<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><CONCLUSION NNC="YES" xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.CONCLUSION><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-98/15</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62015CC0098</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:223">EU:C:2017:223</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>11</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>11</PAGE.TOTAL></BIB.CONCLUSION><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P>MIŠLJENJE E. SHARPSTON – PREDMET C‑98/15</P><P>ESPADAS RECIO</P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Mišljenje nezavisne odvjetnice</HT></P><P><HT TYPE="UC">Eleanor Sharpston</HT></P><P>od <DATE ISO="20170316">16. ožujka 2017.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0001"><P>Izvorni jezik: engleski</P></NOTE></P></TI><STI><P><HT TYPE="BOLD">Predmet C‑98/15</HT></P><P><HT TYPE="BOLD">María Begoña Espadas Recio</HT></P><P><HT TYPE="BOLD">protiv</HT></P><P><HT TYPE="BOLD">Servicio Público de Empleo Estatal (SPEE)</HT></P><P><HT TYPE="NORMAL">(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Juzgado de lo Social No 33 de Barcelona (Radni sud br. 33 iz Barcelone, Španjolska))</HT></P></STI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Direktiva 79/7/EEZ</KEYWORD><KEYWORD>Članak 4. stavak 1.</KEYWORD><KEYWORD>Jednako postupanje prema radnicima i radnicama</KEYWORD><KEYWORD>Direktiva 97/81/EZ</KEYWORD><KEYWORD>Okvirni sporazum o radu s nepunim radnim vremenom</KEYWORD><KEYWORD>Nacionalno zakonodavstvo kojim je uređeno izračunavanje trajanja davanja za nezaposlenost</KEYWORD><KEYWORD>Neuzimanje u obzir danâ kada se nije radilo</KEYWORD><KEYWORD>Diskriminacija</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><CONTENTS.CONCLUSION><GR.SEQ LEVEL="1"><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1.</NO.P><TXT>Ovim zahtjevom za prethodnu odluku Juzgado de lo Social No 33 de Barcelona (Radni sud br. 33 iz Barcelone, Španjolska) traži smjernice o tumačenju Direktive 79/7/EEZ o postupnoj provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima socijalne sigurnosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0002"><P>Direktiva Vijeća od <DATE ISO="19781219">19. prosinca 1978.</DATE> (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="006" PAGE.FIRST="24" DATE.PUB="1979">SL 1979., L 6, str. 24</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 7.)</P></NOTE> i Direktive 97/81/EZ o Okvirnom sporazumu o radu s nepunim radnim vremenom koji su sklopili UNICE, CEEP i ETUC<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0003"><P>Direktiva Vijeća od <DATE ISO="19971215">15. prosinca 1997.</DATE> (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="014" PAGE.FIRST="9" DATE.PUB="1998">SL 1998., L 14, str. 9</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 131.)</P></NOTE>. U biti, sud koji je uputio zahtjev prvo pita primjenjuje li se Okvirni sporazum na davanje za nezaposlenost koje se financira doprinosima koje uplaćuju radnik i njegov poslodavac. Također želi znati jesu li, u slučaju gdje radnik koji radi nepuno radno vrijeme ima <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0001" ID="QS0001"/>vertikalni radni odnos<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/> sa svojim poslodavcima (tako što, primjerice, radi 50 % punog radnog vremena, i to ponedjeljkom, utorkom i srijedom, dok su četvrtak i petak neradni dani), Okvirnom sporazumu i/ili Direktivi 79/7 sukladna nacionalna pravila koja dane kada se nije radilo isključuju iz izračuna davanja za nezaposlenost koje se treba isplaćivati.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P>Pravo Unije</P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P>Direktiva 79/7</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2.</NO.P><TXT>U drugoj uvodnoj izjavi Direktive 79/7 navedeno je da bi se načelo jednakog postupanja u pitanjima socijalne sigurnosti trebalo ponajprije provoditi u okviru zakonskih sustava koji pružaju zaštitu od rizika, među ostalim, nezaposlenosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 2., Direktiva 79/7 primjenjuje se, među ostalim, na radnike čija je djelatnost prekinuta zbog nesvojevoljne nezaposlenosti. Direktiva se, u skladu s člankom 3., primjenjuje na, primjerice, zakonske sustave koji pružaju zaštitu od nezaposlenosti.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="2"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4.</NO.P><TXT>U članku 4. stavku 1. navedeno je da načelo jednakog postupanja označava:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0002" ID="QS0002"/>nepostojanje svake diskriminacije na temelju spola, bilo izravne ili neizravne, prije svega s obzirom na bračni ili obiteljski status, posebno u odnosu na:</P><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>opseg sustava i uvjet[e] pristupa tim sustavima,</P></ITEM><ITEM><P>obvez[u] uplaćivanja doprinosa i izračun doprinosa,</P></ITEM><ITEM><P>izračun davanja uključujući pripadajuća uvećanja s obzirom na bračnog druga i uzdržavanike te uvjet[e] koji određuju trajanje i zadržavanje prava na davanje.<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/></P></ITEM></LIST></P></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P>Direktiva 97/81</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5.</NO.P><TXT>Dana <DATE ISO="19970606">6. lipnja 1997.</DATE> europski socijalni partneri – Unija industrijskih saveza europskih poslodavaca (UNICE), Europski centar poduzeća s javnim udjelom (CEEP) i Europska konfederacija sindikata (ETUC) – sklopili su Okvirni sporazum o radu s nepunim radnim vremenom (u daljnjem tekstu: Okvirni sporazum) kojemu je cilj, među ostalim, ukloniti diskriminaciju radnika koji rade nepuno radno vrijeme<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0004"><P>Vidjeti uvodne izjave 8. do 12.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6.</NO.P><TXT>Okvirni sporazum je Direktivom 97/81 uključen u pravo (Unije). U članku 1. te direktive objašnjava se da je njezina svrha provesti u djelo Okvirni sporazum. U članku 2. stavku 1. od država članica se zahtijevalo da najkasnije do <DATE ISO="20000120">20. siječnja 2000.</DATE> donesu zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s direktivom ili da jamče da će najkasnije do tog datuma socijalni partneri provesti potrebne mjere putem sporazuma. Tekst Okvirnog sporazuma priložen je direktivi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0005"><P>Dodatno vidjeti Direktivu 98/23/EZ od <DATE ISO="19980407">7. travnja 1998.</DATE> o proširenju Direktive 97/81/EZ o okvirnom sporazumu o radu s nepunim radnim vremenom koji su sklopili UNICE, CEEP i ETUC za Ujedinjenu Kraljevinu Velike Britanije i Sjeverne Irske (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="131" PAGE.FIRST="10" DATE.PUB="1998">SL 1998., L 131, str. 10</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 137.). Na pitanja koja se razmatraju u glavnom postupku primjenjuje se Direktiva 97/81, kako je izmijenjena Direktivom 98/23.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7.</NO.P><TXT>U trećem stavku preambule Okvirnog sporazuma navedeno je:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0003" ID="QS0003"/>Ovaj se Sporazum odnosi na uvjete zapošljavanja radnika s nepunim radnim vremenom te se u njemu priznaje činjenica da o pitanjima koja se tiču obveznog socijalnog osiguranja odlučuju države članice.<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/></P></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8.</NO.P><TXT>Svrha Okvirnog sporazuma, kako je navedeno u njegovu članku 1. točki (a), je <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0004" ID="QS0004"/>omogućiti uklanjanje diskriminacije radnika s nepunim radnim vremenom i poboljšati kvalitetu rada s nepunim radnim vremenom<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 2. stavkom 1., Okvirni sporazum odnosi se na <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0005" ID="QS0005"/>radnike s nepunim radnim vremenom koji imaju ugovor o radu ili radni odnos definiran zakonom […] koj[i] je na snazi u pojedinoj državi članici<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10.</NO.P><TXT>Radnik s nepunim radnim vremenom je u članku 3. stavku 1. definiran kao <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0006" ID="QS0006"/>radnik čije je uobičajeno radno vrijeme, izračunano na tjednoj osnovi ili prosječno, u razdoblju zaposlenja do jedne godine, kraće od uobičajenog radnog vremena usporedivog radnika s punim radnim vremenom<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11.</NO.P><TXT>Članak 4. nosi naslov <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0007" ID="QS0007"/>Načelo nediskriminacije<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/>. U njegovu stavku 1. je predviđeno: <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0008" ID="QS0008"/>[š]to se tiče uvjeta zapošljavanja, radnici s nepunim radnim vremenom ne smiju se tretirati na manje povoljan način od usporedivih radnika s punim radnim vremenom samo zato što rade s nepunim radnim vremenom, osim ako je različito postupanje opravdano objektivnim razlozima<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><?PAGE NO="3"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P>Španjolsko pravo</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev navodi da članak 41. španjolskog ustava predstavlja temelj nacionalnog sustava socijalne sigurnosti, koji ponajprije uređuje Ley General de la Seguridad Social (Opći zakon o socijalnoj sigurnosti) (u daljnjem tekstu: LGSS), kako je odobren s Real Decreto Legislativo (Kraljevska zakonska uredba) br. 1/94 od <DATE ISO="19940620">20. lipnja 1994.</DATE> U članku 204. LGSS‑a predviđene su dvije razine zaštite u slučaju nezaposlenosti – uplaćivanje doprinosa i isplata socijalne pomoći. Država upravlja tim sustavom te je zaštita od nezaposlenosti obvezna.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13.</NO.P><TXT>Članak 210. LGSS‑a nosi naslov <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0009" ID="QS0009"/>Trajanje davanja za nezaposlenost<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/>. Trajanje razdoblja tijekom kojeg se davanje isplaćuje nezaposlenom radniku (u daljnjem tekstu: trajanje davanja) određuje se s obzirom na: (i) njegov staž osiguranja tijekom šest godina koje su prethodile nastanku nezaposlenosti, ili (ii) trenutak u kojem je njegova obveza uplaćivanja doprinosa prestala. Postoji ljestvica u kojoj je prikazan staž osiguranja, izražen u danima, i odgovarajuće trajanje davanja, također izraženo u danima. Tako, primjerice, ako staž osiguranja iznosi 360 do 539 dana, davanje se isplaćuje 120 dana, ako staž osiguranja iznosi 1260 do 1439 dana, davanje se isplaćuje 420 dana, a ako staž osiguranja iznosi više od 2160 dana, davanje se isplaćuje 720 dana (što je najdulje trajanje razdoblja tijekom kojeg se davanje može primati).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 4. stavkom 1. sedme dodatne odredbe LGSS‑a, u kojem su predviđena pravila za radnike s nepunim radnim vremenom, <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0010" ID="QS0010"/>pri utvrđivanju staža osiguranja i razdobljâ koja su osnova za određivanje davanja za nezaposlenost, u obzir se moraju uzeti pravila u posebnim propisima<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/>. Ta se pravila nalaze u Real Decreto 625/1985 de protección por desempleo (Kraljevska uredba 625/1985 o zaštiti u slučaju nezaposlenosti) (u daljnjem tekstu: RD 625/1985). U članku 3. te mjere određeno je na koji se način treba izračunati trajanje davanja. Članak 3. stavak 1. odnosi se na radnike koji rade puno radno vrijeme. U njemu se navodi: <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0011" ID="QS0011"/>Trajanje davanja za nezaposlenost temelji se na stažu osiguranja tijekom četiri godine koje su prethodile nastanku nezaposlenosti ili trenutku kada je obveza plaćanja doprinosa prestala.<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/> Članak 3. stavak 4., koji se odnosi na radnike koji rade nepuno radno vrijeme, predviđa: <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0012" ID="QS0012"/>ako se uplaćeni doprinosi odnose na rad s nepunim radnim vremenom ili stvarni rad u slučaju skraćenog radnog vremena, svaki dan u kojem se radilo računa se kao dan za koji su doprinosi uplaćeni, neovisno o tome koliko je trajanje radnog dana<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev navodi da se, u skladu s nacionalnom sudskom praksom, gubitkom zaposlenja stječe pravo na davanje za nezaposlenost. Kako bi se utvrdilo trajanje davanja, u obzir se moraju uzeti samo dani kada je zaposlenik doista radio, čak i ako su odgovarajući doprinosi za socijalnu sigurnost zbog rizika nezaposlenosti uplaćivani za sve dane svakog mjeseca u godini.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P>Činjenično stanje, postupak i prethodna pitanja</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16.</NO.P><TXT>María Begoña Espadas Recio (u daljnjem tekstu: M. B. Espadas Recio) radila je kao čistačica. Od <DATE ISO="19991223">23. prosinca 1999.</DATE> nadalje bila je neprekidno zaposlena, ali je izmijenila više poslodavaca. Njezin radni raspored bio je sljedeći: svaki je tjedan dva i pol sata radila ponedjeljkom, srijedom i četvrtkom, a svakog prvog petka u mjesecu radila je četiri sata. Dakle, njezino nepuno radno vrijeme bilo je <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0013" ID="QS0013"/>vertikalno<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/> strukturirano – nije radila svih pet dana radnog tjedna (<QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0014" ID="QS0014"/>horizontalni<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/> raspored), nego je radila samo određene dane u tjednu. Radni odnos M. B. Espadas Recio prestao je <DATE ISO="20130729">29. srpnja 2013.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17.</NO.P><TXT>Servicio Público de Empleo Estatal (u daljnjem tekstu: SPEE) odobrio je <DATE ISO="20130930">30. rujna 2013.</DATE> njezin zahtjev za davanje za nezaposlenost. SPEE joj je davanje prvotno odlučio odobriti na 120 dana, od <DATE ISO="20130910">10. rujna 2013.</DATE> do <DATE ISO="20140109">9. siječnja 2014.</DATE>, u iznosu od 6,10 eura po danu. Utvrđeno je da je doprinose uplaćivala 452 dana. M. B. Espadas Recio podnijela je prigovor protiv te odluke, navodeći da je imala pravo na davanje za nezaposlenost u trajanju od 720 dana (nije osporavala osnovu izračuna dnevnog<?PAGE NO="4"?> iznosa davanja koje je primala)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0006"><P>SPEE je potom, na vlastitu inicijativu, preispitao osnovu za određivanje dnevnog davanja za nezaposlenost te ga je odlučio povećati sa 6,10 eura na 10,91 eura na dan.</P></NOTE>. SPEE je odlukom od <DATE ISO="20131209">9. prosinca 2013.</DATE> djelomično uvažio njezin prigovor. Odobrio joj je davanje za nezaposlenost u trajanju od 420 dana na temelju njezinih radnih sati koji su, prema njegovu izračunu, iznosili 8,5 sati tjedno.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18.</NO.P><TXT>Tumačeći članak 210. LGSS‑a u vezi s člankom 3. stavkom 4. RD‑a 625/1985, SPEE je zaključio da se trajanje davanja za nezaposlenost mora izračunati na temelju broja dana za koje su doprinosi uplaćivani tijekom šest godina koje su prethodile nezaposlenosti M. B. Espadas Recio. U slučaju rada s nepunim radnim vremenom doprinosi se smatraju uplaćenima za svaki dan kada se stvarno radilo. Iz toga je slijedilo da je M. B. Espadas Recio dokazala da je, tijekom šest godina koje su prethodile njezinoj nezaposlenosti, uplatila doprinose za 1387 dana. Stoga je određeno da se davanje za nezaposlenost mora isplaćivati 420 dana. SPEE nije uzeo u obzir ostatak šestogodišnjeg razdoblja u pogledu kojeg su M. B. Espadas Recio i njezini bivši poslodavci uplaćivali doprinose.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19.</NO.P><TXT>Nesporno je da bi M. B. Espadas Recio, da je radila prema <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0015" ID="QS0015"/>horizontalnom rasporedu<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/> – 1,75 sati tijekom petodnevnog radnog tjedna, ukupno 8,5 radnih sati – imala pravo na davanje za nezaposlenost tijekom maksimalnih 720 dana.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20.</NO.P><TXT>M. B. Espadas Recio je pred sudom koji je uputio zahtjev pokrenula postupak protiv odluke SPEE‑a u pogledu trajanja razdoblja za koje joj je bilo odobreno davanje za nezaposlenost. Budući da je radila šest uzastopnih godina te pritom plaćala doprinose za 30 ili 31 dan mjesečno (ukupno za 2160 dana), ona smatra da ima pravo na davanje u trajanju od 720, a ne 420 dana, koliko joj je odobreno. Tvrdi da se za određivanje trajanja davanja trebaju uzeti u obzir svi dani za koje su doprinosi uplaćeni, a ne samo dani kada je doista radila. U suprotnom se ne bi radilo samo o nelogičnom dvostrukom sankcioniranju nje kao radnice s nepunim radnim vremenom, što je protivno načelu proporcionalnosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0007"><P>M. B. Espadas Recio ističe da je iznos davanja za nezaposlenost koje je primala na dan već bio razmjerno smanjen zbog činjenice da je radila nepuno, a ne puno radno vrijeme.</P></NOTE>, nego i o izravnoj ili neizravnoj diskriminaciji na temelju spola.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev navodi da je Sud slično pitanje razmatrao u predmetu Bruno i Pettini<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0008"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20100610">10. lipnja 2010.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Bruno i Pettini</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑395/08 i C‑396/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:329">EU:C:2010:329</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Sud je u tom predmetu, u vezi sa starosnim mirovinama zrakoplovnog kabinskog osoblja društva Alitalia, koje su bile uređene talijanskim sustavom socijalne sigurnosti, zaključio da je članku 4. Okvirnog sporazuma bilo protivno nacionalno zakonodavstvo u skladu s kojim se razdoblja tijekom kojih se nije radilo nisu uzimala u obzir pri izračunavanju trajanja službe koje je bilo potrebno da bi se ostvarilo pravo na takvu mirovinu zato što je takvo zakonodavstvo diskriminiralo radnike koji su radili nepuno radno vrijeme, osim ako je različito postupanje bilo opravdano objektivnim razlozima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22.</NO.P><TXT>Ako se Okvirni sporazum ne primjenjuje, sud koji je uputio zahtjev smatra da bi se moglo raditi o diskriminaciji na temelju spola, koja je protivna Direktivi 79/7. Trajanje davanja koje je, u skladu sa spornom nacionalnom odredbom, za radnike koji rade nepuno radno vrijeme prema <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0016" ID="QS0016"/>vertikalnom<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/> rasporedu kraće nego za radnike koji rade nepuno radno vrijeme prema <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0017" ID="QS0017"/>horizontalnom<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/> rasporedu predstavlja neizravnu diskriminaciju na temelju spola zato što primijenjena pravila nepovoljno utječu na sve radnice. U skladu s godišnjim statistikama, veliku većinu radnika koji rade nepuno radno vrijeme u Španjolskoj čine žene (otprilike 70 % do 80 %).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="5"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23.</NO.P><TXT>Zato sud koji je uputio zahtjev postavlja sljedeća prethodna pitanja:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0018" ID="QS0018"/>(1)</NO.P><TXT>Treba li članak 4. [Okvirnog sporazuma], oslanjajući se na doktrinu ustanovljenu u presudi [Bruno i Pettini], tumačiti na način da se primjenjuje na doprinosno davanje za nezaposlenost kakva je ustanovljena u članku 210. [LGSS‑a], koja se financira doprinosima koje uplaćuju radnik i poslodavci koji ga zapošljavaju te koja ovisi o stažu osiguranja tijekom šest godina koje su prethodile nastanku pravne situacije nezaposlenosti?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(2)</NO.P><TXT>U slučaju potvrdnog odgovora na prethodno pitanje, treba li članak 4. [Okvirnog sporazuma], u skladu s doktrinom uspostavljenom u presudi [Bruno i Pettini], tumačiti na način da mu se protivi nacionalna odredba poput članka 3. stavka 4. [RD‑a 625/1985], na koju upućuje četvrto pravilo u stavku 1. sedme dodatne odredbe [LGSS‑a], koja u slučajevima <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0019" ID="QS0019"/>vertikalnog<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/> rada s nepunim radnim vremenom (rad tijekom samo tri dana u tjednu) isključuje iz izračuna trajanja davanja za nezaposlenost dane kada se nije radilo, iako su za njih uplaćeni doprinosi, što za posljedicu ima kraće trajanje priznatog davanja?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(3)</NO.P><TXT>Treba li zabranu izravne ili neizravne diskriminacije na temelju spola koja je utvrđena u članku 4. Direktive 79/7 tumačiti na način da zabranjuje ili da joj se protivi nacionalna odredba poput članka 3. stavka 4. [RD‑a 625/1985] koja u slučajevima <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0020" ID="QS0020"/>vertikalnog<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/> rada s nepunim radnim vremenom (rad tijekom samo tri dana u tjednu) iz izračuna dana za koje su uplaćeni doprinosi isključuje dane u kojima se nije radilo, uz posljedično kraće trajanje davanja za nezaposlenost?<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/></TXT></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24.</NO.P><TXT>Pisana očitovanja podnijele su španjolska vlada i Europska komisija te su obje iznijele usmena očitovanja na raspravi održanoj <DATE ISO="20160615">15. lipnja 2016.</DATE></TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P>Ocjena</P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P>Uvodne napomene</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25.</NO.P><TXT>U skladu s ustaljenom sudskom praksom, pravo Unije poštuje nadležnost država članica da urede svoje sustave socijalne sigurnosti, a kada ne postoji usklađenost na razini Europske unije na zakonodavstvu je svake države članice da utvrdi uvjete za ostvarenje prava u području socijalne sigurnosti. Međutim, države članice su prilikom izvršavanja te nadležnosti dužne poštovati pravo Unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0009"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150414">14. travnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Cachaldora Fernández</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑527/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:215">EU:C:2015:215</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26.</NO.P><TXT>Tako Španjolska načelno može predvidjeti da pravo na doprinosno davanje u slučaju nezaposlenosti (koje zajednički financiraju radnici i poslodavci), i njegov opseg, u njezinom sustavu socijalne sigurnosti ovisi o stažu osiguranja koji se, u skladu s člankom 210. LGSS‑a i člankom 3. RD‑a 625/1985, priznaje dotičnom nezaposlenom radniku. Međutim, ta nacionalna pravila moraju biti u skladu s mjerodavnim pravom Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev navodi da je M. B. Espadas Recio radila 8,5 sati tjedno. Ti su sati bili raspoređeni na tri dana u tjednu, a njezin radni raspored smatra se <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0021" ID="QS0021"/>vertikalnim<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/>. Da je jednak broj sati radila prema <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0022" ID="QS0022"/>horizontalnom<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/> radnom rasporedu, bila bi radila pet dana tjedno, 1,75 sati dnevno. Primjenjuje li se zabrana diskriminacije iz članka 4. Okvirnog sporazuma na situaciju M. B. Espadas Recio?</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="6"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P>Prvo i drugo pitanje</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28.</NO.P><TXT>Svojim prvim pitanjem, sud koji je uputio zahtjev pita primjenjuje li se članak 4. Okvirnog sporazuma na doprinosno davanje za nezaposlenost poput onog iz glavnog postupka. Ako je odgovor na to pitanje potvrdan, potrebno je utvrditi jesu li sporna nacionalna pravila protivna Okvirnom sporazumu. U skladu s tim pravilima, pri izračunu trajanja davanja u obzir se uzimaju samo dani kada je nezaposleni radnik doista radio, iako se doprinosi uplaćuju za sve dane svih mjeseci. To pravilo skraćuje trajanje davanja za nezaposlenost u usporedbi <HT TYPE="ITALIC">bilo</HT> s radnicima koji nepuno radno vrijeme rade prema <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0023" ID="QS0023"/>horizontalnom<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/> rasporedu <HT TYPE="ITALIC">bilo</HT> s radnicima koji rade puno radno vrijeme.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29.</NO.P><TXT>Prva dva pitanja usko su povezana pa ću ih stoga zajedno razmotriti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev navodi da činjenica da je M. B. Espadas Recio radila prema <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0024" ID="QS0024"/>vertikalnom<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/> rasporedu ima dvije posljedice. Kao prvo, njezino davanje je manje od onog na koje imaju pravo usporedivi radnici koji rade puno radno vrijeme iz razloga što je radila manje sati tjedno. Kao drugo, pri određivanju trajanja davanja ne uzimaju se u obzir svi dani za koje su ona i njezini bivši poslodavci plaćali doprinose. Pravo na predmetno davanje ovisi o postojanju radnog odnosa M. B. Espadas Recio s njezinim bivšim poslodavcima; a sustav davanja za nezaposlenost financira se putem njihovih odnosnih doprinosa. U okviru tog sustava za okolnosti povezane s pitanjima socijalne politike predviđeno je (nedoprinosno) davanje u obliku socijalne pomoći koju isključivo financira država. Sud koji je uputio zahtjev zato smatra da je doprinosno davanje za nezaposlenost povezano s radnim odnosom, a samo u manjoj mjeri s pitanjima socijalne politike. U skladu s tim, smatra da se presuda Suda u predmetu Bruno i Pettini<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0010"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20100610">10. lipnja 2010.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Bruno i Pettini</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑395/08 i C‑396/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:329">EU:C:2010:329</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>.)</P></NOTE> po analogiji primjenjuje na španjolski sustav doprinosnog davanja za nezaposlenost.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31.</NO.P><TXT>Nasuprot tomu, Komisija i Španjolska smatraju da doprinosno davanje za nezaposlenost iz španjolskog sustava ne spada pod pojam <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0025" ID="QS0025"/>uvjeti zapošljavanja<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/> u smislu članka 4. stavka 1. Okvirnog sporazuma.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32.</NO.P><TXT>Slažem se s tim stajalištem.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33.</NO.P><TXT>Okvirni sporazum odnosi se isključivo na <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0026" ID="QS0026"/>uvjete zapošljavanja radnika s nepunim radnim vremenom<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0011"><P>Vidjeti uvodne izjave 8. do 12. Direktive 97/81.</P></NOTE>. Sud je naveo da taj pojam obuhvaća mirovine koje ovise o radnom odnosu između radnika i poslodavca, uz iznimku mirovina koje se isplaćuju iz zakonskog sustava socijalne sigurnosti, na koje više utječu pitanja socijalne politike nego taj odnos<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0012"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150414">14. travnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Cachaldora Fernández</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑527/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:215">EU:C:2015:215</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0036">36.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0037">37.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Za pitanja u vezi s davanjima u području socijalne sigurnosti koja ne predstavljaju <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0027" ID="QS0027"/>plaću<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/> u smislu članka 157. stavka 2. UFEU‑a nadležne su države članice. Ona su zato isključena iz područja primjene načela nediskriminacije iz članka 4. stavka 1. Okvirnog sporazuma (iako se na njih, dakako, mogu primjenjivati druge odredbe prava Unije). Stoga kvalifikacija predmetnog doprinosnog davanja za nezaposlenost ovisi o značenju <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0028" ID="QS0028"/>plaće<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="201D" ID="QE0028"/> u pravu Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 157. stavkom 2. UFEU‑a, <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0029" ID="QS0029"/>plaća<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/> označava <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0030" ID="QS0030"/>redovitu osnovnu ili minimalnu nadnicu ili plaću te svako drugo primanje u gotovini ili u naravi koju radnik prima neposredno ili posredno od svojeg poslodavca u vezi sa zaposlenjem<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0013"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20141105">5. studenoga 2014.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Österreichischer Gewerkschaftsbund</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑476/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2332">EU:C:2014:2332</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0016">16.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Vidjeti također presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19900517">17. svibnja 1990.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Barber</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑262/88</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1990:209">EU:C:1990:209</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>.).</P></NOTE>. Sud je u tom kontekstu istaknuo da pravna narav tih primanja nije od važnosti za primjenu članka 157. UFEU‑a kada se ona dodjeljuju u vezi sa zaposlenjem<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0014"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20141105">5. studenoga 2014.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Österreichischer Gewerkschaftsbund</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑476/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2332">EU:C:2014:2332</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0017">17.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Sud je također zaključio da se, <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0031" ID="QS0031"/>iako je točno da su razne vrste primanja koje odobrava poslodavac također u skladu sa smjernicama socijalne politike, karakter [plaće] jednog davanja ne može […] dovesti u pitanje kada radnik ima pravo na primitak predmetnog davanja od svojeg poslodavca<?PAGE NO="7"?> zbog postojanja radnog odnosa<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0015"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20141105">5. studenoga 2014.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Österreichischer Gewerkschaftsbund</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑476/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2332">EU:C:2014:2332</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0018">18.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Vidjeti također presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20080401">1. travnja 2008.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Maruko</HT></NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑267/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:179">EU:C:2008:179</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0044">44.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>. Međutim, iako primanja koja proizlaze iz sustava socijalne sigurnosti ili predstavljaju davanja iz istog načelno nisu izuzeta iz pojma plaće, taj se pojam ne može proširiti na način da obuhvaća sustave socijalne sigurnosti ili davanja iz istog koja su izričito uređena zakonom tako da se o njima ne može pregovarati u okviru poduzeća ili određene struke te koja su obvezna za opće kategorije radnika<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0016"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20011129">29. studenoga 2001.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Griesmar</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑366/99</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2001:648">EU:C:2001:648</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35.</NO.P><TXT>Čini mi se da iz činjenice da poslodavac uplaćuje doprinose u sustav koji financira davanja za nezaposlenost nužno ne proizlazi da pojam plaće obuhvaća davanje za nezaposlenost. Također, ni činjenica da država nezaposlenim radnicima isplaćuje davanje ne znači da se takva plaćanja automatski moraju smatrati plaćanjima u području socijalne sigurnosti. Ocjena tog pitanja mora biti složenija. Kriterij zaposlenja ne može biti isključiv u tom kontekstu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0017"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20031023">23. listopada 2003.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Schönheit i Becker</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑4/02 i C‑5/02</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2003:583">EU:C:2003:583</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0057">57.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</P></NOTE>. Tako je Sud, u vezi sa sustavom mirovina koji se razmatrao u predmetu Bruno i Pettini, naveo da: <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0032" ID="QS0032"/>[…] ako se mirovina odnosi samo na određenu kategoriju radnika, ako je izravno povezana s trajanjem radnog odnosa ili ako se njezina visina izračunava na temelju zadnje plaće, nije bitno je li istodobno povezana s pitanjima socijalne politike, organizacije države, etike ili proračunskim razlozima koji su utjecali ili su mogli utjecati na to da nacionalni zakonodavac uspostavi dotični sustav […]<QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/> [neslužbeni prijevod]<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0018"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20100610">10. lipnja 2010.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Bruno i Pettini</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑395/08 i C‑396/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:329">EU:C:2010:329</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0047">47.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36.</NO.P><TXT>Ta se tri kriterija kumulativno primjenjuju i relevantna su u ovom predmetu. Iako je za tumačenje nacionalnog prava i utvrđenje činjenica u konačnici nadležan sud koji je uputio zahtjev, Sud ipak može pružiti pojašnjenja i smjernice.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev ističe da se davanje za nezaposlenost isplaćuje posebnoj kategoriji radnika – <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0033" ID="QS0033"/>onima koji su u pravnoj situaciji nezaposlenosti<QUOT.END REF.START="QS0033" CODE="201D" ID="QE0033"/>. Međutim, na drugim mjestima u odluci kojom je uputio prethodno pitanje navodi da se ustavna osnova španjolskog sustava socijalne sigurnosti odnosi na <HT TYPE="ITALIC">sve</HT> državljane, tako što jamči odgovarajuću socijalnu pomoć i davanja u slučaju nevolje, osobito nezaposlenosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0019"><P>Vidjeti gornju točku 12.</P></NOTE>. Ne vidim na koji način <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0034" ID="QS0034"/>svi državljani<QUOT.END REF.START="QS0034" CODE="201D" ID="QE0034"/> mogu predstavljati posebnu kategoriju radnika. Naime, oni koji primaju to davanje pripadaju skupini koja ima opća obilježja potrebna za stjecanje prava na to davanje – odnosno, imaju pravni status nezaposlenosti. To se uvelike razlikuje od primjera posebnih kategorija radnika koje je Sud utvrdio u svojoj sudskoj praksi, kao što su nacionalni javni službenici i kazališni djelatnici<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0020"><P>Vidjeti presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20031023">23. listopada 2003.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Schönheit i Becker</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑4/02 i C‑5/02</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2003:583">EU:C:2003:583</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20080401">1. travnja 2008.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Maruko</HT></NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑267/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:179">EU:C:2008:179</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>). Kao i u potonjoj presudi, koristim pojam <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0035" ID="QS0035"/>kazališni djelatnici<QUOT.END REF.START="QS0035" CODE="201D" ID="QE0035"/> na način da obuhvaća sve osobe povezane s kazališnom produkcijom, a ne samo glumce.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev navodi da se predmetno davanje za nezaposlenost financira isključivo putem doprinosa koje uplaćuju radnici i poslodavci. Međutim, ti se doprinosi plaćaju na temelju nacionalnog zakonodavstva. Nisu uređeni sporazumom između radnika i poslodavca. To znači da sustav tih davanja više predstavlja sustav socijalne sigurnosti kojim država upravlja nego davanje koje je dio naknade koja se radniku isplaćuje na temelju ugovora koji on ima sa svojim poslodavcem ili o kojoj se u njegovo ime kolektivno pregovara. A pojam <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0036" ID="QS0036"/>uvjeti zapošljavanja<QUOT.END REF.START="QS0036" CODE="201D" ID="QE0036"/> <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0037" ID="QS0037"/>ne može se proširiti na način da obuhvaća sustave socijalne sigurnosti ili davanja iz istog koja su izričito uređena zakonom tako da se o njima ne može pregovarati u okviru poduzeća ili određene struke te koja su obvezna za opće kategorije radnika<QUOT.END REF.START="QS0037" CODE="201D" ID="QE0037"/> [neslužbeni prijevod]<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0021"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20121122">22. studenoga 2012.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Elbal Moreno</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑385/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:746">EU:C:2012:746</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0020">20.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</P></NOTE>. Dodajem da RD 625/1985 (kojim je uređeno trajanje<?PAGE NO="8"?> davanja) predstavlja mjeru o kojoj su španjolska tijela obavijestila Komisiju u skladu s člankom 9. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0022"><P>Uredba Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20040429">29. travnja 2004.</DATE> (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="166" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2004">SL 2004., L 166, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 160.). U članku 9. stavku 1. te uredbe je predviđeno da države članice dostavljaju obavijest Komisiji u pisanom obliku o zakonodavstvu koje se odnosi na grane socijalne sigurnosti koje spadaju u područje primjene te uredbe. To uključuje i nacionalne mjere koje uređuju davanja za nezaposlenost.</P></NOTE>. Ta obavijest znači da španjolska vlada izričito pristaje da predmetno davanje predstavlja davanje za nezaposlenost u smislu te uredbe<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0023"><P>Vidjeti također presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19970220">20. veljače 1997.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Martínez Losada i dr</HT>.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑88/95, C‑102/95 i C‑103/95</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1997:69">EU:C:1997:69</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0017">17.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0020">20.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39.</NO.P><TXT>Iz toga slijedi, po mojemu mišljenju, da se članak 4. Okvirnog sporazuma ne primjenjuje na davanje za nezaposlenost poput onog iz glavnog postupka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40.</NO.P><TXT>S obzirom na moj odgovor na prvo pitanje, nije potrebno odgovarati na drugo pitanje (čiji se sadržaj ionako preklapa s trećim pitanjem, koje razmatram u nastavku).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41.</NO.P><TXT>Stoga zaključujem da se Okvirni sporazum mora protumačiti na način da se ne primjenjuje na doprinosno davanje za nezaposlenost, poput onog predviđenog u članku 210. LGSS‑a, koje se isključivo financira putem doprinosa koje je uplaćivao radnik i njegovi bivši poslodavci.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P>Treće pitanje</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42.</NO.P><TXT>Svojim trećim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita jesu li nacionalna pravila koja uređuju određivanje trajanja davanja (osobito članak 3. RD‑a 625/1985) zabranjena člankom 4. stavkom 1. Direktive 79/7 iz razloga što uzrokuju diskriminaciju na temelju spola.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43.</NO.P><TXT>Davanja za nezaposlenost poput predmetnog spadaju u područje primjene Direktive 79/7 jer su dio zakonskog sustava za zaštitu od, među ostalim, nezaposlenosti – što je jedan od rizika navedenih u članku 3. stavku 1. točki (a). Člankom 4. stavkom 1. zabranjuje se diskriminacija na temelju spola, osobito kada je riječ o uvjetima koji se odnose na trajanje i zadržavanje prava na davanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44.</NO.P><TXT>Sporno nacionalno pravilo ne predstavlja izravnu diskriminaciju iz razloga što se bez razlike primjenjuje i na radnike i na radnice. Međutim, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da neizravna diskriminacija u smislu članka 4. Direktive 79/7 postoji kada nacionalna mjera, iako je formulirana na neutralan način, u stvarnosti nepovoljno djeluje na mnogo veći broj žena nego muškaraca<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0024"><P>Vidjeti, primjerice, rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151117">17. studenoga 2015.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Plaza Bravo</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑137/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:771">EU:C:2015:771</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0022">22.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev u odluci kojom je uputio prethodno pitanje ističe da sporno nacionalno pravilo – u skladu s kojim radnici koji nepuno radno vrijeme rade prema <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0038" ID="QS0038"/>vertikalnom<QUOT.END REF.START="QS0038" CODE="201D" ID="QE0038"/> rasporedu imaju pravo na davanje u kraćem trajanju nego radnici koji rade puno radno vrijeme – nepovoljno utječe na više žena nego muškaraca s obzirom na to da približno 70 % do 80 % radne snage s nepunim radnim vremenom čine žene.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46.</NO.P><TXT>Iako se u spornim nacionalnim pravilima ne pravi razlika između muškaraca i žena, statistike koje je pružio sud koji je uputio zahtjev pokazuju da ista u nepovoljan položaj stavljaju znatno veći broj radnica nego radnika. Zato su ta pravila neizravno diskriminirajuća u smislu članka 4. stavka 1. Direktive 79/7.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47.</NO.P><TXT>Takva pravila očito nepovoljno utječu na radnice s nepunim radnim vremenom kao što je M. B. Espadas Recio. Sud koji je uputio zahtjev ističe da bi ona imala pravo na maksimalno trajanje davanja od 720 dana da je radila puno radno vrijeme. U tom bi se slučaju pri izračunu uzela u obzir činjenica da su <HT TYPE="ITALIC">doprinosi plaćeni za sve radne dane u mjesecu</HT> tijekom šest godina koje su prethodile<?PAGE NO="9"?> njezinoj nezaposlenosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0025"><P>Španjolska ističe da se, radi izjednačavanja položaja radnika s nepunim i radnika s punim radnim vremenom, prilikom izračunavanja trajanja davanja primjenjuje koeficijent od 1,4 %. Međutim, nije pružila nikakve dodatne informacije o tome na koji točno način taj proces djeluje; ali to je ionako činjenično pitanje koje je u nadležnosti suda koji je uputio zahtjev.</P></NOTE>. Da je M. B. Espadas Recio radila prema horizontalnom rasporedu (1,75 sati dnevno, pet dana u tjednu), također bi imala pravo na davanje u tom maksimalnom trajanju. Mijenja li činjenica da sporna nacionalna pravila nepovoljno utječu samo na posebnu skupinu radnika s nepunim radnim vremenom – one koji rade prema <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0039" ID="QS0039"/>vertikalnom rasporedu<QUOT.END REF.START="QS0039" CODE="201D" ID="QE0039"/> – moje stajalište da sporna nacionalna pravila uzrokuju neizravnu diskriminaciju?</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48.</NO.P><TXT>Ne.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49.</NO.P><TXT>Točno je da se Sud nije slagao s ocjenama nacionalnih sudova u određenim slučajevima kada su se nacionalne mjere u pitanju odnosile samo na posebnu skupinu radnika s nepunim radnim vremenom. Sud je zaključio da takve mjere ne uzrokuju neizravnu diskriminaciju jer statistički podaci u vezi s radnicima s nepunim radnim vremenom obično ne mogu pokazati (u nedostatku konkretnih informacija) da žene u skupinama radnika s nepunim radnim vremenom, poput onih koje su se razmatrale u tim slučajevima, čine veliku većinu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0026"><P>Vidjeti, primjerice, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150414">14. travnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Cachaldora Fernández</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑527/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:215">EU:C:2015:215</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, i rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151117">17. studenoga 2015.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Plaza Bravo</HT></NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑137/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:771">EU:C:2015:771</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50.</NO.P><TXT>Tako se predmet Cachaldora Fernández<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0027"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150414">14. travnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Cachaldora Fernández</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑527/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:215">EU:C:2015:215</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE> odnosio na određivanje osnove za izračun invalidske mirovine. Ocjena koju je nacionalni sud dao temeljila se na pretpostavci da se nacionalna odredba koja se u tom predmetu razmatrala odnosila na skupinu radnika s nepunim radnim vremenom čiju su veliku većinu činile žene, ali se nije primjenjivala na sve radnike s nepunim radnim vremenom. Ta se odredba primjenjivala samo na radnike koji su u dijelu referentnog razdoblja od osam godina koje su prethodile nastupu uzroka invalidnosti imali prekid plaćanja doprinosa, a koji su prije tog prekida plaćanja doprinosa radili nepuno radno vrijeme. Međutim, precizna skupina radnika s nepunim radnim vremenom na koje je to utjecalo nije se mogla jasno odrediti. Sudu nisu pružene nikakve statističke informacije koje bi pokazivale koliko je radnika s nepunim radnim vremenom imalo prekid plaćanja doprinosa ili je li se ta skupina uglavnom sastojala od žena. Također je utvrđeno da je to nacionalno pravilo zapravo išlo u prilog nekim radnicima s nepunim radnim vremenom<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0028"><P>Išlo je u prilog svim radnicima čiji je zadnji ugovor o radu prije prestanka njihove stručne djelatnosti bio ugovor o radu s punim radnim vremenom, ali koji su tijekom ostatka referentnog razdoblja ili čak čitav svoj radni vijek radili samo nepuno radno vrijeme jer bi dobivali mirovinu koja je bila previsoka u odnosu na doista uplaćene doprinose.</P></NOTE>. Sud je stoga zauzeo stajalište da opće informacije na kojima je sud koji je uputio zahtjev temeljio svoju pretpostavku nisu mogle dovesti do zaključka da su skupinu radnika koju je odnosno nacionalno pravilo iz glavnog postupka dovodilo u nepovoljan položaj uglavnom činili radnici s nepunim radnim vremenom i, osobito, žene.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51.</NO.P><TXT>Slučaj M. B. Espadas Recio je drugačiji. Sporna nacionalna mjera nepovoljno utječe na sve radnike koji nepuno radno vrijeme rade prema <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0040" ID="QS0040"/>vertikalnom rasporedu<QUOT.END REF.START="QS0040" CODE="201D" ID="QE0040"/> i ništa ne upućuje na to da bi neki radnici iz te skupine mogli biti u prednosti u odnosu na radnike s punim radnim vremenom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52.</NO.P><TXT>Slično tomu, nacionalna mjera koja se razmatrala u predmetu Plaza Bravo<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0029"><P>Rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151117">17. studenoga 2015.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Plaza Bravo</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑137/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:771">EU:C:2015:771</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE> nije se primjenjivala na sve radnike s nepunim radnim vremenom. Iz spisa predmeta nije bilo jasno jesu li statistički podaci o posebnoj skupini radnika na koje je utjecala ta nacionalna mjera dokazivali da je ista utjecala na mnogo veći broj žena nego muškaraca. Nadalje, navodilo se da su ta pravila jednako tako mogla i radnike s punim radnim vremenom staviti u nepovoljan položaj. Sud je zaključio da se na temelju općih statističkih podataka u vezi s radnicima s nepunim radnim vremenom kao cjeline nije moglo utvrditi da je odnosna nacionalna mjera utjecala na više žena nego muškaraca. Stoga je za tu mjeru zaključeno da nije uzrokovala neizravnu diskriminaciju<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0030"><P>Rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151117">17. studenoga 2015.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Plaza Bravo</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑137/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:771">EU:C:2015:771</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0024">24.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0026">26.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i t. 29.)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="10"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53.</NO.P><TXT>U slučaju M. B. Espadas Recio, sud koji je uputio zahtjev objašnjava da se statistički podaci u vezi s radnicima s nepunim radnim vremenom jednako primjenjuju i na radnike koji nepuno radno vrijeme rade prema <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0041" ID="QS0041"/>horizontalnom<QUOT.END REF.START="QS0041" CODE="201D" ID="QE0041"/> rasporedu i na one koji nepuno radno vrijeme rade prema <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0042" ID="QS0042"/>vertikalnom<QUOT.END REF.START="QS0042" CODE="201D" ID="QE0042"/> rasporedu. Informacije u vezi s radnicima s nepunim radnim vremenom koje sud koji je uputio zahtjev navodi pokazuju da 70 % do 80 % radnika koji rade prema <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0043" ID="QS0043"/>vertikalnom<QUOT.END REF.START="QS0043" CODE="201D" ID="QE0043"/> rasporedu čine žene. Isti omjer žena i muškaraca postoji i kada je riječ o radu s nepunim radnim vremenom prema <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0044" ID="QS0044"/>horizontalnom<QUOT.END REF.START="QS0044" CODE="201D" ID="QE0044"/> rasporedu. Na temelju tih informacija opravdano je zaključiti da sporna nacionalna mjera nepovoljno utječe na veći broj žena nego muškaraca. Nadalje, sud koji je uputio zahtjev nije naveo da sporna nacionalna mjera može radnike s punim radnim vremenom katkad dovesti u jednako nepovoljan položaj kao i radnike s nepunim radnim vremenom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54.</NO.P><TXT>Iz toga slijedi da su članku 4. stavku 1. Direktive 79/7 protivne nacionalne mjere poput predmetnih, osim ako su opravdane objektivnim čimbenicima koji nisu povezani s diskriminacijom na temelju spola. To je slučaj kada te mjere odražavaju legitiman cilj socijalne politike i ako su prikladne i nužne za ostvarenje tog cilja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0031"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20121122">22. studenoga 2012.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Elbal Moreno</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑385/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:746">EU:C:2012:746</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55.</NO.P><TXT>Španjolska se nije pisano izjasnila o tome može li se ikakva diskriminacija na temelju spola opravdati. Međutim, španjolska vlada je na raspravi održanoj <DATE ISO="20160615">15. lipnja 2016.</DATE> potvrdila da se za njezina očitovanja o opravdanju diskriminacije u skladu s Okvirnim sporazumom treba smatrati da vrijede i u pogledu diskriminacije na temelju spola. Po njezinu mišljenju, načelo <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0045" ID="QS0045"/>doprinošenja sustavu socijalne sigurnosti<QUOT.END REF.START="QS0045" CODE="201D" ID="QE0045"/> predstavlja objektivno opravdanje svake diskriminacije. Budući da se davanje za nezaposlenost i trajanje tog davanja temelje isključivo na razdoblju tijekom kojeg je zaposlenik radio ili bio registriran u sustavu socijalne sigurnosti, bilo bi suprotno načelu proporcionalnosti ako se ne bi uzeli u obzir dani kada se doista radilo.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56.</NO.P><TXT>Ne prihvaćam takao stajalište.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev ističe da je cilj doprinosnog davanja za nezaposlenost osigurati radniku sredstva kako bi nadomjestio plaću koju više ne prima (članak 204. LGSS‑a).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58.</NO.P><TXT>Po mojemu mišljenju, taj je cilj moguće ostvariti uzimanjem u obzir sljedećeg: (i) razdoblja tijekom kojeg su radnik i njegov poslodavac uplaćivali doprinose; (ii) iznosa tih doprinosa; i (iii) radnih sati dotičnog radnika (odnosno, je li radio nepuno ili puno radno vrijeme). U skladu s objašnjenjem koje je pružio sud koji je uputio zahtjev, čini se da španjolski sustav doista uzima u obzir upravo te čimbenike kada je riječ o radnicima s punim radnim vremenom i radnicima koji rade nepuno radno vrijeme prema <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0046" ID="QS0046"/>horizontalnom<QUOT.END REF.START="QS0046" CODE="201D" ID="QE0046"/> rasporedu. Radnici iz obiju kategorija (ako su jednako dugo plaćali doprinose) imali bi pravo na davanje za nezaposlenost u jednakom trajanju. Međutim, osoba koja je radila 50 % punog radnog vremena dobila bi razmjerno manji iznos davanja, koji bi odražavao manji iznos doprinosa koji je uplatila na svoju manju plaću za nepuno radno vrijeme. To je potpuno u skladu s načelom <HT TYPE="ITALIC">pro rata temporis</HT><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0032"><P>Vidjeti, primjerice, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20141105">5. studenoga 2014.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">ÖsterreichischerGewerkschaftsbund</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑476/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2332">EU:C:2014:2332</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0022">22.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0024">24.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59.</NO.P><TXT>Međutim, radnik koji je nepuno radno vrijeme radio prema <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0047" ID="QS0047"/>vertikalnom<QUOT.END REF.START="QS0047" CODE="201D" ID="QE0047"/> rasporedu, iako je <HT TYPE="ITALIC">doprinose također uplaćivao za sve dane svih mjeseci u godini</HT>, imao bi pravo na davanje za nezaposlenost u kraćem trajanju nego s njime usporedivi radnik s punim radnim vremenom. Sustav različito postupa prema tim dvjema skupinama radnika. U pogledu radnika koji su nepuno radno vrijeme radili prema <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0048" ID="QS0048"/>vertikalnom<QUOT.END REF.START="QS0048" CODE="201D" ID="QE0048"/> rasporedu, naglasak stavlja na dane kada se stvarno radilo, a ne na vrijeme koje je zaposlenik tijekom radnog tjedna proveo radeći.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="11"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60.</NO.P><TXT>To stvara nelogičnu i nepoštenu anomaliju koja radnike koji nepuno radno vrijeme rade prema <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0049" ID="QS0049"/>vertikalnom<QUOT.END REF.START="QS0049" CODE="201D" ID="QE0049"/> rasporedu stavlja u nepovoljan položaj. Radnici s nepunim radnim vremenom koji obavljaju relativno slabo plaćene poslove, kao što je čišćenje, uglavnom nemaju puno izbora kada je riječ o radnom rasporedu. Često su, kako bi dobili zaposlenje, primorani pristati na <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0050" ID="QS0050"/>vertikalni<QUOT.END REF.START="QS0050" CODE="201D" ID="QE0050"/> radni raspored koji odgovara njihovu poslodavcu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61.</NO.P><TXT>Stoga zaključujem da se članak 4. Direktive 79/7 mora tumačiti na način da mu je protivno zakonodavstvo države članice koje u slučajevima <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0051" ID="QS0051"/>vertikalnog<QUOT.END REF.START="QS0051" CODE="201D" ID="QE0051"/> rada s nepunim radnim vremenom (rad tijekom određenih dana u tjednu) isključuje iz izračuna dana za koje su doprinosi uplaćeni dane kada se nije radilo, što za posljedicu ima kraće trajanje plaćanja davanja za nezaposlenost, ako žene čine većinu <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0052" ID="QS0052"/>vertikalno<QUOT.END REF.START="QS0052" CODE="201D" ID="QE0052"/> zaposlenih radnika s nepunim radnim vremenom na koje takve nacionalne mjere nepovoljno utječu.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P>Zaključak</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62.</NO.P><TXT>Stoga smatram da Sud treba na pitanja koja mu je uputio Juzgado de lo Social No 33 de Barcelona (Radni sud br. 33 iz Barcelone, Španjolska) odgovoriti na sljedeći način:</TXT><P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT>Okvirni sporazum o radu s nepunim radnim vremenom, koji je zaključen <DATE ISO="19970606">6. lipnja 1997.</DATE> i uključen u Prilog Direktivi Vijeća 97/81/EZ od <DATE ISO="19971215">15. prosinca 1997.</DATE> o Okvirnom sporazumu o radu s nepunim radnim vremenom koji su sklopili UNICE, CEEP i ETUC, kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 98/23/EZ od <DATE ISO="19980407">7. travnja 1998.</DATE>, treba tumačiti na način da se ne primjenjuje na doprinosno davanje za nezaposlenost, poput onog predviđenog u članku 210. španjolskog Ley General de Seguridad Social (Opći zakon o socijalnoj sigurnosti), koje se isključivo financira putem doprinosa koje je uplaćivao radnik i njegovi bivši poslodavci.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Članak 4. Direktive Vijeća 79/7/EEZ o postupnoj provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima socijalne sigurnosti treba tumačiti na način da mu je protivno zakonodavstvo države članice koje u slučajevima <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0053" ID="QS0053"/>vertikalnog<QUOT.END REF.START="QS0053" CODE="201D" ID="QE0053"/> rada s nepunim radnim vremenom (rad tijekom određenih dana u tjednu) isključuje iz izračuna dana za koje su doprinosi uplaćeni dane kada se nije radilo, što za posljedicu ima kraće trajanje plaćanja davanja za nezaposlenost, ako žene čine većinu <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0054" ID="QS0054"/>vertikalno<QUOT.END REF.START="QS0054" CODE="201D" ID="QE0054"/> zaposlenih radnika s nepunim radnim vremenom, na koje takve nacionalne mjere nepovoljno utječu.</TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP.ECR></GR.SEQ></CONTENTS.CONCLUSION></CONCLUSION>