<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><JUDGMENT xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.JUDGMENT><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-281/18 P</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62018CJ0281</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:916">EU:C:2019:916</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>9</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>9</PAGE.TOTAL><AUTHOR>CJ</AUTHOR></BIB.JUDGMENT><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Presuda od <DATE ISO="20191031">31. 10. 2019</DATE>. – Predmet C‑281/18 P</HT></P><P><HT TYPE="SC">Repower/EUIPO</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Presuda suda</HT> (drugo vijeće)</P><P><DATE ISO="20191031">31. listopada 2019.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="STAR" NOTE.ID="E0001"><P>Jezik postupka: francuski</P></NOTE></P></TI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Žalba</KEYWORD><KEYWORD>Žig Europske unije</KEYWORD><KEYWORD>Postupak za proglašavanje žiga ništavim</KEYWORD><KEYWORD>Opoziv prvotne odluke žalbenog vijeća kojom je djelomično odbijen zahtjev za proglašavanje ništavim verbalnog žiga Europske unije REPOWER</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><JUDGMENT.INIT><P>U predmetu C‑281/18 P,</P><P>povodom žalbe na temelju članka 56. Statuta Suda Europske unije, podnesene <DATE ISO="20180420">20. travnja 2018.</DATE>,</P></JUDGMENT.INIT><PARTIES><PLAINTIFS><P><HT TYPE="BOLD">Repower AG</HT>, sa sjedištem u Brusiju (Švicarska), koji zastupaju R. Kunz‑Hallstein, H. P. Kunz‑Hallstein i V. Kling, <HT TYPE="ITALIC">Rechtsanwälte</HT>,</P><PARTY.STATUS>žalitelj,</PARTY.STATUS></PLAINTIFS><AGAINST>a druge stranke postupka su:</AGAINST><DEFENDANTS><P><HT TYPE="BOLD">Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)</HT>, koji zastupaju D. Botis i J. F. Crespo Carrillo, u svojstvu agenata,</P><PARTY.STATUS>tuženik u prvostupanjskom postupku,</PARTY.STATUS></DEFENDANTS><INTERVENERS><P><HT TYPE="BOLD">repowermap.org</HT>, sa sjedištem u Bernu (Švicarska), koji zastupa P. González‑Bueno Catalán de Ocón, <HT TYPE="ITALIC">abogado</HT>,</P><PARTY.STATUS>intervenijent u prvostupanjskom postupku,</PARTY.STATUS></INTERVENERS></PARTIES><PREAMBLE><PREAMBLE.INIT><P>SUD (drugo vijeće),</P><P>u sastavu: K. Lenaerts, predsjednik Suda, u svojstvu predsjednika drugog vijeća, T. von Danwitz i C. Vajda (izvjestitelj), suci,</P><P>nezavisni odvjetnik: M. Campos Sánchez‑Bordona,</P><P>tajnik: V. Giacobbo‑Peyronnel, administratorica,</P></PREAMBLE.INIT><GR.VISA><VISA>uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane <DATE ISO="20190314">14. ožujka 2019.</DATE>,</VISA><VISA>saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj <DATE ISO="20190516">16. svibnja 2019.</DATE>,</VISA></GR.VISA><PREAMBLE.FINAL>donosi sljedeću</PREAMBLE.FINAL></PREAMBLE><?PAGE NO="2"?><CONTENTS.JUDGMENT><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Presudu</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1</NO.P><TXT>Svojom žalbom društvo Repower AG zahtijeva ukidanje presude Općeg suda Europske unije od <DATE ISO="20180221">21. veljače 2018.</DATE>, Repower/EUIPO – repowermap.org (REPOWER) (T‑727/16; u daljnjem tekstu: pobijana presuda, <REF.DOC.ECR><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2018:88">EU:T:2018:88</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), kojom je Opći sud odbio njegovu tužbu za poništenje odluke petog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od <DATE ISO="20160803">3. kolovoza 2016.</DATE> (predmet R 2311/2014‑5 (REV)) koja se odnosi na postupak za proglašavanje žiga ništavim između repowermap.org i društva Repower (u daljnjem tekstu: sporna odluka).</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2</NO.P><TXT>Uredba Vijeća (EZ) br. 207/2009 od <DATE ISO="20090226">26. veljače 2009.</DATE> o žigu Europske unije (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="078" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2009">SL 2009., L 78, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.), izmijenjena je Uredbom (EU) 2015/2424 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20151216">16. prosinca 2015.</DATE> (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="341" PAGE.FIRST="21" DATE.PUB="2015">SL 2015., L 341, str. 21</REF.DOC.OJ>.), koja je stupila na snagu <DATE ISO="20160323">23. ožujka 2016.</DATE> Sporna odluka donesena je <DATE ISO="20160803">3. kolovoza 2016.</DATE> i na nju se primjenjuju odredbe Uredbe br. 207/2009, kako je izmijenjena Uredbom br. 2015/2424.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3</NO.P><TXT>Uredba br. 207/2009, kako je izmijenjena Uredbom br. 2015/2424, sadržava glavu IX. naslovljenu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>Postupak<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/>. Ta glava sadržava odjeljak 1., naslovljen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>Opće odredbe<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/>, koji se sastoji od članaka 75. do 84. te uredbe. Člankom 4. Uredbe br. 2015/2424 predviđa se da se određene odredbe Uredbe br. 207/2009 primjenjuju tek od <DATE ISO="20171001">1. listopada 2017.</DATE> Članak 75., članak 80. stavci 1. i 2. i članak 83. Uredbe br. 207/2009 nalaze se među tim odredbama. U ovom slučaju, uzimajući u obzir datum donošenja sporne odluke, članak 75., članak 80. stavci 1. i 2. i članak 83. Uredbe br. 207/2009, u njihovoj izvornoj verziji, i dalje se primjenjuju na tu odluku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4</NO.P><TXT>U skladu s člankom 75. Uredbe br. 207/2009, koji je naslovljen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>Obrazloženje na kojem se temelje odluke<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/>, predviđa se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>U odlukama Ureda navode se razlozi na kojima se te odluke temelje. Odluke se mogu temeljiti samo na onim razlozima ili dokazima o kojima su se predmetne stranke imale mogućnost očitovati.<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5</NO.P><TXT>Članak 80. Uredbe br. 207/2009, naslovljen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>Proglašavanje odluka ništavima [Brisanje ili opoziv]<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/>, u stavcima 1. i 2. propisuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="080.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Kada Ured izvrši upis u registar ili donese odluku uz očitu povredu postupovnih odredbi koja se može pripisati Uredu, on mora osigurati brisanje upisa iz registra ili proglašavanje odluke ništavom [opoziv odluke]. Kad u postupku sudjeluje samo jedna stranka i kad takav upis ili takva odluka povređuje njezina prava, brisanje iz registra odnosno proglašavanje odluke ništavom [opoziv odluke] nalaže se čak i ako stranka nije uočila pogrešku.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="080.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Brisanje iz registra ili proglašavanje odluke ništavom [opoziv odluke] iz stavka 1. nalaže, po službenoj dužnosti ili na zahtjev jedne od stranaka u postupku, odjel koji je izvršio upis u registar ili donio odluku. Brisanje iz registra ili proglašavanje odluke ništavom [opoziv odluke] nalaže se u roku od šest mjeseci od datuma upisa u registar ili datuma donošenja odluke, nakon savjetovanja sa strankama u postupku i svim nositeljima prava na predmetni žig Zajednice koji su upisani u registar.<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6</NO.P><TXT>Članak 83. Uredbe br. 207/2009, naslovljen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>Upućivanje na opća načela<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/>, glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>Ako ova Uredba, Provedbena uredba, Pravilnik o pristojbama ili poslovnik žalbenih vijeća ne sadržavaju neke odredbe o postupku, Ured uzima u obzir načela postupovnog prava koja su općepriznata u državama članicama.<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="3"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Okolnosti spora</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7</NO.P><TXT>Opći sud izložio je okolnosti spora u točkama 1. do 12. pobijane presude na sljedeći način:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>1</NO.P><TXT>Dana <DATE ISO="20090626">26. lipnja 2009.</DATE>, na temelju Uredbe […] br. 207/2009 […], tužitelj, Repower AG, zaštitio je pred [EUIPO‑om] međunarodnu registraciju br. 1020351 u Europskoj uniji za verbalni žig REPOWER.</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]</P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>3</NO.P><TXT>Intervenijent repowermap.org podnio je <DATE ISO="20130603">3. lipnja 2013.</DATE> zahtjev za proglašavanje osporavanog žiga ništavim […]. Tvrdio je da je osporavani žig opisan i da nema razlikovni karakter za sve proizvode i usluge na koje se odnosi.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>4</NO.P><TXT>Dana <DATE ISO="20140709">9. srpnja 2014.</DATE> Odjel za poništaje [djelomično je] prihvatio zahtjev za proglašavanje žiga ništavim […].</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]</P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>6</NO.P><TXT>Protiv odluke Odjela za poništaje intervenijent je <DATE ISO="20140908">8. rujna 2014.</DATE> podnio žalbu EUIPO‑u na temelju članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009 […].</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>7</NO.P><TXT>Odlukom od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> peto žalbeno vijeće EUIPO‑a odbilo je žalbu (u daljnjem tekstu: odluka od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE>). […]</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>8</NO.P><TXT>Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda <DATE ISO="20160426">26. travnja 2016.</DATE> intervenijent je pokrenuo postupak protiv odluke od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> Taj je predmet upisan pod brojem T‑188/16.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>9</NO.P><TXT>Obaviješću od <DATE ISO="20160622">22. lipnja 2016.</DATE> peto žalbeno vijeće obavijestilo je stranke da je nakon podnošenja tužbe Općem sudu u predmetu T‑188/16, repowermap/EUIPO – Repower (REPOWER) utvrdilo da odluka od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> nije dovoljno obrazložena u smislu članka 75. Uredbe br. 207/2009 […]. Pojasnilo je da zbog nedovoljnog obrazloženja i na temelju članka 80. Uredbe br. 207/2009 […] smatra bitnim opozvati odluku od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> kako bi podrobno analiziralo razlikovni i opisni karakter osporavanog žiga s obzirom na proizvode i usluge na koje se taj znak odnosi. Pozvalo je stranke da podnesu svoja očitovanja o njegovoj namjeri da opozove odluku od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE></TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>10</NO.P><TXT>Tužitelj je očitovanja dostavio <DATE ISO="20160705">5. srpnja 2016.</DATE> Smatrao je u biti da je razloge odluke od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> moguće potvrditi sve dok njezina izreka ne bude izmijenjena, i to prema uvjetima iz članka 83. Uredbe br. 207/2009 […]. S druge je strane smatrao da opoziv odluke od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> na temelju članka 80. Uredbe br. 207/2009, koji ne postoji ili više ne postoji u konsolidiranoj verziji Uredbe br. 207/2009 koja je dostupna na internetu u bazi podataka EUR‑lex, nije moguć jer taj članak daje samo ovlast ispitivačima EUIPO‑a i jer nedostatak u obrazloženju ne predstavlja povredu postupka u smislu članka 80. Uredbe br. 207/2009. Naposljetku je tvrdio da iz odluke proširenog žalbenog vijeća EUIPO‑a od <DATE ISO="20090428">28. travnja 2009.</DATE> (predmet R 323/2008-G) (u daljnjem tekstu: odluka proširenog žalbenog vijeća) proizlazi da se ne mogu opozvati odluke EUIPO‑a protiv kojih je u tijeku tužba pred Općim sudom.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>11</NO.P><TXT>Intervenijent je očitovanja dostavio <DATE ISO="20160720">20. srpnja 2016.</DATE> Istaknuo je da se članak 80. Uredbe br. 207/2009, kao posebno pravilo, primjenjuje umjesto općih načela na koja upućuje članak 83. Uredbe br. 207/2009. Također je istaknuo da je odgovor koji treba dati na pitanje predstavlja li nedostatak u obrazloženju postupovnu pogrešku neizvjestan i da postoji velika vjerojatnost da<?PAGE NO="4"?> opoziv odluke od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> zbog nedostatnosti obrazloženja nije dopušten. Smatrao je da bi vodeći računa o tim okolnostima najbolje bilo nastaviti s postupkom pred Općim sudom u predmetu T‑188/16, repowermap/EUIPO – Repower (REPOWER).</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>12</NO.P><TXT>Odlukom od <DATE ISO="20160803">3. kolovoza 2016.</DATE> peto žalbeno vijeće EUIPO‑a opozvalo je odluku od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> […]. Objasnilo je da je nasuprot dvojbama koje su stranke izrazile, članak 80. Uredbe br. 207/2009 i dalje primjenjiv nakon stupanja na snagu Uredbe 2015/2424. Osim toga istaknulo je da EUIPO ima obvezu obrazložiti svoje odluke i, osobito, analizirati razloge za odbijanje s obzirom na dotične proizvode i usluge, tako da je nedostatnost obrazloženja, koja je uočena u odluci od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE>, očita postupovna pogreška u smislu članka 80. Uredbe br. 207/2009 koju valja ispraviti.<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/></TXT></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Postupak pred Općim sudom i pobijana presuda</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8</NO.P><TXT>Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda <DATE ISO="20161010">10. listopada 2016.</DATE> žalitelj je pokrenuo postupak za poništenje sporne odluke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9</NO.P><TXT>U prilog svojoj tužbi žalitelj je istaknuo četiri tužbena razloga, koji se temelje, kao prvo, na nedostatku pravne osnove, kao drugo, nenadležnosti žalbenih vijeća za opoziv svojih odluka, kao treće, na povredi članka 80. Uredbe br. 207/2009, EUIPO‑ovih Smjernica za ispitivanje i načela dobre uprave, pravne sigurnosti i pravomoćno presuđene stvari i, kao četvrto, na nedostatku u obrazloženju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10</NO.P><TXT>Opći sud je pobijanom presudom tu tužbu u cijelosti odbio. Opći sud je u točkama 53. do 59. pobijane presude prije svega smatrao da žalbeno vijeće nije moglo temeljiti spornu odluku na članku 80. stavku 1. Uredbe br. 207/2009 jer nedostatak u obrazloženju ne predstavlja očitu postupovnu pogrešku u smislu te odredbe. Opći sud zatim je u točkama 60. do 88. i 92. do 95. pobijane presude ocijenio da se sporna odluka može temeljiti na općem pravnom načelu koje dopušta povlačenje nezakonitih upravnih akata, s obzirom na to da su ispunjeni uvjeti za primjenu tog načela. Iako je EUIPO počinio pogrešku u izboru pravne osnove sporne odluke, Opći je sud u točki 89. pobijane presude podsjetio da takva pogreška dovodi do poništenja predmetnog akta samo ako može imati posljedice za njegov sadržaj. Budući da je u točkama 90. i 91. pobijane presude utvrdio da pogreška žalbenog vijeća u pogledu odabira pravne osnove ne opravdava poništenje sporne odluke, Opći sud odbio je tužbu.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Zahtjevi stranaka pred Sudom</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11</NO.P><TXT>Svojom žalbom Repower od Suda zahtijeva da:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>ukine pobijanu presudu;</P></ITEM><ITEM><P>poništi spornu odluku i</P></ITEM><ITEM><P>naloži EUIPO‑u snošenje troškova.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12</NO.P><TXT>EUIPO i repowermap.org od Suda zahtijevaju da odbije žalbu i društvu Repower naloži snošenje troškova.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="5"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">O žalbi</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Pravni interes</HT></HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Argumentacija stranaka</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13</NO.P><TXT>Repowermap.org smatra da žalitelj više nema pravni interes zahtijevati poništenje sporne odluke. Pozivajući se na točku 91. pobijane presude, repowermap.org navodi da bi Opći sud, zbog činjenice da je utvrdio da odluka od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> sadržava nedostatak u obrazloženju, tu odluku trebao poništiti u okviru postupka koji se odnosi na predmet upisan pod brojem T‑188/16, koji je u tijeku pred njim, u slučaju da Sud prihvati žalbu i poništi spornu odluku. Takva bi situacija uzrokovala dodatne postupke, dok rezultat vjerojatno ne bi bio drugačiji od trenutačne situacije. Budući da žalitelj ne može imati nikakvu korist od održavanja odluke od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> na snazi, repowermap.org smatra da je žalba nedopuštena.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14</NO.P><TXT>Na raspravi je žalitelj tvrdio da i dalje ima interes za poništenje sporne odluke. Osobito je istaknuo, pozivajući se na četvrti žalbeni razlog, da je učinak sporne odluke bio opoziv odluke od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> u cijelosti, iako je ona bila djelomično povoljna za njega. Zaključuje da bi ukidanje pobijane presude i poništenje sporne odluke i, stoga, održavanje odluke od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> na snazi dovelo do nastavka postupka u predmetu T‑188/16, što bi mu omogućilo da istakne svoje zahtjeve, uključujući žalbu pred Sudom, kako bi spriječio poništenje te odluke i time sačuvao prava koja ima na temelju te odluke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15</NO.P><TXT>Tijekom rasprave EUIPO je smatrao da žalitelj više nema pravni interes. Iako je priznao da je dio odluke od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> bio povoljan za žalitelja, EUIPO je podsjetio da je sam priznao da je ta odluka nezakonita zbog nedostatka obrazloženja, tako da se u tim okolnostima žalitelj ne može pozivati na korist iz navedene odluke.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Ocjena Suda</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16</NO.P><TXT>Prema ustaljenoj sudskoj praksi, pravni interes autora žalbe pretpostavlja da mu žalba može svojim ishodom donijeti korist (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19951019">19. listopada 1995.</DATE>, <NAME.CASE>Rendo i dr./Komisija</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑19/93 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1995:339">EU:C:1995:339</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0013">13.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180705">5. srpnja 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Wenger/EUIPO</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑162/18 P</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:545">EU:C:2018:545</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0013">13.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa i presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20000713">13. srpnja 2000.</DATE>, <NAME.CASE>Parlament/Richard</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑174/99 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2000:412">EU:C:2000:412</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17</NO.P><TXT>U ovom je slučaju nesporno da je odluka od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE>, koja je opozvana spornom odlukom, bila povoljna za žalitelja jer se njome odbija žalba koju je repowermap.org podnio protiv odluke Odjela za poništaje od <DATE ISO="20140709">9. srpnja 2014.</DATE>, koja je i sama bila djelomično povoljna za žalitelja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18</NO.P><TXT>Prema tome, u slučaju kad bi žalba u ovom predmetu bila prihvaćena, a zatim sporna odluka poništena, odluka od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> ostala bi na snazi i žalba bi svojim ishodom donijela korist žalitelju. Naime, eventualno održavanje na snazi te odluke osiguralo bi žalitelju mogućnost zadržavanja zaštite u Europskoj uniji međunarodne registracije br. 1020351 verbalnog žiga REPOWER za određene proizvode i usluge.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19</NO.P><TXT>To utvrđenje nije dovedeno u pitanje argumentacijom repowermap.org koja se temelji na tome da je Opći sud u točki 91. pobijane presude naveo da odluku od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> treba poništiti u okviru tužbe za poništenje, upisane pod brojem predmeta T‑188/16 i da bi stoga prihvaćanje žalbe žalitelju donijelo samo privremenu korist.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="6"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20</NO.P><TXT>Naime, nije na Sudu da u okviru ispitivanja pravnog interesa odbije postojanje takvog interesa iz razloga što je u pobijanoj presudi Opći sud neizravno ocijenio zakonitost odluke od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE>, iako ona nije bila predmet tužbe koja je podnesena pred njim. U mjeri u kojoj je potrebno uzeti u obzir odluku od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> koja je neodvojivo povezana sa spornom odlukom, valja istaknuti da je riječ o meritornom pitanju jer Sud ne može u stadiju ispitivanja pravnog interesa pretpostaviti da je odluka od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> nezakonita. U tom je kontekstu potrebno, ali dovoljno, da žalba podnesena Sudu svojim ishodom može donijeti korist stranci koja ju je podnijela, što je slučaj u ovom predmetu, kao što to proizlazi iz točaka 17. i 18. ove presude.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21</NO.P><TXT>U tim okolnostima valja utvrditi da žalitelj ima pravni interes za potrebe ove žalbe.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Meritum</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22</NO.P><TXT>Žalitelj u prilog svojoj žalbi ističe pet žalbenih razloga. Svojim prvim žalbenim razlogom žalitelj tvrdi da je EUIPO izmijenio sam predmet spora time što je tijekom postupka pred Općim sudom izmijenio svoju argumentaciju koja se odnosi na pravnu osnovu sporne odluke tako što je uključio opće pravno načelo koje dopušta povlačenje nezakonitih upravnih akata. U okviru svojeg drugog žalbenog razloga žalitelj tvrdi da je Opći sud pogrešno primijenio opće pravno načelo koje dopušta povlačenje nezakonitih upravnih akata, s obzirom na to da su odredbe Uredbe br. 207/2009 koje su bile na snazi u vrijeme donošenja sporne odluke bile <HT TYPE="ITALIC">leges spéciales</HT> i stoga nisu dopuštale primjenu tog načela. Svojim trećim žalbenim razlogom žalitelj prigovara Općem sudu da je, u okviru članka 83. Uredbe br. 207/2009, preokrenuo teret dokazivanja. Svojim četvrtim žalbenim razlogom žalitelj navodi da, čak i pod pretpostavkom da je primjenjivo opće pravno načelo koje dopušta povlačenje nezakonitih upravnih akata, odluka od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> nije smjela biti opozvana u cijelosti zbog zaštite legitimnih očekivanja. Naposljetku, peti žalbeni razlog temelji se na nedostatku u obrazloženju sporne odluke.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">O prvom do četvrtom žalbenom razlogu</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23</NO.P><TXT>Svojim prvim do četvrtim žalbenim razlogom žalitelj u biti tvrdi da je Opći sud počinio pogreške koje se tiču prava jer je primijenio opće pravno načelo koje dopušta povlačenje nezakonitih upravnih akata, prema potrebi u vezi s člankom 83. Uredbe br. 207/2009.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24</NO.P><TXT>Osobito, u okviru drugog žalbenog razloga, koji valja ispitati na prvom mjestu, žalitelj osobito ističe da je Opći sud povrijedio načelo prema kojem posebni propisi derogiraju opće propise. Žalitelj smatra da članak 80. stavak 1. Uredbe br. 207/2009, kao pravilo o iznimci i <HT TYPE="ITALIC">lex specialis</HT>, ne dopušta pribjegavanje pravnim načelima koja su općepriznata u državama članicama iz članka 83. te uredbe, ni općem pravnom načelu koje dopušta povlačenje nezakonitih upravnih akata. Naime, EUIPO može opozvati svoje odluke samo u situaciji koja je predviđena tom odredbom, inače bi ona bila lišena smisla. Žalitelj dodaje da je donošenjem članka 80. Uredbe br. 207/2009 zakonodavac Unije želio ograničiti EUIPO‑ovu ovlast za opoziv samo na slučaj predviđen u tom članku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25</NO.P><TXT>Stoga je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je ispitao mogućnost opoziva odluke od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> donošenjem sporne odluke na temelju općeg pravnog načela koje dopušta povlačenje nezakonitih upravnih akata i članka 83. Uredbe br. 207/2009.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26</NO.P><TXT>S obzirom na te žaliteljeve argumente, valja ispitati je li Opći sud povrijedio načelo prema kojem poseban propis derogira opće propise, time što je povlačenje odluke od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE>, među ostalim, zasnivao na općem pravnom načelu koje dopušta povlačenje nezakonitih upravnih akata.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27</NO.P><TXT>U skladu s člankom 80. stavkom 1. Uredbe br. 207/2009, EUIPO mora osigurati opoziv svake odluke koja je zahvaćena očitom postupovnom pogreškom koja mu se može pripisati.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28</NO.P><TXT>S tim u vezi, kao prvo, valja pojasniti da, zbog razloga koje je Opći sud naveo u točkama 29. i 33. do 38. pobijane presude, a koje tužitelj nije osporio, žalbena vijeća EUIPO‑a imaju ovlast opoziva iz članka 80. stavka 1. Uredbe br. 207/2009.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29</NO.P><TXT>Kao drugo, valja istaknuti da iz teksta te odredbe proizlazi da je očita postupovna pogreška u smislu navedene odredbe očigledna pogreška postupovne naravi koju je počinio EUIPO.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30</NO.P><TXT>U svrhu tumačenja pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>očita povreda postupovnih odredbi<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/> u smislu članka 80. stavka 1., prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, valja uzeti u obzir ne samo formulaciju te odredbe nego i kontekst u kojemu se nalazi te ciljeve propisa kojeg je dio (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190905">5. rujna 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Verein für Konsumenteninformation</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑28/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:673">EU:C:2019:673</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31</NO.P><TXT>Što se tiče konteksta te odredbe, valja pojasniti da su i članak 80. i članak 75. Uredbe br. 207/2009, koji se odnosi na obvezu obrazlaganja EUIPO‑ovih odluka, obuhvaćeni glavom IX. te uredbe, koja je naslovljena <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>Postupak<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/>. Stoga iz strukture navedene uredbe proizlazi da se postupovne pogreške zbog kojih je EUIPO na temelju članka 80. stavka 1. obvezan opozvati svoju odluku, odnose, među ostalim, na postupovna pravila sadržana u toj glavi, poput obveze obrazlaganja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32</NO.P><TXT>To se tumačenje potvrđuje ciljem navedenog članka 80. stavka 1. Naime, cilj je te odredbe nametnuti EUIPO‑u obvezu opoziva odluka koje sadržavaju očitu postupovnu pogrešku u svrhu osiguravanja dobrog upravljanja i ekonomičnosti postupka. S obzirom na taj cilj, ne postoji razlog za to da se iz područja primjene članka 80. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 isključe očite pogreške koje je EUIPO počinio u odnosu na povredu obveze obrazlaganja koju ima na temelju članka 75. Uredbe br. 207/2009, koja je obuhvaćena postupovnim odredbama navedene uredbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33</NO.P><TXT>Osim toga, navedeno tumačenje također odražava ustaljenu sudsku praksu Suda prema kojoj je obveza obrazlaganja bitna postupovna pretpostavka koju treba razlikovati od pitanja osnovanosti obrazloženja, koje se odnosi na materijalnu zakonitost osporenog akta (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20080710">10. srpnja 2008.</DATE>, <NAME.CASE>Bertelsmann i Sony Corporation of America/Impala</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑413/06 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:392">EU:C:2008:392</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0181">181.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34</NO.P><TXT>Iz toga slijedi da je svaka povreda obveze obrazlaganja, kao što je nedostatak u obrazloženju ili nedovoljno obrazloženje, postupovna pogreška u smislu te odredbe i da je nedostatak u obrazloženju poput onoga koji je utvrdio Opći sud osobito u točkama 77. do 82. pobijane presude, a koji se odnosi na odluku od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> koja je opozvana spornom odlukom, takva pogreška u postupku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35</NO.P><TXT>Osim toga, s obzirom na to da proizlazi, s jedne strane, iz točaka 48. i 52. pobijane presude da su EUIPO i repowermap.org imali saznanja o djelomičnom nedostatku u obrazloženju kojim je zahvaćena odluka od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> i, s druge strane, iz točke 82. te presude da je nedostatak u obrazloženju o kojem je riječ morao kod tužitelja pobuditi sumnje u zakonitost navedene odluke, što tužitelj ne osporava u stadiju žalbe, sve su stranke mogle identificirati predmetne nedostatke u obrazloženju tako da se radi o očitoj postupovnoj pogrešci u smislu članka 80. stavka 1. Uredbe br. 207/2009.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36</NO.P><TXT>Iz toga slijedi da je članak 80. stavak 1. te uredbe u ovom slučaju primjenjiv. U tim okolnostima, valja prihvatiti tužiteljev prigovor prema kojem je, primjenjujući opće pravno načelo koje dopušta povlačenje nezakonitih upravnih akata umjesto članka 80. stavka 1. navedene uredbe, Opći sud povrijedio načelo prema kojem poseban propis derogira opće propise.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37</NO.P><TXT>Međutim, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, pogreška koja se tiče prava koju je počinio Opći sud nema za posljedicu ukidanje te presude ako se njezina izreka, a osobito zaključak da je odluka od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> valjano opozvana spornom odlukom, temelji na drugim pravnim razlozima. Naime, ako obrazloženje presude Općeg suda sadržava povredu prava Unije, ali je izreka osnovana iz drugih pravnih razloga, takva povreda ne može dovesti do ukidanja te presude (presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20030930">30. rujna 2003.</DATE>, <NAME.CASE>Biret International/Vijeće</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑93/02 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2003:517">EU:C:2003:517</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0060">60.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20141014">14. listopada 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Buono i dr./Komisija</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑12/13 P i C‑13/13 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2284">EU:C:2014:2284</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0062">62.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38</NO.P><TXT>Međutim, iz prethodnih ocjena proizlazi da je EUIPO trebao opozvati odluku od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> spornom odlukom donesenom na temelju članka 80. stavka 1. Uredbe br. 207/2009, tako da je Opći sud pravilno smatrao da je odluka od <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> valjano opozvana. Budući da je izreka pobijane presude osnovana iz drugih pravnih razloga navedenih u prethodnim točkama ove presude, treba preinačiti obrazloženje i utvrditi da pogreška koja se tiče prava koju je počinio Opći sud ne može dovesti do ukidanja te presude (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190328">28. ožujka 2019.</DATE>, <NAME.CASE>River Kwai International Food Industry/AETMD</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑144/18 P</NO.CASE>, neobjavljenu, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:266">EU:C:2019:266</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0022">22.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39</NO.P><TXT>U tim okolnostima valja utvrditi da su prvi do četvrti žalbeni razlog, koji se odnose na rasuđivanje Općeg suda koje se temelji na općem pravnom načelu kojim se dopušta povlačenje nezakonitih upravnih akata i na članku 83. Uredbe br. 207/2009, bespredmetni. Stoga ih valja odbiti a da pritom nije potrebno ispitati dopuštenost prvog, drugog i četvrtog žalbenog razloga, koje osporavaju EUIPO i repowermap.org, niti odgovoriti na argument koji se temelji na tome da članak 80. stavak 1. Uredbe br. 207/2009 taksativno uređuje mogućnosti opoziva EUIPO‑ovih odluka i da se stoga protivi takvom opozivu kada nisu ispunjeni uvjeti za primjenu te odredbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40</NO.P><TXT>Stoga prvi do četvrti žalbeni razlog treba odbiti.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Peti žalbeni razlog, koji se temelji na nedostatku u obrazloženju sporne odluke</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P>–</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Argumentacija stranaka</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41</NO.P><TXT>Svojim petim žalbenim razlogom žalitelj smatra da je njegovo pozivanje na odluku velikog žalbenog vijeća zanemareno. Žalitelj smatra da se u točki 24. te odluke potvrđuje činjenica da žalbena vijeća ne mogu opozvati svoje odluke ako su one predmet tužbe pred Općim sudom. Stoga ne bi bilo moguće smatrati da gore navedena odluka velikog žalbenog vijeća nije bila relevantna u ovom slučaju. Naprotiv, žalitelj smatra da je ta odluka relevantna u dijelu u kojem se primjenjuje na <HT TYPE="ITALIC">inter partes</HT> postupke u području prava žigova.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42</NO.P><TXT>Osim toga, žalitelj smatra da si Opći sud proturječi potvrđujući, s jedne strane, u točki 80. pobijane presude, da je žalbeno vijeće trebalo barem sažeto odgovoriti na detaljnu argumentaciju žalitelja i, s druge strane, da žalbeno vijeće nije bilo dužno odgovoriti na žaliteljev argument koji se temelji na odluci velikog žalbenog vijeća.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43</NO.P><TXT>EUIPO i repowermap.org zaključuju da je žalbeni razlog nedopušten i meritorno osporavaju tužiteljeve argumente.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P>–</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Ocjena Suda</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44</NO.P><TXT>Valja istaknuti da se, na temelju ustaljene sudske prakse Suda, u žalbi moraju jasno navesti osporavani dijelovi presude čije se ukidanje traži kao i pravni argumenti koji posebno podupiru taj zahtjev te se u biti ne smije raditi samo o zahtjevu za preispitivanje tužbe podnesene Općem sudu (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20181018">18. listopada 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Gul Ahmed Textile Mills/Vijeće</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑100/17 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:842">EU:C:2018:842</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0045">45.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45</NO.P><TXT>U ovom slučaju valja utvrditi da svojom argumentacijom, koja se temelji na nedostatku u obrazloženju sporne odluke, žalitelj samo dovodi u pitanje EUIPO‑ovu odluku a da nije ni na koji način kritizirao rasuđivanje Općeg suda. Stoga je takva argumentacija, koja nije usmjerena protiv pobijane presude, u okviru žalbe nedopuštena (vidjeti po analogiji presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20171116">16. studenoga 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Ludwig‑Bölkow‑Systemtechnik/Komisija</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑250/16 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:871">EU:C:2017:871</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0028">28.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="9"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46</NO.P><TXT>Kad je riječ o argumentu prema kojem si Opći sud proturječi potvrđujući, s jedne strane, u točki 80. pobijane presude, da je žalbeno vijeće trebalo barem sažeto odgovoriti na detaljnu argumentaciju žalitelja i, s druge strane, da žalbeno vijeće nije bilo dužno odgovoriti na žaliteljev argument koji se temelji na odluci velikog žalbenog vijeća, valja istaknuti da žalitelj nije naveo točku te presude koja je proturječna točki 80. navedene presude i da njegov argument u svojoj ukupnosti nije dovoljno jasan da bi se s preciznošću mogli utvrditi osporavani elementi pobijane presude kao i pravni argumenti navedeni u potporu toj kritici, što sprječava Sud u provedbi njegova nadzora zakonitosti (vidjeti što se tiče zahtjeva jasnoće argumentacije, rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140130">30. siječnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Fercal/OHMI</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑324/13 P</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:60">EU:C:2014:60</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0037">37.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47</NO.P><TXT>Slijedom toga, peti žalbeni razlog treba odbaciti kao nedopušten.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48</NO.P><TXT>Iz svih prethodnih razmatranja proizlazi da žalbu treba odbiti u cijelosti.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Troškovi</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49</NO.P><TXT>Na temelju članka 184. stavka 2. Poslovnika Suda, kad žalba nije osnovana, Sud odlučuje o troškovima. U skladu s člankom 138. stavkom 1. istog poslovnika, koji se na temelju njegova članka 184. stavka 1. primjenjuje na žalbeni postupak, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50</NO.P><TXT>Budući da su EUIPO i repowermap.org podnijeli zahtjeve da se žalitelju naloži snošenje troškova i da žalitelj nije uspio u postupku, valja mu naložiti snošenje troškova.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><JURISDICTION><INTRO>Slijedom navedenog, Sud (drugo vijeće) proglašava i presuđuje:</INTRO><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Žalba se odbija.</HT></TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Društvu Repower AG nalaže se snošenje troškova.</HT></TXT></NP></ITEM></LIST></JURISDICTION></CONTENTS.JUDGMENT><SIGNATURE.CASE><SIGNATORY><P>Potpisi</P></SIGNATORY></SIGNATURE.CASE></JUDGMENT>