–

za F. Gusu, V. Nahoi, advocate, M. Flanagan, BL, i D. Shortall, BL,

–

za Minister for Social Protection, Irska, i Attorney General, A. Morrissey i E. Creedon kao i E. McKenna, u svojstvu agenata, uz asistenciju D. Dodda, BL, i S. Woulfea, SC,

–

za češku vladu, M. Smolek, J. Pavliš i J. Vláčil, u svojstvu agenata,

–

za dansku vladu, J. Nymann‑Lindegren, N. Lyshøj i C. Thorning, u svojstvu agenata,

–

za njemačku vladu, J. Möller, u svojstvu agenta,

–

za francusku vladu, D. Colas i R. Coesme, u svojstvu agenata,

–

za mađarsku vladu, M. Z. Fehér i E. E. Sebestyén, u svojstvu agenata,

–

za vladu Ujedinjene Kraljevine, S. Brandon i T. Buley kao i C. Crane, u svojstvu agenata, uz asistenciju D. Blundella, barrister,

–

za Europsku komisiju, E. Montaguti i J. Tomkin, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članaka 7. i 14. Direktive 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica, o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1612/68 i stavljanju izvan snage direktiva 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ (SL 2004., L 158, str. 77.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 42., i ispravak SL 2016., L 87, str. 36.), i članka 4. Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (SL 2004., L 166, str. 1., i ispravak SL 2004., L 200, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 160.), kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 988/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. (SL 2009., L 284, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 213., u daljnjem tekstu: Uredba br. 883/2004).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između Florea Guse i Minister for Social Protection (ministar za socijalno osiguranje, Irska), Irske i Attorney General jer je F. Gusi odbijen zahtjev za priznanje prava na doplatak za tražitelje zaposlenja.

Pravni okvir

Pravo Unije

Direktiva 2004/38

3

U uvodnim izjavama 3. i 4. Direktive 2004/38 navedeno je:

4

Članak 1. te direktive određuje:

5

Članak 7. navedene direktive, pod naslovom „Pravo na boravak dulji od tri mjeseca”, u stavcima 1. i 3. predviđa:

–

su sveobuhvatno zdravstveno osigurani u državi članici domaćinu, te […] relevantnom nacionalnom tijelu zajamče da imaju dostatna sredstva za sebe i članove svoje obitelji kako tijekom svojeg razdoblja boravka ne bi postali teret za sustav socijalne pomoći države članice domaćina;

6

Članak 14. iste direktive, naslovljen „Zadržavanje prava na boravak”, u stavku 4. propisuje:

Uredba br. 883/2004

7

Članak 3. stavci 1. i 3. Uredbe br. 883/2004 predviđa:

8

Članak 4. te uredbe, naslovljen „Jednakost postupanja”, određuje:

9

Članak 70. navedene uredbe koji se nalazi u poglavlju 9. Glave III., pod naslovom „Posebna nedoprinosna novčana davanja”, glasi:

10

Prilog X. istoj uredbi koji je navodio posebna nedoprinosna novčana davanja iz članka 70. stavka 2. uključivao je, za Irsku, „[d]oplatak za tražitelje zaposlenja (pročišćeni tekst Zakona o socijalnoj skrbi iz 2005., dio 3., poglavlje 2.)”.

Irsko pravo

11

Članak 139. Social Welfare Consolidation Act 2005 (as amended) (pročišćeni tekst Zakona o socijalnoj skrbi iz 2005. (kako je izmijenjen), u daljnjem tekstu: Zakon iz 2005.) propisuje među drugim davanjima socijalne pomoći i doplatak za tražitelje zaposlenja.

12

U skladu s člankom 141. stavcima 1. i 9. tog zakona, priznanje prava na taj doplatak podliježe kriteriju sredstava kao i uvjetu da dotična osoba u trenutku podnošenja zahtjeva za priznanje tog prava ima uobičajeno boravište u Irskoj.

13

Članak 246. stavak 5. navedenog zakona predviđa:

14

Članak 246. stavak 6. istog zakona navodi osobe za koje se smatra da imaju pravo na boravak u Irskoj za potrebe primjene stavka 5. tog članka. Među njih se ubrajaju irski državljani kao i osobe koje imaju pravo ulaska i boravka u toj državi članici na temelju European Communities (Free Movement of Persons) (No. 2) Regulations 2006 (Uredba iz 2006. (br. 2) o Europskim zajednicama (slobodno kretanje osoba), u daljnjem tekstu: Uredba iz 2006.) kojom je Direktiva 2004/38 prenesena u irsko pravo.

15

Članak 6. stavak 2. Uredbe iz 2006. predviđa:

Glavni postupak i prethodna pitanja

16

F. Gusa, rumunjski državljanin, ušao je na područje Irske u listopadu 2007. Tijekom prve godine njegova boravka u toj državi članici uzdržavala su ga njegova punoljetna djeca, koja su tamo također boravila. Od listopada 2008. do listopada 2012. obavljao je samostalnu djelatnost štukatera i plaćao u navedenoj državi članici svoje poreze, doprinose za socijalno osiguranje iz plaće i na plaću te druge namete koji su teretili njegove prihode.

17

Tijekom listopada 2012. prestao je obavljati svoju djelatnost pozivajući se na pomanjkanje posla zbog gospodarske recesije te se prijavio nadležnim irskim tijelima kao tražitelj zaposlenja. On dakle više nije imao nikakvog prihoda s obzirom na to da su njegova djeca napustila Irsku i nisu mu više pružala financijsku pomoć.

18

Tijekom studenoga 2012. podnio je zahtjev za priznanje prava na doplatak za tražitelje zaposlenja na temelju Zakona iz 2005.

19

Međutim, taj zahtjev je odbijen odlukom od 22. studenoga 2012. jer F. Gusa nije dokazao da je još uvijek, do tog datuma, imao pravo na boravak u Irskoj. Naime, od trenutka kada je prestao obavljati svoju samostalnu djelatnost štukatera F. Gusa više nije zadovoljavao uvjete za priznanje tog prava predviđene člankom 6. stavkom 2. Uredbe iz 2006., kojom je u irsko pravo prenesen članak 7. Direktive 2004/38.

20

Nakon neuspješne upravne tužbe protiv te odluke F. Gusa je tu odluku pobijao pred High Court (Visoki sud, Irska), pri čemu je tvrdio, među ostalim, da je zadržao status samozaposlene osobe kao i pravo na boravak u Irskoj u skladu s člankom 7. Direktive 2004/38 iako je prestao obavljati svoju samostalnu djelatnost. High Court (Visoki sud) je presudom od 17. listopada 2013. odbio tužbu koja mu je podnesena. F. Gusa je podnio žalbu protiv te odluke pred Supreme Court (Vrhovni sud, Irska), koji ju je prenio sudu koji je uputio zahtjev.

21

Najprije, taj sud ističe da F. Gusa ne tvrdi da raspolaže dostatnim sredstvima da bi se uzdržavao niti da je sveobuhvatno zdravstveno osiguran te stoga ne tvrdi da ima pravo na boravak u Irskoj na temelju članka 7. stavka 1. točke (b) Direktive 2004/38. Isto tako ne tvrdi da mu je u studenom 2012. odobren stalni boravak u toj državi članici.

22

Međutim, navedeni sud se najprije pita treba li smatrati da je F. Gusa, iako je prestao obavljati samostalnu djelatnost štukatera, zadržao status samozaposlene osobe na temelju članka 7. stavka 3. točke (b) te direktive, ili neke druge odredbe prava Unije, kako bi i dalje imao pravo na boravak u Irskoj u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (a) navedene direktive. Točnije, sud koji je uputio zahtjev se u biti pita obuhvaća li navedeni članak 7. stavak 3. točka (b) samo osobe koje su nesvojevoljno nezaposlene nakon što su dulje od godinu dana bile zaposlene ili se ta odredba također primjenjuje na osobe koje se nalaze u usporedivoj situaciji nakon što su tijekom istog razdoblja bile samozaposlene.

23

Nadalje, ako treba smatrati da je F. Gusa izgubio status samozaposlene osobe, sud koji je uputio zahtjev u biti želi znati treba li mu ipak priznati pravo na boravak na temelju neke druge odredbe prava Unije iako ne raspolaže ni dostatnim sredstvima ni sveobuhvatnim zdravstvenim osiguranjem.

24

Naposljetku, u slučaju niječnog odgovora, taj sud se pita protivi li se pravu Unije, osobito članku 4. Uredbe br. 883/2004, to što se F. Gusi odbija priznati pravo na doplatak za tražitelje zaposlenja predviđen Zakonom iz 2005. jer nije dokazao pravo na boravak s obzirom na to da taj doplatak predstavlja „posebno novčano nedoprinosno davanje u smislu članka 70. te uredbe.

25

U tim je okolnostima Court of Appeal (Žalbeni sud, Irska) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

O prethodnim pitanjima

Prvo pitanje

26

Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 7. stavak 3. točku (b) Direktive 2004/38 tumačiti na način da državljanin države članice koji je, nakon što je zakonito boravio i približno četiri godine bio samozaposlen u drugoj državi članici, prestao biti samozaposlen zbog nedostatka posla uzrokovanog razlozima neovisnima o njegovoj volji i prijavio se kao tražitelj zaposlenja u nadležnom uredu za zapošljavanje te države članice zadržava status samozaposlene osobe u smislu članka 7. stavka 1. točke (a) te direktive.

27

Na temelju članka 7. stavka 1. točke (a) Direktive 2004/38, svi građani Unije imaju pravo na boravak na državnom području države članice domaćina u razdoblju duljem od tri mjeseca ako su radnici ili samozaposlene osobe u toj državi članici. Članak 7. stavak 3. te direktive određuje da, za potrebe navedenog članka 7. stavka 1. točke (a), građani Unije koji više nisu radnici ili samozaposlene osobe ipak zadržavaju status radnika ili samozaposlene osobe u četiri slučaja.

28

Među tim slučajevima točka (b) navedenog članka 7. stavka 3. navodi onaj u kojem je građanin Unije „propisno evidentiran kao nesvojevoljno nezaposlen nakon što je dulje od godinu dana bio zaposlen te se prijavio kao tražitelj zaposlenja u nadležnom uredu za zapošljavanje”.

29

Sud koji je uputio zahtjev u tom pogledu ističe da u ovom slučaju nije sporno da se F. Gusa prijavio kao tražitelj zaposlenja u nadležnom uredu za zapošljavanje u smislu te točke (b). Međutim, taj sud ističe da se u biti iz teksta navedene točke (b) može zaključiti da se ona odnosi samo na osobe koje su propisno evidentirane kao nesvojevoljno nezaposlene nakon što su dulje od godinu dana bile zaposlene te pritom isključuje one, kao što je F. Gusa, koje se nalaze u istovjetnim situacijama nakon što su u razdoblju u istom trajanju bile samozaposlene.

30

Međutim, takvo se tumačenje ne može nedvosmisleno izvesti iz tog teksta.

31

Točnije, kad je riječ o izrazu „nesvojevoljno nezaposlen”, protivno navodima tuženika u glavnom postupku i vlade Ujedinjene Kraljevine, taj izraz, s obzirom na kontekst u kojem je primijenjen, može upućivati na situaciju nezaposlenosti zbog nesvojevoljnog gubitka zaposlenja uslijed, među ostalim, otkaza, ali i u širem smislu na prestanak obavljanja profesionalne aktivnosti kao radnika ili samozaposlene osobe, uzrokovan nedostatkom posla zbog razloga neovisnih o volji dotične osobe, poput gospodarske recesije.

32

Osim toga, kad je riječ o izrazu „nakon što je bio zaposlen”, koji je upotrijebljen osobito u verzijama članka 7. stavka 3. točke (b) Direktive 2004/38 na engleskom („after having been employed”) i francuskom jeziku i koji, kao što to posebno ističu tuženici u glavnom postupku, nije bio naveden u izvornim i izmijenjenim prijedlozima direktive koju je predložila Europska komisija (prijedlog Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području država članica (SL 2001., C 270 E, str. 150.) i izmijenjeni prijedlog Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravak na području država članica, COM (2003.) 199 final), točno je da se on može tumačiti na način da upućuje na prethodnu djelatnost zaposlene osobe.

33

Međutim, kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točkama 48. i 49. svojeg mišljenja, druge jezične verzije te odredbe koje upotrebljavaju neutralnije formulacije ne potvrđuju takvo tumačenje. Točnije, verzija na grčkom jeziku upotrebljava izraz „επαγγελ μ ατική δραστηριότητα”, koji tako upućuje na obavljanje „profesionalne djelatnosti”, verzija na talijanskom upotrebljava samo „aver esercitato un’attività”, što upućuje na obavljanje djelatnosti, dok verzija na latvijskom sadržava izraz „ir bijis(-usi) nodarbināts(-a)”, koji se općenito odnosi na osobe koje su „radile”.

34

Prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, formulacija korištena u jednoj od jezičnih verzija neke odredbe prava Unije ne može služiti kao jedini temelj za tumačenje te odredbe ili imati prednost u odnosu na ostale jezične verzije. Naime, odredbe prava Unije moraju se tumačiti i primjenjivati ujednačeno s obzirom na verzije sastavljene na svim jezicima Europske unije. U slučaju nepodudarnosti tih različitih verzija, predmetnu odredbu treba tumačiti s obzirom na opću strukturu i cilj propisa kojih je ona dio (presuda od 1. ožujka 2016., Alo i Osso, C‑443/14 i C‑444/14, EU:C:2016:127, t. 27. i navedena sudska praksa).

35

Kad je riječ o općoj strukturi Direktive 2004/38, treba istaknuti da je, kao što to previđa njezin članak 1. u točki (a), cilj te direktive da definira, među ostalim, uvjete pod kojima građani Unije ostvaruju pravo na slobodno kretanje i boravak unutar državnog područja država članica.

36

U tu svrhu članak 7. stavak 1. navedene direktive razlikuje, među ostalim, situacije ekonomski aktivnih građana od situacija neaktivnih građana i studenata. S druge strane, ta odredba, u okviru te prve kategorije, ne razlikuje građane koji su radnici od samozaposlenih osoba u toj državi članici domaćinu.

37

Tako se člankom 7. stavkom 1. točkom (a) Direktive 2004/38, kao što je to navedeno u točki 27. ove presude, svim građanima Unije koji imaju status „radnika ili samozaposlene osobe” priznaje pravo na boravak. U tom istom kontekstu članak 7. stavak 3. te direktive u uvodnoj rečenici navodi da, za potrebe te prve odredbe, građanin Unije, iako više nije „radnik ili samozaposlena osoba”, „zadržava status radnika ili samozaposlene osobe”.

38

Budući da se, kao što to proizlazi iz točaka 30. do 34. ove presude, iz teksta članka 7. stavka 3. točke (b) ne može zaključiti da ona obuhvaća samo osobe koje više nisu radnici, pritom isključujući one koje više nisu samozaposlene osobe, s obzirom na opću strukturu Direktive 2004/38 i osobito na uvodnu rečenicu te odredbe kao i na članak 7. stavak 1. točku (a) te direktive, navedenu točku (b) treba tumačiti na način da se primjenjuje na obje kategorije osoba.

39

To tumačenje potvrđuje analiza ciljeva koji se žele postići navedenom direktivom i preciznije njezinim člankom 7. stavkom 3. točkom (b).

40

Naime, s jedne strane, iz uvodnih izjava 3. i 4. Direktive 2004/38 proizlazi da je u svrhu jačanja temeljnog i individualnog prava građana Unije da se slobodno kreću i borave na državnom području država članica i olakšavanja provedbe tog prava cilj te direktive prevladati sektorski i fragmentarni pristup koji obilježavaju instrumente prava Unije koji su prethodili toj direktivi, a zasebno su se, među ostalim, odnosili na zaposlene i samozaposlene osobe, donošenjem jedinstvenog zakonodavnog akta kojim se kodificiraju i revidiraju ti instrumenti (vidjeti u tom smislu presudu od 19. lipnja 2014., Saint Prix, C‑507/12, EU:C:2014:2007, t. 25.).

41

Tumačiti članak 7. stavak 3. točku (b) navedene direktive na način da se odnosi samo na osobe koje su dulje od godinu dana bile zaposlene, isključujući pritom one koje su u razdoblju istog trajanja bile samozaposlene, protivilo bi se tom cilju.

42

S druge strane, takvo bi tumačenje dovelo do neopravdanih razlika u postupanju s tim dvjema kategorijama osoba u pogledu cilja koji se želi postići tom odredbom na način da se zadržavanjem statusa radnika osigura pravo na boravak osoba koje više ne obavljaju svoju profesionalnu djelatnost zbog nedostatka posla uzrokovanog okolnostima neovisnima o njihovoj volji.

43

Naime, poput radnika koji može nesvojevoljno izgubiti svoj posao uslijed, među ostalim, otkaza, i samozaposlena osoba može biti prisiljena prestati obavljati tu djelatnost. Ta se osoba tako može naći u ranjivoj situaciji koja je usporediva s onom otpuštenog radnika. U tim okolnostima ne bi bilo opravdano da navedena osoba ne može, kad je riječ o zadržavanju svojeg prava na boravak, ostvariti istu zaštitu koju uživa osoba koja više nije radnik.

44

Ta razlika u postupanju bila bi tim manje opravdana ako bi dovela do toga da se s osobom koja je dulje od godinu dana bila samozaposlena u državi članici domaćinu, pridonosila financiranju socijalnog i poreznog sustava te države članice plaćanjem poreza, doprinosa i drugih nameta koji terete njezine prihode postupa na jednak način kao s osobom koja čeka prvo zaposlenje u toj državi članici u kojoj nikada nije bila ekonomski aktivna niti je pridonosila tom sustavu.

45

Iz prethodno navedenog proizlazi da osoba koja više nije samozaposlena zbog nedostatka posla uzrokovanog razlozima neovisnima o njezinoj volji, nakon što je dulje od godinu dana obavljala tu djelatnost, može, poput osobe koja je nesvojevoljno izgubila posao nakon što je dulje od godinu dana bila zaposlena, uživati zaštitu iz članka 7. stavka 3. točke (b) Direktive 2004/38. Kao što je predviđeno tom odredbom, taj prestanak obavljanja djelatnosti mora biti propisno evidentiran.

46

Stoga na prvo pitanje valja odgovoriti tako da članak 7. stavak 3. točku (b) Direktive 2004/38 treba tumačiti na način da državljanin države članice koji je, nakon što je zakonito boravio i približno četiri godine bio samozaposlena osoba u drugoj državi članici, prestao obavljati tu djelatnost zbog nedostatka posla uzrokovanog razlozima neovisnima o njegovoj volji i koji se prijavio kao tražitelj zaposlenja u nadležnom uredu za zapošljavanje zadnjenavedene države članice, zadržava status samozaposlene osobe za potrebe članka 7. stavka 1. točke (a) te direktive.

Drugo i treće pitanje

47

Uzimajući u obzir odgovor na prvo pitanje, nije potrebno odgovoriti na drugo i treće pitanje.

Troškovi

48

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.