Bruxelles, 18.4.2018.

COM(2018) 196 final

PRILOG

 

Prijedlogu odluke Vijeća

o sklapanju Sporazuma o slobodnoj trgovini između Europske unije i Republike Singapura


PRILOG XI.

DOGOVORI OD 1. DO 5. I ZAJEDNIČKA IZJAVA
O CARINSKIM UNIJAMA

Dogovor 1.

u vezi s člankom 16.6. (Oporezivanje)

Stranke su sporazumne da pojam „odredbe ovog Sporazuma” iz članka 16.6. stavka 1. (Oporezivanje) znači odredbe kojima se:

(a)    odobrava nediskriminacijski tretman za robu na način i u opsegu predviđenom u drugom poglavlju (Nacionalni tretman i pristup tržištu za robu);

(b)    sprečava održavanje ili uvođenje carina ili poreza za robu na način i u opsegu predviđenom u drugom poglavlju (Nacionalni tretman i pristup tržištu za robu); i

(c)    odobrava nediskriminacijski tretman za pružatelje usluga i ulagače na način i u opsegu predviđenom u odjeljku A (Opće odredbe), odjeljku B (Prekogranično pružanje usluga), odjeljku C (Poslovni nastan) i pododjeljku 6. (Financijske usluge) odjeljka E (Regulatorni okvir) osmog poglavlja (Usluge, poslovni nastan i elektronička trgovina).



Dogovor 2.

u vezi s isplatom naknade arbitrima

U odnosu na pravilo 10. Priloga 14-A, obje stranke potvrđuju da su sporazumne sa sljedećim:

1.    Naknada i troškovi koji se isplaćuju arbitrima temelje se na normama usporedivih međunarodnih mehanizama za rješavanje sporova u bilateralnim ili multilateralnim sporazumima.

2.    O točnom iznosu naknade i troškova stranke se dogovaraju prije sastajanja stranki s arbitražnim vijećem na temelju pravila 10. Priloga 14-A.

3.    Obje stranke primjenjuju ovaj Dogovor u dobroj vjeri u cilju olakšavanja djelovanja arbitražnog vijeća.



Dogovor 3.

dodatne odredbe povezane s carinom

ČLANAK 1.

Definicije

Za potrebe ovog dogovora:

(a)    „carinsko zakonodavstvo” znači svaka zakonska ili regulatorna odredba koja se primjenjuje na područjima stranaka, a kojom se uređuje uvoz, izvoz i provoz robe i njezino stavljanje u bilo koji carinski režim ili postupak;

(b)    „podnositelj molbe” znači nadležno carinsko tijelo koje je stranka za to odredila i koje podnosi molbu za pomoć na temelju ovog Dogovora;

(c)    „primatelj molbe” znači nadležno carinsko tijelo koje je stranka za to odredila i koje prima molbu za pomoć na temelju ovog Dogovora;

(d)    „osobni podaci” znači sve informacije koje se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili ga je moguće utvrditi;

(e)    „postupci koji predstavljaju povredu carinskog zakonodavstva” znači svaka povreda ili pokušaj povrede carinskog zakonodavstva; i



(f)    „carinsko tijelo” znači, prema potrebi, carinska tijela Singapura, carinska tijela država članica i/ili nadležne službe Europske komisije.

ČLANAK 2.

Područje primjene

1.    Preko svojih carinskih tijela stranke si međusobno pomažu u carinskim pitanjima povezanima s trgovinom, na način i pod uvjetima utvrđenima u ovom Dogovoru, kako bi osigurale ispravnu primjenu carinskog zakonodavstva, a posebno sprečavanjem, ispitivanjem i borbom protiv povreda carinskog zakonodavstva:

(a)    u vezi s robom koja je, pri uvozu u stranku podnositeljicu zahtjeva, prijavljena kao roba koja je izvezena ili ponovno izvezena iz druge stranke a koja nije podrijetlom iz te stranke; 

(b)    u vezi s robom koja je, pri uvozu u stranku podnositeljicu zahtjeva, prijavljena kao roba koja je podrijetlom iz druge stranke, osim za primjenu carinskih povlastica na temelju ovog Sporazuma;

2.    Pomoć u carinskim pitanjima povezanima s trgovinom, kako je predviđena ovim Dogovorom, nadopuna je pomoći predviđenoj u članku 29. (Upravne istrage) Protokola 1. (o definiranju pojma „proizvodi s podrijetlom” i načinima administrativne suradnje). 



3.    Neovisno o stavku 2., pomoć u carinskim pitanjima povezanima s trgovinom koja se odnosi na robu koja je u provozu ili pretovaru na državnom području stranke i namijenjena je državnom području druge stranke, prve se tri godine nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma primjenjuje samo na način i u opsegu predviđenom u članku 27. (Suradnja nadležnih tijela), članku 28. (Provjera izjava o podrijetlu) i članku 29. (Upravne istrage) Protokola 1. (o definiranju pojma „proizvodi s podrijetlom” i načinima administrativne suradnje). Stranke će preispitati načine osiguravanja pomoći povezane s robom koja je u provozu ili pretovaru na državnom području stranke i namijenjena je državnom području druge stranke u roku od dvije godine od stupanja na snagu ovog Sporazuma.

4.    Pomoć u carinskim pitanjima povezanima s trgovinom ne dovodi u pitanje pravila kojima se uređuje uzajamna pomoć u području kaznenih djela i ne obuhvaća informacije koje su dobivene na zahtjev sudskih tijela na temelju njihovih ovlasti, osim ako ta tijela odobre priopćivanje tih informacija.

5.    Pomoć u naplati carine, poreza ili novčanih kazni nije obuhvaćena ovim Dogovorom.

6.    Svaka pomoć koju je potrebno osigurati na temelju ovog Dogovora odnosi se samo na trgovinske transakcije povezane s postupcima koji predstavljaju povredu carinskog zakonodavstva do kojih je došlo najviše tri godine prije datuma podnošenja molbe za pomoć.

7.    Stranke ne moraju mijenjati svoj carinski režim ili postupak kako bi ispunile svoje obveze na temelju ovog Dogovora.



ČLANAK 3.

Pomoć na temelju molbe

1.    Na zahtjev podnositelja molbe, koji se temelji na opravdanoj sumnji da se radi o postupcima koji predstavljaju povredu carinskog zakonodavstva, za bilo koju kategoriju robe iz članka 2. stavka 1. (Područje primjene), primatelj molbe podnositelju molbe dostavlja jednu ili više vrsta informacija kojima će se podnositelju molbe omogućiti da osigura pravilnu primjenu carinskog zakonodavstva:

(a)    naziv i adresa izvoznika ili zastupnika;

(b)    podaci o pošiljci, odnosno broj spremnika, veličina, ime plovila i prijevoznika, država podrijetla, mjesto izvoza i opis tereta;

(c)    klasifikacijski broj, količina i prijavljena vrijednost; i

(d)    sve druge informacije koje stranke smatraju potrebnima kako bi se utvrdilo je li došlo do postupka koji predstavlja povredu carinskog zakonodavstva.

2.    Na zahtjev podnositelja molbe primatelj molbe dostavlja sljedeće informacije:

(a)    je li roba izvezena iz državnog područja stranke propisno uvezena na državno područje druge stranke, navodeći, prema potrebi, carinski postupak koji se primjenjuje na tu robu; ili



(b)    je li roba uvezena na državno područje stranke propisno izvezena iz državnog područja druge stranke, navodeći, prema potrebi, carinski postupak koji se primjenjuje na tu robu.

3.    Primatelj molbe ne mora dostavljati informacije kojima već ne raspolaže.

4.    Za potrebe stavka 1., opravdana sumnja da se radi o postupcima koji predstavljaju povredu carinskog zakonodavstva znači sumnja koja se temelji na jednoj ili više sljedećih vrsta relevantnih činjeničnih informacija dobivenih od javnih ili privatnih izvora:

(a)    dokazi da u prošlosti određeni uvoznik, izvoznik, proizvođač ili drugo poduzeće koje je uključeno u premještanje robe s državnog područja stranke na državno područje druge stranke nije poštovalo carinsko zakonodavstvo bilo koje stranke;

(b)    dokazi da u prošlosti neka ili sva poduzeća uključena u premještanje robe unutar određenog proizvodnog sektora s državnog područja jedne stranke na državno područje druge stranke, kada se roba premješta s državnog područja jedne stranke na državno područje druge stranke, nisu poštovala carinsko zakonodavstvo stranke; ili

(c)    druge informacije za koje su carinska tijela stranaka suglasna da su dovoljne u okviru određene molbe.



ČLANAK 4.

Spontana pomoć

Stranke mogu, preko svojih carinskih tijela, pomagati jedna drugoj, na vlastitu inicijativu i u skladu sa svojim zakonskim ili regulatornim odredbama, ako smatraju da je to neophodno za ispravnu primjenu carinskog zakonodavstva, naročito pružanjem prikupljenih informacija koje se odnose na:

(a)    aktivnosti koje jesu ili izgledaju kao postupci koji predstavljaju povredu carinskog zakonodavstva i koji bi mogli biti od interesa za carinska tijela druge stranke; 

(b)    nova sredstva ili metode koje se koriste u provođenju postupaka koji predstavljaju povredu carinskog zakonodavstva;

(c)    robu za koju je poznato da je predmet postupaka koji predstavljaju povredu carinskog zakonodavstva;

(d)    fizičke ili pravne osoba za koje postoje opravdani razlozi za uvjerenje da su bile uključene u postupke koji predstavljaju povredu carinskog zakonodavstva; ili

(e)    prijevozna sredstva za koja postoji opravdana sumnja da su bila korištena, koriste se ili bi se mogla koristiti za postupke koji predstavljaju povredu carinskog zakonodavstva.



ČLANAK 5.

Oblik i sadržaj molbi za pomoć

1.    Sve se molbe u skladu s ovim Dogovorom sastavljaju u pisanom obliku. Uz njih se prilažu dokumenti kojima se primatelju molbe omogućuje da odgovori na molbu. U slučaju hitne situacije, mogu se prihvatiti usmene molbe, ali se one neposredno potom potvrđuju u pisanom obliku.

2.    Sve molbe na temelju stavka 1. uključuju sljedeće informacije:

(a)    podnositelj molbe;

(b)    zatražena mjera;

(c)    predmet molbe i razlozi za nju;

(d)    zakonska ili regulatorna odredba i drugi uključeni pravni elementi;

(e)    što je moguće preciznije i sveobuhvatnije naznake o fizičkim ili pravnim osobama koje su predmet istražnih postupaka;

(f)    sažetak relevantnih činjenica i već poduzetih istražnih aktivnosti; i

(g)    razlozi opravdane sumnje da se radi o postupku koji predstavlja povredu carinskog zakonodavstva.



3.    Sve se molbe dostavljaju u pisanom obliku na službenom jeziku primatelja molbe ili na jeziku koji je njemu prihvatljiv. Ovaj se uvjet ne odnosi na dokumente koji se prilažu uz molbu na temelju stavka 1.

4.    Ako molba ne zadovoljava gore navedene formalne zahtjeve, moguće je zatražiti njezin ispravak ili dopunu. U međuvremenu je moguće naložiti primjenu mjera predostrožnosti.

ČLANAK 6.

Rješavanje molbe

1.    Kako bi se ispunila molba za pomoć, primatelj molbe, u okviru svojih nadležnosti, dostavlja informacije koje već posjeduje. Primatelj molbe može, prema vlastitoj procjeni, provoditi odgovarajuće istrage ili organizirati njihovo provođenje.

2.    Sve molbe za pomoć rješavaju se u skladu sa zakonskim ili regulatornim odredbama stranke kojoj je upućena molba.

3.    Dužnosnici stranke, ovlašteni na odgovarajući način, uz suglasnost druge stranke i podložno uvjetima koje ta stranka odredi, mogu biti prisutni u uredima tijela primatelja molbe ili bilo kojeg drugog relevantnog tijela u skladu sa stavkom 1., kako bi primili informacije koje se odnose na postupke koji jesu ili bi mogli biti postupci koji predstavljaju povredu carinskog zakonodavstva, a koji su potrebni podnositelju molbe za potrebe ovog Dogovora.



4.    Propisno ovlašteni službenici jedne stranke, uz suglasnost druge stranke i podložno odredbama koje utvrdi ta stranka, mogu biti prisutni na istragama koje se provode na državnom području te stranke.

ČLANAK 7.

Oblik u kojem se šalju informacije

1.    Primatelj molbe podnositelju molbe šalje rezultate istrage u pisanom obliku te može dostaviti relevantne popratne dokumente ili drugo.

2.    Te informacije mogu biti u elektroničkom obliku.

ČLANAK 8.

Izuzeci od obveze pružanja pomoći

1.    Pomoć može biti odbijena ili uvjetovana zadovoljavanjem određenih uvjeta ili zahtjeva u slučaju kada stranka od koje je zatražena pomoć na temelju ovog Dogovora smatra da bi pomoć:

(a)    mogla dovesti u pitanje njezin suverenitet;

(b)    mogla dovesti u pitanje opći poredak, sigurnost ili ostale bitne interese, posebno u slučajevima navedenima u članku 9. stavku 2. (Razmjena informacija i povjerljivost); ili



(c)    povrijedila industrijsku, trgovačku ili profesionalnu tajnu. 

2.    Primatelj molbe može odgoditi pružanje pomoći s obrazloženjem da bi to moglo ometati postupak istrage, tužbe ili sudski postupak koji je u tijeku. U takvu slučaju primatelj molbe savjetuje se s podnositeljem molbe kako bi se utvrdilo može li se pomoć pružiti podložno onim rokovima ili uvjetima koje bi mogao zahtijevati primatelj molbe.

3.    U slučajevima kada podnositelj molbe zatraži pomoć koju, da je zamoljen, sam ne bi mogao pružiti, u svojoj molbi svraća pozornost na tu činjenicu. Primatelj molbe tada odlučuje kako odgovoriti na takvu molbu.

4.    Ako se radi o slučajevima iz stavaka 1. i 2., primatelj molbe o svojoj odluci i razlozima iz kojih je donosi bez odlaganja obavješćuje podnositelja molbe.

ČLANAK 9.

Razmjena informacija i povjerljivost

1.    Sve informacije koje su na bilo koji način dostavljene u skladu s ovim Dogovorom povjerljive su ili ograničene prirode, ovisno o pravilima koja se primjenjuju u svakoj stranki. Te informacije obuhvaćene su obvezom čuvanja službene tajne i uživaju zaštitu koja vrijedi za slične informacije prema odgovarajućim zakonima stranke koja ih je primila. Stranka koja prima informacije čuva povjerljivost tih informacija.

2.    Osobni podaci mogu se razmjenjivati samo onda kada se stranka koja ih prima obveže štititi takve podatke na način koji stranka koja ih dostavlja smatra odgovarajućim.



3.    Svaka stranka primjenjuje postupke kako bi se osiguralo da povjerljive informacije, uključujući informacije čije bi otkrivanje moglo dovesti u pitanje konkurentni položaj osobe koja dostavlja informacije, dostavljene u vezi s time kako stranka upravlja svojim carinskim zakonodavstvom, imaju pravo na jednako postupanje kao i povjerljive informacije te su zaštićene od neovlaštenog otkrivanja.

4.    Stranka koja prima informacije koristi se njima isključivo u svrhe navedene u molbi. Ako jedna stranka želi te informacije koristiti u druge svrhe, potrebna joj je prethodna pisana suglasnost tijela koje je dostavilo informacije.

5.    Stranka koja prima informacije može upotrijebiti te informacije u svojim upravnim ili sudskim postupcima, ako je primjenjivo, pod uvjetom da se ni jedna informacija koju je stranka koja je dostavila informacije odredila kao osjetljivu, ne smije koristiti bez pisane suglasnosti stranke koja je dostavila informacije.

6.    Podložno stavku 5., ni jedna informacija koju jedna stranka dostavi drugoj stranki ne smije se otkrivati masovnim medijima ni bilo kojoj drugoj osobi ili tijelu, osim carinskih tijela stranke podnositeljice molbe, objavljivati niti na bilo koji drugi način staviti na raspolaganje javnosti bez pisane suglasnosti stranke koja je dostavila informacije.

7.    Kada je za uporabu informacija koje je stranka primila potrebna suglasnost stranke koja je dostavila informacije na temelju stavaka 4., 5. i 6., takva uporaba podliježe ograničenjima koje je ta stranka utvrdila.



ČLANAK 10.

Troškovi pomoći

1.    Stranka koja je primila molbu preuzima sve redovne troškove izvršenja molbe. Stranka koja podnosi molbu prema potrebi snosi troškove vještaka i svjedoka te troškove tumača i prevoditelja.

2.    Ako se tijekom izvršenja molbe pokaže da su za ispunjenje molbe potrebni izvanredni ili znatni troškovi, stranke se savjetuju radi određivanja uvjeta pod kojima će se provesti ili nastaviti izvršenje molbe.

ČLANAK 11.

Provedba

1.    Ovaj Dogovor provode, u slučaju Singapura, središnja carinska tijela Singapura i, u slučaju Unije, nadležne službe Europske komisije i carinska tijela država članica Europske unije, prema potrebi. Oni donose odluke o svim praktičnim mjerama i dogovorima koji su potrebni za njihovu primjenu, uzimajući u obzir važeća pravila, posebno na području zaštite podataka.

2.    Stranke se međusobno savjetuju i slijedom toga obavješćuju jedna drugu o detaljnim pravilima provedbe donesenima u skladu s ovim Dogovorom.



3.    Stranke su suglasne da, s obzirom na to da su sredstva njihovih carinskih tijela ograničena, molbe treba svesti na najmanju moguću mjeru.

ČLANAK 12.

Ostali sporazumi

Uzimajući u obzir odgovarajuće odgovornosti Unije i država članica, ovaj Dogovor:

(a)    ne utječe na obveze stranaka na temelju bilo kakvih drugih međunarodnih sporazuma ili konvencija;

(b)    smatra se nadopunom svakog sporazuma o uzajamnoj administrativnoj pomoći u carinskim pitanjima koji je sklopljen ili može biti sklopljen između pojedinačnih država članica i Singapura, pri čemu ima prednost pred svakom odredbom takvih sporazuma koji nisu sukladni s ovim Dogovorom; i

(c)    ne utječe na odredbe Unije kojima je uređena razmjena informacija, pribavljenih na temelju ovog Dogovora, koje bi mogle biti od interesa za Uniju, između nadležnih službi Europske komisije i carinskih tijela država članica.



ČLANAK 13.

Savjetovanja

1.    Što se tiče pitanja povezanih s primjenjivošću ovog Dogovora, stranke se međusobno savjetuju radi njihova rješenja u okviru Odbora za carinu osnovanog na temelju članka 16.2. (Specijalizirani odbori).

2.    Četrnaesto poglavlje (Rješavanje sporova) i petnaesto poglavlje (Mehanizam medijacije) ne primjenjuju se za pitanja koja proizlaze na temelju ovog Dogovora.



Dogovor 4.

Uzajamno priznavanje
programa ovlaštenih gospodarskih subjekata (AEO)

U odnosu na članak 6.3. stavak 2. točku (d) (Carinska suradnja) i članak 6.17. stavak 2. (Odbor za carinu), stranke su sporazumne sa sljedećim:

Stranke su suglasne da će od međusobne suradnje u jačanju sigurnosti lanca opskrbe i olakšanju zakonite trgovine imati obostranu korist.

Stranke ulažu napore za uzajamno priznavanje svojih programa ovlaštenih gospodarskih subjekata (dalje u tekstu: „AEO”). Odlukom Odbora za carinu osnovanog na temelju članka 16.2. (Specijalizirani odbori) stranke su suglasne o uzajamnom priznavanju svojih AEO programa.

Stranke su suglasne da će pokrenuti djelovanje koje će dovesti do uzajamnog priznavanja njihovih AEO programa.

Stranke će uložiti sve razumne napore i težiti ka postizanju sporazuma o uzajamnom priznavanju svojih AEO programa u najboljem slučaju jednu, a najkasnije dvije godine nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma.

________________

ZAJEDNIČKA IZJAVA

o carinskim unijama

1.    Unija podsjeća da su države koje su sklopile carinsku uniju s Unijom obvezne uskladiti se sa Zajedničkom carinskom tarifom, a postupno i s preferencijalnim carinskim režimom Unije, te poduzimati potrebne mjere i pregovarati o sporazumima koji su od obostrane koristi s dotičnim trećim zemljama. Stoga je Unija pozvala Singapur da pokrene pregovore s onim državama koje su osnovale carinsku uniju s Unijom i čiji proizvodi nemaju pravo na carinske koncesije u okviru ovog Sporazuma, radi sklapanja bilateralnih sporazuma o uspostavljanju područja slobodne trgovine u skladu s člankom XXIV. GATT-a iz 1994.

2.    Singapur je obavijestio Uniju da će stupiti u pregovore s državama bitnima u tom pogledu na dan potpisivanja ovog Sporazuma radi sklapanja bilateralnih sporazuma o uspostavljanju područja slobodne trgovine u skladu s člankom XXIV. GATT-a iz 1994.

_________________