATE ISO="20031202">2. prosinca 2003.</DATE></TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="3"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">B.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Nacionalno pravo</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Kazneno pravo</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8.</NO.P><TXT>Članci 128. i 129. Strafgesetza (Kazneni zakon) (u daljnjem tekstu: StG) primjenjivali su se <DATE ISO="19740225">25. veljače 1974.</DATE> u verziji uvedenoj Bundesgesetzom objavljenim u BGBl.-u br. 273/1971 (u daljnjem tekstu: Savezni zakon iz 1971.). Predviđali su sljedeće:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0005" ID="QS0005"/>Oskvrnuće</P><P>Članak 128.</P><P>Svaka osoba koja, […] u svrhu seksualnog zadovoljstva, spolno zlostavlja dječaka ili djevojčicu mlađe od 14 godina na način različit od onog koji je naveden u članku 127. čini kazneno djelo oskvrnuća, za koje se izriče kazna zatvora od jedne do pet godina, do deset godina ako postoje ozbiljne otegotne okolnosti te do dvadeset godina ako nastupi neka od posljedica iz članka 126.</P><P>Kazneno djelo nedoličnosti</P><P>[…]</P><P>Članak 129.</P><P>Kao kazneno djelo sankcioniraju se i sljedeći oblici nedoličnosti:</P><P><NP><NO.P>I.</NO.P><TXT>Istospolna nedoličnost koju bilo koja muška osoba s najmanje osamnaest godina izvrši s osobom koja još nije navršila osamnaest godina.<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/></TXT></NP></P></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9.</NO.P><TXT>Dakle, navedene odredbe su predviđale različite dobne granice za pristanak na homoseksualne odnose (18 godina), s jedne strane, i heteroseksualne ili lezbijske odnose (14 godina), s druge.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10.</NO.P><TXT>Pravni položaj je bio isti i na temelju članaka 207. i 209. Strafgesetzbucha (Kazneni zakonik) (u daljnjem tekstu: StGB), koji je stupio na snagu <DATE ISO="19750101">1. siječnja 1975.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11.</NO.P><TXT>Verfassungsgerichtshof (Ustavni sud, Austrija) presudom od <DATE ISO="20020621">21. lipnja 2002.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0003"><P>Presuda VfGH‑a od <DATE ISO="20020621">21. lipnja 2002.</DATE>, G 6/02 ECLI:AT:VFGH:2002:G6.2002</P></NOTE> članak 209. StGB‑a (koji je odgovarao članku 129. stavku I. StG‑a) proglasio je neustavnim. Stavljen je izvan snage s učinkom od <DATE ISO="20030228">28. veljače 2003.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12.</NO.P><TXT>Austrijski zakonodavac je izmjenom StGB‑a izvršenom Bundesgesetzom objavljenim u BGBl.-u I br. 134/2002 (u daljnjem tekstu: Savezni zakon br. 134/2002), koji je stupio na snagu <DATE ISO="20020813">13. kolovoza 2002.</DATE>, članak 209. StGB‑a stavio izvan snage prije nego što je takav učinak izazvala odluka Verfassungsgerichtshofa (Ustavni sud).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="4"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13.</NO.P><TXT>Europski sud za ljudska prava (ESLJP) donio je protiv Austrije presude u vezi s primjenom članka 209. StGB‑a. Taj je sud u presudi L. i V. protiv Austrije zaključio, u biti, da su člankom 209. StGB‑a povrijeđeni članci 8. i 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava (u daljnjem tekstu: EKLJP), jer zakonodavac nije pružio adekvatno opravdanje različitih dobnih granica za pristanak na homoseksualne odnose s odraslim osobama, s jedne strane, i heteroseksualne ili lezbijske odnose s odraslim osobama, s druge<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0004"><P>Presuda ESLJP‑a od <DATE ISO="20030109">9. siječnja 2003.</DATE>, L. i V. protiv Austrije (CE:ECHR:2003:0109JUD003939298); također vidjeti presude od <DATE ISO="20030109">9. siječnja 2003.</DATE>, S. L. protiv Austrije (CE:ECHR:2003:0109JUD004533099), i od <DATE ISO="20041021">21. listopada 2004.</DATE>, Woditschka i Wilfling protiv Austrije (CE:ECHR:2004:1021JUD006975601).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Zakon o javnim službenicima</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 13. stavkom 1. Beamten‑Dienstrechtsgesetza 1979 (Zakon iz 1979. o uvjetima obavljanja službe javnih službenika) (u daljnjem tekstu: BDG 1979.), u verziji te odredbe koja proizlazi iz Bundesgesetza objavljenog u BGBl.-u I br. 119/2002 (u daljnjem tekstu: Savezni zakon br. 119/2002), javni službenici su do <DATE ISO="20161230">30. prosinca 2016.</DATE> u mirovinu išli na posljednji dan svoje 65. godine.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15.</NO.P><TXT>Da mu nije izrečena stegovna sankcija, taj dan bi za žalitelja, rođenog 1942., bio <DATE ISO="20080101">1. siječnja 2008.</DATE> Glavne odredbe o izračunavanju mirovina u to su se vrijeme nalazile u Pensionsgesetzu (PG) 1965 (Zakon o mirovinama iz 1965.), u verziji koja je stupila na snagu na temelju Bundesgesetza objavljenog u BGBl.-u I br. 53/2007 (u daljnjem tekstu: Savezni zakon iz 2007.). Te su odredbe sadržavale pravila o načinu izračunavanja mirovina, uključujući o uzimanju u obzir datuma stupanja u službu i njezina trajanja.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">3.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Uredba o policijskoj službi</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16.</NO.P><TXT>Stegovna odluka na štetu žalitelja od <DATE ISO="19750610">10. lipnja 1975.</DATE> donesena je na temelju tada primjenjivog Dienstpragmatika (Uredba o policijskoj službi, RGBl. br. 15/1914) (u daljnjem tekstu: DP). Članci 24. i 87. DP‑a predviđali su sljedeće:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0006" ID="QS0006"/>Ponašanje</P><ARTICLE IDENTIFIER="024"><TI.ART>Članak 24.</TI.ART><PARAG IDENTIFIER="024.001"><NO.PARAG>(1)</NO.PARAG><ALINEA>Javni službenik mora, i unutar i izvan svoje službe, čuvati reputaciju struke, čitavo se vrijeme ponašati u skladu s pravilima ponašanja i izbjegavati sve radnje koje bi mogle narušiti ugled i povjerenje koje njegov položaj nalaže.</ALINEA></PARAG></ARTICLE><P>[…]</P><P>Stegovne sankcije</P><ARTICLE IDENTIFIER="087"><TI.ART>Članak 87.</TI.ART><ALINEA>Javnim službenicima koji povrijede svoje profesionalne i službene obveze izriču se, ne dovodeći u pitanje njihovu kaznenu odgovornost, upravne ili stegovne sankcije, ovisno o tome radi li se samo o povredi upravnih pravila ili se pak, s obzirom na ugrožavanje ili povredu interesa države te zbog ozbiljnosti povrede, njezina ponavljanja ili drugih otegotnih okolnosti, radi o povredi obveza službe.<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/></ALINEA></ARTICLE></QUOT.S></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><?PAGE NO="5"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">III.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Činjenično stanje, postupak i prethodna pitanja</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17.</NO.P><TXT>Žalitelj, koji je rođen <DATE ISO="19420101">1. siječnja 1942.</DATE>, je u mirovini.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18.</NO.P><TXT>On je <DATE ISO="19740910">10. rujna 1974.</DATE>, dok je bio djelatni policijski službenik, osuđen za pokušaj počinjenja kaznenog djela istospolne nedoličnosti u smislu članka 129. I StG‑a. Osuđen je na kaznu zatvora od tri mjeseca uz izricanje uvjetne osude s rokom kušnje od tri godine. Žalba koju je podnio protiv te prvostupanjske odluke odbijena mu je.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19.</NO.P><TXT>Žalitelj je odlukom Stegovnog odbora Bundespolizeidirektiona Wien (Glavna uprava savezne policije, Beč, Austrija) (u daljnjem tekstu: BPD‑Wien) od <DATE ISO="19750610">10. lipnja 1975.</DATE> proglašen krivim za:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0007" ID="QS0007"/>povredu službene dužnosti (članak 24. stavak 1. [DP‑a]) jer je <DATE ISO="19740225">25. veljače 1974.</DATE> u večernjim satima u bečkom parku Prater, dok nije bio na dužnosti, od 15-godišnjeg W‑a i 14-godišnjeg H‑a zatražio da ga ručno seksualno zadovolje, zbog čega je osuđen za pokušaj istospolne nedoličnosti s mladim osobama u smislu članka 128. i članka 129. I StG‑a.</P><P>On je time počinio stegovnu povredu (članak 87. DP‑a). Ovaj mu Odbor stoga izriče stegovnu kaznu prisilnog trajnog umirovljenja uz umanjenje mirovine od 25 % u odnosu na standardnu (članak 93. stavak 1. točka (d) u vezi s člankom 97. stavkom 1. DP‑a).<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/></P></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20.</NO.P><TXT>Žaliteljeva žalba je odbijena odlukom od <DATE ISO="19760324">24. ožujka 1976.</DATE> Žalitelj je stoga bio prisiljen umiroviti se <DATE ISO="19760401">1. travnja 1976.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21.</NO.P><TXT>Mirovina na koju je žalitelj imao pravo izračunana je odlukom od <DATE ISO="19760517">17. svibnja 1976.</DATE> na temelju njegova umirovljenja <DATE ISO="19760401">1. travnja 1976.</DATE> te uzimanjem u obzir umanjenja od 25 % koje je odredilo stegovno tijelo.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22.</NO.P><TXT>Na raspravi je potvrđeno da je žalitelj od tog datuma počeo primati umanjenu mirovinu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23.</NO.P><TXT>Kako je navedeno u točkama 11. i 12. ovog mišljenja, članak 209. StGB‑a (koji je odgovarao članku 129. I StG‑a) proglašen je odlukom Verfassungsgerichtshofa (Ustavni sud) od <DATE ISO="20020621">21. lipnja 2002.</DATE> neustavnim te ga je austrijski zakonodavac kasnije te godine stavio izvan snage.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24.</NO.P><TXT>Žalitelj je dopisom od <DATE ISO="20080602">2. lipnja 2008.</DATE> stegovnom tijelu podnio, među ostalim, zahtjeve za poništenje stegovne odluke od <DATE ISO="19750610">10. lipnja 1975.</DATE> ili, podredno, za to da se utvrdi da su pravni učinci te stegovne odluke počevši od <DATE ISO="20020621">21. lipnja 2002.</DATE> prestali važiti. Zahtijevao je i isplatu plaće za određena razdoblja službe te je, podredno, navodio da mu se mirovina od <DATE ISO="20020621">21. lipnja 2002.</DATE> nadalje nije trebala umanjivati.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25.</NO.P><TXT>Ti su zahtjevi odbijeni.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26.</NO.P><TXT>Žalitelj je <DATE ISO="20090211">11. veljače 2009.</DATE> tijelu nadležnom za javne službe i mirovine podnio zahtjev za izračun i naknadnu isplatu plaće i više mirovine. Prije svega je naveo da se, iz perspektive prava na plaću i mirovinu, a s ciljem izbjegavanja (trajne) diskriminacije, treba smatrati kao da je do navršetka zakonske dobi umirovljenja bio aktivno zaposlen. Podredno je tvrdio da je u najmanju ruku imao pravo na puni iznos mirovine.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27.</NO.P><TXT>Ti su zahtjevi odbijeni. Tužba koju je podnio protiv te odluke Bundesverwaltungsgerichtu (Savezni upravni sud, Austrija) također mu je odbijena. On je protiv te presude uložio reviziju Verwaltungsgerichtshofu (Visoki upravni sud), sudu koji je uputio zahtjev u ovom predmetu.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="6"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev u tom zahtjevu pretpostavlja da stegovna odluka poput one donesene protiv žalitelja više nije dopuštena otkad se Direktiva 2000/78 primjenjuje u Austriji. U nedostatku ikakvih (novih) razloga kojima bi se opravdala različita dobna granica za pristanak na homoseksualne odnose muškaraca s odraslim osobama, s jedne strane, i heteroseksualne ili lezbijske odnose s odraslim osobama, s druge, nije dopušteno, čak ni za potrebe stegovnog postupka, razlikovati situaciju u kojoj odrasla osoba maloljetnika potiče na činjenje homoseksualnih spolnih radnji između muškaraca, s jedne strane, od situacije u kojoj odrasla osoba takvog maloljetnika potiče na heteroseksualne ili lezbijske spolne radnje, s druge.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev navodi da <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0008" ID="QS0008"/>nema apsolutno nikakve dvojbe<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/> da je stegovna odluka u pitanju donesena na temelju takvog razlikovanja, s obzirom na to da je njezin glavni razlog bila činjenica da je ponašanje za koje je žalitelj optužen (tada) bilo zakonom kažnjivo kazneno djelo. Iako nije nezamislivo da bi se takvo poticanje na heteroseksualne ili lezbijske spolne radnje smatralo povredom dužnosti, eventualno donesena stegovna odluka bila bi <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0009" ID="QS0009"/>neusporedivo blaža<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/> da nije bilo sastavnih elemenata kaznenog djela predviđenog u članku 129. I StG‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30.</NO.P><TXT>S obzirom na navedeno, sud koji je uputio zahtjev pita se na koji način stupanje na snagu Direktive 2000/78 i zabrana diskriminacije na temelju spolne orijentacije utječe na tekuće isplate mirovine žalitelju. Verwaltungsgerichtshof (Visoki upravni sud) odlučio je prekinuti postupak i Sudu uputiti sljedeća prethodna pitanja:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0010" ID="QS0010"/>1.</NO.P><TXT>Protivi li se članku 2. [Direktive 2000/78] održavanje na snazi pravnih učinaka konačne odluke upravnog tijela u području službeničkog stegovnog prava (odluka u stegovnom postupku) kojom se nalaže odlazak službenika u mirovinu uz umanjenje mirovine, ako</TXT><P>na navedenu odluku upravnog tijela u trenutku njezina donošenja još nisu bile primjenjive odredbe prava Unije, osobito Direktive 2000/78, ali</P><P>bi istovjetna (hipotetska) odluka bila protivna Direktivi 2000/78 da je donesena u vrijeme njezine primjenjivosti?</P></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>U slučaju pozitivnog odgovora, je li za uspostavu situacije bez diskriminacije,</TXT><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>na temelju prava Unije obvezno u svrhu određivanja mirovine smatrati da službenik u razdoblju između stupanja na snagu odluke upravnog tijela i njegove zakonske dobi za odlazak u mirovinu nije bio u mirovini nego da je bio u službi, ili je</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>u tu svrhu dostatno kao primjerenu priznati neumanjenu mirovinu koja proizlazi iz prisilnog umirovljenja u trenutku navedenom u odluci upravnog tijela?</TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT>Ovisi li odgovor na drugo pitanje o tome je li službenik prije navršavanja dobi za mirovinu proaktivno nastojao stvarno biti primljen u službu u saveznoj javnoj upravi?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>4.</NO.P><TXT>Ako Sud bude smatrao da je dostatno odustati od postotnog umanjenja mirovine (po potrebi ovisno o okolnostima navedenima u trećem pitanju):</TXT><P>Može li zabrana diskriminacije iz Direktive 2000/78 opravdati prvenstvo primjene pred protivnim nacionalnim pravom koje nacionalni sud mora uzeti u obzir pri određivanju mirovine i za razdoblja prije nego što je Direktiva 2000/78 postala izravno primjenjiva unutar država članica?</P></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>5.</NO.P><TXT>U slučaju pozitivnog odgovora na četvrto pitanje: na koji se trenutak odnosi takvo <QUOT.START CODE="201A" REF.END="QE0011" ID="QS0011"/>retroaktivno djelovanje<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="2019" ID="QE0011"/>?<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/></TXT></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31.</NO.P><TXT>Pisana očitovanja podnijeli su žalitelj, talijanska i austrijska vlada i Europska komisija. Te su zainteresirane stranke, osim talijanske vlade, iznijele i usmena očitovanja, na raspravi održanoj <DATE ISO="20180529">29. svibnja 2018.</DATE></TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">IV.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Ocjena</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32.</NO.P><TXT>Je li moguće pozvati se na novo pravno pravilo u svrhu pobijanja trajnih posljedica upravne odluke koja je donesena i postala konačna prije nego što se to pravilo počelo primjenjivati? To je temeljno pitanje koje sud koji je uputio zahtjev otvara svojim prvim pitanjem.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33.</NO.P><TXT>U okolnostima poput onih u glavnom postupku, smatram da na to pitanje treba negativno odgovoriti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34.</NO.P><TXT>S obzirom na odgovor koji predlažem na prvo pitanje (odjeljak A u nastavku), na preostala pitanja nije potrebno odgovoriti. Unatoč tomu, za slučaj da Sud dođe do drukčijeg zaključka, kratko ću razmotriti i probleme koje ta pitanja otvaraju (odjeljci B i C), kao i relevantnost članka 157. UFEU‑a (nekadašnji članak 141. UEZ‑a) za predmetni slučaj. Potonja se odredba ne spominje u pitanjima suda koji je uputio zahtjev, ali je na nju uputio žalitelj (odjeljak D).</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">A.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Prvo pitanje</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35.</NO.P><TXT>Ako je upravna odluka, koja se tiče diskriminacije na temelju spolne orijentacije te kojom su umanjena mirovinska prava, postala konačna prije nego što je takva diskriminacija zabranjena Direktivom 2000/78, je li nastavak primjene tog umanjenja mirovinskih prava zabranjen sada kada je direktiva na snazi? To je bit prvog pitanja suda koji je uputio zahtjev.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36.</NO.P><TXT>U skladu s odlukom kojom se upućuje prethodno pitanje, prvo se pitanje ne odnosi na valjanost odluke o određivanju prisilnog umirovljenja i umanjenju žaliteljevih mirovinskih prava. Žalitelj je to pobijao 1970-ih te je to ponovno pokušao (neuspješno) nakon što je sporna kaznenopravna odredba stavljena izvan snage.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37.</NO.P><TXT>Umjesto toga, u dijelu u kojem se upravna odluka odnosila na diskriminaciju, sud koji je uputio zahtjev prvim pitanjem pita protivi li se Direktivi 2000/78 <HT TYPE="ITALIC">održavanje na snazi učinaka</HT> te odluke u smislu <HT TYPE="ITALIC">trajno umanjenih mirovinskih prava</HT>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38.</NO.P><TXT>Razmatranje tog pitanja započet ću podsjećanjem na opći pristup Suda u pogledu vremenske primjene novih pravila na tekuće učinke ranije nastalih situacija (poglavlje 1.). Potom ću se okrenuti konkretnom pristupu Suda u predmetima u vezi s mirovinama (poglavlje 2.). Nakon toga ću izložiti sudsku praksu o tekućim odnosima (poglavlje 3.) i opseg obveze preispitivanja ranijih odluka (poglavlje 4.). Na kraju ću te zaključke primijeniti na predmetni slučaj (poglavlje 5.).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39.</NO.P><TXT>Međutim, prije analize tih pitanja potrebno je iznijeti dvije napomene.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40.</NO.P><TXT>Kao prvo, čini se da postoji konsenzus oko činjenice da razlika u <HT TYPE="ITALIC">kaznenom</HT> tretmanu spolnih odnosa s maloljetnicima, ovisno o tome radi li se o homoseksualnim ili heteroseksualnim odnosima, kakva je 1974. postojala u austrijskom pravu, <HT TYPE="ITALIC">danas</HT> ne bi bila prihvatljiva. Logično, isto bi vrijedilo i za isticanje žaliteljeve spolne orijentacije u obrazloženju <HT TYPE="ITALIC">stegovne</HT> odluke. Austrijska vlada nije osporila nijedan od tih navoda. Međutim, istaknula je, pri čemu joj u tom pogledu nitko nije proturječio, da su i kaznena i stegovna sankcija 1974. i 1975. bile sasvim zakonite prema austrijskom pravu. Navela je i da su te sankcije bile u skladu s tada prevladavajućim europskim standardima, koji su se otad promijenili.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41.</NO.P><TXT>Kao drugo, u kontekstu ovog predmeta puno je nejasniji točan odnos između kaznene i stegovne sankcije u glavnom postupku. Osobito, prilično se opsežno raspravljalo, kako u okviru pisanih očitovanja tako i na raspravi, o tome je li stegovna sankcija (određene težine) bila nužna posljedica osuđujuće presude. S jedne strane, za razliku od kaznenog zakonika, u (prilično općenito oblikovanim<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0005"><P>Članak 24. DP‑a, citiran u točki 16. ovog mišljenja</P></NOTE>) stegovnim pravilima za javne službenike nije se pravila formalna razlika između ponašanja ovisno o tome jesu li bila homoseksualne ili heteroseksualne naravi. S druge strane, sud koji je uputio zahtjev naveo je u odluci kojom je taj zahtjev upućen da bi izrečene stegovne mjere bile <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0012" ID="QS0012"/>neusporedivo blaže<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/> da nije bilo osuđujuće presude.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42.</NO.P><TXT>Kao odgovor na pitanja o točnom odnosu između kaznenih i stegovnih sankcija, austrijska vlada navela je da postojanje konačne kaznene sankcije protiv policijskog službenika 1974. nije nužno bilo dovoljno za njegovo automatsko otpuštanje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0006"><P>Dodavši da, u skladu s važećim nacionalnim pravilima, konačna osuđujuća presuda javnog službenika automatski rezultira prestankom radnog odnosa <HT TYPE="ITALIC">ex lege</HT>, bez potrebe za donošenjem stegovne odluke u tom pogledu.</P></NOTE>. Međutim, takva presuda nije bila nužna ni za izricanje stegovnih sankcija. Od austrijskih policijskih službenika su se 1974. zahtijevali najviši standardi ponašanja, kako na dužnosti tako i izvan nje. Stoga, činjenica da za određeno ponašanje nije donesena osuđujuća presuda (ili da ono uopće nije bilo propisano kao kazneno djelo) nije značila da ono nije bilo problematično iz perspektive stegovnih pravila. Austrijska vlada je u tom pogledu navela, a da joj nitko nije proturječio, da bi se pokušaji 32-godišnjeg policijskog službenika da u javnom parku 14-godišnjaka i 15-godišnjaka navede na spolni odnos teško smatrali primjernim ponašanjem, <HT TYPE="ITALIC">neovisno</HT> o spolnoj orijentaciji. Sud koji je uputio zahtjev potvrdio je da bi se i istovjetno heteroseksualno navođenje maloljetnika na spolni odnos u javnom parku tumačilo kao povreda dužnosti koja je u to vrijeme podlijegala stegovnom postupku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43.</NO.P><TXT>Iz tih navoda izvlačim dva zaključka. Kao prvo, čini se da se <HT TYPE="ITALIC">samô postojanje</HT> konačne osuđujuće presude policijskog službenika po definiciji moralo smatrati povredom njegovih profesionalnih obveza. Prilično je jasno da su standardi ponašanja za policijske službenike viši od pukog <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0013" ID="QS0013"/>nepočinjenja kaznenih djela<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/>. U tom je smislu stoga sasvim logično da je postojanje osuđujuće presude po definiciji imalo izravne posljedice na raspon zamislivih sankcija, čineći ih <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0014" ID="QS0014"/>(ne)usporedivo strožima<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/> u odnosu na slučajeve u kojima nije izrečena osuđujuća presuda<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0007"><P>Kako je zapravo i proizlazilo iz teksta tada primjenjivog članka 87. DP‑a (vidjeti točku 16. ovog mišljenja).</P></NOTE>. Kao drugo, također mi se čini da osuđujuća presuda, pored te jednostrane posljedice (od postojanja osuđujuće presude do stegovne sankcije) u smislu težine stegovne sankcije, <HT TYPE="ITALIC">nije bila nužan preduvjet</HT> za izricanje te stegovne sankcije.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Vremenska primjenjivost novih pravila</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">a)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Opći pristup</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44.</NO.P><TXT>Prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, novo pravilo u načelu se primjenjuje odmah, bez odgode, na <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0015" ID="QS0015"/>buduće učinke situacije nastale primjenom starog pravila<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/> i načelo zaštite legitimnog očekivanja ne može se proširiti do te mjere da, <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0016" ID="QS0016"/>općenito govoreći<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/>, sprečava primjenu novog pravila na buduće učinke situacija nastalih primjenom starog pravila”<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0008"><P>Vidjeti, primjerice, presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19790516">16. svibnja 1979.</DATE>, <NAME.CASE>Tomadini</NAME.CASE> (<NO.CASE>84/78</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1979:129">EU:C:1979:129</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0021">21.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151006">6. listopada 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Andersen</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑303/13 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:647">EU:C:2015:647</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0049">49.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45.</NO.P><TXT>Međutim, kako bi se osiguralo poštovanje načelâ pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja, materijalne odredbe prava Unije treba tumačiti na način da se primjenjuju na <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0017" ID="QS0017"/>okolnosti nastale prije njihova stupanja [na snagu]<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/> samo u mjeri u kojoj <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0018" ID="QS0018"/>iz njihova teksta, svrhe ili strukture [jasno] proizlazi da im treba pripisati takav učinak<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0009"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151006">6. listopada 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Andersen</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑303/13 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:647">EU:C:2015:647</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0050">50.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="9"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46.</NO.P><TXT>U skladu s jednom drugom formulom koju Sud koristi, novo pravno pravilo <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0019" ID="QS0019"/>ne primjenjuje [se] na pravne situacije nastale i konačno okončane za vrijeme važenja prethodnog zakona, [ali se] primjenjuje na buduće učinke tih situacija kao i na nove pravne situacije. Drukčije vrijedi, poštujući načelo zabrane retroaktivnosti pravnih akata, samo u slučaju kada se uz novo pravilo donesu posebne odredbe kojima se izričito određuju uvjeti njegove vremenske primjene<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0010"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150326">26. ožujka 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Moravia Gas Storage</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑596/13 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:203">EU:C:2015:203</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47.</NO.P><TXT>Opća pravila koja proizlaze iz tih predmeta stoga je moguće opisati na sljedeći način: (i.) neprimjena novih pravila na <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0020" ID="QS0020"/>konačno okončane situacije<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/>, koje su nastale i odlučene za vrijeme važenja starih pravila, i (ii.) primjena novih pravila na buduće učinke <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0021" ID="QS0021"/>postojećih situacija<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/>, koje proizvode trajne učinke. Nadalje, starije činjenice će se u novoj pravnoj ocjeni koja se provodi na temelju novih pravila u obzir uzeti samo ako je takva ocjena predviđena ili nužna s obzirom na narav ili strukturu tih pravila.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48.</NO.P><TXT>Isti pristup postoji i u kontekstu pristupanja nove države članice Europskoj uniji<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0011"><P>Koji se, na neki način, ne razlikuje načelno, nego samo u opsegu (s obzirom na to da je čitav pravni poredak zapravo <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0022" ID="QS0022"/>izmijenjen<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/>).</P></NOTE>, kako u pogledu nacionalne primjene (novih) pravila Unije tako i u pogledu nadležnosti Suda da u prethodnim postupcima odgovara na pitanja povezana s takvim situacijama. Prošle činjenice (to jest činjenice nastale prije pristupanja) mogu se uzeti u obzir ako su relevantne te ih je potrebno (ponovno) ocijeniti u postupku primjene novog zakona/novih zakona donesenog/ih nakon pristupanja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0012"><P>Vidjeti, primjerice, presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20070614">14. lipnja 2007.</DATE>, <NAME.CASE>Telefónica O2 Czech Republic</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑64/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2007:348">EU:C:2007:348</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) (postupak pred tijelom bio je u tijeku na datum pristupanja, odluka je donesena nakon pristupanja); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20101222">22. prosinca 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Bezpečnostní softwarová asociace</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑393/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:816">EU:C:2010:816</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0022">22.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) (zahtjev za odobrenje podnesen je prije pristupanja, nova odluka je usvojena nakon pristupanja); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111124">24. studenoga 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Circul Globus Bucureşti</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑283/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:772">EU:C:2011:772</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0029">29.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) (ugovor o licenciji sklopljen je prije pristupanja, navodna povreda pravâ intelektualnog vlasništva dogodila se nakon pristupanja); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130912">12. rujna 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Kuso</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑614/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:544">EU:C:2013:544</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0030">30.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) (ugovor o radu sklopljen je prije pristupanja, umirovljenje je nastupilo nakon pristupanja); i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140903">3. rujna 2014.</DATE>, <NAME.CASE>X</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑318/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2133">EU:C:2014:2133</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0021">21.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0024">24.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) (nesreća na radu se dogodila prije pristupanja, povezani pravni akt pobijao se nakon pristupanja).</P></NOTE>. Tako, primjerice, nije bilo na Sudu da u biti počne meritorno preispitivati, nakon pristupanja, jesu li neke odredbe potrošačkog ugovora sklopljenog prije pristupanja bile nepoštene, unatoč tomu što se taj ugovor zapravo primjenjivao i nakon pristupanja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0013"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20060110">10. siječnja 2006.</DATE>, <NAME.CASE>Ynos</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑302/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2006:9">EU:C:2006:9</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Nasuprot tomu, Sud je bio nadležan ocijeniti je li nacionalno zakonodavstvo kojim je utvrđena gornja granica zateznih kamata u kontekstu pravnog posla sklopljenog znatno prije pristupanja, ali koji je učinke proizvodio i nakon pristupanja (kada je izvršen i konačan izračun kamata), bilo u skladu s pravom Unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0014"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20161215">15. prosinca 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Nemec</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑256/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:954">EU:C:2016:954</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">b)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Predmet Ciola</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49.</NO.P><TXT>Žalitelj i Komisija su se u svojim pisanim i usmenim očitovanjima uvelike pozivali na odluku Suda u predmetu Ciola<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0015"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19990429">29. travnja 1999.</DATE> (<NO.CASE>C‑224/97</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1999:212">EU:C:1999:212</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Tu odluku doista treba detaljno promotriti, jer pokazuje na koji se način opće smjernice izložene u prethodnom ulomku primjenjuju u okviru konkretnog predmeta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50.</NO.P><TXT>Čarobni datum u predmetu Ciola bio je <DATE ISO="19950101">1. siječnja 1995.</DATE>, kada je Austrija pristupila Europskim zajednicama. Pravo EZ‑a je na taj datum, uključujući pravila o slobodi kretanja, naravno, uz iznimku izričitih odstupanja, sasvim stupilo na snagu i odmah postalo u cijelosti primjenjivo u toj novoj državi članici.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51.</NO.P><TXT>Društvo E. Ciole bilo je vlasnik te je iznajmljivalo 200 vezova za rekreacijska plovila na austrijskom dijelu Bodenskog jezera. Upravnom odlukom iz 1990. utvrđeno je da se stranim državljanima može iznajmiti najviše 60 vezova<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0016"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19990429">29. travnja 1999.</DATE>, <NAME.CASE>Ciola</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑224/97</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1999:212">EU:C:1999:212</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0003">3.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0004">4.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Svake se godine morao dostaviti popis vezova iznajmljenih stranim državljanima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0017"><P>Mišljenje nezavisnog odvjetnika J. Mischoa u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Ciola</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑224/97</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1998:598">EU:C:1998:598</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0005">5.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="10"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52.</NO.P><TXT>Dana <DATE ISO="19960710">10. srpnja 1996.</DATE> (18 mjeseci nakon pristupanja), donesena je nova pojedinačna odluka kojom je utvrđeno da je odnosno društvo u siječnju i svibnju 1995. stranim državljanima iznajmilo dva veza više od kvote od 60. E. Cioli izrečena je novčana kazna za svaku od tih povreda upravne odluke iz 1990.<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0018"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19990429">29. travnja 1999.</DATE>, <NAME.CASE>Ciola</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑224/97</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1999:212">EU:C:1999:212</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0008">8.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); mišljenje nezavisnog odvjetnika J. Mischoa u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Ciola</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑224/97</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1998:598">EU:C:1998:598</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0006">6.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Protiv te odluke iz 1996. E. Ciola podnio je tužbu. Predmet je upućen ovom Sudu, pri čemu se drugo pitanje suda koji je uputio zahtjev izričito odnosilo na vremensko područje primjene odnosne zabrane, s obzirom na to da je izvorna upravna odluka postala konačna prije pristupanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53.</NO.P><TXT>Sud je svoje obrazloženje započeo potvrdom da se kvota za iznajmljivanje vezova stranim državljanima protivila pravilima o slobodnom kretanju usluga. Međutim, dodao je da se <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0023" ID="QS0023"/>spor ne odnosi na sudbinu samog upravnog akta, u ovom slučaju odluke od <DATE ISO="19900809">9. kolovoza 1990.</DATE>, nego na pitanje mora li se takav akt zanemariti <HT TYPE="ITALIC">prilikom ocjene valjanosti kazne koja je izrečena</HT> [nakon datuma pristupanja] za povredu obveze utvrđene tom odlukom, zbog njezine neusklađenosti s načelom slobode pružanja usluga<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0019"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19990429">29. travnja 1999.</DATE>, <NAME.CASE>Ciola</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑224/97</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1999:212">EU:C:1999:212</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0034">34.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), moje isticanje. Također vidjeti mišljenje nezavisnog odvjetnika J. Mischoa u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Ciola</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑224/97</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1998:598">EU:C:1998:598</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0040">40.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0043">43.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Sud je zaključio da se takav akt mora zanemariti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54.</NO.P><TXT>Žalitelj se u ovom predmetu poziva na presudu Ciola navodeći da je njome zapravo utvrđeno da osoba koja trpi negativne posljedice upravne odluke ima pravo neutralizirati te učinke ako bi ta odluka, hipotetski, <HT TYPE="ITALIC">bila</HT> protivna novim pravnim pravilima da je donesena nakon stupanja tih novih pravila na snagu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55.</NO.P><TXT>Međutim, takav zaključak ne proizlazi iz presude Ciola. Tužitelj je u predmetu Ciola pobijao <HT TYPE="ITALIC">valjanost novčane kazne</HT> koja je izrečena odlukom donesenom <HT TYPE="ITALIC">nakon stupanja na snagu</HT> pravila o slobodnom kretanju u Austriji. Osim toga, novčana je kazna izrečena <HT TYPE="ITALIC">za radnje</HT> društva E. Ciole – iznajmljivanje vezova u siječnju i svibnju 1995. – koje su <HT TYPE="ITALIC">same</HT> izvršene nakon pristupanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56.</NO.P><TXT>Stoga je prilično jasno da se u predmetu Ciola radilo o novoj primjeni novih propisa donesenih nakon pristupanja, što je logično bilo nužno kako bi se ocijenila nova situacija. Činjenice nastale nakon pristupanja (iznajmljivanje vezova) imalo se ispitati i usporediti s novim propisima donesenim nakon pristupanja (nacionalni propisi unaprijed prilagođeni da bi bili u skladu novoprimjenjivim pravilima Unije). Osim toga, očito je da nije bilo <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0024" ID="QS0024"/>neutralizacije<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/> (prošlih) učinaka odluke iz 1990. u smislu koji žalitelj sugerira. Sud nije naveo da je tu odluku trebalo preispitati niti da je trebalo platiti ikakvu naknadu štete za njezino ranije postojanje. Umjesto toga, zahtijevalo se samo da se ta stara odluka, koja je postala protivna novom zakonu donesenom nakon pristupanja, ne može više primjenjivati prilikom nove primjene zakona u kontekstu izricanja upravnih kazni nakon pristupanja.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Konkretna sudska praksa o mirovinama</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57.</NO.P><TXT>Opći pristup opisan u prethodnom poglavlju primjenjuje se i u kontekstu Direktive 2000/78 i mirovinskih sustava<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0020"><P>Presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20080401">1. travnja 2008.</DATE>, <NAME.CASE>Maruko</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑267/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:179">EU:C:2008:179</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110510">10. svibnja 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Römer</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑147/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:286">EU:C:2011:286</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>). Međutim, određeni su mirovinski sustavi isključeni iz područja primjene Direktive 2000/78, u skladu s njezinim člankom 3. stavkom 3.</P></NOTE>. Međutim, točan <HT TYPE="ITALIC">način</HT> primjene tih pravila u pojedinačnim slučajevima nije nužno sam po sebi očit. Posebnosti mirovinskih sustava ne mogu se zanemariti. Prava se stječu te se mirovine isplaćuju desetljećima, tijekom čega se zakoni mogu znatno promijeniti. Problem je još osjetljiviji zbog činjenice da se mirovinski sporovi mogu odnositi na velike količine novca za pojedinca i, ukupno gledano, državne i privatne mirovinske fondove.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58.</NO.P><TXT>To značajno obilježje vidljivo je u svim presudama o mirovinama koje će se razmatrati u ovom poglavlju. Velika većina tih predmeta odnosi se na odluke o mirovinama usvojene <HT TYPE="ITALIC">nakon</HT> stupanja novih pravila na snagu.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="11"?><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">a)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Stare činjenice, novi propisi i potreba za novom odlukom</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59.</NO.P><TXT>Mnogo je presuda koje se odnose konkretno na mirovine u kojima je Sud potvrdio da se prilikom određivanja prava na mirovinu u obzir moraju uzeti činjenice koje su nastupile prije stupanja na snagu novih pravila o zabrani diskriminacije (osobito onih u pogledu trajanja službe).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60.</NO.P><TXT>Tako su se, primjerice, predmeti Bruno i O’Brien<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0021"><P>Presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20100610">10. lipnja 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Bruno i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑395/08 i C‑396/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:329">EU:C:2010:329</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120301">1. ožujka 2012.</DATE>, <NAME.CASE>O’Brien</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑393/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:110">EU:C:2012:110</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE> odnosili na jednako postupanje prema radnicima koji su radili nepuno radno vrijeme i onima koji su radili puno radno vrijeme, koje je predviđeno Direktivom 97/81/EZ<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0022"><P>Direktiva Vijeća od <DATE ISO="19971215">15. prosinca 1997.</DATE> o Okvirnom sporazumu o radu s nepunim radnim vremenom koji su sklopili UNICE, CEEP i ETUC – Prilog: Okvirni sporazum o radu s nepunim radnim vremenom (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="014" PAGE.FIRST="9" DATE.PUB="1998">SL 1998., L 14, str. 9</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 131.)</P></NOTE>. Sud je u tim predmetima utvrdio da su se u ocjeni je li pojedinac imao pravo na mirovinu u obzir morala uzeti razdoblja nepunog radnog vremena koja su prethodila stupanju te direktive na snagu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0023"><P>Presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20100610">10. lipnja 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Bruno i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑395/08 i C‑396/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:329">EU:C:2010:329</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0055">55.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120301">1. ožujka 2012.</DATE>, <NAME.CASE>O’Brien</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑393/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:110">EU:C:2012:110</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0024">24.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Pravo na mirovinu se i u predmetu Bruno i u predmetu O’Brien određivalo <HT TYPE="ITALIC">nakon</HT> stupanja direktive na snagu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0024"><P>U predmetu O’Brien to je bilo 2005. Što se tiče predmeta Bruno, Sud je ne potvrđuje izričito, ali činjenica da nijedna od protivnih stranaka nije bila umirovljena proizlazi iz točke 12. presude. Nezavisna odvjetnica E. Sharpston u svojem je mišljenju u predmetu Bruno navela da se <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0025" ID="QS0025"/>Direktiva 97/81 stoga primjenjuje na izračun tjedana relevantnih za stjecanje prava na mirovinu koje se razmatra u glavnom postupku, <HT TYPE="ITALIC">ako nijedna od protivnih stranaka u glavnom postupku nije trajno umirovljena prije stupanja direktive na snagu</HT>. Na nacionalnom je sudu da utvrdi je li to slučaj<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/>. Mišljenje nezavisne odvjetnice E. Sharpston u spojenim predmetima <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Bruno i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑395/08 i C‑396/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:28">EU:C:2010:28</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0040">40.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Moje isticanje</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61.</NO.P><TXT>To je vrijedilo i za predmete Barber<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0025"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19900517">17. svibnja 1990.</DATE> (<NO.CASE>C‑262/88</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1990:209">EU:C:1990:209</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE> i Ten Oever<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0026"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19931006">6. listopada 1993.</DATE> (<NO.CASE>C‑109/91</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1993:833">EU:C:1993:833</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>, u kojima se radilo o navodnoj diskriminaciji na temelju spola zabranjenoj člankom 119. UEEZ‑a. Pravo na mirovinu se u tim predmetima utvrđivalo <HT TYPE="ITALIC">nakon</HT> stupanja članka 119. UEEZ‑a na snagu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0027"><P>U predmetu Ten Oever, navodno pravo na mirovinu za nadživjelog člana obitelji nastalo je nakon smrti bračnog druga 1988. D. H. Barber je otpušten 1980.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62.</NO.P><TXT>U predmetu Maruko<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0028"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20080401">1. travnja 2008.</DATE> (<NO.CASE>C‑267/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:179">EU:C:2008:179</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE> radilo se o uskrati prava na mirovinu za nadživjelog člana obitelji koja je bila posljedica diskriminacije na temelju spolne orijentacije zabranjene Direktivom 2000/78. Kao u predmetu Ten Oever<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0029"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19931006">6. listopada 1993.</DATE> (<NO.CASE>C‑109/91</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1993:833">EU:C:1993:833</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>, relevantni je događaj nastupio te je nova odluka donesena (smrt partnera i odluka o uskrati mirovine za nadživjelog člana obitelji) <HT TYPE="ITALIC">nakon</HT> isteka roka za prenošenje te direktive<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0030"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20080401">1. travnja 2008.</DATE>, <NAME.CASE>Maruko</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑267/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:179">EU:C:2008:179</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0021">21.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0063"><NO.P>63.</NO.P><TXT>Predmeti Kauer i Duchon u bitnome su se odnosili na diskriminaciju na temelju državljanstva<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0031"><P>Presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20020207">7. veljače 2002.</DATE>, <NAME.CASE>Kauer</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑28/00</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2002:82">EU:C:2002:82</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20020418">18. travnja 2002.</DATE>, <NAME.CASE>Duchon</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑290/00</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2002:234">EU:C:2002:234</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. U tim predmetima, žalitelji su zahtjev za mirovinu u Austriji podnijeli <HT TYPE="ITALIC">nakon</HT> pristupanja te su zatražili da se u obzir uzmu određene činjenice koje su nastale u drugim državama članicama i prije pristupanja (u predmetu Kauer to su bila razdoblja odgoja djeteta, a u predmetu Duchon radilo se o nesreći povezanoj s radom koja je dovela do nesposobnosti za rad).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0064"><NO.P>64.</NO.P><TXT>Ukratko, svi gore navedeni predmeti o mirovinama odnose se na situacije u kojima se prilikom donošenja odluke <HT TYPE="ITALIC">nakon</HT> početka primjene novog zakona u obzir uzimaju činjenice nastale prije primjene tog novog zakona. To savršeno odgovara uzorku gore navedene opće sudske prakse: postoji trajna činjenična situacija u odnosu na koju je potrebno provesti novu pravnu ocjenu nakon stupanja novog zakona na snagu. U takvim je situacijama sasvim logično, posebno u kontekstu socijalne sigurnosti, da se u obzir uzmu svi relevantni činjenični elementi nastali prije početka primjene novog zakona.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="12"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0065"><NO.P>65.</NO.P><TXT>Zato smatram da ta sudska praksa nije primjenjiva na ovaj predmet, u kojem činjenice, primjenjivo pravo, kao i sama upravna odluka, prethode stupanju novog zakona na snagu. Jedine činjenice nastale nakon njegova stupanja na snagu su isplate mirovine žalitelju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0066"><NO.P>66.</NO.P><TXT>To osobito smatram zato što navodno diskriminirajuća odluka iz ovog predmeta uključuje ocjenu i primjenu propisa na činjenice koje same nisu <HT TYPE="ITALIC">izravno</HT> povezane s pravom na mirovinu ili njezinim izračunom. Navodna diskriminacija odnosi se na stegovnu odluku kojom je žalitelju, nakon što je potvrđena njegova krivnja, izrečena dvostruka stegovna sankcija<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0032"><P>Izreka te odluke izložena je u točki 19. ovog mišljenja.</P></NOTE>. Naravno, ne može se zanijekati da je ta odluka utjecala na žaliteljevu mirovinu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0033"><P>Vidjeti točke 21. i 22. ovog mišljenja.</P></NOTE>. Međutim, za razliku od predmeta o kojima se raspravljalo u ovom ulomku, predmetni slučaj ne uključuje, primjerice, objektivne uvjete za stjecanje prava povezane s osobnom situacijom ili razdobljima službe. Umjesto toga, odnosi se na temeljnu i zasebnu stegovnu odluku proizašlu iz posebnog skupa činjenica.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">b)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Postojeće mirovine, novi propisi i trenutačne situacije</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0067"><NO.P>67.</NO.P><TXT>Presuda Römer<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0034"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110510">10. svibnja 2011.</DATE> (<NO.CASE>C‑147/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:286">EU:C:2011:286</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>, na koju se sve stranke pozivaju, baš se i ne uklapa u gornji uzorak. Potrebno ju je stoga detaljnije razmotriti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0068"><NO.P>68.</NO.P><TXT>U tom je predmetu tužitelj zapravo već bio umirovljen te je primao mirovinu kada je 2001. (dakle, prije isteka roka za prenošenje Direktive 2000/78) sklopio životno partnerstvo sa svojim partnerom. J. Römeru odbijen je porezni tretman koji se obično priznavao u slučaju (heteroseksualnog) braka<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0035"><P>Konkretnije, porezni tretman mogućeg neto prihoda na temelju kojeg se mirovina izračunavala.</P></NOTE> a na temelju kojeg bi imao veću mirovinu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0069"><NO.P>69.</NO.P><TXT>Sud je u bitnome utvrdio da je J. Römer, ako je bilo diskriminacije, mogao zahtijevati jednak porezni tretman <HT TYPE="ITALIC">od isteka roka za prenošenje</HT> Direktive 2000/78. Za razliku od drugih gore navedenih predmeta, o tužiteljevu pravu na mirovinu odlučeno je prije stupanja novih pravila na snagu. U pitanju je bila <HT TYPE="ITALIC">trajna diskriminacija</HT> u kontekstu kasnijih isplata i tužiteljeva poreznog položaja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0070"><NO.P>70.</NO.P><TXT>Međutim, taj se predmet razlikuje od ovog, osobito zbog dvaju razloga.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0071"><NO.P>71.</NO.P><TXT>Kao prvo, točno je da je o poreznom položaju J. Römera odlučeno prije isteka roka za prenošenje Direktive 2000/78, tako da se u tom smislu radilo o <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0026" ID="QS0026"/>konačnoj<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/> odluci. Međutim, relevantni nacionalni propisi također su predviđali <HT TYPE="ITALIC">preispitivanje</HT> poreznog tretmana u slučaju <HT TYPE="ITALIC">promjene osobnih okolnosti</HT>. Stoga, kako je Sud potvrdio, u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom, <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0027" ID="QS0027"/>ako su uvjeti [za povoljniji porezni tretman] zadovoljeni tek nakon početka isplate starosne mirovine, potonja se odredba mora primjenjivati od tog trenutka ako zainteresirana stranka tako zatraži<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0036"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110510">10. svibnja 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Römer</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑147/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:286">EU:C:2011:286</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0019">19.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0072"><NO.P>72.</NO.P><TXT>Dakle, u predmetu Römer radilo se o mehanizmu donošenja novih odluka uzimanjem u obzir novih i, u svrhu izračuna u sferi socijalne sigurnosti, relevantnih promjena osobnih okolnosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0073"><NO.P>73.</NO.P><TXT>Kao drugo i još važnije, ostavljajući po strani navedenu odredbu o preispitivanju, presuda Römer odnosi se na način na koji se nova pravila (Direktiva 2000/78) mogu primijeniti na <HT TYPE="ITALIC">trenutačnu osobnu situaciju</HT> pojedinca s ciljem preispitivanja <HT TYPE="ITALIC">odluke o njegovim mirovinskim pravima</HT>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="13"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0074"><NO.P>74.</NO.P><TXT>To je, prema mojemu mišljenju, potpuno drukčije od vremenske primjene kakvu žalitelj zagovara u ovom predmetu. U ovom se predmetu ne predlaže (zakonom predviđeno) uzimanje u obzir osobnih okolnosti za buduću prilagodbu, nego preispitivanje <HT TYPE="ITALIC">zatvorenog skupa činjenica</HT> nastalih prije mnogo godina i u vezi s njima donesene <HT TYPE="ITALIC">stegovne odluke</HT> u svjetlu novih pravnih pravila, s ciljem izmjene posrednih učinaka na mirovinska prava.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">c)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Iznimke od pravila?</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0075"><NO.P>75.</NO.P><TXT>Točno je da postoje izolirane presude Suda u kojima su odluka o priznavanju mirovine i sve relevantne činjenice prethodile novim pravilima. Drugim riječima, donesena je odluka o priznavanju (ili nepriznavanju) mirovine te o razini prava, ali se s ciljem preispitivanja te odluke poziva na nova pravila, a da pritom ne postoje nikakve nove činjenice niti promjene osobnih okolnosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0076"><NO.P>76.</NO.P><TXT>Međutim, takve su presude u praksi rijetke te ih se, nakon podrobnog razmatranja, s lakoćom može razlučiti. Tužiteljica u predmetu P.<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0037"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19810205">5. veljače 1981.</DATE>, <NAME.CASE>P./Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>40/79</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1981:32">EU:C:1981:32</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE> bila je bivša supruga dužnosnika Komisije. Ona u trenutku njegove smrti nije imala pravo na mirovinu za nadživjelog člana obitelji jer <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0028" ID="QS0028"/>krivnja<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="201D" ID="QE0028"/> za razvod nije bila samo na njemu. Samo nekoliko mjeseci nakon njegove smrti na snagu su stupila nova pravila, prema kojima bi <HT TYPE="ITALIC">P</HT>. <HT TYPE="ITALIC">imala</HT> pravo na mirovinu za nadživjelog člana obitelji<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0038"><P>U biti, uvjet da je krivnja morala biti samo pokojnikova uklonjen je i zamijenjen novim uvjetom – da krivnja <HT TYPE="ITALIC">nije</HT> isključivo na nadživjelom bračnom drugu.</P></NOTE>. Sud je u biti primijenio nova pravila, na temelju čega je P. dobila pravo na mirovinu od trenutka stupanja tih novih pravila na snagu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0077"><NO.P>77.</NO.P><TXT>Predmet P. je ipak imao neke posebnosti. Komisija je u biti snažno zagovarala primjenu novih pravila (plaćanje mirovine je osporavala iz drugih razloga). Ostale su institucije ta pravila odmah počele primjenjivati te bi drukčiji pristup, kako je Komisija tvrdila, rezultirao diskriminacijom pojedinih službenika. Osim toga, izvorna odluka kojom je P. uskraćena mirovina zapravo je donesena nekoliko dana <HT TYPE="ITALIC">nakon</HT> stupanja novih pravila na snagu (iako je bivši suprug umro prije toga).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0078"><NO.P>78.</NO.P><TXT>U predmetu Brock, pokojnom je suprugu 1958. priznata invalidska mirovina. Ona je 1961. pretvorena u starosnu mirovinu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0039"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19700414">14. travnja 1970.</DATE> (<NO.CASE>68/69</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1970:24">EU:C:1970:24</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. U bitnome se radilo o tome jesu li bila primjenjiva nova pravila koja su zahtijevala uzimanje u obzir doprinosa plaćenih u drugim državama članicama, a koja su stupila na snagu <DATE ISO="19640101">1. siječnja 1964.</DATE> Sud je utvrdio da jesu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0079"><NO.P>79.</NO.P><TXT>Prema mojemu mišljenju, značajno je da je zakonodavstvo relevantno u tom predmetu sadržavalo odredbu koja je <HT TYPE="ITALIC">izričito predviđala preispitivanje mirovina izračunanih prije stupanja na snagu</HT> tog zakonodavstva.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0080"><NO.P>80.</NO.P><TXT>Međutim, najvažniji element po kojem su se predmeti P. i Brock razlikovali od ovog predmeta jest taj da se relevantna odluka u tim predmetima odnosila na ocjenu <HT TYPE="ITALIC">uvjeta za priznavanje mirovine na temelju novih pravnih pravila</HT>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0081"><NO.P>81.</NO.P><TXT>To se očito razlikuje od <HT TYPE="ITALIC">ocjene prošlog ponašanja na temelju novih pravnih pravila</HT> u svrhu određivanja načina na koji bi (stegovna) odluka bila drukčija i njezinih posrednih učinaka na kasnija mirovinska prava.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="14"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0082"><NO.P>82.</NO.P><TXT>Tako, primjerice, bivša supruga u predmetu P. nije zahtijevala preispitivanje njezina razvoda kako bi se utvrdilo je li za njega bio isključivo odgovoran njezin bivši suprug. U predmetu Brock, onesposobljena osoba nije zahtijevala preispitivanje okolnosti svoje nesreće kako bi se utvrdilo je li je se moglo smatrati nesrećom na radu. Odluke o odgovornosti za razvod ili o nesreći bile su konačne, kao što je konačna i stegovna odluka u predmetnom slučaju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0083"><NO.P>83.</NO.P><TXT>Ukratko, presude poput P. i Brock na prvi pogled imaju <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0029" ID="QS0029"/>snažniji retroaktivan okus<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/> od drugih predmeta, poput gore navedenih. Međutim, osim činjenice da su to relativno stari i izolirani predmeti, jasno ih je moguće razlikovati od ovog predmeta. U svakom slučaju, smatram očitim da takve presude nije moguće tumačiti na način da usvajanje novih pravila pruža apsolutno pravo na to da se ranije upravne odluke, koje su postale konačne, preispitaju u svjetlu tih novih pravila te da se isplate mirovine odgovarajuće izmijene.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">d)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Prijelazne odredbe</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0084"><NO.P>84.</NO.P><TXT>Naposljetku, u kontekstu mirovina valja razmotriti i sudsku praksu koja se tiče Direktive 79/7/EEZ<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0040"><P>Direktiva Vijeća od <DATE ISO="19781219">19. prosinca 1978.</DATE> o postupnoj provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima socijalne sigurnosti (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="006" PAGE.FIRST="24" DATE.PUB="1979">SL 1979., L 6, str. 24</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 7.)</P></NOTE>. Ta je direktiva od država članica zahtijevala da provedu načelo jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima socijalne sigurnosti. Države članice su u okviru tog procesa promijenile nacionalna pravila o davanjima kako bi uklonile diskriminaciju na temelju spola.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0085"><NO.P>85.</NO.P><TXT>Sudu je u pogledu tih zakonodavnih promjena upućeno nekoliko zahtjeva za prethodnu odluku. Ovdje su relevantni predmeti u vezi sa ženama kojima su, na temelju diskriminirajućih nacionalnih pravila, socijalna davanja uskraćena odlukama donesenima <HT TYPE="ITALIC">prije isteka roka za prenošenje</HT> navedene direktive. One su u bitnome zahtijevale da im se primjenom novih nediskriminirajućih pravila ta davanja priznaju <HT TYPE="ITALIC">nakon isteka roka za prenošenje</HT>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0086"><NO.P>86.</NO.P><TXT>U presudama Suda više je puta potvrđeno da se učinci diskriminacije moraju ukloniti nakon isteka roka za prenošenje. Međutim, iz pobližeg uvida proizlazi da su i ti predmeti puno drukčiji od ovog.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0087"><NO.P>87.</NO.P><TXT>Primjerice, u predmetu Borrie Clarke<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0041"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19870624">24. lipnja 1987.</DATE> (<NO.CASE>384/85</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1987:309">EU:C:1987:309</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>, nacionalnim pravom je ženama koje su tražile invalidsku mirovinu propisan dodatan uvjet u usporedbi s muškarcima (nesposobnost obavljanja kućanskih poslova). Podnositeljica zahtjeva za mirovinu u tom predmetu nije ispunjavala dodatan uvjet te je njezin zahtjev odbijen 1983. Nacionalno pravo je kasnije izmijenjeno da bi ga se uskladilo s direktivom. Invalidska mirovina zamijenjena je naknadom za invaliditet te su utvrđeni novi uvjeti, jednaki za oba spola. Međutim, u okviru prijelaza na novo uređenje, ljudi kojima su invalidske mirovine priznate prije stupanja novih propisa na snagu automatski su dobili naknadu za invaliditet, a da nisu morali ispunjavati nove uvjete. Prijelazne odredbe su tako potvrdile i nastavile diskriminaciju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0088"><NO.P>88.</NO.P><TXT>U skladu s utvrđenjem Suda, <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0030" ID="QS0030"/>ako je, od [isteka roka za prenošenje], muškarac u istom položaju kao žena na temelju navedenih prijelaznih odredbi automatski imao pravo na novu naknadu za teški invaliditet, a da pritom nije morao ponovno dokazati svoja prava, i žena je imala pravo na tu naknadu a da pritom nije morala ispuniti dodatan uvjet koji se do tada isključivo primjenjivao na udane žene<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0042"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19870624">24. lipnja 1987.</DATE>, <NAME.CASE>Borrie Clarke</NAME.CASE> (<NO.CASE>384/85</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1987:309">EU:C:1987:309</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0012">12.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0089"><NO.P>89.</NO.P><TXT>Prema mojemu mišljenju, situacija u predmetu Borrie Clarke slična je situacijama u ostalim predmetima povezanima s mirovinama koji su se već razmatrali u ulomku (a). Prijelazne odredbe u biti su činile novu primjenu (ili barem obnovu ranije odluke u okviru novih propisa) diskriminirajućih pravila za budućnost. I tu je sudsku praksu stoga moguće jasno razlikovati od predmetnog slučaja.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="15"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0090"><NO.P>90.</NO.P><TXT>Isti tip situacije vidljiv je i u drugim presudama, mada u odnosu na drukčije vrste davanja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0043"><P>Vidjeti, primjerice, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19880308">8. ožujka 1988.</DATE>, <NAME.CASE>Dik i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>80/87</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1988:133">EU:C:1988:133</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">3.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Trajni odnosi</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0091"><NO.P>91.</NO.P><TXT>Komisija se u svojim pisanim očitovanjima pozvala i na predmet Österreichischer Gewerkschaftsbund<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0044"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20001130">30. studenoga 2000.</DATE> (<NO.CASE>C‑195/98</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2000:655">EU:C:2000:655</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>, povukavši usporedbu s trajnom diskriminacijom u kontekstu isplate mjesečnih plaća. To je u skladu s argumentima žalitelja, u kojima se neprestano govori o trajnoj diskriminaciji u obliku umanjenih redovitih isplata mirovine.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0092"><NO.P>92.</NO.P><TXT>U mjeri u kojoj je za pozivanje na tu sudsku praksu moguće smatrati da ide u prilog argumentu različitom od onog razmatranog u prethodnom poglavlju, ne vidim kako bi ono moglo pomoći tvrdnjama žalitelja. I za tu sudsku praksu smatram da je jednostavno drukčija.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0093"><NO.P>93.</NO.P><TXT>U predmetu Österreichischer Gewerkschaftsbund<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0045"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20001130">30. studenoga 2000.</DATE>, <NAME.CASE>Österreichischer Gewerkschaftsbund</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑195/98</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2000:655">EU:C:2000:655</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>, austrijski propisi su u svrhu izračunavanja plaće učitelja zaposlenih na temelju ugovora u potpunosti uzimali u obzir ranije učiteljsko iskustvo stečeno u Austriji. Ranije učiteljsko iskustvo stečeno u drugim državama članicama tek se djelomično uzimalo u obzir. Sud je takvo ograničenje proglasio suprotnim slobodnom kretanju radnika. Također je utvrdio da se, u svrhu ispravljanja diskriminacije, učiteljsko iskustvo stečeno u drugim državama članicama mora u potpunosti uzeti u obzir, čak i ako je stečeno <HT TYPE="ITALIC">prije pristupanja Austrije</HT>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0094"><NO.P>94.</NO.P><TXT>Presuda Österreichischer Gewerkschaftsbund zapravo je jedna od nekoliko presuda u kojima je Sud u bitnome utvrdio da se, u kontekstu radnih odnosa, činjenice nastale prije stupanja na snagu novih pravila možda moraju uzeti u obzir pri izračunavanju plaća zaposlenika ako su prema novom pravnom uređenju relevantne za taj izračun<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0046"><P>Vidjeti, primjerice, presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20030930">30. rujna 2003.</DATE>, <NAME.CASE>Köbler</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑224/01</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2003:513">EU:C:2003:513</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20061026">26. listopada 2006.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Italija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑371/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2006:668">EU:C:2006:668</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>); i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20090618">18. lipnja 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Hütter</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑88/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:381">EU:C:2009:381</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Tako je Sud u nizu predmeta, počevši s predmetom Hütter, presudio da su austrijska pravila prema kojima se prilikom određivanja platnih razreda javnih službenika u obzir uzimalo radno iskustvo stečeno prije osamnaeste godine bila protivna zabrani diskriminacije na temelju dobi predviđenoj Direktivom 2000/78<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0047"><P>Presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20090618">18. lipnja 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Hütter</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑88/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:381">EU:C:2009:381</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150128">28. siječnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Starjakob</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑417/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:38">EU:C:2015:38</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>); i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180314">14. ožujka 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Stollwitzer</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑482/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:180">EU:C:2018:180</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Platni razredi su se morali prilagoditi kako bi se diskriminacija uklonila, što je vrijedilo i za slučajeve u kojima je relevantno iskustvo bilo stečeno prije isteka roka za prijenos te direktive.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0095"><NO.P>95.</NO.P><TXT>Smatram da takve predmete, u kojima se radilo o prilagodbama plaće u svrhu ispravljanja diskriminacije, nije moguće izravno usporediti s predmetima poput ovog, zbog jednog jednostavnog razloga: radni odnos u predmetima poput Österreichischer Gewerkschaftsbund bio je <HT TYPE="ITALIC">u tijeku</HT>, to jest trenutačno je proizvodio uzajamna prava i obveze. Zaposlenik pripada razredu ili stupnju te ima određen broj godina relevantnog iskustva, što se svaki mjesec koristi za izračunavanje njegove plaće. Dakle, svaki se mjesec vrši <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0031" ID="QS0031"/>obnova<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/>, nova primjena postojećih zakona u svrhu izračunavanja primjerene plaće, što zahtijeva stalne prilagodbe s obzirom na nove propise i promjene osobne situacije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0048"><P>U skladu s općim pravilima prema kojima se konkretan sadržaj uzajamnih prava i obveza u trajnim pravnim odnosima, kao što su, primjerice, ugovori sklopljeni na temelju ranijeg pravnog uređenja, mora prilagoditi <HT TYPE="ITALIC">za budućnost</HT> kako bi bio u skladu s novim propisima – dodatno vidjeti, primjerice, moje mišljenje u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Nemec</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑256/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:619">EU:C:2016:619</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. To je na neki način doista slično scenariju iz predmeta Römer, u kojem su posebne zakonodavne odredbe u pogledu promjene osobne situacije pojedinca dopuštale sličnu <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0032" ID="QS0032"/>obnovu<QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0049"><P>Vidjeti točke 67. do 74. ovog mišljenja.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="16"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0096"><NO.P>96.</NO.P><TXT>Nasuprot tomu, u predmetima poput ovog, radni odnos je završen<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0050"><P>U odluci kojom je upućeno prethodno pitanje objašnjeno je da je <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0033" ID="QS0033"/>aktivni radni odnos<QUOT.END REF.START="QS0033" CODE="201D" ID="QE0033"/> tehnički zamijenjen <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0034" ID="QS0034"/>umirovljeničkim radnim odnosom<QUOT.END REF.START="QS0034" CODE="201D" ID="QE0034"/>. Poanta je u tome da javni službenik više nije u službi.</P></NOTE>, sva mirovinska prava stečena su davno prije toga, a stegovna odluka o 25-postotnom umanjenju donesena je 1975. na temelju ranijih događaja te je postala konačna. Praktični učinci te odluke i dalje se osjećaju, što je moguće kod svakog prošlog događaja, ali više ne postoji nikakav trajni odnos koji bi zahtijevao novo (pre)ispitivanje na temelju novih propisa. Ne postoje prošle činjenice koje su još uvijek relevantne. Pravni učinci prošlih činjenica u tom su smislu doista iscrpljeni.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">4.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Preispitivanje ranijih odluka</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0097"><NO.P>97.</NO.P><TXT>Naposljetku, radi pružanja cjelovitog pregleda valja dodati da pravo Unije, pored pravila o vremenskoj primjenjivosti novih pravila na prošle činjenice i/ili tekuće pravne odnose, predviđa i ograničenu obvezu preispitivanja ranijih odluka ako one nisu u skladu s pravom Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0098"><NO.P>98.</NO.P><TXT>U sudskoj praksi Suda naglašena je važnost načela <HT TYPE="ITALIC">res judicata</HT> za stabilnost prava i pravnih odnosa, kao i za dobro sudovanje. Odluke koje su postale pravomoćne nakon što su iscrpljena sva pravna sredstva ili nakon isteka rokova predviđenih za njihovo podnošenje više ne mogu biti dovedene u pitanje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0051"><P>Vidjeti, primjerice, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151111">11. studenoga 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Klausner Holz Niedersachsen</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑505/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:742">EU:C:2015:742</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</P></NOTE>. To vrijedi čak i ako bi se preispitivanjem odluke omogućilo nacionalnom sudu da ispravi povredu prava Unije koju je izazvala predmetna odluka<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0052"><P>Presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19990601">1. lipnja 1999.</DATE>, <NAME.CASE>Eco Swiss</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑126/97</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1999:269">EU:C:1999:269</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0046">46.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0047">47.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20060316">16. ožujka 2006.</DATE>, <NAME.CASE>Kapferer</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑234/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2006:178">EU:C:2006:178</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0021">21.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0099"><NO.P>99.</NO.P><TXT>Točno je da se konačne odluke mogu preispitivati, ali samo ako postoje doista iznimne okolnosti. Te okolnosti uključuju činjenicu da je pravo Unije pogrešno protumačeno, a da Sudu nije upućeno prethodno pitanje, i da je osoba o kojoj je riječ upravnom tijelu uložila pritužbu odmah nakon što je doznala za tu odluku Suda<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0053"><P>Takve iznimne okolnosti razmatrane su u presudama od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20040113">13. siječnja 2004.</DATE>, <NAME.CASE>Kühne &amp; Heitz</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑453/00</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2004:17">EU:C:2004:17</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0028">28.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20070718">18. srpnja 2007.</DATE>, <NAME.CASE>Lucchini</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑119/05</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2007:434">EU:C:2007:434</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0063">63.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0100"><NO.P>100.</NO.P><TXT>Međutim, ostavljajući po strani pitanje koji je točno prag <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0035" ID="QS0035"/>iznimnosti<QUOT.END REF.START="QS0035" CODE="201D" ID="QE0035"/>, zajedničko obilježje nekolicine predmeta u kojima je takva obveza postojala bila je, naravno, činjenica da je nesukladnost <HT TYPE="ITALIC">već postojala</HT> u trenutku donošenja odluke na nacionalnoj razini. Dakle, izvorna je odluka već bila protivna pravu Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0101"><NO.P>101.</NO.P><TXT>Nasuprot tomu, u ovom predmetu, Austrija nije bila članica Unije u trenutku donošenja relevantnih odluka (kako stegovne tako i one kojom je žalitelju priznata mirovina), a Direktiva 2000/78 još nije bila usvojena. Osim toga, austrijska vlada navodi, a žalitelj joj u tom pogledu ne proturječi, da je stegovna odluka bila u skladu s nacionalnim pravom kada je usvojena 1974.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0102"><NO.P>102.</NO.P><TXT>U ovom predmetu stoga ne postoje iznimne okolnosti koje bi opravdale preispitivanje konačnih upravnih odluka, a kamoli ikakve okolnosti koje bi opravdale općenitije i dalekosežnije pravilo o vremenskoj primjeni prava Unije namijenjeno ostvarivanju istog rezultata.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">5.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Primjena na predmetni slučaj</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0103"><NO.P>103.</NO.P><TXT>Iz raznolike sudske prakse koja je gore izložena moguće je izvući sljedeće glavne zaključke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0104"><NO.P>104.</NO.P><TXT>Kao prvo, sudska praksa Suda o vremenskim učincima novih propisa i mirovinskim pravima uvelike je usredotočena na situacije u kojima je o pravu na mirovinu odlučeno <HT TYPE="ITALIC">nakon</HT> stupanja novih propisa na snagu.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="17"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0105"><NO.P>105.</NO.P><TXT>Kao drugo, sudska praksa o trajnim (radnim) odnosima i prilagodbi platnih razreda i mjesečnih plaća nije primjenjiva na isplatu mirovina, koje su izračunane (davno) prije stupanja novih propisa na snagu te se još od tada isplaćuju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0106"><NO.P>106.</NO.P><TXT>Kao treće, u sudskoj praksi Suda ne postoji čvrsta osnova za dalekosežni prijedlog da se trajne učinke upravnih odluka – koje su postale konačne <HT TYPE="ITALIC">prije</HT> stupanja novih propisa na snagu – na isplate mirovina mora preispitati, uzimajući u obzir način na koji bi se novi propisi primijenili. Osim toga, takav je prijedlog u suprotnosti s ustaljenom sudskom praksom Suda o <HT TYPE="ITALIC">res judicata</HT>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0107"><NO.P>107.</NO.P><TXT>Već sam pokušao istaknuti specifičnost ovog predmeta i objasniti zašto ne pripada nijednoj od kategorija iz pojedinih prethodnih dijelova mišljenja. Ukratko, smatram da je prisilno umirovljenje i umanjenje mirovine u ovom predmetu već postalo <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0036" ID="QS0036"/>konačno okončana situacija<QUOT.END REF.START="QS0036" CODE="201D" ID="QE0036"/> u smislu sudske prakse navedene u točki 46. ovog mišljenja prije isteka roka za provedbu Direktive 2000/78. Trajno plaćanje mirovine žalitelju nije moguće smatrati <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0037" ID="QS0037"/>budućim učincima<QUOT.END REF.START="QS0037" CODE="201D" ID="QE0037"/> situacije koja je nastala prije te direktive, u smislu sudske prakse Suda, tako da bi ih se moralo spriječiti ili izmijeniti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0108"><NO.P>108.</NO.P><TXT>Stegovna odluka već se neuspješno pobijala 1970-ih. Pravna pitanja žaliteljeva statusa kao policijskog službenika i umanjenja njegove mirovine još su tada riješena. Žalitelj mirovinu prima od 1976. Nakon isteka roka za prijenos Direktive 2000/78 nije donesena nikakva nova odluka niti se ikakvu mora donijeti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0109"><NO.P>109.</NO.P><TXT>Osim toga, sve relevantne činjenice u ovom predmetu, koje su bile temelj stegovne odluke, nastale su 1970-ih. Dakle, za razliku od predmeta Römer, ovdje nema trenutačnih činjenica povezanih sa žaliteljevom trajnom osobnom situacijom koje se moraju preispitati u skladu s Direktivom 2000/78.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0110"><NO.P>110.</NO.P><TXT>Smatram da predmeti kao što su Brock i P. ne mogu biti osnova za općenitu tvrdnju da postoji pravo na preispitivanje isplata mirovine, koje bi se sastojalo u retroaktivnoj primjeni novih pravila na već postojeću odluku koja utječe na pravo na te isplate i njihovu visinu. Također, smatram da se predmeti Brock i P. uvelike razlikuju od ovog predmeta. Otprije postojeća upravna odluka u obama je predmetima donesena primjenom nekoliko posebnih i objektivnih uvjeta povezanih s pravom na mirovinu i njezinom visinom. Ti su uvjeti prilagođeni kasnijim izmjenama propisa. To je u suprotnosti s ovim predmetom, u kojem se u biti predlaže da se stegovni postupak proveden prije 40 godina ponovi u svjetlu novih pravila o diskriminaciji te da se kvalitativno ocijeni bi li se ta odluka promijenila te, ako bi, kako.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0111"><NO.P>111.</NO.P><TXT>Žalitelj je u svojim očitovanjima inzistirao na <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0038" ID="QS0038"/>trajnoj<QUOT.END REF.START="QS0038" CODE="201D" ID="QE0038"/> naravi diskriminacije u obliku umanjenih mjesečnih isplata. Međutim, iz analize predmeta o stvarnim tekućim pravnim odnosima, kao što su predmeti Österreichischer Gewerkschaftsbund ili Römer, te iz potrebe za postupnom prilagodbom tih odnosa s obzirom na nova pravila jasno proizlazi da puko primanje mjesečnih isplata utemeljeno na konačnim odlukama iz 1975. i 1976. nije razlog za provedbu nove ocjene relevantnih činjenica.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0112"><NO.P>112.</NO.P><TXT>U ovom se predmetu zapravo zahtijeva nova ocjena konačne, temeljne stegovne odluke, primjenom novih standarda nediskriminacije, kako bi se utvrdili posredni učinci na mjesečne isplate mirovine. Istinska narav onoga što se zahtijeva možda je najbolje odražena u njemačkoj formulaciji zadnje rečenice prvog prethodnog pitanja suda koji je uputio zahtjev, u kojoj se govori o usvajanju nove vrste odluke <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0039" ID="QS0039"/>gedachte<QUOT.END REF.START="QS0039" CODE="201D" ID="QE0039"/> koja bi bila protivna Direktivi 2000/78 da je donesena u vrijeme kada je ta direktiva bila na snazi. Riječ <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0040" ID="QS0040"/>gedachte<QUOT.END REF.START="QS0040" CODE="201D" ID="QE0040"/> se može prevesti kao <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0041" ID="QS0041"/>hipotetska<QUOT.END REF.START="QS0041" CODE="201D" ID="QE0041"/>, ali njezino stvarno značenje u predmetnom kontekstu jest (sasvim) <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0042" ID="QS0042"/>fiktivna<QUOT.END REF.START="QS0042" CODE="201D" ID="QE0042"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0113"><NO.P>113.</NO.P><TXT>Prema mojemu mišljenju, očito je da pravo Unije u predmetu poput ovog pojedincima ne daje pravo zahtijevati da se upravna odluka koja je u odnosu na njih donesena tijekom njihova života te koja negativno utječe ili je mogla negativno utjecati na njihovu mirovinu (ili druga davanja) preispita u svjetlu novih propisa. U pravu Unije jednostavno ne postoji osnova za tako dalekosežan zahtjev.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="18"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0114"><NO.P>114.</NO.P><TXT>Naposljetku, kako bi se u potpunosti uvažili žaliteljevi argumenti, valja istaknuti da u njegovim očitovanjima postoji mnogo dublji <HT TYPE="ITALIC">moralni</HT> argument, koji je djelomično isprepleten s <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0043" ID="QS0043"/>tehničkim<QUOT.END REF.START="QS0043" CODE="201D" ID="QE0043"/> argumentom u pogledu vremenske primjene novih pravila, ali i djelomično o njemu neovisan. Ako ga se odvojeno promatra, kako je žalitelj i predlagao na raspravi, taj moralni argument postaje uvelike neovisan o bilo kojem preispitivanju stegovne odluke iz 1975. U tom slučaju se Austriji ne bi prigovaralo zbog odbijanja preispitivanja prošlosti, nego zbog propusta da aktivno i za ubuduće ispravi ranije povrede, nakon 2003., kada je Direktiva 2000/78 već bila na snazi te je ESLJP već bio donio presude protiv Austrije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0054"><P>Vidjeti bilješku 4. ovog mišljenja</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0115"><NO.P>115.</NO.P><TXT>U tom bih pogledu jednostavno ponovio da <HT TYPE="ITALIC">pravo Unije</HT>, prema mojemu mišljenju, ne predviđa takvu obvezu. Članak 17. Direktive 2000/78, koji od država članica zahtijeva da usvoje djelotvorne, proporcionalne i odvraćajuće sankcije, sam je logički povezan s vremenskom primjenom te direktive.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0116"><NO.P>116.</NO.P><TXT>Osim toga, upravne odluke se donose u kontekstu specifičnom za svoje vrijeme. Kazneni, stegovni i moralni okviri u Austriji su se, kao i drugdje u Europi, značajno promijenili od 1975. Primjerice, stegovne sankcije se danas u Austriji izriču samo policijskim službenicima čije radnje narušavaju povjerenje javnosti prema policiji. Međutim, osuđujuće presude rezultiraju automatskim otkazom, pri čemu se, koliko shvaćam, gube sva mirovinska prava. Dobna granica za pristanak na spolne odnose u Austriji je danas 14 godina i za homoseksualce i za heteroseksualce. Međutim, postoje izričite iznimke za djecu mlađu od 16 godina koju se smatra nedovoljno zrelom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0117"><NO.P>117.</NO.P><TXT>Ukratko, moralnost je promjenjiva. Osim toga, moralni argumenti često su dvosjekli mač. U činjenično složenim predmetima poput ovog, koji zahtijevaju višestruke moralne prosudbe, oni mogu ići u oba smjera. Društvima i njihovim propisima se stoga mora dopustiti postupan razvoj, pri čemu prošlost mora ostati prošlost, uz izuzetak ekstremnih situacija očitog i krajnjeg zanemarivanja osnovnih vrijednosti ljudskosti za koje se može reći da neovisno o vremenu stvaraju moralnu obvezu ispravljanja ranijih povreda<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0055"><P>Kada napetost između pravde i pravne sigurnosti postane toliko nesnošljiva da se od potonjeg mora odstupiti u korist prvonavedenog te se (nevaljani) propis u pitanju naknadno mora proglasiti nepostojećim – Gustav Radbruch, <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0044" ID="QS0044"/>Gesetzliches Unrecht und übergesetzliches Recht<QUOT.END REF.START="QS0044" CODE="201D" ID="QE0044"/>, <HT TYPE="ITALIC">Süddeutsche Juristen‑Zeitung</HT>, 1946., svezak 1., broj 5, str. 105. do 108.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">6.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Zaključak o prvom pitanju</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0118"><NO.P>118.</NO.P><TXT>S obzirom na navedeno, predlažem da se na prvo pitanje suda koji je uputio zahtjev odgovori na sljedeći način:</TXT><P>Članku 2. Direktive 2000/78 ne protivi se održavanje na snazi pravnih učinaka konačne odluke upravnog tijela u području službeničkog stegovnog prava (odluka u stegovnom postupku) kojom se nalaže odlazak službenika u mirovinu uz umanjenje mirovine, ako</P><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>na navedenu odluku upravnog tijela u trenutku njezina donošenja još nisu bile primjenjive odredbe prava Unije, osobito Direktive 2000/78, ali</P></ITEM><ITEM><P>bi istovjetna (hipotetska) odluka bila protivna toj direktivi da je donesena u vrijeme njezine primjenjivosti.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">B.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Drugo i treće pitanje</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0119"><NO.P>119.</NO.P><TXT>S obzirom na odgovor predložen na prvo pitanje suda koji je uputio zahtjev, na drugo i treće pitanje nije potrebno odgovoriti. Ipak ću ih kratko razmotriti za slučaj da Sud dođe do drukčijeg zaključka.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="19"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0120"><NO.P>120.</NO.P><TXT>Ako Sud utvrdi da se učinke diskriminirajuće stegovne odluke ne smije održati na snazi, postavlja se pitanje što <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0045" ID="QS0045"/>neodržavanje tih učinaka na snazi<QUOT.END REF.START="QS0045" CODE="201D" ID="QE0045"/> točno podrazumijeva u predmetu poput ovog.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0121"><NO.P>121.</NO.P><TXT>Osim ako bi odgovor na to pitanje bio odvojen od odluka iz 1970-ih te predviđao slično onomu što se upravo razmatralo u pogledu aktivne, na budućnost usmjerene obveze naknade štete (vjerojatno jednokratnim isplatama), nacionalni sud bi morao proučiti sadržaj stegovne odluke kako bi utvrdio je li donesena na način sukladan Direktivi 2000/78 i odredio datum od kojeg bi ta nova fiktivna odluka bila primjenjiva. U nastavku ću to nazivati pristupom <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0046" ID="QS0046"/>što ako?<QUOT.END REF.START="QS0046" CODE="201D" ID="QE0046"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0122"><NO.P>122.</NO.P><TXT>Prema mojem mišljenju, rekonstrukcija 40 godina stare odluke i njezinih učinaka veoma je problematična. Međutim, sud koji je uputio zahtjev u drugom i trećem pitanju prilično konkretno opisuje posebne <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0047" ID="QS0047"/>scenarije<QUOT.END REF.START="QS0047" CODE="201D" ID="QE0047"/> u takvom djelu pravne fikcije. Sud će stoga neizbježno postati njegov suautor, osim ako jednostavno ne navede da se <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0048" ID="QS0048"/>učinke ne smije održati na snazi<QUOT.END REF.START="QS0048" CODE="201D" ID="QE0048"/> te prepusti nacionalnom sudu da odluči kako odrediti i <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0049" ID="QS0049"/>neutralizirati<QUOT.END REF.START="QS0049" CODE="201D" ID="QE0049"/> te učinke. U nastavku ću izložiti neka zapažanja o tome kako bi se ta priča mogla odviti.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Drugo pitanje</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0123"><NO.P>123.</NO.P><TXT>Žalitelj je stegovnom odlukom prisilno prijevremeno umirovljen te je njegova mirovina umanjena za 25 %. Nacionalni sud svojim drugim pitanjem pita je li za ispravljanje diskriminacije u obliku upravne odluke dovoljno ukinuti 25-postotno umanjenje mirovine ili je mirovinu potrebno izračunati kao da je žalitelj radio nakon prisilnog umirovljenja. Je li dovoljno neutralizirati buduće učinke <HT TYPE="ITALIC">25-postotnog umanjenja</HT> ili se moraju neutralizirati i budući učinci <HT TYPE="ITALIC">prijevremenog prisilnog umirovljenja</HT>?</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0124"><NO.P>124.</NO.P><TXT>Žalitelj u svojim pisanim očitovanjima tvrdi da bi trebalo potpuno ukinuti 25-postotno umanjenje i njegovu mirovinu izračunati kao da je u međurazdoblju radio u policiji. Drugim riječima, trebalo bi stvoriti situaciju koja bi postojala da stegovna odluka uopće nije donesena (ili da sankcije nisu izrečene).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0125"><NO.P>125.</NO.P><TXT>Komisija pristup <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0050" ID="QS0050"/>što ako?<QUOT.END REF.START="QS0050" CODE="201D" ID="QE0050"/> zagovara samo u pogledu 25-postotnog umanjenja, smatrajući da bi se žaliteljeva mirovina, u svrhu sankcioniranja njegova ponašanja, možda umanjila i da nije bilo diskriminacije na temelju spolne orijentacije. Nasuprot tomu, Komisija smatra da pristup <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0051" ID="QS0051"/>što ako?<QUOT.END REF.START="QS0051" CODE="201D" ID="QE0051"/> nije prikladno upotrijebiti u pogledu samog umirovljenja. Umanjenje mirovine uzrokovano prijevremenim umirovljenjem zapravo nije <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0052" ID="QS0052"/>budući učinak<QUOT.END REF.START="QS0052" CODE="201D" ID="QE0052"/> situacije koja je nastala u prošlosti te na koju se moraju primijeniti nova pravila. Komisija je mišljenja da su pravni učinci umirovljenja iscrpljeni kada je radni odnos prestao. Zbog toga je moguće na snazi održati učinke koji se sastoje u nepovećanju mirovine, a posljedica su prijevremenog umirovljenja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0126"><NO.P>126.</NO.P><TXT>Iznosim sljedeća zapažanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0127"><NO.P>127.</NO.P><TXT>Da je stegovna odluka 1975. donesena na način koji je <HT TYPE="ITALIC">bio</HT> u skladu sa zabranom diskriminacije na temelju spolne orijentacije uvedenom 2000., nije jasno bi li žalitelj uopće bio prisiljen prijevremeno se umiroviti. Naime, <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0053" ID="QS0053"/>neusporedivo blažu<QUOT.END REF.START="QS0053" CODE="201D" ID="QE0053"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0056"><P>O čemu se raspravljalo u točki 41. ovog mišljenja.</P></NOTE> narav sankcije o kojoj sud koji je uputio zahtjev govori može se tumačiti i na način da žalitelj ne bi bio prisiljen na prijevremeno umirovljenje.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="20"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0128"><NO.P>128.</NO.P><TXT>Ako je tomu tako, tada, u skladu s odgovorom na prvo pitanje, <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0054" ID="QS0054"/>buduće učinke prijevremenog prisilnog umirovljenja<QUOT.END REF.START="QS0054" CODE="201D" ID="QE0054"/> nije moguće održati na snazi. Ti učinci zasigurno uključuju činjenicu da žalitelj više nije radio u policiji, nije više stjecao mirovinska prava te mu odnosne <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0055" ID="QS0055"/>izgubljene godine<QUOT.END REF.START="QS0055" CODE="201D" ID="QE0055"/> nisu uzete u obzir u izračunu njegove mirovine. Učinci te sankcije u tom su smislu još <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0056" ID="QS0056"/>trajni<QUOT.END REF.START="QS0056" CODE="201D" ID="QE0056"/>. U neutralizaciji budućih učinaka prijevremenog prisilnog umirovljenja stoga se moraju uzeti u obzir te izgubljene godine (nekako).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0129"><NO.P>129.</NO.P><TXT>Komisija se protivi tom zaključku. Smatra da je moguće na snazi održati učinke zbog kojih se žaliteljeva mirovina neće povećati, a koji su posljedica prijevremenog umirovljenja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0130"><NO.P>130.</NO.P><TXT>Priznajem da Komisijine argumente u tom pogledu smatram nepomirljivima s njezinim stajalištem da 25-postotno umanjenje određeno stegovnom odlukom <HT TYPE="ITALIC">čini</HT> <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0057" ID="QS0057"/>buduće učinke<QUOT.END REF.START="QS0057" CODE="201D" ID="QE0057"/> u gornjem smislu. Obje su sankcije – prisilno umirovljenje i 25-postotno umanjenje – izrečene na temelju istih činjenica i istom stegovnom odlukom. U obama se slučajevima postavlja načelno pitanje koji bi bili učinci stegovne odluke da je donesena na način sukladan Direktivi 2000/78.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0131"><NO.P>131.</NO.P><TXT>Naime, ako bismo prihvatili razliku koju Komisija pravi između pojedinih učinaka, to bi značilo da je žalitelj zapravo mogao biti otpušten s posla i da to ne bi mogao nikako pobijati. Za razliku od umirovljenja, izravno otpuštanje načelno bi okončalo pravni odnos, pri čemu ne bi bilo trajnih učinaka u obliku isplata mirovine.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0132"><NO.P>132.</NO.P><TXT>S obzirom na navedeno, ako Sud zaključi da se učinke diskriminirajuće stegovne odluke ne smije održati na snazi i usvoji pristup <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0058" ID="QS0058"/>što ako?<QUOT.END REF.START="QS0058" CODE="201D" ID="QE0058"/>, u okviru tog pristupa mora se izgraditi alternativna prošlost u kojoj se žalitelj nije umirovio te u kojoj 25-postotno umanjenje njegove mirovine nije (u cijelosti) primijenjeno.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0133"><NO.P>133.</NO.P><TXT>Ističem da bi takav zaključak, naravno, otvorio niz drugih nezgodnih pitanja. Treba li u svrhu neutralizacije <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0059" ID="QS0059"/>budućih učinaka<QUOT.END REF.START="QS0059" CODE="201D" ID="QE0059"/> prisilnog umirovljenja 1976. pretpostaviti da je žalitelj radio u međurazdoblju od 1976. ili tijekom svih godina nakon isteka roka za prenošenje Direktive 2000/78? Treba li eventualno odgovarajuće povećanje mirovine kompenzirati mirovinskim prihodom od drugih žaliteljevih poslova tijekom tih godina<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0057"><P>U pisanim očitovanjima i na raspravi je potvrđeno da je žalitelj nakon napuštanja policijske službe bio zaposlen u privatnom sektoru, u vezi s čime prima mirovinu.</P></NOTE>? Treba li eventualno odgovarajuće povećanje mirovine prebiti mirovinskim prihodom od policijske službe koji je žalitelj već ostvario od datuma njegova prisilnog umirovljenja (koji očito ne bi ostvario da je nastavio raditi)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0058"><P>Na raspravi je potvrđeno da žalitelj mirovinu na temelju svoje službe u policiji prima od svojeg prisilnog umirovljenja 1976.</P></NOTE>?</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0134"><NO.P>134.</NO.P><TXT>Naposljetku, što se tiče 25-postotnog umanjenja konkretno, sud koji je uputio zahtjev u drugom pitanju prešutno polazi od pretpostavke da je umanjenje u cijelosti posljedica diskriminirajuće naravi odluke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0135"><NO.P>135.</NO.P><TXT>Međutim, <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0060" ID="QS0060"/>što ako?<QUOT.END REF.START="QS0060" CODE="201D" ID="QE0060"/> doista treba značiti <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0061" ID="QS0061"/>što ako?<QUOT.END REF.START="QS0061" CODE="201D" ID="QE0061"/>. Stoga se mora zamisliti mogućnost prema kojoj bi žalitelj na temelju istih činjenica bio sankcioniran u stegovnom postupku čak i da nije bilo osuđujuće presude<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0059"><P>Vidjeti točku 42. ovog mišljenja i očitovanja austrijske vlade u smislu da bi policijski službenik koji maloljetnike potiče na spolni odnos bio kažnjen u stegovnom postupku <HT TYPE="ITALIC">neovisno o spolnoj orijentaciji</HT> uključenih osoba.</P></NOTE> te bi se njegova mirovina svejedno umanjila, ali za manje od 25 %. To i jest pristup koji Komisija zauzima u svojim pisanim očitovanjima. Dakle, ako bi se žaliteljeva mirovina umanjila i da nije bilo diskriminacije, ali za, primjerice, 5 % ili 10 %, tada bi učinci tog 5-postotnog ili 10-postotnog umanjenja trebali ostati na snazi.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="21"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0136"><NO.P>136.</NO.P><TXT>Stoga, ako pristup <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0062" ID="QS0062"/>što ako?<QUOT.END REF.START="QS0062" CODE="201D" ID="QE0062"/> prihvatimo u odnosu na 25-postotno umanjenje, slažem se s Komisijom da fikciju treba dovesti do njezina logičkog kraja. Ponovno ističem da bi na nacionalnom sudu bilo da odgovori na (prilično teško) pitanje u kojem bi točno smislu stegovna odluka bila drukčija da je usvojena na nediskriminirajuć način.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Treće pitanje</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0137"><NO.P>137.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev svojim trećim pitanjem pita ovisi li odgovor na drugo pitanje o tome je li se dotična osoba prije navršavanja dobi za umirovljenje aktivno nastojala zaposliti u saveznoj javnoj upravi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0138"><NO.P>138.</NO.P><TXT>Moram priznati da mi nije jasno zašto je takvo pitanje relevantno u kontekstu predmetnog činjeničnog stanja. Međutim, budući da se već bavimo scenarijima <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0063" ID="QS0063"/>što ako?<QUOT.END REF.START="QS0063" CODE="201D" ID="QE0063"/>, prilično je teško takvo pitanje nazvati hipotetskim.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0139"><NO.P>139.</NO.P><TXT>Iz opisa činjeničnog stanja predmetnog slučaja nije vidljivo je li se žalitelj ikada pokušao (ponovno) zaposliti u saveznoj javnoj upravi. Možda je razumno pretpostaviti da bi osobi bilo prilično uzaludno ponovno se pokušavati zaposliti u službi iz koje je otpuštena u okolnostima poput onih u ovom predmetu (ako bi to uopće bilo zakonski moguće). Ako je tomu doista tako te ako se žalitelj kasnije nije pokušavao ponovno zaposliti u saveznoj javnoj upravi, koje je zaključke moguće donijeti na temelju te činjenice? Može li se žalitelju ona uzeti za zlo? Može li ga se zbog toga staviti u možebitno nepovoljniji položaj?</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0140"><NO.P>140.</NO.P><TXT>Međutim, ako to išta vrijedi, nužnost neutralizacije učinaka prijevremenog prisilnog umirovljenja, kako je navedeno u točki 133. ovog mišljenja, otvara niz pitanja o tome kako tretirati međurazdoblje. Pri izgradnji alternativne prošlosti tog razdoblja, smatram da se nacionalnom sudu treba prepustiti da odredi koje točno detalje treba uzeti u obzir kako bi se ostvarila ravnoteža između, s jedne strane, potpunog zanemarivanja tih međugodina i, s druge strane, njihova potpunog uzimanja u obzir kao da je žalitelj u tom razdoblju radio u javnom sektoru.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">C.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Četvrto i peto pitanje</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0141"><NO.P>141.</NO.P><TXT>S obzirom na predloženi odgovor na prvo pitanje suda koji je uputio zahtjev, ni na četvrto i peto pitanje nije potrebno odgovoriti. Ipak ću iznijeti neke prijedloge, za slučaj da Sud donese drukčiji zaključak.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0142"><NO.P>142.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev svojim četvrtim i petim pitanjem pita od kojeg se trenutka eventualno (djelomično) ukidanje 25-postotnog umanjenja treba primjenjivati. Ta su pitanja ograničena na trenutak od kojeg se učinci 25-postotnog umanjenja trebaju neutralizirati. Ona se ne odnose na učinke prijevremenog prisilnog umirovljenja. Međutim, kako je navedeno u točki 133. ovog mišljenja, smatram da različit pristup budućim učincima 25-postotnog umanjenja, s jedne strane, i budućim učincima prijevremenog prisilnog umirovljenja, s druge, stvara probleme u pogledu nedosljednosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0143"><NO.P>143.</NO.P><TXT>Prema mojem mišljenju, odgovor na to pitanje proizlazi iz sudske prakse sažete u točki 44. i sljedećim točkama ovog mišljenja. Očekuje se da bi primjena Direktive 2000/78 i dalje podlijegala – neovisno o možebitno dalekosežnom pristupu uklanjanja budućih učinaka koji se gore razmatrao – načelu zabrane retroaktivnosti. Stoga, koji god bio odgovor na prvo pitanje suda koji je uputio zahtjev, može ga se upotrijebiti kao temelj za tvrdnju da se učinci 25-postotnog umanjenja moraju neutralizirati od isteka roka za prenošenje direktive i ne prije toga.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="22"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">D.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Diskriminacija na temelju spola</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Opseg pitanjâ suda koji je uputio zahtjev</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0144"><NO.P>144.</NO.P><TXT>Naposljetku, žalitelj je u svojim pisanim očitovanjima tvrdio da je sankcija izrečena stegovnom odlukom činila (također) diskriminaciju na temelju spola, zabranjenu člankom 157. UFEU‑a (nekadašnji članak 119. UEEZ‑a, a potom članak 141. UEZ‑a). Žalitelj navodi da se tu odredbu, koja je prvi put stupila na snagu 1979., stoga može upotrijebiti kako bi se budući učinci stegovne odluke onemogućili na način sličan onomu koji je nacionalni sud u prvom pitanju predvidio u odnosu na Direktivu 2000/78. Međutim, ona bi to učinila od puno ranijeg datuma.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0145"><NO.P>145.</NO.P><TXT>U tom bih pogledu iznio sljedeća zapažanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0146"><NO.P>146.</NO.P><TXT>Nacionalni sud ne upućuje na članak 157. UFEU‑a (niti na odredbe koje su mu prethodile). Žalitelj je jedina stranka koja je u pisanim očitovanjima otvorila predmetno pitanje. Moglo bi se tvrditi da bi analiza moguće primjene članka 157. UFEU‑a bila korisna za nacionalni sud. Međutim, smatram da Sud ne bi trebao provesti tu analizu, osobito iz sljedećih razloga.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0147"><NO.P>147.</NO.P><TXT>Kao prvo, sud koji je uputio zahtjev o toj odredbi uopće ne govori u svojim pitanjima i odluci kojom je uputio zahtjev. Da ju je smatrao relevantnom, smatram da bi je barem spomenuo. Više je mogućih razloga zbog kojih je tako postupio te bi bilo pogrešno pretpostaviti da je njezino nespominjanje <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0064" ID="QS0064"/>previd<QUOT.END REF.START="QS0064" CODE="201D" ID="QE0064"/>. Pritom se ne postavlja pitanje treba li Sud istaknuti pojedinosti i relevantnost slabo poznatog tehničkog propisa koji je možda previđen. Članak 157. UFEU‑a važna je odredba Ugovora. Umjesto toga, budući da su argumenti u pogledu članka 157. UFEU‑a zapravo od središnje važnosti za žaliteljeva pisana očitovanja, jednako je moguće da je žalitelj nacionalnom sudu predložio da Sudu postavi pitanja o toj odredbi, ali da je taj prijedlog odbijen.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0148"><NO.P>148.</NO.P><TXT>Kao drugo, članak 94. Poslovnika Suda nalaže da zahtjev za prethodnu odluku sadržava, među ostalim, relevantne činjenice, nacionalne odredbe i razloge zbog kojih je nacionalni sud uputio Sudu odnosna pitanja. U ovom predmetu, nacionalni sud je odluku kojom je uputio prethodno pitanje oblikovao ne spomenuvši članak 157. UFEU‑a (kao ni odredbe koje su mu prethodile) niti istaknuvši možebitno relevantne činjenice ili odredbe nacionalnog prava u vezi s tim pravilom. Smatram da bi u tim okolnostima bilo protivno sudskoj praksi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0060"><P>Od najnovijih primjera te sudske prakse, primjerice, vidjeti rješenja od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180531">31. svibnja 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Bán</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑24/18</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:376">EU:C:2018:376</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0018">18.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i slj.); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180607">7. lipnja 2018.</DATE>, <NAME.CASE>easyJet Airline</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑241/18</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:421">EU:C:2018:421</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0012">12.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i slj.); i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180607">7. lipnja 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Filippi i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑589/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:417">EU:C:2018:417</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i slj.).</P></NOTE> o članku 94. Poslovnika suda kada bi Sud zanemario te namjerne propuste i na zahtjev jedne od stranaka proaktivno pružio smjernice o pitanju koje nije postavljeno.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0149"><NO.P>149.</NO.P><TXT>Za slučaj da Sud odluči osvrnuti se na argumente koje je žalitelj istaknuo u pogledu članka 157. UFEU‑a, u narednom ću poglavlju ipak iznijeti neka kratka zapažanja.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Članak 157. UFEU‑a</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0150"><NO.P>150.</NO.P><TXT>U svojem predloženom odgovoru na prvo pitanje objasnio sam zašto se održavanje na snazi učinaka stegovne odluke ne protivi Direktivi 2000/78. Ta je odluka bila izvan vremenskog područja primjene te direktive. Direktiva 2000/78 ne može se upotrijebiti za preispitivanje odluke s ciljem neutralizacije nekih njezinih učinaka. Ti se argumenti primjenjuju <HT TYPE="ITALIC">mutatis mutandis</HT> na članak 157. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="23"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0151"><NO.P>151.</NO.P><TXT>Ako Sud donese drukčiji zaključak, na nacionalnom će sudu biti da utvrdi potencijalno postojanje takve diskriminacije. Međutim, u osnovi se tvrdilo da se prema homoseksualcima lošije postupalo nego prema homoseksualkama<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0061"><P>Za suprotan primjer, vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19980217">17. veljače 1998.</DATE>, <NAME.CASE>Grant</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑249/96</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1998:63">EU:C:1998:63</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Žalitelj je naveo da se policijskoj službenici koja je imala spolni odnos s maloljetnikom od najmanje 14 godina ne bi izrekla nikakva stegovna sankcija (ili bi takva sankcija bila blaža) u usporedbi s homoseksualnim policijskim službenikom koji se upuštao u činjenje usporedivih radnji.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0152"><NO.P>152.</NO.P><TXT>Ako bi takva tvrdnja bila činjenično točna (s obzirom na stegovnu praksu u austrijskoj policiji 1970-ih), što bi na nacionalnom sudu bilo da utvrdi, članak 157. UFEU‑a zabranjuje diskriminaciju na temelju spola u odnosu na <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0065" ID="QS0065"/>plaću<QUOT.END REF.START="QS0065" CODE="201D" ID="QE0065"/>. U skladu s ustaljenom sudskom praksom, <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0066" ID="QS0066"/>plaća<QUOT.END REF.START="QS0066" CODE="201D" ID="QE0066"/> u tom smislu <HT TYPE="ITALIC">ne uključuje</HT> plaćanja izvršena u okviru primjene obveznog mirovinskog osiguranja, koja se smatraju davanjima iz sustava socijalne sigurnosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0062"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19940928">28. rujna 1994.</DATE>, <NAME.CASE>Beune</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑7/93</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1994:350">EU:C:1994:350</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0020">20.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0024">24.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</P></NOTE>. Austrijska vlada je na raspravi navela da je mirovinsko osiguranje u ovom predmetu obvezno. Na nacionalnom bi sudu bilo da provjeri je li i tomu doista tako (u smislu sudske prakse Suda<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0063"><P>Vidjeti, primjerice, presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19940928">28. rujna 1994.</DATE>, <NAME.CASE>Beune</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑7/93</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1994:350">EU:C:1994:350</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0020">20.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0024">24.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20161124">24. studenoga 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Parris</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑443/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:897">EU:C:2016:897</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0034">34.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0035">35.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>). Međutim, s obzirom na navod austrijske vlade u tom pogledu, članak 157. UFEU‑a na te se vrste plaćanja načelno ne primjenjuje, što znači da ta odredba nije primjenjiva u ovom predmetu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0153"><NO.P>153.</NO.P><TXT>Međutim, ako to nije slučaj, vremensku primjenjivost članka 157. UFEU‑a (i primjenjivost odredbi koje su mu prethodile) moralo bi se razmotriti. U tom pogledu upućujem na zapažanja koja sam iznio u okviru analize četvrtog i petog pitanja, koja se primjenjuju <HT TYPE="ITALIC">mutatis mutandis</HT>. Osim toga, u skladu s presudama Barber<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0064"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19900517">17. svibnja 1990.</DATE> (<NO.CASE>C‑262/88</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1990:209">EU:C:1990:209</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE> i Ten Oever<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0065"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19931006">6. listopada 1993.</DATE> (<NO.CASE>C‑109/91</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1993:833">EU:C:1993:833</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>, <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0067" ID="QS0067"/>na izravan učinak članka 119. UEEZ‑a moguće je pozvati se, u svrhu zahtijevanja jednakog postupanja u kontekstu mirovina utemeljenih na zaposlenju, samo u odnosu na davanja koja se plaćaju <HT TYPE="ITALIC">za razdoblja zaposlenja nakon <DATE ISO="19900517">17. svibnja 1990</DATE></HT>. [kada je donesena presuda Barber], uz izuzetak za radnike ili njihove pravne sljednike koji su prije tog datuma pokrenuli pravni postupak ili uložili ekvivalentan zahtjev na temelju nacionalnog prava<QUOT.END REF.START="QS0067" CODE="201D" ID="QE0067"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0066"><P>Vidjeti izreku presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19931006">6. listopada 1993.</DATE>, <NAME.CASE>Ten Oever</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑109/91</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1993:833">EU:C:1993:833</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>). Moje isticanje.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0154"><NO.P>154.</NO.P><TXT>Međutim, iz opisa činjeničnog stanja sadržanog u zahtjevu za prethodnu odluku proizlazi da nakon <DATE ISO="19900517">17. svibnja 1990.</DATE> nije bilo relevantnih razdoblja zaposlenja.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">V.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zaključak</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0155"><NO.P>155.</NO.P><TXT>Predlažem da Sud na sljedeći način odgovori na prvo pitanje koje mu je uputio Vervaltungsgerichtshof (Visoki upravni sud, Austrija):</TXT><P>Članku 2. Direktive Vijeća 2000/78/EZ od <DATE ISO="20001127">27. studenoga 2000.</DATE> o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja ne protivi se održavanje na snazi pravnih učinaka konačne odluke upravnog tijela u području službeničkog stegovnog prava (odluka u stegovnom postupku) kojom se nalaže odlazak službenika u mirovinu uz umanjenje mirovine, ako</P><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>na navedenu odluku upravnog tijela u trenutku njezina donošenja još nisu bile primjenjive odredbe prava Unije, osobito Direktive 2000/78, ali</P></ITEM><ITEM><P>bi istovjetna (hipotetska) odluka bila protivna toj direktivi da je donesena u vrijeme njezine primjenjivosti.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR></GR.SEQ></CONTENTS.CONCLUSION></CONCLUSION>