–

za Bulgarfrukt – Fruchthandels GmbH, W. Kreuzer i F. Sturm, Rechtsanwälte,

–

za Oranzherii Gimel II EOOD, W. Hoffmann, Rechtsanwalt,

–

za Europsku komisiju, S. Noë i J. Vondung, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje Uredbe (EZ) br. 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uvođenju postupka za europski platni nalog (SL 2006., L 399, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 7., str. 94.) i Uredbe (EZ) br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima („dostava pismena”), i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1348/2000 (SL 2007., L 324, str. 79.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 7., str. 171.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između Bulgarfrukt – Fruchthandelsa GmbH, društva s ograničenom odgovornošću sa sjedištem u Njemačkoj, s jedne strane, i Oranzherii Gimela II EOOD (u daljnjem tekstu: Oranzherii), društva s ograničenom odgovornošću s jednim članom sa sjedištem u Bugarskoj, s druge strane, u vezi s izvršenjem europskog platnog naloga.

Pravni okvir

Pravo Unije

Uredba br. 1896/2006

3

U skladu s uvodnim izjavama 9., 10., 24. i 26. Uredbe br. 1896/2006:

4

Članak 1. te uredbe određuje:

5

Člankom 12. te uredbe, naslovljenim „Izdavanje europskog platnog naloga”, u stavcima 3. i 5. propisuje se:

6

Članak 13. Uredbe br. 1896/2006, naslovljen „Dostava s dokazom o preuzimanju od strane tuženika”, propisuje:

7

Članak 14. Uredbe br. 1896/2006, naslovljen „Dostava bez dokaza o preuzimanju od strane tuženika”, propisuje:

8

Članak 15. iste Uredbe, naslovljen „Dostava zastupniku”, glasi:

9

Članak 16. navedene uredbe, naslovljen „Osporavanje europskog platnog naloga”, određuje:

10

U skladu s člankom 18. iste uredbe, naslovljenim „Izvršivost”:

11

Članak 26. Uredbe br. 1896/2006, naslovljen „Veza s nacionalnim procesnim pravom”, određuje:

12

U članku 27. te uredbe određuje se:

Uredba br. 1393/2007

13

U članku 1. stavku 1. Uredbe br. 1393/2007 određuje se:

14

U stavku 1. članka 7. te uredbe, naslovljenog „Dostava pismena”, određuje se:

15

U skladu s člankom 8. iste uredbe, naslovljenim „Odbijanje primitka pismena”:

Njemačko pravo

16

Članak 1092.a Zivilprozessordnunga (Zakonik o građanskom postupku, u daljnjem tekstu: ZPO), naslovljen „Pravni lijekovi u slučaju propuštanja dostave ili u slučaju nepravilne dostave europskog platnog naloga”, glasi kako slijedi:

Glavni postupak i prethodna pitanja

17

Na zahtjev društva Bulgarfrukt, Amtsgericht Wedding (Općinski sud u Weddingu, Njemačka), sud koji je uputio zahtjev, izdao je 4. siječnja 2019. europski platni nalog protiv društva Oranzherii.

18

Bugarsko tijelo za zaprimanje potvrdilo je da je dostava tog naloga izvršena 26. srpnja 2019. na temelju Uredbe br. 1393/2007. Međutim, u toj se potvrdi ne navodi koji je način dostave korišten, osim što je na bugarskom jeziku navedeno: „[o]soba je napustila tu adresu i njezina [trenutačna] adresa nije upisana u registar. Odluke se […] smatraju pravilno dostavljenima”.

19

Budući da je pretpostavio da je dostava valjano izvršena, sud koji je uputio zahtjev proglasio je 24. travnja 2020. navedeni europski platni nalog izvršivim na temelju članka 18. stavka 1. Uredbe br. 1896/2006.

20

Dopisom telefaksom od 1. ožujka 2021. društvo Oranzherii podnijelo je prigovor protiv tog europskog platnog naloga ističući da je za njega prvi put saznalo 24. veljače 2021. u okviru mjera prisilnog izvršenja.

21

Nakon što je sud koji je uputio zahtjev obavijestio to društvo o dostupnim pravnim lijekovima, ono je podneskom od 25. ožujka 2021. podnijelo pravni lijek na temelju članka 1092.a ZPO‑a.

22

Što se tiče tog pravnog sredstva, predviđenog člankom 1092.a ZPO‑a, protiv europskog platnog naloga, sud koji je uputio zahtjev najprije iznosi dvojbe u pogledu usklađenosti tog članka 1092.a s pravom Unije.

23

Naime, nalažući sudu pred kojim se vodi postupak da poništi europski platni nalog koji nije dostavljen ili nije dostavljen na valjan način, njemački je propis zahtjevniji od načela koja proizlaze iz presude od 4. rujna 2014., eco cosmetics i Raiffeisenbank St. Georgen (C‑119/13 i C‑120/13, EU:C:2014:2144), prema kojem bi takva situacija trebala dovesti do ništavosti proglašenja izvršivosti takvog europskog platnog naloga.

24

U tom pogledu sud koji je uputio zahtjev smatra, kao prvo, da se člankom 1092.a stavkom 1. ZPO‑a povređuju odredbe članaka 16. i 17. Uredbe br. 1896/2006 jer se njime unaprijed omogućuje korištenje pravnim sredstvom, iako rok za podnošenje prigovora protiv takvog europskog platnog naloga još nije počeo teći.

25

Kao drugo, ako tuženik slučajno sazna da protiv njega postoji europski platni nalog i ako podnese pravni lijek na temelju članka 1092.a ZPO‑a, sud pred kojim je pokrenut postupak trebao bi okončati predmetni postupak za izdavanje europskog platnog naloga, umjesto da naloži novu dostavu koja bi dovela do pravnih posljedica iz članaka 16. i 17. Uredbe br. 1896/2006.

26

Kao treće, pravno sredstvo predviđeno člankom 1092.a ZPO‑a bi moglo biti prepreka korisnom učinku te uredbe, čiji je cilj osigurati pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta uklanjanjem prepreka dobrom funkcioniranju parničnih postupaka jer bi tužitelj mogao odustati od korištenja postupkom za izdavanje europskog platnog naloga zbog rizika da bi podnošenje pravnog lijeka na temelju članka 1092.a ZPO‑a spriječilo europski platni nalog koji je ishodio.

27

Kao četvrto, načelo koje proizlazi iz presude od 2. ožujka 2017., Henderson (C‑354/15, EU:C:2017:157), prema kojem nedostavljanje obrasca predviđenog Uredbom br. 1393/2007 ne dovodi do ništavosti cijele predmetne dostave, nego zahtijeva da sud pred kojim je pokrenut postupak naknadno ispravi takav propust, treba vrijediti i u okviru postupka europskog platnog naloga uspostavljenog Uredbom br. 1896/2006 (presuda od 6. rujna 2018., Catlin Europe, C‑21/17, EU:C:2018:675).

28

Kao peto i posljednje, u tom smislu također ide u prilog činjenica da Uredba (EU) 2020/1784 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2020. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima (dostava pismena) (SL 2020., L 405, str. 40.) u članku 12. stavcima 5. i 6. sada predviđa odredbe o mogućnosti ispravka dostave zbog nepravilnosti kojima je ta dostava zahvaćena, a da te nepravilnosti ne dovode do ništavosti te dostave u cijelosti.

29

Nadalje, sud koji je uputio zahtjev dvoji o činjenici da je sud pred kojim je pokrenut postupak, kada prihvati pravni lijek iz članka 1092.a ZPO‑a, iako je već proglasio europski platni nalog izvršivim, također dužan, na temelju tog članka 1092.a, proglasiti ovrhu na temelju tog platnog naloga nedopuštenom, što ima za posljedicu trajno sprječavanje tog izvršenja, dok bi u slučaju puke nevaljanosti proglašenja izvršivosti europskog platnog naloga bilo moguće da, nakon nove valjane dostave, potonji europski platni nalog postane izvršan.

30

Naposljetku, taj se sud pita može li tuženik valjano podnijeti prigovor protiv postojećeg platnog naloga i prije nego što mu je on valjano dostavljen, s obzirom na to da je Sud u točki 49. presude od 4. rujna 2014., eco cosmetics i Raiffeisenbank St. Georgen (C‑119/13 i C‑120/13, EU:C:2014:2144) presudio da se u takvim okolnostima ne može primijeniti postupak prigovora predviđen u člancima 16. i 17. Uredbe br. 1896/2006.

31

Osim toga, navedeni sud pojašnjava da bi, u slučaju da je obvezan provesti novu dostavu u skladu s minimalnim standardima predviđenima tom uredbom, on tuženika upozorio da, opreza radi, treba podnijeti novi prigovor. Međutim, pitanje može li se tuženik učinkovito braniti od europskog platnog naloga ne može ovisiti o neizvjesnom čimbeniku koji ovisi o dobroj volji suda pred kojim je pokrenut postupak.

32

U tim je okolnostima Amtsgericht Wedding (Općinski sud u Weddingu) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

O prethodnim pitanjima

Prvo pitanje

33

Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev, u biti, pita treba li odredbe Uredbe br. 1896/2006, u vezi s odredbama Uredbe br. 1393/2007, tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis na temelju kojeg je, ako europski platni nalog nije dostavljen tuženiku ili mu je dostavljen protivno minimalnim standardima iz članaka 13. do 15. Uredbe br. 1896/2006, sud kojem je podnesen pravni lijek protiv tog naloga obvezan proglasiti taj nalog ništavim.

34

Kao prvo, treba istaknuti da iz uvodne izjave 9. te iz članka 1. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 1896/2006 proizlazi da je njezina svrha pojednostavnjivanje, ubrzavanje i smanjenje troškova parničenja u prekograničnim slučajevima koji se odnose na nesporne novčane tražbine uspostavljanjem postupka europskog platnog naloga (presuda od 15. rujna 2022., Uniqa Versicherungen, C‑18/21, EU:C:2022:682, t. 20.).

35

Taj pojednostavnjeni i ujednačeni postupak nije kontradiktoran. Naime, tuženik nema saznanja o izdavanju europskog platnog naloga sve do trenutka dok mu isti nije dostavljen, te je tek u tom trenutku obaviješten, kao što to proizlazi iz članka 12. stavka 3. Uredbe br. 1896/2006, o činjenici da tužitelju može platiti iznos iz tog naloga ili uložiti prigovor na njega pred sudom porijekla (vidjeti, u tom smislu, presudu od 15. rujna 2022., Uniqa Versicherungen, C‑18/21, EU:C:2022:682, t. 21. i navedenu sudsku praksu).

36

Tom se mogućnošću ulaganja prigovora nastoji nadoknaditi činjenica da sustavom koji je uspostavljen Uredbom br. 1896/2006 nije predviđeno tuženikovo sudjelovanje u postupku izdavanja europskog platnog naloga te mu se na taj način omogućava osporavanje tražbine nakon izdavanja europskog platnog naloga (presude od 22. listopada 2015., Thomas Cook Belgium, C‑245/14, EU:C:2015:715, t. 28. i od 15. rujna 2022., Uniqa Versicherungen, C‑18/21, EU:C:2022:682, t. 24. i navedena sudska praksa).

37

Učinak tog prigovora jest okončanje postupka za europski platni nalog i automatski prijenos spora u redovni postupak, bilo europski postupak za sporove male vrijednosti predviđen Uredbom (EZ) br. 861/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti (SL 2007., L 199, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 10., str. 100.), ili bilo koji drugi odgovarajući nacionalni građanski postupak, osim ako je tužitelj izričito zatražio da se u slučaju prigovora postupak okonča (vidjeti, u tom smislu, presude od 13. lipnja 2013., Goldbet Sportwetten, C‑144/12, EU:C:2013:393, t. 31. i od 15. rujna 2022., Uniqa Versicherungen, C‑18/21, EU:C:2022:682, t. 23.).

38

Kao drugo, valja podsjetiti na to da svaki europski platni nalog na koji se odnosi Uredba br. 1896/2006 mora biti dostavljen u skladu s minimalnim standardima iz članaka 13. do 15. te uredbe. U slučaju povrede tih minimalnih standarda ravnoteža između ciljeva koji se žele postići navedenom uredbom, odnosno brzine i učinkovitosti, s jedne strane, i poštovanja prava obrane, s druge strane, bila bi narušena (vidjeti, u tom smislu, presudu od 4. rujna 2014., eco cosmetics i Raiffeisenbank St. Georgen, C‑119/13 i C‑120/13, EU:C:2014:2144, t. 37.).

39

U tom pogledu Sud je presudio da, u slučaju izostanka dostave u skladu s navedenim minimalnim standardima, rok za podnošenje prigovora ne počinje teći, tako da je upitna valjanost postupaka koji ovise o isteku tog roka, posebice postupka za proglašenje izvršivosti iz članka 18. Uredbe br. 1896/2006, čak i ako su već pokrenuti (vidjeti, u tom smislu, presudu od 4. rujna 2014., eco cosmetics i Raiffeisenbank St. Georgen, C‑119/13 i C‑120/13, EU:C:2014:2144, t. 43.).

40

Kao treće, iz članka 1. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 1896/2006, u vezi s njezinom uvodnom izjavom 9., proizlazi da se njome određuju „minimaln[i] standard[i]” radi omogućavanja slobodnog protoka europskih platnih naloga. Navedenom uredbom uspostavlja se jedinstveni instrument naplate koji jamči istovjetne uvjete vjerovnicima i dužnicima u cijeloj Uniji, pri čemu predviđa primjenu postupovnog prava država članica na svako postupovno pitanje koje nije izričito uređeno tom uredbom (vidjeti, u tom smislu, presude od 13. lipnja 2013., Goldbet Sportwetten, C‑144/12, EU:C:2013:393, t. 28. i od 15. rujna 2022., Uniqa Versicherungen, C‑18/21, EU:C:2022:682, t. 28. i navedenu sudsku praksu).

41

S obzirom na to da Uredba br. 1896/2006 ne određuje ništa u odnosu na moguća pravna sredstva koja stoje na raspolaganju tuženiku kada se tek nakon proglašenja izvršivosti europskog platnog naloga utvrdi da taj nalog nije dostavljen ili da nije dostavljen na način koji je u skladu s minimalnim standardima utvrđenima u člancima 13. do 15. te uredbe, ta postupovna pitanja i dalje su uređena nacionalnim pravom, u skladom s člankom 26. navedene uredbe (vidjeti, u tom smislu, presudu od 4. rujna 2014., eco cosmetics i Raiffeisenbank St. Georgen, C‑119/13 i C‑120/13, EU:C:2014:2144, t. 46. i 47.).

42

Kao četvrto, kad je riječ o pitanjima iz područja dostave europskog platnog naloga koja nisu uređena Uredbom br. 1896/2006, iz sudske prakse Suda proizlazi da se ona moraju, prema potrebi, riješiti u skladu s Uredbom br. 1393/2007, s obzirom na to da članak 27. Uredbe br. 1896/2006 određuje da ona ne utječe na primjenu Uredbe br. 1348/2000 i da je potonja stavljena izvan snage i zamijenjena Uredbom br. 1393/2007, čiji članak 25. stavak 2. precizira da pozivanja na Uredbu br. 1348/2000 treba shvatiti kao pozivanja na Uredbu br. 1393/2007 (vidjeti, u tom smislu, presudu od 6. rujna 2018., Catlin Europe, C‑21/17, EU:C:2018:675, t. 39. i 40.).

43

U tom pogledu valja podsjetiti na to da je u Uredbi br. 1393/2007 predviđeno, u njezinu članku 8. stavku 1., da adresat pismena koje se dostavlja ima pravo na odbijanje primitka istog zato što predmetno pismeno nije napisano na jeziku koji razumije ili se u njegovu prilogu ne nalazi prijevod na jezik koji razumije (presuda od 2. ožujka 2017., Henderson, C‑354/15, EU:C:2017:157, t. 49.).

44

Naime, treba paziti ne samo na to da primatelj pismena uistinu primi predmetno pismeno već i da mu se omogući da sazna za postupak koji je protiv njega pokrenut u inozemstvu i da stvarno i potpuno razumije njegov smisao i doseg, na način da se može učinkovito koristiti svojim pravima u državi članici pošiljateljici (presuda od 6. rujna 2018., Catlin Europe, C‑21/17, EU:C:2018:675, t. 34. i navedena sudska praksa).

45

Međutim, da bi pravo na odbijanje primitka iz članka 8. stavka 1. Uredbe br. 1393/2007 moglo na koristan način proizvoditi svoje učinke, potrebno je da je adresat pismena na primjeren način obaviješten o postojanju tog prava korištenjem standardnog obrasca iz Priloga II. toj uredbi (vidjeti, u tom smislu, presudu od 2. ožujka 2017., Henderson, C‑354/15, EU:C:2017:157, t. 53. i 54.).

46

Sud je iz toga zaključio da je tijelo zaduženo za dostavu dužno, u svim okolnostima i da ne raspolaže marginom prosudbe, obavijestiti adresata pismena o njegovu pravu da odbije njegov primitak, sustavno koristeći u tu svrhu taj standardni obrazac (vidjeti, u tom smislu, presudu od 6. rujna 2018., Catlin Europe, C‑21/17, EU:C:2018:675, t. 38. i navedenu sudsku praksu).

47

Kada je pismeno dostavljeno njegovu adresatu, a da mu nije priložen taj obrazac, tijelo za zaprimanje mora ispraviti taj propust na način da adresata bez odgode obavijesti o njegovu pravu da odbije primitak navedenog pismena, dostavljajući mu isti standardni obrazac (vidjeti, u tom smislu, presudu od 6. rujna 2018., Catlin Europe, C‑21/17, EU:C:2018:675, t. 50. i navedenu sudsku praksu).

48

Sud je presudio da neprilaganje standardnog obrasca iz Priloga II. Uredbi br. 1393/2007 ne dovodi do ništavosti pismena koje se dostavlja kao ni postupka dostave, s obzirom na to da takav učinak ne bi bio u skladu s ciljem koji se želi postići tom uredbom, to jest uspostavljanjem izravnog, brzog i učinkovitog načina slanja pismena u građanskim i trgovačkim stvarima između država članica (presuda od 6. rujna 2018., Catlin Europe, C‑21/17, EU:C:2018:675, t. 49. i navedena sudska praksa).

49

Stoga se nacionalnim propisom ne može odrediti, a da se pritom ne povrijedi Uredba br. 1393/2007, da se nedostavljanje tog standardnog obrasca mora sankcionirati ništavošću (vidjeti, u tom smislu, presudu od 2. ožujka 2017., Henderson, C‑354/15, EU:C:2017:157, t. 62.).

50

Sudu koji je uputio zahtjev treba odgovoriti u svjetlu tih razmatranja.

51

U ovom slučaju, iz utvrđenja suda koji je uputio zahtjev proizlazi da dostava koju je izvršilo tijelo za zaprimanje očito ne poštuje minimalne standarde iz članaka 13. do 15. Uredbe br. 1896/2006, s obzirom na to da je tuženik iz glavnog postupka za postojanje predmetnog europskog platnog naloga saznao tek u trenutku njegova izvršenja.

52

U tom pogledu iz sudske prakse navedene u točkama 39. i 41. ove presude proizlazi, s jedne strane, da proglašenje izvršivosti takvog europskog platnog naloga treba smatrati nevaljanim i, s druge strane, da nacionalno pravo uređuje eventualna pravna sredstva kojima tuženik raspolaže ako se tek nakon tog proglašenja pokaže da taj nalog nije dostavljen ili da nije dostavljen na način koji je u skladu s minimalnim standardima utvrđenima u člancima 13. do 15. Uredbe br. 1896/2006.

53

U ovom slučaju njemačko pravo u članku 1092.a ZPO‑a predviđa takvo pravno sredstvo, u okviru kojeg je sud pred kojim je pokrenut postupak dužan proglasiti takav europski platni nalog ništavim.

54

Međutim, ako europski platni nalog nije dostavljen tuženiku ili nije dostavljen na način koji je u skladu s minimalnim standardima utvrđenima u člancima 13. do 15. Uredbe br. 1896/2006, tuženik nije primio potrebne obrasce, osobito onaj koji sadržava predmetni europski platni nalog i onaj kojim ga se obavještava o njegovu pravu da podnese prigovor protiv tog naloga, tako da nije uredno obaviješten o postojanju ili temelju europskog platnog naloga izdanog u odnosu na njega (vidjeti, u tom smislu, presudu od 4. rujna 2014., eco cosmetics i Raiffeisenbank St. Georgen, C‑119/13 i C‑120/13, EU:C:2014:2144, t. 41.).

55

Iz toga proizlazi da nedostavljanje europskog platnog naloga ili nepoštovanje minimalnih standarda utvrđenih u člancima 13. do 15. Uredbe br. 1896/2006 treba razlikovati od nedostavljanja adresatu pismena standardnog obrasca iz Priloga II. Uredbi br. 1393/2007, kojim ga se obavještava o njegovu pravu da odbije primitak tog pismena u slučaju da ono nije sastavljeno na jeziku za koji se smatra da ga razumije ili mu nije priložen prijevod na taj jezik.

56

Iako u skladu sa sudskom praksom navedenom u točkama 47. i 48. ove presude tijelo za zaprimanje mora bez odgađanja ispraviti propust dostave tog standardnog obrasca i ne može ga se sankcionirati proglašenjem ništavosti, jer bi se time ugrozilo cilj Uredbe br. 1393/2007, valja utvrditi da ta sudska praksa nije primjenjiva u slučaju u kojem nacionalni sud poništi europski platni nalog koji nije dostavljen ili koji je dostavljen protivno minimalnim standardima predviđenima u člancima 13. do 15. Uredbe br. 1896/2006, s obzirom na to da je takvo poništenje u skladu s ciljevima potonje uredbe.

57

Naime, čim je osporena tražbina koja je dovela do europskog platnog naloga, što je očito slučaj kada tuženik podnese pravni lijek protiv izvršenja europskog platnog naloga čija dostava sadržava nepravilnosti, više se ne primjenjuje posebni postupak uređen Uredbom br. 1896/2006 s obzirom na to da su, kao što to proizlazi iz članka 1. stavka 1. točke (a) te uredbe, njezini ciljevi pojednostavnjenja, ubrzavanja i smanjenja troškova relevantni samo kad je riječ o neosporenim tražbinama (vidjeti, u tom smislu, presude od 4. rujna 2014., eco cosmetics i Raiffeisenbank St. Georgen, C‑119/13 i C‑120/13, EU:C:2014:2144, t. 39. i od 13. lipnja 2013., Goldbet Sportwetten, C‑144/12, EU:C:2013:393, t. 42.).

58

S obzirom na to, činjenica da se tuženik upoznao s postojanjem postupka za europski platni nalog čija dostava sadržava nepravilnosti slučajno ili tijekom izvršenja predmetnog platnog naloga, kao i trenutak u kojem tuženik osporava tražbinu koja je predmet tog naloga, nisu relevantni, s obzirom na to da se taj pravni lijek nužno podnosi, kao što to proizlazi iz sudske prakse navedene u točki 39. ove presude, čak i prije nego što rok predviđen za podnošenje prigovora iz članka 16. stavka 2. Uredbe br. 1896/2006 počne teći.

59

Osim toga, na temelju pomirivanja ciljeva Uredbe br. 1896/2006, odnosno brzine i učinkovitosti, s jedne strane, i poštovanja prava na obranu, s druge strane, može se utvrditi da je na tužitelju da snosi eventualne rizike povezane s propuštanjem dostave ili s dostavom koja ne poštuje minimalne standarde predviđene u člancima 13. do 15. te uredbe.

60

Naime, kao što to proizlazi iz članka 1. stavka 2. Uredbe br. 1896/2006, na temelju kojeg postupak za europski platni nalog „ne sprečava tužitelja da uloži zahtjev […] pokretanjem drugog postupka koji ima na raspolaganju u skladu s pravom jedne od država članica ili prav[om] Zajednice”, europski platni nalog je fakultativan postupak kojim se ne zamjenjuju drugi postojeći postupci.

61

Osim toga, nijedna odredba Uredbe br. 1896/2006 u načelu se ne protivi tomu da, u slučaju odbijanja zahtjeva za europski platni nalog, vjerovnik o kojem je riječ istakne svoju tražbinu u okviru novog postupka za europski platni nalog.

62

S obzirom na prethodna razmatranja, na prvo pitanje valja odgovoriti tako da odredbe Uredbe br. 1896/2006, u vezi s odredbama Uredbe br. 1393/2007, treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalni propis na temelju kojeg je, ako europski platni nalog nije dostavljen tuženiku ili mu je dostavljen protivno minimalnim standardima iz članaka 13. do 15. Uredbe br. 1896/2006, sud kojem je podnesen pravni lijek protiv tog naloga obvezan proglasiti taj nalog ništavim.

Drugo i treće pitanje

63

Uzimajući u obzir odgovor na prvo pitanje, nije potrebno odgovoriti na drugo i treće pitanje.

Troškovi

64

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.