(1)

Mehanizmom za praćenje emisija stakleničkih plinova i izvješćivanje o njima iz Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (2) utvrđuju se pravila za praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova u sklopu klimatske politike. Odredbe tog mehanizma u potpunosti su integrirane u Uredbu (EU) 2018/1999, kojom se od 1. siječnja 2021. stavlja izvan snage Uredba (EU) br. 525/2013. U tom je mehanizmu potrebno prilagoditi vrijednosti za potencijale globalnog zagrijavanja i utvrditi smjernice za inventare.

(2)

Kad je riječ o potencijalu globalnog zagrijavanja, na prvom sastanku Konferencije stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) koji je poslužio kao sastanak stranaka Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama iz 2015. nakon 21. sastanka Konferencije stranaka UNFCCC-a („Pariški sporazum”) utvrđeno je zajedničko mjerilo za pretvaranje stakleničkih plinova u ekvivalente CO2 za potrebe izvješćivanja o inventarima stakleničkih plinova. To se zajedničko mjerilo temelji na vrijednostima potencijala globalnog zagrijavanja utvrđenima u 5. izvješću o procjeni Međuvladina panela o klimatskim promjenama (IPCC) (3). Za vrijednosti potencijala globalnog zagrijavanja trebalo bi uzeti u obzir to zajedničko mjerilo.

(3)

Smjernice za inventare stakleničkih plinova trebale bi biti utvrđene u skladu s međunarodnim kretanjima. Uz Smjernice IPCC-a iz 2006. za nacionalne inventare stakleničkih plinova, države članice i Komisija trebale bi uzeti u obzir metode, postupke i smjernice za okvir transparentnosti za mjere i potporu iz članka 13. Pariškog sporazuma navedene u Prilogu Odluci 18/CMA.1 Konferencije stranaka UNFCCC-a, koja služi kao sastanak stranaka Pariškog sporazuma („Odluka 18/CMA.1”). Nadalje, države članice potiču se na upotrebu Dopune iz 2013. Smjernica IPCC-a iz 2006. za nacionalne inventare stakleničkih plinova: Močvarna područja.

(4)

Kako bi se osigurala kvaliteta inventara Unije, potrebno je utvrditi dodatne ciljeve za Unijin program osiguranja i kontrole kvalitete.

(5)

Kako bi se osigurala potpunost inventara Unije u smislu Odluke 18/CMA.1, potrebno je utvrditi metodologije i podatke koje će Komisija upotrijebiti pri pripremi procjena za podatke koji nedostaju u inventaru države članice u skladu s člankom 37. stavkom 5. Uredbe (EU) 2018/1999.

(6)

Kako bi se osiguralo pravodobnost, transparentnost, točnost, dosljednost, usporedivost i potpunost inventara Unije, potrebno je odrediti sadržaj početnih provjera koje se provode na podacima iz inventara stakleničkih plinova koje dostave države članice. Procjenom točnosti u sklopu početnih provjera trebalo bi se osigurati da države članice sustavno ne precjenjuju ni podcjenjuju stvarne emisije i uklanjanja u odnosu na ključne kategorije Unije. Osim toga, budući da je izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinovima po izvoru i uklanjanju ponorima iz sektora korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva sastavni dio izvješćivanja o inventarima stakleničkih plinova i zbog uključivanja tog sektora u klimatski cilj za 2030., početne provjere u tom sektoru trebalo bi uskladiti s onima koje se provode u drugim sektorima. U sektoru korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva prijavljeni podaci o djelatnostima korištenja zemljišta i prenamjene zemljišta mogu se usporediti s informacijama dobivenima iz programa i istraživanja Unije i država članica, kao što su Copernicus i LUCAS.

(7)

Procjene kojima se nadopunjuju podaci iz nacionalnih inventara koji nedostaju za sastavljanje inventara Unije pripremaju se u skladu sa smjernicama za inventar stakleničkih plinova. Te se procjene ne mogu utvrditi bez primjene vrijednosti za potencijal globalnog zagrijavanja stakleničkih plinova. Budući da su pravila o potencijalima globalnog zagrijavanja, smjernice za inventare i sustav inventara Unije suštinski povezani, primjereno je uključiti ih u jednu delegiranu uredbu.

(8)

Kako bi se osigurala dosljednost s datumom primjene relevantnih odredaba Uredbe (EU) 2018/1999, ova bi se Uredba trebala primjenjivati od 1. siječnja 2021.

(9)

U skladu s člancima 57. i 58. Uredbe (EU) 2018/1999, Uredba (EU) br. 525/2013 stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2021., osim članka 7. te uredbe, koji se primjenjuje na izvješća koja sadržavaju podatke iz 2018., 2019. i 2020. Delegiranu uredbu Komisije (EU) br. 666/2014 (4) trebalo bi stoga staviti izvan snage od 1. siječnja 2021., no njezini članci 6. i 7. trebali bi i dalje imati učinak za izvješća koja sadržavaju podatke potrebne za 2019. i 2020.,

(a)

Smjernicama Međuvladina panela za klimatske promjene (IPCC) iz 2006. za nacionalne inventare stakleničkih plinova;

(b)

metodama, postupcima i smjernicama za okvir transparentnosti za mjere i potporu iz članka 13. Pariškog sporazuma navedenima u Prilogu Odluci 18/CMA.1 Konferencije stranaka, koja služi kao sastanak stranaka Pariškog sporazuma („Odluka 18/CMA.1”).

(a)

ocjenu je li država članica izvijestila o svim kategorijama koje se zahtijevaju na temelju metoda, postupaka i smjernica za okvir transparentnosti za mjere i potporu iz članka 13. Pariškog sporazuma navedenih u Prilogu Odluci 18/CMA.1 i o svim stakleničkim plinovima iz Priloga V. Uredbi (EU) 2018/1999;

(b)

ocjenu jesu li vremenski sljedovi podataka o emisijama po izvorima i uklanjanju ponorima dosljedni;

(c)

ocjenu jesu li pretpostavljeni faktori emisija u državama članicama usporedivi, tako da se za različite nacionalne okolnosti u obzir uzmu standardni emisijski faktori IPCC-a;

(d)

ocjenu uporabe oznake „Nije procijenjeno” kada postoje metodologije razine 1 prema IPCC-u i kada uporaba te oznake nije opravdana u skladu s točkom 32. Priloga Odluci 18/CMA.1;

(e)

analizu ponovnih izračuna koji se provode za dostavljanje inventara stakleničkih plinova, uključujući činjenicu temelje li se ti ponovni izračuni na izmjenama metodologije;

(f)

usporedbu verificiranih emisija stakleničkih plinova prijavljenih u okviru sustava trgovanja emisijama Europske unije s emisijama stakleničkih plinova prijavljenima na temelju članka 26. stavka 3. Uredbe (EU) 2018/1999;

(g)

usporedbu rezultata Eurostatova referentnog pristupa s referentnim pristupom države članice;

(h)

usporedbu rezultata Eurostatova sektorskog pristupa sa sektorskim pristupom države članice;

(i)

ocjenu jesu li države članice riješile pitanja utvrđena u prethodnim Unijinim početnim provjerama i preispitivanjima i jesu li provele preporuke iz preispitivanja u okviru UNFCCC-a;

(j)

ocjenu točnosti procjena država članica o emisijama po izvorima i uklanjanjima ponorima u odnosu na ključne kategorije Unije;

(k)

ocjenu transparentnosti i cjelovitosti metodoloških opisa o kojima su izvijestile države članice za ključne kategorije Unije;

(l)

ocjenu praćenja emisija po izvorima i uklanjanja ponorima te izvješćivanja o njima u sektoru korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva na temelju dijela 3. Priloga V. Uredbi (EU) 2018/1999, uključujući raspoređivanje u ključne kategorije, razinu primijenjene metodologije i usporedbu prijavljenih podataka o djelatnostima korištenja zemljišta i prenamjene zemljišta s informacijama dobivenima iz programa i istraživanja Unije i država članica.