<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><JUDGMENT xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.JUDGMENT><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-462/16</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62016CJ0462</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:1006">EU:C:2017:1006</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>9</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>9</PAGE.TOTAL><AUTHOR>CJ</AUTHOR></BIB.JUDGMENT><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Presuda od <DATE ISO="20171220">20. 12. 2017</DATE>. – Predmet C‑462/16</HT></P><P><HT TYPE="SC">Boehringer Ingelheim Pharma</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Presuda Suda</HT> (peto vijeće)</P><P><DATE ISO="20171220">20. prosinca 2017.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="STAR" NOTE.ID="E0001"><P>Jezik postupka: njemački</P></NOTE></P></TI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Oporezivanje</KEYWORD><KEYWORD>Porez na dodanu vrijednost (PDV)</KEYWORD><KEYWORD>Direktiva 2006/112/EZ</KEYWORD><KEYWORD>Članak 90. stavak 1.</KEYWORD><KEYWORD>Smanjenje cijene u skladu s uvjetima koje utvrđuju države članice</KEYWORD><KEYWORD>Smanjenje oporezivog iznosa</KEYWORD><KEYWORD>Načela utvrđena u presudi od <DATE ISO="19961024">24. listopada 1996.</DATE>, Elida Gibbs (C‑317/94, EU:C:1996:400)</KEYWORD><KEYWORD>Rabati odobreni fondovima privatnog zdravstvenog osiguranja</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><JUDGMENT.INIT><P>U predmetu C‑462/16,</P><P>povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Bundesfinanzhof (Savezni financijski sud, Njemačka), odlukom od <DATE ISO="20160622">22. lipnja 2016.</DATE>, koju je Sud zaprimio <DATE ISO="20160817">17. kolovoza 2016.</DATE>, u postupku</P></JUDGMENT.INIT><PARTIES><PLAINTIFS><P><HT TYPE="BOLD">Finanzamt Bingen‑Alzey</HT></P></PLAINTIFS><AGAINST>protiv</AGAINST><DEFENDANTS><P><HT TYPE="BOLD">Boehringer Ingelheim Pharma GmbH &amp; Co. KG,</HT></P></DEFENDANTS></PARTIES><PREAMBLE><PREAMBLE.INIT><P>SUD (peto vijeće),</P><P>u sastavu: J. L. da Cruz Vilaça, predsjednik vijeća, E. Levits, A. Borg Barthet (izvjestitelj), M. Berger i F. Biltgen, suci,</P><P>nezavisni odvjetnik: E. Tanchev,</P><P>tajnik: A. Calot Escobar,</P></PREAMBLE.INIT><GR.VISA><VISA>uzimajući u obzir pisani postupak,</VISA></GR.VISA><GR.CONSID><CONSID><P>uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:</P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>za Boehringer Ingelheim Pharma GmbH &amp; Co. KG, A. Funke, <HT TYPE="ITALIC">Steuerberater</HT>, i H.-H. von Cölln, <HT TYPE="ITALIC">Rechtsanwalt</HT>,</P></ITEM><ITEM><P>za njemačku vladu, T. Henze i R. Kanitz, u svojstvu agenata,</P></ITEM><ITEM><P>za vladu Ujedinjene Kraljevine, D. Robertson, u svojstvu agenta, uz asistenciju P. Mantlea, <HT TYPE="ITALIC">barristera</HT>,</P></ITEM><ITEM><P>za Europsku komisiju, B.-R. Killmann i R. Lyal, u svojstvu agenata,</P></ITEM></LIST></CONSID></GR.CONSID><GR.VISA><VISA>saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj <DATE ISO="20170711">11. srpnja 2017.</DATE>,</VISA></GR.VISA><?PAGE NO="2"?><PREAMBLE.FINAL>donosi sljedeću</PREAMBLE.FINAL></PREAMBLE><CONTENTS.JUDGMENT><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P>Presudu</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1</NO.P><TXT>Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 90. stavka 1. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od <DATE ISO="20061128">28. studenoga 2006.</DATE> o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="347" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2006">SL 2006., L 347, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.; u daljnjem tekstu: Direktiva o PDV‑u).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2</NO.P><TXT>Zahtjev je upućen u okviru spora između Finanzamta Bingen‑Alzey (porezna uprava Bringen‑Alzey, Njemačka) (u daljnjem tekstu: porezna uprava) i farmaceutskog društva Boehringer Ingelheim Pharma GmbH &amp; Co. KG, u vezi s određivanjem iznosa poreza na dodanu vrijednost (PDV) koji potonji duguje za poslovnu godinu 2011.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P>Pravni okvir</P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Pravo Unije</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3</NO.P><TXT>U skladu s člankom 73. Direktive o PDV‑u:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0001" ID="QS0001"/>U pogledu isporuke robe ili usluga, osim onih iz članaka od 74. do 77., oporezivi iznos uključuje sve što čini naknadu koju je dobio ili će dobiti dobavljač u zamjenu za isporuku od kupca ili neke treće strane, uključujući potpore izravno povezane s cijenom isporuke.<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4</NO.P><TXT>U članku 78. navedene direktive određuje se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0002" ID="QS0002"/>Oporezivi iznos uključuje sljedeće čimbenike:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>poreze, carine, prelevmane i davanja, isključujući sam PDV;</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[...]<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/></P></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5</NO.P><TXT>Člankom 79. iste direktive propisano je:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0003" ID="QS0003"/>Oporezivi iznos ne uključuje sljedeće čimbenike:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>smanjenje cijena u vidu popusta za ranije plaćanje;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>cjenovne popuste i rabate koji se odobravaju kupcu i koje on dobiva u vrijeme isporuke;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(c)</NO.P><TXT>iznose koje porezni obveznik prima od kupca, u vidu nadoknade troškova nastalih u ime i za račun kupca, a koje porezni obveznik knjiži u svojim knjigama na prijelaznom računu.</TXT></NP></ITEM></LIST><P>Porezni obveznik mora dostaviti dokaze stvarnog iznosa troška iz točke (c) prvog stavka i ne može odbiti eventualno zaračunati PDV.<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/></P></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6</NO.P><TXT>U skladu s člankom 90. te direktive:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="090.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0004" ID="QS0004"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>U slučaju otkaza, odbijanja ili potpunog ili djelomičnog neplaćanja, ili smanjenja cijene nakon isporuke, oporezivi iznos smanjuje se za odgovarajući iznos u skladu s uvjetima koje utvrđuju države članice.</ALINEA></PARAG><?PAGE NO="3"?><PARAG IDENTIFIER="090.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>U slučaju potpunog ili djelomičnog neplaćanja, države članice mogu odstupiti od stavka 1.<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Njemačko pravo</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7</NO.P><TXT>U članku 10. stavku 1. Umsatzsteuergesetza (Zakon o porezu na promet), u njegovoj verziji objavljenoj <DATE ISO="20050221">21. veljače 2005.</DATE> (BGBl. 2005. I, str. 386.), navodi se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0005" ID="QS0005"/>Za isporuke i druge usluge (članak 1. stavak 1. točka 1. prva rečenica) te za stjecanje unutar Zajednice (članak 1. stavak 1. točka 5.) promet se izračunava na temelju naknade. Naknada obuhvaća ukupan izdatak korisnika usluge u svrhu primanja usluge, umanjen za porez na promet. U naknadu također ulazi ono što osoba različita od korisnika usluge plaća poduzetniku za uslugu. [...]<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8</NO.P><TXT>U članku 17. stavku 1. njemačkog Zakona o porezu na promet, naslovljenom <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0006" ID="QS0006"/>Promjena oporezivog iznosa<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/>, navodi se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0007" ID="QS0007"/>U slučaju promjene oporezivog iznosa transakcije oporezive u smislu članka 1. stavka 1. točke 1., poduzetnik koji je obavio tu transakciju mora ispraviti iznos po toj osnovi dugovanog poreza. [...]<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9</NO.P><TXT>Kad je riječ o zdravstvenom osiguranju koje pokrivaju fondovi obveznog zdravstvenog osiguranja, člankom 2. Fünftes Buch Sozialgesetzbucha (Zakonik o socijalnoj sigurnosti, peta knjiga), u njegovoj verziji od <DATE ISO="20101222">22. prosinca 2010.</DATE> (BGBl. 2010. I, str. 2309., u daljnjem tekstu: SGB V), predviđa se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="002.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0008" ID="QS0008"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Fondovi zdravstvenog osiguranja svojim osiguranicima stavljaju na raspolaganje usluge navedene u poglavlju III. u skladu s načelom dobrog upravljanja (članak 12.), pod uvjetom da za te usluge nisu odgovorni sami osiguranici. Načini liječenja, lijekovi i posebne medicinske terapije nisu isključeni. Kvaliteta i djelotvornost usluga moraju odgovarati općeprihvaćenim medicinskim spoznajama i uzeti u obzir medicinski napredak.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="002.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Osiguranici primaju davanja u naravi ili usluge, osim odstupanja predviđenih u ovoj knjizi V. ili u knjizi IX. Usluge se na zahtjev također mogu pružiti u obliku sudjelovanja u <QUOT.START CODE="201A" REF.END="QE0009" ID="QS0009"/>Višenamjenskom osobnom proračunu<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="2019" ID="QE0009"/>; primjenjuju se odredbe članka 17. stavaka 2. do 4. knjige IX. i Uredbe o proračunu, u vezi s člankom 159. knjige IX. Davanja u naravi i pružanje usluga predmet su sporazuma koje fondovi zdravstvenog osiguranja sklapaju s pružateljima usluga na temelju odredbi poglavlja IV.<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10</NO.P><TXT>U skladu s člankom 130.a stavkom 1. SGB‑a V:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0010" ID="QS0010"/>Za farmaceutske proizvode koji se izdaju na njihov trošak od <DATE ISO="20030101">1. siječnja 2003.</DATE> fondovi zdravstvenog osiguranja od ljekarni dobivaju rabat od 6 % od prodajne cijene farmaceutskog društva bez PDV‑a. Farmaceutska društva moraju ljekarnama nadoknaditi taj rabat. S obzirom na to da se članak 5. odnosi na trgovce na veliko, farmaceutska društva moraju nadoknaditi rabat trgovcima na veliko. Rabat se mora nadoknaditi ljekarnama i trgovcima na veliko u roku od deset dana od dana podnošenja zahtjeva. [...]<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11</NO.P><TXT>Kad je riječ o osobama osiguranima privatnim zdravstvenim osiguranjem, člankom 192. Versicherungsvertragsgesetza (Zakon o ugovorima o osiguranju), u njegovoj verziji od <DATE ISO="20071123">23. studenoga 2007.</DATE> (BGBl. 2007. I, str. 2631.), naslovljenim <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0011" ID="QS0011"/>Ugovorna davanja osiguravatelja<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/>, predviđa se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="192.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0012" ID="QS0012"/>(1)</NO.PARAG><ALINEA>U osiguranju od troškova bolesti osiguravatelj je obvezan u dogovorenim okvirima nadoknaditi troškove liječenja nastale zbog bolesti ili kao posljedica nesreće i svih ostalih dogovorenih usluga, uključujući one vezane uz trudnoću i porođaj kao i uz preventivne medicinske preglede otkrivanja bolesti na temelju programa koji se primjenjuju zakonom.</ALINEA><ALINEA>[...]<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><?PAGE NO="4"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12</NO.P><TXT>Kad je riječ o osobama koje imaju pravo na naknadu svojih liječničkih troškova na temelju službeničkog prava, članak 80. Bundesbeamtengesetza (njemački zakon o saveznoj javnoj službi), naslovljen <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0013" ID="QS0013"/>Potpore u slučaju bolesti, skrbi i rođenja<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/>, u njegovoj verziji od <DATE ISO="20111114">14. studenoga 2011.</DATE> (BGBl. 2011. I, str. 2219.), određuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="080.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0014" ID="QS0014"/>(1)</NO.PARAG><ALINEA><P>Korisnici potpora su:</P><P><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT>Dužnosnici koji imaju pravo na naknadu ili koji su na roditeljskom dopustu,</TXT></NP></P><P>[...]</P></ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="080.002"><NO.PARAG>(2)</NO.PARAG><ALINEA><P>U načelu imaju pravo samo na naknadu nužnih i ekonomski opravdanih troškova</P><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT>u slučajevima bolesti i skrbi</TXT></NP><P>[...]</P><NP><NO.P>(3)</NO.P><TXT>potpore se dodjeljuju u obliku naknade u iznosu od najmanje 50 % izdataka koji mogu biti predmet potpore.</TXT></NP><P>[...]<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/></P></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13</NO.P><TXT>Sukladno članku 1. Gesetza über Rabatte für Arzneimittel (Zakon o rabatima na lijekove), u njegovoj verziji od <DATE ISO="20101222">22. prosinca 2010.</DATE> (BGBl. 2010. I, str. 2262.):</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0015" ID="QS0015"/>Farmaceutska društva privatnim osiguravajućim društvima i [tijelima koja snose te troškove na temelju službeničkog prava] moraju odobriti rabate za farmaceutske proizvode koji se izdaju samo na liječnički recept i čija se cijena potpuno ili djelomično nadoknađuje osiguranicima ovisno o stopi naknade, u istim razmjerima kao i onima predviđenima člankom 130.a stavcima 1., 1.a, 2., 3., 3.a i 3.b SGB‑a V. [...]<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P>Glavni postupak i prethodno pitanje</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14</NO.P><TXT>Boehringer Ingelheim Pharma proizvodi i isporučuje farmaceutske proizvode u okviru oporezivih isporuka ljekarnama posredstvom trgovaca na veliko.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15</NO.P><TXT>Što se tiče sustava (javnog) obveznog zdravstvenog osiguranja, ljekarne isporučuju farmaceutske proizvode osobama koje su osigurane u sklopu okvirnog ugovora sklopljenog s udrugom fondova zdravstvenog osiguranja. Farmaceutski proizvodi isporučuju se u korist fondova zdravstvenog osiguranja koji proizvode stavljaju na raspolaganje osiguranicima. Ljekarne fondovima zdravstvenog osiguranja odobravaju rabat na cijenu farmaceutskih proizvoda. Boehringer Ingelheim Pharma, kao farmaceutsko društvo, taj rabat mora nadoknaditi ljekarnama ili trgovcima na veliko u slučaju njihove intervencije. Za potrebe PDV‑a porezna uprava rabat smatra smanjenjem naknade.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16</NO.P><TXT>Suprotno tomu, kad je riječ o farmaceutskim proizvodima namijenjenima osobama koje su osigurane privatnim zdravstvenim osiguranjem, ljekarne ih tim osobama isporučuju na temelju pojedinačno sklopljenih ugovora. Društvo privatnog zdravstvenog osiguranja ne kupuje farmaceutske proizvode, nego se ograničava na to da svojim osiguranicima samo nadoknađuje njihove troškove, kad oni to zatraže. U tom slučaju Boehringer Ingelheim Pharma mora društvu privatnog zdravstvenog osiguranja odobriti rabat na cijenu farmaceutskog proizvoda. Porezna uprava taj rabat ne smatra smanjenjem naknade za potrebe PDV‑a.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="5"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17</NO.P><TXT>Tijekom 2012. godine Boehringer Ingelheim Pharma podnijela je godišnju prijavu PDV‑a za poslovnu godinu 2011. u kojoj je, među ostalim, navela oporezive transakcije i s njima povezane oporezive iznose.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18</NO.P><TXT>U toj je prijavi Boehringer Ingelheim Pharma ispravila oporezivi iznos za transakcije koje se odnose na farmaceutske proizvode što su ih kupili osiguranici u privatnom zdravstvenom osiguranju, time što je odbila naknade koje je trebala platiti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19</NO.P><TXT>Porezna uprava smatrala je da ne postoji razlog koji bi opravdao smanjenje oporezivog iznosa društva Boehringer Ingelheim Pharma kad je riječ o naknadama društvima privatnog zdravstvenog osiguranja. Stoga je odredila PDV koji je trebalo platiti na temelju neumanjenog oporezivog iznosa.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20</NO.P><TXT>Boehringer Ingelheim Pharma podnijela je tužbu pred Finanzgerichtom Rheinland‑Pfalz (Financijski sud Porajnja‑Falačke, Njemačka) protiv odluke porezne uprave o naknadama društvima privatnog zdravstvenog osiguranja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21</NO.P><TXT>Navela je da se fond obveznog zdravstvenog osiguranja ili društvo privatnog zdravstvenog osiguranja nalaze na kraju lanca transakcija, tako da se oporezivi iznos u obama slučajevima mora smanjiti. Prema njezinu mišljenju, nije važno jesu li odobrene naknade ili smanjenja cijene, s obzirom na to da se u pogledu PDV‑a moraju tretirati na isti način.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22</NO.P><TXT>Finanzgericht Rheinland‑Pfalz (Financijski sud Porajnja‑Falačke) prihvatio je tužbu društva Boehringer Ingelheim Pharma, odlučivši da porezna uprava nije smjela razlikovati smanjenja cijene odobrena fondovima obveznog zdravstvenog osiguranja za kupljene farmaceutske proizvode i naknade ostvarene prilikom kupnje navedenih proizvoda u okviru sustava privatnog zdravstvenog osiguranja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23</NO.P><TXT>Porezna uprava podnijela je Bundesfinanzhofu (Savezni financijski sud, Njemačka) reviziju protiv presude Finanzgerichta Rheinland‑Pfalz (Financijski sud Porajnja‑Falačke).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev podsjeća da, kada proizvođač proizvoda – koji nije ugovorno vezan s konačnim potrošačem, već je prva karika u lancu transakcija koji završava s konačnim potrošačem – dodjeljuje smanjenje cijene navedenom konačnom potrošaču, primjenom sudske prakse Suda, oporezivi iznos za potrebe PDV‑a treba se umanjiti za navedeno smanjenje (vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19961024">24. listopada 1996.</DATE>, <NAME.CASE>Elida Gibbs</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑317/94</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1996:400">EU:C:1996:400</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0028">28.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140116">16. siječnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Ibero Tours</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑300/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:8">EU:C:2014:8</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0029">29.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev ističe da je Sud, međutim, odbio smanjiti oporezivi iznos u slučaju u kojem putnički agent, djelujući kao posrednik, dodijeli konačnom potrošaču, na vlastitu inicijativu i na vlastiti trošak, smanjenje cijene za osnovnu isporuku koju izvršava organizator putovanja (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140116">16. siječnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Ibero Tours</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑300/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:8">EU:C:2014:8</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Razlog na koji se Sud poziva u toj presudi jest to da putnički agent nije dio lanca usluga od organizatora putovanja do konačnog potrošača.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26</NO.P><TXT>Prema sudu koji je uputio zahtjev, sudsku praksu Suda treba shvatiti u smislu da smanjenja cijena koja jedan subjekt odobri trećemu s kojim nije u ugovornom odnosu dovode do smanjenja osnovice PDV‑a koji se duguje na temelju usluge što ju je taj subjekt pružio samo kada lanac transakcija veže subjekt uz trećeg korisnika rabata. U ovom slučaju rabati u korist društva privatnog osiguranja ne dovode do smanjenja osnovice PDV‑a koji se duguje na temelju isporuka što ih je izvršila Boehringer Ingelheim Pharma, s obzirom na to da društva privatnog osiguranja koja uživaju rabat nisu dio lanca usluga od navedenog društva do konačnog potrošača.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27</NO.P><TXT>Međutim, sud koji je uputio zahtjev smatra da nije u skladu s općim načelom jednakog postupanja – predviđenim člankom 20. Povelje Europske unije o temeljnim pravima – da, suprotno rabatima u sustavu obveznog zdravstvenog osiguranja, rabati u korist društava privatnog zdravstvenog osiguranja<?PAGE NO="6"?> ne dovode do smanjenja oporezivog iznosa, iako je trošak obaju rabata za farmaceutsko društvo isti. Riječ je o usporedivim situacijama i sud koji je uputio zahtjev pita se, dakle, kojim se razlogom objektivno opravdava ta nejednakost u postupanju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28</NO.P><TXT>Također navodi da, iako povreda načela porezne neutralnosti može postojati samo između gospodarskih subjekata koji se nalaze u tržišnom natjecanju, povredu općeg načela jednakog postupanja mogu obilježavati druge vrste diskriminacije u području poreza koje utječu na gospodarske subjekte koji se međusobno ne nalaze nužno u tržišnom natjecanju, ali se u drugim pogledima ipak nalaze u usporedivoj situaciji (presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20080410">10. travnja 2008.</DATE>, <NAME.CASE>Marks &amp; Spencer</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑309/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:211">EU:C:2008:211</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0049">49.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130425">25. travnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Švedska</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑480/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:263">EU:C:2013:263</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0017">17.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Iz toga proizlazi da se načelo jednakog postupanja u području poreza ne podudara s načelom porezne neutralnosti (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130425">25. travnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Švedska</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑480/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:263">EU:C:2013:263</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0018">18.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29</NO.P><TXT>U tim je okolnostima Bundesfinanzhof (Savezni financijski sud) odlučio prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeće prethodno pitanje:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0016" ID="QS0016"/>Ima li farmaceutsko društvo koje isporučuje farmaceutske proizvode, u skladu sa sudskom praksom Suda (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19961024">24. listopada 1996.</DATE>, <NAME.CASE>Elida Gibbs</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑317/94</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1996:400">EU:C:1996:400</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0028">28.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i s obzirom na načelo jednakog postupanja prava Unije, pravo na smanjenje oporezivog iznosa na temelju članka 90. Direktive o PDV‑u ako:</P><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>te farmaceutske proizvode isporučuje ljekarnama posredstvom trgovaca na veliko,</P></ITEM><ITEM><P>ljekarne izvršavaju oporezive isporuke osiguranicima u privatnom zdravstvenom osiguranju,</P></ITEM><ITEM><P>osiguravatelj troškova liječenja (društvo privatnog zdravstvenog osiguranja) nadoknađuje svojim osiguranicima kupovnu cijenu farmaceutskih proizvoda i</P></ITEM><ITEM><P>farmaceutsko društvo obvezno je na temelju zakona platiti <QUOT.START CODE="201A" REF.END="QE0017" ID="QS0017"/>rabat<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="2019" ID="QE0017"/> društvu privatnog zdravstvenog osiguranja?<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/></P></ITEM></LIST></P></QUOT.S></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P>O prethodnom pitanju</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30</NO.P><TXT>Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li – s obzirom na načela koja je Sud utvrdio u presudi od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19961024">24. listopada 1996.</DATE>, <NAME.CASE>Elida Gibbs</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑317/94</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1996:400">EU:C:1996:400</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0028">28.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) u vezi s određivanjem oporezivog iznosa PDV‑a i s obzirom na načelo jednakog postupanja prava Unije – članak 90. stavak 1. Direktive o PDV‑u tumačiti na način da rabat koji je farmaceutsko društvo na temelju nacionalnog zakona odobrilo društvu privatnog zdravstvenog osiguranja u smislu tog članka dovodi do smanjenja oporezivog iznosa u korist tog farmaceutskog društva, kad se isporuke farmaceutskih proizvoda izvršavaju posredstvom trgovaca na veliko ljekarnama koje te proizvode isporučuju osobama osiguranima u privatnom zdravstvenom osiguranju koje svojim osiguranicima nadoknađuje kupovnu cijenu farmaceutskih proizvoda.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31</NO.P><TXT>Da bi se odgovorilo na to pitanje, prije svega valja podsjetiti na to da, na temelju članka 73. Direktive o PDV‑u, oporezivi iznos uključuje sve što čini naknadu koju je dobio ili će dobiti dobavljač u zamjenu za isporuku od kupca ili neke treće strane, uključujući potpore izravno povezane s cijenom isporuke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32</NO.P><TXT>Zatim valja podsjetiti i na to da članak 90. stavak 1. Direktive o PDV‑u – koji se odnosi na slučaj otkaza, odbijanja odnosno potpunog ili djelomičnog neplaćanja ili smanjenja cijene nakon što je transakcija izvršena – obvezuje države članice na smanjenje oporezivog iznosa i, posljedično, iznosa PDV‑a koji porezni obveznik mora platiti u svakom slučaju kada nakon zaključenja transakcije nije primio dio ili potpuni iznos protučinidbe. Ta odredba izraz je temeljnog načela Direktive o PDV‑u, prema kojem je oporezivi iznos određen iznosom stvarno primljene protučinidbe, odakle logično<?PAGE NO="7"?> slijedi da porezna uprava ne može na ime PDV‑a primiti veći iznos od onoga koji je primio porezni obveznik (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140515">15. svibnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Almos Agrárkülkereskedelmi</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑337/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:328">EU:C:2014:328</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0022">22.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33</NO.P><TXT>Napokon, Sud je presudio da je jedno od osnovnih načela na kojima se temelji sustav PDV‑a neutralnost, u smislu da u svakoj državi slična roba nosi isto porezno opterećenje, bez obzira na duljinu proizvodnog i distributivnog lanca (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19961024">24. listopada 1996.</DATE>, <NAME.CASE>Elida Gibbs</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑317/94</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1996:400">EU:C:1996:400</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0020">20.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34</NO.P><TXT>U ovom slučaju iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da farmaceutsko društvo mora na temelju nacionalnog zakonodavstva društvima privatnog zdravstvenog osiguranja za farmaceutske proizvode koji se izdaju samo na liječnički recept i čiju su cijenu potonja djelomično ili potpuno nadoknadila svojim osiguranicima odobriti rabate, ovisno o stopama naknade, u istim razmjerima kao što su oni predviđeni za društva obveznog zdravstvenog osiguranja. Porezna uprava takav rabat ne priznaje kao smanjenje oporezivog iznosa.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35</NO.P><TXT>Isto tako, zbog navedenog zakonodavstva Boehringer Ingelheim Pharma mogla je raspolagati iznosom koji odgovara prodajnoj cijeni tih proizvoda ljekarnama, umanjenoj za navedeni rabat. Stoga ne bi bilo u skladu s Direktivom o PDV‑u da osnovica na temelju koje se izračunava PDV koji farmaceutsko društvo duguje kao porezni obveznik bude viša od konačno primljenog iznosa. Kad bi to bio slučaj, ne bi se poštovalo načelo neutralnosti PDV‑a u pogledu poreznih obveznika, među kojima je i farmaceutsko društvo (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19961024">24. listopada 1996.</DATE>, <NAME.CASE>Elida Gibbs</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑317/94</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1996:400">EU:C:1996:400</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0028">28.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36</NO.P><TXT>Posljedično, oporezivi iznos koji se primjenjuje na društvo Boehringer Ingelheim Pharma kao poreznog obveznika mora se utvrditi s obzirom na iznos koji odgovara cijeni po kojoj je ono prodalo farmaceutske proizvode ljekarnama, umanjenoj za rabat društvima privatnog zdravstvenog osiguranja kad su potonja svojim osiguranicima nadoknadila troškove koje su snosili kupnjom navedenih proizvoda.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37</NO.P><TXT>Sud je u točki 31. presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19961024">24. listopada 1996.</DATE>, <NAME.CASE>Elida Gibbs</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑317/94</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1996:400">EU:C:1996:400</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) doista utvrdio da se članak 11. C stavak 1. Šeste direktive Vijeća 77/388/EEZ od <DATE ISO="19770517">17. svibnja 1977.</DATE> o usklađivanju zakonodavstava država članica koja se odnose na poreze na promet – zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost: jedinstvena osnovica za razrezivanje (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="145" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="1977">SL 1977., L 145, str. 1</REF.DOC.OJ>.; u daljnjem tekstu: Šesta direktiva), koji odgovara članku 90. Direktive o PDV‑u, odnosi na uobičajeni slučaj ugovornih odnosa koji su izravno uspostavljeni između dviju ugovornih strana, a koji će se kasnije izmijeniti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38</NO.P><TXT>Međutim, u tom pogledu kao prvo valja utvrditi da je u istoj točki 31. te presude Sud istaknuo da je ta odredba izraz načela neutralnosti i da stoga njezina primjena ne može ugroziti ostvarenje navedenog načela (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19961024">24. listopada 1996.</DATE>, <NAME.CASE>Elida Gibbs</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑317/94</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1996:400">EU:C:1996:400</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39</NO.P><TXT>Kao drugo, iz sudske prakse Suda proizlazi da članak 90. stavak 1. Direktive o PDV‑u ne predviđa kasniju izmjenu ugovornih odnosa da bi se ta odredba mogla primjenjivati. Naime, ona u načelu obvezuje države članice da smanje oporezivi iznos svaki put kad, nakon zaključenja neke transakcije, porezni obveznik ne primi dio naknade ili cijelu naknadu. Usto, ništa ne navodi na to da je Sud u presudi od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19961024">24. listopada 1996.</DATE>, <NAME.CASE>Elida Gibbs</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑317/94</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1996:400">EU:C:1996:400</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) htio ograničiti područje primjene članka 11. C stavka 1. Šeste direktive, koji odgovara članku 90. Direktive o PDV‑u. Nasuprot tomu, iz činjenica na kojima se temelji predmet u kojem je donesena ta presuda proizlazi da nije došlo do izmjene ugovornih odnosa. Međutim, Sud je utvrdio da je članak 11. C Šeste direktive primjenjiv (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20010529">29. svibnja 2001.</DATE>, <NAME.CASE>Freemans</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑86/99</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2001:291">EU:C:2001:291</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40</NO.P><TXT>Osim toga, činjenica da u glavnom postupku izravni korisnik predmetnih isporuka lijekova nije društvo privatnog zdravstvenog osiguranja koje isplaćuje naknadu osiguranicima, već su to sami osiguranici, nije takve naravi da može prekinuti izravnu povezanost između obavljene isporuke robe i primljene naknade (vidjeti po analogiji presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140327">27. ožujka 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Le Rayon d’Or</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑151/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:185">EU:C:2014:185</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0035">35.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41</NO.P><TXT>Naime, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točkama 44. i 45. svojeg mišljenja, plaćanja izvršena u trenutku kupnje farmaceutskih proizvoda moraju se smatrati naknadom koju daje treća strana u smislu članka 73. Direktive o PDV‑u kada su ti treći, odnosno osiguranici, zatražili naknadu od društava privatnog zdravstvenog osiguranja i kada su potonja, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, dobila rabat koji im duguje farmaceutsko društvo. Isto tako, s obzirom na okolnosti glavne stvari, društva privatnog zdravstvenog osiguranja moraju se smatrati konačnim potrošačem isporuke koju je izvršilo farmaceutsko društvo koje je porezni obveznik PDV‑a na takav način da iznos koji naplati porezna uprava nije viši od iznosa koji plati konačni potrošač (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19961024">24. listopada 1996.</DATE>, <NAME.CASE>Elida Gibbs</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑317/94</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1996:400">EU:C:1996:400</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0024">24.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42</NO.P><TXT>Posljedično, valja utvrditi da je u glavnom predmetu – s obzirom na to da porezni obveznik nije primio dio naknade zbog rabata koji je odobrio društvima privatnog zdravstvenog osiguranja – doista došlo do smanjenja cijene nakon trenutka u kojem je izvršena transakcija u skladu s člankom 90. stavkom 1. Direktive o PDV‑u.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43</NO.P><TXT>Štoviše, kad je riječ o predmetnom rabatu u glavnom predmetu, valja utvrditi da je on određen zakonom i da ga farmaceutska društva obvezno odobravaju društvima privatnog zdravstvenog osiguranja koja su svojim osiguranicima nadoknadila njihove troškove prilikom kupnje farmaceutskih proizvoda. Kao što je to utvrđeno u točki 35. ove presude, farmaceutsko društvo u tim okolnostima nije moglo slobodno raspolagati cijelim iznosom cijene koji je primilo prilikom prodaje svojih proizvoda ljekarnama ili trgovcima na veliko (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120719">19. srpnja 2012.</DATE>, <NAME.CASE>International Bingo Technology</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑377/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:503">EU:C:2012:503</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44</NO.P><TXT>U tom pogledu Sud je u točki 28. presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120719">19. srpnja 2012.</DATE>, <NAME.CASE>International Bingo Technology</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑377/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:503">EU:C:2012:503</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), koja se odnosi na zakonsku obvezu u vezi s dobicima u igri bingo, utvrdio da se – s obzirom na to da je udio u prodajnoj cijeni listića, koji se igračima isplaćuje kao dobitak, unaprijed određen te je obvezan – isti ne može smatrati dijelom naknade koju priređivač igre prima za isporuku usluge pružene igračima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45</NO.P><TXT>Kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 42. svojeg mišljenja, iako je Sud u navedenoj presudi temeljio svoju analizu na tumačenju članka 73. Direktive o PDV‑u, tumačenje pojma <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0018" ID="QS0018"/>naknada<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/> koje daje ista presuda, predviđenog tom odredbom, može se primijeniti u pogledu izraza <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0019" ID="QS0019"/>u slučaju […] smanjenja cijene<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/> koji se navodi u članku 90. navedene direktive, s obzirom na to da i potonja odredba i članak 73. te direktive obrađuju elemente oporezivog iznosa.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46</NO.P><TXT>S obzirom na prethodna razmatranja, na postavljeno pitanje valja odgovoriti na način da – s obzirom na načela koja je Sud utvrdio u presudi od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19961024">24. listopada 1996.</DATE>, <NAME.CASE>Elida Gibbs</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑317/94</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1996:400">EU:C:1996:400</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0028">28.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) u vezi s određivanjem oporezivog iznosa PDV‑a i s obzirom na načelo jednakog postupanja prava Unije – članak 90. stavak 1. Direktive o PDV‑u treba tumačiti na način da rabat koji je farmaceutsko društvo na temelju nacionalnog zakona odobrilo društvu privatnog zdravstvenog osiguranja u smislu navedenog članka dovodi do smanjenja oporezivog iznosa u korist tog farmaceutskog društva, kad se isporuke farmaceutskih proizvoda izvršavaju posredstvom trgovaca na veliko ljekarnama koje te proizvode isporučuju osobama osiguranima u privatnom zdravstvenom osiguranju koje svojim osiguranicima nadoknađuje kupovnu cijenu farmaceutskih proizvoda.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="9"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P>Troškovi</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47</NO.P><TXT>Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><JURISDICTION><INTRO>Slijedom navedenoga, Sud (peto vijeće) odlučuje:</INTRO><P><HT TYPE="BOLD">S obzirom na načela koja je Sud Europske unije definirao u presudi od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19961024">24. listopada 1996.</DATE>, <NAME.CASE>Elida Gibbs</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑317/94</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1996:400">EU:C:1996:400</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0028">28.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) u vezi s određivanjem oporezivog iznosa poreza na dodanu vrijednost i s obzirom na načelo jednakog postupanja prava Unije, članak 90. stavak 1. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od <DATE ISO="20061128">28. studenoga 2006.</DATE> o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti na način da rabat koji je farmaceutsko društvo na temelju nacionalnog zakona odobrilo društvu privatnog zdravstvenog osiguranja u smislu tog članka dovodi do smanjenja oporezivog iznosa u korist tog farmaceutskog društva, kad se isporuke farmaceutskih proizvoda izvršavaju posredstvom trgovaca na veliko ljekarnama koje te proizvode isporučuju osobama osiguranima u privatnom zdravstvenom osiguranju koje svojim osiguranicima nadoknađuje kupovnu cijenu farmaceutskih proizvoda.</HT></P></JURISDICTION></CONTENTS.JUDGMENT><SIGNATURE.CASE><SIGNATORY><P>Potpisi</P></SIGNATORY></SIGNATURE.CASE></JUDGMENT>