<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><CONCLUSION NNC="YES" xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.CONCLUSION><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-393/17</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62017CC0393</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:918">EU:C:2018:918</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>25</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>25</PAGE.TOTAL></BIB.CONCLUSION><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Mišljenje M. Bobeka – Predmet C‑393/17</HT></P><P><HT TYPE="SC">Kirschstein</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Mišljenje Nezavisnog Odvjetnika</HT></P><P><HT TYPE="UC">Michala Bobeka</HT></P><P>od <DATE ISO="20181115">15. studenoga 2018.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0001"><P>Izvorni jezik: engleski</P></NOTE></P></TI><STI><P><HT TYPE="BOLD">Predmet C‑393/17</HT></P><P>Openbaar Ministerie</P><P>protiv</P><P>Freddyja Luciena Magdalene Kirschsteina</P><P>Thierryja Fransa Adeline Kirschsteina</P><P>uz sudjelovanje:</P><P>Vlaamse Gemeenschap</P><P><HT TYPE="NORMAL">(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hof van beroep Antwerpen (Žalbeni sud u Antwerpenu, Belgija))</HT></P></STI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Unutarnje tržište</KEYWORD><KEYWORD>Direktiva 2006/123/EZ</KEYWORD><KEYWORD>Područje primjene</KEYWORD><KEYWORD>Definicija usluga u pravu Unije</KEYWORD><KEYWORD>Negospodarske usluge od općeg interesa</KEYWORD><KEYWORD>Visoko obrazovanje financirano iz privatnih sredstava</KEYWORD><KEYWORD>Nepoštene poslovne prakse –Zabrana neakreditiranim ustanovama da izdaju magistarske diplome</KEYWORD><KEYWORD>Kaznene sankcije</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><CONTENTS.CONCLUSION><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">I.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Uvod</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1.</NO.P><TXT>U skladu s propisima Vlaamse Gemeenschapa (Flamanska zajednica), samo akreditirane obrazovne ustanove mogu dodjeljivati određene diplome. Dodjela diploma bez akreditacije može dovesti do kaznenog progona i izricanja kazne zatvora ili novčane kazne.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2.</NO.P><TXT>Freddy Kirschstein i Thierry Kirschstein vode UIBS Belgium, društvo s poslovnim nastanom u Belgiji koje pruža usluge visokog obrazovanja. Flamanska tijela između 2006. i 2010. barem su dva puta progonila Kirchsteinove jer su izdavali certifikate s oznakom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>magistar<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/> a da za to nisu imali potrebnu akreditaciju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3.</NO.P><TXT>Pitanja koja su Sudu upućena u specifičnom činjeničnom kontekstu predmetnog slučaja čine se relativno jednostavnima: je li zabrana (zajedno s kaznenim sankcijama za njezino kršenje) neakreditiranim ustanovama visokog obrazovanja da dodjeljuju magistarske diplome, koja je predviđena nacionalnim pravom, u skladu s Direktivom o uslugama<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0002"><P>Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20061212">12. prosinca 2006.</DATE> o uslugama na unutarnjem tržištu (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="376" PAGE.FIRST="36" DATE.PUB="2006">SL 2006., L 376, str. 36</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 47., str. 160.) (u daljnjem tekstu: Direktiva o uslugama)</P></NOTE> i Direktivom o nepoštenoj poslovnoj praksi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0003"><P>Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20050511">11. svibnja 2005.</DATE> o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="149" PAGE.FIRST="22" DATE.PUB="2005">SL 2005., L 149, str. 22</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 87., str. 101. i ispravak <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="332" PAGE.FIRST="25" DATE.PUB="2016">SL 2016., L 332, str. 25</REF.DOC.OJ>.) (u daljnjem tekstu: Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi)</P></NOTE>?</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="2"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4.</NO.P><TXT>Međutim, moglo bi se reći da složenije pitanje u predmetnom slučaju čini uvodni problem materijalnog područja primjene obaju propisa na koje se poziva sud koji je uputio zahtjev: jesu li studijski programi visokog obrazovanja <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>usluge<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/> u smislu prava Unije? Može li ih se smatrati <HT TYPE="ITALIC">negospodarskim uslugama od općeg interesa</HT>, što je kategorija predviđena Direktivom o uslugama?</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">II.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">A.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Pravo Unije</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Direktiva o uslugama</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5.</NO.P><TXT>Uvodna izjava 34. Direktive o uslugama glasi: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>U skladu sa sudskom praksom Suda potrebno je na pojedinačnoj osnovi ocijeniti mogu li se određene djelatnosti, posebno one koje su javno financirane ili ih pružaju javna tijela, smatrati <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>uslugama<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="2019" ID="QE0004"/> s obzirom na sva njihova obilježja, a posebno s obzirom na način na koji se pružaju, njihovu organizaciju i financiranje u dotičnoj državi članici. Sud smatra da ključno obilježje naknade leži u činjenici da ona predstavlja nadoknadu za dotičnu uslugu, i priznaje da to svojstvo naknade ne postoji u slučaju djelatnosti koje se, od strane države ili u njeno ime, izvode bez nadoknade u kontekstu njezinih obveza na socijalnom, kulturnom, odgojnom i pravosudnom području kao što je školovanje u okviru nacionalnog obrazovnog sustava ili upravljanje programima socijalne sigurnosti, koje ne uključuju ekonomsku aktivnost. Plaćanje naknade od strane primatelja, na primjer plaćanje školarine ili upisnine od strane učenika i studenata kao doprinos operativnim troškovima sustava, samo po sebi ne predstavlja naknadu zato što se usluga u svom bitnom dijelu financira iz državnih fondova. Ove usluge stoga nisu obuhvaćene u definiciji usluge iz članka 50. Ugovora i ne ulaze u područje primjene ove Direktive<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6.</NO.P><TXT>Članak 1. predviđa:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="001.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Ovom Direktivom određuju se opće odredbe kojima se pružateljima usluga olakšava ostvarivanje slobode poslovnog nastana te slobodno kretanje usluga uz istodobno održavanje visokog stupnja kvalitete tih usluga.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="001.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Ova se Direktiva ne odnosi na liberalizaciju usluga od općeg gospodarskog interesa, rezerviranih za javna ili privatna tijela, niti na privatizaciju javnih tijela koja pružaju usluge.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="001.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>[…]</ALINEA><ALINEA>Ova Direktiva ne utječe na slobodu država članica da u skladu s pravom Zajednice same definiraju usluge koje smatraju uslugama od općeg gospodarskog interesa, načine na koje se one organiziraju i financiraju, sukladno propisima o državnoj potpori, te specifične obveze kojima podliježu.</ALINEA></PARAG><P>[…]</P><PARAG IDENTIFIER="001.005"><NO.PARAG>5.</NO.PARAG><ALINEA>Ova Direktiva ne utječe na propise iz kaznenog prava država članica. Države članice, međutim, ne smiju ograničiti slobodu pružanja usluga primjenom odredbi kaznenog zakona koje izričito uređuju ili utječu na pristup ili izvođenje uslužne djelatnosti izbjegavajući propise predviđene u ovoj Direktivi.<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 2.:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="002.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Ova se Direktiva primjenjuje na usluge koje dostavljaju pružatelji s poslovnim nastanom u državi članici.</ALINEA></PARAG><?PAGE NO="3"?><PARAG IDENTIFIER="002.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA><P>Ova se Direktiva ne primjenjuje na sljedeće djelatnosti:</P><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>negospodarske usluge od općeg interesa;</TXT><P>[…]</P><P><LIST TYPE="roman"><ITEM><NP><NO.P>(i)</NO.P><TXT>djelatnosti povezane s izvršavanjem službenih ovlasti, kako je određeno u članku 45. Ugovora; […]<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/></TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP></ITEM></LIST></P></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8.</NO.P><TXT>U članku 4. točki 1. <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>usluga<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/> je definirana kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>svaka samostalna gospodarska djelatnost koja se obično obavlja za naknadu, kako je spomenuto u članku 50. Ugovora; […]<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 4. točkom 6., pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>sustav ovlašćivanja<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/> obuhvaća <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>svaki postupak koji pružatelj ili primatelj mora slijediti da bi od nadležnog tijela dobio službenu ili implicitnu odluku o pristupu ili izvođenju uslužne djelatnosti<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10.</NO.P><TXT>Članak 9., sadržan u poglavlju III., koje se odnosi na slobodu poslovnog nastana za pružatelje, posvećen je sustavima ovlašćivanja. U njemu je predviđeno:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="009.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>1.</NO.PARAG><ALINEA><P>Pristup ili izvođenje uslužne djelatnosti ne podliježe sustavu ovlašćivanja, osim ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>sustav ovlašćivanja nije diskriminirajući u odnosu na dotičnog pružatelja;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>potreba za sustavom ovlašćivanja opravdava se prevladavajućim razlogom od društvenog interesa;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(c)</NO.P><TXT>postavljeni cilj ne može se ostvariti manje strožim mjerama, a posebno zato što provođenje naknadne inspekcije ne bi bilo stvarno učinkovito jer je prekasno;</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/></P></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 13. stavkom 1., <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>[p]ostupci i formalnosti ovlašćivanja su jasni i unaprijed objavljeni, a podnositeljima zahtjeva moraju zajamčiti objektivno i nepristrano rješavanje njihovih zahtjeva<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 1. Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>[s]vrha je [te d]irektive da doprinese urednom funkcioniranju unutarnjeg tržišta i postigne visok stupanj zaštite potrošača putem usklađivanja zakona i drugih propisa država članica o nepoštenoj poslovnoj praksi koja šteti gospodarskim interesima potrošača<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13.</NO.P><TXT>U članku 2. utvrđene su relevantne definicije:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>Za potrebe ove Direktive:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT><QUOT.START CODE="201A" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>potrošač<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="2019" ID="QE0015"/> znači svaka fizička osoba koja, u poslovnoj praksi na koju se odnosi ova Direktiva, djeluje u svrhe koje sežu izvan njezine trgovačke odnosno poslovne djelatnosti, obrta ili slobodnog zanimanja;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT><QUOT.START CODE="201A" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/>trgovac<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="2019" ID="QE0016"/> znači svaka fizička ili pravna osoba koja, u poslovnoj praksi na koju se odnosi ova Direktiva, djeluje u svrhe vezane uz njezinu trgovačku odnosno poslovnu djelatnost, obrt ili slobodno zanimanje, kao i svaka osoba koja djeluje u ime ili za račun trgovca;</TXT></NP></ITEM><?PAGE NO="4"?><ITEM><NP><NO.P>(c)</NO.P><TXT>‚proizvod’ znači svaka roba ili usluge uključujući nepokretnu imovinu, prava i obveze;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(d)</NO.P><TXT><QUOT.START CODE="201A" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>poslovna praksa poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="2019" ID="QE0017"/> (dalje u tekstu također: poslovna praksa) znači svaka radnja, izostavljanje, tijek postupanja ili zastupanja, tržišno komuniciranje uključujući oglašavanje i stavljanje proizvoda na tržište koje izvrši trgovac, a u izravnoj je vezi s promocijom, prodajom ili dobavljanjem proizvoda potrošačima;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(e)</NO.P><TXT><QUOT.START CODE="201A" ID="QS0018" REF.END="QE0018"/>bitno narušavanje gospodarskog ponašanja potrošača<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="2019" ID="QE0018"/> znači korištenje poslovne prakse s ciljem bitnog narušavanja potrošačeve sposobnosti da donese informiranu odluku, što potrošača navodi na donošenje odluke o transakciji koju inače ne bi donio; […]<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/></TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14.</NO.P><TXT>U članku 3. određeno je područje primjene Direktive:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="003.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0019" REF.END="QE0019"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Ova se Direktiva primjenjuje na nepoštenu poslovnu praksu poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču, kako je utvrđena u članku 5., prije, tijekom i nakon trgovačkog posla u vezi s proizvodom.</ALINEA></PARAG><P>[…]</P><PARAG IDENTIFIER="003.008"><NO.PARAG>8.</NO.PARAG><ALINEA>Ova Direktiva ne dovodi u pitanje ni jedan uvjet poslovnog nastana ni režima izdavanja odobrenja, kao ni deontološka pravila postupanja ili druga specifična pravila koja uređuju regulirane profesije s ciljem održavanja visokih standarda poštenja pripadnika tog zanimanja, koje im države članice mogu uvesti u skladu s pravom Zajednice.<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 5.:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="005.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0020" REF.END="QE0020"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Nepoštena poslovna praksa se zabranjuje.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="005.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA><P>Poslovna praksa je nepoštena:</P><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>ako je u suprotnosti sa zahtjevima u pogledu profesionalne pažnje,</TXT><P>i</P></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>ako bitno narušava ili je vjerojatno da će narušiti gospodarsko ponašanje prosječnog potrošača do kojeg dopire odnosno kojem je namijenjena, u odnosu na proizvod, odnosno gospodarsko ponašanje prosječnog člana skupine ako je poslovna praksa usmjerena određenoj skupini potrošača.</TXT></NP></ITEM></LIST></P></ALINEA></PARAG><P>[…]</P><PARAG IDENTIFIER="005.005"><NO.PARAG>5.</NO.PARAG><ALINEA>Prilog I. sadržava popis postupaka koji predstavljaju takvu praksu, a koji se u svim okolnostima smatraju nepoštenima. Isti jedinstven popis primjenjuje se u svim državama članicama i može se izmijeniti jedino revizijom ove Direktive.<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16.</NO.P><TXT>U točki 2. Priloga I. među poslovnim praksama koje se u svim okolnostima smatraju nepoštenima navedeno je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0021" REF.END="QE0021"/>[i]sticanje zaštitnog znaka, znaka kvalitete ili istovjetnog znaka bez potrebnog odobrenja<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/>. Nadalje, u skladu s točkom 4. Priloga I., takvu praksu čini i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0022" REF.END="QE0022"/>[t]vrdnja da je trgovca […] ili proizvod odobrilo ili preporučilo ili potvrdilo neko javno ili drugo tijelo, iako to nije slučaj […]<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="5"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 6. stavkom 1., <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0023" REF.END="QE0023"/>[p]oslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži lažne informacije te je stoga neistinita ili ako na bilo koji način, uključujući sveukupno predstavljanje, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača, čak i ako je informacija činjenično točna, i to u odnosu na jedan ili više sljedećih čimbenika, te ako u bilo kojem od spomenutih slučajeva potrošača navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o poslu koju inače ne bi donio:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>postojanje ili priroda proizvoda;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>glavna obilježja proizvoda kao što su […] rezultati koji se očekuju od njegove uporabe […]<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/>.</TXT></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">B.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Belgijsko pravo</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 127. stavkom 1. točkom 2. belgijskog ustava, zajednice uređuju obrazovanje, uz iznimku određivanja početka i završetka obveznog školovanja, minimalnih standarda za dodjelu diploma i mirovinskih prava. U skladu s člankom 24. stavkom 5. tog ustava, priznavanje i financiranje obrazovanja od strane zajednica uređuje se zakonom ili uredbom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19.</NO.P><TXT>U Flandriji je visoko obrazovanje bilo uređeno Decreetom van <DATE ISO="20030404">4 April 2003</DATE> betreffende de herstructurering van het hogeronderwijs in Vlaanderen (Uredba od <DATE ISO="20030404">4. travnja 2003.</DATE> o restrukturiranju visokog obrazovanja u Flandriji) (u daljnjem tekstu: Uredba od <DATE ISO="20030404">4. travnja 2003.</DATE>). Članak 25. stavak 7. predviđao je sljedeće: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0024" REF.END="QE0024"/>Svakomu tko bez ovlaštenja dodijeli prvostupničke ili magistarske diplome, sa specijalizacijom ili bez nje, doktorsku diplomu (doktor znanosti, skraćeno kao dr. sc. ili dr.) ili diplome i titule navedene u stavcima 2., 3., 4., 5. i 5.a, izriče se kazna zatvora u trajanju od osam dana do tri mjeseca i novčana kazna u iznosu od 125 do 500 eura, ili samo jedna od tih kazni<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0004"><P><HT TYPE="ITALIC">Belgisch Staatsblad</HT>, <DATE ISO="20030814">14. kolovoza 2003.</DATE></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20.</NO.P><TXT>Uredba od <DATE ISO="20030404">4. travnja 2003.</DATE> stavljena je izvan snage i uključena u Codex Hoger Onderwijs (Zakonik o visokom školstvu), koji je flamanska vlada usvojila <DATE ISO="20131011">11. listopada 2013.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0005"><P><HT TYPE="ITALIC">Belgisch Staatsblad</HT>, <DATE ISO="20140227">27. veljače 2014.</DATE></P></NOTE>. Tekst članka 25. stavka 7. Uredbe od <DATE ISO="20030404">4. travnja 2003.</DATE> preuzet je u članku II.75 stavku 6. tog zakonika.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">III.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Činjenično stanje, postupak i prethodna pitanja</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21.</NO.P><TXT>Društvo United International Business Schools of Belgium BVBA (u daljnjem tekstu: UIBS Belgium) ustanova je visokog obrazovanja koju flamanska tijela nisu akreditirala. UIBS Belgium povezan je sa švicarskim društvom Global Education Services Switzerland AG (u daljnjem tekstu: GES Switzerland) i društvom Global Education Services Spain SA (u daljnjem tekstu: GES Spain). U odluci kojom je upućeno prethodno pitanje navedeno je da UIBS Belgium podupire ta društva tako što, među ostalim, u Belgiji pruža lokalnu potporu za tečajeve koje GES Switzerland koordinira na svjetskoj razini. Na kampusima društva UIBS Belgium, osobito u Antwerpenu i Ghentu, nude se različiti obrazovni programi. Studenti po uspješnom završetku tih programa dobivaju diplomu s titulom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0025" REF.END="QE0025"/>magistar<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/> u naslovu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22.</NO.P><TXT>Freddy Kirschstein i Thierry Kirschstein (u daljnjem tekstu: protivne stranke) djeluju u okviru društva UIBS Belgium. Dana <DATE ISO="20151214">14. prosinca 2015.</DATE> Rechtbank van eerste aanleg (Prvostupanjski sud u Antwerpenu, Belgija) naložio je svakoj od protivnih stranaka plaćanje novčane kazne u iznosu od 300 eura (kao kaznenopravnu sankciju) zbog toga što su između 2006. i 2010. barem dva puta studentima podružnice društva UIBS Belgium neovlašteno dodijelili magistarske diplome i time povrijedili članak 25. stavak 7. Uredbe od <DATE ISO="20030404">4. travnja 2003.</DATE> Ujedno im je naloženo da, kao naknadu štete, Flamanskoj zajednici plate nominalni iznos od jednog eura na temelju građanskopravnog postupka koji je potonja pokrenula te da snose troškove tog postupka.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="6"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23.</NO.P><TXT>Protivne stranke <DATE ISO="20151229">29. prosinca 2015.</DATE> podnijele su žalbu protiv presude Rechtbanka van eerste aanleg (Prvostupanjski sud u Antwerpenu). Istog dana Openbaar Ministerie (Ured državnog odvjetnika, Belgija, u daljnjem tekstu: žalitelj) uložio je protužalbu samo u odnosu na dio presude koji se ticao kaznene sankcije protiv protivnih stranaka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24.</NO.P><TXT>Predmet spora u žalbenom postupku iskristalizirao se u pitanje može li ustanova visokog obrazovanja koja provodi obrazovne programe dodjeljivati u Flandriji magistarske diplome, čak i ako je Flamanska zajednica nije za to akreditirala. Flamanska zajednica smatra da je to pitanje javne politike, interes koji je prikladno zaštititi propisivanjem kaznene sankcije. Tvrdi da je zabrana neakreditiranim ustanovama da dodjeljuju magistarske, prvostupničke i doktorske diplome prikladna mjera za osiguravanje da te diplome odražavaju zaštitu kvalitete svojstvenu odnosnim titulama. Flamanska zajednica ujedno navodi da prakse protivnih stranaka rezultiraju nepoštenim natjecanjem na tržištu rada jer diplome i odgovarajuće titule koje te stranke dodjeljuju omogućuju ulazak na tržište rada a da pritom ne jamče da su njihovi nositelji doista stekli određeni standard obrazovanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25.</NO.P><TXT>U tom činjeničnom i pravnom kontekstu Hof van beroepte Antwerpen (Žalbeni sud u Antwerpenu, Belgija) odlučio je prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća pitanja:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0026" REF.END="QE0026"/>1.</NO.P><TXT>Treba li Direktivu 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20050511">11. svibnja 2005.</DATE> o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu tumačiti na način da joj se protivi odredba u članku II.75 stavku 6. Zakonika o visokom školstvu od <DATE ISO="20131011">11. listopada 2013.</DATE> kojom je propisana opća zabrana neakreditiranim obrazovnim ustanovama da na diplomama koje izdaju upotrebljavaju oznaku <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0027" REF.END="QE0027"/>master<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="2019" ID="QE0027"/> [magistar], ako se tom odredbom nastoji zaštititi vrijednost u općem interesu, to jest potreba za osiguravanjem visoke razine obrazovanja, pri čemu mora biti moguće nadzirati jesu li stvarno ispunjeni propisani zahtjevi kvalitete?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Treba li [Direktivu 2006/123] tumačiti na način da joj se protivi odredba u članku II.75 stavku 6. Zakonika o visokom školstvu od <DATE ISO="20131011">11. listopada 2013.</DATE> kojom je propisana opća zabrana neakreditiranim obrazovnim ustanovama da na diplomama koje izdaju upotrebljavaju oznaku <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0028" REF.END="QE0028"/>master<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="2019" ID="QE0028"/> [magistar], ako se tom odredbom nastoji nadzirati razlog u općem interesu, to jest zaštita primatelja usluga?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT>Ispunjava li kaznena odredba koja se primjenjuje na obrazovne ustanove koje flamanska vlada nije akreditirala, a koje izdaju <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0029" REF.END="QE0029"/>master<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="2019" ID="QE0029"/> [magistarske] diplome, test proporcionalnosti iz članka 9. stavka 1. točke (c) i članka 10. stavka 2. točke (c) [Direktive 2006/123]?<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/></TXT></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26.</NO.P><TXT>Pisana očitovanja podnijele su protivne stranke, Flamanska zajednica, belgijska, njemačka, talijanska, nizozemska, poljska, švedska i norveška vlada te Europska komisija. Protivne stranke, Flamanska zajednica, belgijska, švedska i norveška vlada te Komisija iznijele su usmena očitovanja na raspravi održanoj <DATE ISO="20180711">11. srpnja 2018.</DATE></TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">IV.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Ocjena</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27.</NO.P><TXT>Ovo je mišljenje strukturirano na sljedeći način. Započet ću isticanjem nekoliko uvodnih napomena o činjeničnom stanju ovog predmeta i primjenjivim nacionalnim odredbama (odjeljak A). Nakon toga razmatrat ću pitanje mogu li se, i u kojoj mjeri, studijski programi visokog obrazovanja smatrati <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0030" REF.END="QE0030"/>uslugama<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/> u smislu prava Unije (odjeljak B). S tim pojašnjenjima na umu, okrenut ću se konkretnim pitanjima suda koji je uputio zahtjev: prvo ću analizirati pitanje sukladnosti nacionalnog zakonodavstva s Direktivom o uslugama, pri čemu ću drugo i treće pitanje razmatrati zajedno (odjeljak C), nakon čega ću ocjenjivati prvo pitanje, koje se tiče Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi (odjeljak D).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">A.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Uvodna pojašnjenja</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Činjenični kontekst glavnog postupka</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28.</NO.P><TXT>U odluci kojom je upućeno prethodno pitanje postoji nekoliko nejasnoća u vezi s činjeničnim stanjem koje bi mogle utjecati na pravnu ocjenu predmeta. Sud je zbog toga (na temelju članka 101. svojeg Poslovnika) zatražio pojašnjenje od suda koji je uputio zahtjev (i.) u pogledu toga koje je tijelo formalno dodjeljivalo diplome u pitanju te (ii.) u pogledu funkcija protivnih stranaka (unutar društva UIBS Belgium) – to jest, u kojem ih se svojstvu sada progoni.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev odgovorio je da ne može precizno odrediti koje je tijelo formalno dodjeljivalo magistarske diplome jer je taj činjenični element predmet spora u glavnom postupku. On stoga ponavlja očitovanja stranaka: žalitelj, Openbaar Ministerie (Ured državnog odvjetnika), tvrdi da je magistarske diplome izdavalo društvo UIBS Belgium (s poslovnim nastanom u Belgiji). Protivne stranke tvrde da su magistarske diplome izdavala društva GES Switzerland (sa sjedištem u Švicarskoj) i GES Spain (s poslovnim nastanom u Španjolskoj). Sud koji je uputio zahtjev dalje je naveo da su oba potonja društva, kako se čini, povezana s društvom UIBS Belgium jer ih ono oduvijek podupire.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30.</NO.P><TXT>Što se drugog traženog pojašnjenja tiče, sud koji je uputio zahtjev naveo je da je Thierry Kirschstein u vrijeme nastanka relevantnog činjeničnog stanja bio direktor društva UIBS Belgium, a Freddy Kirschstein dioničar u tom društvu. Potonji je ujedno potpisivao dokumente u svojstvu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0031" REF.END="QE0031"/>predsjednika<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/> društva UIBS Belgium. Njih se stoga, na temelju članka 66. Strafwetboeka (belgijski Kazneni zakonik), smatra odgovornima i suodgovornima za povredu u pitanju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31.</NO.P><TXT>S obzirom na informacije koje je pružio sud koji je uputio zahtjev i navode koje su stranke iznijele na raspravi, vodit ću se sljedećim pretpostavkama, imajući na umu da je u konačnici na nacionalnom sudu da utvrdi činjenice.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32.</NO.P><TXT>Kao prvo, čini se da između društava UIBS Belgium, GES Switzerland i GES Spain postoji složena poslovna struktura. Protivne stranke na raspravi su navele da su ta tri društva međusobno povezana. Čini se da imaju zajedničke dioničare. Što se tiče njihovih djelatnosti, čini se da <HT TYPE="ITALIC">poduke</HT> (uključujući zapošljavanje osoblja, unajmljivanje prostorija i osiguravanje svakodnevne organizacije programa) na lokalnoj razini pruža društvo UIBS Belgium, dok je <HT TYPE="ITALIC">diplome</HT> prvo izdavao GES Spain, a potom GES Switzerland.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33.</NO.P><TXT>Kao drugo, nesporno je da ta tri društva za svoje studijske programe nikada nisu dobila akreditaciju ni od nadležnih javnih tijela u Flandriji ni od takvih tijela u bilo kojoj drugoj zemlji u kojoj djeluju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34.</NO.P><TXT>Kao treće, studijski program u pitanju u potpunosti se financira iz privatnih sredstava. Na raspravi je potvrđeno da ga nijedno javno tijelo nije financiralo.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Primjenjive nacionalne odredbe</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35.</NO.P><TXT>Treba iznijeti još dva pojašnjenja, u pogledu vremenskog i materijalnog područja primjene pravila u pitanju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36.</NO.P><TXT>Kao prvo, sud koji je uputio zahtjev formulirao je prvo i drugo pitanje s obzirom na članak II.75 stavak 6. Zakonika o visokom školstvu. U trećem pitanju spominje se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0032" REF.END="QE0032"/>kaznena odredba koja se primjenjuje na obrazovne ustanove koje flandrijske vlasti nisu akreditirale, a koje izdaju <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0033" REF.END="QE0033"/>magistarske<QUOT.END REF.START="QS0033" CODE="2019" ID="QE0033"/> diplome<QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/>, pri čemu se ništa ne govori o točnoj naravi i izvoru te odredbe. Ipak, može se pretpostaviti da se i to pitanje odnosi na članak II.75 stavak 6. Zakonika o visokom školstvu.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37.</NO.P><TXT>Međutim, opis činjeničnog stanja u odluci kojom je upućeno prethodno pitanje sugerira da primjenjivu nacionalnu odredbu čini članak 25. stavak 7. Uredbe od <DATE ISO="20030404">4. travnja 2003.</DATE>, a ne članak II.75 stavak 6. Zakonika o visokom školstvu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38.</NO.P><TXT>Članak II.75 stavak 6. Zakonika o visokom školstvu nije se primjenjivao u vrijeme nastanka relevantnog činjeničnog stanja. Protivne stranke progoni se jer su barem dva puta 2009. i 2010., a u svakom slučaju prije 2010.<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0006"><P>U odluci kojom je upućeno prethodno pitanje navedeno je da su protivne stranke navodne nezakonite radnje počinile više puta između <DATE ISO="20061019">19. listopada 2006.</DATE> i <DATE ISO="20100703">3. srpnja 2010</DATE>, ali da se, osim za jednu od <DATE ISO="20090630">30. lipnja 2009.</DATE> i jednu od <DATE ISO="20100702">2. srpnja 2010.</DATE>, ne može preciznije odrediti kada su počinjene.</P></NOTE>, nezakonito izdale magistarske diplome. Međutim, članak II.75 stavak 6. Zakonika o visokom školstvu stupio je na snagu 2013. Prije toga, kako je to navedeno u optužnici (spomenutoj u odluci suda koji je uputio zahtjev)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0007"><P>Kamer van inbeschuldigingstelling (optužno vijeće, Antwerpen, Belgija) od <DATE ISO="20150105">5. siječnja 2015.</DATE></P></NOTE>, primjenjiva odredba bio je članak 25. stavak 7. Uredbe od <DATE ISO="20030404">4. travnja 2003.</DATE> Protivne stranke progonilo se na temelju te odredbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39.</NO.P><TXT>Činjenica da obje odredbe navodno imaju jednak sadržaj<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0008"><P>Iako se doista čini da konkretne alineje (pododjeljci) članka 25. stavka 7. i članka II.75 stavka 6. imaju jednak sadržaj, to očito ne vrijedi za cijele članke (članak 25. odnosno članak II.75) i popise raznih diploma koje sadržavaju, a da ne spominjemo odnose tih članaka s ostalim odredbama propisâ u pitanju, koji se razlikuju te mogu utjecati na područje primjene svake od tih odredbi.</P></NOTE> ne čini, prema mojem shvaćanju, članak II.75 stavak 6. Zakonika o visokom školstvu primjenjivim na predmet u glavnom postupku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40.</NO.P><TXT>Zbog tih razloga predlažem Sudu da svoj odgovor nacionalnom sudu temelji na članku 25. stavku 7. Uredbe od <DATE ISO="20030404">4. travnja 2003.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41.</NO.P><TXT>Kao drugo, neovisno o tome je li relevantna odredba članak II.75 stavak 6. Zakonika o visokom školstvu ili pak članak 25. stavak 7. Uredbe od <DATE ISO="20030404">4. travnja 2003.</DATE>, sud koji je uputio zahtjev usredotočuje se na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0034" REF.END="QE0034"/>kaznenu odredbu<QUOT.END REF.START="QS0034" CODE="201D" ID="QE0034"/> kojom se sankcionira nezakonito izdavanje određenih diploma. Ta odredba, koja čini pravnu osnovu kaznenog postupka, ima središnju važnost za treće pitanje. Međutim, opseg prvog i drugog pitanja je širi. Ona nisu ograničena na pitanje potencijalnih kaznenih sankcija, nego se dotiču šireg i osnovnijeg pitanja sukladnosti nacionalnog propisa koji neakreditiranim institucijama zabranjuje izdavanje (magistarskih) diploma s pravom Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42.</NO.P><TXT>Opisana dvojba u pogledu toga koje je od navedenih nacionalnih pravila, promatranih s obzirom na različita materijalna područja primjene direktiva koje su istaknute kao relevantne u ovom predmetu, primjenjivo dovela je do određenih rasprava tijekom ovog postupka o tome što točno treba biti predmet ovog zahtjeva za prethodnu odluku. S jedne strane, navedeno je da Sud ne bi trebao razmatrati pitanje sankcija (treće pitanje) jer se ono odnosi na kaznenopravnu problematiku, koja je isključena iz područja primjene primjenjivog prava Unije. S druge strane, također je navedeno da Sud pitanje sankcija može samo razmatrati, ali da ne može analizirati relevantan postupak akreditacije (prvo i drugo pitanje) jer se pitanja i predmet odnose samo na nacionalnu odredbu koja predviđa sankcije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43.</NO.P><TXT>Naravno, jedan od užitaka jedenja salame je (obično) sloboda odlučivanja o tome s kojeg je kraja valja početi rezati. Međutim, smatram da se za potrebe ovog predmeta treba držati načina na koji je nacionalni sud postavio pitanja, a pritom poštovati bitan smisao odnosnih odredbi. Pitanja su doista usredotočena na sankcije za povredu pravila ponašanja. Međutim, oba su ta elementa dio iste pravne norme: <HT TYPE="ITALIC">ako</HT> netko bez akreditacije dodijeli diplomu (hipoteza), <HT TYPE="ITALIC">tada</HT> će uslijediti dana posljedica (sankcija). Postupak akreditacije stoga je jednostavno dio hipoteze pravne norme primjenjive u predmetnom slučaju. Dio je istog paketa. Bila bi potrebna vrlo nategnuta logika (ili rezanje salame na bilo kojem kraju) za tvrdnju da bilo element hipoteze (akreditacija) ili element sankcije (novčana kazna i/ili kazna zatvora) nije dio pravne norme te da stoga ne ulazi u opseg ovog predmeta.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="9"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44.</NO.P><TXT>Stoga, iako pitanje sukladnosti nacionalnog postupka akreditacije u kontekstu visokog obrazovanja s pravom Unije kao takvo nije tema ovog predmeta, ta će pravila neizbježno biti <HT TYPE="ITALIC">neizravno</HT> dotaknuta prilikom odgovaranja na pitanja nacionalnog suda o sankcijama za povredu tih pravila.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">B.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Jesu li studijski programi visokog obrazovanja <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0035" REF.END="QE0035"/>usluge<QUOT.END REF.START="QS0035" CODE="201D" ID="QE0035"/> u smislu prava Unije?</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Narav <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0036" REF.END="QE0036"/>usluge<QUOT.END REF.START="QS0036" CODE="201D" ID="QE0036"/>: certifikat ili poučavanje?</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45.</NO.P><TXT>Dio pisanog postupka i rasprave bio je posvećen određivanju biti djelatnosti koja potencijalno može činiti <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0037" REF.END="QE0037"/>uslugu<QUOT.END REF.START="QS0037" CODE="201D" ID="QE0037"/> u ovom predmetu: je li to izdavanje magistarske diplome <HT TYPE="ITALIC">ili</HT> poučavanje koje do toga dovodi? Razlog opširnih rasprava o tom pitanju nije bila samo <HT TYPE="ITALIC">materijalna</HT> primjenjivost Direktive o uslugama, nego i njezina <HT TYPE="ITALIC">teritorijalna</HT> primjenjivost. Pojedina tijela koja možda izdaju diplome u pitanju imaju sjedišta u različitim zemljama, od kojih jedna nije članica Europske unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0009"><P>Vidjeti točke 21., 29. i 32. ovog mišljenja.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46.</NO.P><TXT>Flamanska zajednica i belgijska vlada navode da Direktiva o uslugama nije primjenjiva. Društvo GES Switzerland, kao tijelo koje izdaje diplome, izvan je teritorijalnog područja primjene te direktive. Drugo i treće pitanje zato nisu dopuštena.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47.</NO.P><TXT>I njemačka vlada smatra da je izdavanje sveučilišnih diploma ključan element, uglavnom zato što ono otvara pristup profesiji. Ta vlada smatra da primanje kandidata u profesiju koja zahtijeva određene kvalifikacije čini djelatnost povezanu s izvršavanjem službene ovlasti. Takve su djelatnosti, u skladu s člankom 2. stavkom 2. točkom (i) Direktive o uslugama, isključene iz njezina područja primjene. Njemačka vlada stoga smatra da izdavanje diploma za visoko obrazovanje nije usluga u smislu prava Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48.</NO.P><TXT>Nasuprot tomu, švedska vlada i Komisija usredotočuju se na djelatnost poučavanja koju obavlja društvo UIBS Belgium, a ne na izdavanje diploma društva GES Switzerland. One navode da izdavanje diploma nije samostalna usluga, već ga se mora smatrati sporednim usluzi društva UIBS Belgium, a to je poučavanje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49.</NO.P><TXT>Što je ključna djelatnost u okviru studija visokog obrazovanja? To može biti ili: (i.) izdavanje magistarske diplome (čemu je djelatnost poučavanja sporedna); ili (ii.) djelatnost poučavanja (čemu je izdavanje diplome sporedno). Za odabir između tih dviju mogućnosti test za određivanje potencijalne usluge u pitanju zahtijevat će utvrđivanje <HT TYPE="ITALIC">ključne sastavnice</HT> takvog paketa<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0010"><P>Slično pristupu koji je Sud primijenio pri određivanju najrelevantnije primjenjive slobode kretanja (robe ili usluga). Vidjeti, primjerice, presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19940324">24. ožujka 1994.</DATE>, <NAME.CASE>Schindler</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑275/92</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1994:119">EU:C:1994:119</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0022">22.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20020122">22. siječnja 2002.</DATE>, <NAME.CASE>Canal Satélite Digital</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑390/99</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2002:34">EU:C:2002:34</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50.</NO.P><TXT>Iz te se perspektive slažem sa švedskom vladom i Komisijom. Ne želeći zvučati kao prevelik idealist, nadao bih se da ključan element (visokog) obrazovanja čine poučavanje i obrazovanje, a ne (puko) izdavanje diploma. Diploma se dodjeljuje kao formalni certifikat o stjecanju određene razine znanja ili vještina. Ona je službena potvrda toga da su svi tečajevi pohađani i svi potrebni ispiti uspješno položeni, čime se dokazuje i opasnost da je diplomant možda ujedno stekao i nekakvo znanje. Međutim, sam certifikat teško je smatrati ključnim i glavnim elementom djelatnosti koja se obavlja u okviru studijskih programa visokog obrazovanja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0011"><P>Ako bi ga se takvim smatralo, usluge (uglavnom) privatno financiranih ustanova visokog obrazovanja, čak i onih koje su propisno akreditirane te imaju neupitnu kvalitetu, iz perspektive prava Unije sastojale bi se od izdavanja diploma za (financijsku) naknadu.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51.</NO.P><TXT>Stoga smatram da ključnu djelatnost u okviru studijskog programa visokog obrazovanja čini pružanje tečajeva (što, kako se čini, obavlja društvo UIBS Belgium), a ne formalna dodjela certifikata (što, kako se čini, obavlja društvo GES Switzerland).</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="10"?><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Studijski programi visokog obrazovanja – <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0038" REF.END="QE0038"/>usluge<QUOT.END REF.START="QS0038" CODE="201D" ID="QE0038"/> u smislu prava Unije?</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">a)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Obrazovanje kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0039" REF.END="QE0039"/>usluga<QUOT.END REF.START="QS0039" CODE="201D" ID="QE0039"/> u smislu Ugovora</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52.</NO.P><TXT>Nesporno je da pravo Unije ne utječe na nadležnost država članica u pogledu sadržaja poučavanja i organizacije obrazovnih sustava i njihove kulturne i jezične raznolikosti niti na njihovu nadležnost u pogledu sadržaja i organizacije strukovnog osposobljavanja. Međutim, jasno je i to da države članice prilikom izvršavanja te nadležnosti moraju poštovati pravo Unije, osobito odredbe o slobodi pružanja usluga<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0012"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20070911">11. rujna 2007.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Njemačka</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑318/05</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2007:495">EU:C:2007:495</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0086">86.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). U tom pogledu vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19850213">13. veljače 1985.</DATE>, <NAME.CASE>Gravier</NAME.CASE> (<NO.CASE>293/83</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1985:69">EU:C:1985:69</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0019">19.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 57. UFEU‑a, djelatnost se smatra <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0040" REF.END="QE0040"/>uslugom<QUOT.END REF.START="QS0040" CODE="201D" ID="QE0040"/> ako se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0041" REF.END="QE0041"/>uobičajeno obavlja za naknadu<QUOT.END REF.START="QS0041" CODE="201D" ID="QE0041"/>. Iz ustaljene sudske prakse proizlazi da bitnu značajku naknade čini to što je ona nadoknada za uslugu o kojoj je riječ te da je obično rezultat dogovora između pružatelja i primatelja usluge<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0013"><P>Vidjeti, primjerice, presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19880927">27. rujna 1988.</DATE>, <NAME.CASE>Humbel i Edel</NAME.CASE> (<NO.CASE>263/86</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1988:451">EU:C:1988:451</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0017">17.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20030522">22. svibnja 2003.</DATE>, <NAME.CASE>Freskot</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑355/00</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2003:298">EU:C:2003:298</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0055">55.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20070911">11. rujna 2007.</DATE>, <NAME.CASE>Schwarz i Gootjes‑Schwarz</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑76/05</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2007:492">EU:C:2007:492</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170627">27. lipnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Congregación de Escuelas Pías Provincia Betania</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑74/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:496">EU:C:2017:496</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0047">47.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54.</NO.P><TXT>U konkretnom kontekstu obrazovanja, da bi utvrdio radi li se o usluzi u smislu Ugovorâ, Sud je pravio dodatnu razliku na temelju toga koje tijelo pruža obrazovanje te načina na koji se financira. Test je prvi put oblikovan u presudi Humbel<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0014"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19880927">27. rujna 1988.</DATE>, <NAME.CASE>Humbel i Edel</NAME.CASE> (<NO.CASE>263/86</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1988:451">EU:C:1988:451</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE> pa ću ga zato nazivati <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0042" REF.END="QE0042"/>test iz presude Humbel<QUOT.END REF.START="QS0042" CODE="201D" ID="QE0042"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55.</NO.P><TXT>U predmetu Humbel radilo se o zahtjevu upućenom francuskom učeniku za plaćanje učeničke pristojbe (u daljnjem tekstu: školarina) za sekundarno obrazovanje u Belgiji. Zahtjevi za plaćanje upućivali su se samo stranim državljanima (to jest njihovim roditeljima). Učenici koji su bili belgijski državljani nisu morali plaćati školarinu. Sud je upitan može li se sekundarno obrazovanje, koje je dio nacionalnog obrazovnog sustava, smatrati <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0043" REF.END="QE0043"/>pružanjem usluga<QUOT.END REF.START="QS0043" CODE="201D" ID="QE0043"/>, u kojem bi se slučaju roditelji francuskog učenika mogli pozivati na odredbe Ugovora koje u pogledu pristupa uslugama zabranjuju diskriminaciju na temelju državljanstva<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0015"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19880927">27. rujna 1988.</DATE>, <NAME.CASE>Humbel i Edel</NAME.CASE> (<NO.CASE>263/86</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1988:451">EU:C:1988:451</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0004">4.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0014">14.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56.</NO.P><TXT>Sud je utvrdio da u tom predmetu nije bilo moguće pozivati se na Ugovorom predviđenu slobodu pružanja usluga jer se nije plaćala nikakva naknada u smislu nadoknade. Sud je naveo da ta <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0044" REF.END="QE0044"/>značajka […] ne postoji kod tečajeva koji se pružaju u okviru nacionalnog obrazovnog sustava. Kao prvo, država uspostavljajući i održavajući takav sustav nema namjeru ostvariti zaradu, već ispunjava svoje obveze prema vlastitom stanovništvu u socijalnom, kulturnom i obrazovnom području. Kao drugo, dotični sustav u pravilu se financira iz javnog proračuna, a ne iz sredstava učenika ili njihovih roditelja<QUOT.END REF.START="QS0044" CODE="201D" ID="QE0044"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0016"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19880927">27. rujna 1988.</DATE>, <NAME.CASE>Humbel i Edel</NAME.CASE> (<NO.CASE>263/86</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1988:451">EU:C:1988:451</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0018">18.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57.</NO.P><TXT>Iako se sama presuda Humbel odnosila na sekundarno obrazovanje, pristup koji je Sud u njoj primijenio postupno je proširen na ostale oblike obrazovanja, uključujući visoko obrazovanje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0017"><P>Vidjeti presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19931207">7. prosinca 1993.</DATE>, <NAME.CASE>Wirth</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑109/92</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1993:916">EU:C:1993:916</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0016">16.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20100520">20. svibnja 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Zanotti</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑56/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:288">EU:C:2010:288</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0030">30.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0035">35.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="11"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58.</NO.P><TXT>Sud je tako, načelno ponavljajući taj pristup, nedavno naveo da u slučaju tečajeva koje pružaju određene ustanove koje su dio <HT TYPE="ITALIC">javnog obrazovnog sustava</HT> te se u cijelosti ili uglavnom financiraju iz <HT TYPE="ITALIC">javnih sredstava, čak i ako je pristojbe za poduke ili upis ponekad potrebno platiti kao doprinos za operativne troškove sustava</HT>, ne postoji naknada te stoga ni <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0045" REF.END="QE0045"/>usluga<QUOT.END REF.START="QS0045" CODE="201D" ID="QE0045"/> u smislu prava Unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0018"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170627">27. lipnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Congregación de Escuelas Pías Provincia Betania</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑74/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:496">EU:C:2017:496</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0050">50.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa)</P></NOTE>. Nasuprot tomu, tečajevi koje pružaju obrazovne ustanove koje se u bitnome financiraju iz privatnih sredstava – sredstava studenata i njihovih roditelja – čine usluge u smislu prava Unije jer je cilj tih ustanova pružati uslugu za naknadu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0019"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20070911">11. rujna 2007.</DATE>, <NAME.CASE>Schwarz i Gootjes‑Schwarz</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑76/05</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2007:492">EU:C:2007:492</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0040">40.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59.</NO.P><TXT>Čini se da se razlikovanje između obrazovanja koje se financira iz javnih sredstava i onoga koje se financira iz privatnih sredstava temelji na dvama argumentima. Tu je, kao prvo, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0046" REF.END="QE0046"/>argument u pogledu socijalne i kulturne misije<QUOT.END REF.START="QS0046" CODE="201D" ID="QE0046"/>: država uspostavljajući i održavajući sustav javnog obrazovanja nema namjeru ostvariti zaradu, već ispunjavati svoje obveze prema vlastitom stanovništvu u socijalnom, kulturnom i obrazovnom području<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0020"><P>Vidjeti presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19880927">27. rujna 1988.</DATE>, <NAME.CASE>Humbel i Edel</NAME.CASE> (<NO.CASE>263/86</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1988:451">EU:C:1988:451</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0018">18.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170627">27. lipnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Congregación de Escuelas Pías Provincia Betania</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑74/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:496">EU:C:2017:496</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, t. 50).</P></NOTE>. Tu je i, kao drugo, argument <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0047" REF.END="QE0047"/>neprofitnosti<QUOT.END REF.START="QS0047" CODE="201D" ID="QE0047"/>, koji je katkad povezan s prvim, a katkad ga se zasebno tretira: ustanove (javnog) obrazovanja uglavnom se financiraju iz javnih sredstava kako bi obavljale neprofitne djelatnosti u općem interesu širenja znanja i emancipacije građana. U tom smislu djelatnost u pitanju nije gospodarske naravi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0021"><P>Vidjeti mišljenje nezavisnog odvjetnika G. Slynna u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Humbel i Edel</NAME.CASE> (<NO.CASE>263/86</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1988:151">EU:C:1988:151</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, str. 5379. i 5380.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">b)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Direktiva o uslugama i negospodarske usluge od općeg interesa</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60.</NO.P><TXT>Direktiva o uslugama taj je (na Ugovoru utemeljen) pristup učinila nešto složenijim. S jedne strane, članak 4. točka 1. Direktive o uslugama izričito predviđa da se primjenjuje definicija usluge sadržana u Ugovoru. Uslugu stoga, i u smislu Ugovora i u smislu Direktive o uslugama, treba smatrati svakom samostalnom gospodarskom djelatnosti koju pružatelj s poslovnim nastanom u državi članici obično obavlja za naknadu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0022"><P>Vidjeti, primjerice, presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130711">11. srpnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Femarbel</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑57/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:517">EU:C:2013:517</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160223">23. veljače 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Mađarska</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑179/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:108">EU:C:2016:108</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0113">113.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61.</NO.P><TXT>Međutim, osim toga, u članku 2. stavku 2. navedeno je nekoliko <HT TYPE="ITALIC">konkretnih</HT> djelatnosti na koje se Direktiva o uslugama ne primjenjuje, kao što su zdravstvene usluge ili socijalne usluge. Ta odredba sadržava i dvije <HT TYPE="ITALIC">općenite</HT> kategorije usluga koje su potpuno isključene iz područja primjene Direktive, a to su <HT TYPE="ITALIC">negospodarske usluge od općeg interesa</HT><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0023"><P>Članak 2. stavak 2. točka (a) Direktive o uslugama</P></NOTE> i djelatnosti povezane s <HT TYPE="ITALIC">izvršavanjem službenih ovlasti</HT><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0024"><P>Članak 2. stavak 2. točka (i) Direktive o uslugama</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62.</NO.P><TXT>U pogledu potonje iznimke, a osobito u pogledu argumenta njemačke vlade prema kojem je dodjeljivanje sveučilišnih diploma izvršavanje službene ovlasti, koje je isključeno iz područja primjene Direktive o uslugama, samo se može ponoviti da ključni i relevantni element bilo kojeg obrazovanja nije dodjela diplome, nego djelatnost poučavanja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0025"><P>Vidjeti točku 50. ovog mišljenja.</P></NOTE>. Stoga u kontekstu predmetnog slučaja nije potrebno razmatrati u kojoj bi mjeri dodjela diploma mogla biti povezana s izvršavanjem javne ovlasti. Dovoljno je istaknuti da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, djelatnosti (sveučilišnog) poučavanja, kao djelatnosti civilnog društva, nisu povezane s izvršavanjem službenih ovlasti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0026"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20071218">18. prosinca 2007.</DATE>, <NAME.CASE>Jundt</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑281/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2007:816">EU:C:2007:816</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="12"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0063"><NO.P>63.</NO.P><TXT>Međutim, pojam <HT TYPE="ITALIC">negospodarskih usluga od općeg interesa</HT> teže je definirati, osobito zato što osnovni pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0048" REF.END="QE0048"/>usluge<QUOT.END REF.START="QS0048" CODE="201D" ID="QE0048"/> u Direktivi o uslugama, kako je njome izričito predviđeno, ima isto značenje kao u Ugovoru. U skladu s člankom 57. UFEU‑a, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0049" REF.END="QE0049"/>usluge<QUOT.END REF.START="QS0049" CODE="201D" ID="QE0049"/> su <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0050" REF.END="QE0050"/>usluge<QUOT.END REF.START="QS0050" CODE="201D" ID="QE0050"/> u smislu Ugovorâ <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0051" REF.END="QE0051"/>ako se uobičajeno obavljaju za naknadu<QUOT.END REF.START="QS0051" CODE="201D" ID="QE0051"/>. Ta je formulacija pomalo zbunjujuća jer upotrebljava istu riječ (usluga), s jedne strane, za stvarnu djelatnost pružanja usluga (dakle, za <HT TYPE="ITALIC">činjeničnu</HT> kategoriju usluga) te, s druge strane, za <HT TYPE="ITALIC">pravnu</HT> kategoriju usluga koje spadaju u područje primjene Ugovorâ (te time i Direktive o uslugama).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0064"><NO.P>64.</NO.P><TXT>Ta dvojnost znači da uslužna djelatnost (u činjeničnom smislu) nije uvijek usluga (u smislu prava Unije). Da bi određena djelatnost bila <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0052" REF.END="QE0052"/>usluga<QUOT.END REF.START="QS0052" CODE="201D" ID="QE0052"/> u smislu Ugovora, mora imati gospodarsku dimenziju, koja se ponajprije očituje u postojanju naknade ili financijske nadoknade, ali ujedno – premda ne nužno – i u namjeri onoga koji je obavlja da njome ostvari zaradu i/ili u tome da se uglavnom financira iz privatnih sredstava<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0027"><P>Vidjeti u tom pogledu, primjerice, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20071218">18. prosinca 2007.</DATE>, <NAME.CASE>Jundt</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑281/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2007:816">EU:C:2007:816</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Drugim riječima, da bi se radilo o usluzi u <HT TYPE="ITALIC">pravnom smislu</HT>, mora postojati <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0053" REF.END="QE0053"/>gospodarska narav<QUOT.END REF.START="QS0053" CODE="201D" ID="QE0053"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0065"><NO.P>65.</NO.P><TXT>S obzirom na navedeno, moram priznati da nikako ne uspijevam dokučiti logičko, <HT TYPE="ITALIC">pravno</HT> značenje kategorije <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0054" REF.END="QE0054"/>negospodarskih usluga od općeg interesa<QUOT.END REF.START="QS0054" CODE="201D" ID="QE0054"/>. Ako pravnu kategoriju usluge u pravu Unije definira njezina gospodarska dimenzija, kako <HT TYPE="ITALIC">negospodarska usluga</HT>, neovisno o tome je li od općeg interesa ili ne, uopće može biti usluga u smislu prava Unije? Ili, drugim riječima, mogu li <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0055" REF.END="QE0055"/>negospodarske usluge od općeg interesa<QUOT.END REF.START="QS0055" CODE="201D" ID="QE0055"/> uopće postojati?</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0066"><NO.P>66.</NO.P><TXT>Najracionalnije objašnjenje takvih terminoloških izazova koje mogu smisliti jest da pretpostavim da je zakonodavac Unije stvaranjem te nove kategorije u biti htio negospodarske <HT TYPE="ITALIC">djelatnosti</HT> od općeg interesa isključiti iz područja primjene Direktive o uslugama<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0028"><P>Kako to potvrđuje i opis smisla tog pojma sadržan u Priručniku za provedbu Direktive o uslugama (Glavna uprava Europske komisije za unutarnje tržište i usluge, Ured za službene publikacije Europskih zajednica, 2007., str. 11.). Vidjeti također Komisijin Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o uslugama na unutarnjem tržištu (COM (2004) 2 <HT TYPE="ITALIC">final</HT>, str. 20.).</P></NOTE>. Ako je to točno, tada je izuzeće predviđeno člankom 2. stavkom 2. točkom (a) Direktive o uslugama (pravno) suvišno jer bi takve djelatnosti već bile isključene zbog toga što ne bi ni bile usluge (u smislu Ugovora)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0029"><P>U tom smislu vidjeti također mišljenje nezavisnog odvjetnika M. Szpunara u predmetu Hiebler (<REF.DOC.ECR><NO.CASE>C‑293/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:472">EU:C:2015:472</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0037">37.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>): <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0056" REF.END="QE0056"/>članak 2. stavak 2. točka (a) naglašava da se Direktiva ne primjenjuje na <HT TYPE="ITALIC">negospodarske</HT> usluge od općeg interesa, što je suvišno s obzirom na to da definicija usluge uključuje to da se obavlja za naknadu<QUOT.END REF.START="QS0056" CODE="201D" ID="QE0056"/>.</P></NOTE>. <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0057" REF.END="QE0057"/>Negospodarske usluge od općeg interesa<QUOT.END REF.START="QS0057" CODE="201D" ID="QE0057"/> stoga se čine samo kao podskup <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0058" REF.END="QE0058"/>ne‑usluga<QUOT.END REF.START="QS0058" CODE="201D" ID="QE0058"/> u smislu prava Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0067"><NO.P>67.</NO.P><TXT>S tim terminološkim pojašnjenjem na umu, ostaje pitanje je li visoko obrazovanje obuhvaćeno iznimkom u pogledu <HT TYPE="ITALIC">negospodarskih usluga od općeg interesa</HT> predviđenom u Direktivi o uslugama, kako to belgijska vlada zagovara.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0068"><NO.P>68.</NO.P><TXT>Smatram da nije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0069"><NO.P>69.</NO.P><TXT>Kao prvo, člankom 2. stavkom 2. Direktive o uslugama iz njezina područja primjene izričito je i kolektivno isključeno nekoliko konkretnih djelatnosti. Jasno je vidljivo da obrazovanje (to jest obrazovne usluge) nije među njima. Stoga se ne može smatrati da je ono kao takvo isključeno iz materijalnog područja primjene Direktive o uslugama.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0070"><NO.P>70.</NO.P><TXT>Kao drugo, u nedostatku takvog <HT TYPE="ITALIC">kolektivnog izuzeća</HT> za određenu vrstu djelatnosti, za svaku pojedinačnu djelatnost – to jest, kada je riječ o obrazovanju, studijski program u pitanju – potrebno je <HT TYPE="ITALIC">pojedinačno</HT> ocijeniti ispunjava li uvjete iz relevantne sudske prakse Suda. Stoga, nasuprot stajalištima belgijske vlade, obrazovanje kao takvo ne može <HT TYPE="ITALIC">kao cjelina</HT> spadati u kategoriju negospodarskih usluga od općeg interesa. Umjesto toga, kako je to navedeno i u uvodnoj izjavi 34. Direktive o uslugama, koja<?PAGE NO="13"?> pak reproducira sudsku praksu Suda, mora se provesti ocjena na pojedinačnoj osnovi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0030"><P>Vidjeti također Priručnik za provedbu Direktive o uslugama, str. 10. i 11., gdje je potvrđeno da obrazovanje nije moguće smatrati jedinstvenom kategorijom za potrebe prava Unije, pri čemu se, međutim, u pogledu nacionalnog primarnog i sekundarnog obrazovanja, za koje je vjerojatnije da je povezano s kategorijom negospodarskih usluga od općeg interesa, predlaže veće poopćavanje. Međutim, u skladu s tim priručnikom, države članice ne mogu <HT TYPE="ITALIC">sve usluge</HT> u određenom obrazovnom području smatrati negospodarskim uslugama od općeg interesa.</P></NOTE>. S obzirom na to, važno je to može li se stvarna djelatnost poučavanja ili studijski program u pitanju smatrati uslugom, to jest provode li ih u bitnome ustanove koje nisu javne te financiraju li se iz privatnih sredstava<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0031"><P>Takav kazuistički pristup tada ujedno može u određenim okolnostima logički značiti da i djelatnost poučavanja u okviru sveučilišta financiranog iz javnih sredstava može biti usluga u smislu prava Unije. Vidjeti u tom pogledu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20071218">18. prosinca 2007.</DATE>, <NAME.CASE>Jundt</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑281/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2007:816">EU:C:2007:816</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0034">34.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0071"><NO.P>71.</NO.P><TXT>Ukratko, studijske programe visokog obrazovanja moguće je smatrati uslugama te oni spadaju u područje primjene Direktive o uslugama, osim ako se, kada je riječ o konkretnom studijskom programu u pitanju, primjenjuje iznimka utvrđena u presudi Humbel. Ako se primjenjuje, takva djelatnost postaje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0059" REF.END="QE0059"/>ne‑usluga<QUOT.END REF.START="QS0059" CODE="201D" ID="QE0059"/> u smislu Ugovora te i nju treba izuzeti od primjene Direktive o uslugama kao <HT TYPE="ITALIC">negospodarsku uslugu od općeg interesa</HT>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">c)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Test iz presude Humbel i studijski programi visokog obrazovanja</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0072"><NO.P>72.</NO.P><TXT>Međutim, nemoguće je sakriti činjenicu da primjena iznimke iz presude Humbel na studijske programe visokog obrazovanja, kada se pobliže promotri, danas otvara nekoliko pitanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0073"><NO.P>73.</NO.P><TXT>Kao prvo, na praktičnoj razini, što biti <HT TYPE="ITALIC">dio javnog obrazovnog sustava i u cijelosti ili uglavnom financiran iz javnih sredstava</HT> znači u svijetu u kojem javna sveučilišta primaju privatna sredstva i donacije, a privatne se ustanove natječu za institucionalna javna sredstva i potpore za istraživanja? Što je <HT TYPE="ITALIC">javno</HT> u svijetu u kojem (čak) i javna sveučilišta osnivaju kampuse u drugim državama članicama ili ulaze u zajedničke pothvate s raznim drugim tijelima i/ili uspostavljaju odvojena društva koja obavljaju djelatnosti poučavanja i istraživanja?</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0074"><NO.P>74.</NO.P><TXT>Međutim, i možda još važnije, podrazumijeva li <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0060" REF.END="QE0060"/>dio javnog obrazovnog sustava<QUOT.END REF.START="QS0060" CODE="201D" ID="QE0060"/> nužno ikakve zahtjeve u pogledu određenog pravnog oblika ili svojstva (u smislu da se mora raditi o <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0061" REF.END="QE0061"/>javnoj<QUOT.END REF.START="QS0061" CODE="201D" ID="QE0061"/>, a ne o <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0062" REF.END="QE0062"/>privatnoj<QUOT.END REF.START="QS0062" CODE="201D" ID="QE0062"/> ustanovi)? Od presude Humbel do najnovije presude Congregación de Escuelas Pías Provincia Betania spomenuta su dva zahtjeva: (i.) <HT TYPE="ITALIC">dio javnog obrazovnog sustava</HT> i (ii.) <HT TYPE="ITALIC">u cijelosti ili uglavnom financiran iz javnih sredstava</HT>. Međutim, većina sudske prakse usredotočila se na pitanje financiranja, a prvi zahtjev – biti <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0063" REF.END="QE0063"/>dio javnog obrazovnog sustava<QUOT.END REF.START="QS0063" CODE="201D" ID="QE0063"/> – ostao je prilično neistražen.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0075"><NO.P>75.</NO.P><TXT>Među takve institucionalno zamućene granice dodaje se pitanje što znači biti <HT TYPE="ITALIC">uglavnom financiran</HT> iz javnih sredstava. Koliko <HT TYPE="ITALIC">uglavnom</HT> iznosi? Koji je odnos između sredstava izričito namijenjenih pojedinim studijskim programima i institucionalnih sredstava i operativnih troškova<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0032"><P>Valja istaknuti da kvalifikacija djelatnosti kao usluge u smislu prava Unije ne zahtijeva da tu djelatnost plaćaju oni za koje se obavlja. Vidjeti, primjerice, presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19880426">26. travnja 1988.</DATE>, <NAME.CASE>Bond van Adverteerders i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>352/85</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1988:196">EU:C:1988:196</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0016">16.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20010712">12. srpnja 2001.</DATE>, <NAME.CASE>Smits i Peerbooms</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑157/99</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2001:404">EU:C:2001:404</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0057">57.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). U pogledu obrazovanja konkretno vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170627">27. lipnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Congregación de Escuelas Pías Provincia Betania</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑74/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:496">EU:C:2017:496</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0049">49.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>): <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0064" REF.END="QE0064"/>Nije potrebno da to privatno financiranje osiguraju uglavnom učenici ili njihovi roditelji jer gospodarska narav djelatnosti ne ovisi o činjenici da uslugu plaćaju oni koji se njome koriste<QUOT.END REF.START="QS0064" CODE="201D" ID="QE0064"/>.</P></NOTE>? Najveći dio troškova provedbe studijskih programa, osobito onih u području društvenih i humanističkih znanosti,<?PAGE NO="14"?> činit će plaće nastavnog osoblja. Što ako se oni većinom financiraju iz različitih institucionalnih izvora<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0033"><P>Sud je u presudi od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170627">27. lipnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Congregación de Escuelas Pías Provincia Betania</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑74/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:496">EU:C:2017:496</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0051">51.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) naveo da obrazovna ustanova koja obavlja više djelatnosti <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0065" REF.END="QE0065"/>vodi odvojeno računovodstvo za različita primljena financijska sredstva, tako da se isključi svaki rizik od <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0066" REF.END="QE0066"/>križnog<QUOT.END REF.START="QS0066" CODE="2019" ID="QE0066"/> subvencioniranja njezinih gospodarskih djelatnosti javnim sredstvima koja ona koristi na temelju svojih negospodarskih djelatnosti [koja ona dobiva za svoje negospodarske djelatnosti]<QUOT.END REF.START="QS0065" CODE="201D" ID="QE0065"/>.</P></NOTE>? Također je donekle nejasno treba li promatrati cjelokupni proračun ustanove ili pak proračunske stavke za pojedine studijske programe, imajući na umu da računovodstvena pravila mogu onemogućiti stvarno određivanje točne financijske strukture pojedinih studijskih programa<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0034"><P>Valja istaknuti da je u presudama od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20071218">18. prosinca 2007.</DATE>, <NAME.CASE>Jundt</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑281/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2007:816">EU:C:2007:816</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0034">34.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170627">27. lipnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Congregación de Escuelas Pías Provincia Betania</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑74/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:496">EU:C:2017:496</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0063">63.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) doista navedeno da se postojanje usluge u smislu prava Unije treba odrediti na razini pojedinih studijskih programa.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0076"><NO.P>76.</NO.P><TXT>Osim toga, akreditirane ustanove visokog obrazovanja, neovisno o tome jesu li javne ili privatne u smislu pravnog oblika, u nekim državama članicama primaju državna sredstva za svakog studenta upisanog u svoje akreditirane studijske programe. Znači li takvo financiranje, iako u stvarnom gospodarskom smislu ne pokriva čak ni većinu stvarnih studijskih troškova za svakog studenta, da se takav studijski program uglavnom financira iz javnih sredstava, to jest da je taj program dio sustava javnog obrazovanja u državi članici, iako ga nudi inače privatna ustanova financirana iz privatnih sredstava?</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0077"><NO.P>77.</NO.P><TXT>Kao drugo, s tom je praktičnom razinom povezana suštinska i dublja ideološka razina. Presudom Humbel uveden je prilično binaran pogled na obrazovanje: javne ustanove (ili samo one koje se financiraju iz javnih sredstava?) nisu usmjerene na ostvarenje zarade i teže plemenitim ciljevima širenja znanja i ispunjavanja svojih socijalnih, kulturnih i obrazovnih obveza prema stanovništvu. Nasuprot tomu, privatne ustanove (ili samo one koje se financiraju iz privatnih sredstava?) pružaju usluge jer su njihovi ciljevi drukčiji.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0078"><NO.P>78.</NO.P><TXT>Takav je pogled <HT TYPE="ITALIC">možda</HT> bio ispravan <HT TYPE="ITALIC">1980-ih</HT> u pogledu <HT TYPE="ITALIC">sekundarnog</HT> obrazovanja. Međutim, <HT TYPE="ITALIC">danas</HT> je prilično problematičan ako se primijeni na ustanove <HT TYPE="ITALIC">visokog</HT> obrazovanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0079"><NO.P>79.</NO.P><TXT>Nipošto se ne osporava činjenica da ustanove visokog obrazovanja doista imaju više misija. Većina njih doista nije usmjerena na ostvarenje zarade. Ono što se osporava jest poopćavanje, pri kojem se ne pravi razlika između mnoštva djelatnosti koje danas obavlja čak i staro, ugledno sveučilište: od pukog osnovnog istraživanja do izobrazbe budućih doktora znanosti (kojima su potrebne subvencije), preko diplomskih studija na nacionalnom jeziku (sa standardnim upisninama) i postdiplomskih studija na stranom jeziku (s mnogo višim pristojbama), do po mjeri oblikovanih vikend‑tečajeva za menadžere ili tumače i/ili čak utrživanja rezultata istraživanja (po visokim cijenama).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0080"><NO.P>80.</NO.P><TXT>Kao treće, nepostojanje unutarnjeg razlikovanja povezano je s već spomenutim nepostojanjem razlikovanja <HT TYPE="ITALIC">razina</HT>. Navodi Suda u presudi Humbel odnosili su se na sekundarno obrazovanje. Kako se to često događa sa sudskom praksom Suda, taj je pristup postupno proširen na druge vrste obrazovanja, uključujući visoko, pri čemu, međutim, pretpostavke na kojima se odnosni pristup temeljio u izvornom kontekstu nisu preispitane u novom kontekstu (visokog obrazovanja).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0081"><NO.P>81.</NO.P><TXT>Dijeljenje i širenje znanja u najširem smislu i ispunjavanje socijalne i obrazovne uloge države zasigurno su važni ciljevi. Međutim, ti javni interesi možda nemaju istu važnost na svim razinama obrazovanja. Interes države doista je imperativan na razini primarnog obrazovanja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0035"><P>Izražava se u pravnoj obvezi pohađanja primarnog obrazovanja tijekom određenog broja godina.</P></NOTE>. Moglo bi se reći da je danas važan i na razini sekundarnog obrazovanja, ali zajedno s određenim privatnim interesima učenika. Ravnoteža se počinje mijenjati na razini visokog obrazovanja, na kojoj jača pojedinačni interes studenta za stjecanje određenih dodatnih kvalifikacija i povećanje svoje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0067" REF.END="QE0067"/>vrijednosti<QUOT.END REF.START="QS0067" CODE="201D" ID="QE0067"/> na tržištu rada.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="15"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0082"><NO.P>82.</NO.P><TXT>Dakle, u kontekstu koordinacije interesa u obrazovanju te time i u kontekstu mogućeg definiranja negospodarske usluge od <HT TYPE="ITALIC">općeg</HT> interesa za te potrebe, postoji odnos obrnute proporcionalnosti. Što je razina obrazovanja viša, to su javna potreba i opći javni interes u tom obrazovanju manji, a privatni interes za dopunom osobnih kvalifikacija veći. Drugim riječima, imperativna kulturna i socijalna misija države, na koju se iznimka iz presude Humbel izvorno odnosila<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0036"><P>Vidjeti točku 59. ovog mišljenja.</P></NOTE>, sve je slabija.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0083"><NO.P>83.</NO.P><TXT>Vrlo jasno želim naglasiti da <HT TYPE="ITALIC">postojanje</HT> ustanova visokog obrazovanja jest od općeg javnog interesa. Međutim, to nije isto što i tvrdnja da je opći interes to da bilo koja i svaka osoba pohađa sveučilište. Dakle, činjenica da pojedinac izabire steći visoko obrazovanje vjerojatno je u velikoj mjeri izraz njegova osobnog interesa.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0084"><NO.P>84.</NO.P><TXT>U suprotnom bi se doista morao slijediti pristup koji u ovom predmetu zagovara belgijska vlada. Iznimka u pogledu <HT TYPE="ITALIC">negospodarskih usluga od općeg interesa</HT> u smislu Direktive o uslugama u stvarnosti bi značila dodavanje još jednog kolektivnog izuzeća u tu direktivu. To bi izuzeće ujedno bilo definirano prema vrsti djelatnosti, neovisno o vrsti (visokog) obrazovanja o kojoj se radi i načinu na koji se financira. Razlog tomu jest to što je u interesu države da njezino stanovništvo bude što je moguće obrazovanije, tako da će svako pruženo obrazovanje uvijek biti u <HT TYPE="ITALIC">općem</HT> interesu: sve obrazovne djelatnosti bile bi isključene iz područja primjene Direktive o uslugama kao negospodarske <HT TYPE="ITALIC">usluge od općeg interesa</HT><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0037"><P>Koje, logično, uključuju (što znači da ne ulaze u područje primjene Direktive o uslugama) i već spomenute dodatne obrazovne tečajeve za menadžere (vidjeti točku 79. ovog mišljenja) ili bilo koje druge djelatnosti koje se očito obavljaju s ciljem ostvarenja zarade, ali u kojima se ujedno širi znanje.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0085"><NO.P>85.</NO.P><TXT>Kao četvrto i posljednje, još jedan razlog zbog kojeg bi se sudskoj praksi proizišloj iz presude Humbel trebalo oprezno pristupiti jest činjenica da ona ne samo da znatno odstupa od općeg pristupa definiciji usluga nego je i prilično specifična u usporedbi s ostalim posebnim pravilima o posebnim vrstama usluga, osobito o zdravstvenoj skrbi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0086"><NO.P>86.</NO.P><TXT>Zdravstvena skrb zasigurno jest djelatnost u općem interesu, detaljno je uređena te pacijent za nju obično ne izvršava izravna, puna plaćanja, već se njezinu pružatelju (propisani) troškovi naknađuju preko treće strane (bilo preko osiguravajućeg društva ili preko sustava javnog osiguranja). Međutim, Sud je pristup iz presude Humbel izričito odbio primijeniti na bolničku skrb koja se pacijentu pruža u naravi ili besplatno, odnosno od koje se očito ne ostvaruje nikakva zarada. Utvrdio je da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0068" REF.END="QE0068"/>plaćanja izvršena iz fondova za zdravstveno osiguranje, iako su utvrđena u paušalnim iznosima, čine nadoknadu za bolničke usluge i neupitno su naknada za bolnicu koja ih prima te koja obavlja djelatnost gospodarske naravi<QUOT.END REF.START="QS0068" CODE="201D" ID="QE0068"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0038"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20010712">12. srpnja 2001.</DATE>, <NAME.CASE>Smits i Peerbooms</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑157/99</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2001:404">EU:C:2001:404</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0058">58.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Valja istaknuti da članak 2. stavak 2. točka (f) Direktive o uslugama iz njezina područja primjene sada isključuje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0069" REF.END="QE0069"/>zdravstvene usluge bez obzira na to pružaju li ih zdravstvene ustanove, <HT TYPE="ITALIC">bez obzira na način na koji su organizirane i financirane na nacionalnoj razini</HT> te bez obzira na to jesu li javne ili privatne<QUOT.END REF.START="QS0069" CODE="201D" ID="QE0069"/>. Moje isticanje</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0087"><NO.P>87.</NO.P><TXT>To je iznenađujuće jer zdravstvena skrb ima nekoliko sličnosti s obrazovanjem<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0039"><P>Već citirani nezavisni odvjetnik G. Slynn u svojem je mišljenju u predmetu Humbel (vidjeti bilješku 21. ovog mišljenja) više puta naglasio prirodnu usporedbu između sekundarnog obrazovanja i zdravstvene skrbi.</P></NOTE>. Oboje prije svega uređuje država članica. Oboje uključuje političke odabire te načinom na koji se pruža odražava društvene vrijednosti. Osim toga, iako postoje razlike između pojedinih zemalja, financiranje zdravstvene skrbi ne razlikuje se od obrazovanja financiranog iz javnih sredstava. Naime, zdravstvene usluge plaćaju fondovi za zdravstveno osiguranje, koje u Europi obično financiraju s državom povezana tijela, iako određena sredstva dolaze od pacijenata. Doprinosi za socijalno osiguranje koje pacijenti plaćaju uglavnom nisu proporcionalni stvarnim troškovima primljene usluge.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="16"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0088"><NO.P>88.</NO.P><TXT>Isto, i to još i više, vrijedi kada se shvaćanje gospodarske djelatnosti i naknade iz presude Humbel usporedi s pojmom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0070" REF.END="QE0070"/>gospodarskog<QUOT.END REF.START="QS0070" CODE="201D" ID="QE0070"/> u drugim područjima prava Unije. U pravu o državnim potporama ili tržišnom natjecanju Sud oduvijek ima široko shvaćanje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0071" REF.END="QE0071"/>gospodarske djelatnosti<QUOT.END REF.START="QS0071" CODE="201D" ID="QE0071"/> kao presudnog elementa za karakterizaciju poduzetnika. Prema navodu Suda, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0072" REF.END="QE0072"/>pojam <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0073" REF.END="QE0073"/>poduzetnik<QUOT.END REF.START="QS0073" CODE="2019" ID="QE0073"/> […] obuhvaća svaki subjekt koji se bavi gospodarskom djelatnošću, <HT TYPE="ITALIC">neovisno o pravnom statusu tog subjekta i načinu njegova financiranja</HT> […] Gospodarska je djelatnost svaka djelatnost koja se sastoji od ponude robe ili usluga na danom tržištu. Okolnost da se roba ili usluge nude bez namjere stjecanja dobiti ne protivi se tomu da subjekta koji izvršava te transakcije na tržištu treba smatrati poduzetnikom jer ta ponuda konkurira ponudi drugih gospodarskih subjekata čiji je cilj stjecanje dobiti<QUOT.END REF.START="QS0072" CODE="201D" ID="QE0072"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0040"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170627">27. lipnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Congregación de Escuelas Pías Provincia Betania</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑74/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:496">EU:C:2017:496</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR>, <REF.NP.ECR REF="NP0045">45.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0046">46.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu). Moje isticanje</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">d)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Međuzaključak</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0089"><NO.P>89.</NO.P><TXT>U ovom predmetu, iako su neka od pitanja koja sam upravo spomenuo istaknuta u pisanim očitovanjima i na raspravi, čini se nespornim da je UIBS Belgium, društvo odgovorno za djelatnosti poučavanja, privatni subjekt koji se financira samo iz privatnih sredstava. Stoga, također na temelju testa iz presude Humbel, kako je trenutačno formuliran, UIBS Belgium djelatnost poučavanja obavlja za naknadu te tečajevi koje to društvo nudi stoga čine <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0074" REF.END="QE0074"/>usluge<QUOT.END REF.START="QS0074" CODE="201D" ID="QE0074"/> u smislu Ugovora.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0090"><NO.P>90.</NO.P><TXT>Prema mojem mišljenju, te su djelatnosti usluge i u smislu Direktive o uslugama. Budući da se ne primjenjuje nijedno posebno isključenje iz područja primjene te direktive te da se studijski programi visokog obrazovanja koje financiraju studenti ne mogu podvesti pod pojam negospodarskih usluga od općeg interesa, i Direktiva o uslugama (materijalno) je primjenjiva.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0091"><NO.P>91.</NO.P><TXT>Uz taj – prilično izravan – zaključak, također ističem, općenitije, da iznimka iz presude Humbel, u suprotnosti s nekima od argumenata iznesenih tijekom ovog postupka, nije univerzalno primjenjiva na visoko obrazovanje, u kojem bi slučaju činila još jedno kolektivno izuzeće za sve djelatnosti koje obavljaju ustanove visokog obrazovanja koje se uglavnom financiraju iz javnih sredstava. U tom pogledu valja istaknuti tri stvari.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0092"><NO.P>92.</NO.P><TXT>Kao prvo, potrebno je ocijeniti svaku pojedinu vrstu djelatnosti (a osobito <HT TYPE="ITALIC">pojedinačni studijski program</HT>) kako bi se utvrdilo ima li <HT TYPE="ITALIC">gospodarsku</HT> narav.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0093"><NO.P>93.</NO.P><TXT>Kao drugo, smatram da prilikom ocjenjivanja te gospodarske naravi pojedinačnog studijskog programa ne treba obraćati puno pozornosti na pojedinosti proračunskih stavki (otkud točno toliki iznos novca dolazi i u kojem iznosu te postoji li možda nekakvo mješovito privatno‑javno financiranje). Umjesto toga, treba se usredotočiti na <HT TYPE="ITALIC">razinu studija</HT> i povezanu <HT TYPE="ITALIC">ravnotežu</HT> uključenih <HT TYPE="ITALIC">interesa</HT>. Što je razina obrazovanja niža (primarno i sekundarno obrazovanje), to je narav odnosnog obrazovanja manje gospodarska, a više socijalna. Zbog toga ga je sasvim opravdano isključiti iz pojma usluga, osobito ako se pruža bez obveze plaćanja pristojbi te je obvezno za sve.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0094"><NO.P>94.</NO.P><TXT>Kao treće i posljednje, potrebno je razmotriti plaćanje za studijski program i pitanje nadoknade. Međutim, u skladu sa sudskom praksom o pojmu uobičajene naknade u kontekstu usluga, takvu ocjenu ne treba provesti promatrajući isključivo pojedinačnog pružatelja, već s obzirom na kontekst te narav djelatnosti i relevantnog tržišta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0095"><NO.P>95.</NO.P><TXT>To znači, <HT TYPE="ITALIC">s jedne strane</HT>, da (puni gospodarski) trošak ne mora platiti (samo i izravno) korisnik. Slično sudskoj praksi o zdravstvenoj skrbi ili uslugama općenito<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0041"><P>Vidjeti točku 86. ovog mišljenja.</P></NOTE>, nije važno postoji li izravno plaćanje, nego pruža li se ekonomska nadoknada za svakog pojedinog sudionika, makar se djelomično neizravno plaćala, i je li (barem donekle) proporcionalna iznosu ili broju pruženih usluga.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="17"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0096"><NO.P>96.</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">S druge strane</HT>, za takvu je ocjenu važna i šira narav <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0075" REF.END="QE0075"/>tržišta<QUOT.END REF.START="QS0075" CODE="201D" ID="QE0075"/>, a ne samo konkretna institucionalna struktura jednog određenog pružatelja usluga. U tom smislu, ako na nacionalnoj, europskoj ili čak globalnoj razini postoji dinamično tržište određene vrste studijskog programa, tako da postoji ponuda više konkurentskih studijskih programa, teško je tvrditi da ustanova visokog obrazovanja, neovisno o tome je li dio nacionalnog javnog obrazovnog sustava ili ne, pružanjem nečega što se već nudi u desecima drugih ustanova ispunjava posebnu i jedinstvenu socijalnu i kulturnu svrhu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0097"><NO.P>97.</NO.P><TXT>Unatoč tomu, potrebno je iznijeti dvije zaključne napomene.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0098"><NO.P>98.</NO.P><TXT>Kao prvo, jasno je da činjenica da neki studijski programi visokog obrazovanja mogu biti usluge u smislu prava Unije ne znači da je specifičnost obrazovanja odmah i nepovratno izgubljena, kako bi neki mogli to pogrešno prikazati. Profesori neće postati pružatelji usluga, a studenti neće postati klijenti, zasigurno ne na temelju prava Unije. Obrazovanje nipošto nije usluga kao svaka druga. Stoga, slično ostalim posebnim vrstama usluga, poput zdravstvene skrbi, specifičnosti se mogu i trebaju zadržati.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0099"><NO.P>99.</NO.P><TXT>Kao drugo, ako iziđemo iz ideološke perspektive koja aksiomatski onemogućuje da se obrazovanje ikada smatra uslugom, iz praktičnije perspektive, pružanje usluga u nekim slučajevima ne samo da stvara obveze pružateljima usluga već im daje i prava te jamči zaštitu. Sloboda pružanja usluga tako djeluje u oba smjera. To je možda osobito važno za slobodno kretanje i tržišno natjecanje u području visokog obrazovanja u Europskoj uniji. Ustanove jedne države članice načelno trebaju imati mogućnosti djelovati, ako to požele, na području drugih država članica, neovisno o njihovu konkretnom nacionalnom pravnom svojstvu ili načinu na koji se financiraju, koji će u drugoj državi članici vjerojatno biti drukčiji i ograničene važnosti.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">C.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Drugo i treće pitanje</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0100"><NO.P>100.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev drugim i trećim pitanjem raspituje se o sukladnosti nacionalnog zakonodavstva koje neakreditiranim ustanovama visokog obrazovanja zabranjuje izdavanje magistarskih diploma i omogućuje izricanje kaznenih sankcija za kršenje te zabrane s Direktivom o uslugama.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Primjenjivost</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0101"><NO.P>101.</NO.P><TXT>Primjenjuje li se Direktiva o uslugama na tečaj koji pruža društvo UIBS Belgium? Flamanska zajednica i belgijska vlada, koje se usredotočuju na dodjelu diploma, navode da Direktiva nije primjenjiva <HT TYPE="ITALIC">ratione loci</HT> jer subjekt koji izdaje diplome, društvo GES Switzerland, ima sjedište u trećoj zemlji te stoga nema slobodu kretanja u smislu prava Unije. Poljska vlada usredotočuje se pak na društvo UIBS Belgium te smatra da Direktiva nije primjenjiva jer ne postoji prekogranični element, s obzirom na to da su sve relevantne činjenice ograničene samo na jednu državu članicu, odnosno Belgiju (isključivo unutarnja situacija).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0102"><NO.P>102.</NO.P><TXT>Smatram da Direktiva o uslugama <HT TYPE="ITALIC">jest</HT> primjenjiva na ovaj predmet.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="18"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0103"><NO.P>103.</NO.P><TXT>Argumenti Flamanske zajednice i belgijske vlade već su razmatrani<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0042"><P>Vidjeti točke 46. do 51. ovog mišljenja.</P></NOTE>: relevantna djelatnost su poduke koje pruža društvo UIBS Belgium, a ne formalno izdavanje diploma, koje, kako se čini, provodi društvo GES Switzerland. Direktiva o uslugama stoga je primjenjiva <HT TYPE="ITALIC">ratione loci</HT>, s obzirom na to da društvo UIBS Belgium ima poslovni nastan u državi članici<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0043"><P>Budući da se Direktiva o uslugama čini primjenjivom, nije potrebno detaljno razmatrati argument švedske vlade u pogledu potencijalne primjenjivosti Sporazuma između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Švicarske Konfederacije, s druge strane, o slobodnom kretanju osoba (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="114" PAGE.FIRST="6" DATE.PUB="2002">SL 2002., L 114, str. 6</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 60., str. 8.). U svakom slučaju, švedska je vlada pravilno istaknula i da je opseg slobode pružanja prekograničnih usluga prema tom sporazumu ograničen na pravo pružanja usluga tijekom najviše 90 dana godišnje, ali da on ne daje pravnim osobama pravo na poslovni nastan.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0104"><NO.P>104.</NO.P><TXT>Što se tiče navoda poljske vlade, Sud je utvrdio, s jedne strane, da organizacija sveučilišnih tečajeva za naknadu čini gospodarsku djelatnost koja spada pod poglavlje Ugovora koje se odnosi na pravo poslovnog nastana kada državljanin jedne države članice tu djelatnost stabilno i kontinuirano obavlja u drugoj državi članici, preko glavne ili sekundarne ustanove u potonjoj državi članici<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0044"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20031113">13. studenoga 2003.</DATE>, <NAME.CASE>Neri</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑153/02</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2003:614">EU:C:2003:614</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0039">39.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. S druge strane, Sud je nedavno naveo i da se odredbe poglavlja III. Direktive o uslugama, koje se odnose na slobodu poslovnog nastana za pružatelje usluga, primjenjuju i na situaciju u kojoj su svi relevantni elementi ograničeni samo na jednu državu članicu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0045"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180130">30. siječnja 2018.</DATE>, <NAME.CASE>X i Visser</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑360/15 i C‑31/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:44">EU:C:2018:44</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0110">110.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). To ne vrijedi za slobodu pružanja usluga (t. 102.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0105"><NO.P>105.</NO.P><TXT>U ovom je predmetu navedeno da tečajeve pruža belgijsko društvo u Belgiji, na kampusima u Antwerpenu i Ghentu, te da svaki kampus zapošljava vlastito osoblje. Stoga se čini, pri čemu nacionalni sud to mora provjeriti, da društvo UIBS Belgium, pružatelj usluga, ima stalnu i stabilnu djelatnost te stoga i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0076" REF.END="QE0076"/>poslovni nastan<QUOT.END REF.START="QS0076" CODE="201D" ID="QE0076"/> u Belgiji<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0046"><P>U članku 4. točki 5. Direktive o uslugama <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0077" REF.END="QE0077"/>poslovni nastan<QUOT.END REF.START="QS0077" CODE="201D" ID="QE0077"/> definiran je kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0078" REF.END="QE0078"/>stvarno izvođenje gospodarske djelatnosti, kako je navedeno u članku 43. Ugovora, od strane pružatelja usluga u neodređenom vremenskom razdoblju i sa stalnom infrastrukturom gdje se stvarno obavlja djelatnost pružanja usluga<QUOT.END REF.START="QS0078" CODE="201D" ID="QE0078"/>.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0106"><NO.P>106.</NO.P><TXT>Iz toga proizlazi da je poglavlje III. Direktive o uslugama primjenjivo, neovisno o tome je li dotična situacija isključivo unutarnja ili ne. Rasprava o primjenjivosti Direktive o uslugama na ovaj predmet tu treba stati jer, na temelju presude X i Visser, više nije potrebno odrediti prekogranični element da bi se opravdala primjena odredbi Direktive o uslugama koje se odnose na slobodu poslovnog nastana.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0107"><NO.P>107.</NO.P><TXT>Međutim, radi cjelovitosti valja istaknuti da se predmetna situacija zapravo ne čini isključivo unutarnjom. Ona sadržava neke prekogranične elemente zbog kojih bi Direktiva o uslugama mogla biti primjenjiva. Prvi je takav aspekt okolnost da postoje primatelji usluga koji su iz drugih država članica: studenti koji pohađaju tečajeve društva UIBS Belgium mogu biti iz cijele Europske unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0047"><P>Vidjeti presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19840131">31. siječnja 1984.</DATE>, <NAME.CASE>Luisi i Carbone</NAME.CASE> (<NO.CASE>286/82 i 26/83</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1984:35">EU:C:1984:35</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19890202">2. veljače 1989.</DATE>, <NAME.CASE>Cowan</NAME.CASE> (<NO.CASE>186/87</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1989:47">EU:C:1989:47</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0015">15.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20100520">20. svibnja 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Zanotti</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑56/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:288">EU:C:2010:288</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0026">26.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Drugi aspekt proizlazi iz strukture društva. Iz pisanih očitovanja protivnih stranaka čini se da društvo UIBS Belgium ima društva roditelje i/ili sestrinska društva u obliku nekoliko kampusa s poslovnim nastanom u drugim državama članicama te da je blisko povezano s društvom GES Spain.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Meritum</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0108"><NO.P>108.</NO.P><TXT>Protivne stranke tvrde da Flamanska zajednica povređuje članke 9. i 10. Direktive o uslugama zahtijevajući da obrazovna ustanova dobije akreditaciju od flamanske vlade da bi mogla dodjeljivati <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0079" REF.END="QE0079"/>magistarske<QUOT.END REF.START="QS0079" CODE="201D" ID="QE0079"/> diplome. Postupak akreditacije predviđen u nacionalnoj uredbi o davanju ovlasti za dodjelu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0080" REF.END="QE0080"/>magistarskih<QUOT.END REF.START="QS0080" CODE="201D" ID="QE0080"/> diploma nije u skladu sa svim kriterijima iz članaka 9. i 10. Direktive o uslugama.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0109"><NO.P>109.</NO.P><TXT>Ne slažem se.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="19"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0110"><NO.P>110.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 9. stavkom 1. Direktive o uslugama i sudskom praksom Suda<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0048"><P>Vidjeti, primjerice, presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20031106">6. studenoga 2003.</DATE>, <NAME.CASE>Gambelli i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑243/01</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2003:597">EU:C:2003:597</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0065">65.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20070306">6. ožujka 2007.</DATE>, <NAME.CASE>Placanica i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑338/04, C‑359/04 i C‑360/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2007:133">EU:C:2007:133</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0049">49.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>, pristup ili izvođenje uslužne djelatnosti ne podliježe sustavu ovlašćivanja, osim ako je taj sustav nediskriminirajući, opravdan prevladavajućim razlogom od društvenog interesa i proporcionalan.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0111"><NO.P>111.</NO.P><TXT>Kako je to Komisija navela, postupak akreditacije iz predmetnog slučaja može se opisati kao sustav ovlašćivanja u smislu članka 4. točke 6. Direktive o uslugama jer je za pružanje obrazovnih usluga potrebno dobiti akreditaciju od nadležnih tijela.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0112"><NO.P>112.</NO.P><TXT>Čak i ako takav postupak ne sprečava ustanovu visokog obrazovanja, kao što je to društvo UIBS Belgium, da nudi studijske programe na tržištu, on ipak ograničava <HT TYPE="ITALIC">način kako ih ustanova visokog obrazovanja provodi</HT> time što izdavanje magistarskih diploma uvjetuje posjedovanjem akreditacije. Postupak akreditacije stoga ograničava slobodu poslovnog nastana. On pohađanje tih tečajeva čini studentima manje privlačnim jer se po dovršetku tečaja nikada ne može dobiti konkretna diploma, kao što je to magistarska diploma<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0049"><P>U tom pogledu, ali u kontekstu drugog područja, vidjeti, primjerice, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20020122">22. siječnja 2002.</DATE>, <NAME.CASE>Canal Satélite Digital</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑390/99</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2002:34">EU:C:2002:34</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0029">29.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>, čime se ometa poslovanje pružatelja usluga. Važnost koju posjedovanje formalne kvalifikacije, kao što je to magistarska diploma, danas ima u stjecanju pristupa širokom rasponu profesija teško se može osporiti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0113"><NO.P>113.</NO.P><TXT>Iako ograničava slobodu poslovnog nastana, postupak akreditacije ipak se čini potpuno opravdanim i sukladnim pravu Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0114"><NO.P>114.</NO.P><TXT>Kao prvo, ni jedna stranka nije navela da su uvjeti stjecanja akreditacije diskriminirajući. Čini se da se jednako primjenjuju na sve ustanove visokog obrazovanja koje žele pokrenuti obrazovne programe i izdavati magistarske diplome. Osobito, čini se da državljanstvo nema nikakvu ulogu. U predmetnom slučaju radi se o <HT TYPE="ITALIC">belgijskom</HT> društvu (UIBS Belgium) koje nije dobilo akreditaciju od nadležnih <HT TYPE="ITALIC">belgijskih</HT> tijela.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0115"><NO.P>115.</NO.P><TXT>Kao drugo, postupak akreditacije očito je opravdan ciljem da se osigura visok standard sveučilišnog obrazovanja, što je legitiman cilj od društvenog interesa<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0050"><P>Vidjeti presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20031113">13. studenoga 2003.</DATE>, <NAME.CASE>Neri</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑153/02</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2003:614">EU:C:2003:614</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0046">46.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131212">12. prosinca 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Dirextra Alta Formazione</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑523/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:831">EU:C:2013:831</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Posve je legitimno dodjelu <HT TYPE="ITALIC">određenih</HT> diploma, osobito onih koje se smatraju <HT TYPE="ITALIC">međunarodno standardiziranim</HT> diplomama o posjedovanju kvalifikacija za neke profesije, podvrgnuti zahtjevima kvalitete i provjerama, kako bi potencijalni studenti kao i poslodavci imali povjerenje u kvalitetu diploma.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0116"><NO.P>116.</NO.P><TXT>Isti legitiman razlog ima dodatnu, vanjsku dimenziju: visoka razina (uzajamnog) povjerenja još je važnija za slobodno kretanje i uspostavu Europskog prostora visokog obrazovanja. Prvostupnička, magistarska i doktorska diploma trebale bi biti <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0081" REF.END="QE0081"/>standardizirane<QUOT.END REF.START="QS0081" CODE="201D" ID="QE0081"/> u cijeloj Europi putem ECTS sustava<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0051"><P>Vidjeti Bolonjsku deklaraciju od <DATE ISO="19990619">19. lipnja 1999.</DATE> – Zajednička deklaracija europskih ministara obrazovanja, kako je dodatno proširena Kvalifikacijskim okvirom Europskog prostora visokog obrazovanja usvojenim na konferenciji europskih ministara odgovornih za visoko obrazovanje održanoj u Bergenu <DATE ISO="20050519">19.</DATE> i <DATE ISO="20050520">20. svibnja 2005.</DATE></P></NOTE>. Osim toga, budući da diplome trebaju odražavati stjecanje posebnih kvalifikacija, povjerenje u te diplome ključno je i da bi se osiguralo glatko funkcioniranje uzajamnog priznavanja stručnih kvalifikacija u Europskoj uniji<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0052"><P>Vidjeti osobito članak 53. stavak 1. UFEU‑a i Direktivu 2005/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20050907">7. rujna 2005.</DATE> o priznavanju stručnih kvalifikacija (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="255" PAGE.FIRST="22" DATE.PUB="2005">SL 2005., L 255, str. 22</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 125. i ispravak <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="305" PAGE.FIRST="115" DATE.PUB="2016">SL 2016., L 305, str. 115</REF.DOC.OJ>.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="20"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0117"><NO.P>117.</NO.P><TXT>Kao treće i posljednje, postupak akreditacije čini se nužnim i prikladnim za postizanje gore navedenih ciljeva. Osim ako bismo primijenili neke specifične pristupe<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0053"><P>Iako ga se često ističe po analogiji sa sudskom praksom o slobodnom kretanju robe, ne smatram da bi pristup <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0082" REF.END="QE0082"/>samo stavi oznaku s određenim informacijama i pusti potrošaču da odluči<QUOT.END REF.START="QS0082" CODE="201D" ID="QE0082"/> bio od ikakve stvarne pomoći u području usluga, osobito specifičnih usluga poput obrazovanja.</P></NOTE>, pored zabrane neakreditiranim ustanovama koje nisu provjerene te kvaliteta čijih se poduka nije mogla utvrditi da dodjeljuju magistarske diplome, ne vidim nikakve manje ograničavajuće mjere koje su se mogle primijeniti za osiguravanje kvalitete određenih diploma<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0054"><P>Vidjeti također u tom pogledu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131212">12. prosinca 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Dirextra Alta Formazione</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑523/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:831">EU:C:2013:831</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0028">28.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0029">29.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Međutim, za primjer neproporcionalne mjere vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20031113">13. studenoga 2003.</DATE>, <NAME.CASE>Neri</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑153/02</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2003:614">EU:C:2003:614</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0118"><NO.P>118.</NO.P><TXT>S obzirom na to – iako je, naravno, u konačnici na sudu koji je uputio zahtjev da provede ocjenu jer on u potpunosti poznaje relevantno činjenično stanje – čini se da postupak akreditacije u pitanju, i njegov logičan produžetak u obliku zabrane dodjeljivanja diploma bez takve akreditacije, ispunjava uvjete iz članka 9. stavka 1. Direktive o uslugama.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0119"><NO.P>119.</NO.P><TXT>Iz navedenog proizlazi da na drugo pitanje treba odgovoriti na sljedeći način: Direktivu 2006/123 treba tumačiti na način da joj se ne protivi nacionalna odredba koja neakreditiranim obrazovnim ustanovama nameće opću zabranu da na diplomama koje dodjeljuju koriste oznaku <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0083" REF.END="QE0083"/>magistarska diploma<QUOT.END REF.START="QS0083" CODE="201D" ID="QE0083"/>, sve dok postupak akreditacije ispunjava uvjete iz članka 9. stavka 1. te direktive.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">3.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Nacionalna kaznena odredba</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0120"><NO.P>120.</NO.P><TXT>Treće pitanje konkretno se odnosi na kaznenopravnu odredbu koja sankcionira povredu obveze neakreditiranih ustanova da ne dodjeljuju magistarske diplome. Protivne stranke tvrde da ta odredba nije proporcionalna.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0121"><NO.P>121.</NO.P><TXT>Flamanska zajednica i belgijska vlada navode da to pitanje, koje je sud koji je uputio zahtjev postavio s obzirom na članak 9. stavak 1. točku (c) i članak 10. stavak 2. točku (c) Direktive o uslugama, nije dopušteno. To je zato što se te odredbe odnose na sam sustav ovlašćivanja, a ne na sankcije za nepostojanje ovlaštenja ili njegovo nepoštovanje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0122"><NO.P>122.</NO.P><TXT>Zbog razloga koje sam gore izložio u svojim uvodnim napomenama<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0055"><P>Vidjeti točke 42. do 44. ovog mišljenja.</P></NOTE>, smatram da je pitanje dopušteno. Zabrana neakreditiranim ustanovama da dodjeljuju diplome, a na temelju te odredbe i sam postupak akreditacije, te sankcije koje se mogu izreći za kršenje te zabrane, sve su to elementi primjenjive pravne norme. Stoga se mora zaključiti da je treće pitanje dopušteno.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0123"><NO.P>123.</NO.P><TXT>Smatram da se nacionalna kaznena odredba u pitanju ne protivi Direktivi o uslugama.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0124"><NO.P>124.</NO.P><TXT>Iz članka 1. stavka 5. Direktive o uslugama i ustaljene sudske prakse<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0056"><P>Vidjeti, primjerice, u kontekstu Ugovora, presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19990119">19. siječnja 1999.</DATE>, <NAME.CASE>Calfa</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑348/96</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1999:6">EU:C:1999:6</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0017">17.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20070306">6. ožujka 2007.</DATE>, <NAME.CASE>Placanica i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑338/04, C‑359/04 i C‑360/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2007:133">EU:C:2007:133</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0068">68.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110915">15. rujna 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Dickinger i Ömer</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑347/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:582">EU:C:2011:582</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE> proizlazi da države članice, iako ta direktiva ne utječe na njihove propise iz kaznenog prava, ne smiju slobodu pružanja usluga ograničiti primjenom kaznenopravnih odredbi koje izričito uređuju ili utječu na pristup ili izvođenje uslužne djelatnosti izbjegavajući propise predviđene u toj direktivi. Osobito, kada nacionalna odredba predviđa sankcije, one moraju biti nužne i proporcionalne težini povrede<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0057"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19811111">11. studenoga 1981.</DATE>, <NAME.CASE>Casati</NAME.CASE> (<NO.CASE>203/80</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1981:261">EU:C:1981:261</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0125"><NO.P>125.</NO.P><TXT>Ranije je navedeno da je postupak akreditacije u skladu s Direktivom o uslugama. Država članica stoga može zakonito propisati (kaznene) sankcije za nepoštovanje sustava ovlašćivanja.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="21"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0126"><NO.P>126.</NO.P><TXT>Drugo je pitanje jesu li te sankcije same po sebi proporcionalne. I to u konačnici treba ocijeniti sud koji je uputio zahtjev. Međutim, ja ne uspijevam shvatiti na koji bi se način opće sankcije predviđene u belgijskom pravu za kažnjavanje nezakonite dodjele diploma (kazna zatvora u trajanju od najviše tri mjeseca i novčana kazna u iznosu od najviše 500 eura), koje se prilagođavaju s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, što je, kako se čini, učinjeno u ovom predmetu, mogle smatrati neproporcionalnima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0127"><NO.P>127.</NO.P><TXT>Zbog tih razloga predlažem da se na treće pitanje odgovori na sljedeći način: Direktivi 2006/123 ne protivi se primjena kaznene odredbe poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, koja je uvedena kako bi se kaznilo dodjeljivanje diploma neakreditiranih ustanova, pod uvjetom da su odnosne kazne proporcionalne.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">D.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Prvo pitanje</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0128"><NO.P>128.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev svojim prvim pitanjem raspituje se o sukladnosti zabrane neakreditiranim tijelima visokog obrazovanja da dodjeljuju diplome, koja je predviđena nacionalnim pravom, s Direktivom o nepoštenoj poslovnoj praksi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0129"><NO.P>129.</NO.P><TXT>Prvo ću razmotriti područje primjene te direktive, nakon čega ću se okrenuti meritumu pitanja. Prema mojem mišljenju, Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi <HT TYPE="ITALIC">jest</HT> primjenjiva u ovom predmetu. Međutim, na njezine odredbe moguće se pozvati da bi se <HT TYPE="ITALIC">opravdale</HT>, a ne osporile mjere nacionalnih tijela.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Područje primjene</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0130"><NO.P>130.</NO.P><TXT>Belgijska vlada navodi da se Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi ne primjenjuje na obrazovanje. Zaštita kvalitete diploma nije <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0084" REF.END="QE0084"/>poslovna praksa<QUOT.END REF.START="QS0084" CODE="201D" ID="QE0084"/> jer Flamanska zajednica nije <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0085" REF.END="QE0085"/>trgovac<QUOT.END REF.START="QS0085" CODE="201D" ID="QE0085"/> u smislu te direktive. Na tu se direktivu nije moguće pozivati da bi se sloboda poslovnog nastana zaštitila od zadiranja države članice, nego da bi se zaštitila od nepoštene poslovne prakse protivnih stranaka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0131"><NO.P>131.</NO.P><TXT>Norveška vlada i Komisija također tvrde da Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi nije primjenjiva na ovaj predmet, ali zbog drukčijeg razloga. Članak 1. te direktive predviđa da se ona odnosi na ona nacionalna pravila koja su prvenstveno namijenjena zaštiti gospodarskih interesa potrošača. Budući da su relevantna nacionalna pravila u ovom predmetu načelno namijenjena tomu da osiguraju ispunjenje cilja koji se tiče javnog poretka, odnosno zaštitu kvalitete visokog obrazovanja i zadržavanje postojeće razine povjerenja u činjenicu da određene diplome odražavaju visoku kvalitetu, ona nisu obuhvaćena područjem primjene Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi. Norveška vlada tvrdi da ta pravila, čak i ako kao sporedni cilj imaju zaštitu gospodarskih interesa studenata, svejedno nisu obuhvaćena područjem primjene te direktive.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0132"><NO.P>132.</NO.P><TXT>Razumijem (i djelomično dijelim) intelektualnu nelagodu koja je, kako se čini, premda iz različitih razloga, navela belgijsku vladu, norvešku vladu i Komisiju na stajalište da Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi nije primjenjiva na ovaj predmet. Na prvi se pogled doista može činiti neobičnim tvrditi da nacionalna mjera iz područja obrazovanja za koju je moguće smatrati da ponajprije teži cilju koji se tiče javnog poretka (odnosno osiguravanju kvalitete obrazovanja putem postupka akreditacije) spada u područje primjene Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0133"><NO.P>133.</NO.P><TXT>Međutim, s obzirom na široko područje primjene Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi, koje jasno proizlazi iz njezinih odredbi tumačenih u vezi s postojećom sudskom praksom Suda, nemoguće je doći do drukčijeg zaključka.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="22"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0134"><NO.P>134.</NO.P><TXT>Kao prvo, što se tiče stajališta belgijske vlade, kako je gore već navedeno<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0058"><P>Vidjeti točke 68. do 88. ovog mišljenja.</P></NOTE>, studijski programi visokog obrazovanja mogu biti usluga u smislu prava Unije. Ako obrazovanje može imati gospodarsku dimenziju za potrebe slobode poslovnog nastana ili slobode pružanja usluga, bilo bi prilično teško zaključiti da to odjednom prestaje vrijediti za potrebe primjene drugog propisa Unijina sekundarnog prava (i to, osim toga, u kontekstu potpuno istog studijskog programa iz istog predmeta). Bilo bi prilično nedosljedno istodobno tvrditi da je Direktiva o uslugama primjenjiva, a da Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi, koja počiva na istim pretpostavkama, nije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0059"><P>Vidjeti također, po analogiji, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180517">17. svibnja 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Karel de Grote – Hogeschool Katholieke Hogeschool Antwerpen</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑147/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:320">EU:C:2018:320</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0056">56.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0058">58.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), u kojoj je Sud Direktivu 93/13/EEZ primijenio na uslugu ustanove visokog obrazovanja uglavnom financirane iz javnih sredstava koja je bila dopunska i sporedna obrazovnoj djelatnosti te ustanove, a sastojala se u nuđenju, preko ugovora, plana beskamatne obročne otplate dugova studenata. Direktiva Vijeća od <DATE ISO="19930405">5. travnja 1993.</DATE> o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="095" PAGE.FIRST="29" DATE.PUB="1993">SL 1993., L 95, str. 29</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0135"><NO.P>135.</NO.P><TXT>Kao drugo, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da se trgovci na Direktivu o nepoštenoj poslovnoj praksi mogu pozivati protiv država članica. Sud je koristio širok pristup području primjene te direktive. Trgovci se na tu direktivu, čija je svrha doprinijeti urednom funkcioniranju unutarnjeg tržišta<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0060"><P>Vidjeti članak 1. Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi.</P></NOTE>, mogu pozivati <HT TYPE="ITALIC">protiv nacionalnog pravila</HT> koje zabranjuje ili ograničava određene poslovne prakse<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0061"><P>Vidjeti, primjerice, presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20101109">9. studenoga 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Mediaprint Zeitungs- und Zeitschriftenverlag</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑540/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:660">EU:C:2010:660</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131017">17. listopada 2013.</DATE>, <NAME.CASE>RLvS</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑391/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:669">EU:C:2013:669</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0136"><NO.P>136.</NO.P><TXT>Kao treće, što se tiče argumenata norveške vlade i Komisije, nastoji li se nacionalnim zakonodavstvom ostvariti (navodno) <HT TYPE="ITALIC">glavni</HT> interes ili pak ostali sekundarni ili bilo koji drugi interesi zapravo nije relevantno za odgovor na pitanje je li Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi primjenjiva. Iz ustaljene sudske prakse proizlazi da se ta direktiva primjenjuje i kada pravilo u pitanju nije namijenjeno isključivo pa čak ni uglavnom zaštiti potrošača, već teži ostvarenju i drugih interesa<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0062"><P>Vidjeti, primjerice, presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20101109">9. studenoga 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Mediaprint Zeitungs- und Zeitschriftenverlag</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑540/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:660">EU:C:2010:660</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0026">26.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0028">28.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131017">17. listopada 2013.</DATE>, <NAME.CASE>RLvS</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑391/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:669">EU:C:2013:669</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0034">34.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), koje su se ticale nacionalnih odredbi u bitnome namijenjenih očuvanju pluralizma tiska odnosno neovisnosti tiska.</P></NOTE>. Ona je primjenjiva sve dok se nacionalno zakonodavstvo u pitanju dotiče zaštite potrošača, a ne samo interesâ konkurenata<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0063"><P>Vidjeti, primjerice, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130117">17. siječnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Köck</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑206/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:14">EU:C:2013:14</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0030">30.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>): <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0086" REF.END="QE0086"/>iz područja primjene Direktive isključeno je samo nacionalno zakonodavstvo o nepoštenim poslovnim praksama koje štete <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0087" REF.END="QE0087"/>samo<QUOT.END REF.START="QS0087" CODE="2019" ID="QE0087"/> gospodarskim interesima konkurenata ili koje se odnose na transakcije između trgovaca<QUOT.END REF.START="QS0086" CODE="201D" ID="QE0086"/>.</P></NOTE>, čak i ako zaštita potrošača nije njezin glavni cilj.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0137"><NO.P>137.</NO.P><TXT>Jednostavno rečeno, važno je to da nacionalno zakonodavstvo počne uređivati, neovisno s kojim ciljem, odnose poslovnih subjekata i potrošača. U tom kontekstu nije relevantno je li glavni interes zbog kojeg je to zakonodavstvo usvojeno bio <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0088" REF.END="QE0088"/>javne<QUOT.END REF.START="QS0088" CODE="201D" ID="QE0088"/> ili <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0089" REF.END="QE0089"/>privatne<QUOT.END REF.START="QS0089" CODE="201D" ID="QE0089"/> naravi. Ono što je važno jest da ono utječe na vrstu odnosa poslovnih subjekata i potrošača tako što ograničava određene poslovne prakse kako su definirane u Direktivi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0138"><NO.P>138.</NO.P><TXT>To mora biti tako zbog dvaju dodatnih razloga. Kao prvo, normativne ciljeve teško je precizno definirati, a lako preformulirati. Visoka kvaliteta obrazovanja zasigurno jest stvar javnog interesa. Međutim, isto tako, studenti su za tu visoku kvalitetu zainteresirani kao potrošači obrazovnih usluga, to jest zbog vlastitih interesa, kao što su zainteresirani i poslodavci i šire tržište rada. U kontekstu zabrane izdavanja magistarskih diploma bez akreditacije jednako je moguće postojanje svih tih interesa. To me dovodi do drugog razloga: u konačnici bi uvijek bilo na državi članici da odredi koje od tih potencijalno mogućih interesa želi (prije svega) zaštititi usvajanjem zakonodavstva u pitanju, što je pristup kojem Sud nije osobito sklon u nekoliko drugih područja prava Unije. Stoga ono što je važno jest stvarni cilj i trenutačni utjecaj pravila, a ne povijesna i subjektivno izražena zakonodavna namjera<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0064"><P>U nekoliko područja u kojima je nekadašnja zakonodavna namjera države članice doista (kako je to zakonodavac naveo) relevantna, problemi u pogledu dokazivanja koji proizlaze iz te ocjene jasno pokazuju zašto to možda nije najbolji put naprijed. Za primjer nedavne rasprave o tome kada se nacionalno pravilo <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0090" REF.END="QE0090"/>izričito odnosi<QUOT.END REF.START="QS0090" CODE="201D" ID="QE0090"/> na usluge informatičkog društva, čime postaje tehnički propis koji se mora priopćiti u skladu s Direktivom 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="19980622">22. lipnja 1998.</DATE> o utvrđivanju postupka osiguravanja informacija u području tehničkih normi i propisa (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="204" PAGE.FIRST="37" DATE.PUB="1998">SL 1998., L 204, str. 37</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 42., str. 58.), kako je izmijenjena, vidjeti moje mišljenje u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Falbert i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑255/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:608">EU:C:2017:608</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0058">58.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0087">87.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="23"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0139"><NO.P>139.</NO.P><TXT>Zato smatram da nacionalno pravo u pitanju, iako prilično usputno, uređuje načine na koje privatni poduzetnici koji nude obrazovne usluge mogu te usluge oglašavati potencijalnim potrošačima i stavljati ih na tržište. Predmetna situacija stoga spada u područje primjene Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Meritum</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0140"><NO.P>140.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 5. Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi te s obzirom na definicije iz njezina članka 2., nepoštene poslovne prakse poslovnih subjekata u odnosu prema potrošačima zabranjene su. Među njih spada svako tržišno komuniciranje, uključujući oglašavanje i stavljanje proizvoda na tržište koje izvrši trgovac, a u izravnoj je vezi s promocijom, prodajom ili dobavljanjem proizvoda potrošačima, koje bitno narušava gospodarsko ponašanje potrošača<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0065"><P>O pitanju iznimno široke definicije pojma poslovnih praksi vidjeti, primjerice, presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20101109">9. studenoga 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Mediaprint Zeitungs- und Zeitschriftenverlag</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑540/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:660">EU:C:2010:660</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0021">21.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180725">25. srpnja 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Dyson</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑632/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:599">EU:C:2018:599</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0030">30.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Iz ustaljene sudske prakse proizlazi da prakse obuhvaćene tom direktivom moraju biti poslovne naravi, odnosno moraju ih provoditi trgovci, te moraju biti izravno povezane s promocijom, prodajom ili dobavljanjem proizvoda potrošačima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0066"><P>Vidjeti, primjerice, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131017">17. listopada 2013.</DATE>, <NAME.CASE>RLvS</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑391/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:669">EU:C:2013:669</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0037">37.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0141"><NO.P>141.</NO.P><TXT>Čini se da u ovom predmetu postoji određena mjera pomutnje o tome o kakvoj se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0091" REF.END="QE0091"/>poslovnoj praksi<QUOT.END REF.START="QS0091" CODE="201D" ID="QE0091"/> ovdje radi. Protivne stranke navode da upotreba oznake <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0092" REF.END="QE0092"/>magistarska<QUOT.END REF.START="QS0092" CODE="201D" ID="QE0092"/> diploma nesporno čini dio poslovne strategije njihovih društava, što je dovoljno da se upotreba te oznake smatra poslovnom praksom, što pak znači da je Direktiva na njih primjenjiva. Nadalje, smatraju da dodjeljivanje magistarskih diploma od nepriznate obrazovne ustanove nije na popisu praksi koje nacionalni zakonodavac može izričito zabraniti. Osim toga, naglašavaju da ih se ne progoni zbog kršenja zabrane nepoštenih poslovnih praksi. Belgijska vlada pak ističe zaštitu koje flamansko zakonodavstvo pruža oznaci <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0093" REF.END="QE0093"/>magistarskog<QUOT.END REF.START="QS0093" CODE="201D" ID="QE0093"/> tečaja ili diplome. Ona smatra da to nije <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0094" REF.END="QE0094"/>poslovna praksa<QUOT.END REF.START="QS0094" CODE="201D" ID="QE0094"/> u smislu Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi jer se područje primjene nacionalnog zakonodavstva ne preklapa s područjem primjene te direktive.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0142"><NO.P>142.</NO.P><TXT>Prema mojem mišljenju, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0095" REF.END="QE0095"/>poslovnu praksu<QUOT.END REF.START="QS0095" CODE="201D" ID="QE0095"/> u ovom predmetu čini promocija i prodaja tečajeva oglašavanjem mogućnosti stjecanja <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0096" REF.END="QE0096"/>magistarske<QUOT.END REF.START="QS0096" CODE="201D" ID="QE0096"/> diplome ili certifikata po uspješnom završetku studijskog programa – što protivne stranke (trgovci) obavljaju u okviru svoje poslovne djelatnosti. Takva praksa podliježe zabrani neakreditiranim ustanovama da izdaju magistarske diplome, koju je propisao flamanski parlament<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0067"><P>Vidjeti po analogiji, primjerice, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170504">4. svibnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Vanderborght</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑339/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:335">EU:C:2017:335</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0021">21.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), koja se odnosi na nacionalno zakonodavstvo koje zabranjuje svako oglašavanje usluga oralne i dentalne skrbi.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0143"><NO.P>143.</NO.P><TXT>Flamanski parlament stoga, naravno, ima ulogu regulatornog javnog tijela, a nipošto ulogu trgovca u smislu Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi. Javni regulator (flamanski parlament) zadire u tržište i zabranjuje određene vrste poslovnih praksi (nuđenje magistarskih tečajeva bez odgovarajuće akreditacije) u odnosima između trgovaca (društva UIBS Belgium) i potrošača (potencijalnih studenata).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0144"><NO.P>144.</NO.P><TXT>Međutim, ne vidim na koji bi način zabrana te poslovne prakse činila ikakvu povredu odredbi Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi. Naprotiv: ta zabrana ispunjava zahtjeve Direktive. Naime, ona je namijenjena zaštiti studenata (potrošača) od (nepoštene) poslovne prakse poslovnog subjekta u odnosu prema potrošačima koja bitno narušava ili je vjerojatno da će narušiti gospodarsko ponašanje studenata tako što ih navodi na pomisao da uspješnim završetkom studija koje organiziraju protivne stranke mogu steći magistarsku diplomu.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="24"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0145"><NO.P>145.</NO.P><TXT>Stoga je poslovna praksa protivnih stranaka ta koja će se vjerojatno smatrati nepoštenom u okolnostima ovog predmeta. Kako su to švedska i norveška vlada pravilno istaknule, takvu je praksu moguće smatrati nepoštenom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0097" REF.END="QE0097"/>u svim okolnostima<QUOT.END REF.START="QS0097" CODE="201D" ID="QE0097"/>, u skladu s Prilogom I. Direktivi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0146"><NO.P>146.</NO.P><TXT>Iz ustaljene sudske prakse proizlazi da Prilog I. Direktivi o nepoštenoj poslovnoj praksi sadržava <HT TYPE="ITALIC">iscrpan</HT> popis s 31 vrstom poslovnih praksi koje se, u skladu s člankom 5. stavkom 5. te direktive, smatraju nepoštenima <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0098" REF.END="QE0098"/>u svim okolnostima<QUOT.END REF.START="QS0098" CODE="201D" ID="QE0098"/>. Samo se te poslovne prakse mogu smatrati nepoštenima bez podvrgavanja ispitivanju od slučaja do slučaja, prema odredbama članaka 5. do 9. te direktive<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0068"><P>Vidjeti, primjerice, presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20090423">23. travnja 2009.</DATE>, <NAME.CASE>VTB‑VAB i Galatea</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑261/07 i C‑299/07</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:244">EU:C:2009:244</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0056">56.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130919">19. rujna 2013.</DATE>, <NAME.CASE>CHS Tour Services</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑435/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:574">EU:C:2013:574</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0147"><NO.P>147.</NO.P><TXT>U točki 2. Priloga I. kao praksa koja se smatra nepoštenom u svim okolnostima navedena je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0099" REF.END="QE0099"/>[t]vrdnja da je trgovca […] ili proizvod odobrilo ili preporučilo ili potvrdilo neko javno ili drugo tijelo, iako to nije slučaj […]<QUOT.END REF.START="QS0099" CODE="201D" ID="QE0099"/>.Točka 4. u tu praksu također uključuje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0100" REF.END="QE0100"/>[t]vrdnj[u] da je trgovca […] ili proizvod odobrilo ili preporučilo ili potvrdilo neko javno ili drugo tijelo, iako to nije slučaj […]<QUOT.END REF.START="QS0100" CODE="201D" ID="QE0100"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0148"><NO.P>148.</NO.P><TXT>Nasuprot navodima protivnih stranaka, <HT TYPE="ITALIC">iscrpan</HT> popis u ovom kontekstu podrazumijeva konačan popis generičkih i općih situacija, koje su izražene s razumno i logički prikladnom mjerom apstrakcije. Bilo bi prilično apsurdno tvrditi da činjenica da Prilog I. ne sadržava <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0101" REF.END="QE0101"/>točku 32.<QUOT.END REF.START="QS0101" CODE="201D" ID="QE0101"/> u kojoj piše <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0102" REF.END="QE0102"/>Nuđenje upisa u studijski program visokog obrazovanja čijim se uspješnim završetkom stječe magistarska titula čak i ako nadležna tijela nisu izdala akreditaciju za njihovu dodjelu<QUOT.END REF.START="QS0102" CODE="201D" ID="QE0102"/> znači da zabrana takve poslovne prakse, koja očito može spadati pod koju drugu (apstraktno formuliranu) kategoriju, nije u skladu s Direktivom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0149"><NO.P>149.</NO.P><TXT>Moglo bi se dodati da je Sud u prošlosti ujedno pokazao (razumnu i nužnu fleksibilnost) prilikom tumačenja kategorija iz Priloga I. Naime, da bi odredio treba li određenu poslovnu praksu smatrati nepoštenom u svim okolnostima, on ne promatra samo tekst, nego i širi kontekst Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0069"><P>Vidjeti, primjerice, presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20121018">18. listopada 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Purely Creative i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑428/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:651">EU:C:2012:651</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0150"><NO.P>150.</NO.P><TXT>U ovom je predmetu stoga poslovne prakse protivnih stranaka lako moguće podvesti pod točke 2. i 4. Priloga I. Magistarsku diplomu, koja ima određene kvalitete i profesionalne konotacije, zasigurno je moguće smatrati <HT TYPE="ITALIC">ekvivalentnom</HT> znaku kvalitete. Točka 4., kako ju je Sud protumačio, se pak <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0103" REF.END="QE0103"/>odnosi na posebne slučajeve u kojima […] primjenjiva pravila predviđaju određene zahtjeve u pogledu, osobito, svojstva trgovca ili <HT TYPE="ITALIC">kvalitete</HT> njegovih proizvoda i <HT TYPE="ITALIC">u vezi s time utvrđuju sustav izdavanja priznanja, odobrenja ili dopuštenja</HT><QUOT.END REF.START="QS0103" CODE="201D" ID="QE0103"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0070"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130117">17. siječnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Köck</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑206/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:14">EU:C:2013:14</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0039">39.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Moje isticanje</P></NOTE>. Poslovna praksa protivnih stranaka lako se može podvesti pod obje točke. Takvu praksu nije potrebno ispitivati od slučaja do slučaja te se može smatrati nepoštenom u svim okolnostima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0151"><NO.P>151.</NO.P><TXT>Stoga predlažem da se na prvo pitanje odgovori na sljedeći način: Direktivu 2005/29 treba tumačiti na način da joj se ne protivi odredba nacionalnog prava koja, s ciljem osiguravanja visoke kvalitete obrazovanja, neakreditiranim obrazovnim ustanovama nameće opću zabranu da na certifikatima koje dodjeljuju upotrebljavaju oznaku <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0104" REF.END="QE0104"/>magistarska<QUOT.END REF.START="QS0104" CODE="201D" ID="QE0104"/> diploma ili tečaj.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><?PAGE NO="25"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">V.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zaključak</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0152"><NO.P>152.</NO.P><TXT>S obzirom na navedena razmatranja, predlažem da Sud na pitanja koja je postavio Hof van beroepte Antwerpen (Žalbeni sud u Antwerpenu, Belgija) odgovori na sljedeći način:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>Direktivu 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20050511">11. svibnja 2005.</DATE> o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0105" REF.END="QE0105"/>Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi<QUOT.END REF.START="QS0105" CODE="201D" ID="QE0105"/>) treba tumačiti na način da joj se ne protivi odredba nacionalnog prava koja, s ciljem osiguravanja visoke kvalitete obrazovanja, neakreditiranim obrazovnim ustanovama nameće opću zabranu da na diplomama koje dodjeljuju upotrebljavaju oznaku <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0106" REF.END="QE0106"/>master<QUOT.END REF.START="QS0106" CODE="201D" ID="QE0106"/> [magistar];</P></ITEM><ITEM><P>Direktivu 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20061212">12. prosinca 2006.</DATE> o uslugama na unutarnjem tržištu treba tumačiti na način da joj se ne protivi nacionalna odredba koja neakreditiranim obrazovnim ustanovama nameće opću zabranu da na diplomama koje dodjeljuju koriste oznaku <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0107" REF.END="QE0107"/>master<QUOT.END REF.START="QS0107" CODE="201D" ID="QE0107"/> [magistar], sve dok postupak akreditacije ispunjava uvjete iz članka 9. stavka 1. te direktive. Ne protivi joj se ni primjena kaznene odredbe poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, koja je uvedena kako bi se kaznilo dodjeljivanje diploma neakreditiranih ustanova, pod uvjetom da su odnosne kazne proporcionalne.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR></GR.SEQ></CONTENTS.CONCLUSION></CONCLUSION>