02014A0529(01) — HR — 01.02.2020 — 004.001


Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.

►B

SPORAZUM O PRIDRUŽIVANJU

između Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju te njihovih država članica, s jedne strane, i Ukrajine, s druge strane

( L 161 29.5.2014, 3)

Koji je izmijenila:

 

 

  br.

stranica

datum

►M1

ODLUKA br. 1/2018 ODBORA ZA PRIDRUŽIVANJE EU-a I UKRAJINE U SASTAVU ZA TRGOVINU od 14. svibnja 2018.

  L 175

1

11.7.2018

►M2

ODLUKA br. 2/2018 ODBORA ZA PRIDRUŽIVANJE EU-a I UKRAJINE U SASTAVU ZA TRGOVINU od 14. svibnja 2018.

  L 188

17

25.7.2018

►M3

ODLUKA br. 1/2018 CARINSKOG PODODBORA EU-a I UKRAJINE od 21. studenoga 2018.

  L 20

40

23.1.2019

►M4

ODLUKA br. 1/2018 VIJEĆA ZA PRIDRUŽIVANJE EU-A I UKRAJINE od 2. srpnja 2018.

  L 192

36

18.7.2019

►M5

SPORAZUM u obliku razmjene pisama između Europske unije i Ukrajine o izmjeni trgovinskih povlastica za meso peradi i proizvode od mesa peradi predviđenih Sporazumom o pridruživanju između Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju te njihovih država članica, s jedne strane, i Ukrajine, s druge strane

  L 206

3

6.8.2019

►M6

ODLUKA br. 1/2019 VIJEĆA ZA PRIDRUŽIVANJE EU-UKRAJINA od 8. srpnja 2019.

  L 248

88

27.9.2019

►M7

ODLUKA br. 1/2019 PODODBORA ZA UPRAVLJANJE SANITARNIM I FITOSANITARNIM MJERAMA EU‐UKRAJINA od 18. studenoga 2019.

  L 59

31

28.2.2020




▼B

SPORAZUM O PRIDRUŽIVANJU

između Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju te njihovih država članica, s jedne strane, i Ukrajine, s druge strane



PREAMBULA

KRALJEVINA BELGIJA,

REPUBLIKA BUGARSKA,

ČEŠKA REPUBLIKA,

KRALJEVINA DANSKA,

SAVEZNA REPUBLIKA NJEMAČKA,

REPUBLIKA ESTONIJA,

IRSKA,

HELENSKA REPUBLIKA,

KRALJEVINA ŠPANJOLSKA,

FRANCUSKA REPUBLIKA,

REPUBLIKA HRVATSKA,

TALIJANSKA REPUBLIKA,

REPUBLIKA CIPAR,

REPUBLIKA LATVIJA,

REPUBLIKA LITVA,

VELIKO VOJVODSTVO LUKSEMBURG,

MAĐARSKA,

REPUBLIKA MALTA,

KRALJEVINA NIZOZEMSKA,

REPUBLIKA AUSTRIJA,

REPUBLIKA POLJSKA,

PORTUGALSKA REPUBLIKA,

RUMUNJSKA

REPUBLIKA SLOVENIJA,

SLOVAČKA REPUBLIKA,

REPUBLIKA FINSKA,

KRALJEVINA ŠVEDSKA,

UJEDINJENA KRALJEVINA VELIKE BRITANIJE I SJEVERNE IRSKE,

ugovorne stranke Ugovora o Europskoj uniji i Ugovora o funkcioniranju Europske unije, dalje u tekstu „države članice”,

EUROPSKA UNIJA, dalje u tekstu „Unija” ili „EU”,

i

EUROPSKA ZAJEDNICA ZA ATOMSKU ENERGIJU, dalje u tekstu „EURATOM”,

s jedne strane, i

UKRAJINA,

s druge strane,

dalje u tekstu zajednički nazvani „stranke”,

UZIMAJUĆI U OBZIR blizak povijesni odnos i sve jače veze među strankama te želju za ambicioznim i inovativnim jačanjem i širenjem odnosa;

OPREDIJELJENI za blizak i trajan odnos utemeljen na zajedničkim vrijednostima, odnosno poštovanju demokratskih načela, vladavine prava, dobrog upravljanja, ljudskih prava i temeljnih sloboda, uključujući i prava pripadnika nacionalnih manjina, nediskriminaciju pripadnika manjina i poštovanju različitosti, ljudskog dostojanstva te opredijeljenosti za načela slobodnog tržišnog gospodarstva, što bi olakšalo sudjelovanje Ukrajine u europskim politikama;

PREPOZNAJUĆI da Ukrajina kao europska zemlja dijeli zajedničku povijest i zajedničke vrijednosti s državama članicama Europske unije (EU) te je predana promicanju tih vrijednosti;

S OBZIROM NA važnost koju Ukrajina pridaje svojem europskom identitetu;

UZIMAJUĆI U OBZIR snažnu javnu podršku u Ukrajini za europsko opredjeljenje zemlje;

POTVRĐUJUĆI da Europska unija priznaje europske težnje Ukrajine i pozdravlja njezino europsko opredjeljenje, uključujući opredijeljenost za izgradnju duboke i održive demokracije i tržišnog gospodarstva;

PREPOZNAJUĆI da su zajedničke vrijednosti na kojima je izgrađena Europska unija – odnosno demokracija, poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavina prava – ključni elementi i ovog Sporazuma;

POTVRĐUJUĆI da će političko pridruživanje Ukrajine Europskoj uniji i gospodarska integracija s njom ovisiti o napretku u provedbi ovog Sporazuma te o rezultatima Ukrajine u osiguranju poštovanja zajedničkih vrijednosti i napretku u približavanju EU-u u područjima politike, gospodarstva i prava;

OPREDIJELJENI za provedbu svih načela i odredaba Povelje Ujedinjenih naroda, Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS), posebno Helsinškog završnog akta Konferencije za europsku sigurnost i suradnju iz 1975., zaključnih dokumenata Madridske i Bečke konferencije od 1991. odnosno 1992., Pariške povelje za novu Europu iz 1990., Opće deklaracije Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima iz 1948. i Konvencije Vijeća Europe za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950.;

U ŽELJI da jačaju međunarodni mir i sigurnost te sudjeluju u djelotvornom multilateralizmu i mirnom rješavanju sporova, posebno blisko surađujući u tu svrhu u okviru Ujedinjenih naroda (UN), OESS-a i Vijeća Europe (VE);

OPREDIJELJENI za promicanje neovisnosti, suverenosti, teritorijalne cjelovitosti i nepovredivosti granica;

U ŽELJI da ostvare sve snažnije približavanje stajališta u dvostranim, regionalnim i međunarodnim pitanjima od zajedničkog interesa, uzimajući u obzir zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku (ZVSP) Europske unije, uključujući zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku (ZSOP);

OPREDIJELJENI za ponovno potvrđivanje međunarodnih obveza stranaka u borbi protiv širenja oružja za masovno uništenje i sredstava za upotrebu takvog oružja te u suradnji u razoružavanju i nadzoru oružja;

U ŽELJI da unaprijede postupak reformi i približavanja u Ukrajini, doprinoseći tako postupnoj gospodarskoj integraciji i dubljem političkom pridruživanju;

UVJERENI u potrebu da Ukrajina provede političke, društveno-gospodarske, pravne i institucionalne reforme potrebne za djelotvornu provedbu ovog Sporazuma i opredijeljeni za odlučnu podršku tim reformama u Ukrajini;

U ŽELJI da ostvare gospodarsku integraciju, između ostalog i zahvaljujući području produbljene i sveobuhvatne slobodne trgovine (DCFTA) kao sastavnom dijelu ovog Sporazuma, u skladu s pravima i obvezama stranaka koji proizlaze iz njihova članstva u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO), te kroz znatno regulatorno približavanje;

PREPOZNAJUĆI da će to područje produbljene i sveobuhvatne slobodne trgovine, povezano sa širim postupkom zakonodavnog približavanja, doprinijeti daljnjoj gospodarskoj integraciji s unutarnjim tržištem Europske unije kako je predviđeno ovim Sporazumom;

OPREDIJELJENI za razvoj nove klime poticajne za gospodarske odnose između stranaka, a prije svega za razvoj trgovine i ulaganja te poticanje tržišnog natjecanja, što su presudni čimbenici gospodarskog restrukturiranja i modernizacije;

OPREDIJELJENI za jačanje suradnje u području energetike na temelju opredjeljenja stranaka da provedu Ugovor o energetskoj zajednici;

OPREDIJELJENI za jačanje energetske sigurnosti, olakšavanje razvoja odgovarajuće infrastrukture, jačanje tržišne integracije i regulatornog približavanja prema ključnim elementima pravne stečevine EU-a, promicanje energetske učinkovitosti i korištenje obnovljivih izvora energije te postizanja visoke razine nuklearne sigurnosti i zaštite;

OPREDIJELJENI za jačanje dijaloga – zasnovanoga na temeljnim načelima solidarnosti, uzajamnog povjerenja, zajedničke odgovornosti i partnerstva – i suradnje u područjima migracija, azila i upravljanja granicama, uz sveobuhvatan pristup kojim se pozornost posvećuje zakonitim migracijama i suradnji u suzbijanju nezakonitih migracija i trgovine ljudima, te za osiguranje učinkovite provedbe sporazuma o ponovnom prihvatu;

PREPOZNAJUĆI važnost uvođenja bezviznog režima putovanja za građane Ukrajine u danom trenutku, uz uvjet da su uspostavljene pretpostavke za dobro upravljanje mobilnošću i njezinu sigurnost;

OPREDIJELJENI za borbu protiv organiziranog kriminala i pranja novca, smanjenje ponude nedopuštenih droga i potražnje za njima te za jačanje suradnje u borbi protiv terorizma;

OPREDIJELJENI za jačanje suradnje u području zaštite okoliša i za načela održivog razvoja i zelenoga gospodarstva;

U ŽELJI da ojačaju kontakte među građanima;

OPREDIJELJENI za promicanje prekogranične i međuregionalne suradnje;

OPREDIJELJENI za postupno približavanje zakonodavstva Ukrajine zakonodavstvu Unije u skladu s ovim Sporazumom te za njegovu djelotvornu provedbu;

UZIMAJUĆI U OBZIR da se ovim Sporazumom neće unaprijed odrediti budući razvoj odnosa između EU-a i Ukrajine te da se njime taj razvoj ostavlja otvorenim;

POTVRĐUJUĆI da odredbe ovog Sporazuma obuhvaćene dijelom III. glavom V. Ugovora o funkcioniranju Europske unije obvezuju Ujedinjenu Kraljevinu i Irsku kao posebne ugovorne stranke, a ne kao dio Europske unije, osim ako Europska unija zajedno s Ujedinjenom Kraljevinom i/ili Irskom obavijesti Ukrajinu o tome da su Ujedinjena Kraljevina ili Irska preuzele obvezu kao dio Europske unije u skladu s Protokolom br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske u pogledu područja slobode, sigurnosti i pravde priloženim Ugovoru o funkcioniranju Europske unije. Ako Ujedinjena Kraljevina i/ili Irska prestanu(-e) biti obvezane(-a) kao dio Europske unije u skladu s člankom 4.a Protokola br. 21 ili u skladu s člankom 10. Protokola br. 36 o prijelaznim odredbama priloženih Ugovorima, Europska unija zajedno s Ujedinjenom Kraljevinom i/ili Irskom odmah obavješćuje Ukrajinu o svakoj promjeni svog položaja i u tom slučaju ostaju obvezane odredbama Sporazuma kao samostalne ugovorne stranke. Isto vrijedi za Dansku, u skladu s Protokolom br. 22 o stajalištu Danske priloženom Ugovorima;

SPORAZUMJELI SU SE KAKO SLIJEDI:



Članak 1.

Ciljevi

1.  Uspostavlja se pridruživanje između Unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Ukrajine, s druge strane.

2.  Ciljevi su ovog pridruživanja:

(a) 

promicati postupno približavanje među strankama utemeljeno na zajedničkim vrijednostima i bliskim i povlaštenim vezama te jačati pridruživanje Ukrajine politikama EU-a i njezino sudjelovanje u programima i agencijama;

(b) 

osigurati odgovarajući okvir za pojačani politički dijalog u svim područjima od zajedničkog interesa;

(c) 

promicati, očuvati i jačati mir i stabilnost u regionalnim i međunarodnim razmjerima u skladu s načelima Povelje Ujedinjenih naroda i Helsinškog završnog akta Konferencije za europsku sigurnost i suradnju iz 1975. te ciljevima Pariške povelje za novu Europu iz 1990.;

(d) 

stvoriti uvjete za pojačane gospodarske i trgovinske odnose koji doprinose postupnoj integraciji Ukrajine u unutarnje tržište EU-a, uključujući uspostavom područja produbljene i sveobuhvatne slobodne trgovine kako je propisano u glavi IV. (Trgovina i pitanja povezana s trgovinom) ovog Sporazuma, te podržati napore Ukrajine da, među ostalim, postupnim približavanjem svojega zakonodavstva zakonodavstvu Unije ostvari prijelaz u funkcionalno tržišno gospodarstvo;

(e) 

pojačati suradnju u području pravde, slobode i sigurnosti s ciljem jačanja vladavine prava i poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda;

(f) 

stvoriti uvjete za sve bližu suradnju u ostalim područjima od zajedničkog interesa.



GLAVA I.

OPĆA NAČELA

Članak 2.

Poštovanje demokratskih načela, ljudskih prava i temeljnih sloboda, kako je određeno posebno Helsinškim završnim aktom Konferencije za europsku sigurnost i suradnju iz 1975., Pariškom poveljom za novu Europu iz 1990. i drugim mjerodavnim instrumentima u području ljudskih prava, među njima i Općom deklaracijom UN-a o ljudskim pravima i Europskom konvencijom o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, te poštovanje načela vladavine prava temelj su unutarnjih i vanjskih politika stranaka i ključni elementi ovog Sporazuma. Promicanje poštovanja načela suverenosti i teritorijalne cjelovitosti, nepovredivosti granica i neovisnosti te suzbijanje širenja oružja za masovno uništenje, povezanih materijala i sredstava za njihovu upotrebu također su ključni elementi ovog Sporazuma.

Članak 3.

Stranke prepoznaju da se njihov odnos temelji na načelima slobodnog tržišnog gospodarstva. Vladavina prava, dobro upravljanje, borba protiv korupcije, borba protiv različitih oblika transnacinalnog organiziranog kriminala i terorizma, promicanje održivog razvoja i djelotvoran multilateralizam od središnjeg su značenja za jačanje odnosa među strankama.



GLAVA II.

POLITIČKI DIJALOG I REFORMA, POLITIČKO PRIDRUŽIVANJE, SURADNJA I KONVERGENCIJA U PODRUČJU VANJSKE I SIGURNOSNE POLITIKE

Članak 4.

Ciljevi političkog dijaloga

1.  Stranke nastavljaju razvijati i jačati politički dijalog u svim područjima od zajedničkog interesa. Time će se promicati postupna konvergencija u vanjskim i sigurnosnim pitanjima s ciljem sve dubljeg uključivanja Ukrajine u europsko područje sigurnosti.

2.  Ciljevi su političkog dijaloga:

(a) 

produbiti političko pridruživanje i pojačati političku i sigurnosno-političku konvergenciju i djelotvornost;

(b) 

promicati međunarodnu stabilnost i sigurnost na temelju djelotvornog multilateralizma;

(c) 

jačati suradnju i dijalog među strankama u području međunarodne sigurnosti i upravljanja krizama, posebno u svrhu suočavanja s globalnim i regionalnim izazovima i ključnim prijetnjama;

(d) 

poticati praktičnu i na rezultate usmjerenu suradnju među strankama radi postizanja mira, sigurnosti i stabilnosti na europskom kontinentu;

(e) 

jačati poštovanje demokratskih načela, vladavine prava i dobrog upravljanja, ljudskih prava i temeljnih sloboda, uključujući prava pripadnika nacionalnih manjina, nediskriminaciju pripadnika manjina i poštovanje različitosti, te doprinijeti učvršćivanju unutarnjopolitičkih reformi;

(f) 

razvijati dijalog i produbiti suradnju među strankama u području sigurnosti i obrane;

(g) 

promicati načela neovisnosti, suverenosti, teritorijalne cjelovitosti i nepovredivosti granica.

Članak 5.

Forumi za vođenje političkog dijaloga

1.  Stranke vode politički dijalog u okviru redovitih sastanaka na vrhu.

2.  Politički dijalog na ministarskoj razini vodi se sporazumno u okviru Vijeća za pridruživanje iz članka 460. ovog Sporazuma i u okviru redovitih sastanaka predstavnika stranaka na razini ministara vanjskih poslova.

3.  Politički dijalog vodi se i na sljedeće načine:

(a) 

na redovitim sastancima predstavnika Europske unije s jedne strane i predstavnika Ukrajine s druge strane, na razini političkih direktora, Političkog i sigurnosnog odbora i stručnjaka, uključujući sastanke o određenim regijama i pitanjima;

(b) 

sveobuhvatnim i pravodobnim korištenjem svih diplomatskih i vojnih kanala između stranaka, uključujući odgovarajuće kontakte u trećim zemljama i u okviru Ujedinjenih naroda, OESS-a i ostalih međunarodnih foruma;

(c) 

na redovitim sastancima stranaka na razini visokih dužnosnika i razini stručnjaka vojnih institucija;

(d) 

na sve ostale načine, uključujući sastanke na razini stručnjaka kojima se doprinosi poboljšanju i učvršćivanju tog dijaloga.

4.  Ostale postupke i mehanizme političkog dijaloga, uključujući izvanredna savjetovanja, stranke utvrđuju sporazumno.

5.  Politički dijalog na parlamentarnoj razini vodi se u okviru Parlamentarnog odbora za pridruživanje iz članka 467. ovog Sporazuma.

Članak 6.

Dijalog i suradnja na području unutarnjih reformi

Stranke surađuju kako bi osigurale da njihove unutarnje politike počivaju na zajedničkim načelima stranaka, a posebno na stabilnosti i djelotvornosti demokratskih institucija i vladavini prava, te na poštovanju ljudskih prava i temeljnih sloboda, posebno kako je navedeno u članku 14. ovog Sporazuma.

Članak 7.

Vanjska i sigurnosna politika

1.  Stranke jačaju dijalog i suradnju te promiču postupno približavanje u području vanjske i sigurnosne politike, uključujući zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku (ZSOP), te posebno razmatraju pitanja sprečavanja sukoba i upravljanja krizama, regionalne stabilnosti, razoružavanja, neširenja oružja, nadzora oružja i nadzora izvoza oružja te jačaju obostrano koristan dijalog u području svemira. Suradnja će se temeljiti na zajedničkim vrijednostima i obostranim interesima s ciljem jačanja konvergencije i djelotvornosti politika te promicanja zajedničkog planiranja politika. U tu svrhu stranke se koriste bilateralnim, međunarodnim i regionalnim forumima.

2.  Ukrajina, EU i države članice ponovno potvrđuju svoju opredijeljenost za načela poštovanja neovisnosti, suverenosti, teritorijalne cjelovitosti i nepovredivosti granica, kako je utvrđeno Poveljom UN-a i Helsinškim završnim aktom Konferencije za europsku sigurnost i suradnju iz 1975., te za promicanje tih načela u bilateralnim i multilateralnim odnosima.

3.  Stranke na pravodoban i koherentan način razmatraju izazove vezane za ta načela na svim odgovarajućim razinama političkog dijaloga predviđenim ovim Sporazumom, uključujući ministarsku razinu.

Članak 8.

Međunarodni kazneni sud

Putem ratifikacije i provedbe Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda (MKS) iz 1998. i s njim povezanih instrumenata stranke surađuju na promicanju mira i međunarodne pravde.

Članak 9.

Regionalna stabilnost

1.  Stranke jačaju zajedničke napore za promicanje stabilnosti, sigurnosti i demokratskog razvoja u svom zajedničkom susjedstvu, posebno za zajednički rad na mirnom rješavanju regionalnih sukoba.

2.  Ti se napori oslanjaju na zajednička načela za održavanje međunarodnog mira i sigurnosti kako je utvrđeno Poveljom UN-a, Helsinškim završnim aktom Konferencije za europsku sigurnost i suradnju iz 1975. i ostalim mjerodavnim multilateralnim dokumentima.

Članak 10.

Sprečavanje sukoba, upravljanje krizama i vojnotehnološka suradnja

1.  Stranke jačaju praktičnu suradnju u sprečavanju sukoba i upravljanju krizama, posebno radi većeg sudjelovanja Ukrajine u civilnim i vojnim operacijama upravljanja krizama pod vodstvom EU-a te u odgovarajućim vježbama i obukama, uključujući one koje se provode u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP).

2.  Suradnja u tom području temelji se na modalitetima i aranžmanima između EU-a i Ukrajine o savjetovanju i suradnji u upravljanju krizama.

3.  Stranke istražuju mogućnosti vojnotehnološke suradnje. Ukrajina i Europska obrambena agencija (EDA) uspostavljaju bliski kontakt radi rasprave o poboljšanju vojne sposobnosti, uključujući tehnološka pitanja.

Članak 11.

Neširenje oružja za masovno uništenje

1.  Stranke smatraju da širenje oružja za masovno uništenje, povezanih materijala i sredstava za njihovu upotrebu državnim i nedržavnim subjektima predstavljaj jednu od najvećih prijetnji međunarodnoj stabilnosti i sigurnosti. Stranke su stoga suglasne surađivati i doprinositi suzbijanju širenja oružja za masovno uništenje, povezanih materijala i sredstava za njihovu upotrebu putem potpunog poštivanja postojećih obveza iz međunarodnih ugovora i sporazuma o razoružavanju i neširenju oružja, kao i ostalih relevantnih međunarodnih obveza, te putem provedbe istih na nacionalnoj razini. Stranke su suglasne da je ova odredba ključan element ovog Sporazuma.

2.  Stranke su nadalje suglasne surađivati i doprinositi suzbijanju širenja oružja za masovno uništenje, povezanih materijala i sredstava za njihovu upotrebu:

(a) 

poduzimanjem mjera za potpisivanje, ratifikaciju ili pristupanje, prema potrebi, te potpunu provedbu svih ostalih mjerodavnih međunarodnih instrumenata;

(b) 

daljnjim poboljšanjem sustava nacionalnog nadzora izvoza radi djelotvornog nadzora izvoza i provoza robe povezane s oružjem za masovno uništenje, uključujući nadzor krajnjeg korištenja tehnologija i robe dvojne namjene, te djelotvornim sankcijama za kršenje nadzora izvoza.

3.  Stranke su suglasne uspostaviti redovan politički dijalog za praćenje i učvršćivanje tih elemenata.

Članak 12.

Razoružavanje, nadzor oružja, nadzor izvoza oružja i borba protiv nezakonite trgovine oružjem

Stranke razvijaju daljnju suradnju u vezi s razoružavanjem, uključujući smanjenje svojih zaliha suvišnog malog i lakog oružja, te u vezi s reagiranjem na utjecaj koji na stanovništvo i okoliš imaju napuštena i neeksplodirana eksplozivna sredstva iz poglavlja 6. (Okoliš) glave V. ovog Sporazuma. Suradnja u razoružavanju također obuhvaća nadzor oružja, nadzor izvoza oružja i borbu protiv nezakonite trgovine oružjem, uključujući malo i lako oružje. Stranke promiču globalno pristupanje mjerodavnim međunarodnim instrumentima i poštovanje tih instrumenata te namjeravaju osigurati njihovu djelotvornost, uključujući i provedbom mjerodavnih rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda.

Članak 13.

Borba protiv terorizma

Stranke su suglasne surađivati na bilateralnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini u svrhu sprečavanja terorizma i borbe protiv njega u skladu s međunarodnim pravom, međunarodnim standardima ljudskih prava te pravom o izbjeglicama i humanitarnim pravom.



GLAVA III.

PRAVDA, SLOBODA I SIGURNOST

Članak 14.

Vladavina prava i poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda

U okviru suradnje u području pravde, slobode i sigurnosti, stranke posebnu važnost pridaju učvršćivanju vladavine prava i jačanju institucija na svim razinama u području uprave općenito, a posebno u području kaznenog progona i funkcioniranja pravosuđa. Cilj je suradnje posebno jačati pravosuđe, poboljšati njegovu učinkovitost, zaštititi njegovu neovisnost i nepristranost te boriti se protiv korupcije. Cjelokupna suradnja u području pravde, slobode i sigurnosti odvijat će se uz poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Članak 15.

Zaštita osobnih podataka

Stranke su suglasne surađivati kako bi osigurale odgovarajuću razinu zaštite osobnih podataka u skladu s najvišim europskim i međunarodnim standardima, uključujući mjerodavne instrumente Vijeća Europe. Suradnja u području zaštite osobnih podataka može, između ostalog, obuhvaćati razmjenu informacija i stručnjaka.

Članak 16.

Suradnja u području migracija, azila i upravljanja granicama

1.  Stranke ponovno potvrđuju važnost zajedničkog upravljanja migracijskim tokovima među svojim područjima i nastavljaju razvijati sveobuhvatan dijalog o svim pitanjima povezanima s migracijom, uključujući nezakonitu migraciju, zakonitu migraciju, krijumčarenje ljudi i trgovinu ljudima te uključivanje pitanja migracija u nacionalne strategije gospodarskog i socijalnog razvoja područja iz kojih migranti potječu. Dijalog se zasniva na temeljnim načelima solidarnosti, uzajamnog povjerenja, zajedničke odgovornosti i partnerstva.

2.  U skladu s mjerodavnim zakonodavstvom Unije i nacionalnim zakonodavstvom na snazi suradnja će posebno biti usmjerena na:

(a) 

rješavanje temeljnih uzroka za migracije putem aktivnog korištenja mogućnosti suradnje u tom području s trećim zemljama i u međunarodnim forumima;

(b) 

zajedničku uspostavu djelotvorne i preventivne politike protiv nezakonitih migracija, krijumčarenja migranata i trgovine ljudima, uključujući načine borbe protiv mreža krijumčara i trgovaca i načine zaštite žrtava te trgovine;

(c) 

uspostavu sveobuhvatnog dijaloga o pitanjima azila, posebno o pitanjima povezanima s praktičnom provedbom Konvencije UN-a o statusu izbjeglica iz 1951., Protokola o statusu izbjeglica iz 1967. i ostalih mjerodavnih međunarodnih instrumenata, te na poštovanje načela zabrane prisilnog vraćanja („non-refoulement”);

(d) 

pravila o prihvatu, prava i status prihvaćenih osoba, pravedno postupanje sa strancima čiji je boravak zakonit i njihovu integraciju;

(e) 

daljnji razvoj operativnih mjera u području upravljanja granicama;

i. 

Suradnja u području upravljanja granicama može, između ostalog, uključivati obuku, razmjenu najbolje prakse, uključujući tehnološke aspekte, razmjenu informacija u skladu s primjenjivim propisima i, prema potrebi, razmjenu časnika za vezu.

ii. 

Napori stranaka u tom području usmjerit će se na djelotvornu provedbu načela integriranog upravljanja granicama.

(f) 

poboljšanje sigurnosti dokumenata;

(g) 

razvoj djelotvorne politike vraćanja, uključujući njezinu regionalnu dimenziju; i

(h) 

razmjenu stajališta o neformalnom zapošljavanju migranata.

Članak 17.

Postupanje s radnicima

1.  Podložno zakonima, uvjetima i postupcima koji se primjenjuju u državama članicama i EU-u, prema radnicima koji su ukrajinski državljani i koji su zakonito zaposleni na državnom području države članice postupa se bez diskriminacije na temelju državljanstva u pogledu uvjeta rada, plaće i otpuštanja u odnosu na državljane te države članice.

2.  Ukrajina, podložno zakonima, uvjetima i postupcima u Ukrajini, prema radnicima koji su državljani države članice i koji su zakonito zaposleni na njezinu državnom području postupa na način iz stavka 1. ovog članka.

Članak 18.

Mobilnost radnika

1.  Uzimajući u obzir situaciju na tržištu rada u državama članicama, podložno zakonodavstvu te u skladu s propisima koji su u tim državama članicama i u EU-u na snazi u području mobilnosti radnika:

(a) 

potrebno je očuvati i, ako je to moguće, poboljšati postojeće olakšice za pristup ukrajinskih radnika zapošljavanju koje su im države članice odobrile na temelju bilateralnih sporazuma;

(b) 

ostale države članice ispituju mogućnost sklapanja sličnih sporazuma.

2.  Vijeće za pridruživanje ispituje odobravanje drugih povoljnijih odredaba u dodatnim područjima, uključujući olakšice za pristup stručnom usavršavanju, u skladu s propisima, uvjetima i postupcima koji su na snazi u državama članicama i u EU-u te uzimajući u obzir situaciju na tržištu rada u državama članicama i u EU-u.

Članak 19.

Kretanje osoba

1.  Stranke osiguravaju cjelovitu provedbu:

(a) 

Sporazuma između Europske zajednice i Ukrajine o ponovnom prihvatu osoba od 18. lipnja 2007. (putem zajedničkog odbora za ponovni prihvat uspostavljenog člankom 15. tog sporazuma);

(b) 

Sporazuma između Europske zajednice i Ukrajine o pojednostavnjenju izdavanja viza od 18. lipnja 2007. (uz pomoć zajedničkog odbora za upravljanje sporazumom uspostavljenog člankom 12. tog sporazuma).

2.  Stranke također nastoje poboljšati mobilnost građana i postići napredak u dijalogu o vizama.

3.  Stranke poduzimaju postupne korake prema pravodobnom uvođenju bezviznog režima pod uvjetom ispunjavanja pretpostavki za dobro upravljanje i sigurnu mobilnost koje su utvrđene Akcijskim planom za liberalizaciju viznog režima u dvije faze, koji je predstavljen na sastanku na vrhu EU-Ukrajina 22. studenoga 2010.

Članak 20.

Pranje novca i financiranje terorizma

Stranke surađuju u sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma i borbi protiv tih pojava. U tu svrhu stranke jačaju bilateralnu i međunarodnu suradnju u tom području, uključujući suradnju na operativnoj razini. Stranke osiguravaju provedbu mjerodavnih međunarodnih standarda, posebno standarda Projektne skupine za financijsko djelovanje (FATF) i standarda koji su jednakovrijedni standardima koje je donijela Unija.

Članak 21.

Suradnja u borbi protiv nedopuštenih droga, prekursora za droge i psihotropnih tvari

1.  Stranke surađuju u pitanjima povezanima s nedopuštenim drogama na temelju zajednički utvrđenih načela u skladu s mjerodavnim međunarodnim konvencijama i uzimajući u obzir političku deklaraciju i posebnu deklaraciju o vodećim načelima za smanjenje potražnje za drogom, koje su donesene na dvadesetom posebnom zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda o drogama održanom u lipnju 1998.

2.  Ta suradnja usmjerena je na borbu protiv nedopuštenih droga, smanjivanje ponude nedopuštenih droga, trgovine nedopuštenim drogama i potražnje za njima te na suočavanje sa zdravstvenim i socijalnim posljedicama zloupotrebe droga. Usmjerena je, također, i na djelotvorniju prevenciju zloupotrebe kemijskih prekursora koji se upotrebljavaju za nedopuštenu proizvodnju opojnih droga i psihotropnih tvari.

3.  Stranke primjenjuju metode suradnje koje su potrebne za ostvarenje tih ciljeva te osiguravaju uravnotežen i jedinstven pristup u navedenim pitanjima.

Članak 22.

Borba protiv kriminala i korupcije

1.  Stranke surađuju u suzbijanju i sprečavanju organiziranih ili drukčijih kriminalnih i nezakonitih aktivnosti.

2.  Tom su suradnjom, između ostalog, obuhvaćeni:

(a) 

krijumčarenje ljudi, vatrenog oružja i nedopuštenih droga te nezakonita trgovina njima;

(b) 

nezakonita trgovina robom;

(c) 

gospodarski kriminal, uključujući u području oporezivanja;

(d) 

korupcija kako u privatnom tako i javnom sektoru;

(e) 

krivotvorenje dokumenata;

(f) 

računalni kriminal.

3.  Stranke jačaju bilateralnu, regionalnu i međunarodnu suradnju u tom području, uključujući suradnju kojom je obuhvaćen Europol. Stranke nastavljaju razvijati suradnju, između ostalog, u pogledu:

(a) 

razmjene najbolje prakse, uključujući istražne tehnike i istraživanje zločina;

(b) 

razmjene informacija u skladu s primjenjivim propisima;

(c) 

jačanja sposobnosti, uključujući obuku i, prema potrebi, razmjenu osoblja;

(d) 

pitanja povezanih sa zaštitom svjedoka i žrtava.

4.  Stranke su opredijeljene za djelotvornu provedbu Konvencije UN-a o borbi protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta iz 2000. i njezinih triju protokola, Konvencije UN-a protiv korupcije iz 2003. te ostalih mjerodavnih međunarodnih instrumenata.

Članak 23.

Suradnja u borbi protiv terorizma

1.  Stranke su suglasne surađivati u sprečavanju i suzbijanju terorističkih djela u skladu s međunarodnim pravom, međunarodnim pravom ljudskih prava, izbjegličkim i humanitarnim pravom te odgovarajućim zakonima i drugim propisima stranaka. Stranke su posebno suglasne surađivati na temelju cjelovite provedbe Rezolucije br. 1373 Vijeća sigurnosti UN-a iz 2001., globalne strategije Ujedinjenih naroda o borbi protiv terorizma iz 2006. i ostalih mjerodavnih instrumenata UN-a te primjenjivih međunarodnih konvencija i instrumenata.

2.  Stranke to čine posebno razmjenjujući:

(a) 

informacije o terorističkim skupinama i njihovim mrežama podrške;

(b) 

iskustva i informacije o trendovima u terorizmu te o sredstvima i metodama za borbu protiv terorizma, između ostalog u području tehnike i obuke, i

(c) 

iskustva u prevenciji terorizma.

Cjelokupna razmjena informacija obavlja se u skladu s međunarodnim i nacionalnim pravom.

Članak 24.

Pravna suradnja

1.  Stranke su suglasne nastaviti razvijati pravosudnu suradnju u građanskim i kaznenim stvarima koristeći se svim mjerodavnim međunarodnim i bilateralnim instrumentima te na temelju načela pravne sigurnosti i prava na pošteno suđenje.

2.  Stranke su suglasne olakšati daljnju pravosudnu suradnju EU-a i Ukrajine u građanskim stvarima na temelju mjerodavnih multilateralnih pravnih instrumenata, a posebno konvencija Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu u području međunarodne pravne suradnje i sporova te zaštite djece.

3.  U pogledu pravosudne suradnje u kaznenim stvarima, stranke će nastojati unaprijediti aranžmane o uzajamnoj pravnoj pomoći i izručenju. Time bi se, prema potrebi, obuhvatilo pristupanje mjerodavnim međunarodnim instrumentima Ujedinjenih naroda i Vijeća Europe, kao i Rimskom statutu Međunarodnog kaznenog suda iz 1998. iz članka 8. ovog Sporazuma, njihova provedba i bliža suradnja s Eurojustom.



GLAVA IV.

TRGOVINA I PITANJA POVEZANA S TRGOVINOM



POGLAVLJE 1.

Nacionalni tretman i pristup tržištu za robu



Odjeljak 1.

Zajedničke odredbe

Članak 25.

Cilj

Stranke postupno uspostavljaju područje slobodne trgovine tijekom prijelaznog razdoblja od najviše 10 godina počevši od stupanja na snagu ovog Sporazuma ( 1 ), u skladu s odredbama ovog Sporazuma i u skladu s člankom XXIV. Općeg sporazuma o carinama i trgovini iz 1994. (dalje u tekstu „GATT 1994.”).

Članak 26.

Područje i opseg primjene

1.  Odredbe ovog poglavlja primjenjuju se na trgovinu robom ( 2 ) koja ima podrijetlo na državnim područjima stranaka.

2.  Za potrebe ovog poglavlja „imati podrijetlo” znači ispuniti uvjete prema pravilima o podrijetlu koja su određena u Protokolu I. uz ovaj Sporazum (o definiciji pojma „proizvodi s podrijetlom” i načinima administrativne suradnje).



Odjeljak 2.

Ukidanje carina, naknada i drugih davanja

Članak 27.

Definicija carina

Za potrebe ovog poglavlja „carina” uključuje sve carine ili davanja bilo koje vrste koja su uvedena na uvoz ili izvoz robe ili u vezi s uvozom ili izvozom robe, uključujući bilo kakav oblik dodatnog poreza ili dodatnog davanja uvedenog na taj uvoz ili izvoz ili u vezi s njima. „Carina” ne uključuje:

(a) 

davanje istovjetno unutarnjem porezu uvedeno u skladu s člankom 32. ovog Sporazuma;

(b) 

carine uvedene u skladu s poglavljem 2. (sredstva zaštite trgovine) glave IV. ovog Sporazuma;

(c) 

naknade ili druga davanja uvedena u skladu s člankom 33. ovog Sporazuma.

Članak 28.

Razvrstavanje robe

Razvrstavanje robe u trgovini među strankama određuje se prema tarifnoj nomenklaturi svake stranke u skladu s harmoniziranim sustavom Međunarodne konvencije o Harmoniziranom sustavu nazivlja i brojčanog označavanja robe iz 1983. (dalje u tekstu „HS”) i njezinim kasnijim izmjenama.

Članak 29.

Ukidanje carina na uvoz

1.  Svaka stranka snižava ili ukida carine na proizvode s podrijetlom druge stranke u skladu s popisima navedenima u Prilogu I.-A ovom Sporazumu (dalje u tekstu „popisi”).

Ne dovodeći u pitanje prvi podstavak, na rabljenu odjeću i ostale rabljene artikle unutar ukrajinske tarifne oznake 6309 00 00 Ukrajina će ukinuti carine na uvoz u skladu s uvjetima navedenima u Prilogu I.-B ovom Sporazumu.

2.  Za svaku robu osnovna stopa carine na koju se trebaju primijeniti postupna sniženja u skladu sa stavkom 1. ovog članka je ona stopa carine koja je navedena u Prilogu I. ovom Sporazumu.

3.  Ako u bilo kojem trenutku nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma stranka snizi svoju stopu carine koju primjenjuje na najpovlaštenije države (dalje u tekstu „carina utvrđena prema načelu najpovlaštenije države”), ta se stopa carine primjenjuje kao osnovna stopa ukoliko je i sve dok je niža od stope carine izračunate u skladu s popisom te stranke.

4.  Pet godina nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma stranke se, na zahtjev bilo koje od njih, savjetuju kako bi razmotrile ubrzavanje ukidanja carina na međusobnu trgovinu i širenje područja primjene ukidanja. Odluka Odbor za pridruživanje u sastavu zaduženom za trgovinu, kako je određeno u članku 465. ovog Sporazuma (dalje u tekstu „trgovinski odbor”), o ubrzavanju ili ukidanju carine na određenu robu zamjenjuje svaku stopu carine ili kategoriju postupnog ukidanja carine koja je utvrđena u skladu s odgovarajućim rasporedom stranaka za tu robu.

Članak 30.

Mirovanje

Nijedna od stranaka ne smije povećati postojeće carine ili donijeti novu carinu na robu s podrijetlom s državnog područja druge stranke. To nijednu stranku ne sprečava da:

(a) 

nakon jednostranog sniženja poveća carinu na razinu utvrđenu njezinim rasporedom ili

(b) 

održava ili poveća carinu u skladu s odobrenjem Tijela za rješavanje sporova (dalje u tekstu „DSB”) Svjetske trgovinske organizacije (dalje u tekstu „WTO”).

Članak 31.

Carine na izvoz

1.  Stranke ne smiju uvesti niti održavati carine, poreze ili druge mjere s istovrsnim učinkom na izvoz ili u vezi s izvozom robe na državno područje druge stranke.

2.  Postojeće carine ili mjere s istovrsnim učinkom koje primjenjuje Ukrajina, kako su navedene u Prilogu I.-C ovom Sporazumu, postupno se ukidaju tijekom prijelaznog razdoblja u skladu s rasporedom uključenim u Prilog I.-C ovom Sporazumu. U slučaju da Ukrajina ažurira svoj carinski zakonik, obveze preuzete u skladu s rasporedom u Prilogu I.-C ovom Sporazumu ostaju na snazi na temelju odgovarajućeg opisa robe. Ukrajina može uvesti zaštitne mjere za izvozne carine kako je navedeno u Prilogu I.-D ovom Sporazumu. Te zaštitne mjere prestaju na kraju razdoblja navedenog za tu robu u Prilogu I.-D ovom Sporazumu.

Članak 32.

Izvozne subvencije i mjere s istovrsnim učinkom

1.  Nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma, nijedna stranka neće održati, uvesti ili ponovno uvesti izvozne subvencije ili druge mjere s istovrsnim učinkom na poljoprivrednu robu s odredištem na državnom području druge stranke.

2.  Za potrebe ovog članka „izvozne subvencije” imaju značenje iz članka 1. točke (e) Sporazuma o poljoprivredi sadržanog u Prilogu 1.A Sporazumu o WTO-u (dalje u tekstu „Sporazum o poljoprivredi”), uključujući sve izmjene navedenog članka tog Sporazuma o poljoprivredi.

Članak 33.

Naknade i druga davanja

Svaka stranka osigurava, u skladu s člankom VIII. GATT-a 1994. i njegovim napomenama za tumačenje, da se sve naknade i davanja bilo koje naravi, osim carina ili drugih mjera iz članka 27. ovog Sporazuma, koji se uvode na uvoz ili izvoz ili u vezi s uvozom ili izvozom robe, što se njihovog iznos tiče ograniče na približni trošak pruženih usluga i da te naknade i davanja ne predstavljaju ni posrednu zaštitu domaće robe ni oporezivanje uvoza ili izvoza za fiskalne svrhe.



Odjeljak 3.

Necarinske mjere

Članak 34.

Nacionalni tretman

Svaka stranka osigurava za robu druge stranke nacionalni tretman u skladu s člankom III. GATT-a 1994., uključujući njegove napomene za tumačenje. U tu su svrhu članak III. GATT-a 1994. i njegove napomene za tumačenje ugrađeni u ovaj Sporazum i njegov su sastavni dio.

Članak 35.

Uvozna i izvozna ograničenja

Nijedna stranka ne donosi niti održava zabrane ili ograničenja ili mjere s istovrsnim učinkom na uvoz robe druge stranke ili na izvoz ili prodaju za izvoz robe s odredištem na državnom području druge stranke, osim ako je ovim Sporazumom ili u skladu s člankom XI. GATT-a 1994. i njegovim napomenama za tumačenje određeno drugačije. U tu su svrhu članak XI. GATT-a 1994. i njegove napomene za tumačenje ugrađeni u ovaj Sporazum i njegov su sastavni dio.



Odjeljak 4.

Posebne odredbe u vezi s robom

Članak 36.

Opće iznimke

Ništa u ovom Sporazumu ne tumači se na način da sprečava bilo koju stranku u donošenju ili provedbi mjera u skladu s člancima XX. i XXI. GATT-a 1994. i njegovim napomenama za tumačenje, koji su ugrađeni u ovaj Sporazum i njegov su sastavni dio.



Odjeljak 5.

Administrativna suradnja i koordinacija s drugim zemljama

Članak 37.

Posebne odredbe o administrativnoj suradnji

1.  Stranke su suglasne da je administrativna suradnja ključna za provedbu i nadzor povlaštenog tretmana odobrenog na temelju ovog poglavlja i naglašavaju svoju predanost borbi protiv nepravilnosti i prijevara u carinskim predmetima povezanima s uvozom, izvozom i provozom robe te njezinim stavljanjem pod bilo koji drugi carinski režim ili u bilo koji drugi carinski postupak, uključujući mjere zabrane, ograničenja i nadzora.

2.  Ako stranka, na temelju objektivnih dokumentiranih informacija, utvrdi da joj je druga stranka uskratila administrativnu suradnju i/ili na temelju ovog poglavlja utvrdi postojanje nepravilnosti ili prijevare, ta stranka može u skladu s ovim člankom privremeno suspendirati odgovarajući povlašteni tretman predmetnog ili predmetnih proizvoda.

3.  Za potrebe ovog članka uskraćivanje administrativne suradnje u istrazi carinskih nepravilnosti ili prijevare između ostalog znači:

(a) 

višekratno nepoštivanje obveze provjere statusa podrijetla dotičnog ili dotičnih proizvoda;

(b) 

višekratno odbijanje ili bezrazložno odlaganje provedbe naknadne provjere dokaza o podrijetlu i/ili dostave rezultata te provjere;

(c) 

višekratno odbijanje ili bezrazložno odlaganje odobravanja provedbe zadataka u okviru administrativne suradnje radi provjere vjerodostojnosti dokumenata ili točnosti informacija relevantnih za dodjelu povlaštenog tretmana u pitanju.

Za potrebe ovog članka nepravilnosti ili prijevaru moguće je između ostalog utvrditi ako je bez zadovoljavajućeg objašnjenja došlo do naglog povećanja uvoza robe koji premašuje uobičajenu razinu proizvodnih i izvoznih kapaciteta druge stranke što je povezano s objektivnim informacijama o nepravilnostima ili prijevari.

4.  Primjena privremene suspenzije podliježe sljedećim uvjetima:

(a) 

Stranka koja na temelju objektivnih informacija utvrdi uskraćivanje administrativne suradnje i/ili nepravilnosti ili prijevaru koji proizlaze iz djelovanja druge stranke, bez odgode obavješćuje Trgovinski odbor o svojim nalazima i objektivnim informacijama te na temelju svih relevantnih informacija i objektivnih nalaza započinje savjetovanje u okviru Trgovinskog odbora radi postizanja rješenja prihvatljivog za obje stranke. Tijekom prethodno navedenog razdoblja savjetovanja predmetni proizvod ili proizvodi imaju povlašteni tretman.

(b) 

Ako se stranke koje su započele savjetovanje u okviru Trgovinskog odbora kako je navedeno u točki (a) ne usuglase o prihvatljivom rješenju u roku od tri mjeseca od prvog sastanka Trgovinskog odbora, predmetna stranka može privremeno suspendirati odgovarajući povlašteni tretman predmetnog ili predmetnih proizvoda. O toj se privremenoj suspenziji bez odgode obavješćuje Trgovinski odbor.

(c) 

Privremene suspenzije u smislu ovog članka ograničene su na mjeru potrebnu kako bi se zaštitili financijski interesi predmetne stranke. Svaka privremena suspenzija može trajati najdulje šest mjeseci. Međutim, privremena se suspenzija može obnoviti. Trgovinski odbor obavješćuje se o privremenim suspenzijama odmah nakon njihova donošenja. U okviru Trgovinskog odbora provode se periodična savjetovanja o privremenim suspenzijama, posebno radi njihova ukidanja čim uvjeti za njihovu primjenu prestanu postojati.

5.  Istodobno uz obavijest Trgovinskom odboru u smislu stavka 4. točke (a) ovog članka predmetna bi stranka trebala u svojim izvorima službenih informacija objaviti obavijest uvoznicima. U obavijesti uvoznicima trebalo bi za predmetni proizvod navesti da su na temelju objektivnih informacija utvrđeni uskraćivanje administrativne suradnje i/ili nepravilnosti ili prijevara.

Članak 38.

Upravljanje administrativnim pogreškama

U slučaju pogreške nadležnog tijela pri upravljanju povlaštenim sustavom izvoza, a posebno pri primjeni odredaba Protokola uz ovaj Sporazum o definiciji proizvoda s podrijetlom i načinima administrativne suradnje, i ako zbog te pogreške nastanu posljedice u pogledu uvoznih carina, stranka koja je suočena s takvim posljedicama može zatražiti od Trgovinskog odbora da ispita mogućnost donošenja odgovarajućih mjera radi rješavanja te situacije.

Članak 39.

Sporazumi s drugim zemljama

1.  Ovim Sporazumom ne sprečava se održavanje ili uspostava carinskih unija, područja slobodne trgovine ili aranžmana o pograničnom prometu, osim u mjeri u kojoj su oni u sukobu s trgovinskim aranžmanima predviđenima ovim Sporazumom.

2.  U okviru Trgovinskog vijeća održavaju se savjetovanja među strankama u vezi sa sporazumima o uspostavi carinskih unija, područja slobodne trgovine ili aranžmana za pogranični promet i, na zahtjev, u vezi s ostalim važnim pitanjima povezanima s njihovim trgovinskim politikama prema trećim zemljama. Ta se savjetovanja posebno održavaju u slučaju pristupanja treće zemlje Europskoj uniji kako bi se osiguralo uzimanje u obzir zajedničkih interesa stranke EU-a i Ukrajine kako je navedeno u ovom Sporazumu.



POGLAVLJE 2.

Sredstva zaštite trgovine



Odjeljak 1.

Globalne zaštitne mjere

Članak 40.

Opće odredbe

1.  Stranke potvrđuju svoja prava i obveze u skladu s člankom XIX. GATT-a 1994. i Sporazumom o zaštitnim mjerama u Prilogu 1.A Sporazumu o WTO-u (dalje u tekstu „Sporazum o zaštitnim mjerama”). Stranka EU zadržava svoja prava i obveze u skladu s člankom 5. Sporazuma o poljoprivredi sadržanim u Prilogu 1.A Sporazumu o WTO-u (dalje u tekstu „Sporazum o poljoprivredi”), osim u vezi s poljoprivrednom trgovinom koja podliježe povlaštenom tretmanu u skladu s ovim Sporazumom.

2.  Povlaštena pravila o podrijetlu utvrđena u poglavlju 1. (Nacionalni tretman i pristup tržištu za robu) glave IV. ovog Sporazuma ne primjenjuju se na ovaj odjeljak.

Članak 41.

Transparentnost

1.  Stranka koja pokreće istragu u vezi sa zaštitnim mjerama obavješćuje drugu stranku o tome upućivanjem službene obavijesti drugoj stranci ukoliko potonja ima znatan gospodarski interes.

2.  Za potrebe ovog članka smatra se da stranka ima znatan gospodarski interes ako je tijekom posljednjeg razdoblja od tri godine, mjereno apsolutnim opsegom ili vrijednošću, bila jedan od pet najvećih dobavljača uvezenog proizvoda.

3.  Neovisno o članku 40. ovog Sporazuma i ne dovodeći u pitanje članak 3.2 Sporazuma o zaštitnim mjerama, na zahtjev druge stranke, stranka koja pokreće istragu u vezi sa zaštitnim mjerama i namjerava primijeniti zaštitne mjere odmah dostavlja ad hoc pisanu obavijest sa svim relevantnim informacijama koje su dovele do pokretanja istrage u vezi sa zaštitnim mjerama i do uvođenja zaštitnih mjera, uključujući u slučaju potrebe, i informacije o privremenim i konačnim nalazima istrage, te nudi drugoj stranci mogućnost savjetovanja.

Članak 42.

Primjena mjera

1.  Kada uvode zaštitne mjere, stranke ih nastoje uvesti na način koji najmanje utječe na njihovu bilateralnu trgovinu.

2.  Ako stranka, za potrebe stavka 1. ovog članka, smatra da su ispunjene pravne pretpostavke za određivanje konačnih zaštitnih mjera, stranka koja namjerava primijeniti te mjere obavješćuje o tome drugu stranku i daje joj mogućnost održavanja bilateralnog savjetovanja. Ako se u roku od 30 dana od obavijesti ne postigne zadovoljavajuće rješenje, stranka uvoznica može donijeti odgovarajuće mjere radi rješavanja problema.

Članak 43.

Zemlja u razvoju

Ukrajina ne podliježe zaštitnim mjerama koje primjenjuje stranka EU u mjeri u kojoj ispunjava uvjete da se nju smatra zemljom u razvoju ( 3 ) za potrebe članka 9. Sporazuma o zaštitnim mjerama ukoliko su ispunjeni uvjeti određeni u članku 9. tog Sporazuma.



Odjeljak 2.

Zaštitne mjere za putničke automobile

Članak 44.

Zaštitne mjere za putničke automobile

1.  Ukrajina može primijeniti zaštitne mjere u obliku viših uvoznih carina na putničke automobile s podrijetlom ( 4 ) iz stranke EU-a pod tarifnim brojem 8703 (dalje u tekstu „proizvod”) kako je definiran člankom 45. ovog Sporazuma, u skladu s odredbama ovog odjeljka, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) 

ako se proizvod, na temelju snižavanja ili ukidanja carine u skladu s ovim Sporazumom, uvozi na državno područje Ukrajine u toliko povećanim količinama, mjereno u apsolutnoj vrijednosti ili razmjerno domaćoj proizvodnji, i uz takve uvjete da to uzrokuje ozbiljnu štetu domaćoj industriji koja proizvodi istovrstan proizvod;

(b) 

ako ukupni opseg (u broju komada) ( 5 ) uvoza proizvoda u nekoj godini premaši prag aktiviranja određen rasporedom za taj proizvod koji je uključen u Prilog II. ovom Sporazumu; i

(c) 

ako ukupni opseg uvoza proizvoda u Ukrajinu (u broju komada) ( 6 ) u razdoblju od zadnjih 12 mjeseci koje završava najranije predzadnjeg mjeseca prije nego što Ukrajina pozove stranku EU na savjetovanje u skladu sa stavkom 5. ovog članka, premaši postotak aktiviranja utvrđen rasporedom Ukrajine u Prilogu II. svih novih registracija ( 7 ) putničkih automobila u Ukrajini u istom razdoblju.

2.  Carina iz stavka 1. ovog članka ne smije premašiti najnižu od sljedećih stopa: carinsku stopu utvrđenu prema načelu najpovlaštenije države koja je na snazi, carinsku stopu utvrđenu prema načelu najpovlaštenije države koja je na snazi na dan koji neposredno prethodi danu stupanja na snagu ovog Sporazuma ili carinsku stopu navedenu u rasporedu Ukrajine u Prilogu II. ovom Sporazumu. Carina se može primjenjivati samo u preostalom dijelu te godine kako je utvrđeno u Prilogu II. ovom Sporazumu.

3.  Ne dovodeći u pitanje stavak 2. ovog članka, carine koje Ukrajina primjenjuje u skladu sa stavkom 1. ovog članka određuju se u skladu s rasporedom Ukrajine u Prilogu II. ovom Sporazumu.

4.  Sve isporuke predmetnog proizvoda koje su bile na putu na temelju ugovora sklopljenog prije uvođenja dodatne carine u skladu sa stavcima 1. do 3. ovog članka izuzete su od svih takvih dodatnih carina. Te se isporuke međutim uračunavaju u opseg uvoza predmetnog proizvoda tijekom sljedeće godine u svrhu ispunjenja uvjeta navedenih u stavku 1. ovog članka u toj godini.

5.  Ukrajina primjenjuje sve zaštitne mjere na transparentan način. U tu svrhu Ukrajina, što je prije moguće, dostavlja stranci EU-a pisanu obavijest o namjeri primijene takve mjere i dostavlja sve relevantne informacije, uključujući opseg (u broju komada) uvoza proizvoda, ukupni opseg (u broju komada) uvoza putničkih automobila bez obzira na podrijetlo i novih registracija putničkih automobila u Ukrajini za razdoblje iz stavka 1. ovog članka. Ukrajina što je ranije moguće prije poduzimanja tih mjera poziva stranku EU-a na savjetovanje kako bi se raspravljalo o tim informacijama. Nijedna se mjera ne donosi u razdoblju od 30 dana od upućivanja poziva na savjetovanje.

6.  Ukrajina može primijeniti zaštitne mjere samo nakon istrage koju provedu njezina nadležna tijela u skladu s člankom 3. i člankom 4. stavkom 2. točkom (c) Sporazuma o zaštitnim mjerama te se u tu svrhu članak 3. i članak 4. stavak 2. točka (c) Sporazuma o zaštitnim mjerama mutatis mutandis ugrađuju u ovaj Sporazum i njegov su sastavni dio. Tom se istragom mora dokazati da se proizvod, zbog snižavanja ili ukidanja carine u skladu s ovim Sporazumom, uvozi na državno područje Ukrajine u toliko povećanim količinama, mjereno u apsolutnoj vrijednosti ili razmjerno domaćoj proizvodnji, i uz takve uvjete da to uzrokuje ozbiljnu štetu domaćoj industriji koja proizvodi istovrstan proizvod;

7.  Ukrajina odmah u pisanom obliku obavješćuje stranku EU-a o pokretanju istrage kako je opisana u stavku 6. ovog članka.

8.  Tijekom istrage Ukrajina ispunjava zahtjeve iz članka 4.2 točaka (a) i (b) Sporazuma o zaštitnim mjerama te se u tu svrhu članak 4.2 točke (a) i (b) Sporazuma o zaštitnim mjerama mutatis mutandis ugrađuju u ovaj Sporazum i njegov su sastavni dio.

9.  Mjerodavni čimbenici koji se odnose na utvrđivanje štete iz članka 4.2 točke (a) Sporazuma o zaštitnim mjerama ocjenjuju se tijekom najmanje triju uzastopnih razdoblja od 12 mjeseci, tj. tijekom ukupno najmanje tri godine.

10.  U okviru istrage ocjenjuju se svi poznati čimbenici, osim povećanog povlaštenog uvoza u skladu s ovim Sporazumom, koji bi istodobno mogli uzrokovati štetu domaćoj industriji. Povećani uvoz proizvoda s podrijetlom iz stranke EU-a ne smatra se rezultatom ukidanja ili snižavanja carine ako se uvoz istog proizvoda iz drugih izvora povećao u usporedivoj mjeri.

11.  Ukrajina u pisanom obliku i pravodobno prije savjetovanja iz stavka 5. ovog članka obavješćuje stranku EU-a i sve ostale zainteresirane strane o nalazima i obrazloženim zaključcima istrage radi preispitivanja informacija proizašlih iz istrage i razmjene stajališta o predloženim mjerama tijekom savjetovanja.

12.  Ukrajina osigurava da statistički podaci o putničkim automobilima koji se koriste kao dokaz za te mjere budu pouzdani, da odgovaraju svrsi i da budu pravodobno dostupni javnosti. Ukrajina bez odlaganja dostavlja mjesečne statističke podatke o opsegu (u broju komada) uvoza proizvoda, ukupnom opsegu (u broju komada) uvoza putničkih automobila bez obzira na podrijetlo i novim registracijama putničkih automobila u Ukrajini.

13.  Neovisno o stavku 1. ovog članka, tijekom prijelaznog razdoblja ne primjenjuju se odredbe stavka 1. točke (a) i stavaka 6. do 11. ovog članka.

14.  Ukrajina ne primjenjuje zaštitne mjere u skladu s ovim odjeljkom tijekom prve godine. Ukrajina ne primjenjuje niti održava ni jednu zaštitnu mjeru u skladu s ovim odjeljkom niti u tu svrhu nastavlja istrage nakon petnaeste godine.

15.  Provedba i primjena ovog članka može biti predmet rasprave i preispitivanja u okviru Trgovinskog odbora.

Članak 45.

Definicije

Za potrebe ovog odjeljka i Priloga II. ovom Sporazumu:

1. 

„proizvod” znači samo putnički automobili s podrijetlom iz stranke EU-a pod tarifnim brojem 8703 u skladu s pravilima o podrijetlu utvrđenima u Protokolu I. uz ovaj Sporazum o definiciji pojma „proizvodi s podrijetlom” i načinima administrativne suradnje;

2. 

„ozbiljna šteta” tumači se u skladu s člankom 4.1 točke (a) Sporazuma o zaštitnim mjerama. U tu se svrhu članak 4.1 točka (a) mutatis mutandis ugrađuje u ovaj Sporazum i njegov je sastavni dio;

3. 

„istovrstan proizvod” tumači se kao proizvod koji je identičan, tj. u svakom pogledu sličan predmetnom proizvodu ili, ako takav proizvod ne postoji, drugi proizvod čija su svojstva, iako on sam nije istovrstan u svakom pogledu, vrlo slična svojstvima predmetnog proizvoda;

4. 

„prijelazno razdoblje” znači razdoblje od 10 godina koje započinje danom stupanja na snagu ovog Sporazuma. Prijelazno razdoblje produljuje se za još tri godine ako Ukrajina prije isteka desete godine podnese obrazloženi zahtjev Trgovinskom odboru iz članka 465. ovog Sporazuma i ako Trgovinski odbor o njemu raspravi;

5. 

„prva godina” znači razdoblje od 12 mjeseci koje započinje danom stupanja na snagu ovog Sporazuma;

6. 

„druga godina” znači razdoblje od 12 mjeseci koje započinje danom prve obljetnice stupanja na snagu ovog Sporazuma;

7. 

„treća godina” znači razdoblje od 12 mjeseci koje započinje danom druge obljetnice stupanja na snagu ovog Sporazuma;

8. 

„četvrta godina” znači razdoblje od 12 mjeseci koje započinje danom treće obljetnice stupanja na snagu ovog Sporazuma;

9. 

„peta godina” znači razdoblje od 12 mjeseci koje započinje danom četvrte obljetnice stupanja na snagu ovog Sporazuma;

10. 

„šesta godina” znači razdoblje od 12 mjeseci koje započinje danom pete obljetnice stupanja na snagu ovog Sporazuma;

11. 

„sedma godina” znači razdoblje od 12 mjeseci koje započinje danom šeste obljetnice stupanja na snagu ovog Sporazuma;

12. 

„osma godina” znači razdoblje od 12 mjeseci koje započinje danom sedme obljetnice stupanja na snagu ovog Sporazuma;

13. 

„deveta godina” znači razdoblje od 12 mjeseci koje započinje danom osme obljetnice stupanja na snagu ovog Sporazuma;

14. 

„deseta godina” znači razdoblje od 12 mjeseci koje započinje danom devete obljetnice stupanja na snagu ovog Sporazuma;

15. 

„jedanaesta godina” znači razdoblje od 12 mjeseci koje započinje danom desete obljetnice stupanja na snagu ovog Sporazuma;

16. 

„dvanaesta godina” znači razdoblje od 12 mjeseci koje započinje danom jedanaeste obljetnice stupanja na snagu ovog Sporazuma;

17. 

„trinaesta godina” znači razdoblje od 12 mjeseci koje započinje danom dvanaeste obljetnice stupanja na snagu ovog Sporazuma;

18. 

„četrnaesta godina” znači razdoblje od 12 mjeseci koje započinje danom trinaeste obljetnice stupanja na snagu ovog Sporazuma;

19. 

„petnaesta godina” znači razdoblje od 12 mjeseci koje započinje danom četrnaeste obljetnice stupanja na snagu ovog Sporazuma.



Odjeljak 3.

Nekumulacija

Članak 45.a

Nekumulacija

Nijedna stranka ne može na isti proizvod istodobno primijeniti:

(a) 

zaštitnu mjeru u skladu s odjeljkom 2. (zaštitne mjere za putničke automobile) ovog poglavlja; i

(b) 

mjeru u skladu s člankom XIX. GATT-a 1994. i Sporazumom o zaštitnim mjerama.



Odjeljak 4.

Antidampinške i kompenzacijske mjere

Članak 46.

Opće odredbe

1.  Stranke potvrđuju svoja prava i obveze u skladu s člankom VI. GATT-a 1994., Sporazumom o provedbi članka VI. GATT-a 1994. sadržanom u Prilogu 1.A Sporazumu o WTO-u (dalje u tekstu „Antidampinški sporazum”) i Sporazumom o subvencijama i kompenzacijskim mjerama u Prilogu 1.A Sporazumu o WTO-u (dalje u tekstu „Sporazum o subvencijama i kompenzacijskim mjerama”).

2.  Povlaštena pravila o podrijetlu utvrđena u poglavlju 1. (Nacionalni tretman i pristup tržištu za robu) glave IV. ovog Sporazuma ne primjenjuju se na ovaj odjeljak.

Članak 47.

Transparentnost

1.  Stranke su suglasne da bi se antidampinške i kompenzacijske mjere trebale primjenjivati u potpunosti sukladno zahtjevima u okviru Antidampinškog sporazuma i Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama te da bi trebale biti utemeljene na poštenom i transparentnom sustavu.

2.  Nakon što nadležna tijela stranke zaprime propisno dokumentirani antidampinški zahtjev u vezi s uvozom iz druge stranke, a najkasnije 15 dana prije pokretanja istrage, stranka drugoj stranci dostavlja pisanu obavijest o primitku zahtjeva.

3.  Ne dovodeći u pitanje članak 6.5 Antidampinškog sporazuma i članak 12.4 Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama, stranke osiguravaju, neposredno nakon uvođenja možebitnih privremenih mjera i prije konačnog utvrđenja toga, cjelovitu i smislenu objavu svih bitnih činjenica i razmatranja na kojima se temelji odluka o primjeni mjera. Objava se obavlja u pisanom obliku, a zainteresiranim strankama ostavlja se dovoljno vremena za iznošenje njihovih primjedbi. Zainteresiranim se strankama nakon konačne objave daje najmanje 10 dana da iznesu svoje primjedbe.

4.  Ukoliko to nepotrebno ne odgađa provođenje istrage i u skladu s unutarnjim zakonodavstvom stranke o postupcima istrage, svakoj zainteresiranoj stranci odobrava se mogućnost da bude saslušana kako bi izrazila svoja stajališta tijekom istraga u vezi s antidampinškim i antisubvencijskim mjerama.

Članak 48.

Uzimanje u obzir javnog interesa

Stranka ne može primjenjivati antidampinške i kompenzacijske mjere ako se, na temelju informacija stavljenih na raspolaganje tijekom istrage, može jasno zaključiti da primjena tih mjera nije u javnom interesu. Utvrđivanje javnog interesa temelji se na procjeni svih različitih interesa kao cjeline, uključujući interese domaće industrije, korisnika, potrošača i uvoznika u mjeri u kojoj su oni istražnim tijelima dostavili relevantne informacije.

Članak 49.

Pravilo niže carine

Ako stranka odluči uvesti privremenu ili konačnu antidampinšku ili kompenzacijsku carinu, iznos te carine ne smije premašiti stupanj dampinga ili subvencije protiv koje se može uvesti kompenzacijska mjera, ali bi trebao biti niži od tog stupnja ako bi takva niža carina bila dostatna za otklanjanje štete domaćoj industriji.

Članak 50.

Primjena mjera i preispitivanjâ

1.  Stranke mogu primijeniti privremene antidampinške i kompenzacijske mjere samo ako je prethodno utvrđeno postojanje dampinga ili subvencije koji uzrokuju štetu domaćoj industriji.

2.  Prije uvođenja konačne antidampinške ili subvencijske carine, stranke ispituju mogućnost primjene konstruktivnih sredstava zaštite trgovine, uzimajući pritom na odgovarajući način u obzir posebne okolnosti svakog pojedinačnog slučaja. Ne dovodeći u pitanje mjerodavne odredbe unutarnjeg zakonodavstva stranaka, stranke bi trebale dati prednost obvezama u vezi s cijenom ako su od izvoznika dobile odgovarajuće ponude i ako se prihvaćanje tih ponuda ne smatra nepraktičnim.

3.  Nakon što primi odgovarajuće obrazložen zahtjev izvoznika za preispitivanje antidampinške ili kompenzacijske mjere koja je na snazi, stranka koja je uvela mjeru ispituje taj zahtjev objektivno i žurno te obavješćuje izvoznika o rezultatima ispitivanja što je prije moguće.



Odjeljak 5.

Savjetovanja

Članak 50.a

Savjetovanja

1.  Stranka omogućuje drugoj stranci, na njezin zahtjev, savjetovanje o posebnim pitanjima koja se mogu pojaviti u pogledu primjene sredstava zaštite trgovine. Ta se pitanja mogu, između ostalog, odnositi na metodologiju izračuna stupnja dampinga, uključujući različite prilagodbe, upotrebu statističkih podataka, razvoj uvoza, utvrđivanje štete i primjenu pravila niže carine.

2.  Savjetovanja se trebaju održati što je prije moguće i obično u roku od 21 dana nakon zahtjeva.

3.  Savjetovanja u smislu ovog odjeljka održavaju se ne dovodeći u pitanje odredbe članaka 41. i 47. ovog Sporazuma te u potpunom skladu s njima.



Odjeljak 6.

Institucionalne odredbe

Članak 51.

Dijalog o sredstvima zaštite trgovine

1.  Stranke su suglasne uspostaviti dijalog o sredstvima zaštite trgovine na stručnoj razini kao forum za suradnju u pitanjima povezanima sa sredstvima zaštite trgovine.

2.  Dijalog o sredstvima zaštite trgovine vodi se u cilju:

(a) 

jačanja znanja i razumijevanja stranke o propisima, politikama i praksom druge stranke u području sredstava zaštite trgovine;

(b) 

ispitivanja provedbe ovog poglavlja;

(c) 

poboljšanja suradnje među tijelima stranaka koja su nadležna za pitanja povezana sa sredstvima zaštite trgovine;

(d) 

rasprave o međunarodnom razvoju u području zaštite trgovine;

(e) 

suradnje u vezi sa svim ostalim pitanjima povezanima sa sredstvima zaštite trgovine.

3.  Sastanci u okviru dijaloga o sredstvima zaštite trgovine održavaju se ad hoc na zahtjev jedne od stranaka. Dnevni red svakog sastanka utvrđuje se sporazumno unaprijed.



Odjeljak 7.

Rješavanje sporova

Članak 52.

Rješavanje sporova

Poglavlje 14. (Rješavanje sporova) glave IV. ovog Sporazuma ne primjenjuje se na odjeljke 1., 4., 5., 6. i 7. ovog poglavlja.



POGLAVLJE 3.

Tehničke prepreke trgovini

Članak 53.

Područje primjene i definicije

1.  Ovo poglavlje primjenjuje se na pripremu, donošenje i primjenu tehničkih propisa, normi i postupaka ocjene sukladnosti kako su definirani Sporazumom o tehničkim preprekama u trgovini sadržanom u Prilogu 1.A Sporazumu o WTO-u (dalje u tekstu „Sporazum o TBT-u”) i koji mogu utjecati na trgovinu robom među strankama.

2.  Ovo se poglavlje, neovisno o stavku 1. ovog članka, ne primjenjuje na sanitarne i fitosanitarne mjere kako su definirane u Prilogu A. Sporazumu o primjeni sanitarnih i fitosanitarnih mjera sadržanom u Prilogu 1.A Sporazumu o WTO-u (dalje u tekstu „Sporazum o SPS-u”) niti na specifikacije za kupnju koje javna tijela sastavljaju za potrebe vlastite proizvodnje ili potrošnje.

3.  Za potrebe ovog poglavlja primjenjuju se definicije Priloga I. Sporazumu o TBT-u.

Članak 54.

Potvrda Sporazuma o TBT-u

Stranke potvrđuju svoja postojeća međusobna prava i obveze na temelju Sporazuma o TBT-u, koji se ovim ugrađuje u ovaj Sporazum i njegov je sastavni dio.

Članak 55.

Tehnička suradnja

1.  Stranke jačaju suradnju u području tehničkih propisa, normi, mjeriteljstva, nadzora tržišta, akreditiranja i postupaka ocjene sukladnosti radi poboljšavanja uzajamnog razumijevanja njihovih sustava i olakšavanja pristupa njihovim tržištima. U tu svrhu stranke mogu uspostaviti dijaloge o regulatornim pitanjima kako na horizontalnoj tako i na sektorskoj razini.

2.  U okviru suradnje stranke nastoje utvrditi, razviti i promicati inicijative za olakšavanje trgovine koje između ostalog mogu uključivati:

(a) 

jačanje regulatorne suradnje razmjenom informacija, iskustva i podataka; znanstvenu i tehničku suradnju radi povećanja kvalitete njihovih tehničkih propisa, normi, ispitivanja, nadzora tržišta, certificiranja, akreditiranja i učinkovito korištenje regulatornih sredstva;

(b) 

promicanje i poticanje suradnje među njihovim javnim ili privatnim organizacijama nadležnima za mjeriteljstvo, normizaciju, ispitivanja, nadzor tržišta, certificiranje i akreditiranje;

(c) 

podupiranje razvoja kvalitetne infrastrukture za normizaciju, mjeriteljstvo, akreditiranje, ocjenu sukladnosti i sustav nadzora tržišta u Ukrajini;

(d) 

promicanje sudjelovanja Ukrajine u radu srodnih europskih organizacija;

(e) 

traženje rješenja za trgovinske prepreke koje se mogu pojaviti;

(f) 

usklađivanje njihovih stajališta u međunarodnoj trgovini i regulatornim organizacijama poput WTO-a i Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (dalje u tekstu „UN-ECE”).

Članak 56.

Približavanje tehničkih propisa, normi i ocjene sukladnosti

1.  Ukrajina poduzima potrebne mjere kako bi postupno ostvarila sukladnost s EU-ovim tehničkim propisima, normizacijom, mjeriteljstvom, akreditiranjem, postupcima ocjene sukladnosti i sustavom nadzora tržišta te se obvezuje poštovati načela i praksu utvrđene mjerodavnim odlukama i uredbama EU-a ( 8 ).

2.  Radi ostvarenja ciljeva navedenih u stavku 1., Ukrajina u skladu s vremenskim rasporedom u Prilogu III. ovom Sporazumu:

i. 

ugrađuje mjerodavnu pravnu stečevinu EU-a u svoje zakonodavstvo;

ii. 

provodi administrativne i institucionalne reforme, koje su potrebne za provedbu ovog Sporazuma i Sporazuma o ocjeni sukladnosti i prihvaćanju industrijskih proizvoda (dalje u tekstu „ACAA”) iz članka 57. ovog Sporazuma i

iii. 

osigurava djelotvoran i transparentan administrativni sustav potreban za provedbu ovog poglavlja.

3.  Stranke se dogovaraju o vremenskom rasporedu u Prilogu III. ovom Sporazumu i pridržavaju ga se.

4.  Nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma, Ukrajina jedanput godišnje dostavlja stranci EU-u izvješća o mjerama poduzetim u skladu s ovim člankom. Ako mjere navedene u vremenskom rasporedu u Prilogu III. ovom Sporazumu nisu provedene unutar važećeg vremenskog okvira, Ukrajina naznačuje novi vremenski raspored za provedbu tih mjera.

5.  Ukrajina se suzdržava od izmjene horizontalnog i sektorskog zakonodavstva navedenog u Prilogu III. ovom Sporazumu, osim radi postupnog usklađivanja tog zakonodavstva s odgovarajućom pravnom stečevinom EU-a i održavanja te usklađenosti.

6.  Ukrajina obavješćuje stranku EU o svim takvim promjenama u nacionalnom zakonodavstvu.

7.  Ukrajina osigurava da njezina mjerodavna nacionalna tijela u potpunosti sudjeluju u europskim i međunarodnim organizacijama za normizaciju, zakonsko i temeljno mjeriteljstvo te ocjenjivanje sukladnosti, uključujući akreditiranje, u skladu s njihovim područjem djelovanja i članskim statusom kojim im je dostupan.

8.  Ukrajina postupno prenosi korpus europskih normi (EN) u nacionalne norme, uključujući harmonizirane europske norme, za čiju se dobrovoljnu primjenu pretpostavlja da je u skladu sa zakonodavstvom navedenima u Prilogu III. ovom Sporazumu. Ukrajina, istodobno uz takvo prenošenje, povlači sve protivne nacionalne norme te također prestaje s primjenom međudržavnih normi (GOST/ГОСТ) koje su sastavljene prije 1992. Osim toga, Ukrajina postupno ispunjava ostale pretpostavke za članstvo, u skladu sa zahtjevima koji vrijede za punopravne članove europskih normizacijskih organizacija.

Članak 57.

Sporazum o ocjeni sukladnosti i prihvaćanju industrijskih proizvoda

1.  Stranke su suglasne dodati Sporazum o ocjeni sukladnosti i prihvaćanju industrijskih proizvoda (ACAA) kao protokol uz ovaj Sporazum, kojim se obuhvaća najmanje jedan sektor naveden u Prilogu III. ovom Sporazumu, nakon što se budu usuglasile da su mjerodavno ukrajinsko sektorsko i horizontalno zakonodavstvo, institucije i norme u potpunosti usklađeni s onima EU-a.

2.  ACAA-om će se propisati da u sektorima koji su njime obuhvaćeni stranke trguju robom pod uvjetima jednakim onima koji se primjenjuju na trgovinu tom robom među državama članicama Europske unije.

3.  Nakon provjere koju obavlja stranka EU i dogovora o stanju usklađenosti mjerodavnih ukrajinskih tehničkih propisa, normi i infrastrukture, stranke sporazumno i u skladu s postupkom za izmjenu ovog Sporazuma dodaju ACAA-u kao protokol uz ovaj Sporazum kojim se obuhvaćaju oni sektori s popisa u Prilogu III. ovom Sporazumu koji se smatraju usklađenima. Primjena ACAA-a namjerava se, u skladu s prethodno navedenim postupkom, u konačnici proširiti na sve sektore navedene u Prilogu III. ovom Sporazumu.

4.  Kada svi sektori na popisu budu obuhvaćeni ACAA-om, stranke se, na temelju sporazuma i u skladu s postupkom za izmjenu ovog Sporazuma, obvezuju razmotriti proširenje područja njegove primjene na druge industrijske sektore.

5.  Dok proizvod nije obuhvaćen ACAA-om, na njega se, uzimajući u obzir odredbe Sporazuma o TBT-u, primjenjuje postojeće mjerodavno zakonodavstvo stranaka.

Članak 58.

Označavanje i etiketiranje

1.  Ne dovodeći u pitanje članke 56. i 57. ovog Sporazuma, a u vezi s tehničkim propisima koji se odnose na zahtjeve u pogledu etiketiranja ili označavanja, stranke ponovno potvrđuju načela članka 2.2 Sporazuma o TBT-u prema kojima se takvi zahtjevi ne pripremaju, ne donose niti primjenjuju radi stvaranja ili izazivanja nepotrebnih prepreka međunarodnoj trgovini. U tu svrhu takvi zahtjevi u pogledu etiketiranja ili označavanja ne ograničavaju trgovinu više nego što je to potrebno za ispunjenje legitimnog cilja, uzimajući u obzir rizike koji bi nastali neispunjenjem tog cilja.

2.  Osobito u pogledu obveznog označavanja ili etiketiranja stranke su suglasne:

(a) 

da će nastojati svesti na najmanju moguću mjeru svoje zahtjeve u pogledu označavanja ili etiketiranja, osim za potrebe donošenja pravne stečevine EU-a u tom području i za potrebe označavanja i etiketiranja radi zaštite zdravlja, sigurnosti ili okoliša odnosno zbog drugih opravdanih ciljeva javnog poretka;

(b) 

da stranka može odrediti oblik etikete ili oznake, ali ne može zahtijevati odobrenje, registraciju ili certificiranje etiketa i

(c) 

da će zadržati pravo zahtijevati da informacije na etiketi ili oznakama budu na određenom jeziku.



POGLAVLJE 4.

Sanitarne i fitosanitarne mjere

Članak 59.

Cilj

1.  Cilj je ovog poglavlja olakšati trgovinu među strankama robom obuhvaćenom sanitarnim i fitosanitarnim mjerama, uz istodobnu zaštitu ljudskog, životinjskog i biljnog života ili zdravlja:

(a) 

osiguravanjem potpune transparentnosti u pogledu sanitarnih i fitosanitarnih mjera koje se primjenjuju u trgovini;

(b) 

približavanjem propisa Ukrajine propisima EU-a;

(c) 

priznavanjem zdravstvenog statusa životinja i bilja stranaka te primjenom načela regionalizacije;

(d) 

uspostavom mehanizma za priznavanje jednakovrijednosti sanitarnih i fitosanitarnih mjera stranaka;

(e) 

daljnjom provedbom načela Sporazuma o SPS-u;

(f) 

uspostavom mehanizama i postupaka za olakšavanje trgovine i

(g) 

poboljšanjem komunikacije i suradnje među strankama u području sanitarnih i fitosanitarnih mjera.

2.  Cilj je ovog poglavlja, također, postizanje zajedničkog stajališta stranaka o normama za dobrobit životinja.

Članak 60.

Multilateralne obveze

Stranke ponovno potvrđuju svoja prava i obveze u okviru Sporazuma o SPS-u.

Članak 61.

Područje primjene

Ovo poglavlje primjenjuje se na sve sanitarne i fitosanitarne mjere stranaka koje mogu izravno ili neizravno utjecati na trgovinu među strankama, uključujući mjere navedene u Prilogu IV. ovom Sporazumu.

Članak 62.

Definicije

Za potrebe ovog poglavlja primjenjuju se sljedeće definicije:

1. 

„sanitarne i fitosanitarne mjere” znači mjere kako su definirane u stavku 1. Priloga A Sporazumu o SPS-u i koje spadaju u područje primjene ovog poglavlja;

2. 

„životinje” znači kopnene i vodene životinje kako su definirane Kodeksom o zdravlju kopnenih životinja odnosno Kodeksom o zdravlju vodenih životinja Svjetske organizacije za zdravlje životinja (dalje u tekstu „OIE”);

3. 

„životinjski proizvodi” znači proizvodi životinjskog podrijetla, uključujući proizvode od vodenih životinja, kako je definirano Kodeksom o zdravlju kopnenih životinja i Kodeksom o zdravlju vodenih životinja OIE-a;

4. 

„životinjski nusproizvodi koji nisu za ljudsku potrošnju” znači životinjski proizvodi koji su navedeni u Prilogu IV.-A dijelu 2. (II.) ovom Sporazumu;

5. 

„bilje” znači živo bilje i njegove određene žive dijelove, uključujući sjeme:

(a) 

voće, u botaničkom smislu, osim voća koje se čuva dubokim zamrzavanjem;

(b) 

povrće, osim onoga koje se čuva dubokim zamrzavanjem;

(c) 

gomolji, podanci, lukovice, rizomi;

(d) 

rezano cvijeće;

(e) 

grane s lišćem;

(f) 

rezana stabla s lišćem;

(g) 

kulture biljnog tkiva;

(h) 

listovi, lišće;

(i) 

živi pelud i

(j) 

pupovi, sadnice, cjepike.

6. 

„biljni proizvodi” znači proizvodi biljnog podrijetla, neprerađeni ili jednostavno pripremljeni, ako nisu biljke navedene u Prilogu IV.-A dijelu 3. ovog Sporazuma;

7. 

„sjeme” znači sjeme u botaničkom smislu, namijenjeno sadnji;

8. 

„štetnici (štetni organizmi)” znači svaka vrsta, soj ili biotip biljke, životinje ili patogenog uzročnika štetnog za bilje ili biljne proizvode;

9. 

„zaštićeno područje” znači, u slučaju stranke EU-a, područja u smislu članka 2. stavka 1. točke (h) Direktive Vijeća 2000/29/EZ od 8. svibnja 2000. o zaštitnim mjerama protiv unošenja u Zajednicu organizama štetnih za bilje ili biljne proizvode i protiv njihovog širenja unutar Zajednice ili bilo koje odredbe koja je zamjenjuje (dalje u tekstu „Direktiva 2000/29/EZ”);

10. 

„bolest životinja” znači klinička ili patološka manifestacija infekcije životinja;

11. 

„bolest akvakulture” znači klinička ili neklinička infekcija etiološkim uzročnikom ili uzročnicima bolesti iz Kodeksa o zdravlju vodenih životinja OIE-a;

12. 

„infekcija životinja” znači situacija u kojoj su životinje nositelji uzročnika infekcije, bez obzira na to imaju li kliničku ili patološku manifestaciju infekcije ili ne;

13. 

„norme za dobrobit životinja” znači norme za zaštitu životinja koje su stranke izradile te ih primjenjuju, prema potrebi, u skladu s normama OIE-a i u području primjene ovog Sporazuma;

14. 

„odgovarajuća razina sanitarne i fitosanitarne zaštite” znači odgovarajuća razina sanitarne i fitosanitarne zaštite kako je definirano u stavku 5. Priloga A. Sporazumu o SPS-u;

15. 

„regija”, u pogledu zdravlja životinja, znači područja ili regije kako su definirani Kodeksom o zdravlju kopnenih životinja OIE-a odnosno Međunarodnim kodeksom o zdravlju vodenih životinja OIE-a, uz obvezu da se u pogledu područja stranke EU-a, a uzimajući u obzir posebnost tog područja, stranka EU smatra jedinstvenim subjektom;

16. 

„nezaraženo područje” znači područje gdje se određeni štetnik ne pojavljuje, što potvrđuju znanstveni dokazi, i gdje se to stanje, prema potrebi, službeno održava;

17. 

„regionalizacija” znači pojam regionalizacije kako je opisan u članku 6. Sporazuma o SPS-u;

18. 

„pošiljka” znači količina životinjskih proizvoda iste vrste obuhvaćena istim certifikatom ili dokumentom, poslana istim prometnim sredstvom, otpremljena od jednog pošiljatelja i s podrijetlom iz iste zemlje izvoznice odnosno iz dijela te zemlje. Pošiljka se može sastojati od jedne partije ili više njih;

19. 

„pošiljka bilja ili biljnih proizvoda” znači količina bilja, biljnih proizvoda i/ili drugih artikala koja se prenosi iz jedne zemlje u drugu i obuhvaćena je, ako je to potrebno, jednim fitosanitarnim certifikatom (pošiljka se može sastojati od jedne ili više roba odnosno partija);

20. 

„partija” znači broj jedinica određene robe koji se može utvrditi na temelju homogenosti sastava i podrijetla i dio je pošiljke;

21. 

„jednakovrijednost za potrebe trgovine” (dalje u tekstu „jednakovrijednost”) znači situacija u kojoj stranka uvoznica prihvaća sanitarne ili fitosanitarne mjere stranke izvoznice kao jednakovrijedne, čak i u slučaju kada se te mjere razlikuju od njezinih, ako stranka izvoznica objektivno dokaže stranci uvoznici da njezine mjere dosežu odgovarajuću razinu sanitarne i fitosanitarne zaštite stranke uvoznice;

22. 

„sektor” znači proizvodna i trgovinska struktura koja se odnosi na proizvod ili kategoriju proizvoda stranke;

23. 

„podsektor” znači jasno određeni i kontrolirani dio sektora;

24. 

„roba” znači životinje i bilje, ili kategorije životinja i bilja, ili određeni proizvodi i drugi predmeti koji se prenose za potrebe trgovine ili druge potrebe, uključujući one navedene u točkama 2. do 7. ovog članka;

25. 

„posebno odobrenje za uvoz” znači službeno prethodno odobrenje nadležnog tijela stranke uvoznice upućeno pojedinačnom uvozniku kao uvjet za uvoz pojedinačne pošiljke robe ili više njih iz stranke izvoznice u okviru područja primjene ovog Sporazuma;

26. 

„radni dani” znači dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana u jednoj od stranaka;

27. 

„inspekcija” znači ispitivanje svih aspekata povezanih s hranom za životinje, hranom, zdravljem i dobrobiti životinja kako bi se utvrdilo je li takav aspekt/jesu li takvi aspekti usklađen(-i) sa zahtjevima iz zakonskih propisa u području hrane za životinje i hrane te s pravilima o zdravlju i dobrobiti životinja;

28. 

„inspekcija zdravlja bilja” znači službeni vizualni pregled bilja, biljnih proizvoda ili drugih reguliranih predmeta radi utvrđivanja prisutnosti štetnika i/ili utvrđivanja sukladnosti s fitosanitarnim propisima;

29. 

„provjera” znači kontrola na temelju pregleda i razmatranja objektivnih dokaza o tome jesu li ispunjeni utvrđeni zahtjevi.

Članak 63.

Nadležna tijela

Stranke se međusobno obavješćuju o strukturi, organizaciji i podjeli nadležnosti svojih nadležnih tijela na prvom sastanku Pododbora za upravljanje sanitarnim i fitosanitarnim mjerama (dalje u tekstu „Pododbor za SPS”) iz članka 74. ovog Sporazuma. Stranke se međusobno obavješćuju o svim promjenama u vezi s nadležnim tijelima, uključujući kontaktne točke.

Članak 64.

Regulatorno približavanje

1.  Ukrajina približava svoje zakonodavstvo u području sanitarnih i fitosanitarnih mjera te dobrobiti životinja zakonodavstvu EU-a kako je određeno u Prilogu V. ovom Sporazumu.

2.  Stranke surađuju u područjima zakonodavnog približavanja i jačanja sposobnosti.

3.  Pododbor za SPS redovito prati provedbu postupka približavanja koji je određenu Prilogu V. ovom Sporazumu kako bi dao potrebne preporuke o mjerama usklađivanja.

4.  Najkasnije tri mjeseca nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma, Ukrajina Pododboru za SPS podnosi sveobuhvatnu strategiju za provedbu ovog poglavlja, podijeljenu u prioritetna područja na koja se odnose mjere navedene u prilozima IV.-A, IV.-B i IV.-C ovom Sporazumu, za olakšavanje trgovine određenom robom ili skupinom robe. Strategija služi kao referentni dokument za provedbu ovog poglavlja i dodat će se Prilogu V. ovom Sporazumu ( 9 ).

Članak 65.

Priznavanje zdravstvenog statusa životinja, statusa u pogledu štetnika i regionalnih uvjeta za potrebe trgovine

A.   Priznavanje statusa u pogledu bolesti životinja, infekcija među životinjama i štetnika

1.  U pogledu bolesti životinja i infekcija među životinjama (uključujući zoonozu) primjenjuje se sljedeće:

(a) 

Stranka uvoznica za potrebe trgovine priznaje zdravstveni status životinja stranke izvoznice ili njezinih regija kako je u vezi s bolestima životinja navedenima u Prilogu VI.-A ovom Sporazumu utvrdila stranka izvoznica u skladu s Prilogom VII. dijelom A. ovog Sporazuma;

(b) 

Ako stranka smatra da njezino državno područje ili regija imaju poseban status u pogledu specifičnih bolesti životinja koje nisu navedene u Prilogu VI.-A ovom Sporazumu, može zahtijevati priznavanje tog statusa u skladu s kriterijima utvrđenim u Prilogu VII. dijelu C. ovog Sporazuma. Stranka uvoznica može zahtijevati jamstva u pogledu uvoza živih životinja ili životinjskih proizvoda koja su usklađena s usuglašenim statusom stranaka;

(c) 

Stranke kao temelj za međusobnu trgovinu priznaju status državnih područja ili regija, ili status sektora ili podsektora stranaka u pogledu prisutnosti ili pojavljivanja bolesti životinja koje nisu navedene u Prilogu VI.-A ovom Sporazumu, ili infekcija među životinjama i/ili s tim možebitno povezanih rizika kako ih je utvrdio OIE. Stranka uvoznica može po potrebi zahtijevati jamstva u pogledu uvoza živih životinja ili životinjskih proizvoda, koja su usklađena sa statusom utvrđenim u skladu s preporukama OIE-a;

(d) 

Ne dovodeći u pitanje članke 67., 69. i 73. ovog Sporazuma i osim ako stranka uvoznica uputi izričiti prigovor i zahtijeva popratne ili dodatne informacije ili savjetovanje i/ili provjeru, svaka stranka bez nepotrebnog odlaganja poduzima potrebne zakonodavne i upravne mjere kako bi se omogućila trgovina na temelju točkaka (a), (b) i (c) ovog stavka.

2.  U pogledu štetnika primjenjuje se sljedeće:

(a) 

Stranke za potrebe trgovine priznaju svoje statuse u pogledu štetnika navedenih u Prilogu VI.-B ovom Sporazumu;

(b) 

Ne dovodeći u pitanje članke 67., 69. i 73. ovog Sporazuma i osim ako stranka uvoznica uputi izričiti prigovor i zahtijeva popratne ili dodatne informacije ili savjetovanje i/ili provjeru, svaka stranka bez nepotrebnog odlaganja poduzima potrebne zakonodavne i upravne mjere kako bi se omogućila trgovina na temelju točke (a) ovog stavka.

B.   Priznavanje regionalizacije/zoniranja, nezaraženih područja (dalje u tekstu „nezaražena područja”) i zaštićenih područja (dalje u tekstu „zaštićena područja”)

3.  Stranke priznaju pojmove regionalizacije i nezaraženog područja kako su utvrđeni mjerodavnom Međunarodnom konvencijom o zaštiti bilja iz 1997. i Međunarodnim standardima za fitosanitarne mjere (dalje u tekstu „ISPM”) Organizacije za hranu i poljoprivredu te pojam zaštićenog područja u skladu s Direktivom 2000/29/EZ, i suglasne su da će ih primjenjivati u međusobnoj trgovini.

4.  Stranke su suglasne da se odluke o regionalizaciji u vezi s bolestima životinja i riba navedenima u Prilogu VI.-A i u vezi sa štetnicima navedenima u Prilogu VI.-B ovom Sporazumu donose u skladu s odredbama Priloga VII. dijelova A i B ovom Sporazumu.

5.  

(a) 

U pogledu bolesti životinja i u skladu s člankom 67. ovog Sporazuma, stranka izvoznica koja traži da stranka uvoznica prizna njezinu odluku o regionalizaciji dostavlja obavijest o tim mjerama uz cjelovito objašnjenje i popratne podatke na kojima temelji svoja utvrđenja i odluke. Ne dovodeći u pitanje članak 68. ovog Sporazuma i osim ako stranka uvoznica uputi izričit prigovor i u roku od 15 radnih dana od primitka obavijesti zahtijeva dodatne informacije ili savjetovanja i/ili provjeru, dostavljena odluka o regionalizaciji smatra se prihvaćenom;

(b) 

Savjetovanja iz točke (a) ovog stavka održavaju se u skladu s člankom 68. stavkom 3. ovog Sporazuma. Stranka uvoznica ocjenjuje dodatne informacije u roku od 15 radnih dana od primitka dodatnih informacija. Provjera iz točke (a) provodi se u skladu s člankom 71. ovog Sporazuma i u roku od 25 radnih dana od primitka zahtjeva za provjeru.

6.  

(a) 

U pogledu štetnika, stranke osiguravaju da se pri trgovini biljem, biljnim proizvodima i drugim predmetima prema potrebi uzima u obzir status u pogledu štetnika na području koje je druga stranka priznala kao zaštićeno ili nezaraženo područje. Stranka koja traži da druga stranka prizna njezina nezaražena područja dostavlja obavijest o tim mjerama i, na zahtjev, cjelovito objašnjenje i popratne podatke u vezi sa svojom uspostavom i održavanjem takvog područja, pri čemu se vodi mjerodavnim ISPM-ovima koje stranke smatraju primjerenima. Ne dovodeći u pitanje članak 73. ovog Sporazuma i osim ako stranka uputi izričiti prigovor i u roku od 3 mjeseca od primitka obavijesti zahtijeva dodatne informacije ili savjetovanja i/ili provjeru, dostavljena odluka o regionalizaciji u vezi s nezaraženim područjima smatra se prihvaćenom;

(b) 

Savjetovanja iz točke (a) održavaju se u skladu s člankom 68. stavkom 3. ovog Sporazuma. Stranka uvoznica ocjenjuje dodatne informacije u roku od tri mjeseca od primitka dodatnih informacija. Provjera iz točke (a) provodi se u skladu s člankom 71. ovog Sporazuma i u roku od 12 mjeseci od primitka zahtjeva za provjeru, uzimajući u obzir biologiju štetnika i zaražene kulture.

7.  Nakon okončanja postupaka opisanih u stavcima 4. do 6. ovog članka i ne dovodeći u pitanje članak 73. ovog Sporazuma, svaka stranka bez nepotrebnog odlaganja poduzima zakonodavne i upravne mjere kako bi se omogućila trgovina na toj osnovi.

C.   Kompartmentalizacija

Stranke se obvezuju nastaviti raspravu u cilju primjene načela kompartmentalizacije iz Priloga XIV. ovom Sporazumu.

Članak 66.

Utvrđivanje jednakovrijednosti

1.  Jednakovrijednost se može priznati u odnosu:

(a) 

na pojedinačnu mjeru ili

(b) 

skupinu mjera ili

(c) 

sustav koji se primjenjuje na sektor, podsektor, robu ili skupinu robe.

2.  Pri utvrđivanju jednakovrijednosti stranke primjenjuju postupak naveden u stavku 3. ovog članka. Taj se postupak sastoji od objektivnog dokazivanja jednakovrijednosti od strane stranke izvoznice i objektivne ocjene tog dokazivanja od strane stranke uvoznice. To može uključivati inspekciju ili provjeru.

3.  Na zahtjev stranke izvoznice u vezi s priznavanjem jednakovrijednosti, kako je navedeno u stavku 1. ovog članka, stranke bez odlaganja i najkasnije tri mjeseca od primitka takvog zahtjeva od strane stranke uvoznice pokreću postupak savjetovanja koji se sastoji od koraka navedenih u Prilogu IX. ovom Sporazumu. Podnese li međutim stranka izvoznica više zahtjeva, stranke se na zahtjev stranke uvoznice usuglašavaju u okviru Pododbora za SPS iz članka 74. ovog Sporazuma o vremenskom rasporedu pokretanja i provođenja postupka iz ovog stavka.

4.  Kada se kao rezultat praćenja iz članka 64. stavka 3. ovog Sporazuma utvrdi da je ostvareno zakonodavno približavanje, ta se činjenica smatra zahtjevom Ukrajine za pokretanje postupka priznavanja jednakovrijednosti relevantnih mjera, kako je navedeno u stavku 3. ovog članka.

5.  Osim ako je drugačije usuglašeno, stranke završavaju utvrđivanje jednakovrijednosti iz stavka 3. ovog članka u roku od 360 dana od primitka zahtjeva stranke izvoznice koji uključuje dokumentaciju kojom se dokazuje jednakovrijednost; navedeno ne vrijedi za sezonske kulture ako je odgoda ocjene opravdana zbog potrebe da se omogući provjera tijekom pogodnog razdoblja rasta te kulture.

6.  Stranka uvoznica prema potrebi utvrđuje jednakovrijednost u vezi s biljem, biljnim proizvodima i drugim predmetima u skladu s mjerodavnim ISPM-ovima.

7.  Stranka uvoznica može povući ili suspendirati jednakovrijednost ako jedna od stranaka izmijeni mjere koje utječu na jednakovrijednost, uz uvjet da se primijene sljedeći postupci:

(a) 

U skladu s člankom 67. stavkom 2. ovog Sporazuma, stranka izvoznica obavješćuje stranku uvoznicu o svim prijedlozima izmjene svojih mjera za koje je priznata jednakovrijednost i o vjerojatnom učinku predloženih mjera na priznatu jednakovrijednost. U roku od 30 dana od primitka tih informacija, stranka uvoznica obavješćuje stranku izvoznicu o tome hoće-li ili neće nastaviti priznavati jednakovrijednost na temelju predloženih mjera;

(b) 

U skladu s člankom 67. stavkom 2. ovog Sporazuma, stranka uvoznica obavješćuje stranku izvoznicu o svim prijedlozima izmjene svojih mjera na kojima se temelji priznavanje jednakovrijednosti i o vjerojatnom učinku predloženih mjera na priznatu jednakovrijednost. Ako stranka uvoznica prestane priznavati jednakovrijednost, stranke se mogu usuglasiti o uvjetima za ponovno pokretanje postupka iz stavka 3. ovog članka na temelju predloženih mjera.

8.  Priznavanje, suspenzija ili povlačenje jednakovrijednosti u isključivoj su nadležnosti stranke uvoznice koja postupa u skladu sa svojim upravnim i zakonodavnim okvirom. Ta stranka dostavlja stranci izvoznici u pisanom obliku cjelovita objašnjenja i popratne podatke na kojima se temelje utvrđenja i odluke obuhvaćene ovim člankom. U slučaju nepriznavanja, suspenzije ili povlačenja jednakovrijednosti stranka uvoznica obavješćuje stranku izvoznicu o uvjetima koje treba ispuniti za ponovno pokretanje postupka iz stavka 3.

9.  Ne dovodeći u pitanje članak 73. ovog Sporazuma, stranka uvoznica ne smije povući ili suspendirati jednakovrijednost prije nego što predložena nova mjera bilo koje stranke stupi na snagu.

10.  Ako stranka uvoznica na temelju postupka savjetovanja, kako je navedeno u Prilogu IX. ovom Sporazumu, službeno prizna jednakovrijednost, Pododbor za SPS objavljuje priznavanje jednakovrijednosti u okviru trgovine među strankama, u skladu s postupkom navedenim u članku 74. stavku 2. ovog Sporazuma. Odlukom se, prema potrebi, predviđa i smanjivanje fizičkih pregleda na granicama te pojednostavnjenje certifikata i postupaka sastavljanja prethodnih popisa poslovnih jedinica.

Status jednakovrijednosti navodi se u Prilogu IX. ovom Sporazumu.

11.  Kada je postignuto približavanje propisa jednakovrijednost se utvrđuje na toj osnovi.

Članak 67.

Transparentnost i razmjena informacija

1.  Ne dovodeći u pitanje članak 68. ovog Sporazuma, stranke surađuju kako bi povećale međusobno razumijevanje svojih struktura službenog nadzora i mehanizama za primjenu sanitarnih i fitosanitarnih mjera i kako bi povećale njihovu učinkovitost. To se, između ostalog, može ostvariti putem javne objave izvješća o međunarodnim revizijama, a stranke mogu razmjenjivati informacije o rezultatima tih izvješća ili druge informacije, prema potrebi.

2.  U okviru približavanja zakonodavstva iz članka 64. odnosno utvrđivanja jednakovrijednosti iz članka 66. ovog Sporazuma, stranke se međusobno redovito obavješćuju o zakonodavnim i drugim postupovnim izmjenama donesenima u predmetnim područjima.

3.  Stranka EU u tom kontekstu unaprijed i pravodobno obavješćuje Ukrajinu o izmjenama svog zakonodavstva kako bi se Ukrajini omogućilo da razmotri odgovarajuće izmjene svog zakonodavstva.

Trebalo bi postići potrebnu razinu suradnje kako bi se olakšao prijenos zakonodavnih dokumenata na zahtjev jedne od stranaka.

Stranke se u tu svrhu međusobno obavješćuju o svojim kontaktnim točkama. Stranke se također međusobno obavješćuju i o svim promjenama u vezi s tim informacijama.

Članak 68.

Obavješćivanje, savjetovanje i olakšavanje komunikacije

1.  Stranka u pisanom obliku obavješćuje drugu stranku u roku od dva radna dana o svakom ozbiljnom ili znatnom riziku za javno zdravlje ili zdravlje životinja ili bilja, uključujući hitne slučajeve povezane s nadzorom hrane ili situacije u kojima postoji jasno utvrđen rizik od ozbiljnih posljedica za zdravlje povezanih s konzumiranjem životinjskih ili biljnih proizvoda, a posebno:

(a) 

o svim mjerama koje utječu na odluke o regionalizaciji iz članka 65. ovog Sporazuma;

(b) 

o prisutnosti ili razvoju bolesti životinja navedene u Prilogu VI.-A ili reguliranih štetnika navedenih u Prilogu VI.-B ovom Sporazumu;

(c) 

o epidemiološki značajnim nalazima ili o znatnim rizicima povezanima s bolestima životinja i štetnicima koji nisu navedeni u prilozima VI.-A i VI.-B ovom Sporazumu ili o novim bolestima životinja i štetnicima i

(d) 

o dodatnim mjerama koje nadilaze osnovne zahtjeve koji se primjenjuju na mjere koje stranke poduzmu radi nadzora ili iskorjenjivanja bolesti životinja ili štetnika odnosno radi zaštite javnog zdravlja ili zdravlja bilja te o promjenama u preventivnim politikama, uključujući politiku cijepljenja.

2.  

(a) 

Obavijesti se u pisanom obliku dostavljaju kontaktnim točkama iz članka 67. stavka 3. ovog Sporazuma.

(b) 

Obavijest u pisanom obliku znači obavijest upućena poštom, telefaksom ili elektroničkom poštom. Obavijesti se dostavljaju isključivo kontaktnim točkama iz članka 67. stavka 3. ovog Sporazuma.

3.  U slučaju ozbiljne zabrinutosti stranke u pogledu rizika za javno zdravlje, zdravlje životinja ili bilja, o toj se situaciji na zahtjev stranke održava savjetovanje što je prije moguće, ali u svakom slučaju u roku od 15 radnih dana. U takvim situacijama svaka stranka nastoji osigurati sve potrebne informacije kako bi se izbjeglo narušavanje trgovine i kako bi se postiglo rješenje u skladu s ciljem zaštite javnog zdravlja, zdravlja životinja i bilja koje je prihvatljivo za obje stranke.

4.  Savjetovanja u vezi s dobrobiti životinja održavaju se na zahtjev stranke što je prije moguće, ali u svakom slučaju u roku od 20 radnih dana od obavijesti. U takvim situacijama svaka stranka nastoji dostaviti sve zatražene informacije.

5  Na zahtjev stranke, savjetovanja iz stavaka 3. i 4. ovog članka održavaju se kao videokonferencije ili audiokonferencije. Stranka koja je podnijela zahtjev za savjetovanje osigurava sastavljanje zapisnika savjetovanja, koji stranke službeno odobravaju. Za potrebe tog odobravanja primjenjuje se članak 67. stavak 3. ovog Sporazuma.

6.  Zajednički sustav brzog uzbunjivanja i mehanizam ranog upozoravanja za sve hitne veterinarske i fitosanitarne slučajeve pokrenut će se u kasnijoj fazi, nakon što Ukrajina implementira potrebno zakonodavstvo u tom području i stvori uvjete za pravilno funkcioniranje takvih mehanizama na licu mjesta.

Članak 69.

Uvjeti trgovine

1.  Opći uvjeti uvoza

(a) 

Stranke su suglasne primijeniti opće uvjete uvoza na svu robu obuhvaćenu Prilogom IV.-A i Prilogom IV.-C točkom 2. ovom Sporazumu. Ne dovodeći u pitanje odluke donesene u skladu s člankom 65. ovog Sporazuma, uvjeti uvoza stranke uvoznice primjenjuju se na cjelokupnom državnom području stranke izvoznice. Nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma i u skladu s člankom 67. ovog Sporazuma, stranka uvoznica obavješćuje stranku izvoznicu o svojim sanitarnim i fitosanitarnim zahtjevima u odnosu na robu iz Priloga IV.-A i Priloga IV.-C točke 2. ovom Sporazumu. Te informacije prema potrebi uključuju predloške službenih certifikata ili izjava ili trgovinskih isprava koje propisuje stranka uvoznica.

(b) 
i. 

Pri obavješćivanju o izmjenama ili predloženim izmjenama uvjeta iz stavka 1. ovog članka, stranke se pridržavaju odredaba Sporazuma o SPS-u i naknadnih odluka u vezi s obavješćivanjem o mjerama. Ne dovodeći u pitanje članak 73. ovog Sporazuma, stranka uvoznica pri određivanju datuma stupanja na snagu izmijenjenih uvjeta iz stavka 1. točke (a) uzima u obzir vrijeme prijevoza između stranaka.

ii. 

Ako stranka uvoznica ne ispuni uvjete u pogledu obavješćivanja, dužna je tijekom 30 dana od stupanja na snagu izmijenjenih uvjeta uvoza nastaviti prihvaćati certifikate ili potvrde kojima se jamče prethodno primjenjivani uvjeti.

2.  Uvjeti uvoza nakon priznavanja jednakovrijednosti

(a) 

U roku od 90 dana od donošenja odluke o priznavanju jednakovrijednosti, stranke poduzimaju potrebne zakonodavne i upravne mjere za provedbu priznavanja jednakovrijednosti kako bi se na temelju toga među strankama omogućila trgovina robom iz Priloga IV.-A i Priloga IV.-C točke 2. ovom Sporazumu u sektorima i, kada je to primjenjivo, podsektorima, u kojima stranka uvoznica kao jednakovrijedne priznaje sve dotične sanitarne i fitosanitarne mjere stranke izvoznice. Predložak službenog certifikata ili službenog dokumenta koji stranka uvoznica zahtijeva za tu robu može se, u tom trenutku, zamijeniti certifikatom sastavljenim na temelju Priloga XII.B ovom Sporazumu;

(b) 

Za robu u sektorima i, kada je to primjenjivo, podsektorima, u kojima su neke, ali ne i sve mjere priznate kao jednakovrijedne, trgovina se nastavlja na temelju sukladnosti s uvjetima iz stavka 1. točke (a). Na zahtjev stranke izvoznice primjenjuje se stavak 5. ovog članka.

3.  Od datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma roba iz Priloga IV.-A i Priloga IV.-C točke 2. ovom Sporazumu ne podliježe odobrenju za uvoz.

Stupanje na snagu ovog Sporazuma prije 31. prosinca 2013. ne utječe na podršku sveobuhvatnoj izgradnji institucija.

4.  O uvjetima koji utječu na trgovinu robom iz stavka 1. točke (a), na zahtjev stranke izvoznice, stranke pokreću savjetovanje u okviru Pododbora za SPS u skladu s člankom 74. ovog Sporazuma kako bi se usuglasile oko alternativnih ili dodatnih uvjeta uvoza stranke uvoznice. Ti alternativni ili dodatni uvjeti uvoza mogu se, prema potrebi, temeljiti na mjerama stranke izvoznice koje je stranka uvoznica priznala kao jednakovrijedne. Ako se postigne suglasnost, stranka uvoznica u roku od 90 dana od odluke Pododbora za SPS poduzima potrebne zakonodavne i/ili upravne mjere kako bi se omogućio uvoz na toj osnovi.

5.  Popis poslovnih jedinica, uvjetno odobrenje

(a) 

Za uvoz životinjskih proizvoda iz Priloga IV.-A dijela 2. ovom Sporazumu i na zahtjev stranke izvoznice uz koji su priložena odgovarajuća jamstva, stranka uvoznica bez prethodne inspekcije pojedinačnih poslovnih jedinica privremeno odobrava poslovne jedinice za preradu iz Priloga VIII. točke 2.1 ovom Sporazumu koji se nalaze na državnom području stranke izvoznice. Takvo odobrenje u skladu je s uvjetima i odredbama navedenima u Prilogu VIII. ovom Sporazumu. Osim ako budu potrebne dodatne informacije, stranka uvoznica u roku od 30 radnih dana od primitka zahtjeva i odgovarajućih jamstava poduzima potrebne zakonodavne i/ili upravne mjere kako bi se omogućio uvoz na toj osnovi.

Početni popis poslovnih jedinica odobrava se u skladu s postupkom navedenim u Prilogu VIII. ovom Sporazumu.

(b) 

Za uvoz životinjskih proizvoda iz stavka 2. točke (a) stranka izvoznica obavješćuje stranku uvoznicu o popisu poslovnih jedinica koje ispunjavaju uvjete stranke uvoznice.

6.  Stranka, na zahtjev druge stranke, dostavlja potrebna objašnjenja i popratne podatke za utvrđene činjenice i odluke koje spadaju u područje primjene ovog članka.

Članak 70.

Postupak certificiranja

1.  Za potrebe postupka certificiranja i izdavanja certifikata i službenih dokumenata stranke su suglasne oko načela navedenih u Prilogu XII. ovom Sporazumu.

2.  Pododbor za SPS iz članka 74. ovog Sporazuma može usuglasiti pravila koja se trebaju primjenjivati u slučaju elektroničkog certificiranja, opoziva ili zamjene certifikata.

3.  U okviru zakonodavstva kod kojeg je postignuto približavanje iz članka 64. ovog Sporazuma stranke će se, kada je to primjenjivo, usuglasiti oko zajedničkih predložaka certifikata.

Članak 71.

Provjera

1.  Da bi se održalo povjerenje u djelotvornu primjenu odredaba ovog poglavlja, svaka stranka ima pravo:

(a) 

provjeriti, u skladu sa smjernicama izPriloga X. ovom Sporazumu, čitav ili dio sveobuhvatnog programa nadzora tijela druge stranke ili druge mjere kada je to primjenjivo. Troškove te provjere snosi stranka koja je provodi;

(b) 

na vlastiti zahtjev, od datuma koji stranke trebaju zajednički utvrditi, primati od druge stranke informacije o svim ili dijelu njezinih sveobuhvatnih programa nadzora te izvješća o rezultatima nadzora provedenog u okviru tih programa;

(c) 

u vezi s laboratorijskim ispitivanjima povezanima s robom iz Priloga IV.A i Priloga IV.C točke 2. ovom Sporazumu, na zahtjev i kada je to primjenjivo, sudjelovati u periodičnom komparativnom programu testova za određene testove koje organiziraju referentni laboratoriji druge stranke. Troškove tog sudjelovanja snosi stranka koja sudjeluje.

2.  Svaka stranka može trećim osobama priopćiti rezultate provjere iz stavka 1. točke (a) ovog članka i objaviti ih ako je to potrebno prema propisima bilo koje od stranaka. Pri priopćivanju i/ili objavi rezultata stranke, prema potrebi, poštuju mjerodavne odredbe o povjerljivosti.

3.  Pododbor za SPS iz članka 74. ovog Sporazuma odlukom može izmijeniti Prilog X. ovom Sporazumu uzimajući na odgovarajući način u obzir aktivnosti međunarodnih organizacija.

4.  Rezultati provjere mogu doprinijeti mjerama iz članaka 64., 66. i 72. ovog Sporazuma stranaka ili jedne od stranaka.

Članak 72.

Uvozne kontrole i inspekcijske naknade

1.  Stranke su suglasne da se pri uvoznim kontrolama pošiljaka iz stranke izvoznice, što ih provodi stranka uvoznica, poštuju načela navedena u Prilogu XI. dijelu A. ovom Sporazumu. Rezultati tih kontrola mogu doprinijeti postupku provjere iz članka 71. ovog Sporazuma.

2.  Učestalost fizičkih uvoznih kontrola koje stranke provode utvrđena je u Prilogu XI. dijelu B. ovog Sporazuma. Stranka unutar svojih nadležnosti i u skladu sa svojim unutarnjim zakonodavstvom može izmijeniti tu učestalost kao rezultat napretka ostvarenog u skladu s člancima 64., 66. i 69. ovog Sporazuma odnosno kao rezultat provjera, savjetovanja i drugih mjera predviđenih ovim Sporazumom. Pododbor za SPS iz članka 74. ovog Sporazuma odlukom na odgovarajući način mijenja Prilog XI. dio B. ovom Sporazumu.

3.  Inspekcijskim naknadama mogu se pokriti samo troškovi koji nadležnim tijelima nastanu pri provođenju uvoznih kontrola. Naknade se izračunavaju na istoj osnovi kao i naknade za inspekciju sličnih domaćih proizvoda.

4.  Stranka uvoznica obavješćuje stranku izvoznicu, na njezin zahtjev, o svim izmjenama, uključujući razloge za te izmjene, u vezi s mjerama koje utječu na uvozne kontrole i inspekcijske naknade te o svim bitnim promjenama u vezi s administrativnom praksom u tim kontrolama.

5.  Stranke se, od datuma koji treba utvrditi Pododbor za SPS iz članka 74. ovog Sporazuma, mogu usuglasiti oko uvjeta za međusobno odobravanje nadzora kako je utvrđeno člankom 71. stavkom 1. točkom (b) u cilju prilagodbe i, kada je to primjenjivo, recipročnog smanjivanja učestalosti fizičkih uvoznih kontrola robe iz članka 69. stavka 2. ovog Sporazuma.

Stranke od tog datuma mogu recipročno odobravati svoje nadzore za određenu robu i slijedom toga smanjiti ili zamijeniti uvozne kontrole za tu robu.

6.  Uvjeti za odobravanje prilagodbe uvoznih kontrola uključuju se u Prilog XI. ovom Sporazumu na temelju postupka iz članka 74. stavka 6. ovog Sporazuma.

Članak 73.

Zaštitne mjere

1.  Ako stranka uvoznica na svojem državnom području poduzme mjere za nadzor uzroka koji bi mogao predstavljati ozbiljnu opasnost ili rizik za ljudsko zdravlje, zdravlje životinja ili bilja, stranka izvoznica poduzima, ne dovodeći u pitanje stavak 2. ovog članka, istovrsne mjere radi sprečavanja unosa opasnosti ili rizika na državno područje stranke uvoznice.

2.  Stranka uvoznica može zbog ozbiljnih razloga povezanih s javnim zdravljem, zdravljem životinja ili biljaka poduzeti privremene mjere potrebne za zaštitu javnog zdravlja, zdravlja životinja ili biljaka. Za pošiljke koje se nalaze u prijevozu između stranaka, stranka uvoznica razmatra najprikladnije razmjerno rješenje kako bi izbjegla nepotrebno narušavanje trgovine.

3.  Stranka koja donosi mjere temeljem stavka 2. ovog članka obavješćuje drugu stranku najkasnije jedan radni dan nakon dana donošenja tih mjera. Na zahtjev stranke i u skladu s člankom 68. stavkom 3. ovog Sporazuma, stranke u roku od 15 radnih dana od obavješćivanja održavaju savjetovanje o situaciji. Stranke na odgovarajući način uzimaju u obzir sve informacije dostavljene u okviru tog savjetovanja i nastoje izbjeći nepotrebno narušavanje trgovine, uzimajući u obzir, kada je to primjenjivo, ishod savjetovanja predviđenog člankom 68. stavkom 3. ovog Sporazuma.

Članak 74.

Pododbor za upravljanje sanitarnim i fitosanitarnim mjerama (SPS)

1.  Ovim se uspostavlja Pododbor za upravljanje sanitarnim i fitosanitarnim mjerama (SPS). Pododbor za SPS sastaje se unutar tri mjeseca od stupanja na snagu ovog Sporazuma i, nakon toga, na zahtjev stranke odnosno najmanje jedanput godišnje. Ako se stranke usuglase, sastanak Pododbora za SPS može se održati kao videokonferencija ili audiokonferencija. Pododbor za SPS može pitanja rješavati i izvan sjednice, pisanim putem.

2.  Pododbor za SPS ima sljedeće funkcije:

(a) 

pratiti primjenu ovog poglavlja, razmatrati pitanja povezana s ovim poglavljem i ispitivati sva pitanja koja se pojave u vezi s njegovom primjenom;

(b) 

preispitati Priloge ovom poglavlju, posebno u svjetlu napretka postignutog u okviru savjetovanja i postupaka predviđenih ovim poglavljem;

(c) 

u svjetlu preispitivanja predviđenog u podstavku (b) ovog stavka ili kako je na drugi način predviđeno u ovom poglavlju, odlukom izmijeniti priloge IV. do XIV. ovom Sporazumu i

(d) 

u svjetlu preispitivanja predviđenog u podstavku (b) ovog stavka, davati mišljenja i preporuke drugim tijelima kako je utvrđeno u institucionalnim, općim i završnim odredbama ovog Sporazuma.

3.  Stranke su suglasne uspostaviti, prema potrebi, tehničke radne skupine sastavljene od predstavnika stranaka na stručnoj razini, koje utvrđuju i rješavaju tehnička i znanstvena pitanja koja proizlaze iz primjene ovog poglavlja. Kada su potrebna dodatna stručna znanja, stranke mogu uspostaviti ad hoc skupine, uključujući znanstvene skupine. Članstvo u takvoj ad hoc skupini ne mora biti ograničeno na predstavnike stranaka.

4.  Pododbor za SPS redovito o svojim aktivnostima i odlukama donesenima u okviru svoje nadležnosti izvješćuje Trgovinski odbor uspostavljen u okviru članka 465. ovog Sporazuma.

5.  Pododbor za SPS na prvom sastanku donosi svoja pravila o radnim postupcima.

6.  Sve odluke, preporuke, izvješća ili druge akte Pododbora za SPS ili skupine koju je uspostavio taj pododbor, a koji se odnose na odobravanje uvoza, razmjenu informacija, transparentnost, priznavanje regionalizacije, jednakovrijednost i alternativne mjere te sva ostala pitanja obuhvaćena stavcima 2. i 3., stranke donose sporazumno.



POGLAVLJE 5.

Carinski režim i olakšavanje trgovine

Članak 75.

Ciljevi

Stranke potvrđuju važnost pitanja carina i olakšavanja trgovine u bilateralnom trgovinskom okruženju koje se razvija. Stranke su suglasne jačati suradnju u tom području u cilju osiguravanja da mjerodavno zakonodavstvo i postupci te upravne sposobnosti mjerodavnih upravnih tijela omogućavaju ostvarenje ciljeva učinkovitog nadzora i poticanja načela olakšanja zakonite trgovine.

Stranke prepoznaju iznimnu važnost koju imaju zakoniti ciljevi javne politike, uključujući olakšavanje trgovine, sigurnost i sprečavanje prijevara te uravnotežen pristup tome.

Članak 76.

Zakonodavstvo i postupci

1.  Stranke su suglasne da je njihovo zakonodavstvo u području trgovine i carina u načelnu stabilno i sveobuhvatno, da su odredbe i postupci razmjerni, transparentni, predvidljivi, nediskriminirajući, nepristrani kao i primijenjeni jednoobrazno i djelotvorno te su, između ostalog, suglasne:

(a) 

djelotvornim ostvarivanjem zakonodavnih zahtjeva i poštivanjem istih štititi i olakšavati zakonitu trgovinu;

(b) 

izbjegavati nepotrebna ili diskriminirajuća opterećenja gospodarskih subjekata, sprečavati prijevare i osigurati daljnje olakšice gospodarskim subjektima koji postignu visoku razinu usklađenosti s propisima;

(c) 

za potrebe carinske deklaracije primjenjivati jedinstveni administrativni dokument;

(d) 

povećati učinkovitost, transparentnost i pojednostavnjivanje carinskih postupaka i prakse na granici;

(e) 

primjenjivati suvremene carinske tehnike, uključujući procjenu rizika, kontrolu nakon carinjenja i metode poslovne revizije kako bi se pojednostavnio i olakšao unos i puštanje robe u promet;

(f) 

težiti smanjenju troškova i povećanju predvidljivosti za gospodarske subjekte, uključujući mala i srednja poduzeća;

(g) 

ne dovodeći u pitanje primjenu kriterija objektivne procjene rizika, osigurati nediskriminirajuću primjenu uvjeta i postupaka koji se odnose na uvoz,. izvoz i provoz robe;

(h) 

primjenjivati međunarodne instrumente koji vrijede u području carina i trgovine, uključujući instrumente koje su razvile Svjetska carinska organizacija (dalje u tekstu „WCO”) (Okvir normi za osiguravanje i olakšavanje globalne trgovine, Istambulska konvencija o privremenom uvozu od 1990., Konvencija o harmoniziranom sustavu od 1983.), WTO (npr. o određivanju carinske vrijednosti), UN (Konvencija TIR iz 1975., Konvencija o usklađivanju graničnih kontrola robe od 1982.) te smjernice Europske komisije kao primjerice praktične carinske sheme (Customs Blueprints);

(i) 

poduzeti potrebne mjere kao odraz i radi provedbe Revidirane konvencije iz Kyota o pojednostavnjenju i usklađivanju carinskih postupaka od 1973.;

(j) 

osigurati prethodne obvezujuće odluke o razvrstavanju u carinsku tarifu i pravilima o podrijetlu. Stranke osiguravaju da se odluke mogu opozvati ili poništiti tek nakon što se obavijesti subjekt na kojega se to odnosi i bez retroaktivnog učinka, osim ako je odluka donesena na temelju netočnih ili nepotpunih informacija;

(k) 

uvesti i primjenjivati pojednostavnjene postupke za ovlaštene trgovce u skladu s objektivnim i nediskriminirajućim kriterijima;

(l) 

odrediti pravila kojima se osiguravaju razmjerne i nediskriminirajuće kazne u slučaju povrede carinskih propisa ili postupovnih zahtjeva i čija primjena neće izazvati neosnovana i neopravdana kašnjenja;

(m) 

primjenjivati transparentna, nediskriminirajuća i razmjerna pravila u odnosu na izdavanje dozvola carinskim zastupnicima.

2.  Radi poboljšanja radnih metoda i osiguravanja nediskriminacije, transparentnosti, učinkovitosti, integriteta operacija te odgovornosti za njih, stranke:

(a) 

poduzimaju daljnje mjere za smanjivanje, pojednostavnjivanje i standardizaciju podataka i dokumentacije koji su potrebni carinskim i drugim tijelima;

(b) 

pojednostavnjuju uvjete i formalnosti radi što bržeg carinjenja i puštanja robe u promet kad god je to moguće;

(c) 

osiguravaju djelotvorne, brze i nediskriminirajuće postupke u kojima se jamči pravo na žalbu protiv upravnih akata, odluka i rješenja carinskih i drugih tijela koji se odnose na robu predanu carinskoj službi. Ti žalbeni postupci moraju biti lako dostupni, što se odnosi i na mala i srednja poduzeća, a troškovi postupka moraju biti primjereni i odgovarati troškovima koji nastaju podnošenjem žalbe. Ako je osporena odluka predmet žalbe, stranke poduzimaju mjere kako bi osigurale normalno puštanje robe u promet bez obzira na to što su carinske pristojbe ostale nepodmirene, pri čemu se mogu primijeniti sve zaštitne mjere koje se smatraju potrebnima. To bi, prema potrebi, trebalo podlijegati obvezi pružanja garancije, poput jamstva ili pologa;

(d) 

osiguravaju održavanje najviših standarda u pogledu integriteta, posebno na granici, primjenjujući mjere koje su odraz načela mjerodavnih međunarodnih konvencija i instrumenata u tom području, posebno Revidirane deklaracije WCO-a iz Arushe (2003.) i Sheme Europske komisije-a o carinskoj etici (2007.).

3.  Stranke su suglasne ukinuti:

(a) 

sve zahtjeve za obvezan angažman carinskih zastupnika;

(b) 

sve zahtjeve za obveznu provedbu inspekcijskih pregleda prije otpreme ili inspekcije na odredištu.

4.  Odredbe o provozu

(a) 

Za potrebe ovog Sporazuma primjenjuju se pravila o provozu i definicije iz odredaba WTO-a (članak V. GATT-a 1994. i povezane odredbe, uključujući sva objašnjenja ili poboljšanja na temelju kruga pregovora iz Dohe o olakšavanju trgovine). Te odredbe primjenjuju se i kada provoz robe počinje ili završava na državnom području stranke (unutarnji provoz).

(b) 

Stranke provode postupno međusobno povezivanje sustava carinskog provoza radi budućeg sudjelovanja Ukrajine u zajedničkom sustavu provoza na temelju Konvencije od 20. svibnja 1987. o zajedničkom provoznom postupku.

(c) 

Stranke osiguravaju suradnju i koordinaciju među svim mjerodavnim tijelima i službama na svojim državnim područjima radi olakšavanja prometa u provozu i promicanja prekogranične suradnje. Stranke također promiču suradnju između tijela i privatnog sektora u vezi s provozom.

Članak 77.

Odnosi s poslovnim subjektima

Stranke su suglasne:

(a) 

osigurati transparentnost i javnu objavu, po mogućnosti u elektroničkom obliku, svojih zakonodavstava i postupaka uključujući njihova obrazloženja. Trebalo bi uspostaviti mehanizam savjetovanja i osigurati primjereno vremensko razdoblje između objave novih ili izmijenjenih odredaba i njihova stupanja na snagu;

(b) 

da su potrebna pravodobna i redovita savjetovanja s predstavnicima trgovine o zakonodavnim prijedlozima i postupcima povezanima s carinskim i trgovinskim pitanjima. U tu svrhu svaka stranka uspostavlja mehanizme za primjereno i redovito savjetovanje između upravnih tijela i poslovnih subjekata;

(c) 

objavljivati relevantne obavijesti administrativne naravi, uključujući zahtjeve službi i postupke za ulazak, radno vrijeme i operativne postupke carinskih ureda u lukama i na graničnim prijelazima te kontaktne točke za informiranje;

(d) 

poticati suradnju između subjekata i mjerodavnih upravnih tijela primjenom nearbitrarnih i javno dostupnih postupaka, poput memoranduma o razumijevanju koji se posebno oslanjaju na one koje je objavio WCO;

(e) 

primjenom svojih carinskih i povezanih uvjeta i postupaka nastaviti ispunjavati zakonite potrebe trgovinske zajednice, poštovati dobru praksu i nastojati svesti ograničenja trgovine na najmanju moguću mjeru.

Članak 78.

Naknade i davanja

Stranke zabranjuju administrativne naknade s učinkom koji je istovrstan uvoznim ili izvoznim carinama i davanjima.

U pogledu svih naknada i davanja za uvoz ili izvoz ili u vezi s uvozom ili izvozom, bez obzira na njihovu narav, koje uvode carinska tijela stranaka, uključujući naknade i davanja za poslove koje u ime navedenih tijela obavlja druga instancija, te ne dovodeći u pitanje mjerodavne članke iz poglavlja 1. (Nacionalni tretman i pristup tržištu za robu) glave IV. ovog Sporazuma, stranke su suglasne:

(a) 

da se naknade i davanja mogu uvesti samo za usluge pružene izvan utvrđenog vremena i na mjestu različitom od onog koje je utvrđeno carinskim propisom, na zahtjev deklaranta, u vezi s predmetnim uvozom ili izvozom ili zbog bilo koje formalnosti potrebne za obavljanje tog uvoza ili izvoza;

(b) 

da naknade i davanja ne smiju premašiti trošak pružene usluge;

(c) 

da se naknade i davanja ne smiju obračunavati na ad valorem osnovi;

(d) 

da se informacije o naknadama i davanjima objavljuju. Te informacije uključuju razlog naknade ili davanja za pruženu uslugu, nadležno tijelo, naknade i davanja koji će se primijeniti te vrijeme i način obavljanja plaćanja.

Informacije o naknadama i davanjima objavljuju se putem službeno određenog medija i, u skladu s mogućnostima, na službenoj internetskoj stranici;

(e) 

da se nove ili izmijenjene naknade i davanja ne uvode prije nego što se informacije o njima objave i stave na raspolaganje.

Članak 79.

Određivanje carinske vrijednosti

1.  Određivanje carinske vrijednosti robe kojom se trguje među strankama uređeno je Sporazumom o provedbi članka VII. GATT-a 1994. sadržanom u Prilogu 1.A Sporazumu o WTO-u, uključujući sve naknadne izmjene. Njegove odredbe ugrađene su u ovaj Sporazum i njegov su sastavni dio. Najmanje carinske vrijednosti se ne primjenjuju.

2.  Stranke surađuju u cilju postizanja zajedničkog pristupa pitanjima povezanima s određivanjem carinske vrijednosti.

Članak 80.

Carinska suradnja

Stranke jačaju suradnju kako bi osigurale provedbu ciljeva ovog poglavlja i uspostavile primjerenu ravnotežu između pojednostavnjivanja, olakšavanja, djelotvornog nadzora i sigurnosti. U tu svrhu stranke kao mjerilo, prema potrebi, primjenjuju sheme Europske komisije o carinama (Customs Blueprints).

Da bi osigurale usklađenost s ovim poglavljem, stranke, između ostalog:

(a) 

razmjenjuju informacije o carinskim zakonodavstvima i postupcima;

(b) 

razvijaju zajedničke inicijative koje se odnose na postupke uvoza, izvoza i provoza te surađuju kako bi osigurale pružanje djelotvornih usluga poslovnim subjektima;

(c) 

surađuju u automatizaciji carinskih i drugih trgovinskih postupaka;

(d) 

razmjenjuju, prema potrebi, relevantne informacije i podatke koji podliježu propisima o ovjerljivosti osjetljivih podataka i zaštiti osobnih podataka;

(e) 

razmjenjuju informacije i/ili pokreću savjetovanja radi uspostavljanja, prema mogućnosti, zajedničkih stajališta u međunarodnim organizacijama u području carina, primjerice WTO-u, WCO-u, UN-u, Konferenciji Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju te Gospodarskoj komisiji Ujedinjenih naroda za Europu;

(f) 

surađuju u planiranju i provedbi tehničke pomoći, posebno radi olakšavanja carinskih reformi i reformi za olakšavanje trgovine u skladu s mjerodavnim odredbama ovog Sporazuma;

(g) 

razmjenjuju najbolju praksu u carinskim operacijama s posebnim fokusom na provedbu prava intelektualnog vlasništva, posebno u vezi s krivotvorenim proizvodima;

(h) 

promiču koordinaciju među graničnim službama, kako na unutarnjoj tako i na prekograničnoj razini, radi olakšavanja prekograničnih postupaka i jačanja nadzora, uzimajući u obzir zajednički nadzor granica kada je to moguće i primjereno;

(i) 

uzajamno priznaju, kada je to potrebno i primjereno, ovlaštene trgovce i carinske provjere. O opsegu te suradnje, provedbi i praktičnim aranžmanima odlučuje Carinski pododbor predviđen člankom 83. ovog Sporazuma.

Članak 81.

Uzajamna administrativna pomoć u carinskim pitanjima

Neovisno o članku 80. ovog Sporazuma, upravna tijela stranaka pružaju uzajamnu administrativnu pomoć u carinskim pitanjima u skladu odredbama utvrđenim u Protokolu II. uz ovaj Sporazum o uzajamnoj administrativnoj pomoći u carinskim pitanjima.

Članak 82.

Tehnička pomoć i jačanje sposobnosti

Stranke surađuju u cilju pružanja tehničke pomoći i jačanja sposobnosti za provedbu olakšavanja trgovine i carinskih reformi.

Članak 83.

Carinski pododbor

Uspostavlja se Carinski pododbor. Pododbor o svojim aktivnostima izvješćuje Odbor za pridruživanje u sastavu iz članka 465. stavka 4. ovog Sporazuma. Zadaće Carinskog pododbora obuhvaćaju redovito savjetovanje te praćenje provedbe i primjene ovog poglavlja, uključujući pitanja carinske suradnje, prekogranične carinske suradnje i upravljanja, tehničke pomoći, pravila o podrijetlu i olakšavanja trgovine te uzajamne administrativne pomoći u carinskim pitanjima.

Carinski pododbor, između ostalog:

(a) 

nadzire pravilno funkcioniranje ovog poglavlja i protokola 1. i 2. uz ovaj Sporazum;

(b) 

odlučuje o mjerama i praktičnim aranžmanima za provedbu ovog poglavlja i protokola 1. i 2. uz ovaj Sporazum, uključujući razmjenu informacija i podataka, uzajamno priznavanje carinskih provjera i programa trgovinskog partnerstva te uzajamno dogovorene povlastice;

(c) 

razmjenjuje stajališta o svim temama od zajedničkog interesa, uključujući buduće mjere i sredstva za njih;

(d) 

upućuje preporuke, prema potrebi; i

(e) 

donosi svoj interni poslovnik.

Članak 84.

Približavanje carinskog zakonodavstva

Postupno približavanje carinskom zakonodavstvu EU-a, kako je utvrđeno EU-ovim i međunarodnim normama, provodi se kako je određeno u Prilogu XV. ovom Sporazumu.



POGLAVLJE 6.

Poslovni nastan, trgovina uslugama i elektronička trgovina



Odjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 85.

Cilj, područje primjene i opseg

1.  Stranke, ponovno potvrđujući svoja prava i obveze u okviru Sporazuma o WTO-u, utvrđuju potrebne aranžmane za postupnu recipročnu liberalizaciju poslovnog nastana i trgovine uslugama te za suradnju u području elektroničke trgovine.

2.  Javna nabava predmet je poglavlja 8. (Javna nabava) glave IV. ovog Sporazuma i ništa u ovom poglavlju ne tumači se na način da se uvodi bilo kakva obveza u odnosu na javnu nabavu.

3.  Subvencije su predmet poglavlja 10. (Tržišno natjecanje) glave IV. ovog Sporazuma i odredbe ovog poglavlja ne primjenjuju se na subvencije koje stranke dodjeljuju.

4.  Svaka stranka zadržava pravo uređivanja propisima i pravo donošenja novih propisa kako bi ostvarila legitimne političke ciljeve, uz uvjet da su oni usklađeni s ovim poglavljem.

5.  Ovo se poglavlje ne primjenjuje na mjere koje utječu na fizičke osobe koje traže pristup tržištu rada stranke niti se primjenjuje na mjere koje se odnose na državljanstvo, boravište ili trajno zapošljavanje.

Ne dovodeći u pitanje odredbe o kretanju osoba navedene u glavi III. (Pravda, sloboda i sigurnost) ovog Sporazuma, ništa u ovom poglavlju ne sprečava stranku da primijeni mjere kako bi uredila ulazak fizičkih osoba na svoje državno područje ili njihov privremeni boravak na svom državnom području, uključujući mjere potrebne za zaštitu integriteta fizičkih osoba i osiguranje uređenog prekograničnog prometa fizičkih osoba, uz uvjet da se takve mjere ne primjenjuju na način kojim se poništavaju ili umanjuju koristi koje druga stranka ima na temelju uvjeta ovog poglavlja ( 10 ).

Članak 86.

Definicije

Za potrebe ovog poglavlja:

1. 

„mjera” znači svaka mjera stranke u obliku zakona, propisa, pravila, postupka, odluke, administrativne mjere ili u bilo kojem drugom obliku;

2. 

„mjere koje stranka donosi ili provodi” znači mjere koje poduzimaju:

(a) 

središnje, regionalne ili lokalne vlade i tijela i

(b) 

nevladina tijela pri izvršavanju ovlasti koje su na njih prenijeli središnje, regionalne ili lokalne vlade ili tijela;

3. 

„fizička osoba stranke” znači državljanin države članice EU-a ili Ukrajine u skladu s njihovim zakonodavstvom;

4. 

„pravna osoba” znači pravni subjekt koji je propisno osnovan ili na neki drugi način organiziran u skladu s primjenjivim pravom, radi stjecanja dobiti ili zbog nekog drugog razloga, neovisno o tome je li u privatnom ili državnom vlasništvu, uključujući društva kapitala, fiducijarna društva, društva osoba, zajedničke pothvate, trgovce pojedince ili udruge;

5. 

„pravna osoba stranke EU” ili „pravna osoba Ukrajine” znači:

pravna osoba koja je osnovana u skladu s propisima države članice Europske unije odnosno Ukrajine, i koja ima sjedište, središnju upravu ili glavno mjesto poslovanja na državnom području na kojem se primjenjuje Ugovor o funkcioniranju Europske unije odnosno na državnom području Ukrajine;

ako ta pravna osoba na državnom području na kojem se primjenjuje Ugovor o funkcioniranju Europske unije odnosno na državnom području Ukrajine ima samo sjedište ili središnju upravu, ne smatra se pravnom osobom stranke EU-a odnosno Ukrajine, osim ako njezino poslovanje ima jaku i stalnu vezu s gospodarstvom Europske unije odnosno Ukrajine;

6. 

neovisno o prethodnom stavku, na brodarska društva s poslovnim nastanom izvan stranke EU-a ili Ukrajine koja su pod kontrolom državljana države članice Europske unije odnosno Ukrajine primjenjuju se odredbe ovog Sporazuma ako su njihova plovila registrirana u skladu sa zakonodavstvom njihove države članice odnosno Ukrajine i plove pod zastavom države članice odnosno Ukrajine;

7. 

„društvo kći” pravne osobe stranke znači pravna osoba koja je pod stvarnom kontrolom druge pravne osobe te stranke ( 11 );

8. 

„podružnica” pravne osobe znači mjesto poslovanja koje nema pravnu osobnost i koje:

(a) 

ima stalan oblik i posluje kao produžetak matičnog društva;

(b) 

ima upravljačku strukturu i

(c) 

materijalno je opremljeno za poslovanje s trećim osobama tako da one, iako znaju da će se, bude li potrebno, uspostaviti pravna veza s matičnim društvom koje ima sjedište u inozemstvu, ne moraju obratiti izravno tom matičnom društvu, nego mogu poslovati na mjestu poslovanja koje predstavlja njegov produžetak;

9. 

„poslovni nastan” znači:

(a) 

za pravne osobe stranke EU-a ili Ukrajine, pravo pokretanja i obavljanja gospodarskih djelatnosti osnivanjem, uključujući i stjecanjem, pravne osobe i/ili otvaranjem podružnice ili predstavništva u Ukrajini odnosno stranci EU-u;

(b) 

za fizičke osobe, pravo fizičkih osoba stranke EU-a ili Ukrajine da pokrenu ili obavljaju gospodarske djelatnosti kao samozaposlene osobe i da osnuju poduzeća, posebno trgovačka društva, nad kojima imaju stvarnu kontrolu;

10. 

„ulagač” znači fizička ili pravna osoba stranke koja želi obavljati ili obavlja gospodarsku djelatnost osnivanjem poslovne jedinice;

11. 

„gospodarske djelatnosti” uključuju djelatnosti industrijske, trgovinske, stručne i obrtničke naravi, a ne uključuju djelatnosti koje se obavljaju u okviru obnašanja javne vlasti;

12. 

„poslovi” znači obavljanje gospodarskih djelatnosti;

13. 

„usluge” uključuju sve usluge u svim sektorima, osim usluga koje se pružaju u okviru obnašanja javne vlasti;

14. 

„usluge i druge djelatnosti koje se obavljaju u okviru obnašanja javne vlasti” usluge su ili djelatnosti koje se ne obavljaju na komercijalnoj osnovi niti u tržišnom natjecanju s jednim gospodarskim subjektom ili više njih;

15. 

„prekogranično pružanje usluga” znači pružanje usluga:

(a) 

iz državnog područja jedne stranke na državnom području druge stranke;

(b) 

na državnom području jedne stranke primatelju usluge druge stranke;

16. 

„pružatelj usluge” stranke znači fizička ili pravna osoba stranke koja namjerava pružati ili pruža uslugu, uključujući i putem poslovne jedinice;

17. 

„ključno osoblje” znači fizičke osobe zaposlene u pravnoj osobi stranke koja nije neprofitna organizacija i koje su odgovorne za osnivanje ili propisnu kontrolu poslovne jedinice, upravljanje poslovnom jedinicom i njezino poslovanje.

„Ključno osoblje” uključuje poslovne posjetitelje odgovorne za osnivanje poslovne jedinice i osobe premještene unutar poduzeća;

(a) 

„poslovni posjetitelji” znači fizičke osobe koje rade na vodećem položaju i odgovorne su za osnivanje poslovne jedinice. Ne obavljaju izravne poslove sa širom javnošću niti primaju naknadu iz izvora koji se nalazi na državnom području stranke domaćina;

(b) 

„osobe premještene unutar poduzeća” znači fizičke osobe koje su zaposlene u pravnoj osobi stranke ili su barem godinu dana bile partneri u toj pravnoj osobi (osim većinskih dioničara) i koje su privremeno premještene u poslovnu jedinicu na državnom području druge stranke. Predmetna fizička osoba mora pripadati jednoj od sljedećih kategorija:

i. 

rukovoditelji:

osobe na vodećem položaju u pravnoj osobi koje primarno usmjeravaju upravljanje poslovnom jedinicom, pod općim nadzorom u prvom redu upravnog odbora ili dioničara društva ili drugog jednakovrijednog tijela koje im daje upute, uključujući:

— 
vođenje poslovne jedinice ili njezina odjela ili pododjela;
— 
nadzor i kontrolu rada drugog nadzornog, stručnog ili rukovodećeg osoblja;
— 
ovlast da osobno zaposle ili otpuste ili preporuče zapošljavanje i otpuštanje osoblja ili poduzmu druge kadrovske mjere;
ii. 

stručnjaci:

osobe koje rade u pravnoj osobi i posjeduju neuobičajena znanja bitna za proizvodnju, istraživačku opremu, tehnike ili vođenje poslovne jedinice. Pri procjeni tog znanja u obzir se uzimaju ne samo znanje specifično za poslovnu jedinicu nego i to ima li osoba visoki stupanj stručne osposobljenosti za određenu vrstu posla ili trgovine koji zahtijevaju specifično tehničko znanje, uključujući članstvo u ovlaštenoj strukovnoj udruzi;

18. 

„diplomirani vježbenici” znači fizičke osobe stranke koje su najmanje godinu dana zaposlene u pravnoj osobi stranke, imaju sveučilišnu diplomu i privremeno su premještene u poslovnu jedinicu na državnom području druge stranke radi razvoja karijere ili osposobljavanja za poslovne tehnike ili metode ( 12 );

19. 

„prodavatelji poslovnih usluga” znači fizičke osobe koje su predstavnici pružatelja usluge stranke koji traže ulazak i privremeni boravak na državnom području druge stranke radi pregovora o prodaji usluga ili sklapanja sporazuma o prodaji usluga za tog pružatelja usluga. Ne sudjeluju u izravnim prodajama široj javnosti niti primaju naknadu iz izvora koji se nalazi na državnom području stranke domaćina;

20. 

„ugovorni pružatelji usluga” znači fizičke osobe koje su zaposlene u pravnoj osobi stranke koja nema poslovni nastan na državnom području druge stranke i koja je s krajnjim potrošačem u drugoj stranci u dobroj vjeri ( 13 ) sklopila ugovor o pružanju usluga kojim se zahtijeva privremena prisutnost njezinih zaposlenika u toj stranci radi izvršavanja ugovora o pružanju usluga;

21. 

„neovisni stručnjaci” znači fizičke osobe koje sudjeluju u pružanju usluga i imaju poslovni nastan kao samozaposleni na državnom području stranke, a nemaju poslovni nastan na državnom području druge stranke i koje su s krajnjim potrošačem u drugoj stranci u dobroj vjeri (13)  sklopile ugovor o pružanju usluga, kojim se zahtijeva njihova privremena prisutnost u toj stranci radi izvršavanja ugovora o pružanju usluga.



Odjeljak 2.

Poslovni nastan

Članak 87.

Područje primjene

Ovaj odjeljak primjenjuje se na mjere koje stranke donesu ili provode u odnosu na poslovni nastan ( 14 ) povezan sa svim gospodarskim djelatnostima, osim:

(a) 

rudarstva, proizvodnje i prerade ( 15 ) nuklearnih materijala;

(b) 

proizvodnje oružja, streljiva i ratnog materijala ili trgovine njima;

(c) 

audiovizualnih usluga;

(d) 

nacionalne pomorske kabotaže ( 16 ) i

(e) 

domaćih i međunarodnih usluga zračnog prometa ( 17 ), neovisno o tome radi li se o linijskom ili izvan-linijskom prometu te usluga koje su neposredno povezane s ostvarivanjem prometnih prava, osim:

i. 

usluga popravaka i održavanja zrakoplova tijekom kojih je zrakoplov izvan pogona;

ii. 

usluga prodaje i stavljanja na tržište usluga zračnog prometa;

iii. 

usluga računalnog sustava rezervacija (dalje u tekstu „CRS”);

iv. 

zemaljskih usluga;

v. 

usluga poslovanja zračne luke.

Članak 88.

Nacionalni tretman i tretman prema načelu najpovlaštenije države

1.  Podložno rezervama navedenim u Prilogu XVI.-D ovom Sporazumu, Ukrajina nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma odobrava:

i. 

u pogledu poslovnog nastana društava kćeri, podružnica i predstavništava pravnih osoba stranke EU-a, tretman koji nije nepovoljniji od tretmana predviđenog za vlastite pravne osobe, podružnice i predstavništva odnosno za pravne osobe, podružnice i predstavništva trećih zemalja, ovisno o tome koji je tretman povoljniji;

ii. 

u pogledu poslovanja društava kćeri, podružnica i predstavništava pravnih osoba stranke EU-a u Ukrajini nakon uspostave poslovnog nastana, tretman koji nije nepovoljniji od tretmana predviđenog za vlastite pravne osobe, podružnice i predstavništva odnosno za pravne osobe, podružnice i predstavništva trećih zemalja, ovisno o tome koji je tretman povoljniji ( 18 ).

2.  Podložno rezervama navedenim u Prilogu XVI.-A ovom Sporazumu, stranka EU nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma odobrava:

i. 

u pogledu poslovnog nastana društava kćeri, podružnica i predstavništava pravnih osoba Ukrajine, tretman koji nije nepovoljniji od tretmana koji je stranka EU predvidjela za vlastite pravne osobe, podružnice i predstavništva odnosno za pravne osobe, podružnice i predstavništva trećih zemalja, ovisno o tome koji je tretman povoljniji;

ii. 

u pogledu poslovanja društava kćeri, podružnica i predstavništava pravnih osoba Ukrajine u stranci EU-u nakon uspostave poslovnog nastana, tretman koji nije nepovoljniji od tretmana predviđenog za vlastite pravne osobe, podružnice i predstavništva odnosno za pravne osobe, podružnice i predstavništva trećih zemalja, ovisno o tome koji je tretman povoljniji ( 19 ).

3.  Podložno rezervama navedenim u prilozima XVI.-A i XVI.-D ovom Sporazumu, stranke ne donose nove propise ili mjere kojima se, u usporedbi s njihovim vlastitim pravnim osobama, na njihovom području uvodi diskriminacija u pogledu poslovnog nastana pravnih osoba stranke EU-a odnosno Ukrajine u vezi s njihovim poslovanjem nakon što su te osobe uspostavile poslovni nastan.

Članak 89.

Preispitivanje

1.  U cilju postupne liberalizacije uvjeta poslovnog nastana, stranke redovito, u skladu sa svojim obvezama u okviru međunarodnih sporazuma, preispituju pravni okvir ( 20 ) i druge uvjete poslovnog nastana.

2.  U kontekstu preispitivanja iz stavka 1. ovog članka, stranke ocjenjuju sve prepreke koje su pojavile u vezi s poslovnim nastanom i pokreću pregovore o njima u cilju podrobnije razrade odredaba ovog poglavlja i uključivanja u njega odredaba o zaštiti ulaganja i postupaka za rješavanje sporova između ulagača i države.

Članak 90.

Drugi sporazumi

Ništa u ovom poglavlju ne tumači se kao ograničenje prava ulagača stranaka da iskoriste povoljniji tretman predviđen bilo kojim postojećim ili budućim međunarodnim sporazumom o ulaganjima čije su stranke države članice Europske unije i Ukrajina.

Članak 91.

Standard tretmana podružnica i predstavništava

1.  Odredbe članka 88. ovog Sporazuma ne isključuju mogućnost da stranka primijeni posebne propise o poslovnom nastanu i poslovanju na njezinu državnom području onih podružnica i predstavništava pravnih osoba druge stranke koji nisu osnovani na državnom području prve stranke, a što je opravdano zbog pravnih ili tehničkih razlika takvih podružnica i predstavništava u odnosu na podružnice i predstavništva osnovana na njezinu državnom području ili, u slučaju financijskih usluga, zbog razloga bonitetnog nadzora.

2.  Razlika u tretmanu ne ide iznad onog što je nužno potrebno zbog takvih pravnih ili tehničkih razlika ili, u slučaju financijskih usluga, zbog razloga bonitetnog nadzora.



Odjeljak 3.

Prekogranično pružanje usluga

Članak 92.

Područje primjene

Ovaj odjeljak primjenjuje se na mjere stranaka koje utječu na prekogranično pružanje usluga u svim sektorima, osim:

(a) 

audiovizualnih usluga ( 21 );

(b) 

nacionalne pomorske kabotaže ( 22 ) i

(c) 

domaćih i međunarodnih usluga zračnog prometa ( 23 ), neovisno o tome radi li se o linijskom ili izvan-linijskom prometu, te usluga koje su neposredno povezane s ostvarivanjem prometnih prava, osim:

i. 

usluga popravaka i održavanja zrakoplova tijekom kojih je zrakoplov izvan pogona;

ii. 

usluga prodaje i stavljanja na tržište usluga u zračnom prijevozu;

iii. 

CRS usluga;

iv. 

zemaljskih usluga;

v. 

usluga poslovanja zračne luke.

Članak 93.

Pristup tržištu

1.  U pogledu pristupa tržištu prekograničnim pružanjem usluga, svaka stranka odobrava uslugama i pružateljima usluga druge stranke tretman koji nije nepovoljniji od tretmana predviđenog posebnim obvezama iz priloga XVI.-B i XVI.-E ovom Sporazumu.

2.  Osim ako je u prilozima XVI.-B i XVI.-E navedeno drukčije stranke u sektorima u kojima su preuzete obveze glede pristupa tržištu ne smiju, bilo za određenu regiju ili cjelokupno državno područje, održavati niti donositi sljedeće mjere:

(a) 

ograničenja broja pružatelja usluga, u obliku brojčanih kvota, monopola, isključivih pružatelja usluga ili zahtjeva za ispitivanje gospodarskih potreba;

(b) 

ograničenja ukupne vrijednosti uslužnih transakcija ili imovine u obliku brojčanih kvota ili zahtjeva za ispitivanje gospodarskih potreba;

(c) 

ograničenja ukupnog broja usluga ili ukupne količine pruženih usluga putem utvrđivanja određenih brojčanih jedinica u obliku kvota ili zahtjeva za ispitivanje gospodarskih potreba.

Članak 94.

Nacionalni tretman

1.  U sektorima u kojima su obveze povezane s pristupom tržištu upisane u priloge XVI.-B i XVI.-E ovom Sporazumu te podložno svim u njemu određenim uvjetima i kvalifikacijama, svaka stranka odobrava uslugama i pružateljima usluga druge stranke, u odnosu na sve mjere koje utječu na prekogranično pružanje usluga, tretman koji nije nepovoljniji od onog kojeg odobrava vlastitim istovrsnim uslugama i pružateljima usluga.

2.  Stranka može ispuniti zahtjev iz stavka 1. ovog članka tako da uslugama i pružateljima usluga druge stranke odobri tretman koji je bilo formalno jednak tretmanu koji odobrava vlastitim istovrsnim uslugama i pružateljima usluga ili koji se formalno razlikuje od njega.

3.  Formalno jednaki tretman ili formalno različiti tretman smatraju se manje povoljnim ako mijenjaju uvjete tržišnog natjecanja u korist usluga ili pružatelja usluga stranke u usporedbi s istovrsnim uslugama ili pružateljima usluga druge stranke.

4.  Posebne obveze preuzete na temelju ovog članka ne tumače se na način da se od stranke zahtijeva naknada inherentno podređen tržišni položaj koji proizlazi iz činjenice da su predmetne usluge ili pružatelji usluga stranog podrijetla.

Članak 95.

Popisi obveza

1.  Sektori koje svaka stranka liberalizira na temelju ovog poglavlja i ograničenja pristupa tržištu te ograničenja nacionalnog tretmana koja se primjenjuju na usluge i pružatelje usluga druge stranke u tim sektorima i koja su formulirana u obliku rezervi navedena su u popisima obveza u prilozima XVI.-B i XVI.-E ovom Sporazumu.

2.  Ne dovodeći u pitanje prava i obveze koje stranke imaju ili mogu imati na temelju Konvencije Vijeća Europe o prekograničnoj televiziji iz 1989. i Europske konvencije o filmskoj koprodukciji iz 1992., popisima obveza u prilozima XVI.-B i XVI.-E ovom Sporazumu nisu obuhvaćene obveze povezane s audiovizualnim uslugama.

Članak 96.

Preispitivanje

Trgovinski odbor, u cilju postupne liberalizacije prekograničnog pružanja usluga među strankama, redovito preispituje popise obveza iz članka 95. ovog Sporazuma. Pri tom preispitivanju uzima se u obzir stupanj napretka u pogledu prijenosa, primjene i provedbe pravne stečevine EU-a iz Priloga XVII. ovom Sporazumu te utjecaj koji to ima na otklanjanje preostalih prepreka prekograničnom pružanju usluga među strankama.



Odjeljak 4.

Privremena prisutnost fizičkih osoba iz poslovnih razloga

Članak 97.

Područje primjene

Ovaj odjeljak primjenjuje se na mjere stranaka koje se odnose na ulazak na njihovo državno područje i privremeni boravak ( 24 ) na njemu određenih kategorija fizičkih osoba koje pružaju usluge kako je utvrđeno člankom 86. stavcima 17. do 21. ovog Sporazuma.

Članak 98.

Ključno osoblje

1.  Pravna osoba stranke EU-a odnosno pravna osoba Ukrajine ima pravo zaposliti, izravno ili preko svojih društava kćeri, podružnica ili predstavništava s poslovnim nastanom na državnom području Ukrajine odnosno stranke EU-a, u skladu sa zakonodavstvom koje je na snazi u zemlji domaćinu poslovne jedinice, zaposlenike koji su državljani države članice Europske unije odnosno Ukrajine, uz uvjet da su ti zaposlenici ključno osoblje, kako je definirano člankom 86. ovog Sporazuma, te da ih zapošljavaju isključivo pravne osobe, društva kćeri, podružnice i predstavništva. Dozvole za boravak i rad tih zaposlenika vrijede samo za razdoblje tog zaposlenja. Ulazak i privremeni boravak tih zaposlenika ograničeni su na najviše tri godine.

2.  Ulazak i privremena prisutnost fizičkih osoba Ukrajine odnosno stranke EU-a na državnom području stranke EU-a ili Ukrajine dopušta se ako su te fizičke osobe predstavnici pravnih osoba i poslovni posjetitelji u smislu članka 86. stavka 17. točke (a) ovog Sporazuma. Neovisno o stavku 1. ovog članka, ulazak i privremeni boravak poslovnih posjetitelja ograničen je na najviše 90 dana tijekom razdoblja od 12 mjeseci.

Članak 99.

Diplomirani vježbenici

Pravna osoba stranke EU-a odnosno pravna osoba Ukrajine ima pravo zaposliti, izravno ili preko svojih društava kćeri, podružnica ili predstavništava s poslovnim nastanom na državnom području Ukrajine odnosno stranke EU-a, u skladu sa zakonodavstvom koje je na snazi u zemlji domaćinu poslovne jedinice, diplomirane vježbenike koji su državljani države članice Europske unije odnosno Ukrajine, uz uvjet da ih zapošljavaju isključivo pravne osobe, društva kćeri, podružnice i predstavništva. Privremeni ulazak i boravak diplomiranih vježbenika ograničen je na najviše jednu godinu.

Članak 100.

Prodavatelji poslovnih usluga

Stranke dopuštaju privremeni ulazak i boravak prodavatelja poslovnih usluga do najviše 90 dana tijekom razdoblja od 12 mjeseci.

Članak 101.

Ugovorni pružatelji usluga

1.  U pogledu ulaska i privremenog boravka ugovornih pružatelja usluga, stranke ponovno potvrđuju svoje obveze koje proizlaze iz Općeg sporazuma o trgovini uslugama iz 1994. (dalje u tekstu „GATS”).

2.  U svakom sektoru koji je naveden u sljedećem popisu, svaka stranka dopušta ugovornim pružateljima usluga druge stranke pružanje usluga na njezinom državnom području u skladu s uvjetima određenima u ovom članku stavku 3. i prilozima XVI.-C i XVI.-F ovom Sporazumu u vezi s rezervama za ugovorne pružatelje usluga i neovisne stručnjake:

(a) 

pravne usluge

(b) 

računovodstvene i knjigovodstvene usluge

(c) 

usluge poreznog savjetovanja

(d) 

arhitektonske usluge, usluge urbanističkog planiranja i usluge u području krajobrazne arhitekture

(e) 

(integrirane) inženjerske usluge

(f) 

računalne i povezane usluge

(g) 

usluge u području istraživanja i razvoja

(h) 

oglašavanje

(i) 

usluge savjetovanja u upravljanju

(j) 

usluge povezane sa savjetovanjem u upravljanju

(k) 

usluge tehničkog ispitivanja i analize

(l) 

povezane usluge u području znanstvenog i tehničkog savjetovanja

(m) 

održavanje i popravak opreme u okviru postprodaje ili ugovora o postprodajnim uslugama

(n) 

usluge prevođenja

(o) 

usluge istraživanja lokacija

(p) 

usluge u području zaštite okoliša

(q) 

usluge putničkih agencija i organizatora turističkih putovanja

(r) 

usluge u području zabave.

3.  Obveze koje su stranke preuzele podliježu sljedećim uvjetima:

(a) 

fizičke osobe moraju pružati uslugu privremeno kao zaposlenici pravne osobe koja je dobila ugovor o pružanju usluga za razdoblje od najviše 12 mjeseci;

(b) 

fizičke osobe koje ulaze u drugu stranku moraju takve usluge nuditi kao zaposlenici pravne osobe koja te usluge pruža najmanje godinu dana neposredno prije dana podnošenja zahtjeva za ulazak u drugu stranku. Fizičke osobe osim toga moraju na dan podnošenja zahtjeva za ulazak u drugu stranku imati najmanje tri godine radnog iskustva ( 25 ) u sektoru djelatnosti koja je predmet ugovora;

(c) 

fizičke osobe koje ulaze u drugu stranku moraju imati:

i. 

sveučilišnu diplomu ili dokaz o kvalifikaciji kojim potvrđuje znanje na jednakovrijednoj razini ( 26 ) i

ii. 

dokaz stručne kvalifikacije ukoliko se to zahtijeva za obavljanje djelatnosti na temelju zakonâ, drugih propisa ili pravnih zahtjeva stranke u kojoj se pruža usluga.

(d) 

fizička osoba ne prima nikakvu drugu naknadu za pružanje usluga na državnom području druge stranke osim naknade koju joj plaća pravna osoba koja je zapošljava;

(e) 

ulazak i privremeni boravak fizičkih osoba u predmetnoj stranci smije ukupno trajati najviše šest mjeseci ili, u slučaju Luksemburga, 25 tjedana, u bilo kojem razdoblju od dvanaest mjeseci, ili mora odgovarati trajanju ugovora, ovisno o tome koje je razdoblje kraće;

(f) 

pristup odobren prema odredbama ovog članka odnosi se samo na uslužnu djelatnost koja je predmet ugovora i ne daje pravo na upotrebu stručnog naziva stranke u kojoj se usluga pruža;

(g) 

broj osoba obuhvaćenih ugovorom o pružanju usluga ne smije biti veći od broja koji je potreban za ispunjenje ugovora, kako je predviđeno zakonima, propisima ili drugim pravnim zahtjevima stranke u kojoj se usluga pruža;

(h) 

drugim diskriminirajućim ograničenjima navedenim u prilozima XVI.-C i XVI.-F ovom Sporazumu o rezervama za ugovorne pružatelje usluga i neovisne stručnjake, uključujući ograničenje broja fizičkih osoba u obliku provjere gospodarskih potreba.

Članak 102.

Neovisni stručnjaci

1.  U pogledu ulaska i privremenog boravka neovisnih stručnjaka, stranke ponovno potvrđuju obveze koje proizlaze iz GATS-a.

2.  U svakom sektoru koji je naveden u sljedećem popisu, stranke dopuštaju neovisnim stručnjacima druge stranke pružanje usluga na njihovu državnom području u skladu s uvjetima određenima u ovom članku stavku 3. i prilozima XVI.-C i XVI.-F ovom Sporazumu u vezi s rezervama za ugovorne pružatelje usluga i neovisne stručnjake:

(a) 

pravne usluge

(b) 

arhitektonske usluge, urbanističko planiranje i krajobrazna arhitektura

(c) 

inženjerske usluge i integrirane inženjerske usluge

(d) 

računalne i povezane usluge

(e) 

usluge savjetovanja u upravljanju i usluge povezane se savjetovanjem u upravljanju

(f) 

usluge prevođenja

3.  Obveze koje su stranke preuzele podliježu sljedećim uvjetima:

(a) 

fizičke osobe moraju pružati uslugu privremeno kao samozaposlene osobe s poslovnim nastanom u drugoj stranci i moraju imati ugovor o pružanju usluga za razdoblje od najviše 12 mjeseci;

(b) 

fizičke osobe koje ulaze u drugu stranku moraju na dan podnošenja zahtjeva za ulazak u drugu stranku imati najmanje šest godina radnog iskustva u sektoru djelatnosti koja je predmet ugovora;

(c) 

fizičke osobe koje ulaze u drugu stranku moraju imati:

i. 

sveučilišnu diplomu ili dokaz o kvalifikaciji kojim potvrđuje znanje na jednakovrijednoj razini ( 27 ) i

ii. 

dokaz stručne kvalifikacije ukoliko se to zahtijeva za obavljanje djelatnosti na temelju zakonâ, propisa ili drugih pravnih zahtjeva stranke u kojoj se pruža usluga.

(d) 

ulazak i privremeni boravak fizičkih osoba u predmetnoj stranci smije ukupno trajati najviše šest mjeseci ili, u slučaju Luksemburga, 25 tjedana, u bilo kojem razdoblju od dvanaest mjeseci, ili mora odgovarati trajanju ugovora, ovisno o tome koje je razdoblje kraće;

(e) 

pristup odobren prema odredbama ovog članka odnosi se samo na uslužnu djelatnost koja je predmet ugovora; on ne daje pravo na upotrebu stručnog naziva stranke u kojoj se usluga pruža;

(f) 

drugim diskriminirajućim ograničenjima navedenim u prilozima XVI.-C i XVI.-F ovom Sporazumu o rezervama za ugovorne pružatelje usluga i neovisne stručnjake, uključujući ograničenje broja fizičkih osoba u obliku provjere gospodarskih potreba.



Odjeljak 5.

Regulatorni okvir



Pododjeljak 1.

Domaći propisi

Članak 103.

Područje primjene i definicije

1.  Za mjere stranaka povezane s izdavanjem dozvola vrijede sljedeća pravila koja se odnose na:

(a) 

prekogranično pružanje usluga;

(b) 

poslovni nastan fizičkih i pravnih osoba u smislu članka 86. ovog Sporazuma na njihovom području; ili

(c) 

privremeni boravak kategorija fizičkih osoba definiranih člankom 86. stavcima 17. do 21. ovog Sporazuma na njihovom području.

2.  U slučaju prekograničnog pružanja usluga ta se pravila primjenjuju samo u sektorima u kojima je stranka preuzela posebne obveze i u opsegu u kojem se te posebne obveze primjenjuju. U slučaju poslovnog nastana ta se pravila ne primjenjuju u sektorima za koje je navedena rezerva u skladu s prilozima XVI.-A i XVI.-D ovom Sporazumu. U slučaju privremenog boravka fizičkih osoba ta se pravila ne primjenjuju u sektorima za koje je navedena rezerva u skladu s prilozima XVI.-C i XVI.-F ovom Sporazumu.

3.  Ta se pravila ne primjenjuju na mjere koje predstavljaju ograničenja koja podliježu uvrštavanju u raspored u skladu s člancima 88., 93. i 94. ovog Sporazuma.

4.  Za potrebe ovog odjeljka:

(a) 

„Izdavanje dozvole” znači postupak u kojemu su pružatelj usluge ili ulagač stvarno dužni poduzeti korake kako bi od nadležnog tijela ishodili odluku o odobravanju pružanja usluge, uključujući na temelju poslovnog nastana, odnosno o odobravanju poslovnog nastana radi obavljanja gospodarske djelatnosti osim usluga, uključujući odluku o izmjeni ili obnovi tog odobrenja.

(b) 

„Nadležno tijelo” znači svaka središnja, regionalna ili lokalna vlada i tijelo ili nevladino tijelo koje izvršava ovlasti koje su na njega prenijeli središnje, regionalne ili lokalne vlade ili tijela, koje odlučuju o izdavanju dozvole.

(c) 

„Postupci izdavanja dozvole” znači postupci kojih se treba pridržavati pri izdavanju dozvole.

Članak 104.

Uvjeti za izdavanje dozvole

1.  Izdavanje dozvole temelji se na kriterijima kojima se isključuje mogućnost nadležnih tijela da samovoljno izvršavaju ovlast ocjenjivanja.

2.  Kriteriji iz stavka 1. ovog članka moraju biti:

(a) 

razmjerni zakonitom cilju javne politike;

(b) 

jasni i nedvosmisleni;

(c) 

objektivni;

(d) 

prethodno utvrđeni;

(e) 

unaprijed javno objavljeni;

(f) 

transparentni i pristupačni.

3.  Dozvola se izdaje čim se utvrdi, na temelju primjerenog ispitivanja, da su uvjeti za izdavanje dozvole ispunjeni.

4.  Na odredbe ovog poglavlja primjenjuje se članak 286. ovog Sporazuma.

5.  Ako je broj dozvola dostupnih za određenu djelatnost ograničen zbog nestašice dostupnih prirodnih resursa ili tehničke sposobnosti, stranke primjenjuju postupak odabira potencijalnih kandidata kojim se u potpunosti jamče nepristranost i transparentnost, osobito uključujući primjereno obavješćivanje javnosti o pokretanju, provedbi i ishodu postupka.

6.  Podložno odredbama ovog članka, stranke pri utvrđivanju pravila za postupak odabira mogu uzeti u obzir zakonite ciljeve javne politike, uključujući pitanja zdravlja, sigurnosti, zaštite okoliša i očuvanja kulturne baštine.

Članak 105.

Postupci izdavanja dozvola

1.  Postupci izdavanja dozvola moraju biti jasni, unaprijed javno objavljeni i uređeni na način da se podnositeljima zahtjeva jamči objektivna i nepristrana obrada njihova zahtjeva.

2.  Postupci i formalnosti izdavanja dozvola moraju biti što jednostavniji i ne smiju neopravdano otežavati ili odgađati pružanje usluge. Moguće naknade za izdavanje dozvole ( 28 ) koje su podnositelji zahtjeva dužni platiti u vezi s podnošenjem zahtjeva moraju biti primjerene i razmjerne trošku predmetnih postupaka izdavanja dozvole.

3.  Postupci i formalnosti izdavanja dozvola moraju biti uređeni na način da podnositeljima zahtjeva jamče obradu njihovih zahtjeva u primjerenom, unaprijed javno objavljenom roku. Taj rok teče tek od trenutka kada nadležna tijela zaprime cjelovitu dokumentaciju. Kada je to opravdano složenošću predmeta, nadležno tijelo može produljiti rok na primjereno vrijeme. Produljenje roka i njegovo trajanje moraju biti odgovarajuće obrazloženi, a obavijest o tome mora se dostaviti podnositeljima zahtjeva prije isteka prvotnog roka.

4.  U slučaju da prijava nije potpuna, podnositelja zahtjeva se što je prije moguće obavještava o tome da treba dostaviti dodatnu dokumentaciju. U tom slučaju nadležna tijela mogu do primitka cjelovite dokumentacije suspendirati tijek roka iz stavka 3. ovog članka.

5.  Ako prijava za dozvolu bude odbijena, podnositelja zahtjeva o tome treba obavijestiti bez nepotrebnog odlaganja. Podnositelja zahtjeva se u načelu, na zahtjev obavješćuje o razlozima odbijanja zahtjeva i roku za podnošenje žalbe protiv te odluku.



Pododjeljak 2.

Odredbe opće primjene

Članak 106.

Uzajamno priznavanje

1.  Ništa u ovom poglavlju ne sprečava stranku da od fizičkih osoba zahtijeva potrebni dokaz o kvalifikaciji i/ili radno iskustvo koji su predviđeni za predmetno područje djelatnosti na području na kojem se usluga pruža.

2.  Stranke potiču mjerodavna stručna tijela na svojim državnim područjima da Trgovinskom odboru dostave preporuke o uzajamnom priznavanju, kako bi ulagači i pružatelji usluga ispunili, u cijelosti ili djelomično, kriterije stranaka za izdavanje odobrenja i dozvola ulagačima i pružateljima usluga, a posebno pružateljima profesionalnih usluga, te za njihov rad i certificiranje.

3.  Nakon što primi preporuku iz stavka 2. ovog članka, Trgovinski odbor u razumnom roku preispituje tu preporuku radi utvrđivanja njezine usklađenosti s ovim Sporazumom.

4.  Kada se u skladu s postupkom određenim u stavku 3. ovog članka utvrdi da je preporuka iz stavka 2. ovog članka u skladu s ovim Sporazumom i da među mjerodavnim propisima stranaka postoji dovoljna razina sukladnosti, stranke preko svojih nadležnih tijela pregovaraju, u cilju provedbe te preporuke, o sporazumu o uzajamnom priznavanju uvjeta, kvalifikacija, dozvola i drugih propisa.

5.  Svaki takav sporazum mora biti u skladu s mjerodavnim odredbama Sporazuma o WTO-u, a posebno s člankom VII. GATS-a.

Članak 107.

Transparentnost i objava povjerljivih informacija

1.  Stranke bez odlaganja odgovaraju na sve zahtjeve druge stranke za određenim informacijama o svim njezinim mjerama opće primjene ili međunarodnim sporazumima koji se odnose ili utječu na ovaj Sporazum. Stranke uspostavljaju i najmanje jednu točku za upite preko koje se ulagačima i pružateljima usluga druge stranke na zahtjev pružaju pojedinačne informacije o svim takvim pitanjima. Stranke se međusobno obavješćuju o točkama za upite u roku od tri mjeseca od stupanja na snagu ovog Sporazuma. Točke za upite ne moraju biti depozitari zakona i propisa.

2.  Ničim u ovom Sporazumu ne zahtijeva se od stranaka da pružaju povjerljive informacije, čija bi objava ometala provedbu zakona ili bi na drugi način bila suprotna javnom interesu ili bi nanijela štetu zakonitim trgovinskim interesima određenih poduzeća, bilo javnih ili privatnih.



Pododjeljak 3.

Računalne usluge

Članak 108.

Dogovor o računalnim uslugama

1.  U mjeri u kojoj je trgovina računalnim uslugama liberalizirana u skladu s odjeljcima 2., 3. i 4. ovog poglavlja te uzimajući u obzir činjenicu da računalne i povezane usluge omogućavaju pružanje drugih usluga, kako elektroničkim tako i drugim sredstvima, stranke razlikuju infrastrukturne usluge od sadržajnih odnosno temeljnih usluga koje se pružaju elektronički na način da sadržajna odnosno temeljna usluga nije razvrstana u računalne i povezane usluge kako su definirane stavkom 2. ovog članka.

2.  Računalne i povezane usluge znači usluge definirane šifrom Ujedinjenih naroda SKP 84 koje su obuhvaćaju osnovne usluge i funkcije ili kombinacije osnovnih usluga, neovisno o tome pružaju li se preko mreže, uključujući Internet.

Osnovne su usluge sljedeće usluge:

(a) 

savjetovanje, izrada strategija i analiza, planiranje, sastavljanje specifikacija, dizajniranje, razvoj, instaliranje, provedba, integracija, ispitivanje, uklanjanje bugova, ažuriranje, podrška, tehnička pomoć ili upravljanje računalima ili računalnim programima ili upravljanje za računala ili računalne programe; ili

(b) 

razvoj ili stavljanje na raspolaganje računalnih programa koji se definiraju kao paket naredbi potrebnih da bi računala radila i komunicirala (kao takva), uključujući savjetovanje, izradu strategija i analiza, planiranje, sastavljanje specifikacija, dizajn, razvoj, instalaciju, provedbu, integraciju, ispitivanje, uklanjanje bugova, ažuriranje, prilagodbu, održavanje, podršku, tehničku pomoć i upravljanje računalnim programima ili za računalne programe ili upravljanje za računala ili računalne programe; ili

(c) 

obrada podataka, pohranjivanje podataka, iznajmljivanje diskovnog prostora na poslužitelju ili pružanje usluga baza podataka; ili

(d) 

održavanje i popravak uredskih strojeva i opreme, uključujući računala; ili

(e) 

usluge osposobljavanja osoblja klijenata povezane s računalnim programima, računalima ili računalnim sustavima koje nisu razvrstane u drugu skupinu usluga.



Pododjeljak 4.

Poštanske i kurirske usluge

Članak 109.

Područje primjene i definicije

1.  U ovom pododjeljku navode se načela regulatornog okvira za sve poštanske i kurirske usluge liberalizirane u skladu s odjeljcima 2., 3. i 4. ovog poglavlja.

2.  Za potrebe ovog pododjeljka i odjeljaka 2., 3. i 4. ovog poglavlja:

(a) 

„dozvola” znači odobrenje koje je pojedinačnom pružatelju izdalo regulatorno tijelo i ishođenje kojeg se zahtijeva prije započinjanja pružanja određene usluge;

(b) 

„univerzalna usluga” znači trajno pružanje poštanskih usluga određene kvalitete na cjelokupnom području stranke po cijenama koje su pristupačne za sve korisnike.

Članak 110.

Sprečavanje prakse protivne tržišnom natjecanju u sektoru poštanskih i kurirskih usluga

Odgovarajuće mjere održavaju se ili uvode kako bi se spriječilo sudjelovanje u praksi protivnoj tržišnom natjecanju ili nastavak takve prakse od strane pružatelja usluga koji su, zbog korištenje svog položaja na tržištu, sposobni pojedinačno ili zajednički bitno utjecati na uvjete sudjelovanja (s obzirom na cijenu i ponudu) na relevantnom tržištu poštanskih i kurirskih usluga.

Članak 111.

Univerzalna usluga

Stranke imaju pravo utvrditi vrstu obveze univerzalne usluge koju žele zadržati. Takve se obveze neće same po sebi smatrati protivnima tržišnom natjecanju, uz uvjet da se njima upravlja na transparentan, nediskriminirajući i konkurentski neutralan način te da ne predstavljaju veće opterećenje nego što je potrebno za vrstu univerzalne usluge kako je utvrđuje stranka.

Članak 112.

Dozvole

1.  Tri godine nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma, dozvola se mora zahtijevati samo za usluge koje spadaju pod univerzalnu uslugu.

2.  Ako je dozvola potrebna, javno mora biti dostupno sljedeće:

(a) 

svi kriteriji izdavanja dozvole i uobičajeno razdoblje potrebno za donošenje odluke o zahtjevu za izdavanje dozvole; i

(b) 

načini i uvjeti za izdavanje dozvole.

3.  Podnositelja zahtjeva se, na njegovo traženje, obavješćuje o razlozima uskraćivanja dozvole, a svaka stranka uspostavlja žalbeni postupak koji se vodi pred neovisnim tijelom. Taj je postupak transparentan, nediskriminirajući i utemeljen na objektivnim kriterijima.

Članak 113.

Neovisnost regulatornog tijela

Regulatorno tijelo pravno je odvojeno od svih pružatelja poštanskih i kurirskih usluga i nije im odgovorno. Odluke i postupci regulatornog tijela nepristrani su u odnosu na sve sudionike na tržištu.

Članak 114.

Regulatorno približavanje

1.  Stranke prepoznaju važnost približavanja postojećeg zakonodavstva Ukrajine zakonodavstvu Europske unije. Ukrajina osigurava da se njezini postojeći propisi i buduće zakonodavstvo postupno usklade s pravnom stečevinom EU-a.

2.  To približavanje započinje na dan potpisivanja ovog Sporazuma i postupno se šire na sve elemente pravne stečevine EU-a iz Priloga XVII. ovom Sporazumu.



Pododjeljak 5.

Elektroničke komunikacije

Članak 115.

Područje primjene i definicije

1.  U ovom pododjeljku navode se načela regulatornog okvira za sve usluge elektroničke komunikacije, osim radiodifuzijskog emitiranja, koje su liberalizirane na temelju odjeljaka 2., 3. i 4. ovog poglavlja.

2.  Za potrebe ovog pododjeljka i odjeljaka 2., 3. i 4. ovog poglavlja:

(a) 

„usluge elektroničke komunikacije” znači sve usluge koje se sastoje od prijenosa i prijama elektromagnetskih signala, osim radiodifuzijskog emitiranja, i obično se pružaju uz naknadu, što ne uključuje gospodarsku djelatnost koja se sastoji od pružanja sadržaja za čiji su prijenos potrebne telekomunikacije. Radiodifuzija je definirana kao neprekinuti lanac prijenosa koji je potreban za javnu distribuciju signala televizijskog i radijskog programa, ali ne obuhvaća poveznice koje postoje među operaterima;

(b) 

„javna komunikacijska mreža” znači elektronička komunikacijska mreža koja u cijelosti ili uglavnom služi za pružanje javno dostupnih usluga elektroničke komunikacije;

(c) 

„elektronička komunikacijska mreža” znači sustavi prijenosa i, kada je to primjenjivo, oprema za komutiranje i usmjeravanje i druga sredstva koja dopuštaju prijenos signala žičanim, radijskim, optičkim ili drugim elektromagnetskim sredstvima, uključujući satelitske mreže, nepokretne (fiksna mreža s komutacijom kanala i paketa, uključujući internet) i pokretne zemaljske mreže te sustavi električnih kablova, u mjeri u kojoj se rabe u svrhu prijenosa signala, mreže za radijsko i televizijsko emitiranje te mreže kabelske televizije, bez obzira na vrstu odaslane informacije;

(d) 

„regulatorno tijelo” u sektoru elektroničke komunikacije znači tijelo ili tijela zadužena za uređivanje elektroničke komunikacije navedene u ovom poglavlju;

(e) 

smatra se da pružatelj usluga ima „znatnu tržišnu snagu” ako, pojedinačno ili zajedno s drugima, zauzima položaj jednakovrijedan vladajućem položaju, to jest položaj gospodarske snage koji mu omogućuje da se u znatnoj mjeri ponaša neovisno u odnosu na konkurente, klijente i naposljetku potrošače;

(f) 

„međusobno povezivanje” znači fizičko i/ili logičko povezivanje javnih komunikacijskih mreža kojima se koristi isti ili neki drugi pružatelj usluga kako bi se korisnicima jednog pružatelja usluga omogućila komunikacija s korisnicima tog istog ili drugog pružatelja usluga ili kako bi se ostvario pristup uslugama drugog pružatelja usluga. Usluge mogu pružati uključene stranke ili druge stranke koje imaju pristup mreži. Međusobno povezivanje posebna je vrsta pristupa koja se primjenjuje među operaterima javnih mreža;

(g) 

„univerzalna usluga” znači niz usluga određene kvalitete koje su dostupne svim korisnicima na području stranke, bez obzira na njihov zemljopisni položaj i po pristupačnoj cijeni; o njezinu opsegu i provedbi odlučuju stranke;

(h) 

„pristup” znači ostvarivanje dostupnosti opreme i/ili usluga drugom pružatelju usluga, uz određene uvjete, na isključivoj ili neisključivoj osnovi, radi pružanja usluga elektroničke komunikacije. Time je, između ostalog, obuhvaćen pristup elementima mreže i povezanoj opremi, što može obuhvaćati priključenje opreme s pomoću nepokretnih ili pokretnih veza (to posebno uključuje pristup lokalnoj petlji, opremi i uslugama potrebnima za pružanje usluga preko lokalne petlje), pristup fizičkoj infrastrukturi, uključujući zgrade, kabelsku kanalizaciju i antenske stupove; pristup odgovarajućim programskim sustavima, uključujući sustave za operativnu potporu, pristup sustavima za pretvaranje brojeva ili sustavima istovjetne funkcionalnosti, pristup nepokretnim i pokretnim mrežama, posebno za roaming, pristup sustavima uvjetovanog pristupa za usluge digitalne televizije, pristup uslugama virtualne mreže;

(i) 

„krajnji korisnik” znači korisnik koji ne stavlja na raspolaganje javne komunikacijske mreže niti pruža javno dostupne usluge elektroničke komunikacije;

(j) 

„lokalna petlja” znači fizički vod koji povezuje priključnu točku mreže u prostoru pretplatnika s glavnim razdjelnikom ili drugom odgovarajućom opremom u nepokretnoj javnoj komunikacijskoj mreži.

Članak 116.

Regulatorno tijelo

1.  Stranke osiguravaju pravnu odvojenost regulatornih tijela za usluge elektroničke komunikacije od svih pružatelja usluga elektroničke komunikacije i funkcionalnu neovisnost o njima. Ako stranka zadrži vlasništvo ili nadzor nad pružateljem usluga koji stavlja na raspolaganje javne komunikacijske mreže ili pruža usluge javne komunikacije, ta stranka osigurava djelotvorno strukturno razdvajanje regulatorne funkcije od djelatnosti povezanih s vlasništvom ili nadzorom.

2.  Stranke osiguravaju da regulatorno tijelo ima dovoljne ovlasti za uređivanje sektora. Zadaće regulatornog tijela se objavljuju javno, u lako dostupnom i jasnom obliku, a posebno ako su te zadaće dodijeljene najmanje dvama tijelima.

3.  Stranke osiguravaju da odluke i postupci regulatornih tijela budu nepristrani u odnosu na sve sudionike na tržištu i transparentni.

4.  Regulatorno tijelo ovlašteno je analizirati okvirni popis relevantnih tržišta proizvoda i usluga uvrštenih u priloge ( 29 ) ovom Sporazumu. Ako regulatorno tijelo prema članku 118. ovog Sporazuma mora odlučiti o uvođenju, održavanju, izmjeni ili povlačenju obveze, ono to čini na temelju analize tržišta kojom se utvrđuje postoji li na relevantnom tržištu djelotvorno tržišno natjecanje.

5.  Ako utvrdi da na relevantnom tržištu ne postoji djelotvorno tržišno natjecanje, regulatorno tijelo utvrđuje i određuje pružatelje usluga sa znatnom tržišnom snagom na tom tržištu i prema potrebi uvodi, održava ili mijenja određene regulatorne obveze iz članka 118. ovog Sporazuma. Ako zaključi da na tržištu postoji djelotvorno tržišno natjecanje, regulatorno tijelo ne uvodi niti održava regulatorne obveze iz članka 118. ovog Sporazuma.

6.  Stranke osiguravaju da pružatelj usluga na kojega se odnosi odluka regulatornog tijela ima pravo žalbe protiv te odluke žalbenom tijelu koje je neovisno od stranaka uključenih u donošenje odluke. Stranke osiguravaju da se na odgovarajući način u obzir uzme meritum predmeta. Odluka regulatornog tijela ostaje na snazi do ishoda žalbe, osim ako žalbeno tijelo odluči drukčije. Ako žalbeno tijelo nije pravosudne naravi, njegove se odluke uvijek moraju obrazložiti u pisanom obliku i podliježu preispitivanju od strane nepristranog i neovisnog pravosudnog tijela. Odluke koje donesu žalbena tijela djelotvorno se izvršavaju.

7.  Ako regulatorna tijela namjeravaju poduzeti mjere u vezi s odredbama ovog pododjeljka koje znatno utječu na određeno tržište, stranke osiguravaju da regulatorna tijela u razumnom roku omoguće zainteresiranim stranama očitovanje o predloženim mjerama. Regulatorna tijela objavljuju postupke savjetovanja. Rezultati postupka savjetovanja čine se dostupnima javnosti, osim u slučaju povjerljivih informacija.

8.  Stranke osiguravaju da pružatelji usluga koji stavljaju na raspolaganje elektroničke komunikacijske mreže i pružaju elektroničke komunikacijske usluge dostave sve informacije, uključujući financijske informacije, koje su potrebne regulatornim tijelima kako bi osigurala usklađenost s odredbama ovog pododjeljka ili odlukama donesenima na temelju ovog pododjeljka. Ti pružatelji usluga na zahtjev i bez odlaganja dostavljaju informacije o razdobljima i pojedinostima koje zahtijeva regulatorno tijelo. Informacije koje zahtijeva regulatorno tijelo moraju biti razmjerne izvršavanju te zadaće. Regulatorno tijelo mora obrazložiti zahtjev za dostavu informacija.

Članak 117.

Odobrenje za pružanje usluga elektroničke komunikacije

1.  Stranke osiguravaju da se pružanje usluga odobri, koliko god je to moguće, na temelju jednostavne obavijesti i/ili registracije.

2.  Stranke osiguravaju da se za rješavanje pitanja dodjele brojeva i frekvencija može zahtijevati dozvola. Načini i uvjeti izdavanja te dozvole se objavljuju.

3.  Ako je dozvola potrebna stranke osiguravaju:

(a) 

da se objave svi kriteriji izdavanja dozvole i uobičajeno razdoblje potrebno za donošenje odluke o zahtjevu za izdavanje dozvole;

(b) 

da se o razlozima uskraćivanja dozvole u pisanom obliku na njegovo traženje obavijesti podnositelj zahtjeva;

(c) 

da se podnositelj zahtjeva za dozvolu može obratiti žalbenom tijelu u slučaju ako mu je dozvola neopravdano uskraćena;

(d) 

da naknade za izdavanje dozvole ( 30 ) koje stranka zahtijeva za izdavanje dozvole ne premašuju administrativne troškove koji obično nastaju pri upravljanju primjenjivim dozvolama, nadzoru nad njima i provedbi istih. Naknade za izdavanje dozvole za uporabu radijskog spektra i resursa za dodjelu brojeva ne podliježu uvjetima iz ovog stavka.

Članak 118.

Pristup i međusobno povezivanje

1.  Stranke osiguravaju da svaki pružatelj usluga s odobrenjem za pružanje usluga elektroničke komunikacije ima pravo i obvezu pregovarati o međusobnom povezivanju s drugim pružateljima javno dostupnih mreža i usluga elektroničke komunikacije. Međusobno povezivanje načelno se treba dogovoriti na temelju poslovnih pregovora među dotičnim pravnim osobama.

2.  Stranke osiguravaju da se pružatelji usluga koji tijekom postupka pregovora o aranžmanima međusobnog povezivanja dobiju informacije od drugog pružatelja usluga tim informacijama koriste isključivo u svrhu u koju su im one dostavljene te da u svakom trenutku poštuju povjerljivost prenesenih ili pohranjenih podataka.

3.  Ako se u skladu s člankom 116. ovog Sporazuma utvrdi da na relevantnom tržištu, uključujući tržišta iz prilogâ ovom Sporazumu, ne postoji djelotvorno tržišno natjecanje, stranke osiguravaju da regulatorno tijelo ima ovlast pružatelju usluga koji je određen kao pružatelj usluga sa znatnom tržišnom snagom odrediti jednu od sljedećih obveza, ili više njih, u odnosu na međusobno povezivanje i/ili pristup:

(a) 

obvezu nediskriminacije kako bi se osiguralo da operater u istovjetnim okolnostima primijeni istovjetne uvjete na druge pružatelje usluga koji pružaju istovjetne usluge te da drugima pruži usluge i informacije pod jednakim uvjetima i uz jednaku razinu kvalitete koje primjenjuje kada pruža vlastite usluge odnosno usluge vlastitih društava kćeri ili partnera;

(b) 

obvezu vertikalno integriranom poduzeću da ima transparentne veleprodajne cijene i interne transferne cijene kada vrijedi obveza nediskriminacije ili preventivna zabrana nepoštenog subvencioniranja između cjenovnih zona. Regulatorno tijelo može odrediti format i računovodstvenu metodologiju koja se treba primijeniti;

(c) 

obveze udovoljavanja opravdanim zahtjevima za pristup određenim mrežnim elementima i povezanoj opremi te njihovu upotrebu, uključujući pristup izdvojenoj lokalnoj petlji, između ostalog, u situacijama u kojima regulatorno tijelo smatra da bi uskraćivanje pristupa ili određivanje neopravdanih načina postupanja i uvjeta sa sličnim učinkom spriječilo razvoj održivog konkurentnog tržišta na maloprodajnoj razini ili ne bi bilo u interesu krajnjeg korisnika;

(d) 

obvezu pružanja određenih usluga na veleprodajnoj osnovi u svrhu distribucije putem trećih osoba; obvezu omogućivanja otvorenog pristupa tehničkim sučeljima, protokolima ili drugim ključnim tehnologijama koje su nužne za interoperabilnost usluga ili usluge virtualne mreže; obvezu osiguravanja zajedničkog korištenja opreme ili drugog oblika zajedničke uporabe opreme, uključujući kabelsku kanalizaciju, zgrade ili antenske stupove; obvezu osiguravanja određenih usluga potrebnih da se korisnicima osigura interoperabilnost usluga s kraja na kraj, uključujući opremu za usluge inteligentne mreže; obvezu osiguravanja pristupa sustavima za operativnu potporu ili sličnim programskim sustavima potrebnima da se osigura pošteno tržišno natjecanje u pružanju usluga; međusobnog povezivanja mreža ili mrežne opreme.

Regulatorna tijela mogu obveze iz točaka (c) i (d) ovog stavka povezati s uvjetima kao što su poštenje, opravdanost i pravodobnost;

(e) 

obveze koje se odnose na povrat troškova i nadzor cijena, uključujući obveze za troškovnu usmjerenost cijena i obveze koje se odnose na sustave obračuna troškova, za pružanje određenih vrsta međusobnog povezivanja i/ili pristupa, u situacijama u kojima analiza tržišta ukaže na to da nedostatak djelotvornog tržišnog natjecanja znači da bi određeni operater mogao na štetu krajnjih korisnika zadržati pretjerano visoke cijene ili primijeniti rezanje cijena protivno tržišnom natjecanju (price squeeze);

regulatorna tijela uzimaju u obzir ulaganje operatera i omogućuju mu prihvatljivu stopu povrata uloženog adekvatnog kapitala.

(f) 

obvezu objavljivanja određenih obveza koje je regulatorno tijelo odredilo pružatelju usluga utvrđivanjem određenih tržišta proizvoda/usluga i zemljopisnih tržišta. Ažurirane informacije, uz uvjet da nisu povjerljive i ne sadržavaju poslovne tajne, trebaju se objaviti na način koji svim zainteresiranim stranama jamči lak pristup tim informacijama;

(g) 

obveze transparentnosti prema kojima se od operatera zahtijeva da objave određene informacije a posebno ako operater ima obvezu nediskriminacije, regulatorno tijelo može tražiti od tog operatera da objavi referentnu ponudu koja je dovoljno izdvojena kako bi se osiguralo da pružatelji usluga ne plaćaju za opremu koja nije potrebna za traženu uslugu, navodeći pritom opis relevantnih ponuda podijeljenih u komponente u skladu s potrebama tržišta te navodeći povezane odredbe i uvjete, uključujući cijene.

4.  Stranke osiguravaju da se pružatelj usluga koji zahtijeva međusobno povezivanje s pružateljem usluga koji je označen kao pružatelj usluga sa znatnom tržišnom snagom može, u bilo kojem trenutku ili nakon opravdanog razdoblja koje se javno objavljuje, obratiti neovisnom domaćem tijelu, koje može biti regulatorno tijelo iz članka 115. stavka 2. točke (d) ovog Sporazuma, radi rješavanja sporova povezanih s načinima i uvjetima međusobnog povezivanja i/ili pristupa.

Članak 119.

Ograničeni resursi

1.  Stranke osiguravaju da se svi postupci za dodjelu ograničenih resursa i njihovo korištenje, uključujući frekvencije, brojeve i pravo puta, provode na objektivan, razmjeran, pravodoban, transparentan i nediskriminirajući način. Objavljuje se trenutačno stanje dodijeljenih frekvencijskih pojaseva, ali detaljno utvrđivanje frekvencija koje su dodijeljene za posebnu državnu svrhu nije potrebno.

2.  Stranke osiguravaju djelotvorno upravljanje radijskim frekvencijama za telekomunikacijske usluge na svojim državnim područjima u cilju osiguravanja djelotvorne i učinkovite uporabe spektra. Ako potražnja za određenim frekvencijama premaši njihovu dostupnost, odgovarajući i transparentni postupci primjenjuju se pri dodjeli tih frekvencija kako bi se optimizirala njihova uporaba i olakšao razvoj tržišnog natjecanja.

3.  Stranke osiguravaju da se regulatornom tijelu povjeri dodjela nacionalnih resursa za dodjelu brojeva i upravljanje nacionalnim planovima za dodjelu brojeva.

4.  Ako lokalna tijela zadrže vlasništvo ili kontrolu nad pružateljima usluga koji upravljaju javnim komunikacijskim mrežama i/ili uslugama, potrebno je osigurati djelotvorno strukturno razdvajanje funkcije odgovorne za dodjelu prava puta od djelatnosti povezanih s vlasništvom ili nadzorom.

Članak 120.

Univerzalna usluga

1.  Svaka stranka ima pravo utvrditi vrstu obveza univerzalne usluge koje želi zadržati.

2.  Takve se obveze neće same po sebi smatrati protivnima tržišnom natjecanju, uz uvjet da se s njima postupa na transparentan, objektivan i nediskriminirajući način. Postupanje s tim obvezama mora biti neutralno i u pogledu tržišnog natjecanja te ne smije predstavljati veće opterećenje nego što je potrebno za vrstu univerzalne usluge kako je utvrđuje stranka.

3.  Stranke osiguravaju da svi pružatelji usluga budu prihvatljivi za pružanje univerzalne usluge i da ni jedan pružatelj usluga ne bude unaprijed isključen. Određivanje pružatelja obavlja se pomoću učinkovitog, transparetnog, objektivnog i nediskriminirajućeg mehanizma. Stranke prema potrebi procjenjuju predstavlja li pružanje univerzalne usluge nepošteno opterećenje za organizaciju(-e) određenu(-e) za pružanje univerzalne usluge. Ako je na temelju tog izračuna opravdano i uzimajući u obzir tržišnu korist koja bi pripala organizaciji koja nudi univerzalnu uslugu, regulatorno tijelo odlučuje o tome je li potreban mehanizam za naknadu štete dotičnom pružatelju ili dotičnim pružateljima usluga ili za podjelu neto troškova povezanih s obvezom pružanja univerzalne usluge.

4.  Stranke osiguravaju:

(a) 

dostupnost imenika svih pretplatnika ( 31 ) korisnicima u tiskanom ili elektroničkom obliku, ili u oba oblika, i njihovo redovito ažuriranje, najmanje jedanput godišnje;

(b) 

primjenu načela nediskriminacije od strane organizacije koje pružaju usluge iz stavka (a) pri postupanju s informacijama koje su im pružile druge organizacije.

Članak 121.

Prekogranično pružanje usluga elektroničke komunikacije

Stranke ne donose niti održavaju mjere kojima se ograničava prekogranično pružanje usluga elektroničke komunikacije.

Članak 122.

Povjerljivost informacija

Svaka stranka osigurava povjerljivost elektroničke komunikacije i povezanih podataka o prometu putem javne elektroničke komunikacijske mreže i s pomoću javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga, a da pritom ne ograničava trgovinu uslugama.

Članak 123.

Sporovi među pružateljima usluga

1.  U slučaju spora među pružateljima usluga u području mreža za elektroničku komunikaciju ili u području usluga elektroničke komunikacije u vezi s pravima i obvezama iz ovog poglavlja, predmetno regulatorno tijelo, na zahtjev bilo koje od stranaka u sporu, donosi obvezujuću odluku o rješenju spora u najkraćemu mogućem roku, a svakako u roku od četiri mjeseca.

2.  Odluka regulatornog tijela se objavljuje uzimajući u obzir zahtjeve poslovne povjerljivosti. Predmetne stranke dobivaju cjelovito obrazloženje na kojemu se odluka temelji.

3.  Ako se spor odnosi na prekogranično pružanje usluga, predmetna regulatorna tijela koordiniraju svoje napore kako bi došla do rješenja spora.

Članak 124.

Regulatorno približavanje

1.  Stranke prepoznaju važnost približavanja postojećeg zakonodavstva Ukrajine zakonodavstvu Europske unije. Ukrajina osigurava da se njezini postojeći propisi i buduće zakonodavstvo postupno usklade s pravnom stečevinom EU-a.

2.  To približavanje započinje na dan potpisivanja ovog Sporazuma i postupno se širi na sve elemente pravne stečevine EU-a iz Priloga XVII. ovom Sporazumu.



Pododjeljak 6.

Financijske usluge

Članak 125.

Područje primjene i definicije

1.  U ovom pododjeljku navode se načela regulatornog okvira za sve financijske usluge koje su liberalizirane na temelju odjeljaka 2., 3. i 4. ovog poglavlja.

2.  Za potrebe ovog pododjeljka i odjeljaka 2., 3. i 4. ovog poglavlja:

(a) 

„financijska usluga” znači svaka usluga financijske naravi koju nudi pružatelj financijske usluge stranke. Financijskim uslugama obuhvaćene su sljedeće djelatnosti:

i. 

Osiguranje i usluge povezane s osiguranjem

1. 

neposredno osiguranje (uključujući suosiguranje):

(a) 

životno;

(b) 

neživotno.

2. 

reosiguranje i retrocesija;

3. 

posredovanje u osiguranju, primjerice posredništvo i zastupanje i

4. 

pomoćne usluge povezane s osiguranjem, primjerice usluge savjetovanja, aktuarske usluge, usluge procjene rizika i usluge obrade odštetnih zahtjeva.

ii. 

Bankarske i druge financijske usluge (osim osiguranja):

1. 

primanje pologa i drugih povratnih sredstava od javnosti;

2. 

davanje zajmova svih vrsta, uključujući potrošačke kredite, hipotekarne kredite, faktoring i financiranje komercijalnih transakcija;

3. 

financijski lizing;

4. 

sve usluge plaćanja i prijenosa novca, uključujući kreditne, charge i debitne kartice, putničke čekove i bankovne mjenice;

5. 

jamstva i obveznice;

6. 

trgovanje za vlastiti račun ili za račun klijenta, na burzi, izvanburzovnom tržištu ili na neki drugi način:

(a) 

instrumentima tržišta novca (uključujući čekove, mjenice, certifikate o depozitu);

(b) 

devizama;

(c) 

izvedenicama uključujući, između ostalog, budućnosnice (futures) i opcije (options);

(d) 

tečajnim i kamatnim instrumentima, uključujući proizvode kao što su zamjene (swaps) i kamatni unaprijedni ugovori (forward rate agreements);

(e) 

prenosivim vrijednosnim papirima;

(f) 

drugim prenosivim instrumentima i financijskom imovinom, uključujući monetarno zlato.

7. 

sudjelovanje u izdavanju svih vrsta vrijednosnih papira, uključujući prvotno izdavanje i plasiranje u svojstvu financijskog posrednika (javnog ili privatnog) te pružanje usluga povezanih s takvim izdavanjima;

8. 

brokerski novčani poslovi;

9. 

upravljanje imovinom, primjerice upravljanje gotovinom ili portfeljem, svi oblici zajedničkog upravljanja ulaganjima, upravljanje mirovinskim fondovima, usluge skrbništva, usluge polaganja i fiducijarne usluge;

10. 

usluge namire i klirinške usluge za financijsku imovinu, uključujući vrijednosne papire, izvedenice i druge prenosive instrumente;

11. 

pružanje i prijenos financijskih informacija te obrada financijskih podataka i s njima povezanih računalnih programa;

12. 

savjetodavne, posredničke i druge pomoćne financijske usluge za sve djelatnosti navedene u podstavcima 1. do 11., uključujući procjenu boniteta i analizu, istraživanja i savjetovanje u vezi s ulaganjem i portfeljima, savjetovanje o stjecanju i restrukturiranju te strategiji trgovačkih društava;

(b) 

„pružatelj financijske usluge” znači bilo koja fizička ili pravna osoba stranke koja želi pružati ili pruža financijske usluge. Izraz „pružatelj financijske usluge” ne uključuje javne subjekte.

(c) 

„javni subjekt” znači:

1. 

vlada, središnja banka ili monetarno tijelo stranke ili subjekt u vlasništvu ili pod kontrolom stranke, koji se pretežno bavi obavljanjem javnih funkcija ili djelatnosti u javne svrhe, što ne obuhvaća subjekte koji se pretežno bave pružanjem financijskih usluga uz tržišne uvjete ili

2. 

privatni subjekt, koji obavlja funkcije koje inače obavlja središnja banka ili monetarno tijelo kada obavlja te funkcije.

(d) 

„nova financijska usluga” znači usluga financijske naravi, uključujući usluge povezane s postojećim i novim proizvodima ili načinom dostave proizvoda, koju ne pruža ni jedan pružatelj financijske usluge na državnom području stranke, nego se ona pruža na državnom području druge stranke.

Članak 126.

Bonitetno izuzeće

1.  Svaka stranka može donijeti ili održati mjere iz bonitetnih razloga, kao primjerice:

(a) 

zaštitu ulagača, deponenata, osiguranika ili osoba prema kojima pružatelj financijskih usluga ima fiducijarnu obvezu;

(b) 

osiguranje integriteta i stabilnosti financijskog sustava stranke.

2.  Te mjere ne smiju predstavljati veće opterećenje od onog koje je potrebno radi postizanja njihovog cilja i njima se ne smiju diskriminirati pružatelji financijskih usluga druge stranke u odnosu na istovjetne vlastite pružatelje financijskih usluga.

3.  Ništa u ovom Sporazumu ne tumači se kao zahtjev stranci da otkrije informacije koje se odnose na poslove i račune pojedinačnih klijenata ili povjerljive ili zaštićene informacije koje su u posjedu javnih subjekata.

4.  Ne dovodeći u pitanje druga sredstva bonitetnog uređenja prekogranične trgovine financijskim uslugama, stranka može zahtijevati registraciju pružatelja prekograničnih financijskih usluga druge stranke i financijskih instrumenata.

Članak 127.

Djelotvorno i transparentno uređenje

1.  Svaka stranka poduzima maksimalna nastojanja da bi sve zainteresirane osobe unaprijed obavijestila o svim mjerama opće primjene koje namjerava donijeti kako bi tim osobama omogućila da se očituju o toj mjeri. O toj se mjeri obavješćuje:

(a) 

službenom objavom ili

(b) 

u drugom pisanom ili elektroničkom obliku.

2.  Svaka stranka svim zainteresiranim osobama stavlja na raspolaganje svoje uvjete za ispunjavanje zahtjeva koji se odnose na pružanje financijskih usluga.

Na njegovo traženje, predmetna stranka obavješćuje podnositelja zahtjeva o statusu njegova zahtjeva. Ako predmetna stranka želi da joj podnositelj zahtjeva dostavi dodatne informacije, o tome ga obavješćuje bez nepotrebnog odlaganja.

Svaka stranka poduzima maksimalna nastojanja da na svojem državnom području osigura provedbu i primjenu međunarodno usuglašenih standarda za uređenje sektora financijskih usluga i nadzor nad njim te za borbu protiv utaje i izbjegavanja poreza. Ti međunarodno usuglašeni standardi su, između ostalog, Osnovna načela učinkovitog bankarskog nadzora (Core Principle for Effective Banking Supervision) Baselskog odbora, Temeljna načela osiguranja (Insurance Core Principles) Međunarodnog udruženja osigurateljnih nadzornih tijela, Ciljevi i načela uređenja vrijednosnih papira (Objectives and Principles of Securities Regulation) Međunarodne organizacije nadzornih tijela za vrijednosne papire, Sporazum o razmjeni informacija o poreznim pitanjima (Agreement on exchange of information on tax matters) OECD-a, Izjava o transparentnosti i razmjeni informacija u porezne svrhe (Statement on Transparency and exchange of information for tax purposes) skupine G20 te Četrdeset preporuka o pranju novca (Forty Recommendations on Money Laundering) i Devet posebnih preporuka o financiranju terorizma (Nine Special Recommendations on Terrorist Financing) Radne skupine za financijske aktivnosti.

Stranke primaju na znanje i Deset ključnih načela razmjene informacija koja su proglasili ministri financija skupine zemalja G7 te će poduzeti sve korake potrebne kako bi pokušale primijeniti ta načela u njihovim bilateralnim kontaktima.

Članak 128.

Nove financijske usluge

Svaka stranka pružatelju financijskih usluga druge stranke s poslovnim nastanom na njezinu državnom području dopušta pružanje svih novih financijskih usluga koje su slične onoj vrsti usluga čije bi pružanje ta stranka, prema domaćem pravu i u istovjetnim okolnostima, dopustila svojim pružateljima financijskih usluga. Stranka može odrediti pravni oblik putem kojeg se usluga može pružati i može zahtijevati ishođenje odobrenja za pružanje te usluge. Ako se zahtijeva ishođenje takvog odobrenja, odluka se donosi u razumnom roku, a odobrenje može biti uskraćeno samo iz razloga navedenih u članku 126. ovog Sporazuma.

Članak 129.

Obrada podataka

1.  Svaka stranka dopušta pružatelju financijskih usluga druge stranke prijenos informacija u elektroničkom ili drugom obliku, na njezino državno područje i iz njega, radi obrade podataka, ako je ta obrada potrebna za redovno poslovanje tog pružatelja financijskih usluga.

2.  Svaka stranka donosi odgovarajuće zaštitne mjere za zaštitu privatnosti, temeljnih prava i slobode pojedinaca, posebno u pogledu prijenosa osobnih podataka.

Članak 130.

Posebne iznimke

1.  Ništa u ovom poglavlju ne tumači se na način da sprečava stranku, uključujući njezine javne subjekte, da na svojem državnom području isključivo ona obavlja djelatnosti ili pruža usluge koje su dio javnih mirovinskih planova ili zakonom ustanovljenih sustava socijalne sigurnosti, osim ako te djelatnosti mogu obavljati, kako je predviđeno domaćim propisima stranke, pružatelji financijskih usluga u konkurenciji s javnim subjektima ili privatnim institucijama.

2.  Ništa u ovom Sporazumu ne primjenjuje se na djelatnosti koje središnja banka ili monetarno tijelo ili bilo koji drugi javni subjekt obavljaju u provođenju monetarne ili tečajne politike.

3.  Ništa u ovom poglavlja ne tumači se na način da sprečava stranku, uključujući njezine javne subjekte, da na svojem državnom području isključivo ona obavlja djelatnosti ili pruža usluge za vlastiti račun ili za račun svojih javnih subjekata, ili uz vlastito ili njihovo jamstvo, ili uz uporabu vlastitih ili njihovih financijskih sredstava.

Članak 131.

Samoregulatorne organizacije

Ako stranka zahtijeva članstvo ili sudjelovanje u samoregulatornoj organiziciji, burzi ili tržištu vrijednosnih papira ili budućnosnica, klirinškoj agenciji ili bilo kakvoj drugoj organizaciji ili udruženju, ili pristup njima za pružatelje financijskih usluga druge stranke, a da bi oni mogli pružati financijske usluge na jednakoj osnovi kao i pružatelji financijskih usluga te stranke, ili ako stranka tim subjektima izravno ili neizravno pruža povlastice ili pogodnosti u pružanju financijskih usluga, stranka osigurava poštovanje obveza u skladu s člancima 88. i 94. ovog Sporazuma.

Članak 132.

Klirinški i platni sustavi

Svaka stranka, pod uvjetima prema kojima se odobrava nacionalni tretman, pružateljima financijskih usluga druge stranke s poslovnim nastanom na njezinu državnom području odobrava pristup platnim i klirinškim sustavima kojima upravljaju javni subjeti te službenim sustavima financiranja i refinanciranja koji su dostupni u uobičajenom tijeku redovitog poslovanja. Namjera ovog članka nije omogućiti pristup posljednjim sredstvima stranke namijenjenima za financiranje u krajnjoj nuždi.

Članak 133.

Regulatorno približavanje

1.  Stranke prepoznaju važnost približavanja postojećeg zakonodavstva Ukrajine zakonodavstvu Europske unije. Ukrajina osigurava da se njezini postojeći propisi i buduće zakonodavstvo postupno usklade s pravnom stečevinom EU-a.

2.  To približavanje započinje na dan potpisivanja ovog Sporazuma i postupno se širi na sve elemente pravne stečevine EU-a iz Priloga XVII. ovom Sporazumu.



Pododjeljak 7.

Prometne usluge

Članak 134.

Područje primjene

U ovom pododjeljku određuju se načela liberalizacije prometnih usluga na temelju odjeljaka 2., 3. i 4. ovog poglavlja.

Članak 135.

Međunarodni pomorski promet

1.  Ovaj Sporazum primjenjuje se na međunarodni pomorski promet između luka Ukrajine i država članica Europske unije te između luka država članica Europske unije. Primjenjuje se i na trgovinu između luka Ukrajine i trećih zemalja te između luka država članica Europske unije i trećih zemalja.

2.  Sporazum se ne primjenjuje na domaći pomorski promet između luka Ukrajine odnosno između luka pojedinačnih država članica Europske unije. Neovisno o prethodnoj rečenici, transport opreme, primjerice praznih kontejnera, koja se ne prevozi kao teret uz plaćanje među lukama Ukrajine ili među lukama pojedinačnih država članica Europske unije smatra se dijelom međunarodnog pomorskog prometa.

3.  Za potrebe ovog pododjeljka i odjeljaka 2., 3. i 4. ovog poglavlja:

(a) 

„međunarodni pomorski promet” uključuje operacije prijevoza od vrata do vrata i multimodalne operacije prijevoza, koje znače prijevoz robe uz korištenje više od jednog načina prijevoza i uključuju pomorsku dionicu, koje se obavljaju se na temelju jedinstvene prijevozne isprave i u tu svrhu uključuje pravo na neposredno sklapanje ugovora s pružateljima drugih načina prijevoza;

(b) 

„usluge pretovara tereta e u pomorstvu” znači djelatnosti koje obavljaju trgovačka društva za utovar i istovar plovila, uključujući poduzeća koja upravljaju terminalima, ali ne uključujući neposredne aktivnosti lučkih radnika, ako je ta radna snaga organizirana neovisno o trgovačkim društvima za utovar i istovar plovila ili trgovačkim društvima za upravljanje terminalima. Obuhvaćene djelatnosti uključuju organizaciju i nadzor:

i. 

utovara/istovara tereta na brod/s broda;

ii. 

privezivanja/odvezivanja tereta;

iii. 

prijama/isporuke i pohrane tereta prije otpreme ili nakon istovara;

(c) 

„usluge carinjenja” (ili „usluge carinskog posredovanja”) znači djelatnosti koje se sastoje od obavljanja carinskih formalnosti u vezi s uvozom, izvozom ili provozom tereta za treću osobu, bez obzira na to predstavlja li ta usluga temeljnu djelatnost pružatelja usluga ili uobičajenu nadopunu njegove temeljne djelatnosti;

(d) 

„usluge stanica za kontejnere i privremenog skladištenja kontejnera” znači djelatnosti koje se sastoje od skladištenja kontejnera, na području luke ili u unutrašnjosti zemlje, radi njihova punjenja/pražnjenja, popravka ili pripreme za otpremu;

(e) 

„usluge pomorskih agencija” znači djelatnosti koje se sastoje od zastupanja u svojstvu agenta, na određenom zemljopisnom području, poslovnih interesa jednog ili više brodara ili brodarskih društava radi:

i. 

stavljanja na tržište i prodaje usluga pomorskog prijevoza i povezanih usluga, od izrade ponuda do izdavanja računa i teretnica u ime trgovačkih društava, dobavljanje i preprodaje potrebnih srodnih usluga, pripreme dokumentacije i pružanja poslovnih informacija;

ii. 

organiziranja, u ime trgovačkih društava, pristajanja brodova ili preuzimanja tereta kada je to potrebno.

(f) 

„špediterske usluge” znači djelatnost koja se sastoji od organiziranja i praćenja operacija otpreme u ime krcateljâ, dobavljanjem usluga prijevoza i povezanih usluga, pripremom dokumentacije i pružanjem poslovnih informacija.

(g) 

„usluge feeder-servisa” znači prethodni i daljnji prijevoz međunarodnog tereta morskim putem, a posebno prijevoz robe u kontejnerima, između luka koje se nalaze u stranci.

4.  Svaka stranka brodovima koji plove pod zastavom druge stranke ili kojima upravljaju pružatelji usluga druge stranke odobrava tretman koji nije nepovoljniji od onog koji odobrava svojim brodovima ili brodovima trećih zemalja, ovisno o tome koji je tretman povoljniji, s obzirom na, između ostalog, pristup lukama, korištenje infrastrukture i lučkih usluga te pomoćnih pomorskih usluga ( 32 ) kao i s tim povezane naknade i davanja, carinske objekte i određivanje pristaništa i uređaja za utovar i istovar.

5.  Stranke djelotvorno primjenjuju načelo neograničenog pristupa međunarodnim pomorskim tržištima i trgovini na komercijalnoj i nediskriminirajućoj osnovi.

6.  Stranke pri primjeni načela iz stavaka 4. i 5. ovog članka i nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma:

(a) 

u buduće sporazume s trećim zemljama o uslugama u pomorskom prometu, uključujući promet suhog i tekućeg rasutog tereta i linijski promet ne uključuju dogovore o raspodjeli udjela tereta, i stavljaju izvan snage takve dogovore o raspodjeli tereta ukoliko oni postoje u prethodnim sporazumima i

(b) 

ukidaju odnosno ne provode sve administrativne, tehničke ili druge mjere koje bi mogle posredno ograničiti ili diskriminirati državljane ili trgovačka društva druge stranke pri pružanju usluga u međunarodnom pomorskom prometu.

7.  Svaka stranka pružateljima međunarodnih pomorskih usluga druge stranke dopušta da imaju poslovne jedinice na njezinom državnom području pod uvjetima poslovnog nastana i poslovanja koji nisu nepovoljniji od onih koje odobravaju vlastitim pružateljima usluga ili onima iz trećih zemalja, ovisno o tome koji su povoljniji. U skladu s odredbama odjeljka 2. ovog poglavlja i u vezi s djelatnostima tih poslovnih jedinica, svaka stranka dopušta pružateljima usluga druge stranke, u skladu sa svojim pravnim propisima, da se, između ostalog, bave i sljedećim gospodarskim djelatnostima:

(a) 

objava, stavljanje na tržište i prodaja usluga pomorskog prometa i povezanih usluga, od izrade ponuda do izdavanja računa, za svoj račun ili u ime drugih pružatelja usluga u međunarodnom pomorskom prometu, neposrednim kontaktiranjem s klijentima;

(b) 

pružanje poslovnih informacija na bilo koji način, uključujući računalne informacijske sustave i elektroničku razmjenu podataka (podložno ograničenjima u području telekomunikacija koja nisu diskriminirajuća);

(c) 

priprema dokumentacije o prometu i carinama i drugih dokumenata u vezi s podrijetlom i naravi onoga što se prevozi;

(d) 

organizacija pristajanja plovila ili preuzimanja tereta za vlastiti račun ili u ime drugih pružatelja usluga u međunarodnom pomorskom prometu;

(e) 

uspostava poslovnih aranžmana s bilo kojom brodarskom agencijom s lokalnim poslovnim nastanom, uključujući sudjelovanje u kapitalu trgovačkog društva i zapošljavanje lokalnog ili inozemnog osoblja, podložno odgovarajućim odredbama ovog Sporazuma;

(f) 

kupnja i korištenje, za vlastiti račun ili u ime klijenata (i ponovnu prodaju klijentima), usluga prijevoza koje se pružaju svim načinima prijevoza, uključujući unutarnje plovne putove, cestovni i željeznički promet kao i pomoćne prometne usluge za sve načine prijevoza koje su potrebne za pružanje usluge integriranog prijevoza;

(g) 

posjedovanje opreme potrebne za obavljanje gospodarskih djelatnosti.

8.  Svaka stranka pružateljima usluga u međunarodnom pomorskom prometu iz druge stranke pod razumnim i nediskriminirajućim uvjetima osigurava u luci sljedeće usluge: peljarenje, tegljenje i pomoć pri tegljenju, opskrbu hranom, gorivom i vodom, prikupljanje otpada i zbrinjavanje balastnih voda, usluge lučke kapetanije, pomoć pri navigaciji, operativne obalne usluge nužne za operativnost broda, uključujući komunikacije, opskrbu vodom i električnom energijom, usluge hitnih popravaka, sidrenje, privez i privezivačke usluge.

9.  Svaka stranka dopušta pružatelju usluga u međunarodnom pomorskom prometu iz druge stranke pružanje usluga međunarodnog pomorskog prometa koje uključuju pomorsku dionicu na unutarnjim plovnim putovima druge stranke.

10.  Svaka stranka dopušta pružatelju usluga u međunarodnom pomorskom prometu iz druge stranke, na nediskriminirajućoj osnovi i pod uvjetima usuglašenim među predmetnim trgovačkim društvima, korištenje usluga feeder-servisa između luka Ukrajine ili između luka pojedinačnih država članica Europske unije koje pružaju pružatelji usluga u pomorskom prometu registrirani u prethodnoj stranci.

11.  Ovaj Sporazum ne utječe se na primjenu pomorskih sporazuma sklopljenih između Ukrajine i država članica Europske unije o pitanjima koja su izvan područja primjene ovog Sporazuma. Ako je ovaj Sporazum u određenim pitanjima manje povoljan od postojećih sporazuma između pojedinačnih država članica Europske unije i Ukrajine, povoljnije odredbe imaju prednost, ne dovodeći pritom u pitanje obveze stranke EU-a i uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije. Odredbama ovog Sporazuma zamjenjuju se odredbe prethodnih dvostranih sporazuma zaključenih između država članica Europske unije i Ukrajine ako potonje odredbe nisu usklađene s prethodnima, osim u situaciji iz prethodne rečenice, ili ako je riječ o jednakim odredbama. Odredbe postojećih bilateralnih sporazuma koje nisu obuhvaćene ovim Sporazumom nastavljaju se primjenjivati.

Članak 136.

Cestovni i željeznički promet i promet unutarnjim plovnim putovima

1.  U cilju osiguravanja koordiniranog razvoja i postupne liberalizacije prometa među strankama, koji su prilagođeni trgovinskim potrebama svake od njih, uvjeti uzajamnog pristupa tržištu u cestovnom i željezničkom prometu i prometu unutarnjim plovnim putovima uređuju se mogućim budućim posebnim sporazumima o cestovnom i željezničkom prometu i prometu unutarnjim plovnim putovima.

2.  Prije sklapanja sporazuma iz stavka 1. ovog članka, stranke ne ograničavaju dodatno uvjete uzajamnog pristupa tržištu među strankama u odnosu na stanje na dan prije dana stupanja na snagu ovog Sporazuma.

3.  Odredbe postojećih bilateralnih sporazuma koje nisu obuhvaćene mogućim budućim sporazumima iz stavka 1. ovog članka nastavljaju se primjenjivati.

Članak 137.

Zračni promet

1.  U cilju osiguravanja koordiniranog razvoja i postupne liberalizacije prometa među strankama, koja je prilagođena potrebama svake od njih, uvjeti uzajamnog pristupa tržištu u zračnom prometu uređuju se u skladu sa Sporazumom između EU-a i Ukrajine o zajedničkom zračnom prostoru (dalje u tekstu „Sporazum o ZZP-u”).

2.  Prije sklapanja Sporazuma o ZZP-u, stranke ne uvode dodatne ograničavajuće ili diskriminirajuće mjere ili djelovanja u odnosu na stanje prije stupanja na snagu ovog Sporazuma.

Članak 138.

Regulatorno približavanje

Ukrajina prilagođava svoje zakonodavstvo, uključujući administrativne, tehničke i druge propise, zakonodavstvu EU-a koje je u bilo kojem trenutku na snazi u području međunarodnog pomorskog prometa u mjeri u kojoj je to potrebno za postizanje ciljeva liberalizacije, uzajamnog pristupa tržištima stranaka te kretanja putnika i robe. To približavanje započinje na dan potpisivanja Sporazuma i postupno se širi na sve elemente pravne stečevine EU-a iz Priloga XVII. ovom Sporazumu.



Odjeljak 6.

Elektronička trgovina

Članak 139.

Cilj i načela

1.  Prepoznajući da elektronička trgovina otvara nove poslovne mogućnosti u mnogim sektorima, stranke su suglasne međusobno promicati razvoj elektroničke trgovine, posebno suradnjom na pitanjima koja proizlaze iz elektroničke trgovine na temelju odredaba ovog poglavlja.

2.  Stranke su suglasne da razvoj elektroničke trgovine mora u potpunosti biti usklađen s najvišim međunarodnim normama zaštite podataka kako bi se osiguralo povjerenje korisnika elektroničke trgovine.

3.  Stranke su suglasne da se elektronički prijenosi smatraju pružanjem usluga u smislu odjeljka 3. (Prekogranično pružanje usluga) ovog poglavlja koje ne može biti podložno carini.

Članak 140.

Regulatorni aspekti elektroničke trgovine

1.  Stranke održavaju dijalog o regulatornim pitanjima povezanima s elektroničkom trgovinom, koji će se, između ostalog, baviti sljedećim pitanjima:

(a) 

priznavanjem certifikata za elektroničke potpise koji su izdani javnosti i olakšavanjem usluga prekograničnog certificiranja,

(b) 

odgovornošću pružatelja usluga posredovanja pri prijenosu ili pohrani informacija,

(c) 

postupanjem s neželjenom elektroničkom komercijalnom komunikacijom,

(d) 

zaštitom potrošača u području elektroničke trgovine,

(e) 

svim drugim pitanjima važnima za razvoj elektroničke trgovine.

2.  Ta suradnja može biti u obliku razmjene informacija o zakonodavstvu stranaka o tim pitanjima te o provedbi tog zakonodavstva.



Odjeljak 7.

Iznimke

Članak 141.

Opće iznimke

1  Ne dovodeći u pitanje opće iznimke navedene u članku 472. ovog Sporazuma, odredbe ovog poglavlja i priloga XVI.-A, XVI.-B, XVI.-C, XVI.-D, XVI.-E, XVI.-F i XVII. ovom Sporazumu podliježu iznimkama obuhvaćenim ovim člankom.

2.  Pod pretpostavkom da se te mjere ne primjenjuju na način koji bi predstavljao sredstvo samovoljne ili neopravdane diskriminacije među zemljama u kojima prevladavaju slični uvjeti ili prikriveno ograničavanja poslovnog nastana ili prekograničnog pružanja usluga, ništa u ovom poglavlju ne tumači se na način da sprečava bilo koju stranku u donošenju ili provedbi mjera:

(a) 

potrebnih radi zaštite javne sigurnosti ili javnog morala ili održavanja javnog reda;

(b) 

potrebnih radi zaštite života ili zdravlja ljudi, životinja ili bilja;

(c) 

koje se odnose na zaštitu neobnovljivih prirodnih resursa ako se te mjere primjenjuju zajedno s ograničenjima za domaće ulagača ili domaće pružanje ili korištenje usluga;

(d) 

potrebnih za zaštitu nacionalnog blaga umjetničke, povijesne ili arheološke vrijednosti;

(e) 

potrebnih za osiguravanje usklađenosti s pravnim propisima koji su u skladu s odredbama ovog poglavlja, uključujući one koji se odnose:

i. 

na sprečavanje obmanjujuće i prijevarne poslovne prakse ili postupanje s posljedicama neispunjavanja ugovornih obveza;

ii. 

na zaštitu privatnosti osoba u vezi s obradom i širenjem osobnih podataka i zaštitu povjerljivosti osobnih evidencija i računa;

iii. 

na sigurnost.

(f) 

koje nisu u skladu s člankom 88. stavkom 1. i člankom 94. ovog Sporazuma, uz uvjet da je razlika u tretmanu namijenjena osiguranju djelotvornog ili pravičnog uvođenja ili naplate neposrednih poreza u odnosu na gospodarske djelatnosti, ulagače ili pružatelje usluga iz druge stranke ( 33 ).

3.  Odredbe ovog poglavlja i priloga XVI.-A, XVI.-B, XVI.-C, XVI.-D, XVI.-E, XVI.-F i XVII. ovom Sporazumu ne primjenjuju se na sustave socijalne sigurnosti stranaka ili djelatnosti na državnom području bilo koje stranke koje su, čak i povremeno, povezane s izvršavanjem službenih ovlasti.

Članak 142.

Mjere oporezivanja

Tretman prema načelu najpovlaštenije države odobren u skladu s odredbama ovog poglavlja ne primjenjuje se na oporezivanje koje stranke provode ili će provoditi u budućnosti na temelju sporazuma među strankama osmišljenog radi izbjegavanja dvostrukog oporezivanja.

Članak 143.

Sigurnosne iznimke

1.  Ništa se u ovom Sporazumu ne tumači na način da:

(a) 

od bilo koje stranke zahtijeva pružanje bilo kakvih informacija za čije otkrivanje smatraju da je suprotno njihovim bitnim sigurnosnim interesima; ili

(b) 

bilo koju stranku sprečava u poduzimanju bilo kakve radnje koju smatra potrebnom za zaštitu svojih bitnih sigurnosnih interesa:

i. 

povezanih s proizvodnjom oružja, streljiva ili ratnog materijala ili trgovine njima;

ii. 

povezanih s gospodarskim djelatnostima koje se izravno ili neizravno obavljaju za potrebe opskrbe vojnih objekata;

iii. 

povezanih s materijalima pogodnima za fisiju i fuziju ili materijalima iz kojih se takvi materijali dobivaju, ili

iv. 

poduzetih u vrijeme rata ili drugog izvanrednog stanja u međunarodnim odnosima, ili

(c) 

sprečava bilo koju stranku u poduzimanju bilo kakve radnje radi ispunjavanja preuzetih obveza održavanja međunarodnog mira i sigurnosti.



POGLAVLJE 7.

Tekuća plaćanja i kretanje kapitala

Članak 144.

Tekuća plaćanja

Stranke se obvezuju da neće uvoditi ograničenja i da će dopustiti sva plaćanja i prijenose među strankama u slobodno zamjenjivoj valuti na tekući račun platne bilance, u skladu s odredbama članka VIII. Sporazuma o MMF-u.

Članak 145.

Kretanje kapitala

1.  U vezi s transakcijama na kapitalnom i financijskom računu platne bilance, od stupanja na snagu ovog Sporazuma, stranke osiguravaju slobodno kretanje kapitala povezanog s izravnim ulaganjima ( 34 ) ostvarenima u skladu s pravnim propisima zemlje domaćina, s ulaganjima ostvarenima u skladu s odredbama poglavlja 6. (Poslovni nastan, trgovina uslugama i elektronička trgovina) glave IV. ovog Sporazuma te s likvidacijom ili povratom tako uloženog kapitala i svake dobiti koja iz njega proizlazi.

2.  U vezi s ostalim transakcijama na kapitalnom i financijskom računu platne bilance, od stupanja na snagu ovog Sporazuma i ne dovodeći u pitanje druge odredbe ovog Sporazuma, stranke osiguravaju:

(a) 

slobodno kretanje kapitala u vezi s kreditima povezanima s trgovačkim transakcijama ili pružanjem usluga u kojima sudjeluje rezident jedne od stranaka;

(b) 

slobodno kretanje kapitala u vezi s portfeljskim ulaganjima i financijskim zajmovima i kreditima ulagača druge stranke.

3.  Ukrajina se obvezuje dovršiti liberalizaciju transakcija na kapitalnom i financijskom računu platne bilance istovjetnu liberalizaciji u stranci EU-u prije odobravanja tretmana jednakog tretmanu na unutarnjem tržištu u području financijskih usluga u skladu s člankom 4. stavkom 3. Priloga XVII. ovom Sporazumu. Pozitivna ocjena ukrajinskog zakonodavstva o kretanju kapitala, njegove provedbe i kontinuirane primjene u skladu s načelima iz članka 4. stavka 3. Priloga XVII. ovom Sporazumu nužan je preduvjet bilo kakve odluke Trgovinskog odbora o odobravanju tretmana jednakog tretmanu na unutarnjem tržištu u pogledu financijskih usluga.

4.  Ne dovodeći u pitanje druge odredbe ovog Sporazuma, stranke ne uvode nova ograničenja kretanja kapitala i tekućih plaćanja među rezidentima stranke EU-a i Ukrajine niti dodatno ograničavaju postojeće aranžmane.

Članak 146.

Zaštitne mjere

Ne dovodeći u pitanje druge odredbe ovog Sporazuma, ako, u izvanrednim okolnostima, plaćanja i kretanja kapitala među strankama nanose ili prijete da će nanijeti ozbiljne poteškoće u provedbi tečajne ili monetarne politike ( 35 ) u najmanje jednoj državi članici Europske unije ili Ukrajini, dotične stranke mogu poduzeti zaštitne mjere u pogledu kretanja kapitala između stranke EU-a i Ukrajine u razdoblju koje ne smije biti dulje od šest mjeseci ako su takve mjere prijeko potrebne. Stranka koja donosi zaštitnu mjeru odmah obavješćuje drugu stranku o donošenju te mjere te, što je prije moguće, predstavlja vremenski raspored za njezino ukidanje.

Članak 147.

Odredbe za olakšavanje i daljnju liberalizaciju

1.  Stranke se međusobno savjetuju u cilju olakšavanja kretanja kapitala među strankama kako bi se promicali ciljevi ovog Sporazuma.

2.  Tijekom prve četiri godine od dana stupanja na snagu ovog Sporazuma stranke poduzimaju mjere kojima se omogućuje stvaranje potrebnih pretpostavki za daljnju postupnu primjenu pravila EU-a o slobodnom kretanju kapitala.

3.  Do kraja pete godine od dana stupanja na snagu ovog Sporazuma Trgovinski odbor preispituje poduzete mjere i utvrđuje načine za daljnju liberalizaciju.



POGLAVLJE 8.

Javna nabava

Članak 148.

Ciljevi

Stranke prepoznaju doprinos transparentnog, nediskriminirajućeg, konkurentnog i otvorenog javnog nadmetanja održivom gospodarskom razvoju te kao cilj utvrđuju djelotvorno, recipročno i postupno otvaranje svojih tržišta javne nabave.

Ovim poglavljem je za ugovore o javnoj nabavi i koncesije predviđen uzajamni pristup tržištima javne nabave u tradicionalnim sektorima i sektoru komunalnih usluga na temelju načela nacionalnog tretmana na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Njime je predviđeno postupno približavanje zakonodavstva u području javne nabave u Ukrajini s pravnom stečevinom EU-a u tom istom području, kojeg prate institucionalna reforma i stvaranje učinkovitog sustava javne nabave utemeljenog na načelima kojima je uređena javna nabava u stranci EU-u te na uvjetima i definicijama iz Direktive 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama (dalje u tekstu „Direktiva 2004/18/EZ”) i Direktive 2004/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka nabave subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga (dalje u tekstu „Direktiva 2004/17/EZ”).

Članak 149.

Područje primjene

1.  Ovo poglavlje primjenjuje se na ugovore o javnoj nabavi za radove, robu i usluge, ugovore o radovima, robi i uslugama u sektoru komunalnih usluga i na koncesije za radove i usluge.

2.  Ovo poglavlje primjenjuje se na sve javne i druge naručitelje (dalje u tekstu „naručitelji”) koji odgovaraju definicijama iz pravne stečevine EU-a u području javne nabave. Njime su obuhvaćene i pravne osobe javnog prava i javna poduzeća u sektoru komunalnih usluga, primjerice državna poduzeća koja obavljaju odgovarajuće djelatnosti i privatna poduzeća koja djeluju na temelju posebnih i isključivih prava u sektoru komunalnih usluga.

3.  Ovo poglavlje se primjenjuje na ugovore čija vrijednost premašuje pragove određene u Prilogu XXI.-P.

Izračun procijenjene vrijednosti ugovora o javnoj nabavi temelji se na ukupnom plativom iznosu bez poreza na dodanu vrijednost. Pri primjeni tih pragova Ukrajina će izračunati i pretvoriti te vrijednosti u svoju nacionalnu valutu koristeći se deviznim tečajem svoje narodne banke.

Ti vrijednosni pragovi redovito se revidiraju svake dvije godine, počevši od prve parne godine nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma, i to na temelju prosječne dnevne vrijednosti eura, izražene u posebnim pravima vučenja tijekom 24 mjeseca, sa završetkom na zadnji dan mjeseca kolovoza prije revizije s učinkom od 1. siječnja. Vrijednost pragova koji se na taj način revidiraju po potrebi se zaokružuje na najbližu nižu tisuću eura. Trgovinski odbor donosi revidirane pragove u skladu s postupkom utvrđenim u glavi VII. (Institucionalne, opće i završne odredbe) ovog Sporazuma.

Članak 150.

Institucionalna pozadina

1.  Stranke uspostavljaju ili održavaju odgovarajući institucionalni okvir i mehanizme potrebne za pravilno funkcioniranje sustava javne nabave i provedbu mjerodavnih načela.

2.  U okviru institucionalne reforme Ukrajina posebno određuje:

(a) 

središnje izvršno tijelo nadležno za gospodarsku politiku koje ima zadaću jamčiti dosljednost politike u svim područjima povezanima s javnom nabavom. To tijelo olakšava i usklađuje provedbu ovog poglavlja i vodi postupak zakonodavnog približavanja.

(b) 

nepristrano i neovisno tijelo koje ima zadaću preispitati odluke javnih i drugih naručitelja tijekom dodjele ugovora. U tom kontekstu izraz „neovisno” znači da je riječ o javnom tijelu koje je odvojeno od svih naručitelja i gospodarskih subjekata. Mora postojati mogućnost podvrgavanja odluka tog tijela sudskom preispitivanju.

3.  Stranke osiguravaju djelotvornu provedbu odluka koje donose tijela nadležna za preispitivanje žalbi.

Članak 151.

Osnovni standardi kojima se uređuje dodjela ugovora

1.  Najkasnije šest mjeseci od stupanja na snagu ovog Sporazuma, stranke se usklađuju s paketom osnovnih standarda za dodjelu svih ugovora kako je utvrđeno u stavcima 2. do 15. ovog članka. Ti osnovni standardi proizlaze izravno iz pravila i načela javne nabave uređenih pravnom stečevinom EU-a u području javne nabave, uključujući načela nediskriminacije, jednakog postupanja, transparentnosti i razmjernosti.

Objava

2.  Stranke osiguravaju objavu svih planiranih nabava u odgovarajućem mediju na način koji u dovoljnoj mjeri:

(a) 

omogućava otvorenost tržišta za tržišno natjecanje i

(b) 

dopušta zainteresiranim gospodarskim subjektima primjeren pristup informacijama o planiranim nabavama prije dodjele ugovora te iskazivanje interesa za dobivanje ugovora.

3.  Objava odgovara gospodarskom interesu koji ugovor ima za gospodarskog subjekta.

4.  Objava sadržava barem nužne pojedinosti o ugovoru koji se dodjeljuje, kriterije za kvalitativni odabir, metodu dodjele, kriterije za dodjelu ugovora i sve druge dodatne informacije koje su gospodarskim subjektima opravdano potrebne kako bi odlučili hoće li iskazati interes za dobivanje ugovora.

Dodjela ugovora

5.  Ugovori se dodjeljuju na temelju transparentnih i nepristranih postupaka dodjele kojima se sprečava koruptivna praksa. Nepristranost se posebno osigurava nediskriminirajućim opisom predmeta ugovora, jednakim pristupom za sve gospodarske subjekte, primjerenim rokovima te transparentnim i objektivnim postupanjem.

6.  Pri opisivanju značajki traženog rada, robe ili usluge, naručitelji se koriste općim opisima izvedbe i funkcija te međunarodnim, europskim i nacionalnim normama.

7.  Opis traženih značajki rada, robe ili usluge ne bi trebao upućivati na poseban način izrade ili izvor, ili neki poseban postupak, ili žigove, patente, vrste ili posebno podrijetlo ili poseban proizvod, osim ako je takvo upućivanje opravdano predmetom ugovora i popraćeno riječima „ili istovrijedno”. Prednost ima korištenje općih opisa izvedbe ili funkcija.

8.  Naručitelji ne nameću uvjete koji dovode do izravne ili neizravne diskriminacije gospodarskih subjekata druge stranke, kao što je primjerice zahtjev da gospodarski subjekt koji je zainteresiran za ugovor mora imati poslovni nastan u istoj zemlji, regiji ili na istom državnom području kao i naručitelj.

Neovisno o gore navedenom, u slučajevima u kojima je to opravdano posebnim okolnostima ugovora, od uspješnog se kandidata može zahtijevati da određenu poslovnu infrastrukturu uspostavi na mjestu ispunjenja ugovora.

9.  Rokovi za iskazivanje interesa i podnošenje ponude moraju biti dovoljno dugi da se gospodarskim subjektima druge stranke omogući konstruktivna procjena natječaja i priprema ponude.

10.  Svi sudionici moraju biti u mogućnosti unaprijed se upoznati s mjerodavnim pravilima, kriterijima za odabir i dodjelu. Ta se pravila moraju jednako primjenjivati na sve sudionike.

11.  Naručitelji mogu pozvati ograničen broj kandidata da podnesu ponude, uz uvjet:

(a) 

da se to učini na transparentan i nediskriminirajući način i

(b) 

da se odabir temelji isključivo na objektivnim čimbenicima, kao što su primjerice iskustvo ponuditelja u predmetnom sektoru, veličina njihovih poduzeća i poslovna infrastruktura ili njihove tehničke i stručne sposobnostima.

Pri pozivanju ograničenog broja kandidata da podnesu ponude trebalo bi uzeti u obzir potrebu osiguravanja primjerenog tržišnog natjecanja.

12.  Naručitelji mogu primijeniti pregovaračke postupke samo u precizno utvrđenim iznimnim slučajevima ukoliko primjena tog postupka ne narušava tržišno natjecanje.

13.  Naručitelji mogu primijeniti sustave kvalifikacija samo uz uvjet da je popis kvalificiranih subjekata sastavljen u okviru dostatno oglašenog, transparentnog i otvorenog postupka. Ugovori unutar područja primjene takvih sustava također se dodjeljuju na nediskriminirajućoj osnovi.

14.  Na temelju natječajnih kriterija i postupovnih pravila koja su utvrđena i priopćena unaprijed, stranke osiguravaju transparentan način dodjele ugovora kandidatu koji je podnio gospodarski najpovoljniju ponudu ili ponudu s najnižom cijenom. Konačna odluka priopćuje se svim kandidatima bez nepotrebnog odlaganja. Na zahtjev neuspješnog kandidata treba mu se dostaviti obrazloženje koje je dovoljno detaljno da omogućuje preispitivanje odluke.

Sudska zaštita

15.  Stranke osiguravaju da svaka osoba koja ima ili je imala interes za dobivanje određenog ugovora i kojoj je nanesena ili joj prijeti nanošenje štete zbog navodne povrede ima pravo na djelotvornu i nepristranu sudsku zaštitu od svih odluka naručitelja koje su povezane s dodjelom tog ugovora. Odluke donesene tijekom i na kraju takvog postupka preispitivanja objavljuju se na način koji je dostatan za obavješćivanje svih zainteresiranih gospodarskih subjekata.

Članak 152.

Planiranje zakonodavnog približavanja

1.  Prije nego što započne zakonodavno približavanje, Ukrajina Trgovinskom odboru podnosi sveobuhvatan hodogram za provedbu ovog poglavlja koji sadržava vremenske rasporede i ciljeve prema pojedinim fazama te kojim bi trebale biti obuhvaćene sve reforme u smislu zakonodavnog približavanja i jačanja sposobnosti institucija. Taj hodogram usklađuje se s fazama i vremenskim rasporedima navedenima u Prilogu XXI.-A ovom Sporazumu.

2.  Hodogramom su obuhvaćeni svi aspekti reforme i opći pravni okvir za provedbu aktivnosti javne nabave, posebno približavanje propisa o ugovorima o javnoj nabavi, ugovorima u sektoru komunalnih usluga, koncesijama za radove i o postupcima preispitivanja te jačanje upravne sposobnosti na svim razinama, uključujući tijela za preispitivanje i provedbene mehanizme.

3.  Nakon što Trgovinski odbor donese pozitivno mišljenje, taj se hodogram smatra referentnim dokumentom za provedbu ovog poglavlja. Europska unija ulože najveće napore u pomaganju Ukrajini pri provedbi hodograma.

Članak 153.

Zakonodavno približavanje

1.  Ukrajina osigurava da se njezino postojeće i buduće zakonodavstvo o javnoj nabavi postupno usklade s pravnom stečevinom EU-a u području javne nabave.

2.  Zakonodavno približavanje provodi se u uzastopnim fazama kako je navedeno u Prilogu XXI.-A te prilozima XXI.-B do XXI.-E, XXI.-G, XXI.-H i XXI.-J ovom Sporazumu. U prilozima XXI.-F i XXI.-I ovom Sporazumu utvrđeni su neobvezni elementi koji se ne moraju prenijeti, dok su u prilozima XXI.-K do N ovom Sporazumu utvrđeni elementi pravne stečevine EU-a koji nisu obuhvaćeni zakonodavnim približavanjem. Tijekom tog postupka u obzir se uzimaju odgovarajuća sudska praksa Suda Europske unije i provedbene mjere koje je donijela Europska komisija te, u slučaju potrebe, sve izmjene pravne stečevine EU-a koje se u međuvremenu dogode. Provedbu svake faze ocjenjuje Trgovinski odbor, a ona se nakon pozitivne ocjene odbora povezuje s recipročnim odobravanjem pristupa tržištu kako je utvrđeno u Prilogu XX.-A ovom Sporazumu. Europska komisija bez nepotrebnog odlaganja obavješćuje Ukrajinu o svim izmjenama pravne stečevine EU-a. U svrhu provedbe tih izmjena Komisija pruža odgovarajuće savjete i tehničku pomoć.

3.  Stranke su suglasne da Trgovinski odbor pristupi ocjeni sljedeće faze tek nakon što su poduzete i odobrene mjere za provedbu prethodne faze u skladu s načinima utvrđenima u stavku 2. ovog članka.

4.  Stranke osiguravaju da se oni aspekti i područja javne nabave koji nisu obuhvaćeni ovim člankom usklade s načelima transparentnosti, nediskriminacije i jednakog postupanja kako je utvrđeno u članku 151. ovog Sporazuma.

Članak 154.

Pristup tržištu

1.  Stranke su suglasne da se djelotvorno i recipročno otvaranje njihovih tržišta provede postupno i istodobno. Razmjer uzajamno odobrenog pristupa tržištu tijekom postupka zakonodavnog približavanja povezan je s napretkom ostvarenim u tom postupku kako je utvrđeno u Prilogu XXI.-A ovom Sporazumu.

2.  Odluka o prelasku na sljedeću fazu otvaranja tržišta donosi se na temelju ocjene kvalitete donesenog zakonodavstva i njegove praktične primjene. Tu ocjenu redovito provodi Trgovinski odbor.

3.  U mjeri u kojoj stranka, u skladu s Prilogom XXI.-A ovom Sporazumu, otvori tržište javne nabave drugoj stranci, stranka EU-a odobrava ukrajinskim trgovačkim društvima pristup postupcima dodjele ugovora – neovisno o tome imaju li poslovni nastan u stranci EU-u ili ne – na temelju propisa EU-a o javnoj nabavi, uz tretman koji nije nepovoljniji od onoga koji je odobren trgovačkim društvima stranke EU-a; Ukrajina odobrava trgovačkim društvima stranke EU-a pristup postupcima dodjele ugovora – neovisno o tome imaju li poslovni nastan u Ukrajini ili ne – na temelju nacionalnih propisa o javnoj nabavi, uz tretman koji nije nepovoljniji od onoga koji je odobren ukrajinskim trgovačkim društvima.

4.  Nakon što se provede posljednja faza u postupku zakonodavnog približavanja, stranke ispituju mogućnost uzajamnog odobravanja pristupa tržištu javnih nabava i ispod vrijednosnih pragova određenih u članku 149. stavku 3. ovog Sporazuma.

5.  Finska zadržava svoje stajalište u pogledu Ålandskih otoka.

Članak 155.

Obavješćivanje

1.  Stranke osiguravaju dobru obaviještenost naručitelja i gospodarskih subjekata o postupcima javne nabave, uključujući i putem objave svog mjerodavnog zakonodavstva i upravnih odluka.

2.  Stranke osiguravaju djelotvorno širenje informacija o mogućnostima nadmetanja.

Članak 156.

Suradnja

1.  Stranke jačaju suradnju razmjenom iskustava i informacija u vezi s njihovom najboljom praksom i regulatornim okvirima.

2.  Stranka EU olakšava provedbu ovog poglavlja, što prema potrebi uključuje i pružanje tehničke pomoći. U skladu s odredbama o financijskoj suradnji u glavi VI. (Financijska suradnja, uključujući odredbe o sprečavanju prijevara) ovog Sporazuma, pojedinačne odluke o financijskoj pomoći donose se u okviru odgovarajućih mehanizama i instrumenata za financiranje EU-a.

3.  Okvirni popis područja za suradnju uvršten je u Prilog XXI.-O ovom Sporazumu.



POGLAVLJE 9.

Intelektualno vlasništvo



Odjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 157.

Ciljevi

Ciljevi su ovog poglavlja:

(a) 

olakšati proizvodnju i komercijalizaciju inovativnih i kreativnih proizvoda u strankama i

(b) 

postići odgovarajuću i djelotvornu razinu zaštite i provedbe prava intelektualnog vlasništva.

Članak 158.

Narav i područje primjene obveza

1.  Stranke osiguravaju odgovarajuću i djelotvornu provedbu međunarodnih ugovora u području intelektualnog vlasništva kojih su stranke, uključujući Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva, koji je sadržan u Prilogu 1.C Sporazumu o WTO-u (dalje u tekstu „Sporazum o TRIPS-u”). Odredbama ovog poglavlja dopunjuju se i dodatno preciziraju prava i obveze među strankama u okviru Sporazuma o TRIPS-u i drugih međunarodnih ugovora u području intelektualnog vlasništva.

2.  Za potrebe ovog Sporazuma, prava intelektualnog vlasništva uključuju autorska prava, uključujući autorska prava na računalnim programima i na bazama podataka te autorskim pravima srodna prava, prava povezana s patentima, uključujući patente za biotehnološke izume, žigove, trgovačka imena ako su ona prema predmetnom domaćem pravu zaštićena kao isključiva prava vlasništva, dizajne, planove rasporeda (topografije) integriranih sklopova, oznake zemljopisnog podrijetla, uključujući oznake izvornosti i izvora, biljne sorte, zaštitu neobjavljenih informacija i zaštitu od nepoštenog tržišnog natjecanja iz članka 10.a Pariške konvencije za zaštitu industrijskog vlasništva (1967.) (dalje u tekstu „Pariška konvencija”).

Članak 159.

Prijenos tehnologije

1.  Stranke su suglasne razmjenjivati stajališta i informacije o domaćoj i međunarodnoj praksi i politikama koje utječu na prijenos tehnologije. To posebno uključuje mjere za olakšavanje protoka informacija, poslovnih partnerstava, licenciranja i podugovaranja na dobrovoljnoj osnovi. Posebna pozornost posvećuje se uvjetima potrebnima za stvaranje odgovarajućeg povoljnog okruženja za prijenos tehnologije u zemljama domaćinima, uključujući pitanja poput mjerodavnog pravnog okvira i razvoja ljudskog kapitala.

2.  Stranke osiguravaju zaštitu legitimnih interesa nositelja prava intelektualnog vlasništva.

Članak 160.

Iscrpljenje

Stranke slobodno uspostavljaju vlastiti režim za iscrpljenje prava intelektualnog vlasništva, podložno odredbama Sporazuma o TRIPS-u.



Odjeljak 2.

Standardi koje se odnose na prava intelektualnog vlasništva



Pododjeljak 1.

Autorsko pravo i srodna prava

Članak 161.

Odobrena zaštita

Stranke postupaju u skladu:

(a) 

s člancima 1. do 22. Međunarodne konvencije za zaštitu umjetnika izvođača, proizvođača fonograma i organizacija za radiodifuziju (1961.) (dalje u tekstu „Rimska konvencija”);

(b) 

s člancima 1. do 18. Bernske konvencije za zaštitu književnih i umjetničkih djela (1886., zadnje izmijenjena 1979.) (dalje u tekstu „Bernska konvencija”);

(c) 

s člancima 1. do 14. Ugovora o autorskom pravu (dalje u tekstu „WCT”) Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (dalje u tekstu „WIPO”) iz 1996.i

(d) 

s člancima 1. do 23. Ugovora o izvedbama i fonogramima WIPO-a iz 1996.

Članak 162.

Trajanje autorskih prava

1.  Prava autora književnog ili umjetničkog djela u smislu članka 2. Bernske konvencije traju za života autora i 70 godina nakon njegove smrti, bez obzira na datum na koji je djelo zakonito stavljeno na raspolaganje javnosti.

2.  U slučaju djela na kojem postoji zajedničko autorsko pravo, rok iz stavka 1. računa se od smrti koautora koji je najdulje živio.

3.  U slučaju anonimnih i djela pod pseudonimima rok trajanja zaštite je 70 godina od zakonitog stavljanja djela na raspolaganje javnosti. Međutim, ako pseudonim autora ne dovodi u sumnju njegov identitet ili ako autor otkrije svoj identitet tijekom razdoblja iz prve rečenice, primjenjuje se rok trajanja zaštite propisan u stavku 1.

4.  Kada je djelo objavljeno u svescima, dijelovima, nastavcima, izdanjima ili epizodama i kada rok trajanja zaštite počinje teći od trenutka kada je djelo zakonito stavljeno na raspolaganje javnosti, rok trajanja zaštite za svaki takav dio teče zasebno.

5.  U slučaju djela za koja se rok trajanja zaštite ne računa od smrti autora i koja nisu zakonito stavljena na raspolaganje javnosti u roku od 70 godina od njihova stvaranja, zaštita prestaje.

Članak 163.

Trajanje zaštite kinematografskih ili audiovizualnih djela

1.  Glavni redatelj kinematografskog ili audiovizualnog djela smatra se njegovim autorom ili jednim od njegovih autora. Stranke su slobodne odrediti druge koautore.

2.  Rok trajanja zaštite kinematografskih ili audiovizualnih djela istječe najranije 70 godina nakon smrti zadnje živuće osobe navedene u skupini, neovisno o tome jesu li te osobe određene kao koautori. U tu skupinu moraju biti uključeni barem glavni redatelj, autor scenarija, autor dijaloga i skladatelj glazbe posebno skladane za korištenje u tom kinematografskom ili audiovizualnom djelu.

Članak 164.

Trajanje srodnih prava

1.  Prava izvođača istječu najranije 50 godina nakon datuma izvedbe. Međutim, ako je snimka izvedbe zakonito objavljena ili zakonito priopćena javnosti tijekom tog razdoblja, prava istječu najranije 50 godina nakon datuma prve takve objave ili prvog takvog priopćavanja javnosti, ovisno o tome što je bilo ranije.

2.  Prava proizvođača fonograma istječu najranije 50 godina nakon izrade snimke fonograma. Međutim, ako je fonogram zakonito objavljen tijekom tog razdoblja, ta prava istječu najranije 50 godina nakon datuma prve zakonite objave. Ako fonogram nije zakonito objavljen tijekom razdoblja iz prve rečenice i ako je tijekom tog razdoblja zakonito priopćen javnosti, navedena prava istječu 50 godina nakon datuma prvog zakonitog priopćavanja javnosti.

3.  Prava proizvođača prve snimke filma istječu najranije 50 godina nakon izrade te snimke. Međutim, ako je film zakonito objavljen ili zakonito priopćen javnosti tijekom tog razdoblja, prava istječu najranije 50 godina nakon datuma prve takve objave ili prvog takvog priopćavanja javnosti, ovisno o tome što je bilo ranije. Izraz „film” označava kinematografsko ili audiovizualno djelo, ili pokretne slike, sa zvukom ili bez njega.

4.  Prava organizacija za radiodifuziju istječu najranije 50 godina nakon prvog emitiranja programa, neovisno o tome emitira li se taj program žično ili bežično, uključujući i putem kabela ili satelita.

Članak 165.

Zaštita prethodno neobjavljenih djela

Svaka osoba koja nakon isteka zaštite autorskog prava prvi put zakonito objavljuje ili zakonito priopćava javnosti prethodno neobjavljeno djelo, uživa zaštitu koja je istovjetna imovinskim pravima autora. Rok trajanja zaštite takvih prava je 25 godina od trenutka prve zakonite objave ili zakonitog priopćivanja tog djela javnosti.

Članak 166.

Kritička i znanstvena izdanja

Stranke mogu zaštititi kritička i znanstvena izdanja djela koja su postala javnim dobrom. Najdulji rok trajanja zaštite takvih prava je 30 godina od trenutka prve zakonite objave takvih izdanja.

Članak 167.

Zaštita fotografija

Fotografije koje su izvornici u smislu da su autorove vlastite intelektualne tvorevine, štite se u skladu s člankom 162. ovog Sporazuma. Stranke mogu predvidjeti zaštitu drugih fotografija.

Članak 168.

Suradnja u području kolektivnog upravljanja pravima

Stranke prepoznaju potrebu za postizanjem dogovori među njihovim organizacijama za zaštitu autorskih prava kako bi se za obje stranke olakšao pristup sadržajima i njihovom širenju među državnim područjima stranaka te osigurao obostrani prijenos naknada za korištenje djela ili drugih sadržaja stranaka koji su zaštićeni autorskim pravom. Stranke prepoznaju potrebu za tim da njihove organizacije za zaštitu autorskih prava postignu visoku razinu racionalizacije i transparentnosti u pogledu izvršenja svojih zadaća.

Članak 169.

Pravo snimanja

1.  Za potrebe ovog članka snimanje znači bilježenje zvukova i slika ili njihovih prikaza, koje omogućuje njihovo doživljavanje, reproduciranje ili priopćivanje pomoću uređaja.

2.  Stranke izvođačima osiguravaju isključivo pravo odobravanja ili zabrane snimanja njihovih izvedbi.

3.  Stranke organizacijama za radiodifuziju osiguravaju isključivo pravo odobravanja ili zabrane snimanja svojih programa, neovisno o tome prenose li se ti programi žično ili bežično, uključujući i putem kabela ili satelita.

4.  Kada kabelski distributer samo kabelski reemitira programe organizacija za radiodifuziju, on nema pravo propisano u stavku 2.

Članak 170.

Radiodifuzijsko emitiranje i priopćivanje javnosti

1.  Za potrebe ovog članka:

(a) 

„radiodifuzijsko emitiranje” znači bežični prijenos zvuka ili slike i zvuka ili njihovih prikaza namijenjen javnosti; takav prijenos satelitom; i prijenos kodiranih signala ako organizacija za radiodifuziju javnosti osigura sredstva za dekodiranje ili su ta sredstva osigurana uz njezinu suglasnost;

(b) 

„priopćavanje javnosti” znači prijenos javnosti zvukova izvedbe ili zvukova odnosno prikaza zvukova snimljenih na fonogram, pomoću bilo kojeg medija, osim radiodifuzijskog emitiranja. Za potrebe stavka 3. „priopćavanje javnosti” uključuje omogućivanje javnosti slušnog doživljaja zvukova ili prikaza zvukova snimljenih na fonogram.

2.  Stranke izvođačima osiguravaju isključivo pravo odobravanja ili zabrane bežičnog radiodifuzijskog emitiranja i priopćivanja javnosti njihovih izvedbi, osim u slučaju ako sama izvedba predstavlja radiodifuzijsko emitiranje izvedbe ili se temelji na snimci.

3.  Stranke izvođačima i proizvođačima fonograma osiguravaju pravo na jednokratnu primjerenu naknadu ako se fonogram objavljen u svrhu stavljanja na tržište ili reprodukcija takvog fonograma upotrijebe za bežično radiodifuzijsko emitiranje ili za bilo kakvo priopćivanje javnosti te osiguravaju da relevantni izvođači i proizvođači fonograma podijele tu naknadu. U nedostatku sporazuma između izvođača i proizvođača fonograma, stranke mogu utvrditi uvjete pod kojima oni dijele tu naknadu među sobom.

4.  Stranke organizacijama za radiodifuziju osiguravaju isključivo pravo odobravanja ili zabrane ponovnog bežičnog radiodifuzijskog emitiranja svojih programa i priopćivanja svojih programa javnosti ako se to priopćivanje odvija na javno dostupnim mjestima uz plaćanje ulaznice.

Članak 171.

Pravo distribucije

1.  Stranke osiguravaju autorima isključivo pravo odobravanja ili zabrane bilo kojeg oblika javne distribucije izvornika ili umnoženih primjeraka njihovih djela prodajom ili na koji drugi način.

2.  Stranke osiguravaju isključivo pravo stavljanja na raspolaganje javnosti, prodajom ili na neki drugi način, predmeta navedenih u podstavcima (a) do (d) ovog stavka, uključujući njihove umnožene primjerke:

(a) 

za izvođače, u vezi sa snimkama njihovih izvedaba;

(b) 

za proizvođače fonograma, u vezi s njihovim fonogramima;

(c) 

za proizvođače prve snimke filma, u vezi s izvornikom i umnoženim primjercima njihova filma;

(d) 

za organizacije za radiodifuziju, u vezi sa snimkama njihovih programa kako je utvrđeno u članku 169. stavku 3. ovog Sporazuma.

Članak 172.

Ograničenja

1.  Stranke mogu predvidjeti ograničenja prava iz članaka 169., 170. i 171. ovog Sporazuma u pogledu:

(a) 

privatne uporabe;

(b) 

uporabe kratkih isječaka u vezi s izvješćivanjem o aktualnim događanjima;

(c) 

efemernog snimanja od strane organizacije za radiodifuziju upotrebom vlastitih sredstava i za potrebe vlastitog programa;

(d) 

uporabe isključivo u svrhu poučavanja u nastavi ili znanstvenog istraživanja.

2.  Neovisno o stavku 1., stranke mogu u vezi sa zaštitom izvođača, proizvođača fonograma, organizacija za radiodifuziju i proizvođača prve snimke filma predvidjeti istu vrstu ograničenja kakvu predviđaju u vezi sa zaštitom autorskog prava na književnim i umjetničkim djelima. Međutim, obavezne licence mogu se predvidjeti samo ukoliko su usklađene s Rimskom konvencijom.

3.  Ograničenja navedena u stavcima 1. i 2. ovog članka primjenjuju se samo u određenim posebnim slučajevima u kojima se ne ometa uobičajeno korištenje predmeta zaštite i u kojima se neopravdano ne nanosi šteta legitimnim interesima nositelja prava.

Članak 173.

Pravo reproduciranja

Stranke osiguravaju isključivo pravo odobravanja ili zabrane neposredne ili posredne, privremenog ili trajnog reproduciranja bilo koji sredstvo i u bilo kojem obliku, u cijelosti ili djelomično:

(a) 

autorima, u vezi s njihovim djelima;

(b) 

izvođačima, u vezi sa snimkama njihovih izvedaba;

(c) 

proizvođačima fonograma, u vezi s njihovim fonogramima;

(d) 

proizvođačima prve snimke filma, u vezi s izvornikom i umnoženim primjercima njihova filma;

(e) 

organizacijama za radiodifuziju, u vezi sa snimkama njihovih programa, neovisno o tome je li program prenošen žično ili bežično, uključujući i putem kabela ili satelita.

Članak 174.

Pravo priopćavanja autorskog djela javnosti i pravo stavljanja drugih predmeta zaštite na raspolaganje javnosti

1.  Stranke osiguravaju autorima isključivo pravo odobravanja ili zabrane svakog priopćavanja njihovih djela javnosti, žično ili bežično, uključujući stavljanje njihovih djela na raspolaganje javnosti na takav način da im svatko može pristupiti s mjesta i u vrijeme koje sam odabere.

2.  Stranke osiguravaju isključivo pravo odobravanja ili zabrane stavljanja djela na raspolaganje javnosti, žično ili bežično, na način da im svatko može pristupiti s mjesta i u vrijeme koje sam odabere:

(a) 

izvođačima, u vezi sa snimkama njihovih izvedaba;

(b) 

proizvođačima fonograma, u vezi s njihovim fonogramima;

(c) 

proizvođačima prve snimke filma, u vezi s izvornikom i umnoženim primjercima njihova filma;

(d) 

organizacijama za radiodifuziju, u vezi sa snimkama njihovih programa, neovisno o tome je li program prenošen žično ili bežično, uključujući putem kabela ili satelita.

3.  Obje stranke suglasne su da se prava iz stavaka 1. i 2. ne iscrpljuju bilo kojom radnjom priopćivanja javnosti ili njihova stavljanja na raspolaganje javnosti kako je određeno u ovom članku.

Članak 175.

Iznimke i ograničenja

1.  Stranke osiguravaju da privremene radnje reproduciranja iz članka 173. ovog Sporazuma, koje su prolazne ili popratne i koje čine sastavni i bitan dio tehnološkog postupka i čija je jedina svrha omogućiti:

(a) 

prijenos u mreži između trećih osoba putem posrednika ili

(b) 

zakonitu uporabu

djela ili drugog sadržaja, a koje nemaju samostalan gospodarski značaj, budu izuzete iz prava reproduciranja predviđenog člankom 173.

2.  U slučaju da stranke propišu iznimku od ili ograničenje prava reproduciranja predviđenog člankom 173., one na sličan način mogu propisati iznimku od ili ograničenje prava distribucije predviđenog člankom 171. stavkom 1. ovog Sporazuma u mjeri koja je opravdana svrhom odobrene radnje reproduciranja.

3.  Stranke mogu propisati iznimke od i ograničenja prava određenih člancima 173. i 174. ovog Sporazuma samo u određenim posebnim slučajevima u kojima se ne ometa uobičajeno korištenje djela ili drugog sadržaja i u kojima se neopravdano ne nanosi šteta legitimnim interesima nositelja prava.

Članak 176.

Zaštita tehnoloških mjera

1.  Stranke osiguravaju odgovarajuću pravnu zaštitu protiv izbjegavanja djelotvornih tehnoloških mjera od strane osobe koja izbjegavanje mjera provodi svjesno ili uz opravdane razloga za svijest o tome da nastoji ostvariti taj cilj.

2.  Stranke osiguravaju odgovarajuću pravnu zaštitu protiv proizvodnje, uvoza, distribucije, prodaje, iznajmljivanja, oglašavanja u svrhu prodaje ili iznajmljivanja, ili posjedovanja uređaja, proizvoda ili komponenata u komercijalne svrhe, ili pružanja usluga koje:

(a) 

se promiču, oglašavaju ili stavljaju na tržište s ciljem izbjegavanja djelotvornih tehnoloških mjera ili

(b) 

osim izbjegavanja imaju samo ograničenu komercijalnu svrhu ili uporabu ili

(c) 

su prvenstveno osmišljene, proizvedene, prilagođene ili se izvode s ciljem omogućavanja ili olakšavanja izbjegavanja djelotvornih tehnoloških mjera.

3.  Za potrebe ovog odjeljka izraz „tehnološke mjere” znači svaka tehnologija, uređaj ili komponenta koja je, u uobičajenom okviru njenog rada, osmišljena za sprečavanje ili ograničavanje radnji, u vezi s djelima ili drugim sadržajem, koje nije odobrio nositelj autorskog prava ili autorskom pravu srodnog prava predviđenog zakonodavstvom bilo koje stranke. Tehnološke mjere smatraju se „djelotvornima” ako nositelji prava kontroliraju uporabu zaštićenog djela ili drugog sadržaja primjenom postupka nadzora pristupa ili postupka zaštite, poput kodiranja, premetanja ili druge transformacije djela ili drugog sadržaja ili primjernom mehanizma nadzora umnožavanja kojima se postiže cilj zaštite.

4.  U slučaju da stranke predvide ograničenja prava određenih člancima 172. i 175. ovog Sporazuma, one također mogu osigurati da nositelji prava korisniku iznimke ili ograničenja stave na raspolaganje sredstva za korištenje tom iznimkom ili tim ograničenjem u mjeri koja je potrebna za ostvarivanje koristi od te iznimke ili ograničenja i ukoliko taj korisnik ima zakoniti pristup predmetnom zaštićenom djelu ili sadržaju.

5.  Odredbe članka 175. stavka 1. i članka 175. stavka 2. ovog Sporazuma ne primjenjuju se na djela ili druge sadržaje koji su stavljeni na raspolaganje javnosti uz dogovorene ugovorne uvjete na takav način da im svatko može pristupiti s mjesta i u vrijeme koje sam odabere.

Članak 177.

Zaštita informacija o upravljanju pravima

1.  Stranke osiguravaju odgovarajuću pravnu zaštitu protiv svake osobe koja svjesno i neovlašteno obavlja jednu od sljedećih radnji:

(a) 

uklanjanje ili izmjenu elektroničkih informacija o upravljanju pravima;

(b) 

distribuciju, uvoz za distribuciju, radiodifuzijsko emitiranje, priopćivanje javnosti i stavljanje na raspolaganje javnosti djela i drugog sadržaja zaštićenog prema ovom Sporazumu s kojeg su neovlašteno uklonjene ili izmijenjene elektroničke informacije o upravljanju pravima,

ukoliko je ta osoba svjesna ili ima opravdane razloge da bude svjesna da takvim djelovanjem potiče, omogućava, olakšava ili prikriva povredu autorskog prava ili autorskom pravu srodnog prava predviđenog zakonom predmetne stranke.

2.  Za potrebe ovog Sporazuma izraz „informacije o upravljanju pravima” znači sve informacije koje je pružio nositelj prava i koje pobliže označavaju djelo ili drugi sadržaj iz pododjeljka 1., autora ili bilo kojeg drugog nositelja prava, ili informacije o uvjetima korištenja djela ili drugog sadržaja te svi brojevi ili kodovi koji predstavljaju takve informacije.

Prvi stavak primjenjuje se ako je bilo koja od navedenih informacija povezana s kopijom djela ili drugog sadržaja iz pododjeljka 1. ili se pojavljuje u vezi s priopćavanjem javnosti djela ili drugog sadržaja iz pododjeljka 1.

Članak 178.

Nositelji prava i predmet prava iznajmljivanja i posudbe

1.  Stranke osiguravaju isključivo pravo odobravanja ili zabrane iznajmljivanja i posudbe sljedećim osobama:

(a) 

autoru, u vezi s izvornikom i umnoženim primjercima njegova djela;

(b) 

izvođaču, u vezi sa snimkama njegove izvedbe;

(c) 

proizvođaču fonograma, u vezi s njegovim fonogramom;

(d) 

proizvođaču prve snimke filma, u vezi s izvornikom i umnoženim primjercima njegova filma.

2.  Ovim odredbama nisu obuhvaćena prava iznajmljivanja i posudbe u vezi s građevinama i djelima primijenjene umjetnosti.

3.  Stranke mogu u pogledu javne posudbe odstupiti od isključivog prava predviđenog stavkom 1., uz uvjet da barem autori primaju naknadu od takve posudbe. Stranke slobodno utvrđuju tu naknadu uzimajući u obzir ciljeve kulturne promidžbe.

4.  Ako stranke na fonograme, filmove i računalne programe ne primijene isključivo pravo posudbe koje je predviđeno ovim člankom, one uvode naknadu, barem za autore.

5.  Stranke mogu određene kategorije ustanova izuzeti od plaćanja naknade iz stavaka 3. i 4.

Članak 179.

Pravo na primjerenu naknadu kojeg se nije moguće odreći

1.  Ako je autor ili izvođač prenio ili ustupio svoje pravo iznajmljivanja fonograma ili izvornika ili umnoženih primjeraka filma proizvođaču fonograma ili filma, taj autor ili izvođač zadržava pravo na primjerenu naknadu za iznajmljivanje.

2.  Autori ili izvođači ne mogu se odreći prava na primjerenu naknadu za iznajmljivanje.

3.  Upravljanje pravom na primjerenu naknadu može se povjeriti organizacijama za zaštitu autorskih prava koje zastupaju autore ili izvođače.

4.  Stranke mogu urediti pitanje mora li se i u kojoj mjeri upravljanje pravom na primjerenu naknadu od strane organizacija za zaštitu autorskih prava utvrditi kao obvezno, kao i pitanje od koga se ta naknada može potraživati ili naplatiti.

Članak 180.

Zaštita računalnih programa

1.  Stranke štite računalne programe autorskim pravom kao književna djela u smislu Bernske konvencije. Za potrebe ove odredbe izraz „računalni program” obuhvaća i pripremni materijal za njihovu izradu.

2.  Zaštita u skladu s ovim Sporazumom primjenjuje se na sve pojavne oblike računalnog programa u bilo kojem obliku. Ideje i načela na kojima se zasniva bilo koji element računalnog programa, uključujući one na kojima se zasnivaju njegova sučelja, nisu zaštićeni autorskim pravom prema ovom Sporazumu.

3.  Računalni program zaštićen je ako je izvoran u smislu da predstavlja autorovu vlastitu intelektualnu tvorevinu. Nijedan drugi kriterij ne primjenjuje se pri određivanju njegove podobnosti za zaštitu.

Članak 181.

Autorstvo na računalnim programima

1.  Autor računalnog programa fizička je osoba ili skupina fizičkih osoba koja je stvorila program ili, kada zakonodavstvo stranaka to dopušta, pravna osoba određena tim zakonodavstvom kao nositelj prava.

2.  Ako je računalni program zajednički stvorila skupina fizičkih osoba, tim osobama isključiva prava pripadaju zajednički.

3.  Ako zakonodavstvo stranaka priznaje kolektivna djela, osoba za koju se prema zakonodavstvu stranaka smatra da je stvorila to djelo smatra se njegovim autorom.

4.  Ako je računalni program stvorio zaposlenik u izvršavanju svojih dužnosti ili slijedeći upute svojega poslodavca, isključivo poslodavac ima pravo ostvarivati sva imovinska prava na tako stvorenom programu, osim ako je ugovorom određeno drukčije.

Članak 182.

Ograničene radnje povezane s računalnim programima

Podložno odredbama članaka 183. i 184. ovog Sporazuma, isključiva prava nositelja prava u smislu članka 181. obuhvaćaju pravo da se obavi ili odobri:

(a) 

trajno ili privremeno reproduciranje računalnog programa bilo kojim sredstvom i u bilo kojem obliku, djelomično ili u cijelosti. Ako je to reproduciranje potrebno za radnje učitavanja, prikazivanja, izvođenja, prijenosa ili pohrane računalnog programa, te radnje podliježu odobrenju nositelja prava;

(b) 

prijevod, prilagodba, obrada i bilo koju druga izmjena računalnog programa i reproduciranje rezultata tih postupaka, ne dovodeći u pitanje prava osobe koja mijenja program;

(c) 

svaki oblik javne distribucije, uključujući iznajmljivanje izvornika računalnog programa ili njegovih umnoženih primjeraka.

Članak 183.

Iznimke od ograničenih radnji povezanih s računalnim programima

1.  U nedostatku posebnih ugovornih odredaba, za poduzimanje radnji iz članka 182. točaka (a) i (b) ovog Sporazuma nije potrebno odobrenje nositelja prava ako su te radnje zakonitom stjecatelju potrebne za uporabu računalnog programa u skladu s njegovom namjeravanom svrhom, uključujući i za ispravljanje pogrešaka.

2.  Osobi koja ima pravo koristiti se računalnim programom ne može se ugovorom zabraniti izrada sigurnosne kopije ako je ona potreban za to korištenje programom.

3.  Osoba koja ima pravo koristiti se primjerkom računalnog programa ima i pravo, bez odobrenja nositelja prava, promatrati, proučavati ili ispitivati funkcioniranje programa radi utvrđivanja ideja i načela na kojima se temelji bilo koji element programa, ako to čini prilikom izvođenja bilo koje od radnji učitavanja, prikazivanja, izvođenja, prenošenja ili pohranjivanja programa koje ima pravo poduzimati.

Članak 184.

Dekompiliranje

1.  Odobrenje nositelja prava ne zahtijeva se kada su reproduciranje koda i prevođenje njegova oblika u smislu članka 182. točaka (a) i (b) nužni za dobivanje informacija potrebnih za postizanje interoperabilnosti neovisno stvorenog računalnog programa s drugim programima, ukoliko su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a) 

te radnje izvodi imatelj licence ili druga osoba koja ima pravo koristiti se primjerkom programa ili osoba koja je u njihovo ime ovlaštena to učiniti;

(b) 

informacije koje su potrebne za postizanje interoperabilnosti prethodno nisu bile trenutno dostupne osobama iz podstavka (a) ovog stavka i

(c) 

te su radnje ograničene na dijelove izvornog programa koji su potrebni za postizanje interoperabilnosti.

2.  Na temelju odredaba stavka 1., informacije dobivene njihovom primjenom ne smiju se:

(a) 

koristiti za druge ciljeve osim postizanja interoperabilnosti neovisno stvorenog računalnog programa;

(b) 

prenositi drugima, osim ako je to potrebno za interoperabilnost neovisno stvorenog računalnog programa ili

(c) 

koristiti za razvoj, proizvodnju ili stavljanje na tržište računalnog programa čiji je pojavni oblik u bitnome sličan ili za drugu radnju kojom se povređuje autorsko pravo.

3.  U skladu s odredbama Bernske konvencije, ovaj se članak ne može tumačiti tako da omogućava da se njegova primjena iskoristi na način kojim se neopravdano nanosi šteta legitimnim interesima nositelja prava ili na način kojim se ometa uobičajeno korištenje računalnog programa.

Članak 185.

Zaštita baza podataka

1.  Za potrebe ovog Sporazuma „baza podataka” znači zbirka samostalnih djela, podataka ili druge građe koji su obrađeni prema određenom sustavu ili određenoj metodi i pojedinačno su dostupni pomoću elektroničkih ili drugih sredstava.

2.  Zaštita prema ovom Sporazumu ne primjenjuje se na računalne programe koji su korišteni pri izradi baza podataka ili u radu s bazama podataka koje su dostupne pomoću elektroničkih sredstava.

Članak 186.

Predmet zaštite

1.  U skladu s pododjeljkom 1., baze podataka koje zbog izbora ili rasporeda svojeg sadržaja predstavljaju autorovo vlastito intelektualno stvaralaštvo zaštićene su kao takve autorskim pravom. Nijedan drugi kriterij ne primjenjuje se pri određivanju njihove podobnosti za zaštitu.

2.  Zaštita baza podataka autorskim pravom predviđena pododjeljkom 1. ne proteže se na njihov sadržaj i ne dovodi u pitanje prava koja postoje na samim sadržajima.

Članak 187.

Autorstvo na bazama podataka

1.  Autor baze podataka fizička je osoba ili skupina fizičkih osoba koja je stvorila bazu ili, kad zakonodavstvo stranaka to dopušta, pravna osoba određena zakonodavstvom kao nositelj prava.

2.  Ako zakonodavstvo stranaka priznaje kolektivna djela, imovinska prava pripadaju osobi koja je nositelj autorskog prava.

3.  Ako je bazu podataka zajednički stvorila skupina fizičkih osoba, tim osobama isključiva prava pripadaju zajednički.

Članak 188.

Ograničene radnje povezane s bazama podataka

S obzirom na pojavni oblik baze podataka koja se može zaštititi autorskim pravom, autor baze podataka ima isključivo pravo obaviti ili odobriti:

(a) 

privremeno ili trajno reproduciranje bilo kojim sredstvom i u bilo kojem obliku, u cijelosti ili djelomično;

(b) 

prijevod, prilagodbu, obradu i svaku drugu izmjenu;

(c) 

svaki oblik javne distribucije baze podataka ili njezinih umnoženih primjeraka;

(d) 

svako priopćavanje, prikazivanje ili izvedbu u javnosti;

(e) 

svako reproduciranje, distribuciju, priopćavanje, prikazivanje ili izvedbu u javnosti rezultata radnji iz podstavka (b).

Članak 189.

Iznimke od ograničenih radnji povezanih s bazama podataka

1.  Radnje navedene u članku 188. ovog Sporazuma koje poduzme zakoniti korisnik baze podataka ili njezinog umnoženog primjerka i koje su mu potrebne radi pristupa sadržaju baze podataka i uobičajenog korištenja njime, ne zahtijevaju odobrenje autora baze podataka. Ako zakoniti korisnik ima odobrenje za korištenje samo jednog dijela baze podataka, ova se odredba primjenjuje samo na taj dio baze.

2.  Stranke imaju mogućnost predvidjeti ograničenja prava određenih u članku 188. u sljedećim slučajevima:

(a) 

u slučaju reproduciranja ne-elektroničke baze podataka za privatnu uporabu;

(b) 

u slučaju korištenja isključivo namijenjenog prikazivanju za potrebe nastave ili znanstvenog istraživanja, uz navođenje izvora i u mjeri u kojoj je to opravdano nekomercijalnom svrhom koja se želi ostvariti;

(c) 

u slučaju korištenja za potrebe javne sigurnosti ili za potrebe upravnog ili sudskog postupka;

(d) 

ako se radi o drugim iznimkama od autorskog prava koje stranke tradicionalno odobravaju, ne dovodeći u pitanje podstavke (a), (b) i (c).

3.  U skladu s Bernskom konvencijom, ovaj se članak ne smije tumačiti na način koji bi omogućio njegovu primjenu na način kojim se neopravdano nanosi šteta legitimnim interesima nositelja prava ili kojim se ometa uobičajeno korištenje baze podataka.

Članak 190.

Pravo slijeđenja

1.  Stranke u korist autora izvornog umjetničkog djela predviđaju pravo slijeđenja, koje se definira kao neotuđivo pravo, kojeg se nije moguće odreći, čak ni unaprijed, na udio u prodajnoj cijeni ostvarenoj svakom preprodajom tog djela koja uslijedi nakon što ga autor proda prvi put.

2.  Pravo iz stavka 1. primjenjuje se na sve radnje preprodaje u koje su kao prodavatelji, kupci ili posrednici uključene osobe koje se profesionalno bave trgovinom umjetninama, primjerice javne aukcije, umjetničke galerije i, općenito, svi trgovci umjetninama.

3.  Stranke mogu, u skladu sa svojim zakonodavstvom, predvidjeti da se pravo iz stavka 1. ne primjenjuje na radnje preprodaje ako je prodavatelj stekao djelo izravno od autora u razdoblju kraćem od tri godine prije te preprodaje i ako prodajna cijena nije veća od određenog minimalnog iznosa.

4.  Autorov udio u prodajnoj cijeni plaća prodavatelj. Stranke mogu propisati da je fizička ili pravna osoba iz stavka 2., koja nije prodavatelj, samostalno ili solidarno s prodavateljem odgovorna za plaćanje autorova udjela u prodajnoj cijeni.

Članak 191.

Radiodifuzijsko emitiranje programa s pomoću satelita

Svaka stranka osigurava autoru djela zaštićenih autorskim pravom isključivo pravo da odobrava priopćavanje javnosti pomoću satelita.

Članak 192.

Kabelsko reemitiranje

Stranke osiguravaju da se prilikom kabelskog reemitiranja programa iz druge stranke na njihovom državnom području poštuju primjenjivo autorsko pravo i srodna prava i da se takvo reemitiranje provodi na temelju individualnog ili kolektivnog ugovora između nositelja autorskog prava, nositelja srodnih prava i kabelskih operatera.



Pododjeljak 2.

Žigovi

Članak 193.

Postupak registracije

1.  Stranka EU i Ukrajina osiguravaju sustav registracije žigova u okviru kojeg je predviđeno da upravno tijelo nadležno za žigove mora odgovarajuće obrazložiti odluku o odbijanju registracije žiga. Razlozi za odbijanje priopćuju se podnositelju prijave za registraciju žiga u pisanom obliku, a on mora imati mogućnost pobijati odbijanje i osporavati konačnu odluku o odbijanju pred pravosudnim tijelima. Stranka EU i Ukrajina uvode i mogućnost ulaganja prigovora protiv prijava za registraciju žiga. Postupci povodom prigovora su kontradiktorni. Stranka EU i Ukrajina osiguravaju javno dostupne elektroničke baze podataka prijava za registraciju žiga i registriranih žigova.

2.  Stranke propisuju razloge za odbijanje registracije ili proglašavanje žiga ništavim. Ne mogu se registrirati ili se u slučaju registracije mogu proglasiti ništavima:

(a) 

znakovi koji ne mogu činiti žig;

(b) 

žigovi koji nemaju razlikovni karakter;

(c) 

žigovi koji se sastoje isključivo od oznaka ili podataka koji u trgovini mogu služiti za označivanje vrste, kakvoće, količine, namjene, vrijednosti, zemljopisnog podrijetla ili vremena proizvodnje ili pružanja usluge ili za označivanje drugih karakteristika proizvoda i usluga;

(d) 

žigovi koji se sastoje isključivo od oznaka ili podataka koji su postali uobičajeni u svakodnevnom govoru ili u dobroj vjeri i ustaljenoj trgovačkoj praksi;

(e) 

znakovi koji se sastoje isključivo od:

i. 

oblika koji proizlazi iz same vrste proizvoda, ili

ii. 

oblika proizvoda potrebnog za postizanje nekog tehničkog rezultata, ili

iii. 

oblika koji proizvodima daje bitnu vrijednost;

(f) 

žigovi koji su suprotni javnom interesu ili prihvaćenim moralnim načelima;

(g) 

žigovi koji mogu javnost dovesti u zabludu, primjerice u odnosu na vrstu, kakvoću ili zemljopisno podrijetlo proizvoda ili usluga;

(h) 

žigovi koji nemaju odobrenje nadležnih tijela i koji moraju biti odbijeni ili proglašeni ništavima prema članku 6.b Pariške konvencije.

3.  Stranke propisuju razloge za odbijanje ili proglašavanje žiga ništavim vezano za sukobe s ranijim pravima. Žig se ne može registrirati ili se u slučaju registracije može proglasiti ništavim:

(a) 

ako je istovjetan ranijem žigu, a roba ili usluge za koje je žig prijavljen ili registriran istovjetni su robi ili uslugama za koje je raniji žig zaštićen;

(b) 

ako zbog njegove istovjetnosti ili sličnosti s ranijim žigom i istovjetnosti ili sličnosti s robom ili uslugama obuhvaćenima žigom postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu, što uključuje vjerojatnost dovođenja u vezu s ranijim žigom.

4.  Stranke mogu propisati i druge razloge za odbijanje registracije ili proglašavanje žiga ništavim vezano za sukobe s ranijim pravima.

Članak 194.

Dobro poznati žigovi

Stranke surađuju u cilju osiguravanja djelotvorne zaštite dobro poznatih žigova, kako je navedeno u članku 6.a Pariške konvencije i člancima 16.2 i 16.3 Sporazuma o TRIPS-u.

Članak 195.

Prava koja proizlaze iz žiga

Registrirani žig nositelju daje isključiva prava koja proizlaze iz tog žiga. Nositelj žiga ima pravo spriječiti sve treće osobe da bez njegova odobrenja u trgovačkom prometu koriste:

(a) 

svaki znak koji je istovjetan njegovu žigu u odnosu na robu ili usluge koji su istovjetni onima za koje je žig registriran;

(b) 

svaki znak kod kojeg, zbog istovjetnosti sa žigom ili sličnosti njemu i istovjetnosti s robom ili uslugama ili sličnosti robi ili uslugama obuhvaćenima tim žigom i tim znakom, postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu, što uključuje vjerojatnost dovođenja u vezu tog znaka i tog žiga.

Članak 196.

Iznimke od prava koja proizlaze iz žiga

1.  Stranke osiguravaju pravedno korištenje opisnih izraza, uključujući oznake zemljopisnog podrijetla, kao ograničenu iznimku od prava koja proizlaze iz žiga, uz uvjet da se kod takvih ograničenih iznimaka u obzir uzimaju legitimni interesi nositelja žiga i trećih osoba. Stranke mogu, pod jednakim uvjetima, propisati druge ograničene iznimke.

2.  Žig ne daje nositelju pravo da trećoj osobi zabrani uporabu u trgovačkom prometu:

(a) 

njegova vlastitog imena ili adrese;

(b) 

podataka koji se odnose na vrstu, kakvoću, količinu, namjenu, vrijednost, zemljopisno podrijetlo, vrijeme proizvodnje robe ili pružanja usluge ili druge karakteristike robe ili usluga;

(c) 

žiga, kada je njime potrebno naznačiti namjenu proizvoda ili usluge, posebno ako je riječ o priboru ili rezervnim dijelovima, pod uvjetom da ih se koristi u skladu s poštenom praksom u industrijskoj ili trgovačkoj djelatnosti.

3.  Žig ne daje nositelju žiga pravo zabraniti trećoj osobi da u trgovačkom prometu koristi ranije pravo koje se odnosi samo na određeni lokalitet, ako je to pravo priznato prema zakonodavstvu predmetnih stranaka i u granicama područja na kojem je priznato.

Članak 197.

Uporaba žigova

1.  Ako u razdoblju od pet godina nakon dana zaključenja postupka registracije nositelj nije stvarno rabio žig u odnosu na robu ili usluge za koje je registriran na odgovarajućem području ili ako je takva uporaba suspendirana tijekom neprekinutog razdoblja od pet godina, žig podliježe sankcijama predviđenima ovim pododjeljkom, osim ako postoje opravdani razlozi za neuporabu.

2.  Uporabom žiga u smislu stavka 1. smatra se:

(a) 

uporaba žiga u obliku koji se razlikuje u elementima koji ne mijenjaju razlikovni karakter žiga u odnosu na oblik u kojem je registriran;

(b) 

obilježavanje žigom robe ili pakiranja robe samo za potrebe izvoza.

3.  Uporaba žiga uz odobrenje nositelja ili od strane bilo koje osobe ovlaštene za uporabu zajedničkog žiga ili jamstvenog ili certifikacijskog žiga smatra se uporabom od strane nositelja u smislu stavka 1.

Članak 198.

Razlozi za opoziv

1.  Stranke propisuju da žig može biti opozvan ako se u neprekinutom razdoblju od pet godina nije stvarno rabio na odgovarajućem području u odnosu na robu ili usluge za koje je registriran, a ne postoje opravdani razlozi za neuporabu; nmeđutim, nitko ne može zahtijevati da se prava nositelja na žig opozovu ako je u razdoblju između isteka petogodišnjeg razdoblja i podnošenja zahtjeva za opoziv došlo do početka ili nastavka stvarne uporabe žiga; međutim, početak ili nastavak uporabe u razdoblju od tri mjeseca koje prethodi podnošenju zahtjeva za opoziv, a koje je započelo najranije nakon isteka neprekinutog petogodišnjeg razdoblja neuporabe, ne uzima se u obzir ako su pripreme za početak ili nastavak uporabe počele tek nakon što je nositelj saznao da zahtjev za opoziv može biti podnesen.

2.  Žig se može opozvati ako nakon dana registracije:

(a) 

zbog djelovanja ili nedjelovanja nositelja postane uobičajeni naziv u trgovini za robu ili uslugu za koje je registriran;

(b) 

zbog uporabe od strane nositelja žiga ili uz njegovo odobrenje, a u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran, može javnost dovesti u zabludu, posebno u pogledu vrste, kakvoće ili zemljopisnog podrijetla te robe ili usluga.

Članak 199.

Djelomično odbijanje, opoziv ili proglašavanje žiga ništavima

Kada razlozi za odbijanje registracije ili opoziv ili proglašavanje žiga ništavim postoje u odnosu na samo određenu robu ili usluge na koje se taj žig primjenjuje ili za koje je registriran, odbijanje registracije ili opoziv ili proglašavanje žiga ništavim obuhvaća isključivo te proizvode i usluge.

Članak 200.

Rok trajanja zaštite

Trajanje zaštite koja je dostupna u stranci EU-u i Ukrajini nakon dana podnošenja zahtjeva za registraciju iznosi najmanje 10 godina. Rok trajanja zaštite može se za nositelja prava produljivati za daljnja razdoblja od 10 godina.



Pododjeljak 3.

Oznake zemljopisnog podrijetla

Članak 201.

Područje primjene pododjeljka

1.  Ovaj pododjeljak primjenjuje se na priznavanje i zaštitu oznaka zemljopisnog podrijetla koje potječu iz državnih područja stranaka.

2.  Oznake zemljopisnog podrijetla stranke koje druga stranka treba zaštititi podliježu ovom Sporazumu samo ako su obuhvaćene područjem primjene zakonodavstva iz članka 202. ovog Sporazuma.

Članak 202.

Utvrđene oznake zemljopisnog podrijetla

1.  Nakon što je proučila ukrajinsko zakonodavstvo navedeno u prilogu XXII.-A dijelu A ovog Sporazuma, stranka EU zaključuje da ti propisi zadovoljavaju elemente utvrđene u Prilogu XXII.-A dijelu B ovog Sporazuma.

2.  Nakon što je proučila zakonodavstvo stranke EU-a navedeno u prilogu XXII.-A dijelu A ovog Sporazuma, Ukrajina zaključuje da ti propisi zadovoljavaju elemente utvrđene u Prilogu XXII.-A dijelu B ovog Sporazuma.

3.  Ukrajina, nakon što je završila postupak prigovora u skladu s kriterijima određenima u Prilogu XXII.-B ovom Sporazumu i nakon što je ispitala oznake zemljopisnog podrijetla poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda stranke EU-a koje su navedene u Prilogu XXII.-C ovom Sporazumu te oznake zemljopisnog podrijetla vina, aromatiziranih vina i jakih alkoholnih pića stranke EU-a koje su navedene u Prilogu XXII.-D ovom Sporazumu, a koje je stranka EU registrirala u skladu sa zakonodavstvom iz stavka 2., zaštićuje te oznake zemljopisnog podrijetla u skladu s razinom zaštite utvrđene ovim pododjeljkom.

4.  Stranka EU, nakon što je završila postupak prigovora u skladu s kriterijima određenima u Prilogu XXII.-B ovom Sporazumu i nakon što je ispitala oznake zemljopisnog podrijetla vina, aromatiziranih vina i jakih alkoholnih pića Ukrajine navedene u Prilogu XXII.-D ovom Sporazumu, a koje je Ukrajina registrirala u skladu sa zakonodavstvom iz stavka 1., zaštićuje te oznake zemljopisnog podrijetla u skladu s razinom zaštite utvrđene ovim pododjeljkom.

Članak 203.

Dodavanje novih oznaka zemljopisnog podrijetla

1  Stranke su suglasne oko mogućnosti da se u skladu s člankom 211. stavkom 3. ovog Sporazuma, nakon završetka postupka prigovora i ispitivanja oznaka zemljopisnog podrijetla kako je propisano člankom 202. stavcima 3. i 4. ovog Sporazuma, u priloge XXII.-C i XXII.-D ovom Sporazumu, na zadovoljstvo obaju stranaka, dodaju nove oznake zemljopisnog podrijetla koje treba zaštititi.

2.  Stranka nije dužna kao oznaku zemljopisnog podrijetla zaštititi ime koje je u koliziji s nazivom neke biljne sorte ili životinjske pasmine te je stoga pogodno da potrošača dovede u zabludu o pravom podrijetlu proizvoda.

Članak 204.

Područje primjene zaštite oznaka zemljopisnog podrijetla

1.  Oznake zemljopisnog podrijetla koje su navedene u prilozima XXII.-C i XXII.-D ovom Sporazumu, uključujući one dodane na temelju članka 203. ovog Sporazuma, zaštićuju se od:

(a) 

svake izravne ili neizravne uporabe zaštićenog imena za usporedive proizvode koji nisu u skladu sa specifikacijama proizvoda zaštićenog imena ili kojom se iskorištava ugled oznake zemljopisnog podrijetla;

(b) 

svake zloupotrebe, oponašanja ili podsjećanja, čak i ako je označeno pravo podrijetlo proizvoda, ili ako je naziv proizvoda preveden, transkribiran ili transliteriran, ili ako mu je dodan izraz poput „stil“, „tip“, „metoda“, „kako se proizvodi u“, „imitacija“, „aroma”, „kao” ili slično;

(c) 

svake druge lažne oznake ili oznake koja dovodi u zabludu u pogledu podrijetla, izvora, prirode ili bitnih svojstava proizvoda na unutarnjoj ili vanjskoj ambalaži, na promidžbenim materijalima, dokumentima koji se odnose na dotični proizvod ili pakiranja proizvoda u ambalažu koja može stvoriti pogrešnu predodžbu o njegovu izvoru;

(d) 

svake druge prakse koja može potrošača dovesti u zabludu u pogledu pravog izvora proizvoda.

2.  Zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla ne postaju generičke na državnim područjima stranaka.

3.  Ako su oznake zemljopisnog podrijetla u cijelosti ili djelomično homonimi, zaštita se odobrava svakoj oznaci, uz uvjet da se rabi u dobroj vjeri i uz odgovarajuće uzimanje u obzir lokalne i tradicionalne uporabe te stvarnog rizika od stvaranja zabune. Ne dovodeći u pitanje članak 23. Sporazuma o TRIPS-u, stranke zajedno utvrđuju praktične uvjete uporabe u okviru kojih će razlikovati homonimne oznake zemljopisnog podrijetla, uzimajući u obzir potrebu da se osigura ravnopravan tretman predmetnih proizvođača te da se potrošači ne dovode u zabludu. Neće se registrirati homonimi koji potrošača dovode u zabludu o tome da proizvodi dolaze s nekog drugog područja, čak i ako je to ime točno s obzirom na stvarno područje, regiju ili mjesto podrijetla predmetnog proizvoda.

4.  Kada stranka, u kontekstu pregovora s trećom zemljom, predloži zaštitu oznake zemljopisnog podrijetla treće zemlje, a to ime je homonim oznake zemljopisnog podrijetla druge stranke, potonja se o tome obavješćuje i ima mogućnost očitovanja prije nego što se ime zaštiti.

5.  Ništa u ovom Sporazumu ne obvezuje stranku da zaštiti oznaku zemljopisnog podrijetla druge stranke koja nije zaštićena ili je prestala biti zaštićena u svojoj zemlji podrijetla. Stranke se međusobno obavješćuju o prestanku zaštite oznake zemljopisnog podrijetla u njezinoj zemlji podrijetla. To obavješćivanje obavlja se u skladu s člankom 211. stavkom 3. ovog Sporazuma.

6.  Ništa u ovom Sporazumu ne dovodi u pitanje pravo osobe da u trgovačkom prometu rabi svoje ime ili ime svog prethodnika u poslovanju, osim ako se to ime rabi na način da se javnost dovodi u zabludu.

Članak 205.

Pravo uporabe oznakâ zemljopisnog podrijetla

1.  Svim subjektima dopuštena je komercijalna uporaba imena poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, vina, aromatiziranih vina ili jakih alkoholnih pića zaštićenih prema ovom Sporazumu i usklađenih s odgovarajućom specifikacijom.

2.  Čim se oznaka zemljopisnog podrijetla zaštiti prema ovom Sporazumu, uporaba tog zaštićenog imena ne podliježe registraciji korisnikâ ni dodatnim troškovima.

Članak 206.

Odnos sa žigovima

1.  Stranke odbijaju registraciju žig ili proglašavaju žig ništavim u situaciji koja odgovara bilo kojoj situaciji iz članka 204. stavka 1. ovog Sporazuma u vezi sa zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla za istovrsne proizvode, uz uvjet da je prijava za registraciju žiga podnesena nakon dana zahtjeva za registraciju oznake zemljopisnog podrijetla na dotičnom državnom području.

2.  Za oznake zemljopisnog podrijetla iz članka 202. ovog Sporazuma, kao dan zahtjeva za registraciju uzima se dan stupanja na snagu ovog Sporazuma.

3.  Za oznake zemljopisnog podrijetla iz članka 203. ovog Sporazuma, kao dan zahtjeva za registraciju uzima se dan na koji je drugoj stranci proslijeđen zahtjev za zaštitu oznake zemljopisnog podrijetla.

4.  Stranke nemaju obvezu zaštititi oznaku zemljopisnog podrijetla na temelju članka 203. ovog Sporazuma ako zaštita, zbog ugleda ili dobre poznatosti konkretnog žiga, može potrošače dovesti u zabludu u pogledu stvarnog identiteta proizvoda.

5.  Ne dovodeći u pitanje stavak 4. ovog članka, stranke zaštićuju oznake zemljopisnog podrijetla i u slučaju postojanja ranijeg žiga. Raniji žig znači žig čija uporaba odgovara nekoj od situacija iz članka 204. stavka 1. ovog Sporazuma i koji je, ako je ta mogućnost predviđena predmetnim zakonodavstvom, bio prijavljen za registraciju, registriran ili utvrđena uporabom na državnom području jedne od stranaka prije datuma kada je druga stranka podnijela zahtjev za zaštitu oznake zemljopisnog podrijetla prema ovom Sporazumu. Takav žig može se nastaviti rabiti i produljivati neovisno o zaštiti oznake zemljopisnog podrijetla, uz uvjet da u zakonodavstvu stranaka u području žigova ne postoje osnove za proglašavanje žiga ništavim ili njegov opoziv.

Članak 207.

Provođenje zaštite

Stranke provode zaštitu predviđenu člancima od 204. do 206. ovog Sporazuma odgovarajućim djelovanjem njihovih tijela, uključujući na carinskoj granici. Stranke provode takvu zaštitu i na zahtjev zainteresirane stranke.

Članak 208.

Privremene mjere

1  Proizvodi koji su proizvedeni i označeni u skladu s nacionalnim propisima prije stupanja na snagu ovog Sporazuma, ali nisu usklađeni sa zahtjevima ovog Sporazuma, mogu se nastaviti prodavati do isteka zaliha.

2.  Proizvodi koji su, u skladu s nacionalnim propisima, proizvedeni i označeni oznakama navedenima u sljedećim stavcima 3. i 4. nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma, a prije isteka razdoblja iz sljedećih stavaka 3. i 4., ali nisu usklađeni sa zahtjevima ovog Sporazuma, mogu se do isteka zaliha nastaviti prodavati na državnom području stranke u kojoj proizvod ima podrijetlo.

3.  U prijelaznom razdoblju od 10 godina nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma, zaštita oznaka zemljopisnog podrijetla stranke EU-a na temelju ovog Sporazuma ne isključuje mogućnost uporabe sljedećih oznaka zemljopisnog podrijetla u svrhu određivanja i predstavljanja određenih usporedivih proizvoda s podrijetlom iz Ukrajine:

(a) 

Champagne,

(b) 

Cognac,

(c) 

Madeira,

(d) 

Porto,

(e) 

Jerez /Xérès/ Sherry,

(f) 

Calvados,

(g) 

Grappa,

(h) 

Anis Português,

(i) 

Armagnac,

(j) 

Marsala,

(k) 

Malaga,

(l) 

Tokaj.

4.  U prijelaznom razdoblju od sedam godina nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma, zaštita oznaka zemljopisnog podrijetla stranke EU-a na temelju ovog Sporazuma ne isključuje mogućnost uporabe sljedećih oznaka zemljopisnog podrijetla u svrhu određivanja i predstavljanja određenih usporedivih proizvoda s podrijetlom iz Ukrajine:

(a) 

Parmigiano Reggiano,

(b) 

Roquefort,

(c) 

Feta.

Članak 209.

Opća pravila

1.  Uvoz, izvoz i komercijalizacija proizvoda iz članaka 202. i 203. ovog Sporazuma obavljaju se u skladu sa zakonima i drugim propisima koji se primjenjuju na državnom području stranke u kojoj se proizvodi stavljaju na tržište.

2.  Sva pitanja koja proizlaze iz specifikacija proizvoda s registriranim oznakama zemljopisnog podrijetla rješava Pododbor za oznake zemljopisnog podrijetla uspostavljen na temelju članka 211. ovog Sporazuma.

3.  Registraciju oznaka zemljopisnog podrijetla zaštićenih prema ovom Sporazumu može poništiti samo stranka u kojoj je podrijetlo proizvoda.

4.  Specifikacijom proizvoda u smislu ovog pododjeljka smatra se ona specifikacija, uključujući sve njezine odobrene izmjene, koju su odobrila tijela stranke na čijem je državnom području podrijetlo proizvoda.

Članak 210.

Suradnja i transparentnost

1.  Stranke održavaju kontakt, izravno ili putem Pododbora za oznake zemljopisnog podrijetla uspostavljenog na temelju članka 211. ovog Sporazuma, u vezi sa svim pitanjima koja se odnose na primjenu i funkcioniranje ovog Sporazuma. Stranka posebno može zahtijevati od druge stranke informacije u vezi sa specifikacijama proizvoda i njihovim izmjenama te kontaktnim točkama za odredbe o nadzoru.

2.  Svaka stranka može objaviti specifikacije proizvoda ili njihov sažetak i kontaktne točke za odredbe o nadzoru u vezi s oznakama zemljopisnog podrijetla druge stranke koje su zaštićene na temelju ovog Sporazuma.

Članak 211.

Pododbor za oznake zemljopisnog podrijetla

1.  Osniva se Pododbor za oznake zemljopisnog podrijetla. Pododbor o svojim aktivnostima izvješćuje Odbor za pridruživanje u sastavu iz članka 465. stavka 4. ovog Sporazuma. Pododbor za oznake zemljopisnog podrijetla sastoji se od predstavnika EU-a i Ukrajine i ima svrhu pratiti razvoj ovog Sporazuma te jačati njihovu suradnju u vezi s oznakama zemljopisnog podrijetla i dijalog o njima.

2.  Pododbor za oznake zemljopisnog podrijetla odluke donosi konsenzusom. Pododbor utvrđuje svoj poslovnik. Pododbor se sastaje na zahtjev jedne od stranaka, izmjenično u Europskoj uniji i Ukrajini, u vrijeme i na mjestu te na način (koji može uključivati sastanak putem videokonferencije) koje stranke zajednički utvrđuju, najkasnije 90 dana od zahtjeva.

3.  Pododbor za oznake zemljopisnog podrijetla brine se za pravilno funkcioniranje ovog pododjeljka i može razmatrati sva pitanja povezana s njegovom provedbom i djelovanjem. Pododbor je posebno nadležan za:

(a) 

izmjenu Priloga XXII.-A dijela A ovog Sporazuma u pogledu upućivanja na pravne propise koji se primjenjuju u strankama;

(b) 

izmjenu Priloga XXII.-A dijela B ovog Sporazuma u pogledu elemenata za registraciju i nadzor oznaka zemljopisnog podrijetla;

(c) 

izmjenu Priloga XXII.-B ovom Sporazumu u pogledu kriterija za uključivanje u postupak prigovora;

(d) 

promjene u prilozima XXII.-C i XXII.-D ovom Sporazumu u pogledu oznaka zemljopisnog podrijetla;

(e) 

razmjenu informacija o razvoju zakonodavstva i politike u području oznaka zemljopisnog podrijetla te svim drugim pitanjima od zajedničkog interesa u vezi s oznakama zemljopisnog podrijetla;

(f) 

razmjenu informacija o oznakama zemljopisnog podrijetla u svrhu razmatranja njihove zaštite u skladu s ovim Sporazumom.



Pododjeljak 4.

Dizajni

Članak 212.

Definicija

Za potrebe ovog Sporazuma:

(a) 

„dizajn” znači vanjski izgled cijelog proizvoda ili njegovog dijela koji proizlazi iz njegovih obilježja, posebno crta, obrisa, boja, oblika, teksture i/ili materijala samoga proizvoda i/ili njegove ornamentacije;

(b) 

„proizvod” znači bilo koji industrijski ili zanatski predmet, uključujući, između ostalog, dijelove namijenjene sastavljanju u složeni proizvod, pakiranje, opremu, grafičke simbole i tipografske oblike slova, ali isključujući računalne programe;

(c) 

„složeni proizvod” znači proizvod koji je sastavljen od više sastavnih dijelova koji se mogu zamijeniti tako da je moguće rastaviti i ponovno sastaviti taj proizvod.

Članak 213.

Pretpostavke zaštite

1.  Stranka EU i Ukrajina osiguravaju zaštitu neovisno stvorenih dizajna koji su novi i imaju individualni karakter.

2.  Smatra se da je dizajn koji je primijenjen na proizvod ili ugrađen u proizvod koji predstavlja sastavni dio složenoga proizvoda, nov i ima individualni karakter samo:

(a) 

ako sastavni dio, nakon što je ugrađen u složeni proizvod, ostaje vidljiv pri uobičajenoj upotrebi toga proizvoda i

(b) 

u mjeri u kojoj ta vidljiva obilježja sastavnog dijela sama po sebi ispunjavaju pretpostavke novosti i individualnog karaktera.

3.  Dizajn se smatra novim ako ni jedan istovjetni dizajn nije bio učinjen dostupnim javnosti:

(a) 

u slučaju neregistriranog dizajna, prije dana na koji je dizajn za koji je zatražena zaštita prvi put bio učinjen dostupnim javnosti;

(b) 

u slučaju registriranog dizajna, prije dana podnošenja zahtjeva za registraciju dizajna za koji je zatražena zaštita ili, ako je zatraženo prvenstvo, prije dana prvenstva.

Dizajni se smatraju istovjetnima ako se njihova obilježja razlikuju samo u nebitnim pojedinostima.

4.  Smatra se da dizajn ima individualan karakter ako se ukupni dojam koji ostavlja na upućenog korisnika razlikuje od ukupnog dojma koji na takvog korisnika ostavlja bilo koji dizajn koji je bio učinjen dostupnim javnosti:

(a) 

u slučaju neregistriranog dizajna, prije dana na koji je dizajn za koji je zatražena zaštita prvi put bio učinjen dostupnim javnosti;

(b) 

u slučaju registriranog dizajna, prije dana podnošenja zahtjeva za registraciju dizajna za koji je zatražena zaštita ili, ako je zatraženo prvenstvo, prije dana prvenstva.

Pri ocjeni individualnog karaktera dizajna mora se uzeti u obzir stupanj slobode koju je dizajner imao pri razvoju dizajna.

5.  Ta se zaštita osigurava registracijom te nositeljima dodjeljuje isključiva prava u skladu s odredbama ovog članka. Neregistrirani dizajn koji je učinjen dostupnim javnosti daje ista isključiva prava, ali samo ako pobijana uporaba proizlazi iz kopiranja zaštićenog dizajna.

6.  Smatra se da je dizajn učinjen dostupnim javnosti ako je objavljen nakon registracije ili na drugi način, ili je izložen, upotrjebljen u trgovini ili otkriven na drugi način, osim ako je razumno pretpostaviti da poslovni krugovi, specijalizirani u dotičnom sektoru, koji posluju unutar područja za koje se traži zaštita, nisu mogli doznati za te događaje u svom redovnom poslovanju prije dana podnošenja zahtjeva za registraciju ili, ako je zatraženo prvenstvo, prije dana prvenstva. U slučaju zaštite neregistriranog dizajna smatra se da je dizajn bio učinjen dostupnim javnosti ako je bio objavljen, izložen, upotrjebljen u trgovini ili otkriven na drugi način tako da je razumno pretpostaviti da su poslovni krugovi, specijalizirani u dotičnom sektoru, koji posluju unutar područja za koje se traži zaštita, mogli doznati za te događaje u svom redovnom poslovanju.

Ne smatra se međutim da je dizajn učinjen dostupnim javnosti samo zbog toga što je otkriven trećoj osobi uz izričite ili prešutne uvjete povjerljivosti.

7.  Otkrivanje se ne uzima u obzir za potrebe primjene stavaka 3. i 4. ovog članka ako je dizajn, za koji se zaštita zahtijeva u okviru prava registriranog dizajna, dostupnim javnosti učinio:

(a) 

dizajner, njegov pravni sljednik ili treća osoba, kao rezultat informacija koje su dizajner ili njegov pravni sljednik proslijedili odnosno aktivnosti koje su poduzeli i

(b) 

tijekom razdoblja od dvanaest mjeseci prije dana podnošenja zahtjeva ili, ako je zatraženo prvenstvo, prije dana prvenstva.

8.  Stavak 7. ovog članka primjenjuje se i ako je dizajn učinjen dostupnim javnosti kao posljedica zloupotrebe na štetu dizajnera ili njegova pravnog sljednika.

Članak 214.

Rok trajanja zaštite

1.  Trajanje zaštite dostupne u stranci EU-u i Ukrajini nakon registracije iznosi najmanje pet godina. Nositelju prava rok trajanja zaštite može se produljiti za jedno ili više novih petogodišnjih razdoblja do ukupnog roka trajanja od 25 godina od dana podnošenja zahtjeva.

2.  Trajanje zaštite dostupne u stranci EU-u i Ukrajini za neregistrirani dizajn iznosi najmanje tri godine od dana kada je dizajn bio učinjen dostupnim javnosti na državnom području jedne od stranaka.

Članak 215.

Ništavost ili odbijanje registracije

1.  Stranka EU i Ukrajina mogu propisati mogućnost odbijanja registracije dizajna ili proglašavanja dizajna ništavim nakon registracije iz materijalnih razloga samo u sljedećim slučajevima:

(a) 

ako dizajn nije u skladu s definicijom iz članka 212. stavka (a) ovog Sporazuma;

(b) 

ako ne ispunjava uvjete iz članaka 213. i 217. (stavaka 3., 4. i 5.) ovog Sporazuma;

(c) 

ako nositelj prava na temelju sudske odluke nema pravo na dizajn;

(d) 

ako je dizajn u sukobu s ranijim dizajnom koji je učinjen dostupnim javnosti nakon dana podnošenja zahtjeva ili, ako je zatraženo prvenstvo, dana prvenstva dizajna i koji je zaštićen registriranim dizajnom ili prijavom za takav dizajn od dana koji je raniji od prije spomenutog dana;

(e) 

ako je u kasnijem dizajnu upotrijebljen razlikovni znak, a propisi predmetne stranke kojima taj znak podliježe nositelju znaka daju pravo da zabrani takvu upotrebu;

(f) 

ako dizajn predstavlja neodobrenu upotrebu djela zaštićenog autorskim pravom predmetne stranke;

(g) 

ako dizajn predstavlja nepropisnu upotrebu bilo koje od oznaka iz članka 6.b Pariške konvencije ili drugih pečata, amblema i grbova koji nisu obuhvaćeni navedenim člankom 6.b i koji su od posebnog javnog interesa na državnom području stranke.

Ovim stavkom ne dovodi se u pitanje pravo stranaka da odrede formalne pretpostavke za prijavljivanje dizajna.

2.  Kao alternativu proglašavanju dizajna ništavim stranka može propisati da se dizajnu, koji bi se inače mogao proglasiti ništavim zbog razloga određenih u stavku 1. ovog članka, ograniči područje upotrebe.

Članak 216.

Dodijeljena prava

Nositelj zaštićenog dizajna ima barem isključivo pravo koristiti se njime i spriječiti treće osobe da se bez njegova pristanka koriste dizajnom, posebno da proizvode, nude, stavljaju na tržište, uvoze, izvoze ili upotrebljavaju proizvod u koji se dizajn ugrađuje ili na koji se dizajn primjenjuje, odnosno da skladište taj proizvod u navedene svrhe.

Članak 217.

Iznimke

1.  Prava koja proizlaze iz prava dizajna nakon njegove registracije ne mogu se ostvarivati u odnosu na:

(a) 

radnje poduzete privatno i u nekomercijalne svrhe;

(b) 

radnje poduzete u eksperimentalne svrhe;

(c) 

radnje reproduciranja u svrhu citiranja ili poučavanja, uz uvjet da su takve radnje usklađene s dobrom poslovnom praksom i ne nanose neopravdanu štetu uobičajenom korištenju dizajna te da se navede izvor dizajna.

2.  Osim toga, prava koja proizlaze iz prava dizajna nakon njegove registracije ne mogu se ostvarivati se u odnosu na:

(a) 

opremu na brodovima i zrakoplovima registriranima u drugoj zemlji kada oni privremeno ulaze na državno područje predmetne stranke;

(b) 

uvoz rezervnih dijelova i dodatne opreme u stranku u svrhu popravljanja takvih prijevoznih sredstava;

(c) 

obavljanje popravaka na takvim prijevoznim sredstvima.

3.  Pravom dizajna ne štite se obilježja izgleda proizvoda koja su isključivo uvjetovana njegovom tehničkom funkcijom.

4.  Pravom dizajna ne štite se obilježja izgleda proizvoda koja je nužno reproducirati u potpuno istom obliku i dimenzijama da bi se proizvod u koji je dizajn ugrađen ili na koji je dizajn primijenjen mogao mehanički spojiti s drugim proizvodom, biti montiran u drugih proizvod ili oko njega ili na njega, kako bi svaki od tih proizvoda mogao obavljati svoju funkciju.

5.  Pravom dizajna ne štiti se dizajn koji je suprotan javnom redu ili prihvaćenim načelima morala.

Članak 218.

Odnos prema autorskom pravu

Dizajn zaštićen pravom dizajna registriranim u stranci u skladu s ovim pododjeljkom prikladan je i za zaštitu prema propisima o autorskom pravu te stranke od dana na koji je dizajn stvoren ili zabilježen u bilo kojem obliku. Svaka stranka određuje opseg takve zaštite i uvjete pod kojima ona pruža, uključujući stupanj zahtijevane originalnosti.



Pododjeljak 5.

Patenti

Članak 219.

Patenti i javno zdravlje

1.  Stranke priznaju važnost Deklaracije o Sporazumu o TRIPS-u i javnom zdravlju (dalje u tekstu „Deklaracija iz Dohe”), koju je 14. studenoga 2001. donijela Ministarska konferencija WTO-a. Stranke pri tumačenju i provedbi prava i obveza iz ovog poglavlja osiguravaju usklađenost s Deklaracijom iz Dohe.

2.  Stranke daju doprinos provedbi Odluke Općeg vijeća WTO-a od 30. kolovoza 2003. o stavku 6. Deklaracije iz Dohe i poštuju tu odluku.

Članak 220.

Svjedodžba o dodatnoj zaštiti

1.  Stranke prepoznaju da lijekovi i sredstva za zaštitu bilja koji su na njihovim državnim područjima zaštićeni patentom mogu biti podložni upravnom postupku odobravanja prije stavljanja istih na njihovo tržište. Stranke prepoznaju da razdoblje koje protekne između podnošenja prijave za patent i prvog odobrenja za stavljanje proizvoda na njihovo tržište, kako je u tu svrhu propisano mjerodavnim zakonodavstvom, može skratiti razdoblje djelotvorne patentne zaštite.

2.  Stranke predviđaju daljnje razdoblje zaštite za lijekove ili sredstva za zaštitu bilja koji su zaštićeni patentom i koji su podložni upravnom postupku odobravanja koje je razdoblje jednako razdoblju iz stavka 1., umanjeno za pet godina.

3.  U slučaju lijekova za koje su provedene pedijatrijske studije, a rezultati tih studija izraženi su u informacijama o proizvodu, stranke predviđaju dodatno šestomjesečno produljenje razdoblja zaštite iz stavka 2. ovog članka.

Članak 221.

Zaštita biotehnoloških izuma

1.  Stranke zaštićuju biotehnološke izume prema nacionalnom patentnom pravu. Ako je to potrebno, stranke prilagođavaju svoje patentno pravo kako bi u obzir uzele odredbe ovog Sporazuma. Ovim člankom ne dovode se u pitanje obveze stranaka na temelju međunarodnih sporazuma, a posebno na temelju Sporazuma o TRIPS-u i Konvencije o biološkoj raznolikosti od 1992. (dalje u tekstu „Konvencija o biološkoj raznolikosti”).

2.  Za potrebe ovog pododjeljka:

(a) 

„biološki materijal” znači materijal koji sadržava genetičke informacije i koji može sam sebe reproducirati ili ga se može reproducirati u biološkom sustavu;

(b) 

„mikrobiološki postupak” znači svaki postupak koji uključuje mikrobiološki materijal, provodi se na njemu ili njime rezultira.

3.  Za potrebe ovog Sporazuma, novi izumi koji uključuju inovaciju i industrijski su primjenjivi, mogu se patentirati, čak i ako je riječ o proizvodu koji se sastoji od biološkog materijala ili ga sadržava, ili o postupku putem kojeg je biološki materijal proizveden, obrađen ili upotrijebljen.

Biološki materijal koji je putem tehničkog postupka izdvojen iz svog prirodnog okruženja ili je na taj način proizveden može biti predmet izuma, čak i ako je prethodno postojao u prirodi.

Element izdvojen iz ljudskog tijela ili proizveden na drugi način putem tehničkog postupka, uključujući odsječak ili djelomični odsječak gena, može predstavljati izum koji se može zaštiti patentom, čak i ako je struktura tog elementa istovjetna strukturi prirodnog elementa. Industrijska primjena odsječka ili djelomičnog odsječka gena mora se konkretno navesti u prijavi patenta.

4.  Patentom se ne mogu zaštititi:

(a) 

biljne sorte i životinjske vrste;

(b) 

pretežno biološki postupci za proizvodnju bilja ili životinja;

(c) 

ljudsko tijelo, u različitim stadijima svojeg oblikovanja i razvoja, i jednostavna otkrića jednog od njegovih elemenata, uključujući odsječak ili djelomični odsječak gena.

Izumi koji se odnose na bilje ili životinje mogu se zaštititi patentom ako tehnička izvedivost izuma nije ograničena na određenu biljnu sortu ili životinjsku vrstu. Podstavkom (b) ovog stavka ne dovodi se u pitanje mogućnost zaštite patentom izuma koji se odnose na mikrobiološki ili drugi tehnički postupak ili proizvod dobiven pomoću takvog postupka.

5.  Smatra se da izumi ne mogu biti zaštićeni patentom ako je njihova komercijalna upotreba suprotna javnom poretku ili moralu; međutim, upotreba se ne smatra suprotnom javnom poretku i moralu samo zbog toga što je zabranjena zakonom ili propisom. Patentom se posebno ne mogu zaštiti:

(a) 

postupci za kloniranje ljudskih bića;

(b) 

postupci za modificiranje genetičkog identiteta zametne loze ljudskih bića;

(c) 

uporaba ljudskih embrija u industrijske ili komercijalne svrhe;

(d) 

postupci za modificiranje genetičkog identiteta životinja kojima bi se vjerojatno uzrokovala njihova patnja bez bitne medicinske koristi za čovjeka ili životinju te životinje koje su nastale kao rezultat takvih postupaka.

6.  Patentna zaštita biološkog materijala s posebnim obilježjima koja su rezultat izuma proteže se na cjelokupni biološki materijal koji proizlazi iz tog materijala putem generativnog ili vegetativnog razmnožavanja u istovjetnom ili različitom obliku i koji ima jednaka obilježja.

7.  Patentna zaštita postupka kojim se na temelju izuma omogućava proizvodnja biološkog materijala s posebnim obilježjima proteže se na biološki materijal neposredno dobiven tim postupkom i drugi biološki materijal koji proizlazi iz neposredno dobivenog biološkog materijala putem generativnog ili vegetativnog razmnožavanja u istovjetnom ili različitom obliku i koji ima jednaka obilježja.

8.  Patentna zaštita proizvoda koji sadržava genetičke informacije ili je od njih sastavljen proteže se na sav materijal, osim onog što je predviđeno stavkom 4. točkom (c) ovog članka, u koji je proizvod ugrađen i u kojem su sadržane genetičke informacije te obavlja svoju funkciju.

9.  Zaštita iz stavaka 7. i 8. ovog članka ne proteže se na biološki materijal dobiven putem generativnog ili vegetativnog razmnožavanja biološkog materijala koji je nositelj patenta stavio ili je uz njegov pristanak stavljen na tržište na državnom području stranke, ako generativno ili vegetativno razmnožavanje nužno proizlaze iz namjene radi koje je biološki materijal stavljen na tržište, uz uvjet da se dobiveni materijal kasnije ne koristi za drugo generativno ili vegetativno razmnožavanje.

10.  Odstupajući od stavaka 7. i 8. ovog članka, prodaja ili bilo koji drugi oblik komercijalizacije biljnog rasplodnog materijala poljoprivredniku, od strane nositelja patenta ili uz njegov pristanak za upotrebu u poljoprivredi, podrazumijeva ovlaštenje poljoprivrednika da proizvod svog uroda sam upotrijebi za generativno ili vegetativno razmnožavanje na vlastitom gospodarstvu. Opseg i uvjeti ovog odstupanja odgovaraju uvjetima predviđenima nacionalnim zakonima, propisima i praksi stranaka u vezi s pravima na zaštićenu biljnu sortu.

Odstupajući od stavaka 7. i 8. ovog članka, prodaja ili bilo koji drugi oblik komercijalizacije stoke za rasplod ili drugog životinjskog reproduktivnog materijala poljoprivredniku, od strane nositelja patenta ili uz njegov pristanak, podrazumijeva ovlaštenje poljoprivrednika da zaštićenu stoku upotrijebi u poljoprivredne svrhe. To ovlaštenje obuhvaća stavljanje životinje ili drugog životinjskog reproduktivnog materijala na raspolaganje u svrhu obavljanja poljoprivredne djelatnosti, ali ne i prodaju u okviru ili u svrhu komercijalnog uzgoja. Opseg i uvjeti prethodno predviđenog odstupanja utvrđuju se nacionalnim zakonima, propisima i praksom.

11.  Stranke propisuju obvezno uzajamno licenciranje u sljedećim slučajevima:

(a) 

ako uzgajivač ne može steći ili koristiti pravo na zaštićenu biljnu sortu, a da pritom ne povrijedi prethodno dodijeljeni patent, može podnijeti zahtjev da mu se, uz plaćanje primjerene naknade, izda obvezna licenca za neisključivu uporabu izuma zaštićenog patentom, ukoliko je licenca potrebna za korištenje biljne sorte koju treba zaštititi. Stranke propisuju da nositelj patenta u slučaju dodjele takve licence ima, u svrhu upotrebe zaštićene biljne sorte, uz odgovarajuće uvjete pravo na uzajamnu licencu;

(b) 

ako nositelj patenta povezanog s biotehnološkim izumom ne može koristiti svoj patent, a da pritom ne povrijedi prethodno dodijeljeno pravo na zaštićenu biljnu sortu, može podnijeti zahtjev da mu se, uz plaćanje primjerene naknade, izda obvezna licenca za neisključivu uporabu biljne sorte zaštićene tim pravom. Stranke propisuju da nositelj prava na zaštićenu sortu u slučaju dodjele takve licence ima, u svrhu upotrebe zaštićenog izuma, uz odgovarajuće uvjete pravo na uzajamnu licencu.

12.  Podnositelji zahtjeva za za licence iz stavka 11. ovog članka moraju dokazati da:

(a) 

su nositelju patenta odnosno prava na zaštićenu biljnu sortu bez uspjeha podnijeli zahtjev za dodjelu ugovorne licence;

(b) 

biljna sorta odnosno izum predstavljaju tehnički napredak od znatnog gospodarskog interesa u odnosu na izum zaštićen patentom odnosno zaštićenu biljnu sortu.

Članak 222.

Zaštita podataka dostavljenih radi pribavljanja odobrenja za stavljanje lijeka na tržište

1.  Stranke primjenjuju sveobuhvatan sustav radi osiguravanja tajnosti, neotkrivanja i neuporabe podataka dostavljenih u svrhu pribavljanja odobrenja za stavljanje lijeka na tržište.

2.  Ako stranka kao pretpostavku za odobravanje stavljanja lijeka na tržište zahtijeva dostavu podataka o ispitivanju ili studija o sigurnosti i djelotvornosti lijeka, ta stranka, na temelju tržišnog odobrenja dodijeljenog podnositelju koji je dostavio podatke o ispitivanju ili studije, u razdoblju od najmanje pet godina od dana prvog odobravanja lijeka ne dopušta drugim podnositeljima zahtjeva da na tržište stave isti ili sličan proizvod, osim uz suglasnost podnositelja koji je dostavio podatke o ispitivanju ili studije. Tijekom tog razdoblja podatci o ispitivanju ili studije dostavljeni za prvo odobravanje ne upotrebljavaju se u korist kasnijih podnositelja zahtjeva koji namjeravaju pribaviti tržišno odobrenje za lijek, osim uz suglasnost prvog podnositelja zahtjeva.

3.  Ukrajina se obvezuje uskladiti svoje zakonodavstvo o zaštiti podataka za lijekove sa zakonodavstvom EU-a do datuma koji utvrđuje Trgovinski odbor.

Članak 223.

Zaštita podataka o sredstvima za zaštitu bilja

1.  Prije nego što odobre stavljanje na tržište sredstava za zaštitu bilja, stranke utvrđuju zahtjeve u vezi sigurnosti i djelotvornosti.

2.  Stranke priznaju vremenski ograničeno pravo vlasniku izvješća o ispitivanju ili studiji koje je prvi put dostavljeno radi ishođenja tržišnog odobrenja za sredstvo za zaštitu bilja. Tijekom tog razdoblja izvješće o ispitivanju ili studiji ne upotrebljava se u korist druge osobe koja namjerava pribaviti tržišno odobrenje za sredstvo za zaštitu bilja, osim ako je prvi vlasnik dao svoju izričitu suglasnost. To se pravo dalje u tekstu navodi kao „zaštita podataka”.

3.  Stranke utvrđuju uvjete koje izvješće o ispitivanju ili studiji mora ispuniti.

4.  Razdoblje zaštite podataka treba biti najmanje 10 godina počevši od dana prvog odobrenja u predmetnoj stranci. Stranke mogu odlučiti da produlje razdoblje zaštite za niskorizična sredstva za zaštitu bilja. U tom se slučaju razdoblje zaštite može produljiti na 13 godina.

5.  Stranke mogu odlučiti da produljuju ta razdoblja kod svakog širenja područja primjene odobrenja za neznatnu upotrebu ( 36 ). U tom slučaju ukupno razdoblje zaštite podataka ne može biti dulje od 13 godina ili, u slučaju niskorizičnih sredstava za zaštitu bilja, 15 godina.

6.  Ispitivanje ili studija štite se i ako su bili potrebni za produljenje ili preispitivanje odobrenja. U tim slučajevima razdoblje zaštite podataka traje 30 mjeseci.

7.  Stranke utvrđuju pravila za izbjegavanje dvostrukog ispitivanja na kralježnjacima. Svaki podnositelj zahtjeva koji namjerava provesti ispitivanje i studije na kralježnjacima poduzima potrebne mjere kako bi potvrdio da ta ispitivanja i studije nisu već provedeni ili pokrenuti.

8.  Novi podnositelj zahtjeva i nositelj ili nositelji potrebnih odobrenja poduzimaju sve napore kako bi osigurali zajedničku upotrebu ispitivanja i studija na kralježnjacima. Troškovi zajedničke upotrebe izvješća o ispitivanju i studija utvrđuju se pravedno, transparentno i bez diskriminacije. Novi podnositelj zahtjeva dužan je sudjelovati samo u troškovima informacija koje mora dostaviti da bi ispunio zahtjeve za odobrenje.

9.  Ako se novi podnositelj zahtjeva i nositelj ili nositelji relevantnih odobrenja za sredstva za zaštitu bilja ne mogu dogovoriti o zajedničkoj upotrebi izvješća o ispitivanju ili studiji na kralježnjacima, novi podnositelj zahtjeva o tome obavješćuje stranku.

10.  Nepostizanje dogovora ne sprečava predmetnu stranku da iskoristi izvješća o ispitivanju ili studiji na kralježnjacima u svrhu ocjene zahtjeva novog podnositelja zahtjeva.

11.  Nositelj ili nositelji relevantnog odobrenja imaju pravo od novog podnositelja zahtjeva zahtijevati da preuzme pravedan udjel u troškovima koji su im nastali. Predmetna stranka može uključene stranke uputiti da to pitanje riješe u okviru formalnog i obvezujućeg arbitražnog postupka u skladu s nacionalnim pravom.



Pododjeljak 6.

Topografije poluvodičkih proizvoda

Članak 224.

Definicija

Za potrebe ovog pododjeljka:

(a) 

„poluvodički proizvod” znači završni ili prijelazni oblik bilo kojeg proizvoda:

koji se sastoji od materijala koji uključuje sloj poluvodljivog materijala; i koji ima jedan ili više drugih slojeva sastavljenih od vodljivog, izolacijskog ili poluvodljivog materijala, razmještenih u skladu s unaprijed utvrđenom trodimenzionalnom strukturom; i koji je namijenjen izvođenju elektroničke funkcije, isključivo ili zajedno s drugim funkcijama;

(b) 

„topografija” poluvodičkog proizvoda znači niz povezanih slika bez obzira na to kako su one fiksirane ili kodirane;

taj niz predstavlja trodimenzionalnu strukturu slojeva od kojih je poluvodički proizvod sastavljen, pri čemu svaka slika prikazuje strukturu ili dio strukture površine poluvodičkog proizvoda na bilo kojem stupnju njegove izrade;

(c) 

„komercijalno korištenje” znači prodaju, iznajmljivanje, davanje u zakup ili bilo koji drugi način komercijalne distribucije ili ponude u te svrhe. Međutim, za potrebe članka 227. ovog Sporazuma komercijalno korištenje ne uključuje korištenje pod uvjetima povjerljivosti ako ne dolazi do njezine daljnje distribucije trećim osobama.

Članak 225.

Pretpostavke zaštite

1.  Stranke zaštićuju topografije poluvodičkih proizvoda donošenjem zakonskih odredaba kojima se dodjeljuju isključiva prava u skladu s odredbama ovog članka.

2.  Stranke predviđaju zaštitu topografije poluvodičkih proizvoda ako ona ispunjava uvjet da je rezultat vlastitog intelektualnog napora njenog stvaratelja i da nije uobičajena u industriji poluvodiča. Kada se topografija poluvodičkog proizvoda sastoji od elemenata koji su uobičajeni u industriji poluvodiča, ona se štiti samo u mjeri u kojoj kombinacija takvih elemenata, uzetih u cjelini, ispunjava gore navedene uvjete.

Članak 226.

Isključiva prava

1.  Isključiva prava iz članka 225. stavka 1. ovog Sporazuma uključuju pravo odobravanja ili zabrane sljedećih radnji:

(a) 

reprodukcije topografije ako je zaštićena prema članku 225. stavku 2. ovog Sporazuma;

(b) 

komercijalnog iskorištavanja ili uvoza u tu svrhu topografije ili poluvodičkog proizvoda proizvedenog pomoću topografije.

2.  Isključiva prava iz stavka 1. točke (a) ovog članka ne primjenjuju se na reproduciranje u svrhu analize i procjene koncepata, postupaka, sustava ili tehnika sadržanih u topografiji ili same topografije te u svrhu poučavanja o tome.

3.  Isključiva prava iz stavka 1. ovog članka ne protežu se ni na koju takvu radnju koja se odnosi na topografiju koja ispunjava pretpostavke iz članka 225. stavka 2. ovog Sporazuma i koja je izrađena na temelju analize i procjene druge topografije koje su provedene u skladu sa stavkom 2. ovog članka.

4.  Isključiva prava odobravanja ili zabrane radnji navedenih u stavku 1. točki (b) ovog članka ne primjenjuju se ni na jednu radnju poduzetu nakon zakonitog stavljanja topografije ili poluvodičkog proizvoda na tržište.

Članak 227.

Rok trajanja zaštite

Isključiva prava traju najmanje 10 godina od prvog komercijalnog korištenja topografije bilo gdje u svijetu ili, ako je registracija uvjet za nastanak isključivih prava ili za nastavak njihova trajanja, 10 godina od ranijeg od sljedećih datuma:

(a) 

kraja kalendarske godine u kojoj se topografija počela prvi put komercijalno koristiti bilo gdje u svijetu;

(b) 

kraja kalendarske godine u kojoj je podnesen zahtjev za registraciju u propisanom obliku.



Pododjeljak 7.

Ostale odredbe

Članak 228.

Biljne sorte

Stranke surađuju u promidžbi i jačanju prava zaštite biljnih sorti u skladu s Međunarodnom konvencijom za zaštitu novih biljnih sorti iz 1961., tekst izmijenjen u Ženevi 10. studenoga 1972., 23. listopada 1978. i 19. ožujka 1991., uključujući mogući izuzetak od oplemenjivačkog prava kako je navedeno u članku 15. stavku 2. te Konvencije.

Članak 229.

Genetički resursi, tradicionalno znanje i folklor

1.  Stranke, podložno domaćem zakonodavstvu, poštuju, čuvaju i održavaju znanje, inovacije i praksu autohtonih i lokalnih zajednica koje utjelovljuju tradicionalne načine života važne za očuvanje i održivu uporabu biološke raznolikosti i promiču njihovu širu primjenu uz sudjelovanje i suglasnost nositelja takvog znanja, inovacija i prakse te potiču pravičnu raspodjelu koristi koje proizlaze iz korištenja takvog znanja, inovacija i prakse.

2.  Stranke prepoznaju važnost poduzimanja odgovarajućih mjera, podložno nacionalnom zakonodavstvu, radi očuvanja tradicionalnog znanja i suglasne su nastaviti rad na razvoju međunarodno usuglašenih modela sui generis za pravnu zaštitu tradicionalnog znanja.

3.  Stranke su suglasne da se odredbe o intelektualnom vlasništvu sadržane u ovom pododjeljku i Konvencija o biološkoj raznolikosti primjenjuju na način da se uzajamno podupiru.

4.  Stranke su suglasne redovito razmjenjivati stajališta i informacije o relevantnim multilateralnim raspravama.



Odjeljak 3.

Provedba prava intelektualnog vlasništva

Članak 230.

Opće obveze

1.  Obje stranke ponovno potvrđuju svoje obveze prema Sporazumu o TRIPS-u, a posebno prema njegovu dijelu III., i osiguravaju sljedeće dopunske mjere, postupke i pravna sredstva potrebne za provedbu prava intelektualnog vlasništva ( 37 ). Te mjere, postupci i pravna sredstva pošteni su i pravični, nisu nepotrebno složeni ili skupi niti za posljedicu imaju nerazumne rokove ili neopravdana kašnjenja.

2.  Te mjere i pravna sredstva učinkoviti su, razmjerni i odvraćajući te se primjenjuju tako da se izbjegne stvaranje prepreka u zakonitoj trgovini te da se osiguraju zaštitne mjere protiv njihove zloupotrebe.

Članak 231.

Ovlašteni podnositelji zahtjeva

1.  Stranke priznaju sljedeće osobe kao osobe koje su ovlaštene zatražiti primjenu mjera, postupaka i pravnih sredstava iz ovog odjeljka i dijela III. Sporazuma o TRIPS-u:

(a) 

nositelje prava intelektualnoga vlasništva u skladu s odredbama primjenjivog prava;

(b) 

sve druge osobe koje su ovlaštene koristiti ta prava, a posebno imatelje licencije, u onoj mjeri u kojoj je to dopušteno i u skladu s odredbama mjerodavnog prava;

(c) 

strukovna tijela za obranu prava kojima se redovito priznaje pravo zastupanja nositelje prava intelektualnog vlasništva, u mjeri u kojoj je to dopušteno i u skladu s odredbama primjenjivog prava.

2.  Stranke mogu priznati tijela za kolektivno upravljanje pravima intelektualnog vlasništva kojima se redovito priznaje pravo zastupanja nositelja prava intelektualnog vlasništva kao osobe koje su ovlaštene zatražiti primjenu mjera, postupaka i pravnih sredstava iz ovog odjeljka i dijela III. Sporazuma o TRIPS-u, u mjeri u kojoj je to dopušteno i u skladu s odredbama mjerodavnog prava.



Pododjeljak 1.

Građanskopravne mjere, postupci i pravna sredstva

Članak 232.

Pretpostavka svojstva autora ili svojstva nositelja prava

U svrhu primjene mjera, postupaka i pravnih sredstava predviđenih ovim Sporazumom, stranke priznaju da:

(a) 

kako bi se autor književnog ili umjetničkog djela, u nedostatku suprotnih dokaza, takvim smatrao i kako bi, slijedom toga, bio ovlašten pokrenuti postupak zbog povrede, dostatno je da je njegovo ime navedeno na djelu na uobičajeni način;

(b) 

se odredba točke (a) ovog članka primjenjuje mutatis mutandis na nositelje prava srodnih autorskom pravu u pogledu tim pravima zaštićenog sadržaja.

Članak 233.

Dokazi

1.  Ako stranka podnese razumno raspoložive dokaze koji su dostatni za podupiranje njezinih zahtjeva te, potkrjepljujući te zahtjeve, naznači dokaze kojima raspolaže protivna stranke, pravosudna tijela stranaka ovlaštena su naložiti protivnoj stranci da iznese te dokaze, podložno uvjetima kojima se osigurava zaštita povjerljivih informacija.

2.  Stranke pod jednakim uvjetima poduzimaju mjere koje su potrebne u slučaju povrede prava intelektualnoga vlasništva počinjene u komercijalno relevantnom opsegu, kako bi nadležnim pravosudnim tijelima omogućile da nalože, prema potrebi i na temelju zahtjeva, priopćavanje bankarskih, financijskih ili komercijalnih dokumenata kojima raspolaže protivna stranka, podložno zaštiti povjerljivih informacija.

Članak 234.

Mjere osiguranja dokaza

1.  Stranke osiguravaju da, čak i prije početka postupka o meritumu, nadležna pravosudna tijela mogu, na zahtjev stranke koja je podnijela razumno raspoložive dokaze koji podupiru zahtjev prema kojem je njezino pravo intelektualnoga vlasništva povrijeđeno ili će biti povrijeđeno, naložiti hitne i djelotvorne privremene mjere radi osiguranja relevantnih dokaza u vezi s navodnom povredom, podložno zaštiti povjerljivih informacija. Te mjere mogu uključivati detaljan opis, uz uzimanje uzoraka ili bez njega, ili fizičku zapljenu robe kojom je navodno počinjena povreda te, u odgovarajućim slučajevima, materijala i sredstava upotrijebljenih za proizvodnju i/ili distribuciju te robe i pripadajuće dokumentacije. Te se mjere poduzimaju, ako je potrebno i bez saslušanja druge stranke, posebno ako bi bilo kakva odgoda vjerojatno prouzročila nepopravljivu štetu nositelju prava ili ako postoji očiti rizik uništenja dokaza.

2.  Stranke osiguravaju da se mjere radi osiguranja dokaza mogu na zahtjev tuženika ukinuti ili da mogu na drugi način prestati proizvoditi učinke, ne dovodeći u pitanje naknadu štete koja se može zahtijevati ukoliko podnositelj zahtjeva u razumnom roku pred nadležnim pravosudnim tijelom ne pokrene postupak za donošenje odluke o meritumu.

Članak 235.

Pravo na informacije

1.  Stranke osiguravaju da, u kontekstu postupka zbog povrede prava intelektualnoga vlasništva te kao odgovor na opravdani i razmjerni zahtjev tužitelja, nadležna pravosudna tijela mogu naložiti da počinitelj povrede i/ili bilo koja druga osoba pruži informacije o podrijetlu i distribucijskim mrežama robe ili usluga kojima je počinjena povreda prava intelektualnoga vlasništva dostavi:

(a) 

za koju se utvrdi da u komercijalno relevantnom opsegu posjeduje robu kojom se čini povreda;

(b) 

za koju se utvrdi da se u komercijalno relevantnom opsegu koristi uslugama kojima se čini povreda;

(c) 

za koju se utvrdi da u komercijalno relevantnom opsegu pruža usluge koje se koriste u djelatnostima kojima se čini povreda

ili

(d) 

koju je osoba iz podstavaka (a), (b) ili (c) ovog stavka navela kao osobu koja je sudjelovala u proizvodnji, izradi ili distribuciji robe ili pružanju usluga.

2.  Informacije iz stavka 1. ovog članka, prema potrebi, sadržavaju:

(a) 

imena ili nazive te adrese proizvođača, izrađivača, distributera, dobavljača i drugih prethodnih posjednika robe ili usluga, kao i trgovaca na veliko i malo kojima su bile namijenjene;

(b) 

informacije o proizvedenim, izrađenim, dostavljenim, primljenim ili naručenim količinama, kao i o cijeni koja je postignuta za dotičnu robu ili usluge.

3.  Stavci 1. i 2. ovog članka primjenjuju se ne dovodeći u pitanje druge zakonske odredbe kojima se:

(a) 

nositelju prava dodjeljuje pravo na primanje potpunijih informacija;

(b) 

uređuje korištenje informacijama dostavljenima na temelju ovog članka u građanskom ili kaznenom postupku;

(c) 

uređuje odgovornost za zloupotrebu prava na informacije;

(d) 

omogućava odbijanje pružanja informacija koje bi osobu iz stavka 1. ovog članka prisililo da prizna vlastito sudjelovanje ili sudjelovanje svojih bliskih rođaka u povredi prava intelektualnoga vlasništva, ili

(e) 

kojima se uređuje zaštita povjerljivosti izvorâ informacija ili obrada osobnih podataka.

Članak 236.

Privremene i mjere opreza

1.  Svaka stranka osigurava da pravosudna tijela mogu, na zahtjev podnositelja zahtjeva odrediti prethodnu zabranu radi sprečavanja predstojeće povrede prava intelektualnoga vlasništva ili privremeno i, prema potrebi, ukoliko je to predviđeno njezinim zakonodavstvom, u odgovarajućim slučajevima uz plaćanje novčane kazne zabraniti daljnje navodne povrede tog prava ili uvjetovati takvo nastavljanje pružanjem jamstava čija je namjena osigurati naknadu štete nositelju prava. Prethodna se zabrana može pod istim uvjetima odrediti i protiv posrednika čijim se uslugama koristi treća osoba u cilju povrede prava intelektualnog vlasništva.

2.  Prethodna se zabrana može odrediti i radi zapljene ili predaje robe za koju postoji sumnja da se njome čini povreda prava intelektualnoga vlasništva kako bi se spriječio njezin ulazak u trgovinske kanale ili kretanje njima.

3.  U slučaju povrede koja je počinjena u komercijalno relevantnom opsegu, stranke osiguravaju da, ako podnositelj zahtjeva dokaže postojanje okolnosti koje bi mogle ugroziti naknadu štete, pravosudna tijela mogu naložiti preventivnu zapljenu pokretne i nepokretne imovine navodnog počinitelja povrede, uključujući blokadu bankovnih računa i druge imovine te osobe. Nadležna tijela mogu u tu svrhu naložiti priopžavanje bankarskih, financijskih ili komercijalnih dokumenata ili odgovarajući pristup relevantnim informacijama.

4.  Stranke osiguravaju da se privremene mjere iz stavaka 1., 2. i 3. ovog članka mogu, u odgovarajućim slučajevima, poduzeti bez saslušanja tuženika, posebno ako bi bilo kakvo odlaganje uzrokovalo nepopravljivu štetu nositelju prava. Stranke se u tom slučaju obavješćuju bez odlaganja najkasnije nakon izvršenja mjera. Preispitivanje, koje uključuje i pravo na saslušanje, održava se na zahtjev tuženika radi donošenja odluke o tome hoće li mjere, u razumnom roku nakon obavješćivanja o njima, biti izmijenjene, ukinute ili potvrđene.

5.  Stranke osiguravaju da se privremene mjere iz stavaka 1., 2., i 3. ovog članka mogu na zahtjev tuženika ukinuti ili da mogu na drugi način prestati proizvoditi učinke ukoliko podnositelj zahtjeva u razumnom roku pred nadležnim pravosudnim tijelom ne pokrene postupak za donošenje odluke o meritumu.

6.  Ako privremene mjere budu ukinute ili ako prestanu vrijediti zbog bilo koje radnje ili propusta podnositelja zahtjeva, ili ako se naknadno utvrdi da nije bilo povrede ili prijetnje povrede prava intelektualnog vlasništva, pravosudna su tijela ovlaštena podnositelju zahtjeva naložiti da tuženiku, na njegov zahtjev, pruži odgovarajuću naknadu za bilo kakvu štetu prouzročenu tim mjerama.

Članak 237.

Korektivne mjere

1.  Stranke osiguravaju da nadležna pravosudna tijela mogu naložiti, na zahtjev podnositelja zahtjeva i ne dovodeći u pitanje bilo kakvu naknadu štete nositelju prava zbog povrede te bez bilo kakve vrste naknade, povlačenje i konačno uklanjanje iz trgovačkih kanala ili uništenje robe za koju utvrde da se njome čini povreda prava intelektualnog vlasništva. Prema potrebi, nadležna pravosudna tijela također mogu naložiti uništenje materijala i sredstava koji se uglavnom upotrebljavaju pri stvaranju ili izradi te robe.

2.  Pravosudna tijela nalažu provođenje tih mjera o trošku počinitelja povrede prava, osim u slučaju pozivanja na posebne razloge da se to ne učini.

Članak 238.

Sudske zabrane

Stranke osiguravaju da, u slučaju donošenja sudske odluke kojom je utvrđena povreda prava intelektualnoga vlasništva, pravosudna tijela mogu protiv počinitelja povrede odrediti sudsku zabranu kojom mu se zabranjuje nastavljanje povrede. Ako je to predviđeno domaćim pravom, nepoštovanje sudske zabrane podliježe, prema potrebi, plaćanju novčane kazne, u cilju osiguravanja poštovanje zabrane. Stranke osiguravaju i to da nositelji prava mogu zatražiti sudsku zabranu protiv posrednika čijim se uslugama koristi treća osoba u cilju povrede prava intelektualnoga vlasništva.

Članak 239.

Alternativne mjere

Stranke mogu predvidjeti da, u odgovarajućim slučajevima i na zahtjev osobe protiv koje se mogu odrediti mjere predviđene člancima 237. i/ili 238. ovog Sporazuma, nadležna pravosudna tijela mogu umjesto primjene mjera predviđenih člancima 237. i/ili 238. ovog Sporazuma naložiti plaćanje novčane naknade oštećenoj stranci, ako predmetna osoba nije postupala ni s namjerom ni s nehajem, ako bi izvršenje predmetnih mjera toj osobi prouzročilo nerazmjernu štetu i ako se plaćanje novčane naknada oštećenoj stranci čini kao razumno zadovoljavajućom.

Članak 240.

Naknada štete

1.  Stranke osiguravaju da pravosudna tijela pri određivanju naknade štete:

(a) 

uzmu u obzir sve odgovarajuće aspekte, kao što su negativne gospodarske posljedice, uključujući izgubljenu dobit, koje je oštećena stranka pretrpjela, bilo kakvu nepošteno stečenu dobit počinitelja povrede i, u odgovarajućim slučajevima, elemente koji nisu ekonomski čimbenici, poput nematerijalne štete koja je nositelju prava prouzročena povredom, ili

(b) 

kao alternativu podstavku (a) ovog stavka, mogu, u odgovarajućim slučajevima, odrediti naknadu štete kao paušalni iznos na temelju elemenata kao što je najmanji iznos tantijema ili naknada koje bi počinitelj povrede prava intelektualnoga vlasništva bio morao platiti da je zatražio odobrenje za korištenje dotičnog prava intelektualnoga vlasništva.

2.  Ako počinitelj povrede nije znao ili nije imao opravdanih razloga znati da je sudjelovao u aktivnosti koja predstavlja povredu, stranke mogu predvidjeti da pravosudna tijela mogu u korist oštećene stranke naložiti povrat dobiti ili plaćanje naknade štete čija se visina može unaprijed utvrditi.

Članak 241.

Sudski troškovi

Stranke osiguravaju da opravdane i razmjerne sudske troškove i druge izdatke stranke koja je uspjela u sporu, kao opće pravilo, snosi stranka koja je izgubila spor, osim ako bi to bilo protivno načelu pravičnosti.

Članak 242.

Objava odluka pravosudnih tijela

U postupcima koji su pokrenuti zbog povrede prava intelektualnog vlasništva, stranke osiguravaju da pravosudna tijela mogu naložiti, na zahtjev podnositelja zahtjeva i o trošku počinitelja povrede, primjerene mjere za širenje informacija o odluci, uključujući izlaganja odluke i njezinu objavu u cijelosti ili djelomično. Stranke mogu predvidjeti druge, posebnim okolnostima primjerene, dodatne mjere obavješćivanja, uključujući vidljivo oglašavanje.

Članak 243.

Upravni postupci

U mjeri u kojoj se o svakom građanskopravnom sredstvu može odlučiti na temelju ishoda upravnog postupka u kojem se odlučivalo o meritumu, ti postupci moraju biti usklađeni s načelima koja su u suštini istovjetna onima navedenima u mjerodavnim odredbama ovog pododjeljka.



Pododjeljak 2.

Odgovornost posrednih pružateljausluga

Članak 244.

Korištenje uslugama posrednika

Obje stranke prepoznaju da se treće osobe mogu koristiti uslugama posrednika za radnje povezane s povredom prava. Kako bi se osigurao slobodan protok informacijskih usluga i istovremeno provela prava intelektualnog vlasništva u digitalnom okruženju, svaka stranka u pogledu posrednih pružatelja usluga predviđa mjere koje su navedene u ovom pododjeljku. Ovaj pododjeljak primjenjuje se samo na odgovornost koja bi mogla proizići iz povrede prava u području prava intelektualnog vlasništva, posebno autorskog prava ( 38 ).

Članak 245.

Odgovornost posrednih pružatelja usluga: „obični prijenos”

1.  Ako se pružena usluga informacijskog društva sastoji od prijenosa informacija koje je pružio primatelj usluge u komunikacijskoj mreži, ili od osiguravanja pristupa komunikacijskoj mreži, stranke osiguravaju da pružatelj usluge nije odgovoran za prenesene informacije, uz uvjet da pružatelj:

(a) 

ne započne prijenos;

(b) 

ne odabere primatelja prijenosa i

(c) 

ne odabere ili promijeni informacije koje sadržava prijenos.

2  Prijenos i osiguranje pristupa iz stavka 1. ovog članka uključuju automatsku, privremenu i prijelaznu pohranu prenesenih informacija u mjeri u kojoj se takav prijenos odvija isključivo radi izvršavanja prijenosa u komunikacijskoj mreži i uz uvjet da te informacije nisu pohranjene dulje nego što je to opravdano potrebno za prijenos.

3  Ovaj članak ne utječe na mogućnost da, u skladu s pravnim poredcima stranaka, sud ili upravno tijelo od pružatelja usluge zatraži da prestane s povredom prava ili da je spriječi.

Članak 246.

Odgovornost posrednih pružatelja usluga: „privremena pohrana (caching)”

1  Ako se pružena usluga informacijskog društva sastoji od prijenosa informacija koje je pružio primatelj usluge u komunikacijskoj mreži, stranke osiguravaju da pružatelj usluge nije odgovoran za automatsku, privremenu i prijelaznu pohranu tih informacija, obavljenu isključivo radi učinkovitijeg daljnjeg prijenosa informacija drugim primateljima usluge na njihov zahtjev, uz uvjet da:

(a) 

pružatelj ne izmijeni informacije;

(b) 

pružatelj poštuje uvjete pristupa informacijama;

(c) 

pružatelj poštuje pravila o ažuriranju informacija koja su navedena na način koji je opće priznat i korišten u industriji;

(d) 

pružatelj ne ugrožava dopuštenu upotrebu tehnologije za prikupljanje podataka o korištenju informacija koja je opće priznata i korištena u industriji, i

(e) 

pružatelj žurno djeluje kako bi uklonio ili kako bi onemogućio pristup informacijama koje je pohranio i to odmah nakon što sazna da su informacije na početnom izvoru prijenosa uklonjene iz mreže ili je pristup tim informacijama onemogućen ili da je sudsko ili upravno tijelo naložilo takvo uklanjanje ili onemogućivanje.

2.  Ovaj članak ne utječe na mogućnost da, u skladu s pravnim poredcima stranaka, sud ili upravno tijelo od pružatelja usluge zatraži da prestane s povredom prava ili da je spriječi.

Članak 247.

Odgovornost posrednih pružatelja usluga: „iznajmljivanje diskovnog prostora (hosting)”

1.  Ako se pružena usluga informacijskog društva sastoji od pohranjivanja informacija koje je pružio primatelj usluge, stranke osiguravaju da pružatelj usluge nije odgovoran za informacije pohranjene na zahtjev primatelja usluge, uz uvjet da:

(a) 

pružatelj nema stvarnih saznanja o nezakonitim radnjama ili informacijama te da mu, u vezi s odštetnim zahtjevima, nisu poznate činjenice ili okolnosti iz kojih je očito da je riječ o nezakonitim radnjama ili informacijama; ili

(b) 

pružatelj, nakon što dozna za to ili postane svjestan toga, žurno djeluje kako bi uklonio informacije ili onemogućio pristup informacijama.

2.  Stavak 1. ovog članka ne primjenjuje se ako primatelj usluge djeluje na temelju ovlasti ili pod nadzorom pružatelja.

3.  Ovaj članak ne utječe na mogućnost da, u skladu s pravnim poredcima stranaka, sud ili upravno tijelo od pružatelja usluge zatraži da prestane s povredom pravam ili da je spriječi, niti utječe na mogućnost da stranke utvrde postupke kojima se uređuju uklanjanje informacija ili onemogućivanje pristupa informacijama.

Članak 248.

Nepostojanje opće obveze praćenja

1.  Stranke pružateljima u vezi s pružanjem usluga obuhvaćenih člancima 245., 246. i 247. ne nameću opću obvezu praćenja informacija koje prenose ili pohranjuju, kao ni opću obvezu aktivnog traženja činjenica ili okolnosti koje ukazuju na nezakonite radnje.

2.  Stranke mogu utvrditi obveze pružatelja usluga informacijskog društva da hitno obavješćuju nadležna javna tijela o poduzetim navodnim nezakonitim radnjama ili informacijama koje su pružili primatelji njihove usluge, ili obveze da nadležnim tijelima na njihov zahtjev dostave informacije koje omogućavaju identifikaciju primatelja njihove usluge s kojima su sklopili sporazume o pohrani.

Članak 249.

Prijelazno razdoblje

Ukrajina u cijelosti provodi obveze ovog pododjeljka u roku od 18 mjeseci od stupanja na snagu ovog Sporazuma.



Pododjeljak 3.

Ostale odredbe

Članak 250.

Mjere na granicama

1.  Za potrebe ovog članka, „roba kojom se čini povreda prava intelektualnoga vlasništva” znači:

(a) 

„krivotvorena roba”, odnosno:

i. 

roba, uključujući pakiranja, koja je bez odobrenja označena žigom koji je istovjetan žigu valjano registriranom za istu vrstu robe, ili koja se u svojim bitnim obilježjima ne može razlikovati od takvog žiga, i koja time čini povredu prava nositelja tog žiga;

ii. 

svaki znak žiga (logotip, etiketa, naljepnica, brošura, upute za uporabu ili jamstveni list), čak i ako je predstavljen odvojeno, uz jednake uvjete kao i roba iz podstavka (i.);

iii. 

materijali za pakiranje obilježeni žigovima krivotvorene robe, predstavljeni odvojeno, uz jednake uvjete kao i roba iz podstavka (i.);

(b) 

„piratska roba”, odnosno roba koja je kopija ili sadržava kopije koje su izrađene bez suglasnosti nositelja ili osobe koju je nositelj na odgovarajući način ovlastio u zemlji proizvodnje, neovisno o tome je li registrirana prema domaćem zakonodavstvu;

(c) 

roba kojom se, prema zakonodavstvu stranke u kojoj je podnesen zahtjev za postupanje carinskih tijela, čini povreda:

i. 

patenta;

ii. 

svjedodžbe o dodatnoj zaštiti;

iii. 

prava na zaštićenu biljnu sortu;

iv. 

dizajna;

v. 

oznake zemljopisnog podrijetla.

2.  Stranke, osim ako je u ovom pododjeljku drukčije propisano, utvrđuju postupke ( 39 ) kojima se nositelju prava koji ima osnovane razloge za sumnju da bi se mogao izvršiti uvoz, izvoz, ponovni izvoz, ulazak u carinsko područje ili izlazak iz njega, stavljanje u postupak suspenzije ili u slobodnu zonu ili slobodno skladište robe kojom se čini povreda prava intelektualnog vlasništva omogućava da nadležnim upravnim ili pravosudnim tijelima podnese pisani zahtjev u kojem traži da carinska tijela suspendiraju puštanje te robe u slobodni promet ili da je zadrže.

3.  Stranke mogu predvidjeti da, ako carinska tijela u svom djelovanju, a prije nego što nositelj prava podnese zahtjev ili mu je zahtjev odobren, imaju dovoljno razloga za sumnju da se robom čini povreda prava intelektualnog vlasništva, ta tijela mogu suspendirati puštanje te robe ili je zadržati kako bi se nositelju prava omogućilo podnošenje zahtjeva za postupanje u skladu s prethodnim stavkom.

4.  Sva prava ili obveze uspostavljene u odjeljku 4. dijelu III. Sporazuma o TRIPS-u koja se tiču uvoznika primjenjuju se i na izvoznika ili, prema potrebi, posjednika robe.

5.  Stranke surađuju u cilju pružanja tehničke pomoći i jačanja sposobnosti za provedbu ovog članka.

6.  Ukrajina u cijelosti provodi obveze iz ovog članka u roku od tri godine od stupanja na snagu ovog Sporazuma.

Članak 251.

Kodeksi ponašanja i forenzička suradnja

Stranke potiču:

(a) 

trgovinska i strukovna udruženja ili organizacije da razviju kodekse ponašanja u cilju doprinošenja provedbi prava intelektualnoga vlasništva;

(b) 

podnošenje nacrta kodeksa ponašanja i svih ocjena primjene tih kodeksa ponašanja nadležnim tijelima stranaka.

Članak 252.

Suradnja

1.  Stranke su suglasne surađivati u cilju pružanja potpore provedbi obveza preuzetih na temelju ovog poglavlja.

2.  Podložno odredbama glave V. (Gospodarska i sektorska suradnja) i u skladu s odredbama glave VI. (Financijska suradnja, uključujući odredbe o sprečavanju prijevara) ovog Sporazuma, područja suradnje uključuju, između ostalog, sljedeće aktivnosti:

(a) 

razmjenu informacija o pravnom okviru u vezi s pravima intelektualnoga vlasništva i odgovarajućim pravilima o zaštiti i provedbi; razmjenu iskustava stranke EU-a i Ukrajine u vezi s razvojem zakonodavstva;

(b) 

razmjenu iskustava stranke EU-a i Ukrajine u provedbi prava intelektualnog vlasništva;

(c) 

razmjenu iskustava carinskih, policijskih, upravnih i pravosudnih tijela stranke EU-a i Ukrajine u provedbi na središnjoj razini i razini ispod središnje; koordinaciju, uključujući i s drugim zemljama, radi sprečavanja izvoza krivotvorene robe;

(d) 

jačanje sposobnosti; razmjenu i obuku osoblja;

(e) 

promicanje i širenje informacija o pravima intelektualnoga vlasništva u, između ostalog, poslovnim krugovima i civilnom društvu; jačanje javne svijesti potrošača i nositelja prava;

(f) 

jačanje suradnje među institucijama, primjerice među uredima za intelektualno vlasništvo;

(g) 

aktivno promicanje osviještenosti i obrazovanja široke javnosti o politikama u području prava intelektualnog vlasništva: formuliranje djelotvornih strategija za utvrđivanje ključnih ciljnih skupina i sastavljanje komunikacijskih programa za jačanje svijesti potrošača i medija o učincima povreda intelektualnog vlasništva, uključujući zdravstvene i sigurnosne rizike te vezu s organiziranim kriminalom.

3.  Ne dovodeći u pitanje stavke 1. i 2. ovog članka te kao dopuna njima, stranke su suglasne uspostaviti i održavati djelotvoran dijalog o pitanjima povezanima s intelektualnim vlasništvom („IP dijalog”), okviru kojeg će se baviti pitanjima koja su važna za zaštitu i provedbu pravâ intelektualnog vlasništva obuhvaćenih ovim poglavljem kao i o svim drugim relevantnim pitanjima te će o tome izvješćivati Trgovinski odbor.



POGLAVLJE 10.

Tržišno natjecanje



Odjeljak 1.

Protumonopolna politika i spajanja

Članak 253.

Definicije

Za potrebe ovog odjeljka:

1. 

„tijelo nadležno za tržišno natjecanje” znači:

(a) 

za stranku EU, Europska komisija; i

(b) 

za Ukrajinu, Protumonopolski odbor Ukrajine.

2. 

„propisi o tržišnom natjecanju” znači:

(a) 

za stranku EU, članci 101., 102. i 106. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Uredba Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (Uredba EU-a o koncentracijama) te njihove provedbene uredbe i izmjene;

(b) 

za Ukrajinu, Zakon br. 2210-III. od 11. siječnja 2001. (s izmjenama) te njegove provedbene uredbe i izmjene. U slučaju sukoba između odredaba Zakona br. 2210-III. i druge odredbe materijalnog prava o tržišnom natjecanju, Ukrajina osigurava prednost primjene prvo navedenog propisa; kao i

(c) 

sve promjene prethodno navedenih instrumenata do kojih može doći nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma.

3. 

Pojmovi korišteni u ovom odjeljku su podrobnije objašnjeni u Prilogu XXIII.

Članak 254.

Načela

Stranke prepoznaju važnost slobodnog i neometanog tržišnog natjecanja u njihovim trgovinskim odnosima. Stranke potvrđuju da poslovna praksa i transakcije koje dovode do povrede tržišnog natjecanja mogu poremetiti pravilno funkcioniranje tržišta i općenito potkopati koristi liberalizacije trgovine. Stranke su stoga suglasne da sljedeća praksa i transakcije, kako su navedeni u njihovim propisima o tržišnom natjecanju, nisu u skladu s ovim Sporazumom ukoliko mogu utjecati na trgovinu među strankama:

(a) 

sporazumi, usklađeno djelovanje i odluke udruženja poduzetnika, koji imaju za cilj ili posljedicu sprečavanje, ograničavanje, narušavanje ili znatno ometanje tržišnog natjecanja na državnom području jedne od stranaka;

(b) 

zlouporaba vladajućeg položaja jednog poduzetnika, ili više njih, na državnom području jedne od stranaka; ili

(c) 

udruživanje među poduzetnicima koje za rezultat ima stvaranje monopola ili znatno ograničavanje tržišnog natjecanja na državnom području jedne od stranaka.

Članak 255.

Provedba

1.  Stranka EU i Ukrajina održavaju propise o tržišnom natjecanju kojim omogućavaju djelotvorno suočavanje s praksom i transakcijama iz članka 254. točaka (a), (b) i (c).

2.  Stranke održavaju tijela koja su odgovorna i odgovarajuće opremljena za djelotvornu provedbu propisa o tržišnom natjecanju navedenih u stavku 1. ovog članka.

3.  Stranke prepoznaju važnost primjene propisa o tržišnom natjecanju na transparentan, pravodoban i nediskriminirajući način, uz poštovanje načela poštenog postupka i prava na obranu. Stranke posebno osiguravaju:

(a) 

da se, prije nego što tijelo stranke nadležno za tržišno natjecanje protiv fizičke ili pravne osobe odredi sankcije ili mjere zbog povrede tržišnog natjecanja, toj osobi omogući ostvarivanje prava na saslušanje i iznošenje dokaza u primjerenom roku kojeg treba odrediti propisima stranaka o tržišnom natjecanju, nakon što je to tijelo fizičkoj ili pravnoj osobi prethodno priopćilo svoje privremene zaključke o postojanju povrede; i

(b) 

da sud ili drugo neovisno sudsko tijelo osnovano u skladu s pravom stranke odredi ili, na zahtjev osobe, preispita sve takve sankcije ili mjere.

4.  Svaka stranka dostavlja drugoj stranci, na njezin zahtjev, javne informacije o provedbenim aktivnostima u okviru svojih propisa o tržišnom natjecanju i zakonodavstva povezanog s obvezama koje su obuhvaćene ovim odjeljkom.

5.  Tijelo nadležno za tržišno natjecanje donosi i objavljuje dokument u kojem se objašnjavaju načela koja treba primijeniti kod određivanja novčanih kazni za povredu propisa o tržišnom natjecanju.

6.  Tijelo nadležno za tržišno natjecanje donosi i objavljuje dokument u kojem se objašnjavaju načela koja se primjenjuju pri ocjeni horizontalnih spajanja.

Članak 256.

Približavanje prava i provedbene prakse

Ukrajina približava svoje propise o tržišnom natjecanju i provedbenu praksu dole navedenom dijelu pravne stečevine EU-a:

1. 

Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u.

Vremenski raspored: Članak 30. Uredbe provodi se u roku od tri godine od stupanja na snagu ovog Sporazuma.

2. 

Uredba Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (Uredba EU-a o koncentracijama).

Vremenski raspored: Članak 1. i članak 5. stavci 1. i 2. Uredbe provode se u roku od tri godine od stupanja na snagu ovog Sporazuma.

Članak 20. provodi se u roku od tri godine od stupanja na snagu ovog Sporazuma.

3. 

Uredba Komisije (EU) br. 330/2010 od 20. travnja 2010. o primjeni članka 101. stavka 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na kategorije vertikalnih sporazuma i usklađenih djelovanja.

Vremenski raspored: Članci 1., 2., 3., 4., 6., 7. i 8. Uredbe provode se u roku od tri godine od stupanja na snagu ovog Sporazuma.

4. 

Uredba Komisije (EZ) br. 772/2004 od 27. travnja 2004. o primjeni članka 81. stavka 3. Ugovora na kategorije sporazuma o prijenosu tehnologije.

Vremenski raspored: Članci 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7. i 8. Uredbe provode se u roku od tri godine od stupanja na snagu ovog Sporazuma.

Članak 257.

Javna poduzeća i poduzeća kojima su prenesena posebna ili isključiva prava

1.  U odnosu na javna poduzeća i poduzeća kojima su prenesena posebna ili isključiva prava:

(a) 

ni jedna stranka ne donosi niti održava na snazi bilo kakvu mjeru koja je suprotna načelima iz članka 254. i članka 258. stavka 1. ovog Sporazuma; i

(b) 

stranke osiguravaju da takva poduzeća podliježu propisima o tržišnom natjecanju iz članka 253. stavka 2. ovog Sporazuma

u mjeri u kojoj primjena propisa i načela tržišnog natjecanja ne ometa izvršenje, de iure i de facto, posebnih zadaća koje su dodijeljene predmetnim poduzećima.

2.  Ništa u prethodnom stavku ne tumači se tako da sprečava stranku da osnuje ili održava javno poduzeće, prenosi poduzećima posebna ili isključiva prava ili održava takva prava.

Članak 258.

Državni monopoli

1.  Svaka stranka prilagođava državne monopole komercijalne naravi u roku od pet godina od stupanja na snagu ovog Sporazuma kako bi se osiguralo da među fizičkim i pravnim osobama stranaka ne postoje diskriminatorne mjere u pogledu uvjeta nabave robe i njezina stavljanja na tržište.

2.  Ništa u ovom članku ne dovodi u pitanje prava i obveze stranaka iz poglavlja 8. (Javna nabava) glave IV. ovog Sporazuma.

3.  Ništa u stavku 1. ne tumači se tako da sprečava stranku da uspostavi ili održava državni monopol.

Članak 259.

Razmjena informacija i suradnja u provedbi

1.  Stranke prepoznaju važnost suradnje i koordinacije među tijelima stranaka nadležnima za tržišno natjecanje u svrhu daljnjeg jačanja djelotvorne provedbe propisa o tržišnom natjecanju i ispunjavanja ciljeva ovog Sporazuma putem promicanja tržišnog natjecanja i ograničavanja poslovnog ponašanja ili transakcija koji su protivni tržišnom natjecanju.

2.  U tu svrhu tijelo stranke nadležno za tržišno natjecanje može obavijestiti tijelo druge stranke nadležno za tržišno natjecanje o spremnosti na suradnju u vezi s provedbenim aktivnostima. Ta suradnja ne sprečava stranke da donose samostalne odluke.

3.  U cilju olakšavanja djelotvorne primjene propisa o tržišnom natjecanju, tijela stranaka nadležna za tržišno natjecanje mogu razmjenjivati informacije, uključujući informacije o zakonodavnim i provedbenim aktivnostima, u okviru ograničenja koja postavljaju njihova zakonodavstva i uzimajući u obzir njihove ključne interese.

Članak 260.

Savjetovanje

1.  Svaka se stranka, na zahtjev druge stranke, uključuje u savjetovanje o stavovima druge stranke kako bi se ojačalo međusobno razumijevanje ili razjasnila posebna pitanja koja proizlaze iz ovog odjeljka. Stranka podnositeljica zahtjeva naznačuje na koji način pitanje utječe na trgovinu među strankama.

2.  Stranke, na zahtjev jedne od stranaka, bez odlaganja raspravljaju o svim pitanjima koja proizlaze iz tumačenja ili primjene ovog odjeljka.

3.  Kako bi se olakšala rasprava o pitanju koje je predmet savjetovanja, svaka stranka nastoji drugoj stranci pružiti odgovarajuće informacije koje nisu povjerljive, u okviru ograničenja koja postavljaju njihova zakonodavstva i uzimajući u obzir njihove ključne interese.

Članak 261.

Ni jedna se stranka nema pravo, u pogledu bilo kojeg pitanja koje proizlazi iz ovog odjeljka, koristiti mehanizmom za rješavanje spora u okviru poglavlja 14. (Rješavanje sporova) glave IV. ovog Sporazuma, osim u slučaju članka 256. ovog Sporazuma.



Odjeljak 2.

Državne potpore

Članak 262.

Opća načela

1.  Sve potpore koje Ukrajina ili države članice Europske unije daju kroz državna sredstva i koje ometaju ili prijete ometanjem tržišnog natjecanja stavljanjem u povlašteni položaj određenog poduzeća ili proizvodnje određene robe nisu u skladu s pravilnim funkcioniranjem ovog Sporazuma ukoliko mogu utjecati na trgovinu među strankama.

2.  U skladu je s pravilnim funkcioniranjem ovog Sporazuma međutim sljedeće:

(a) 

potpore socijalnog karaktera odobrene pojedinačnim potrošačima, uz uvjet da su dodijeljene bez diskriminacije u pogledu podrijetla predmetnog proizvoda;

(b) 

potpore za naknadu štete izazvane prirodnim katastrofama ili izvanrednim događajima.

3.  Nadalje, sljedeće se može smatrati kao sukladno s funkcioniranjem ovog Sporazuma:

(a) 

potpore za promicanje gospodarskog razvoja na područjima na kojima je životni standard neuobičajeno nizak ili na kojima postoji znatna podzaposlenost;

(b) 

potpore za promicanje provedbe važnog projekta od zajedničkog europskog interesa ( 40 ) ili rješavanje ozbiljnog poremećaja u gospodarstvu jedne od država članica Europske unije ili Ukrajine;

(c) 

potpore za poticanje razvoja određenih gospodarskih djelatnosti ili određenih gospodarskih područja ukoliko takve potpore ne mijenjaju trgovinske uvjete na način koji je protivan interesu stranaka;

(d) 

potpore za promicanje očuvanja kulture i baštine, ukoliko takve potpore, ne mijenjaju trgovinske uvjete na način koji je protivan interesu stranaka;

(e) 

potpore za ostvarivanje ciljeva dopuštenih u okviru uredaba EU-a o skupnom horizontalnom izuzeću i pravila o horizontalnim i sektorskim državnim potporama koje se odobravaju u skladu s u njima navedenim uvjetima;

(f) 

potpore za ulaganja radi usklađivanja s obvezujućim normama direktiva EU-a koje su navedene u Prilogu XXIX. poglavlju 6. (Okoliš) glave V. ovog Sporazuma, u razdoblju provedbe koje je njime predviđeno, i uključujući prilagodbe postrojenja i opreme radi ispunjavanja novih zahtjeva, mogu se odobriti do visine od 40 % prihvatljivih bruto troškova.

4.  Poduzeća kojima je preneseno obavljanje usluga od općeg gospodarskog interesa ili koja imaju obilježja financijskog monopola podliježu pravilima ovog odjeljka ako se primjenom tih pravila ne ometa, de iure ili de facto, obavljanje određenih zadaća koje su im dodijeljene. Utjecaj na razvoj trgovine ne smije biti toliki da bude protivan interesima stranaka.

Izrazi korišteni u ovom odjeljku dodatno su objašnjeni u Prilogu XXIII.

Članak 263.

Transparentnost

1.  Svaka stranka osigurava transparentnost u području državnih potpora. U tu svrhu svaka stranka godišnje obavješćuje drugu stranku o ukupnom iznosu, vrsti i sektorskoj raspodjeli državnih potpora koje mogu utjecati na trgovinu među strankama. Predmetne obavijesti trebaju sadržavati informacije o ciljevima, obliku, iznosu ili proračunu, tijelu nadležnom za odobrenje i, prema mogućnosti, primatelju potpore. Za potrebe ovog članka nije potrebno prijavljivati potpore koje tijekom trogodišnjeg razdoblja ne prijeđu prag od 200 000  EUR po poduzeću. Ta se obavijest smatra pruženom ako je do 31. prosinca sljedeće kalendarske godine odgovarajuća informacija poslana drugoj stranci ili ako je objavljena na javno dostupnoj internetskoj stranici do tog dana.

2.  Stranka, na zahtjev druge stranke, dostavlja daljnje informacije o svakom programu državnih potpora i posebnim pojedinačnim državnim potporama koje utječu na trgovinu među strankama. Stranke razmjenjuju informacije uzimajući u obzir ograničenja koja postavljaju zahtjevi profesionalne i poslovne tajnosti.

3.  Stranke osiguravaju transparentnost financijskih odnosa među javnim tijelima i javnim poduzećima, tako da sljedeće bude jasno vidljivo:

(a) 

javna sredstva koja su javna tijela izravno ili neizravno (primjerice posredstvom javnih poduzeća ili financijskih institucija) stavila na raspolaganje javnim poduzećima;

(b) 

stvarna uporaba tih javnih sredstava.

4.  Stranke nadalje osiguravaju da financijska i organizacijska struktura svakog poduzeća koje uživa posebna ili isključiva prava, što su mu ih dodijelile Ukrajina ili države članice Europske unije, ili mu je povjereno obavljanje usluga od općeg gospodarskog interesa i koje za pružanje takvih javnih usluga prima naknadu bilo koje vrste, bude točno izražena u zasebnim računima, tako da sljedeće bude jasno vidljivo:

(a) 

troškovi i prihodi povezani sa svim proizvodima ili uslugama za koje su poduzeću dodijeljena posebna ili isključiva prava odnosno sa svim uslugama od općeg gospodarskog interesa koje su prenesene poduzeću te, s druge strane, svakim drugim zasebnim proizvodom ili uslugom koji spada u djelatnost poduzeća;

(b) 

potpuni podaci o načinima na koje su troškovi i prihodi dodijeljeni različitim djelatnostima ili raspoređeni na njih. Ti načini temelje se na računovodstvenim načelima uzročnosti, objektivnosti, transparentnosti i dosljednosti, u skladu s međunarodno priznatim računovodstvenim metodologijama, primjerice obračunu troškova po djelatnostima i utemeljeni na podatcima na kojima je obavljena revizija.

5.  Svaka stranka osigurava da se odredbe ovog članka primijene u roku od pet godina od stupanja na snagu ovog Sporazuma.

Članak 264.

Tumačenje

Stranke su suglasne primjenjivati članak 262.,članak 263. stavak 3. ili članak 263. stavak 4. ovog Sporazuma, primjenjujući kao izvore tumačenja kriterije koji proizlaze iz primjene članaka 106., 107. i 93. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, uključujući mjerodavnu sudsku praksu Suda Europske unije kao i mjerodavno sekundarno zakonodavstvo, okvire, smjernice i druge upravne akte koji su na snazi u Europskoj uniji.

Članak 265.

Odnos s WTO-om

Ovim odredbama ne dovodi se u pitanje pravo stranaka da primjenjuju sredstva zaštite trgovine ili drugu odgovarajuću mjeru protiv subvencije ili da pokrenu postupak za rješavanje spora u skladu s odgovarajućim odredbama WTO-a.

Članak 266.

Područje primjene

Odredbe ovog odjeljka primjenjuju se na robu i usluge navedene u Prilogu XVI. poglavlju 6. (Poslovni nastan, trgovina uslugama i elektronička trgovina) u glavi IV. ovog Sporazuma, u skladu sa zajedničkom odlukom o pristupu tržištu i uz iznimku subvencija za proizvode obuhvaćene Prilogom 1. Sporazumu o WTO-u o poljoprivredi i drugim subvencijama obuhvaćenima Sporazumom o poljoprivredi.

Članak 267.

Domaći sustav nadzora državnih potpora

Radi ispunjavanja obveza iz članaka 262. do 266. ovog Sporazuma:

1. 

Ukrajina posebno donosi nacionalno zakonodavstvo o državnim potporama i uspostavlja operativno neovisno tijelo kojemu prenosi ovlasti potrebne za punu primjenu članka 262. ovog Sporazuma u roku od tri godine od stupanja na snagu ovog Sporazuma. To tijelo ima, između ostalog, ovlasti odobriti programe državnih potpora i pojedinačne potpore u skladu s kriterijima iz članaka 262. i 264. ovog Sporazuma te naložiti povrat državnih potpora koje su nezakonito dodijeljene. Sve novododijeljene potpore u Ukrajini moraju se uskladiti s odredbama članaka 262. i 264. ovog Sporazuma u roku od jedne godine od dana uspostavljanja tog tijela.

2. 

Ukrajina u roku od pet godina od stupanja na snagu ovog Sporazuma sastavlja sveobuhvatan popis programa državnih potpora uvedenih prije uspostave tijela iz stavka 1. i usklađuje takve programe državnih potpora s kriterijima iz članaka 262. i 264. ovog Sporazuma u roku od najviše sedam godina od stupanja na snagu ovog Sporazuma.

3. 
(a) 

Za potrebe primjene članka 262. ovog Sporazuma, stranke priznaju da se tijekom prvih pet godina nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma sve odobrene državne potpore u Ukrajini ocjenjuju uzimajući u obzir činjenicu da se Ukrajina smatra područjem koje je istovjetno područjima Europske unije opisanima u članku 107. stavku 3. točki (a) Ugovora u funkcioniranju Europske unije.

(b) 

U roku od četiri godine od stupanja na snagu ovog Sporazuma Ukrajina podnosi Europskoj komisiji iznose bruto domaćeg proizvoda po glavi stanovnika usklađene na razini NUTS-a II. Tijelo iz stavka 1. ovog članka i Europska komisija zatim zajednički ocjenjuju prihvatljivost ukrajinskih regija i odgovarajuće najviše iznose potpora kako bi se na temelju odgovarajućih smjernica EU-a izradila karta regionalnih potpora.



POGLAVLJE 11.

Energetika povezana s trgovinom

Članak 268.

Definicije

Za potrebe ovog poglavlja i ne dovodeći u pitanje odredbe navedene u poglavlju 5. (Carinski režim i olakšavanje trgovine) glave IV. ovog Sporazuma:

„energetski proizvodi” znači prirodni plin (HS oznaka 27.11), električna energija (HS oznaka 27.16) i sirova nafta (HS oznaka 27.09);

2. 

„fiksna infrastruktura” znači bilo koja prijenosna ili distribucijska mreža, terminal ili skladište za ukapljeni prirodni plin, kako je utvrđeno Direktivom 2003/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2003. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije (dalje u tekstu „Direktiva 2003/54/EZ”) i Direktivom 2003/55/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2003. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog plina (dalje u tekstu „Direktiva 2003/55/EZ”);

3. 

„provoz” znači provoz energetskih proizvoda fiksnom infrastrukturom ili naftovodom, kako je opisano u poglavlju 5. (Carinski režim i olakšavanje trgovine) glave IV. ovog Sporazuma;

4. 

„promet” znači prijenos i distribucija, kako je utvrđeno u Direktivi 2003/54/EZ i Direktivi 2003/55/EZ, i otprema ili transport nafte cjevovodima;

5. 

„neovlašteno prisvajanje” znači svaka radnja koja se sastoji od nezakonitog prisvajanja energetskih proizvoda iz fiksne infrastrukture.

Članak 269.

Regulirane domaće cijene

1.  Cijena opskrbe industrijskih potrošača plinom i električnom energijom utvrđuje se isključivo na temelju ponude i potražnje.

2.  Odstupajući od stavka 1. ovog članka, stranke mogu u općem gospodarskom interesu ( 41 ) uvesti poduzećima obvezu koja se odnosi na cijenu opskrbe plinom i električnom energijom (dalje u tekstu „regulirana cijena”).

3.  Stranke osiguravaju da ta obveza bude jasno definirana, transparentna, razmjerna, nediskriminirajuća, provjerljiva i ograničenog trajanja. Primjenjujući tu obvezu, stranke također jamče ravnopravan pristup potrošačima za druga poduzeća.

4.  Ako je cijena po kojoj se plin i električna energija prodaju na domaćem tržištu regulirana, predmetna stranka osigurava da se metodologija na kojoj se temelji izračun regulirane cijene objavi prije nego što regulirana cijena stupi na snagu.

Članak 270.

Zabrana sustava dvojnih cijena

1.  Ne dovodeći u pitanje mogućnost uvođenja reguliranih domaćih cijena u skladu sa člankom 269. stavcima 2. i 3. ovog Sporazuma, ni jedna stranka ili njezino regulatorno tijelo ne donose niti održavaju mjere koje dovode do toga da su cijene za izvoz energetskih proizvoda u drugu stranku veće od cijena tih proizvoda u slučaju domaće potrošnje.

2.  Stranka izvoznica na zahtjev druge stranke pruža dokaze o tome da različite cijene energetskih proizvoda za domaće tržište i tih istih proizvoda za izvoz nisu rezultat mjere zabranjene stavkom 1. ovog članka.

Članak 271.

Carine i količinska ograničenja

1.  Carine i količinska ograničenja na uvoz i izvoz energetskih proizvoda i sve mjere s istovrsnim učinkom zabranjuju se među strankama. Ova zabrana primjenjuje se i na carine fiskalne naravi.

2.  Stavkom 1. ne isključuje mogućnosti primjene količinskih ograničenja ili mjera s istovrsnim učinkom zbog razloga javnog interesa ili javne sigurnosti, zaštite života ili zdravlja ljudi, životinja ili bilja, ili zaštite industrijskog i trgovačkog vlasništva. Ta se ograničenja ili mjere međutim ne smatraju sredstvima samovoljne diskriminacije ili prikrivenog ograničenja trgovine među strankama.

Članak 272.

Provoz

Stranke poduzimaju potrebne mjere za olakšavanje provoza u skladu s načelom slobodnog provoza i u skladu s člankom V. stavcima 2., 4. i 5. GATT-a 1994. i člankom 7. stavcima 1. i 3. Ugovora o energetskoj povelji od 1994., koji su ugrađeni u ovaj Sporazum i njegov su sastavni dio.

Članak 273.

Promet

U pogledu prometa električne energije i plina, a posebno pristupa trećih osoba fiksnoj infrastrukturi, stranke prilagođavaju svoja zakonodavstva, kako se navodi u Prilogu XXVII. ovom Sporazumu te u Ugovoru o energetskoj zajednici od 2005., kako bi se osiguralo da tarife, koje se objave prije njihovog stupanja na snagu, te postupci za dodjelu kapaciteta i svi ostali uvjeti budu objektivni, opravdani i transparentni te da ne budu diskriminirajući na temelju podrijetla, vlasništva ili odredišta električne energije ili plina.

Članak 274.

Suradnja u području infrastrukture

Stranke nastoje olakšati upotrebu infrastrukture za prijenos plina i postrojenja za njegovo skladištenje te se po potrebi međusobno savjetuju i koordiniraju u vezi s razvojem infrastrukture. Stranke surađuju na pitanjima povezanima s trgovinom prirodnim plinom, održivošću i sigurnošću opskrbe.

U cilju daljnje integracije tržišta energetskih proizvoda, svaka stranka pri izradi političkih dokumenata o scenarijima potražnje i ponude za energijom, međusobnom povezivanju, energetskoj strategiji i planovima infrastrukturnog razvoja uzima u obzir energetske mreže i kapacitete druge stranke.

Članak 275.

Neovlašteno prisvajanje energetskih proizvoda

Svaka stranka poduzima sve potrebne mjere kako bi zabranila neovlašteno prisvajanje energetskih proizvoda u provozu ili prometu kroz svoje područje odnosno kako bi riješila to pitanje.

Članak 276.

Prekid

1.  Svaka stranka osigurava da operateri prijenosnih sustava poduzmu potrebne mjere kako bi:

(a) 

u najvećoj mogućoj mjeri umanjili rizik slučajnog prekida, smanjenja ili zaustavljanja provoza ili prometa;

(b) 

žurno ponovno uspostavili normalan provoz ili promet koji su slučajno prekinuti, smanjeni ili zaustavljeni.

2.  U slučaju spora oko bilo kojeg pitanja povezanog sa strankama odnosno subjektima koji podliježu nadzoru ili nadležnosti jedne od stranaka, stranka kroz čije se državno područje obavljaju provoz ili promet energetskih proizvoda, a prije dovršenja postupka za rješavanje sporova u okviru mjerodavnog ugovora, ne prekida, ne smanjuje niti dopušta bilo kojem subjektu koji podliježe njezinu nadzoru ili nadležnosti, uključujući državna trgovačka poduzeća, da prekine ili smanji postojeći promet ili provoz energetskih proizvoda, niti to od njih zahtijeva, osim u slučaju kada je to jasno predviđeno ugovorom ili drugim sporazumom kojima se uređuje takav provoz ili promet.

3.  Stranke su suglasne da se stranka ne smatra odgovornom za prekid ili smanjenje na temelju ovog članka ako nije u mogućnosti obavljati opskrbu, provoz ili promet energetskih proizvoda zbog radnji koje se mogu pripisati trećim zemljama ili subjektu pod nadzorom ili nadležnošću treće zemlje.

Članak 277.

Regulatorno tijelo za električnu energiju i plin

1.  Regulatorno tijelo pravno je odvojeno i funkcionalno neovisno o bilo kojem javnom ili privatnom subjektu te raspolaže ovlastima dostatnima za osiguranje djelotvornog tržišnog natjecanja i učinkovitog funkcioniranja tržišta.

2.  Odluke i postupci regulatornog tijela nepristrani su u odnosu na sve sudionike na tržištu.

3.  Operater na kojeg utječe odluka regulatornog tijela ima pravo podnijeti žalbu protiv te odluke žalbenom tijelu koje je neovisno o uključenim strankama. Ako žalbeno tijelo nije tijelo sudbene naravi, njegove se odluke uvijek moraju obrazložiti u pisanom obliku i podliježu preispitivanju nepristranog i neovisnog pravosudnog tijela. Odluke koje donesu žalbena tijela djelotvorno se izvršavaju.

Članak 278.

Odnos s Ugovorom o energetskoj zajednici

1.  U slučaju sukoba između odredaba ovog odjeljka i odredaba Ugovora o energetskoj zajednici iz 2005. odnosno odredaba zakonodavstva EU-a koje se primjenjuje prema Ugovoru o energetskoj zajednici iz 2005., prednost imaju, u mjeri u kojoj su one u sukobu, odredbe Ugovora o energetskoj zajednici iz 2005. odnosno odredbe mjerodavnog zakonodavstva EU-a koje se primjenjuje prema Ugovoru o energetskoj zajednici iz 2005.

2.  Pri provedbi ovog odjeljka prednost se daje donošenju zakonodavnih ili drugih akata koji su u skladu s Ugovorom o energetskoj zajednici iz 2005. ili se temelje na zakonodavstvu koje se primjenjuje u tom sektoru u EU-u. U slučaju spora u pogledu ovog odjeljka, zakonodavni ili drugi akti koji ispunjavaju te kriterije smatraju se usklađenima s ovim odjeljkom. Pri ocjeni toga ispunjavaju li zakonodavni ili drugi akti te kriterije, u obzir se uzima svaka mjerodavna odluka donesena na temelju članka 91. Ugovora o energetskoj zajednici iz 2005.

3.  Ni jedna stranka ne koristi se odredbama ovog Sporazuma o rješavanju sporova kako bi se pozvala na povredu odredaba Ugovora o energetskoj zajednici.

Članak 279.

Pristup aktivnostima traženja, istraživanja i proizvodnje ugljikovodika i njihovo obavljanje

1.  Svaka stranka ( 42 ), u skladu s međunarodnim pravom, uključujući Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora iz 1982., ima punu suverenost nad resursima ugljikovodika na svojem državnom području i u svojim arhipelaškim i teritorijalnim vodama te ima suverena prava radi istraživanja i iskorištavanja resursa ugljikovodika u svojem isključivom gospodarskom pojasu i epikontinentalnom pojasu.

2.  Svaka stranka zadržava pravo da odredi područja unutar svojeg državnog područja i svojih arhipelaških i teritorijalnih voda, isključivog gospodarskog pojasa te epikontinentalnog pojasa koja se stavljaju na raspolaganje za obavljanje aktivnosti traženja, istraživanja i proizvodnje ugljikovodika.

3.  Kada se određeno područje stavi na raspolaganje za obavljanje tih aktivnosti, svaka stranka osigurava da se prema subjektima, u pogledu pristupa tim aktivnostima i njihovu obavljanju, postupa ravnopravno.

4.  Svaka stranka može od subjekta kojemu je dodijeljena dozvola za obavljanje aktivnosti traženja, istraživanja i proizvodnje ugljikovodika zahtijevati plaćanje financijskog doprinosa ili doprinos u ugljikovodicima. Detaljni aranžmani u vezi s tim doprinosom utvrđuju se na takav način da ne ometaju postupak upravljanja subjektima i njihovo donošenje odluka.

Članak 280.

Licenciranje i uvjeti licenciranja

1.  Stranke poduzimaju mjere potrebne da se osigura da licencije, na temelju kojih subjekt ima pravo, u svoje ime i na vlastiti rizik, tražiti, istraživati ili proizvoditi ugljikovodike u određenom zemljopisnom području, budu odobrene na temelju objavljenog postupka te da se potencijalni kandidati putem obavijesti pozovu na podnošenje prijava.

2.  U obavijesti se navodi vrsta licencije, odgovarajuće zemljopisno područje ili njegov dio te planirani datum ili rok za odobravanje licencije.

3.  Članci 104. i 105. ovog Sporazuma primjenjuju se na uvjete licenciranja i postupak odobravanja licencije.



POGLAVLJE 12.

Transparentnost

Članak 281.

Definicije

Za potrebe ovog poglavlja:

1. 

„Mjere opće primjene” obuhvaćaju zakonske i druge propise, sudske odluke, postupke i upravne odluke opće primjene te sve druge opće ili apstraktne radnje, tumačenja ili druge zahtjeve koji bi mogli utjecati na bilo koje pitanje obuhvaćeno ovim Sporazumom. Nisu obuhvaćene odluke koje se primjenjuju na pojedinačnu osobu; i

2. 

„Zainteresirana osoba” znači svaka fizička ili pravna osoba koja može biti predmet svih prava ili dužnosti na temelju mjera opće primjene u smislu članka 282. ovog Sporazuma.

Članak 282.

Cilj i područje primjene

1.  Svjesne utjecaja koji njihovo regulatorno okruženje može imati na međusobnu trgovinu, stranke uspostavljaju i održavaju djelotvorno i predvidljivo regulatorno okruženje za gospodarske subjekte koji posluju na njihovu državnom području, posebno za male subjekte, uzimajući na odgovarajući način u obzir zahtjeve pravne sigurnosti i razmjernosti.

2.  Stranke ovime, ponovno potvrđujući svoje obveze u okviru Sporazuma o WTO-u, utvrđuju pojašnjenja i poboljšane aranžmane za transparentnost, savjetovanje i bolje upravljanje mjerama opće primjene, u mjeri u kojoj one mogu utjecati na bilo koje pitanje obuhvaćeno ovim Sporazumom.

Članak 283.

Objava

1.  Svaka stranka osigurava da mjere opće primjene:

(a) 

budu objavljene bez odlaganja ili na drugi način učinjene dostupnima zainteresiranim osobama, na nediskriminirajući način, putem službeno određenog medija te, ako je izvedivo i moguće, putem elektroničkih sredstava, na takav način da se zainteresiranim osobama i drugoj stranci omogući upoznavanje s njima;

(b) 

sadržavaju obrazloženje cilja takvih mjera i njihovih razloga; i

(c) 

budu objavljene na način da se ostavi dovoljno vremena između objave i stupanja na snagu tih mjera, osim kada to zbog hitnosti nije moguće.

2.  Svaka stranka:

(a) 

nastoji unaprijed objaviti prijedloge za donošenje ili izmjenu mjera opće primjene, uključujući obrazloženje cilja tih prijedloga i njihovih razloga;

(b) 

pruža zainteresiranim osobama primjerene mogućnosti za iznošenje primjedbi u vezi s predloženom mjerom, posebno ostavljajući dovoljno vremena za takve mogućnosti; i

(c) 

nastoji uzeti u obzir primjedbe koje je primila od zainteresiranih osoba u vezi s predloženom mjerom.

Članak 284.

Upiti i kontaktne točke

1.  Svaka stranka uspostavlja ili održava odgovarajuće mehanizme za odgovaranje na upite svih zainteresiranih osoba u vezi s bilo kakvim mjerama opće primjene, predloženima ili na snazi, te načinom njihove primjene.

Posebno kako bi se olakšala komunikacija među strankama o svim pitanjima obuhvaćenima ovim Sporazumom, svaka stranka određuje kontaktnu točku. Na zahtjev bilo koje stranke, kontaktna točka navodi ured i službenika koji su nadležni za određeno pitanje i pruža potrebnu pomoć kako bi se olakšala komunikacija sa strankom koja je uputila zahtjev.

Upiti se mogu uputiti preko tih mehanizama, uspostavljenih na temelju ovog Sporazuma.

2.  Stranke priznaju da odgovor predviđen stavkom 1. ovog članka ne mora biti konačan ili pravno obvezujući, nego služi samo u informativne svrhe, osim ako je unutarnjim pravnim propisima stranaka određeno drukčije.

3.  Na zahtjev druge stranke, stranka bez odlaganja pruža informacije i odgovara na pitanja koja se odnose na bilo kakvu stvarnu ili predloženu mjeru opće primjene za koju stranka koja je uputila zahtjev smatra da bi mogla utjecati na provedbu ovog Sporazuma, bez obzira na to je li stranka koja je uputila zahtjev prethodno obaviještena o toj mjeri ili nije.

4.  Svaka stranka održava ili uspostavlja odgovarajuće mehanizme za zainteresirane osobe namijenjene učinkovitom rješavanju problema zainteresiranih osoba druge stranke koji mogu proizaći iz primjene mjera opće primjene i upravnih postupaka kako je navedeno u članku 285. ovog Sporazuma. Ti mehanizmi moraju biti lako dostupni, vremenski ograničeni, usmjereni na rezultate i transparentni. Njima se ne dovode u pitanje bilo kakvi žalbeni postupci ili postupci preispitivanja koje stranke utvrde ili održavaju. Njima se ne dovode u pitanje ni prava ni obveze stranaka na temelju poglavlja 14. (Rješavanje sporova) i poglavlja 15. (Posredovanje) glave IV. ovog Sporazuma.

Članak 285.

Upravni postupci

Svaka stranka dosljedno, nepristrano i primjereno upravlja svim mjerama opće primjene iz članka 281. ovog Sporazuma. U tu svrhu svaka stranka u primjeni tih mjera na određene osobe, robu, usluge ili poslovne jedinice druge stranke u posebnim slučajevima:

(a) 

nastoji zainteresiranim osobama druge stranke koje su izravno pogođene postupkom pravodobno i u skladu sa svojim postupovnim propisima pružiti obavijest o pokretanju postupka koja uključuje opis vrste postupka, izjavu pravosudnog tijela u okviru kojega se postupak pokreće i opći opis svih spornih pitanja;

(b) 

takvim zainteresiranim osobama prije poduzimanja bilo kakve konačne upravne mjere pruža primjerenu mogućnost za iznošenje činjenica i argumenata u prilog njihovim stajalištima, ako rokovi, vrsta postupka i javni interes to dopuštaju; i

(c) 

osigurava da se njezini postupci temelje na njezinom domaćem pravu i da su u skladu s njim.

Članak 286.

Preispitivanje i žalba

1.  Svaka stranka osniva ili održava sudove ili druga neovisna sudska tijela, uključujući, ako je to potrebno, sudovima slična sudska tijela ili upravna sudska tijela, ili postupke radi žurnog preispitivanja i, u opravdanim slučajevima, ispravljanja upravnih mjera obuhvaćenih ovim Sporazumom. Ti su sudovi, sudska tijela i postupci nepristrani i neovisni o uredu ili tijelu kojemu je povjereno izvršavanje upravnih mjera i nemaju nikakav bitan interes u odnosu na ishod pitanja.

2.  Svaka stranka osigurava da se u okviru takvih sudova, sudskih tijela ili postupaka strankama u postupku osigura pravo na:

(a) 

primjerenu mogućnost da podupru ili obrane svoja stajališta; i

(b) 

odluku koja se temelji na dokazima i podnescima u spisu predmeta ili, ako to zahtijeva pravo stranke, na spisu kojeg priprema upravno tijelo.

3.  Svaka stranka osigurava, podložno žalbi ili dodatnom preispitivanju predviđenim njezinim domaćim pravom, da ured ili tijelo koji su nadležni za dotičnu upravnu mjeru provedu tu odluku i da svoje djelovanje usklade s njom.

Članak 287.

Kvaliteta i izvršavanje regulatornog okvira i dobro upravno postupanje

1.  Stranke su suglasne surađivati u promicanju kvalitete i izvršavanja regulatornog okvira, između ostalog i razmjenom informacija i najbolje prakse u području njihovih reformi regulatornog okvira i ocjenjivanju učinka regulatornog okvira.

2.  Stranke snažno podržavaju načela dobre upravnog postupanja i suglasne su surađivati u njihovom promicanju, između ostalog i razmjenom informacija i najbolje prakse.

Članak 288.

Nediskriminacija

Svaka stranka na zainteresirane osobe druge stranke primjenjuje standarde transparentnosti koji nisu nepovoljniji od onih koje primjenjuje na svoje zainteresirane osobe.



POGLAVLJE 13.

Trgovina i održivi razvoj

Članak 289.

Kontekst i ciljevi

1.  Stranke podsjećaju na Agendu 21 o okolišu i razvoju iz 1992., Johannesburški plan provedbe održivog razvoja iz 2002. i međunarodno usuglašene programske smjernice u području zapošljavanja i socijalne politike, posebno Program za dostojanstveni rad Međunarodne organizacije rada (dalje u tekstu „MOR”) i Ministarsku izjavu Gospodarskog i socijalnog vijeća UN-a o punoj zaposlenosti i dostojanstvenom radu iz 2006. Stranke ponovno potvrđuju svoju predanost promicanju razvoja međunarodne trgovine na takav način da se doprinosi postizanju cilja održivog razvoja i osigurava da se taj cilj uključi i odražava na svakoj razini njihova trgovinskog odnosa.

2.  U tu svrhu stranke prepoznaju važnost bezuvjetnog uzimanja u obzir gospodarskih, socijalnih i ekoloških interesa ne samo svojeg stanovništva nego i budućih generacija te osiguravaju uzajamno usuglašavanje politika u području gospodarskog razvoja, okoliša i socijalne politike.

Članak 290.

Pravo na pravno uređivanje

1.  Priznajući pravo stranaka na uspostavu i uređivanje vlastitih razina zaštite okoliša i rada te vlastitih politika održivog razvoja i prioriteta, u skladu s mjerodavnim međunarodno priznatim načelima i sporazumima, te pravo na odgovarajuće donošenje ili izmjenu vlastitog zakonodavstva, stranke osiguravaju da se njihovim zakonodavstvom predvidi visoka razina zaštite okoliša i rada te nastoje i dalje poboljšavati to zakonodavstvo.

2.  Kao način za postizanje ciljeva iz ovog članka, Ukrajina približava svoje propise i upravnu praksu pravnoj stečevini EU-a.

Članak 291.

Multilateralne norme i sporazumi u području rada

1.  Stranke prepoznaju punu i produktivnu zaposlenost i dostojanstven rad za sve kao ključne elemente za trgovinu u kontekstu globalizacije. Stranke ponovno potvrđuju svoju obvezu promicanja razvoj trgovine na način kojim se pogoduje punoj i produktivnoj zaposlenosti i dostojanstvenom radu za sve, uključujući muškarce, žene i mlade.

2.  Stranke u svojim propisima i praksi promiču i primjenjuju međunarodno priznate temeljne norme rada, odnosno:

(a) 

slobodu udruživanja i stvarno priznanje prava na kolektivno pregovaranje;

(b) 

uklanjanje svih oblika prisilnog ili obveznog rada;

(c) 

djelotvorno ukidanje rada djece; i

(d) 

uklanjanje diskriminacije u pogledu zapošljavanja i izbora zanimanja.

3.  Stranke ponovno potvrđuju predanost djelotvornoj provedbi temeljnih i prioritetnih konvencija MOR-a koje su ratificirale te Deklaracije MOR-a o temeljnim načelima i pravima na radu iz 1998. Stranke će razmotriti ratifikaciju i provedbu drugih konvencija MOR-a koje je MOR definirao kao ažurirane.

4.  Stranke naglašavaju da se norme rada ne bi trebale iskorištavati za potrebe protekcionizma u trgovini. Stranke utvrđuju da njihova komparativna prednost ni na koji način ne bi trebala biti dovedena u pitanje.

Članak 292.

Multilateralni sporazumi u području okoliša

1.  Stranke prepoznaju vrijednost međunarodnog upravljanja okolišem i sporazuma u tom području kao odgovora međunarodne zajednice na globalne ili regionalne okolišne probleme.

2.  Stranke ponovno potvrđuju svoju predanost djelotvornoj provedbi multilateralnih sporazuma u području okoliša kojih su one stranke u svojim propisima i praksi.

3.  Ništa u ovom Sporazumu ne ograničava prava stranke da donese ili održava mjere za provedbu multilateralnih sporazuma u području okoliša kojih je stranka. Te mjere ne primjenjuju se na način koji bi mogao predstavljati sredstvo samovoljne ili neopravdane diskriminacije među strankama ili prikrivenog ograničavanja trgovine.

4.  Stranke osiguravaju da se okolišna politika temelji na načelima opreznosti i preventivnog djelovanja, načelu prema kojem se šteta nanesena okolišu popravlja prvenstveno na samom izvoru i na načelu prema kojem onečišćivač plaća.

5.  Stranke surađuju kako bi promicale razborito i racionalno korištenje prirodnim resursima u skladu s ciljem održivog razvoja u cilju jačanja veza između politika i prakse stranaka u području trgovine i okoliša.

Članak 293.

Trgovina koja pogoduje održivom razvoju

1.  Stranke ponovno potvrđuju da bi se trgovinom u svim njezinim dimenzijama trebao promicati održivi razvoj. Stranke priznaju pozitivnu ulogu koju temeljne radne norme i dostojanstveni rad mogu imati za gospodarsku učinkovitost, inovacije i produktivnost te naglašavaju vrijednost veće usklađenosti između trgovinskih politika, s jedne strane, i politika zapošljavanja i socijalnih politika, s druge strane.

2.  Stranke nastoje olakšati i promicati trgovinu i izravna strana ulaganja u robu, usluge i tehnologiju u području zaštite okoliša, održivu obnovljivu energiju, energetski učinkovite proizvode i usluge i robu označenu ekodeklaracijama, između ostalog i rješavanjem povezanih netarifnih prepreka.

3.  Stranke nastoje olakšati i promicati trgovinu proizvodima koji doprinose održivom razvoju, između ostalog proizvodima koji su predmet programa poput programa pravedne i etične trgovine kao i proizvodima koji poštuju načela društvene odgovornosti poduzeća i njihovu obvezu snošenja odgovornosti.

Članak 294.

Trgovina šumskim proizvodima

Stranke se obvezuju, u cilju promicanja održivog upravljanja šumskim resursima, na suradnju radi bolje provedbe propisa o šumama i boljeg gospodarenja šumama te promicanja trgovine zakonitim i održivim šumskim proizvodima.

Članak 295.

Trgovina ribljim proizvodima

Uzimajući u obzir važnost osiguravanja odgovornog i održivog upravljanje ribljim fondom te promicanje dobrog upravljanja u trgovini, stranke se obvezuju surađivati:

(a) 

poduzimanjem djelotvornih mjera za praćenje i nadzor ribljih i drugih vodnih resursa;

(b) 

osiguravanjem potpune usklađenosti s primjenjivim mjerama očuvanja i nadzora koje donose regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom te što sveobuhvatnijom suradnjom s tim organizacijama odnosno u okviru tih organizacija; i

(c) 

uvođenjem, između ostalog, mjera za suzbijanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova.

Članak 296.

Održavanje razina zaštite

1.  Stranke djelotvorno provode svoje zakone u području okoliša i rada trajnim ili ponavljajućim djelovanjem ili nedjelovanjem, na način kojim se utječe na trgovinu ili ulaganja među strankama.

2.  Stranka ne oslabljuje niti smanjuje razinu zaštite okoliša ili rada određenu njezinim propisima radi poticanja trgovine ili ulaganja, odustajanjem od ili drukčijim odstupanjem ili nuđenjem odustajanja od ili odstupanja od svojih propisa ili normi na način koji utječe na trgovinu ili ulaganja među strankama.

Članak 297.

Znanstvene informacije

Stranke priznaju važnost uzimanja u obzir znanstvenih i tehničkih informacija i mjerodavnih međunarodnih normi, smjernica ili preporuka prilikom pripremanja, donošenja i provođenja mjera čiji je cilj zaštita okoliša, javnog zdravlja i socijalnih uvjeta koji utječu na trgovinu među strankama.

Članak 298.

Preispitivanje učinaka na održivost

Stranke se obvezuju preispitivati, pratiti i procjenjivati učinak provedbe ove glave na održivi razvoj pomoću vlastitih participativnih postupaka i institucija, kao i pomoću onih uspostavljenih u okviru ovog Sporazuma, primjerice pomoću procjena učinaka trgovine na održivost.

Članak 299.

Institucije civilnog društva

1.  Svaka stranka određuje i saziva novu ili postojeću savjetodavnu skupinu za održivi razvoj, čija je zadaća pružati savjete o pitanjima povezanima s provedbom ovog poglavlja.

2.  Savjetodavna skupina sastoji se od neovisnih predstavničkih organizacija civilnog društva uz ravnomjernu zastupljenost udruga poslodavaca i radnika, nevladinih organizacija i drugih odgovarajućih dionika.

3.  Članovi savjetodavne skupine svake stranke sastajat će se na otvorenom Forumu civilnog društva kako bi sudjelovali u dijalogu kojim su obuhvaćeni aspekti održivog razvoja u trgovinskim odnosima među strankama. Forum civilnog društva sastajat će se jedanput godišnje, osim ako se stranke usuglase drukčije. Stranke se usuglašavaju o funkcioniranju Foruma civilnog društva najkasnije godinu dana nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma.

4.  Dijalogom koji se vodi u okviru Foruma civilnog društva ne dovodi se u pitanje Platforma civilnog društva uspostavljena na temelju članka 469. ovog Sporazuma radi razmjene stajališta o svim pitanjima povezanima s provedbom ovog Sporazuma.

5.  Stranke obavješćuju Forum civilnog društva o napretku u provedbi ovog poglavlja. Stajališta, mišljenja ili prijedlozi Foruma civilnog društva mogu se dostaviti strankama izravno ili preko savjetodavne skupine.

Članak 300.

Institucionalni mehanizam i mehanizam praćenja

1.  Ovim se uspostavlja Pododbor za trgovinu i održivi razvoj. Pododbor o svojim aktivnostima izvješćuje Odbor za pridruživanje u sastavu iz članka 465. stavka 4. ovog Sporazuma. Pododbor za trgovinu i održivi razvoj sastavljen je od visokih dužnosnika iz upravnih tijela svake stranke. Pododbor nadgleda provedbu ovog poglavlja, uključujući rezultate praćenja i procjene učinka te u dobroj vjeri raspravlja o svim problemima koji se pojave u primjeni ovog poglavlja. Pododbor utvrđuje svoj poslovnik. Pododbor se sastaje u roku od jedne godine od stupanja na snagu ovog Sporazuma, a nakon toga najmanje jedanput godišnje.

2.  Kako bi se olakšala komunikacija među strankama o svim pitanjima obuhvaćenima ovim poglavljem, svaka stranka određuje kontaktnu točku unutar svoje uprave.

3.  Stranke mogu pratiti napredak u provedbi i izvršavanju mjera obuhvaćenih ovim poglavljem. Stranka može zahtijevati od druge stranke da joj dostavi određene i obrazložene informacije o rezultatima provedbe ovog poglavlja.

4.  Stranka može zahtijevati savjetovanje s drugom strankom o svim pitanjima koja proizlaze iz ovog poglavlja tako da kontaktnoj točki te stranke dostavi zahtjev u pisanom obliku. Stranke su suglasne savjetovati se putem odgovarajućih kanala na zahtjev bilo koje od stranaka.

5.  Stranke poduzimaju maksimalna nastojanja za postizanje rješenja koje je zadovoljavajuće za sve i mogu tražiti savjet, informacije ili pomoć bilo koje osobe ili tijela koje smatraju primjerenima, kako bi se dotični predmet u potpunosti istražio. Stranke uzimaju u obzir aktivnosti MOR-a ili mjerodavnih multilateralnih okolišnih organizacija ili tijela kojih su stranke.

6.  Ako stranke ne uspiju riješiti pitanje putem savjetovanja, bilo koja stranka može kontaktnoj točki druge stranke dostaviti pisani zahtjev za sazivanje Pododbora za trgovinu i održivi razvoj kako bi razmotrio to pitanje. Pododbor se saziva žurno i nastoji se usuglasiti oko rješenja pitanja, uključujući prema potrebi i savjetovanje sa stručnjacima izvršne vlasti i nevladinog sektora. Odluka Pododbora za trgovinu i održivi razvoj objavljuje se javno, osim ako Pododbor ne odluči drukčije.

7.  Za bilo koje pitanje u okviru ovog poglavlja stranke isključivo primjenjuju postupke predviđene člancima 300. i 301. ovog Sporazuma.

Članak 301.

Skupina stručnjaka

1.  Osim ako se stranke usuglase drukčije, stranka može zatražiti, u roku od 90 dana od dostave zahtjeva za savjetovanja prema članku 300. stavku 4. ovog Sporazuma, da se sazove Skupina stručnjaka kako bi ispitala pitanje koje nije na zadovoljavajući način riješeno putem savjetovanja na razini vlada. U roku od 30 dana od zahtjeva stranke za sazivanje Skupine stručnjaka, na zahtjev bilo koje od stranaka može se sazvati Pododbor za trgovinu i održivi razvoj kako bi raspravio o tom pitanju. Stranke mogu Skupini dostaviti podneske. Skupina može zatražiti informacije i savjete od bilo koje stranke, savjetodavne(-ih) skupine(-a) ili međunarodnih organizacija. Skupina stručnjaka saziva se u roku od 60 dana od zahtjeva stranke.

2.  Skupina koja se bira u skladu s postupcima određenima u stavku 3. ovog članka pruža svoje stručno znanje pri provedbi ovog poglavlja. Osim ako se stranke ne usuglase drukčije, Skupina stručnjaka u roku od 90 dana od odabira posljednjeg stručnjaka strankama dostavlja izvješće. Stranke poduzimaju maksimalne napore kako bi poštovale savjete ili preporuke Skupine stručnjaka u vezi s provedbom ovog poglavlja. Provedbu preporuka Skupine stručnjaka prati Pododbor za trgovinu i održivi razvoj. Izvješće Skupine stručnjaka daje se na raspolaganje savjetodavnoj(-im) skupini(-ama) stranaka. Na povjerljive informacije i poslovnik primjenjuju se načela iz Priloga XXIV. poglavlju 14. (Rješavanje sporova) glave IV. ovog Sporazuma.

3.  Nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma, stranke usuglašavaju popis koji sadrži najmanje 15 osoba sa stručnim znanjem o pitanjima koja su obuhvaćena ovim poglavljem, od kojih najmanje pet osoba nisu državljani ni jedne od stranaka i koje će predsjedavati Skupinom stručnjaka. Stručnjaci su neovisni o strankama ili organizacijama zastupljenima u savjetodavnim skupinama, nisu povezani s njima i ne primaju od njih naputke. Svaka stranka odabire jednog stručnjaka s popisa stručnjaka u roku od 50 dana od primitka zahtjeva stranke za osnivanje Skupine stručnjaka. Ako stranka u tom roku ne odabere svog stručnjaka, druga stranka s popisa stručnjaka odabire državljanina stranke koja nije odabrala stručnjaka. Dvoje odabranih stručnjaka usuglašavaju se oko predsjednika koji se bira s popisa stručnjaka koji nisu državljani jedne od stranaka.

Članak 302.

Suradnja u trgovini i održivom razvoju

Kako bi postigle ciljeve ovog Sporazuma, stranke surađuju u aspektima politika rada i zaštite okoliša koji su povezani s trgovinom.



POGLAVLJE 14. ( 43 )

Rješavanje sporova

Članak 303.

Cilj

Cilj je ovog poglavlja izbjegavanje i rješavanje, u dobroj vjeri, sporova između stranaka o primjeni odredaba iz članka 304. ovog Sporazuma i postizanje, kadgod je to moguće, sporazumnog rješenja ( 44 ).

Članak 304.

Područje primjene

Odredbe ovog poglavlja primjenjuju se na svaki spor o tumačenju i primjeni odredaba glave IV. ovog Sporazuma, osim ako je izričito predviđeno drukčije.

Članak 305.

Savjetovanje

1.  Stranke nastoje svaki spor o tumačenju i primjeni odredaba iz članka 304. ovog Sporazuma riješiti tako da započnu savjetovanje u dobroj vjeri s ciljem postizanja sporazumnog rješenja.

2.  Stranka traži savjetovanje putem pisanog zahtjeva drugoj stranci u kojem navodi spornu mjeru i odredbe iz članka 304. ovog Sporazuma koje smatra primjenjivima; primjerak pisanog zahtjeva dostavlja se i Trgovinskom odboru.

3.  Savjetovanje se održava u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva i odvija se, osim ako se stranke usuglase drukčije, na državnom području stranke protiv koje je podnesen prigovor. Savjetovanje se smatra zaključenim u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva, osim ako se stranke usuglase nastaviti savjetovanje. Sve povjerljive informacije otkrivene tijekom savjetovanja ostaju povjerljive.

4.  Savjetovanja o hitnim pitanjima, uključujući pitanja o kvarljivoj ili sezonskoj robi, održavaju se u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva, a smatraju se zaključenima u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva.

5.  Ako se savjetovanje odnosi na promet energetskih proizvoda mrežama, a jedna stranka smatra rješavanje spora hitnim zbog prekida, djelomično ili u cijelosti, prometa prirodnog plina, nafte ili električne energije između Ukrajine i stranke EU-a, savjetovanje se održava u roku od tri dana od dana podnošenja zahtjeva i smatra se zaključenim tri dana nakon dana podnošenja zahtjeva, osim ako se stranke usuglase nastaviti savjetovanje. Sve povjerljive informacije otkrivene tijekom savjetovanja ostaju povjerljive.

6.  Ako se savjetovanje ne održi u rokovima utvrđenima u stavku 3. odnosno stavku 4. ovog članka, ili ako je savjetovanje zaključeno bez postizanja dogovora o sporazumnom rješenju, stranka koja je izjavila prigovor može zatražiti osnivanje arbitražnog vijeća u skladu s člankom 306. ovog Sporazuma.



Odjeljak 1.

Arbitražni postupak

Članak 306.

Pokretanje arbitražnog postupka

1.  Ako stranke ne uspiju riješiti spor putem savjetovanja kako je predviđeno člankom 305. ovog Sporazuma, stranka koja je izjavila prigovor može zatražiti osnivanje arbitražnog vijeća.

2.  Zahtjev za osnivanje arbitražnog vijeća upućuje se u pisanom obliku stranci protiv koje je izjavljen prigovor i Trgovinskom odboru. Stranka koja je izjavila prigovor u svojem zahtjevu navodi konkretnu spornu mjeru te daje kratak, za jasno prikazivanje problema dostatan, sažetak pravne osnove prigovora. Ako stranka koja je izjavila prigovor zahtijeva osnivanje vijeća s nestandardnim mandatom, pisani zahtjev mora sadržavati predloženi tekst posebnog mandata.

3.  Osim ako se stranke u roku od pet dana od osnivanja vijeća usuglase drukčije, arbitražnog vijeća ima mandata:

„ispitati predmet iz zahtjeva za osnivanje arbitražnog vijeća, odlučiti o usklađenosti predmetne sporne mjere s odredbama iz članka 304. ovog Sporazuma i donijeti odluku u skladu s člankom 310. ovog Sporazuma”.

Članak 307.

Sastav arbitražnog vijeća

1.  Arbitražno vijeće sastoji se od tri arbitra.

2.  U roku od 10 dana od dana podnošenja zahtjeva za osnivanje arbitražnog vijeća Trgovinskom odboru, stranke se savjetuju kako bi postigle dogovor o sastavu arbitražnog vijeća.

3.  U slučaju da se stranke ne mogu dogovoriti o sastavu arbitražnog vijeća u roku utvrđenom u stavku 2. ovog članka, svaka stranka može zatražiti da predsjednik Trgovinskog odbora, ili osoba koju predsjednik ovlasti, odabere sva tri člana ždrijebom s popisa utvrđenog prema članku 323. ovog Sporazuma: jednog među osobama koje je predložila stranka koja je izjavila prigovor, jednog među osobama koje je predložila stranka protiv koje je izjavljen prigovor i jednog među osobama koje su stranke odabrale da obnašaju dužnost predsjednika.

4.  U slučaju da se stranke usuglase oko jednog člana ili više članova arbitražnog vijeća, svi preostali članovi biraju se prema jednakom postupku:

(a) 

ako se stranke usuglase oko dva člana arbitražnog vijeća, preostali član odabire se među osobama koje su stranke odabrale da obnaša dužnost predsjednika;

(b) 

ako se stranke usuglase oko jednog člana arbitražnog vijeća, jedan od preostalih članova odabire se među osobama koje je predložila stranka koja je izjavila prigovor, a drugi se odabire među osobama koje je predložila stranka protiv koje je izjavljen prigovor.

5.  Predsjednik Trgovinskog odbora, ili osoba koju on ovlasti, odabire arbitre u roku od pet dana od zahtjeva iz stavka 3. Pri odabiru mogu biti nazočni predstavnici svake stranke.

6.  Datum osnivanja arbitražnog vijeća datum je završetka postupka odabira.

7.  Ako jedan od popisa iz članka 323. ovog Sporazuma ne bude sastavljen u trenutku podnošenja zahtjeva na temelju stavka 3. ovog članka, tri arbitra biraju se ždrijebom među osobama koje su jedna ili obje stranke formalno predložile.

8.  U pogledu spora o poglavlju 11. (Energetika povezana s trgovinom) glave IV. ovog Sporazuma koji stranka smatra hitnim zbog prekida ili prijetnje prekidom, djelomično ili u cijelosti, prometa prirodnog plina, nafte ili električne energije između Ukrajine i stranke EU-a, stavak 3. ovog članka primjenjuje se bez primjene stavka 2. ovog članka, a rok iz stavka 5. ovog članka iznosi dva dana.

Članak 308.

Privremeno izvješće vijeća

1.  Arbitražno vijeće u roku od 90 dana od dana svog osnivanja strankama izdaje privremeno izvješće u kojom se navodi utvrđeno činjenično stanje, primjenjivost odgovarajućih odredaba i razloge svih utvrđenja i preporuka koje ono iznosi. Ako smatra da taj rok nije moguće održati, predsjednik arbitražnog vijeća mora o tome u pisanom obliku obavijestiti stranke i Trgovinski odbor, navodeći razloge za odgodu i datum kada vijeće namjerava izdati svoje privremeno izvješće. Privremeno se izvješće ni pod kojim okolnostima ne smije izdati kasnije od 120 dana nakon dana osnivanja arbitražnog vijeća.

2.  Svaka stranka može arbitražnom vijeću podnijeti pisani zahtjev da preispita određene aspekte privremenog izvješća u roku od 14 dana od njegova izdavanja.

3.  U hitnim slučajevima, uključujući one u vezi s kvarljivom ili sezonskom robom, arbitražno vijeće ulaže sve napore kako bi izdalo privremeno izvješće, a svaka stranka može arbitražnom vijeću podnijeti pisani zahtjev da preispita određene aspekte privremenog izvješća u rokovima koji su upola kraći od rokova iz stavaka 1. i 2. ovog članka.

4.  U pogledu spora o poglavlju 11. (Energetika povezana s trgovinom) glave IV. ovog Sporazuma koji stranka smatra hitnim zbog prekida ili prijetnje prekidom, djelomično ili u cijelosti, prometa prirodnog plina, nafte ili električne energije između Ukrajine i stranke EU-a, privremeno izvješće izdaje se nakon 20 dana, a svi zahtjevi na temelju stavka 2. podnose se u roku od pet dana od izdavanja pisanog izvješća. Arbitražno vijeće može odlučiti izostaviti privremeno izvješće.

5.  Nakon razmatranja pisanih primjedbi stranaka na privremeno izvješće, arbitražno vijeće može izmijeniti svoje izvješće i dodatno ga razmotriti ako to smatra primjerenim. Konačna odluka arbitražnog vijeća uključuje raspravu o argumentima iznesenima u fazi privremenog preispitivanja.

Članak 309.

Mirenje u hitnim sporovima u vezi s energetikom

1.  U pogledu spora o poglavlju 11. (Energetika povezana s trgovinom) glave IV. ovog Sporazuma koji stranka smatra hitnim zbog prekida ili prijetnje prekidom, djelomično ili u cijelosti, prometa prirodnog plina, nafte ili električne energije između Ukrajine i stranke EU-a, svaka stranka može upućivanjem zahtjeva vijeću od predsjednika vijeća zahtijevati da bude miritelj u bilo kojem pitanju koje se odnosi na spor.

2.  Miritelj nastoji postići sporazumno rješenje spora ili nastoji postići suglasnost u vezi s postupkom kojim se takvo rješenje može postići. Ako u roku od 15 dana od svojeg imenovanja ne uspije osigurati takav dogovor, miritelj preporučuje rješenje spora ili postupak kojim se takvo rješenje može postići te odlučuje o uvjetima i aranžmanima kojih se potrebno pridržavati od datuma koji odredi miritelj do rješavanja spora.

3.  Stranke i subjekti pod njihovim nadzorom ili nadležnošću poštuju preporuke o uvjetima i aranžmanima određene prema stavku 2. ovog članka tijekom tri mjeseca od miriteljeve odluke ili do rješavanja spora, ovisno o tome što bude ranije.

4.  Miritelj poštuje kodeks ponašanja arbitara.

Članak 310.

Odluka arbitražnog vijeća

1.  Arbitražno vijeće svoju odluku dostavlja strankama i Trgovinskom odboru u roku od 120 dana od dana osnivanja arbitražnog vijeća. Ako arbitražno vijeće smatra da ne može održati taj rok, predsjednik arbitražnog vijeća mora o tome u pisanom obliku obavijestiti stranke i Trgovinski odbor, navodeći razloge za odgodu i datum kada vijeće namjerava zaključiti svoj rad. Odluka se ni pod kojim okolnostima ne smije dostaviti kasnije od 150 dana nakon dana osnivanja arbitražnog vijeća.

2.  U hitnim slučajevima, uključujući one u vezi s kvarljivom ili sezonskom robom, arbitražno vijeće ulaže sve napore kako bi svoju odluku dostavilo u roku od 60 dana od dana svojeg osnivanja. Ni pod kojim okolnostima to ne smije trajati dulje od 75 dana nakon njegova osnivanja. Arbitražno vijeće može u roku od 10 dana od svojeg osnivanja donijeti privremenu odluku o tome smatra li predmet hitnim.

3.  U pogledu spora o poglavlju 11. (Energetika povezana s trgovinom) glave IV. ovog Sporazuma koji stranka smatra hitnim zbog prekida ili prijetnje prekidom, djelomično ili u cijelosti, prometa prirodnog plina, nafte ili električne energije između Ukrajine i stranke EU-a, arbitražno vijeće dostavlja svoju odluku u roku od 40 dana od dana svog osnivanja.



Odjeljak 2.

Postupanje u skladu s odlukom

Članak 311.

Postupanje u skladu s odlukom arbitražnog vijeća

Svaka stranka poduzima sve potrebne mjere kako bi u dobroj vjeri postupila u skladu s odlukom arbitražnog vijeća, a stranke će se nastojati usuglasiti o roku u kojem trebaju postupati u skladu s odlukom.

Članak 312.

Primjereni rok za postupanje u skladu s odlukom

1.  Najkasnije 30 dana od dostavljanja odluke arbitražnog vijeća strankama, stranka protiv koje je izjavljen prigovor obavješćuje stranku koja je izjavila prigovor i Trgovinski odbor o vremenu za koje procjenjuje da će joj biti potrebno kako bi postupila u skladu s odlukom (dalje u tekstu „primjereni rok”).

2.  U slučaju nesuglasja između stranaka u vezi s primjerenim rokom za postupanje u skladu s odlukom arbitražnog vijeća, stranka koja je izjavila prigovor, u roku od 20 dana od obavijesti iz stavka 1. ovog članka, u pisanom obliku od izvornog arbitražnog vijeća zahtijeva da odredi trajanje primjerenog roka. O tom se zahtjevu istodobno obavješćuju druga stranka i Trgovinski odbor. Arbitražno vijeće svoju odluku dostavlja strankama i Trgovinskom odboru u roku od 20 dana od datuma podnošenja zahtjeva.

3.  U slučaju da se izvorno arbitražno vijeće ili neki od njegovih članova više ne mogu sazvati, primjenjuju se postupci određeni u članku 307. ovog Sporazuma. Rok za dostavu odluke je 35 dana od datuma podnošenja zahtjeva iz stavka 2. ovog članka.

4.  Stranka protiv koje je izjavljen prigovor obavijestit će u pisanom obliku stranku koja je izjavila prigovor o napretku koji je postigla u vezi s postupanjem u skladu s odlukom arbitražnog vijeća najmanje mjesec dana prije isteka primjerenog roka.

5.  Stranke mogu sporazumno produljiti primjereni rok.

Članak 313.

Preispitivanje mjera poduzetih radi postupanja u skladu s odlukom arbitražnog vijeća

1.  Stranka protiv koje je podnesen prigovor obavješćuje stranku koja je podnijela prigovor i Trgovinski odbor, prije isteka primjerenog roka, o svakoj mjeri koju je poduzela kako bi postupila u skladu s odlukom arbitražnog vijeća.

2.  U slučaju nesuglasja među strankama u vezi s postojanjem mjere ili sukladnošću bilo koje mjere o kojoj je poslana obavijest prema stavku 1. sa Sporazumom, stranka koja je izjavila prigovor može u pisanom obliku od izvornog arbitražnog vijeća zatražiti da odluči o tom pitanju. U takvom se zahtjevu utvrđuje konkretna sporna mjera i odredbe Sporazuma s kojima ta mjera, prema mišljenju stranke, nije usklađena, i to na način da se jasno iznese pravna osnova prigovora. Arbitražno vijeće svoju odluku dostavlja u roku od 45 dana od datuma podnošenja zahtjeva.

3.  U slučaju da se izvorno arbitražno vijeće ili neki od njegovih članova više ne mogu sazvati, primjenjuju se postupci određeni u članku 307. ovog Sporazuma. Rok za dostavu odluke je 60 dana od datuma podnošenja zahtjeva iz stavka 2. ovog članka.

Članak 314.

Pravna sredstva u hitnim sporovima u vezi s energetikom

1.  U pogledu spora o poglavlju 11. (Energetika povezana s trgovinom) glave IV. ovog Sporazuma koji stranka smatra hitnim zbog prekida ili prijetnje prekidom, djelomično ili u cijelosti, prometa prirodnog plina, nafte ili električne energije između Ukrajine i stranke EU-a, primjenjuju se sljedeće posebne odredbe o pravnim sredstvima.

2.  Odstupajući od članaka 311., 312. i 313. ovog Sporazuma, stranka koja je izjavila prigovor može suspendirati obveze koje proizlaze iz ovog Sporazuma, i to u opsegu koji je jednak vrijednosti koristi koja je poništena ili umanjena zbog neusklađenosti s nalazima vijeća u roku od 15 dana od njihove objave. Ta suspenzija odmah može proizvoditi učinke. Takva suspenzija može se održavati najdulje tri mjeseca, osim ako stranka protiv koje je izjavljen prigovor ne postupi u skladu s izvješćem vijeća.

3.  Ako stranka protiv koje je izjavljen prigovor ospori postojanje neusklađenosti ili opseg suspenzije koja joj je određena zbog neusklađenosti, ona može na temelju članaka 315. i 316. ovog Sporazuma pokrenuti postupak koji će se žurno ispitati. Stranka koja je izjavila prigovor mora ukinuti ili prilagoditi suspenziju tek nakon što vijeće odluči o tom pitanju i može održavati suspenziju tijekom postupka.

Članak 315.

Privremena pravna sredstva u slučaju neusklađenosti s odlukom

1.  Ako stranka protiv koje je izjavljen prigovor ne uputi obavijest o bilo kojoj mjeri poduzetoj kako bi postupila u skladu s odlukom arbitražnog vijeća prije isteka primjerenog roka, ili ako arbitražno vijeće odluči da mjera iz obavijesti prema članku 313. stavku 1. ovog Sporazuma nije usklađena s obvezama te stranke prema odredbama iz članka 304. ovog Sporazuma, stranka protiv koje je izjavljen prigovor dužna je, ako to od nje zatraži stranka koja je izjavila prigovor, dati ponudu za privremenu kompenzaciju.

2.  Ako se u roku od 30 dana od isteka primjerenog roka ili dostave odluke arbitražnog vijeća u okviru članka 313. ovog Sporazuma da mjera koja je poduzeta kako bi se postupilo u skladu s odlukom nije u skladu s odredbama iz članka 304. ovog Sporazuma ne postigne dogovor o kompenzaciji, stranka koja je izjavila prigovor ima pravo, nakon što obavijesti stranku protiv koje je izjavljen prigovor i Trgovinski odbor, suspendirati obveze koje proizlaze iz bilo koje odredbe ovog poglavlja o području slobodne trgovine, i to u opsegu koji je jednak poništenju ili umanjenju koristi prouzročenima povredom. Stranka koja je izjavila prigovor može provesti suspenziju u bilo kojem trenutku nakon isteka razdoblja od 10 dana od datuma obavijesti, osim ako stranka protiv koje je izjavljen prigovor podnese zahtjev za arbitražu na temelju stavka 4. ovog članka.

3.  Stranka koja je izjavila prigovor može prilikom suspenzije obveza odlučiti povećati svoje carinske stope do visine koja se primjenjuje na druge članice WTO-a i to u odnosu na opseg trgovine koji se treba odrediti na način da opseg trgovine pomnožen povećanjem carinskih stopa bude jednak vrijednosti poništenja ili umanjenja koristi prouzročenih povredom.

4.  Ako stranka protiv koje je izjavljen prigovor smatra da opseg suspenzije nije jednak vrijednosti poništenja ili umanjenja koristi prouzročenih povredom, ona može u pisanom obliku od izvornog arbitražnog vijeća zatražiti da odluči o tom pitanju. O tom se zahtjevu obavješćuju stranka koja je izjavila prigovor i Trgovinski odbor prije isteka razdoblja od 10 dana iz stavka 2. ovog članka. Arbitražno vijeće svoju odluku o opsegu suspenzije obveza dostavlja strankama i Trgovinskom odboru u roku od 30 dana od datuma podnošenja zahtjeva. Obveze se ne suspendiraju sve dok arbitražno vijeće ne dostavi svoju odluku, a svaka suspenzija mora biti usklađena s odlukom arbitražnog vijeća.

5.  U slučaju da se izvorno arbitražno vijeće ili neki od njegovih članova više ne mogu sazvati, primjenjuju se postupci određeni u članku 307. ovog Sporazuma. U takvim je slučajevima rok za dostavu odluke 45 dana od datuma podnošenja zahtjeva iz stavka 4. ovog članka.

6.  Suspenzija obveza privremena je i primjenjuje se samo dok bilo koja mjera za koju je utvrđeno da nije u skladu s odredbama iz članka 304. ovog Sporazuma ne bude povučena ili izmijenjena kako bi se postigla usklađenost s odredbama iz članka 304. Sporazuma, kako je utvrđeno prema članku 316., ili sve dok se stranke ne usuglase o rješenju spora.

Članak 316.

Preispitivanje mjera poduzetih za postupanje u skladu s odlukom nakon suspenzije obveza

1.  Stranka protiv koje je izjavljen prigovor obavješćuje stranku koja je izjavila prigovor i Trgovinski odbor o svakoj mjeri koju je poduzela kako bi postupila u skladu s odlukom arbitražnog vijeća i o svom zahtjevu da stranka koja je izjavila prigovor prestane sa suspenzijom obveza.

2.  Ako stranke u roku od 30 dana od datuma dostave obavijesti ne postignu suglasje o tome postiže li se mjerom u vezi s kojom je poslana ta obavijest usklađenost stranke protiv koje je izjavljen prigovor s odredbama iz članka 304. ovog Sporazuma, stranka koja je podnijela prigovor u pisanom obliku zahtijeva od izvornog arbitražnog vijeća da odluči o tom pitanju. O tom se zahtjevu istodobno obavješćuju stranka protiv koje je izjavljen prigovor i Trgovinski odbor. Stranke i Trgovinski odbor obavješćuju se o odluci arbitražnog vijeća u roku od 45 dana od datuma podnošenja zahtjeva. Ako arbitražno vijeće odluči da se stranka protiv koje je izjavljen prigovor uskladila sa Sporazumom, ili ako stranka koja je izjavila prigovor u roku od 45 dana od dostave obavijesti iz stavka 1. ovog članka ne zahtijeva da izvorno arbitražno vijeće odluči o tom pitanju, suspenzija obveza prestajeu roku od 15 dana od odluke arbitražnog vijeća odnosno nakon isteka roka od 45 dana.

3.  U slučaju da izvorno arbitražno vijeće ili bilo koji njegov član više nisu na raspolaganju za saziv, primjenjuju se postupci određeni u članku 307. ovog Sporazuma. Rok za dostavu odluke u tom je slučaju 60 dana od datuma podnošenja zahtjeva iz stavka 2. ovog članka.



Odjeljak 3.

Zajedničke odredbe

Članak 317.

Sporazumno rješenje

Stranke mogu u bilo kojem trenutku postići sporazumno rješenje spora na temelju ovog poglavlja. O svakom takvom rješenju zajednički obavješćuju Trgovinski odbor i, kada je to primjenjivo, predsjednika arbitražnog vijeća. Ako rješenje zahtijeva odobrenje u skladu s mjerodavnim domaćim postupcima bilo koje od stranaka, u obavijesti se upućuje na taj zahtjev, a arbitražni se postupak suspendira. Ako takvo odobrenje nije potrebno odnosno nakon što se dostavi obavijest o završetku takvih domaćih postupaka arbitražni se postupak zaključuje.

Članak 318.

Poslovnik

1.  Postupci rješavanja sporova u okviru ovog poglavlja uređeni su Poslovnikom određenom u Prilogu XXIV. ovom Sporazumu.

2.  Svako saslušanje arbitražnog vijeća otvoreno je za javnost u skladu s Poslovnikom određenom u Prilogu XXIV. ovom Sporazumu.

Članak 319.

Informacije i tehnički savjeti

Na zahtjev stranke ili na vlastitu inicijativu, arbitražno vijeće može pribaviti informacije koje smatra prikladnima za arbitražni postupak iz bilo kojeg izvora, uključujući stranke uključene u spor. Arbitražno vijeće također ima pravo zatražiti mjerodavno mišljenje stručnjaka kada to smatra prikladnim. Sve tako dobivene informacije moraju biti otkrivene objema strankama i otvorene za iznošenje primjedbi. Zainteresirane fizičke ili pravne osobe s poslovnim nastanom na državnim područjima stranaka mogu arbitražnom vijeću podnijeti podneske amicus curiae u skladu s Poslovnikom određenom u Prilogu XXIV. ovom Sporazumu.

Članak 320.

Pravila tumačenja

Svako arbitražno vijeće tumači odredbe iz članka 304. ovog Sporazuma u skladu s uobičajenim pravilima tumačenja međunarodnog javnog prava, uključujući pravila određena u Bečkoj konvenciji o pravu međunarodnih ugovora iz 1969. Ako je obveza na temelju ovog Sporazuma jednaka obvezi na temelju Sporazuma o WTO-u, arbitražno vijeće prihvaća tumačenje koje je u skladu s bilo kojim odgovarajućim tumačenjem utvrđenim u odlukama Tijela WTO-a za rješavanje sporova (dalje u tekstu „DSB”). Odlukama arbitražnog vijeća ne mogu se povećavati niti smanjivati prava i obveze predviđene odredbama ovog Sporazuma.

Članak 321.

Rješenja i odluke arbitražnog vijeća

1.  Arbitražno vijeće poduzima sve napore kako bi sve odluke donijelo jednoglasno. Ako se odluka ipak ne može donijeti jednoglasno, o spornom pitanju odlučuje se većinom glasova. Međutim, izdvojena mišljenja arbitara ne objavljuju se ni u kojem slučaju.

2.  Odluke arbitražnog vijeća obvezujuće su za stranke i ne stvaraju nikakva prava ili obveze za fizičke ili pravne osobe. Odluka navodi utvrđeno činjenično stanje, primjenjivost odgovarajućih odredaba i razloge svih utvrđenja i preporuka koje ono iznosi. Odbor za trgovinu objavljuje cijeli tekst odluka arbitražnog vijeća, osim ako odluči to ne učiniti.

Članak 322.

Rješavanje sporova u vezi s regulatornim približavanjem

1.  Postupci navedeni u ovom članku primjenjuju se na sporove o tumačenju i primjeni odredaba ovog Sporazuma koje se odnose na regulatorno približavanje u poglavlju 3. (Tehničke prepreke u trgovini), poglavlju 4. (Sanitarne i fitosanitarne mjere), poglavlju 5. (Carinski režim i olakšavanje trgovine), poglavlju 6. (Poslovni nastan, trgovina uslugama i elektronička trgovina), poglavlju 8. (Javna nabava) ili poglavlju 10. (Tržišno natjecanje), ili koje na drugi način stranci nameću obvezu utvrđenu upućivanjem na odredbu prava EU-a.

2.  Ako se sporom otvara pitanje tumačenja odredbe prava EU-a iz stavka 1., arbitražno vijeće ne odlučuje o tom pitanju, nego upućuje zahtjev Sudu Europske unije da odluči o tom pitanju. U tom se slučaju rokovi koji se primjenjuju na odluke arbitražnog vijeća suspendiraju dok Sud Europske unije ne donese odluku. Odluka Suda Europske unije obvezujuća je za arbitražno vijeće.



Odjeljak 4.

Opće odredbe

Članak 323.

Arbitri

1.  Trgovinski odbor, najkasnije šest mjeseci nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma, sastavlja popis koji sadrži 15 osoba koje žele i mogu obavljati dužnost arbitra. Svaka stranka predlaže pet osoba za obavljanje dužnosti arbitra. Stranke biraju i pet osoba koje nisu državljani ni jedne stranke za obavljanje dužnosti predsjednika arbitražnog vijeća. Trgovinski odbor osigurava da se taj popis uvijek održava na toj razini.

2.  Popis sastavljen na temelju stavka 1. ovog članka služi za sastavljanje arbitražnih vijeća u skladu s člankom 307. ovog Sporazuma. Popisom obuhvaća arbitri sa stručnim znanjima ili iskustvom u području prava i međunarodne trgovine.

3.  Svi arbitri imenovani u arbitražno vijeće moraju biti neovisni, obavljati dužnost arbitra u osobnom svojstvu i ne smiju primati naputke od bilo koje organizacije ili vlade, ili biti povezani s vladom bilo koje stranke, te su dužni postupati u skladu s Kodeksom ponašanja određenim u Prilogu XXV. ovom Sporazumu.

Članak 324.

Odnos prema obvezama u okviru WTO-a

1.  Primjena odredaba ovog poglavlja o rješavanju sporova ne dovodi u pitanje bilo koji postupak u okviru WTO-a, uključujući postupak rješavanja sporova.

2.  Međutim, ako je stranka u vezi s određenom mjerom pokrenula postupak rješavanja spora bilo prema članku 306. stavku 1. ovog Sporazuma ili prema Sporazumu o WTO-u, ona ne može u odnosu na istu mjeru pokrenuti postupak rješavanja spora u okviru drugog foruma sve dok prvi postupak ne bude zaključen. Osim toga, stranka ne traži ispravak povrede obveze koja je jednaka u ovom Sporazumu i u Sporazumu o WTO-u u okviru oba foruma. U takvom slučaju, nakon pokretanja postupka rješavanja spora, stranka drugom forumu ne podnosi zahtjev za ispravak povrede jednake obvezi iz drugog Sporazuma, osim ako forum kojem se najprije obratila zbog postupovnih razloga ili razloga nadležnosti ne donese odluku u vezi sa zahtjevom za ispravak povrede te obveze.

3.  Za potrebe stavka 2.:

(a) 

postupak rješavanja spora na temelju Sporazuma o WTO-u smatra se pokrenutima zahtjev stranke za osnivanje vijeća prema članku 6. Dogovora o pravilima i postupcima za rješavanje sporova iz Priloga 2. Sporazumu o WTO-u (dalje u tekstu „Dogovor o rješavanju sporova”), a smatra se zaključenim kada DSB prihvati izvješće vijeća i izvješće žalbenog tijela, ovisno o slučaju, prema članku 16. i članku 17. stavku14. Dogovora o rješavanju sporova; i

(b) 

postupak rješavanja spora na temelju ovog poglavlja smatra se pokrenutim zahtjevom stranke za osnivanje arbitražnog vijeća prema članku 306. stavku 1. ovog Sporazuma, a smatra se zaključenim kada arbitražno vijeće objavi svoju odluku strankama i Trgovinskom odboru.

4.  Ništa u ovom poglavlju ne sprečava stranku da provede suspenziju obveza koju je odobrio DSB. Nije moguće primijeniti Sporazum o WTO-u kako bi se stranku spriječilo da suspendira obveze na temelju ovog poglavlja.

Članak 325.

Rokovi

1.  Svi rokovi utvrđeni u ovom poglavlju, uključujući rokove za obavješćivanje o odlukama arbitražnog vijeća, računaju se u kalendarskim danima pri čemu je prvi dan onaj koji slijedi nakon radnje ili događaja na koji oni upućuju.

2.  Stranke mogu sporazumno produljiti sve rokove iz ovog poglavlja.

Članak 326.

Izmjena poglavlja

Trgovinski odbor može odlučiti izmijeniti ovo poglavlje, Poslovnik za arbitražu određen u Prilogu XXIV. ovom Sporazumu i Kodeks ponašanja članova arbitražnog vijeća i posrednika u Prilogu XXV. ovom Sporazumu.



POGLAVLJE 15.

Mehanizam posredovanja

Članak 327.

Cilj i područje primjene

1.  Cilj je ovog poglavlja olakšati pronalaženje sporazumnog rješenja putem sveobuhvatnog i žurnog postupka uz pomoć posrednika.

2.  Ovo poglavlje primjenjuje se na sve mjere u području primjene poglavlja 1. glave IV. ovog Sporazuma (Nacionalni tretman i pristup tržištu za robu) koje nepovoljno utječu na trgovinu među strankama.

3.  Ovo poglavlje ne primjenjuje se na mjere iz poglavlja 6. (Poslovni nastan, trgovina uslugama i elektronička trgovina), poglavlja 7. (Tekuća plaćanja i kretanje kapitala), poglavlja 8. (Javna nabava), poglavlja 9. (Intelektualno vlasništvo) i poglavlja 13. (Trgovina i održivi razvoj) ovog Sporazuma. Trgovinski odbor može, nakon temeljitog razmatranja, odlučiti da se ovaj mehanizam primijeni na bilo koji od tih sektora.



Odjeljak 1.

Postupak u okviru mehanizma posredovanja

Članak 328.

Zahtjev za informacije

1.  Prije pokretanja postupka posredovanja, stranka može u bilo kojem trenutku zahtijevati informacije o mjeri koja nepovoljno utječe na trgovinu ili ulaganja među strankama. Stranka kojoj se taj zahtjev podnese pruža u roku od 20 dana od primitka zahtjeva odgovor s primjedbama na informacije koje sadržava zahtjev. Zahtjev i odgovor dostavljaju se u pisanom obliku kad god je to moguće.

2.  Ako stranka koja odgovara na zahtjev smatra da nije moguće odgovoriti u roku od 20 dana, obavješćuje stranku podnositeljicu zahtjeva o razlozima odgode i navodi procjenu roka u kojemu bi najranije mogla dati odgovor.

Članak 329.

Pokretanje postupka

1.  Stranka može u bilo kojem trenutku zahtijevati da stranke započnu postupak posredovanja. Taj zahtjev upućuje se drugoj stranci u pisanom obliku. Zahtjev mora biti dovoljno podroban da se njime jasno izrazi zabrinutost stranke koja ga podnosi i mora sadržavati:

(a) 

određenje konkretne sporne mjere;

(b) 

izjavu o navodnim negativnim učincima koje mjera, prema mišljenju stranke podnositeljice, ima ili će imati na trgovinu ili ulaganja među strankama; i

(c) 

objašnjenje načina na koji su ti učinci, prema mišljenju stranke podnositeljice, povezani s mjerom.

2.  Stranka kojoj je zahtjev upućen razmatra ga u dobroj namjeri te ga prihvaća ili odbija u pisanom obliku u roku od 10 dana od njegova primitka.

Članak 330.

Odabir posrednika

1.  Čim započne postupak posredovanja, stranke se nastoje usuglasiti o posredniku u roku od najviše 15 dana od primitka odgovora na zahtjev.

2.  Ako se stranke ne mogu usuglasiti o posredniku u navedenom roku, svaka stranka može od predsjednika Trgovinskog odbora, ili osobe koju on ovlasti, zahtijevati da posrednika imenuje ždrijebom s popisa sastavljenog prema članku 323. ovog Sporazuma. Predstavnici obje stranke u sporu pravodobno se pozivaju da budu nazočni ždrijebu. Odabir ždrijebom obavlja se u nazočnosti predstavnika stranke(-aka) koji se odazovu.

3.  Predsjednik Trgovinskog odbora, ili osoba koju on ovlasti, odabire posrednika u roku od pet radnih dana od zahtjeva bilo koje stranke kako je navedeno u stavku 2.

4.  Ako popis iz članka 323. ovog Sporazuma ne bude sastavljen u trenutku podnošenja zahtjeva na temelju stavka 2. ovog članka, posrednik se bira ždrijebom među osobama koje su jedna ili obje stranke formalno predložile.

5.  Stranke se mogu usuglasiti da posrednik bude državljanin jedne od stranaka.

6.  Posrednik strankama nepristrano i transparentno pomaže razjasniti mjeru i njezine moguće učinke na trgovinu te postići sporazumno rješenje. Kodeks ponašanja određen u Prilogu XXV. ovom Sporazumu primjenjuje se na posrednike kako je predviđeno tim kodeksom. Pravila 3. do 7. (obavješćivanje) i 41. do 46. (prevođenje i izračun rokova) Poslovnika iz Priloga XXIV. ovom Sporazumu primjenjuju se mutatis mutandis.

Članak 331.

Pravila o postupku posredovanja

1.  U roku od 10 dana od imenovanja posrednika, stranka koja je zatražila postupak posredovanja dostavlja posredniku i drugoj stranci detaljan opis problema u pisanom obliku, posebno djelovanja sporne mjere i njezinih učinaka na trgovinu. U roku od 20 dana od datuma dostave tog podneska, druga stranka može u pisanom obliku dati svoje primjedbe na opis problema. Obje stranke mogu u svoj opis odnosno primjedbe uvrstiti sve informacije koje smatraju važnima.

2.  Posrednik može odlučiti o najprimjerenijem načinu razjašnjavanja predmetne mjere i njezina mogućeg utjecaja na trgovinu. Konkretno, posrednik može organizirati sastanke među strankama, savjetovati se sa strankama skupno ili pojedinačno, tražiti pomoć ili savjete mjerodavnih stručnjaka i dionika te pružati svu dodatnu podršku koju stranke zatraže. Posrednik će se međutim prije savjetovanja s mjerodavnim stručnjacima i dionicima savjetovati sa strankama.

3.  Posrednik može ponuditi savjet i predložiti rješenje strankama na razmatranje, a one mogu prihvatiti ili odbiti predloženo rješenje, ili se mogu usuglasiti oko drukčijeg rješenja. Posrednik međutim ne daje savjete ili komentare o usklađenosti sporne mjere s ovim Sporazumom.

4.  Postupak se odvija na državnom području stranke kojoj je zahtjev upućen ili, na temelju sporazuma stranaka, na nekom drugom mjestu odnosno na neki drugi način.

5.  Stranke nastoje postići sporazumno rješenje u roku od 60 dana od imenovanja posrednika. Dok se ne postigne konačni dogovor, stranke mogu razmatrati moguća privremena rješenja, posebno ako se mjera odnosi na kvarljivu robu.

6.  Rješenje se može donijeti odlukom Trgovinskog odbora. Svaka stranka može to rješenje uvjetovati dovršenjem potrebnih unutarnjih postupaka. Sporazumna rješenja javno se objavljuju. Međutim javno objavljena inačica ne smije sadržavati informacije koje je stranka odredila kao povjerljive.

7.  Postupak se zaključuje:

(a) 

donošenjem sporazumnog rješenja među strankama, na dan donošenja;

(b) 

pisanom izjavom posrednika, nakon savjetovanja sa strankama, da daljnji napori u posredovanju nemaju izgleda za uspjeh;

(c) 

pisanom izjavom stranke nakon što ispita sporazumno rješenje u okviru postupka posredovanja i razmotri sve posrednikove savjete i predložena rješenja; ili

(d) 

sporazumom stranaka u bilo kojoj fazi postupka.



Odjeljak 2.

Provedba

Članak 332.

Provedba sporazumnog rješenja

1.  U slučaju sporazumnog rješenja među strankama, stranke u dogovorenom roku poduzimaju mjere potrebne za provedbu sporazumnog rješenja.

2.  Stranka koja provodi mjere obavješćuje u pisanom obliku drugu stranku o svim koracima ili mjerama koji su poduzeti radi provedbe sporazumnog rješenja.

3.  Posrednik, na zahtjev stranaka, dostavlja strankama u pisanom obliku nacrt izvješća o činjenicama koji sadržava kratak sažetak:

(a) 

mjere koje je sporna u tom postupku;

(b) 

primijenjenog postupka; i

(c) 

sporazumnog rješenja koje je postignuto kao konačni ishod postupka, uključujući moguća privremena rješenja.

Posrednik strankama daje mogućnost da u roku od 15 dana iznesu primjedbe na nacrt izvješća. Nakon što razmotri primjedbe stranaka dostavljene u tom roku, posrednik u roku od 15 dana strankama u pisanom obliku dostavlja konačno izvješće o činjenicama. Izvješće o činjenicama ne smije sadržavati nikakvo tumačenje ovog Sporazuma.



Odjeljak 3.

Opće odredbe

Članak 333.

Odnos s rješavanjem sporova

1.  Postupak u okviru mehanizma posredovanja nema namjenu da služi kao temelj za postupke rješavanja sporova u okviru ovog ili nekog drugog sporazuma. Stranka se u postupcima rješavanja sporova ne oslanja na niti predlaže sljedeće kao dokaz, niti vijeće to uzima u obzir:

(a) 

stajališta druge stranke tijekom postupka posredovanja;

(b) 

činjenicu da je druga stranka izrazila spremnost prihvatiti rješenje u vezi s mjerom koja je bila predmet posredovanja; ili

(c) 

posrednikove savjete ili prijedloge.

2.  Mehanizmom posredovanja ne dovode se u pitanje prava i obveze stranaka na temelju odredaba o rješavanju sporova.

3.  Osim ako se stranke dogovore drukčije i ne dovodeći u pitanje članak 331. stavak 6. ovog Sporazuma, sve su faze postupka povjerljive, uključujući sve savjete ili predložena rješenja. Svaka stranka može međutim otkriti javnosti da se posredovanje odvija.

Članak 334.

Rokovi

Stranke u postupku mogu sporazumno izmijeniti sve rokove iz ovog poglavlja.

Članak 335.

Troškovi

1.  Svaka stranka snosi vlastite troškove koji nastanu sudjelovanjem u postupku posredovanja.

2.  Stranke zajednički i ravnomjerno snose troškove koji nastanu vezano za organizaciju, uključujući naknadu posredniku i njegove troškove, svakog pomoćnika posredniku i, u slučaju da se ne postigne dogovor stranaka o zajedničkom jeziku, sve troškove povezane s prevođenjem. Naknada posrednika u skladu je s naknadom predviđenom za predsjednika arbitražnog vijeća u stavku 8. Priloga XXIV. ovom Sporazumu.

Članak 336.

Preispitivanje

Pet godina od dana stupanja na snagu ovog Sporazuma, stranke se u svjetlu stečenog iskustva i razvoja odgovarajućeg mehanizma u WTO-u savjetuju o potrebi izmjene mehanizma posredovanja.



GLAVA V.

GOSPODARSKA I SEKTORSKA SURADNJA



POGLAVLJE 1.

Suradnja u području energetike, uključujući nuklearna pitanja

Članak 337.

1.  Stranke su suglasne nastaviti i jačati trenutačnu suradnju u pitanjima energetike radi poboljšanja energetske sigurnosti, konkurentnosti i održivosti, što je ključno za promicanje gospodarskog rasta i napretka prema integraciji tržišta, između ostalog i postupnim približavanjem u energetskom sektoru i sudjelovanjem u regionalnoj suradnji u području energetike. U okviru regulatorne suradnje uzima se u obzir potreba da se osigura ispunjavanje odgovarajućih javno-uslužnih obveze, uključujući mjere za informiranje i zaštitu potrošača od nepoštene prodajne prakse, te pristup potrošača, uključujući najranjiviju skupinu građana, energiji po pristupačnoj cijeni.

2.  Ta se suradnja temelji na sveobuhvatnom partnerstvu i vodi se načelima zajedničkog interesa, recipročnosti, transparentnosti i predvidljivosti, u skladu s tržišnim gospodarstvom, Ugovorom o energetskoj povelji iz 1994., Memorandumom o razumijevanju o suradnji u području energetike te drugim multilateralnim i povezanim bilateralnim sporazumima.

Članak 338.

Suradnjom stranaka su, između ostalog, obuhvaćena sljedeća područja:

(a) 

provedba energetskih strategija i politika te razvoj/izrada prognoza i scenarija, kao i poboljšanje sustava za bilježenje statističkih podataka u energetskom sektoru na temelju pravodobne razmjene informacija o energetskim bilancama i tokovima, u skladu s međunarodnom praksom, te razvoj infrastrukture;

(b) 

uspostava djelotvornih mehanizama za rješavanje mogućih energetskih kriza u duhu solidarnosti;

(c) 

modernizacija i poboljšanje postojeće energetske infrastrukture od zajedničkog interesa, uključujući kapacitete za proizvodnju energije zatim cjelovitost, sigurnost i osiguranje energetskih mreža te postupna integracija ukrajinske elektroenergetske mreže u europsku elektroenergetsku mrežu kao i potpuna obnova infrastrukture za prijenos energije i instaliranje prekograničnih mjernih sustava na vanjskim granicama Ukrajine, i izgradnja nove energetske infrastrukture od zajedničkog interesa radi proširenja spektra energetskih izvora, dobavljača, prometnih pravaca i načina prijevoza na ekonomičan i ekološki prihvatljiv način;

(d) 

razvoj konkurentnih, transparentnih i nediskriminirajućih energetskih tržišta u skladu s propisima i normama EU-a putem regulatornih reformi;

(e) 

suradnja u okviru Ugovora o osnivanju energetske zajednice iz 2005.;

(f) 

poboljšanje i jačanje dugoročne stabilnosti i sigurnosti trgovine, prometa, istraživanja, vađenja, prerade, proizvodnje, skladištenja, prometa, prijenosa, distribucije i stavljanja na tržište ili prodaje energetskih materijala i proizvoda na uzajamno korisnoj i nediskriminirajućoj osnovi, u skladu s međunarodnim propisima, posebno Ugovorom o energetskoj povelji iz 1994., Sporazumom o WTO-u i ovim Sporazumom;

(g) 

napredak u stvaranju privlačne i stabilne ulagačke klime ostvarivanjem institucionalnih, pravnih, fiskalnih i drugih uvjeta te poticanje uzajamnih ulaganja u području energetike na nediskriminirajućoj osnovi;

(h) 

učinkovita suradnja s Europskom investicijskom bankom (EIB), Europskom bankom za obnovu i razvoj (EBOR) i drugim međunarodnim financijskim organizacijama i instrumentima za podršku suradnji među strankama u području energetike;

(i) 

promicanje energetske učinkovitosti i štednje energije, između ostalog i donošenjem politika o energetskoj učinkovitosti te pravnih i regulatornih okvira, u cilju postizanja znatnih poboljšanja koja odgovaraju normama EU-a, uključujući učinkovito generiranje, proizvodnju, promet, distribuciju i iskorištavanje energije, u skladu s funkcioniranjem tržišnih mehanizama, te učinkovito iskorištavanje energije u uređajima, rasvjetnim tijelima i zgradama;

(j) 

ekonomičan i ekološki prihvatljiv razvoj obnovljivih energija i alternativnih goriva i pružanje potpore istima, uključujući održivu proizvodnju biogoriva, te suradnja u regulatornim pitanjima, certifikaciji i normiranju te u tehnološkom i komercijalnom razvoju;

(k) 

promicanje zajedničkog provedbenog mehanizma u okviru Kyotskog protokola uz Okvirnu konvenciju UN-a o promjeni klime iz 1997. radi smanjenja emisija stakleničkih plinova putem projekata u području energetske učinkovitosti i obnovljive energije;

(l) 

znanstvena i tehnička suradnja i razmjena informacija radi razvoja i poboljšanja tehnologija u proizvodnji i prometu energije, opskrbi energijom i krajnjoj potrošnji energije obraćajući posebnu pozornost na energetsku učinkovitost i okolišno prihvatljive tehnologije, uključujući izlučivanje i skladištenje ugljika te učinkovite i čiste tehnologije ugljena, u skladu s utvrđenim načelima kako je, između ostalog, navedeno u Sporazumu o suradnji u znanosti i tehnologiji između Europske zajednice i Ukrajine;

(m) 

suradnja u okviru europskih i međunarodnih tijela za normizaciju u području energetike.

Članak 339.

Stranke razmjenjuju informacije i iskustva te osiguravaju potrebnu podršku procesu regulatornih reformi, što uključuje restrukturiranje u sektoru ugljena (ugljen za proizvodnju pare, koksni ugljen i lignit) radi povećanja njegove konkurentnosti, povećanja sigurnosti rudnika i poboljšanja zaštite na radu te smanjenja utjecaja na okoliš, imajući u vidu regionalni i socijalni utjecaj. Kako bi se povećala učinkovitost, konkurentnost i održivost, postupkom restrukturiranja treba obuhvatiti cijeli vrijednosni lanac ugljena, odnosno od istraživanja preko proizvodnje i obrade do konverzije i rukovanja ostacima iz obrade i sagorijevanja ugljena. Taj pristup uključuje sabiranje i iskorištavanje emisija metana iz ugljenokopa te iz naftnih i plinskih postrojenja, odlagališta otpada i poljoprivrednog sektora, kako je, između ostalog, navedeno u Globalnoj inicijativi za metan, u kojoj stranke sudjeluju kao partneri.

Članak 340.

Stranke ovim uspostavljaju mehanizam ranog upozoravanja kako je navedeno u Prilogu XXVI. poglavlju 1. (Suradnja u području energetike, uključujući nuklearna pitanja) glave V. (Gospodarska i sektorska suradnja) ovog Sporazuma.

Članak 341.

Postupno približavanje odvija se u skladu s vremenskim rasporedom, kako je navedeno u Prilogu XXVII. ovom Sporazumu.

Članak 342.

1.  Suradnja u sektoru civilnog iskorištavanja nuklearne energije provedbom posebnih sporazuma koje su stranke sklopile ili će sklopiti u tom području, u skladu s ovlastima i nadležnostima EU-a i njegovih država članica ili Europske zajednice za atomsku energiju (EURATOM) i njezinih država članica te u skladu s pravnim postupcima svake stranke.

2.  Tom suradnjom osigurava se visoka razina nuklearne sigurnosti, čista i miroljubiva upotreba nuklearne energije, što obuhvaća sve aktivnosti i stupnjeve gorivnog ciklusa u okviru civilne primjene nuklearne energije, uključujući proizvodnju nuklearnog materijala i trgovanje njime, aspekte sigurnosti i zaštite nuklearne energije i pripremljenosti za krizne situacije, kao i pitanja povezana sa zdravljem, okolišem i neširenjem. U tom će smislu suradnjom biti obuhvaćen i daljnji razvoj politika te pravnih i regulatornih okvira utemeljenih na zakonodavstvu i praksi EU-a te na standardima Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA). Stranke promiču civilno znanstveno istraživanje u području nuklearne sigurnosti i zaštite, uključujući zajednička istraživanja, izobrazbu i mobilnost znanstvenika.

3.  U okviru suradnje, stranke se suočavaju s problemima koji proizlaze iz černobilske katastrofe i razgradnje nuklearne elektrane u Černobilu, posebno:

(a) 

Plan za provedbu zaštitnih mjera (Shelter Implementation Plan – SIP) za pretvaranje postojećeg uništenog reaktora 4 (objekt zaštite) u sustav koji je siguran za okoliš;

(b) 

zbrinjavanje potrošenog nuklearnog goriva;

(c) 

dekontaminacija područja;

(d) 

zbrinjavanje radioaktivnog otpada;

(e) 

praćenje stanja okoliša;

(f) 

druga sporazumno utvrđena područja, primjerice medicinski, znanstveni, regulatorni, socijalni i administrativni aspekti napora usmjerenih na ublažavanje posljedica katastrofe.



POGLAVLJE 2.

Makroekonomska suradnja

Članak 343.

EU i Ukrajina olakšavaju proces gospodarskih reformi surađujući na poboljšavanju razumijevanja temelja njihovih gospodarstava te formuliranju i provedbi gospodarske politike u tržišnom gospodarstvu. Ukrajina nastoji uspostaviti funkcionalno tržišno gospodarstvo i postupno približiti svoje politike politikama EU-a, u skladu s vodećim načelima makroekonomske stabilnosti, zdravih javnih financija i održive platne bilance.

Članak 344.

U svrhu postizanja ciljeva navedenih u članku 343. ovog Sporazuma, stranke surađuju kako bi:

(a) 

razmjenjivale informacije o makroekonomskim učincima i prognozama te razvojnim strategijama;

(b) 

zajednički analizirale gospodarska pitanja od zajedničkog interesa, uključujući mjere gospodarske politike i instrumente njihove provedbe, primjerice metode ekonomskih predviđanja i izradu strateških dokumenata, kako bi se ojačalo kreiranje ukrajinskih politika u skladu s načelima i praksom EU-a;

(c) 

razmjenjivale stručna znanja u području makroekonomije; a

(d) 

u okviru suradnje također razmjenjivale informacije o načelima i funkcioniranju Europske ekonomske i monetarne unije (EMU).

Članak 345.

Redoviti dijalog odvijat će se o pitanjima obuhvaćenima poglavljem 2. glave V. (Gospodarska i sektorska suradnja) ovog Sporazuma.



POGLAVLJE 3.

Upravljanje javnim financijama: proračunska politika, unutarnja kontrola i vanjska revizija

Članak 346.

Suradnja u području upravljanja javnim financijama usmjerena je na osiguranje razvoja proračunske politike i stabilnih sustava javne unutarnje kontrole i vanjske revizije, na temelju međunarodnih standarda i u skladu s temeljnim načelima odgovornosti, transparentnosti, ekonomičnosti, učinkovitosti i djelotvornosti.

Članak 347.

Stranke razmjenjuju informacije, iskustva, najbolju praksu i poduzimaju druge mjere, posebno u sljedećem:

1. 

U području proračunske politike:

(a) 

u razvoju sustava za srednjoročno predviđanje/planiranje proračuna;

(b) 

u poboljšanju programskog pristupa u proračunskom postupku i analizi učinkovitosti i djelotvornosti provedbe proračunskih programa;

(c) 

u poboljšanju razmjene informacija i iskustava u vezi s planiranjem i izvršavanjem proračuna i javnim dugom.

2. 

U području vanjske revizije:

— 
u provedbi standarda i metoda Međunarodne organizacije visokih revizijskih institucija (INTOSAI) te razmjeni najbolje prakse EU-a u području vanjske revizije i revizije javnih financija, uz posebnu pozornost posvećenu neovisnosti nadležnih tijela stranaka;
3. 

U području javne unutarnje financijske kontrole:

— 
u daljnjem razvoju sustava javne unutarnje financijske kontrole na temelju usklađivanja s međunarodno usuglašenim standardima (Institut internih revizora (IIA), Međunarodna federacija računovođa (IFAC), INTOSAI) i metodologijama te najboljom praksom EU-a u području unutarnje kontrole i unutarnje revizije u državnim tijelima;
4. 

U području borbe protiv prijevara:

— 
u poboljšanju metoda usmjerenih na suzbijanje i sprečavanje prijevara i korupcije u području obuhvaćenom poglavljem 3. glave V. (Gospodarska i sektorska suradnja) ovog Sporazuma, uključujući suradnju među nadležnim upravnim tijelima.

Članak 348.

Redovit dijalog odvijat će se o pitanjima obuhvaćenima poglavljem 3. glave V. (Gospodarska i sektorska suradnja) ovog Sporazuma.



POGLAVLJE 4.

Oporezivanje

Članak 349.

Stranke surađuju u promicanju dobrog upravljanja u području poreza radi daljnjeg poboljšavanja gospodarskih odnosa, trgovine, ulaganja i poštenog tržišnog natjecanja.

Članak 350.

Upućujući na članak 349. ovog Sporazuma, stranke priznaju i obvezuju se na provedbu načela dobrog upravljanja u području poreza, odnosno načela transparentnosti, razmjene informacija i poštenog tržišnog natjecanja u području poreza, koja su države članice prihvatile na razini EU-a. U tu svrhu, ne dovodeći u pitanje nadležnosti EU-a i država članica, stranke poboljšavaju međunarodnu suradnju u području poreza, olakšavaju ubiranje zakonitih poreznih prihoda i razvijaju mjere za djelotvornu primjenu prethodno navedenih načela.

Članak 351.

Stranke olakšavaju i jačaju suradnju usmjerenu na poboljšanje i razvoj poreznog sustava i porezne uprave Ukrajine, uključujući jačanje kapaciteta za ubiranje i kontrolu, posebno uzimajući u obzir postupak povrata poreza na dodanu vrijednost (PDV) radi sprječavanja kumuliranja zakašnjelih plaćanja, osiguravanja djelotvornog ubiranja poreza i jačanja suzbijanja poreznih prijevara i izbjegavanja plaćanja poreza. Stranke nastoje pojačati suradnju i razmjenu iskustava u suzbijanju poreznih prijevara, posebno kružnih prijevara kod PDV-a.

Članak 352.

Stranke razvijaju suradnju i usklađuju politike u suzbijanju prijevara i krijumčarenja proizvoda koji podliježu trošarinama i borbi protiv tih pojava. Tom suradnjom obuhvatit će se, između ostalog, postupno približavanje stopa trošarina na duhanske proizvode uzimajući u obzir, koliko god je to moguće, ograničenja koja proizlaze iz regionalnog konteksta, uključujući dijalog na regionalnoj razini i usklađenost s Okvirnom konvencijom Svjetske zdravstvene organizacije o kontroli duhana iz 2003. Stranke u tu svrhu namjeravaju jačati suradnju u regionalnom kontekstu.

Članak 353.

Postupno približavanje poreznoj strukturi utvrđenoj u pravnoj stečevini EU-a provodi se u skladu s Prilogom XXVIII. ovom Sporazumu.

Članak 354.

Redoviti dijalog odvijat će se o pitanjima obuhvaćenima poglavljem 4. glave V. (Gospodarska i sektorska suradnja) ovog Sporazuma.



POGLAVLJE 5.

Statistika

Članak 355.

Stranke razvijaju i jačaju suradnju u statističkim pitanjima, doprinoseći tako ostvarenju dugoročnog cilja da se osiguraju pravodobni, međunarodno usporedivi i pouzdani statistički podatci. Očekuje se da održiv, učinkovit i stručno neovisan nacionalni statistički sustav pruža informacije koje su važne građanima, poduzećima i donositeljima odluka u Ukrajini i EU-u, omogućujući im na taj način donošenje utemeljenih odluka. Nacionalni statistički sustav treba poštovati temeljna načela UN-a o službenoj statistici i uzimati u obzir pravnu stečevinu EU-a, uključujući Kodeks prakse europske statistike, radi usklađivanja nacionalnog statističkog sustava s europskim normama i standardima. Pravna stečevina u području statistike određena je u Zbirci statističkih zahtjeva koja se ažurira svake godine i koju stranke smatraju priloženom ovom Sporazumu (Prilog XXIX.).

Članak 356.

Suradnja je usmjerena na:

(a) 

daljnje jačanje sposobnosti nacionalnog statističkog sustava usmjeravanjem pozornosti na čvrstu pravnu osnovu, primjerenu politiku za širenje podataka i metapodataka i pristupačnost korisnicima;

(b) 

postupno usklađivanje statističkog sustava Ukrajine s europskim statističkim sustavom;

(c) 

prilagodbu pri pružanju podataka EU-u, uzimajući u obzir primjenu mjerodavnih međunarodnih i europskih metodologija, uključujući klasifikacije;

(d) 

jačanje stručnih i upravljačkih sposobnosti nacionalnog statističkog osoblja radi lakše primjene statističkih normi EU-a i doprinosa razvoju ukrajinskog statističkog sustava;

(e) 

razmjenu iskustava među strankama u razvoju statističkog znanja;

(f) 

promicanje sveobuhvatnog upravljanja kvalitetom svih postupaka izrade i širenja statističkih podataka.

Članak 357.

Stranke surađuju u okviru europskog statističkog sustava, u kojem je Eurostat statističko tijelo EU-a. Ta je suradnja, između ostalog, usmjerena na sljedeća područja:

(a) 

statistiku o stanovništvu, uključujući popise stanovništva;

(b) 

poljoprivrednu statistiku, uključujući poljoprivredne popise i statistiku o okolišu;

(c) 

poslovnu statistiku, uključujući trgovačke registre i upotrebu administrativnih izvora u statističke svrhe;

(d) 

energetiku, uključujući bilance;

(e) 

nacionalne račune;

(f) 

vanjskotrgovinsku statistiku;

(g) 

regionalnu statistiku;

(h) 

sveobuhvatno upravljanje kvalitetom u svim postupcima izrade i širenja statistika.

Članak 358.

Stranke, između ostalog, razmjenjuju informacije i stručna znanja te razvijaju suradnju uzimajući u obzir već stečena iskustva u reformiranju statističkog sustava u okviru različitih programa pomoći. Napori su usmjereni prema daljnjem postupnom približavanju pravnoj stečevini EU-a u području statistike na temelju nacionalne strategije za razvoj ukrajinskog statističkog sustava, uzimajući pritom u obzir razvoj europskog statističkog sustava. U postupku izrade statistika naglasak se stavlja na daljnji razvoj anketa na uzorku, uzimajući pritom u obzir potrebu da se smanji opterećenje povezano s odgovaranjem na anketu. Podatci moraju biti relevantni za oblikovanje i praćenje politika u svim ključnim područjima društvenog i gospodarskog života.

Članak 359.

Redoviti dijalog odvija se o pitanjima obuhvaćenima poglavljem 5. glave V. (Gospodarska i sektorska suradnja) ovog Sporazuma. Ukrajina bi trebala, u mjeri u kojoj je to moguće, imati pristup aktivnostima u okviru europskog statističkog sustava u skladu s uobičajenim pravilima sudjelovanja za treće zemlje.



POGLAVLJE 6.

Okoliš

Članak 360.

Stranke razvijaju i jačaju suradnju u pitanjima okoliša, doprinoseći tako dugoročnom cilju održivog razvoja i zelenoga gospodarstva. Očekuje se da će pojačana zaštita okoliša donijeti koristi za građane i poduzeća u Ukrajini i EU-u, između ostalog i putem poboljšanja javnog zdravlja, očuvanja prirodnih resursa, povećane gospodarske i okolišne učinkovitosti, uključivanja okoliša u područja drugih politika i povećane produktivnosti kao rezultata modernih tehnologija. Suradnja se provodi u interesu stranaka na temelju ravnopravnosti i zajedničke koristi, uzimajući pritom u obzir međuovisnost stranaka u području zaštite okoliša i s tim povezanih multilateralnih sporazuma.

Članak 361.

Suradnja je usmjerena na očuvanje, zaštitu, poboljšanje i obnovu kvalitete okoliša, zaštitu ljudskog zdravlja, razborito i racionalno iskorištavanje prirodnih resursa te promicanje mjera na međunarodnoj razini za rješavanje regionalnih i globalnih problema okoliša, između ostalog i u sljedećim područjima:

(a) 

promjena klime;

(b) 

gospodarenje okolišem i horizontalna pitanja, uključujući obrazovanje i osposobljavanje, te pristup informacijama o okolišu i postupcima donošenja odluka;

(c) 

kvaliteta zraka;

(d) 

kvaliteta vode i upravljanje vodnim resursima, uključujući morski okoliš;

(e) 

gospodarenje otpadom i resursima;

(f) 

zaštita prirode, uključujući konzerviranje i zaštitu biološke i krajobrazne raznolikosti (ekomreže);

(g) 

industrijsko zagađenje i opasnosti povezane s industrijom;

(h) 

kemikalije;

(i) 

genetički modificirani organizmi, uključujući i one u poljoprivredi;

(j) 

zagađenje bukom;

(k) 

civilna zaštita, uključujući zaštitu od prirodnih opasnosti i opasnosti uzrokovanih ljudskim djelovanjem;

(l) 

urbani okoliš;

(m) 

naknade za okoliš.

Članak 362.

1.  Stranke, između ostalog, poduzimaju sljedeće mjere:

(a) 

razmjenu informacija i stručnog znanja;

(b) 

zajednička istraživanja i razmjenu informacija o čišćim tehnologijama;

(c) 

planiranje postupanja u katastrofama i drugim kriznim situacijama;

(d) 

zajednička istraživanja na regionalnoj i međunarodnoj razini, između ostalog i u pogledu multilateralnih sporazuma o okolišu koje su stranke ratificirale i zajedničkih aktivnosti u okviru mjerodavnih agencija, prema potrebi.

2.  Stranke posvećuju posebnu pozornost prekograničnim pitanjima.

Članak 363.

Postupno približavanje ukrajinskog zakonodavstva propisima i politici EU-a u području okoliša provodi se u skladu s Prilogom XXX. ovom Sporazumu.

Članak 364.

Suradnja u sektoru civilne zaštite odvija se provedbom posebnih sporazuma u tom području koje su stranke zaključile u skladu s ovlastima i nadležnostima EU-a i njegovih država članica te u skladu s pravnim postupcima stranaka. Suradnja je, između ostalog, usmjerena na sljedeće:

(a) 

olakšavanje uzajamne pomoći u slučajevima hitnih situacija;

(b) 

razmjenu ranih upozorenja i ažuriranih informacija o prekograničnim hitnim situacijama 24 sata dnevno, uključujući zahtjeve za pomoć i nuđenje pomoći;

(c) 

procjenu utjecaja katastrofa na okoliš;

(d) 

pozivanje stručnjaka na posebne tehničke radionice i skupove o pitanjima civilne zaštite;

(e) 

u pojedinačnim slučajevima pozivanje promatrača na posebne vježbe i obrazovne aktivnosti u organizaciji EU-a i/ili Ukrajine;

(f) 

jačanje postojeće suradnje u najdjelotvornijem korištenju dostupnih kapaciteta civilne zaštite.

Članak 365.

Suradnjom su, između ostalog, obuhvaćeni sljedeći ciljevi:

(a) 

razvoj cjelovite strategije o okolišu koja uključuje planirane institucionalne reforme (s vremenskim rasporedima) radi osiguranja provedbe i primjene zakonodavstva u području okoliša; raspodjela nadležnosti za upravljanje okolišem na nacionalnoj, regionalnoj i komunalnoj razini; postupci donošenja odluka i njihove provedbe; postupci za promicanje uključivanja okoliša u područja drugih politika; utvrđivanje potrebnih kadrovskih i financijskih resursa te mehanizma za preispitivanje;

(b) 

razvoj sektorskih strategija u području kvalitete zraka, kvalitete vode i upravljanja vodnim resursima, uključujući morski okoliš, gospodarenja otpadom i resursima, zaštite prirode, industrijskog zagađenja, opasnosti povezanih s industrijom i kemikalija, uključujući jasno utvrđene vremenske rasporede i faze provedbe, upravne nadležnosti i financijske strategije za ulaganje u infrastrukturu i tehnologiju;

(c) 

razvoj i provedba politike o promjeni klime, posebno kako je navedeno u Prilogu XXXI. ovom Sporazumu.

Članak 366.

Redoviti dijalog odvijat će se o pitanjima obuhvaćenima poglavljem 6. glave V. (Gospodarska i sektorska suradnja) ovog Sporazuma.



POGLAVLJE 7.

Promet

Članak 367.

Stranke:

(a) 

proširuju i jačaju suradnju u području prometa kako bi doprinijele razvoju održivih prometnih sustava;

(b) 

promiču učinkovito i sigurno obavljanje prometa te intermodalnost i interoperabilnost prometnih sustava;

(c) 

nastoje poboljšati glavne prometne veze između svojih državnih područja.

Članak 368.

1.  Suradnja između stranaka usmjerena je na olakšano restrukturiranje i modernizaciju ukrajinskog prometnog sektora i postupno usklađivanje s operativnim normama i politikama usporedivima s onima u EU-u, posebno primjenom mjera navedenih u Prilogu XXXII. ovom Sporazumu, ne dovodeći u pitanje obveze koje proizlaze iz posebnih prometnih sporazuma sklopljenih među strankama. Provedba prethodno spomenutih mjera nije u suprotnosti s pravima i obvezama stranaka na temelju međunarodnih sporazuma ili organizacija u kojima sudjeluju.

2.  Suradnja je usmjerena i na poboljšanje u kretanju putnika i robe, povećanje protočnosti prometnih tokova između Ukrajine, EU-a i trećih zemalja u regiji uklanjanjem administrativnih, tehničkih, prekograničnih i drugih prepreka, poboljšanje prometnih mreža i izgradnju infrastrukture, posebno na glavnim prometnim pravcima među strankama. Tom suradnjom obuhvaćene su i aktivnosti za lakši prelazak granice.

3.  Suradnjom su obuhvaćene razmjena informacija i zajedničke aktivnosti:

— 
na regionalnoj razini, posebno uzimajući u obzir i uključujući napredak postignut u okviru različitih sporazuma o regionalnoj prometnoj suradnji, poput Povjerenstva istočnog partnerstva za promet, Prometnog koridora Europa-Kavkaz-Azija (TRACECA), Procesa iz Bakua i drugih inicijativa u području prometa;
— 
na međunarodnoj razini, između ostalog u vezi s međunarodnim prometnim organizacijama i međunarodnim sporazumima i konvencijama koje su stranke ratificirale te u okviru različitih prometnih agencija EU-a.

Članak 369.

Suradnjom su, između ostalog, obuhvaćena sljedeća područja:

(a) 

razvoj održive nacionalne prometne politike koja uključuje sve vrste prometa, posebno u svrhu osiguravanja učinkovitih i sigurnih prometnih sustava te promicanja toga da se prometna pitanja uključe u druga politička područja;

(b) 

razvoj sektorskih strategija na temelju nacionalne prometne politike (uključujući pravne pretpostavke za modernizaciju tehničke opreme i prometnih flota radi ispunjavanja najstrožih međunarodnih normi) u području cestovnog i željezničkog prometa, prometa unutarnjim plovnim putovima, zrakoplovnog i pomorskog prometa te intermodalnosti, uključujući vremenske rasporede i faze provedbe, administrativne nadležnosti i planove financiranja;

(c) 

razvoj multimodalnih prometnih mreža povezanih s transeuropskom prometnom mrežom (TEN-T) i poboljšanje infrastrukturne politike radi lakšeg utvrđivanja i vrednovanja projekata u području različitih vrsta prometa. Razvoj strategija financiranja usmjerenih na održavanje, ograničenja kapaciteta i infrastrukture te aktiviranje i promicanje sudjelovanja privatnog sektora u prometnim projektima kako je navedeno u Prilogu XXXIII. ovom Sporazumu;

(d) 

pristupanje odgovarajućim međunarodnim prometnim organizacijama i sporazumima, uključujući postupke za osiguranje stroge provedbe i djelotvorne primjene međunarodnih prometnih sporazuma i konvencija;

(e) 

znanstvena i tehnička suradnja i razmjena informacija za razvoj i poboljšanje tehnologija, primjerice inteligentnih prometnih sustava;

(f) 

promicanje upotrebe inteligentnih prometnih sustava i informacijske tehnologije u upravljanju svim vrstama prometa i njihovu radu te podržavanje intermodalnosti i suradnje u upotrebi svemirskih sustava i komercijalnih aplikacija za olakšavanje transporta.

Članak 370.

Redoviti dijalog odvijat će se o pitanjima obuhvaćenima poglavljem 7. glave V. (Gospodarska i sektorska suradnja) ovog Sporazuma.



POGLAVLJE 8.

Svemir

Članak 371.

1.  Stranke promiču obostrano korisnu suradnju u civilnom istraživanju svemira i primjeni tehnologije, posebno u sljedećim područjima:

(a) 

globalnim navigacijskim satelitskim sustavima;

(b) 

promatranju zemlje i globalnom praćenju;

(c) 

svemirskoj znanosti i istraživanju svemira;

(d) 

primijenjenim svemirskim tehnologijama, uključujući lansirnu i pogonsku tehnologiju.

2.  Stranke potiču i promiču razmjenu iskustava o svemirskoj politici, upravljanju i pravnim aspektima te industrijskom restrukturiranju i komercijalizaciji svemirskih tehnologija.

Članak 372.

1.  Suradnjom će se obuhvatiti razmjena informacija o politikama i programima stranaka te odgovarajućim mogućnostima suradnje i zajedničkih projekata, uključujući sudjelovanje ukrajinskih subjekata u odgovarajućim temama u području svemira i prometa u sljedećem okvirnom programu EU-a za istraživanje i inovacije „Horizont 2020.”.

2.  Stranke potiču i podržavaju razmjenu znanstvenika i stvaranje odgovarajućih mreža.

3.  Suradnjom bi se mogla obuhvatiti i razmjena iskustava u upravljanju svemirskim istraživanjima i znanstvenim institucijama te razvoj okruženja pogodnog za istraživanje i primjenu novih tehnologija te primjerenu zaštitu odgovarajućih prava intelektualnog, industrijskog i trgovačkog vlasništva.

Članak 373.

Redoviti dijalog odvijat će se o pitanjima obuhvaćenima poglavljem 8. glave V. (Gospodarska i sektorska suradnja) ovog Sporazuma, uključujući primjerenu koordinaciju i suradnju s Europskom svemirskom agencijom u vezi s tim i drugim bitnim temama.



POGLAVLJE 9.

Suradnja u području znanosti i tehnologije

Članak 374.

Stranke razvijaju i jačaju znanstvenu i tehnološku suradnju kako bi doprinijele razvoju znanosti, ali i jačanju vlastitog znanstvenog potencijala za doprinos rješavanju nacionalnih i globalnih izazova. Stranke nastoje dati doprinos napretku stjecanjem znanstvenog i tehnološkog znanja važnog za održiv gospodarski razvoj na način da jačaju svoje istraživačke sposobnosti i ljudski potencijal. Dijeljenje i okupljanje znanstvenog znanja doprinijet će konkurentnosti stranaka tako što će se poboljšati sposobnost njihovih gospodarstava da generiraju i koriste znanje kako bi komercijalizirali nove proizvode i usluge. Konačno, stranke će razvijati svoj znanstveni potencijal radi preuzimanja svoje globalne odgovornosti i obveza u područjima poput zdravlja, zaštite okoliša, uključujući promjenu klime, i drugih globalnih izazova.

Članak 375.

1.  Pri toj suradnji uzima se u obzir trenutačni službeni okvir za suradnju utvrđen Sporazumom o suradnji u znanosti i tehnologiji između Europske zajednice i Ukrajine te cilj Ukrajine da se postupno približi politici i zakonodavstvu EU-a u području znanosti i tehnologije.

2.  Suradnja među strankama usmjerena je na olakšano uključivanje Ukrajine u europski istraživački prostor.

3.  Ta suradnja pomaže Ukrajini da reformira i reorganizira svoj sustav upravljanja znanošću i istraživačkim ustanovama (uključujući jačanje sposobnosti za istraživanje i tehnološki razvoj) radi pružanja potpore razvoju konkurentnoga gospodarstva i društva znanja.

Članak 376.

Suradnja se posebno provodi na sljedeće načine:

(a) 

razmjenom informacija o znanstvenim i tehnološkim politikama;

(b) 

sudjelovanjem u sljedećem okvirnom programu EU-a za istraživanje i razvoj „Horizont 2020.”;

(c) 

zajedničkom provedbom znanstvenih programa i istraživačkih aktivnosti;

(d) 

zajedničkim istraživačkim i razvojnim aktivnostima usmjerenima na poticanje znanstvenog razvoja i prijenosa tehnologije i znanja;

(e) 

izobrazbom u okviru programa mobilnosti za istraživače i specijaliste;

(f) 

organizacijom zajedničkih događanja/mjera u području znanstvenog i tehnološkog razvoja;

(g) 

provedbom mjera usmjerenih na razvoj okruženja pogodnog za istraživanje i primjenu novih tehnologija te primjerenu zaštitu intelektualnog vlasništva koje je rezultat istraživanja;

(h) 

jačanjem suradnje na regionalnoj i međunarodnoj razini, posebno u kontekstu Crnog mora, i u okviru multilateralnih organizacija, primjerice Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO), Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) i Skupine G8, te u kontekstu višestranih sporazuma, primjerice Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime (UNFCCC) iz 1992.;

(i) 

razmjenom stručnog znanja o upravljanju istraživačkim i znanstvenim ustanovama radi razvoja i poboljšanja sposobnosti provođenja znanstvenih istraživanja i sudjelovanja u njima.

Članak 377.

Redoviti dijalog odvijat će se o pitanjima obuhvaćenima poglavljem 9. glave V. (Gospodarska i sektorska suradnja) ovog Sporazuma.



POGLAVLJE 10.

Industrijska i poduzetnička politika

Članak 378.

Stranke razvijaju i jačaju suradnju u području industrijske i poduzetničke politike, poboljšavajući tako poslovno okruženje za sve gospodarske subjekte, ali s posebnim naglaskom na mala i srednja poduzeća (MSP-ovi). Pojačanom suradnjom koja bi se trebala temeljiti na politikama EU-a u području MSP-ova i industrije, uzimajući pritom u obzir međunarodno priznata načela i praksu u tom području, trebao bi se poboljšati administrativni i regulatorni okvir za poduzeća Ukrajine i EU-a koja djeluju u Ukrajini i EU-u.

Članak 379.

Radi postizanja ciljeva navedenih u članku 378. ovog Sporazuma stranke surađuju kako bi:

(a) 

provele strategije za razvoj MSP-ova utemeljene na načelima Europske povelje o malom gospodarstvu i kako bi na temelju godišnjeg izvješćivanja i dijaloga pratile postupak provedbe. Ta suradnja će također obuhvatiti usmjeravanje na mikropoduzeća i obrte koji su iznimno važni za gospodarstva EU-a i Ukrajine;

(b) 

razmjenom informacija i dobre prakse stvorile bolje okvirne uvjete i tako doprinijele povećanju konkurentnosti. Ta suradnja uključivat će upravljanje strukturnim promjenama (restrukturiranje) i pitanja u području okoliša i energetike, primjerice energetsku učinkovitost i čišću proizvodnju;

(c) 

pojednostavnile i racionalizirale regulativu i regulatornu praksu, s posebnim naglaskom na razmjenu dobre prakse u pogledu regulatorne tehnike, uključujući načela EU-a;

(d) 

razmjenom informacija i dobre prakse na području komercijalnog korištenja rezultata istraživanja i razvoja (uključujući instrumente poticanja novoosnovanih tehnoloških poduzeća), stvaranja klastera i pristupa financiranju potaknule razvoj politike inovacija;

(e) 

potaknule kontakte između poduzeća EU-a i Ukrajine te između poduzeća i tijela u Ukrajini i EU-u;

(f) 

podržale pokretanje aktivnosti za promicanje izvoza u Ukrajini;

(g) 

olakšale modernizaciju i restrukturiranje industrije Ukrajine i EU-a u određenim sektorima.

Članak 380.

Redoviti dijalog odvijat će se o pitanjima obuhvaćenima poglavljem 10. glave V. (Gospodarska i sektorska suradnja) ovog Sporazuma. U njega će biti uključeni predstavnici poduzeća iz EU-a i Ukrajine.



POGLAVLJE 11.

Rudarstvo i metali

Članak 381.

Stranke razvijaju i jačaju suradnju u vezi s rudarskom i metalskom industrijom radi promicanja međusobnog razumijevanja, poboljšanja poslovnog okruženja, razmjene informacija i suradnje u neenergetskim pitanjima, posebno u vezi s vađenjem metalne rude i industrijskih minerala. Ovom suradnjom ne dovode se u pitanje odredbe o ugljenu iz članka 339. ovog Sporazuma.

Članak 382.

Radi postizanja ciljeva navedenih u članku 381. ovog Sporazuma, stranke surađuju kako bi:

(a) 

razmjenjivale informacije o općem stanju svojih rudarskih i metalskih industrija;

(b) 

razmjenjivale informacije o perspektivi rudarske i metalske industrije u EU-u i Ukrajini u pogledu potrošnje, proizvodnje i tržišne prognoze;

(c) 

razmjenjivale informacije o mjerama koje stranke poduzimaju kako bi olakšale proces restrukturiranja u tim sektorima;

(d) 

razmjenjivale informacije i najbolju praksu u odnosu na održivi razvoj rudarske i metalske industrije u Ukrajini i EU-u.



POGLAVLJE 12.

Financijske usluge

Članak 383.

Prepoznajući da su djelotvorna pravila i praksa u području financijskih usluga potrebni za uspostavu potpuno funkcionalnog tržišnoga gospodarstva te radi unapređenja trgovine među strankama, stranke su suglasne surađivati u području financijskih usluga kako bi:

(a) 

podržale postupak prilagodbe pravila o financijskim uslugama potrebama otvorenog tržišnog gospodarstva;

(b) 

osigurale djelotvornu i primjerenu zaštitu ulagača i drugih potrošača financijskih usluga;

(c) 

osigurale stabilnost i integritet globalnog financijskog sustava;

(d) 

promicale suradnju između različitih subjekata financijskog sustava, uključujući regulatorna i nadzorna tijela;

(e) 

osigurale neovisnost i djelotvornost nadzora.

Članak 384.

1.  Stranke potiču suradnju između mjerodavnih regulatornih i nadzornih tijela, uključujući razmjenu informacija, dijeljenje stručnog znanja o financijskim tržištima te druge slične mjere.

2.  Posebna pozornost posvećuje se razvoju upravne sposobnosti tih tijela, između ostalog, zahvaljujući razmjeni osoblja i zajedničkoj izobrazbi.

Članak 385.

Stranke promiču postupno usklađivanje s priznatim međunarodnim standardima regulacije i nadzora u području financijskih usluga. Mjerodavni dijelovi pravne stečevine EU-a u području financijskih usluga obuhvaćeni su poglavljem 6. (Poslovni nastan, trgovina uslugama i elektronička trgovina) glave IV. (Trgovina i pitanja povezana s trgovinom) ovog Sporazuma.

Članak 386.

Redoviti dijalog odvijat će se o pitanjima obuhvaćenima poglavljem 12. glave V. (Gospodarska i sektorska suradnja) ovog Sporazuma.



POGLAVLJE 13.

Pravo društava, korporativno upravljanje, računovodstvo i revizija

Članak 387.

1.  Prepoznajući važnost djelotvornih pravila i prakse u područjima prava društava i korporativnog upravljanja te računovodstva i revizije za stvaranje potpuno funkcionalnog tržišnog gospodarstva i unapređenje trgovine, stranke su suglasne surađivati:

(a) 

u zaštiti dioničara, vjerovnika i drugih dionika u skladu s propisima EU-a u ovom području, kako je navedeno u Prilogu XXXIV. ovom Sporazumu;

(b) 

u uvođenju mjerodavnih međunarodnih standarda na nacionalnoj razini i postupnom približavanju propisima EU-a u području računovodstva i revizije, kako je navedeno u Prilogu XXXV. ovom Sporazumu;

(c) 

u daljnjem razvoju politike korporativnog upravljanja u skladu s međunarodnim standardima i postupnom približavanju propisima i preporukama EU-a u tom području, kako je navedeno u Prilogu XXXVI. ovom Sporazumu.

2.  Cilj će stranaka biti razmjena informacija i stručnog znanja o postojećim sustavima i važnim novim trendovima u tim područjima. Stranke će osim toga nastojati poboljšati razmjenu informacija između nacionalnog registra Ukrajine i trgovačkih registara država članica EU-a.

Članak 388.

Redoviti dijalog odvijat će se o pitanjima obuhvaćenima poglavljem 13. glave V. (Gospodarska i sektorska suradnja) ovog Sporazuma.



POGLAVLJE 14.

Informacijsko društvo

Članak 389.

Stranke jačaju suradnju u razvoju informacijskog društva kako bi građani i poduzeća imali koristi od široke dostupnosti informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) te bolje kvalitete usluga po pristupačnim cijenama. Tom suradnjom olakšat će se i pristup tržištima elektroničkih komunikacijskih usluga tako da će se potaknuti tržišno natjecanje i ulaganja u tom sektoru.

Članak 390.

Suradnja je usmjerena na provedbu nacionalnih strategija za informacijsko društvo, razvoj sveobuhvatnog regulatornog okvira za elektroničke komunikacije i pojačano sudjelovanje Ukrajine u istraživačkim aktivnostima EU-a u području IKT-a.

Članak 391.

Suradnjom su obuhvaćene sljedeće teme:

(a) 

promicanje širokopojasnog pristupa, poboljšanja mrežne sigurnosti i šire upotreba IKT-a od strane građana, poduzeća i upravnih tijela putem razvijanja lokalnog internetskog sadržaja i uvođenja mrežnih usluga, posebno e-poslovanja, e-uprave, e-zdravlja i e-učenja;

(b) 

koordinacija politika elektroničkih komunikacija u cilju optimalne uporabe radiofrekvencijskog spektra i mrežne interoperabilnosti u Ukrajini i EU-u;

(c) 

jačanje neovisnosti i upravne sposobnosti nacionalnog regulatornog tijela u području komunikacija radi osiguravanja njegove sposobnosti da poduzme primjerene regulatorne mjere i provede vlastite odluke i sva primjenjiva pravila te jamčenja poštenog tržišnog natjecanja na tržištima. Regulatorno tijelo u području komunikacija trebalo bi surađivati s tijelom za nadzor tržišnog natjecanja na tim tržištima;

(d) 

promicanje zajedničkih projekata za istraživanje u području informacijske i komunikacijske tehnologije u okvirnom programu EU-a za istraživanje i inovacije „Horizont 2020.”.

Članak 392.

Stranke razmjenjuju informacije, najbolju praksu i iskustva, poduzimaju zajedničke mjere u cilju razvoja sveobuhvatnog regulatornog okvira te osiguravaju učinkovito funkcioniranje tržištâ elektroničkih komunikacija i nenarušeno tržišno natjecanje na njima.

Članak 393.

Stranke promiču suradnju ukrajinskog nacionalnog regulatornog tijela u području komunikacija s nacionalnim regulatornim tijelima EU-a.

Članak 394.

1.  Stranke promiču postupno približavanje propisima EU-a i regulatornom okviru u području informacijskog društva i elektroničke komunikacije.

2.  Mjerodavne odredbe i pravna stečevina EU-a u području informacijskog društva i elektroničke komunikacije obuhvaćene su Dodatkom XVII.-3 (Pravila koja se primjenjuju na telekomunikacijske usluge) poglavlju 6. (Poslovni nastan, trgovina uslugama i elektronička trgovina) glave IV. (Trgovina i pitanja povezana s trgovinom) ovog Sporazuma.

Članak 395.

Redovit dijalog odvijat će se o pitanjima obuhvaćenima poglavljem 14. glave V. (Gospodarska i sektorska suradnja) ovog Sporazuma.



POGLAVLJE 15.

Audiovizualna politika

Članak 396.

1.  Stranke surađuju u promicanju audiovizualne industrije u Europi i potiču koprodukciju u području kinematografije i televizije.

2.  Suradnja može uključivati, između ostalog, izobrazbu novinara i drugih stručnjaka iz tiskanih i elektroničkih medija te podršku (javnim i privatnim) medijima kako bi se ojačala njihova neovisnost, profesionalnost i odnosi s drugim europskim medijima u skladu s europskim standardima, uključujući standarde Vijeća Europe.

Članak 397.

Postupno približavanje propisima EU-a i regulatornom okviru te međunarodnim instrumentima u području audiovizualne politike provodi se posebno kako je navedeno u Prilogu XXXVII. ovom Sporazumu.

Članak 398.

Redoviti dijalog odvijat će se o pitanjima obuhvaćenima poglavljem 15. glave V. (Gospodarska i sektorska suradnja) ovog Sporazuma.



POGLAVLJE 16.

Turizam

Članak 399.

Stranke surađuju u području turizma u cilju razvoja konkurentnije turističke industrije kao generatora gospodarskog rasta i osnaživanja, zapošljavanja i deviznih sredstava.

Članak 400.

1.  Suradnja na bilateralnoj, regionalnoj i europskoj razini temeljila bi se na sljedećim načelima:

(a) 

poštovanju cjelovitosti i interesa lokalnih zajednica, posebno u ruralnim područjima;

(b) 

važnosti kulturne baštine;

(c) 

pozitivnom međudjelovanju između turizma i očuvanja okoliša.

2.  Poglavlje 6. (Poslovni nastan, trgovina uslugama i elektronička trgovina) glave IV. (Trgovina i pitanja povezana s trgovinom) ovog Sporazuma sadrži mjerodavne odredbe u vezi s organizatorima putovanja. Mjerodavne odredbe o kretanju osoba obuhvaćene su člankom 19. ovog Sporazuma.

Članak 401.

Suradnja je usmjerena na sljedeće aspekte:

(a) 

razmjenu informacija, najbolje prakse i iskustva kao i prijenos znanja, između ostalog i u području inovativnih tehnologija;

(b) 

uspostavu strateškog partnerstva između javnih i privatnih interesa i interesa zajednice kako bi se osigurao održivi razvoj turizma;

(c) 

promicanje i razvoj turističkih proizvoda i tržišta, infrastrukture, ljudskih resursa i institucionalnih struktura;

(d) 

razvoj i provedbu učinkovitih politika i strategija, uključujući primjerene pravne, administrativne i financijske aspekte;

(e) 

turističku izobrazbu i jačanje sposobnosti osmišljenih za poboljšanje uslužnih standarda;

(f) 

razvoj i promicanje turizma čiji su nositelji lokalne zajednice.

Članak 402.

Redoviti dijalog odvijat će se o pitanjima obuhvaćenima poglavljem 16. glave V. (Gospodarska i sektorska suradnja) ovog Sporazuma.



POGLAVLJE 17.

Poljoprivreda i ruralni razvoj

Članak 403.

Stranke surađuju u promicanju poljoprivrednog i ruralnog razvoja, posebno putem postupnog približavanja politika i zakonodavstva.

Članak 404.

Suradnjom među strankama u području poljoprivrede i ruralnog razvoja obuhvaćena su, između ostalog, sljedeća područja:

(a) 

olakšavanje međusobnog razumijevanja o politikama poljoprivrednog i ruralnog razvoja;

(b) 

jačanje upravnih sposobnosti na središnjoj i lokalnoj razini za planiranje, vrednovanje i provedbu politika;

(c) 

promicanje moderne i održive poljoprivredne proizvodnje kojom se poštuje okoliš i dobrobit životinja, uključujući širenje primjene metoda organske proizvodnje i biotehnologije, između ostalog i putem primjene najbolje prakse u tim područjima;

(d) 

razmjena znanja i najbolje prakse u politikama ruralnog razvoja radi promicanja gospodarske dobrobiti ruralnih zajednica;

(e) 

poboljšavanje konkurentnosti poljoprivrednog sektora i učinkovitosti i transparentnosti tržišta te uvjeta za ulaganje;

(f) 

širenje znanja izobrazbom i informiranjem;

(g) 

podržavanje inovacija putem istraživanja i promicanja usluga savjetovanja za poljoprivredne proizvođače;

(h) 

poboljšavanje usklađenosti u pitanjima koja se rješavaju u okviru međunarodnih organizacija;

(i) 

razmjena najbolje prakse o mehanizmima podrške poljoprivrednim politikama i ruralnim područjima;

(j) 

promicanje politike kvalitete poljoprivrednih proizvoda u područjima proizvodnih normi, uvjeta proizvodnje i programa kvalitete.

Članak 405.

Pri provedbi opisane suradnje, ne dovodeći u pitanje glavu IV. (Trgovina i pitanja povezana s trgovinom) ovog Sporazuma, stranke podržavaju postupno približavanje mjerodavnim propisima i regulatornim normama EU-a, posebno onima koji su navedeni u Prilogu XXXVIII. ovom Sporazumu.

Članak 406.

Redoviti dijalog odvijat će se o pitanjima obuhvaćenima poglavljem 17. glave V. (Gospodarska i sektorska suradnja) ovog Sporazuma.



POGLAVLJE 18.

Ribarstvena i pomorska politika



Odjeljak 1.

Ribarstvena politika

Članak 407.

1.  Stranke surađuju u uzajamno korisnim pitanjima od zajedničkog interesa u sektoru ribarstva, uključujući očuvanje živih vodnih resursa i upravljanje njima, inspekciju i nadzor, prikupljanje podataka i borbu protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova.

2.  U okviru te suradnje poštuju se međunarodne obveze u pogledu upravljanja živim vodnim resursima i njihova očuvanja.

Članak 408.

Stranke poduzimaju zajedničke mjere, razmjenjuju informacije i međusobno si pružaju podršku kako bi promicale:

(a) 

dobro upravljanje i najbolju praksu u gospodarenju u ribarstvu kako bi se osiguralo očuvanje ribljeg fonda i održivo upravljanje njime na temelju modela ekosustava;

(b) 

odgovorno ribarstvo i gospodarenje u ribarstvu u skladu s načelima održivog razvoja radi očuvanja zdravlja ribljeg fonda i ekosustava;

(c) 

suradnju s regionalnim organizacijama za upravljanje ribarstvom.

Članak 409.

S obzirom na članak 408. ovog Sporazuma i uzimajući u obzir najbolje znanstvene savjete, stranke jačaju suradnju i koordinaciju svojih aktivnosti u području upravljanja živim vodnim resursima u Crnom moru i njihova očuvanja. Stranke će promicati širu međunarodnu suradnju na Crnom moru u cilju razvoja odnosa u okviru odgovarajuće regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom.

Članak 410.

Stranke podržavaju inicijative, primjerice međusobnu razmjenu iskustava i pružanje podrške, osmišljene kako bi se osigurala provedba održive ribarstvene politike na temelju prioritetnih područja pravne stečevine EU-a u ovom području, uključujući:

(a) 

upravljanje živim vodnim resursima, ribolovni napor i tehničke mjere;

(b) 

inspekciju i nadzor ribolovnih aktivnosti, upotrebu potrebne nadzorne opreme, uključujući sustav za praćenje brodova, te razvoj odgovarajućih upravnih i pravosudnih struktura sposobnih da primijene primjerene mjere;

(c) 

usklađeno prikupljanje podataka o ulovu, istovaru i floti te bioloških i ekonomskih podataka;

(d) 

upravljanje ribolovnim kapacitetima, uključujući funkcionalan registar ribolovnih flota;

(e) 

poboljšanje učinkovitosti tržišta, posebno promicanjem organizacija proizvođača i informiranjem potrošača te zahvaljujući normama o stavljanju na tržište i sljedivosti;

(f) 

razvoj strukturne politike u sektoru ribarstva, uz obraćanje posebne pozornosti na održivi razvoj priobalnih zajednica.



Odjeljak 2.

Pomorska politika

Članak 411.

Uzimajući u obzir suradnju u području ribarstva, prometa, okoliša i drugih politika povezanih s morem, stranke razvijaju suradnju i u području integrirane pomorske politike, posebno:

(a) 

promicanjem integriranog pristupa pitanjima pomorstva, dobrog upravljanja i razmjene najbolje prakse pri iskorištavanju pomorskog prostora;

(b) 

uspostavom okvira za arbitriranje između konkurentskih ljudskih djelatnosti i za upravljanje njihovim utjecajem na pomorski okoliš promicanjem pomorskog prostornog planiranja kao instrumenta koji doprinosi boljem odlučivanju;

(c) 

promicanjem održivog razvoja priobalnih regija i pomorskih industrija kao pokretača gospodarskog rasta i zapošljavanja, između ostalog i pomoću razmjene najbolje prakse;

(d) 

promicanjem strateških saveza između pomorskih industrija, uslužnih djelatnosti i znanstvenih ustanova specijaliziranih za morska i pomorska istraživanja, uključujući izgradnju međusektorskih pomorskih klastera;

(e) 

nastojanjem da se poboljšaju mjere pomorske sigurnosti i sigurnosne zaštite te ojača prekogranični i međusektorski pomorski nadzor kako bi se, na temelju iskustva Centra za koordinaciju i informiranje u Burgasu, pronašla rješenja za sve veće rizike povezane s gustim pomorskim prometom, ispuštanjem štetnih tvari s brodova, pomorskim nesrećama i nezakonitim aktivnostima na moru;

(f) 

uspostavom redovitog dijaloga i promicanjem različitih mreža među dionicima u pomorstvu.

Članak 412.

Ta suradnja uključuje:

(a) 

razmjenu informacija, najbolje prakse i iskustva kao i prijenos znanja u području pomorstva, između ostalog i u području inovativnih tehnologija u pomorskim sektorima;

(b) 

razmjenu informacija i najbolje prakse u vezi s mogućnostima financiranja projekata, uključujući javno-privatna partnerstva;

(c) 

jačanjem suradnje među strankama u okviru odgovarajućih međunarodnih foruma u pomorstvu.



Odjeljak 3.

Redoviti dijalog o ribarstvenoj i pomorskoj politici

Članak 413.

Redovit dijalog odvijati će se među strankama o pitanjima obuhvaćenima odjeljcima 1. i 2. poglavlja 18. glave V. (Gospodarska i sektorska suradnja) ovog Sporazuma.



POGLAVLJE 19.

Rijeka dunav

Članak 414.

Uzimajući u obzir prekogranični karakter sliva rijeke Dunava i njezinu povijesnu važnost za zajednice uz obale, stranke:

(a) 

strože provode međunarodne obveze država članica EU-a i Ukrajine u području plovidbe, ribolova, zaštite okoliša, posebno vodnih ekosustava, uključujući očuvanje živih vodnih resursa, radi postizanja dobrog ekološkog stanja, te u drugim relevantnim područjima ljudske djelatnosti;

(b) 

podržavaju, prema potrebi, inicijative za razvoj bilateralnih i multilateralnih dogovora i aranžmana u cilju poticanja održivog razvoja i posvećivanja posebne pozornosti poštovanju tradicionalnih životnih stilova u zajednicama uz obalu i obavljanju gospodarskih djelatnosti putem integriranog iskorištavanja sliva rijeke Dunava.



POGLAVLJE 20.

Zaštita potrošača

Članak 415.

Stranke surađuju kako bi osigurale visoku razinu zaštite potrošača i uskladile svoje sustave zaštite potrošača.

Članak 416.

Radi ispunjenja tih ciljeva, suradnja su posebno obuhvaća:

(a) 

promicanje razmjene informacija o sustavima zaštite potrošača;

(b) 

stavljanje na raspolaganje stručnih znanja o pravnoj i tehničkoj sposobnosti za primjenu zakonodavstava i sustava tržišnog nadzora;

(c) 

poboljšanje informacija pruženih potrošačima;

(d) 

izobrazba službenika u javnoj upravi i osoba koje zastupaju interese potrošača;

(e) 

poticanje razvoja neovisnih udruga potrošača i kontakata među predstavnicima potrošača.

Članak 417.

Ukrajina postupno približava svoje zakonodavstvo pravnoj stečevini EU-a kako je određeno u Prilogu XXXIX. ovom Sporazumu, izbjegavajući pritom prepreke u trgovini.

Članak 418.

Redoviti dijalog odvijat će se o pitanjima obuhvaćenima poglavljem 20. glave V. (Gospodarska i sektorska suradnja) ovog Sporazuma.



POGLAVLJE 21.

Suradnja u području zapošljavanja, socijalne politike i jednakih mogućnosti

Članak 419.

Uzimajući u obzir poglavlje 13. (Trgovina i održivi razvoj) glave IV. (Trgovina i pitanja povezana s trgovinom) ovog Sporazuma, stranke jačaju dijalog i suradnju u područjima promicanja programa za dostojanstven rad, politike zapošljavanja, zdravlja i sigurnosti na radu, socijalnog dijaloga, socijalne zaštite, socijalnog uključivanja, ravnopravnosti spolova i nediskriminacije.

Članak 420.

Suradnjom u područjima koja spadaju pod članak 419. ovog Sporazuma nastoje se postići sljedeći ciljevi:

(a) 

poboljšanje kvalitete ljudskog života;

(b) 

suočavanje sa zajedničkim izazovima, primjerice globalizacijom i demografskim promjenama;

(c) 

veći broj i bolja kvaliteta poslova s dostojanstvenim uvjetima rada;

(d) 

promicanje socijalnog poštenja i pravičnosti, uz istodobno reformiranje tržišta rada;

(e) 

promicanje uvjeta na tržištu rada kojima se kombiniraju fleksibilnost i sigurnost;

(f) 

promicanje aktivnih mjera na tržištu rada i poboljšanje učinkovitosti usluga za posredovanje pri zapošljavanju kako bi se odgovorilo na potrebe tržišta rada;

(g) 

poticanje tržišta rada koja bolje uključuju osobe u nepovoljnom položaju;

(h) 

smanjenje sivog gospodarstva preobražajem rada na crno;

(i) 

podizanje razina zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, između ostalog i obrazovanjem i osposobljavanjem o pitanjima zdravlja i sigurnosti, promicanjem preventivnih mjera, prevencijom rizika od velikih nesreća, upravljanjem otrovnim kemikalijama te razmjenom dobre prakse i istraživanja u tom području;

(j) 

poboljšana razina socijalne zaštite i modernizacija sustava socijalne zaštite u pogledu kvalitete, pristupačnosti i financijske održivosti;

(k) 

smanjenje siromaštva i jačanje socijalne kohezije;

(l) 

ravnopravnost spolova i osiguranje jednakih mogućnosti za žene i muškarce u zapošljavanju, obrazovanju, osposobljavanju, gospodarstvu, društvu i odlučivanju;

(m) 

borba protiv diskriminacije u svim područjima;

(n) 

jačanje sposobnosti socijalnih partnera i promicanje socijalnog dijaloga.

Članak 421.

Stranke potiču uključivanje svih mjerodavnih dionika, posebno socijalnih partnera i organizacija civilnog društva, u političku reformu u Ukrajini i u suradnju između stranaka u okviru ovog Sporazuma.

Članak 422.

Stranke promiču društvenu odgovornost poduzeća i njihovu obvezu snošenja odgovornosti i potiču odgovorno poslovanje, poput onoga koje se promiče inicijativom UN-a „Global Compact” iz 2000., Tripartitnom deklaracijom Međunarodne organizacije rada (MOR) o načelima u vezi s multinacionalnim poduzećima i socijalnom politikom iz 1997., kako je izmijenjena 2006., te Smjernicama OECD-a za multinacionalna poduzeća iz 1976., kako su izmijenjene 2000.

Članak 423.

Stranke nastoje ojačati suradnju u pitanjima zapošljavanja i socijalne politike u svim mjerodavnim regionalnim, multilateralnim i međunarodnim forumima i organizacijama.

Članak 424.

Ukrajina osigurava postupno približavanje propisima, standardima i praksi EU-a u području zapošljavanja, socijalne politike i jednakih mogućnosti, kako je određeno u Prilogu XL. ovom Sporazumu.

Članak 425.

Redoviti dijalog odvijat će se o pitanjima obuhvaćenima poglavljem 21. glave V. (Gospodarska i sektorska suradnja) ovog Sporazuma.



POGLAVLJE 22.

Javno zdravlje

Članak 426.

Stranke razvijaju suradnju u području javnog zdravlja radi podizanja razine sigurnosti javnog zdravlja i zaštite ljudskog zdravlja kao preduvjeta održivog razvoja i gospodarskog rasta.

Članak 427.

1.  Tom su suradnjom posebno obuhvaćena sljedeća područja:

(a) 

jačanje javnog zdravstvenog sustava i njegove sposobnosti u Ukrajini, posebno provedbom reformi, daljnjim razvojem primarne zdravstvene skrbi i izobrazbom osoblja;

(b) 

sprečavanje i kontrola prenosivih bolesti, primjerice HIV-a/AIDS-a i tuberkuloze, bolja pripremljenost za slučajeve izbijanja visokozaraznih bolesti i provedba Međunarodnih zdravstvenih propisa;

(c) 

prevencija i kontrola neprenosivih bolesti putem razmjene informacija i dobre prakse, promicanje zdravih životnih stilova, suočavanje s važnim zdravstvenim čimbenicima i problemima, primjerice zdravljem majke i djeteta, mentalnim zdravljem i ovisnostima o alkoholu, drogama i duhanu, uključujući primjenu Okvirne konvencije o kontroli duhana od 2003.;

(d) 

kvaliteta i sigurnost tvari ljudskog podrijetla, primjerice krvi, tkiva i stanica;

(e) 

informacije i znanje o zdravlju, između ostalog i u pogledu modela uključivanja zdravstvenih tema u sve politike.

2.  Stranke u tu svrhu razmjenjuju podatke i najbolju praksu te poduzimaju zajedničke aktivnosti, uključujući putem modela uključivanja zdravstvenih tema u sve politike i putem postupnog uključivanja Ukrajine u europske mreže u području javnog zdravlja.

Članak 428.

Ukrajina postupno približava svoje zakonodavstvo i praksu načelima pravne stečevine EU-a, posebno u pogledu prenosivih bolesti, krvi, tkiva i stanica te duhana. Popis odabranih elemenata pravne stečevine EU-a uključen je u Prilog XLI. ovom Sporazumu.

Članak 429.

Redoviti dijalog odvijat će se o pitanjima obuhvaćenima poglavljem 22. glave V. (Gospodarska i sektorska suradnja) ovog Sporazuma.



POGLAVLJE 23.

Obrazovanje, osposobljavanje i mladi

Članak 430.

U cijelosti poštujući nadležnost stranaka za sadržaj nastave i organizaciju obrazovnih sustava i njihovu kulturnu i jezičnu raznolikost, stranke promiču suradnju u području obrazovanja, osposobljavanja i mladih radi jačanja međusobnog razumijevanja, promicanja međukulturnog dijaloga i povećanja znanja o njihovim kulturama.

Članak 431.

Stranke se obvezuju jačati suradnju u području visokog obrazovanja, koju posebno usmjeravaju na:

(a) 

reformu i modernizaciju sustava visokog obrazovanja;

(b) 

promicanje približavanja u području obrazovanja u okviru bolonjskog procesa;

(c) 

povećanje kvalitete i relevantnosti visokog obrazovanja;

(d) 

jačanje suradnje među visokoobrazovnim ustanovama;

(e) 

jačanje sposobnosti visokoobrazovnih ustanova;

(f) 

povećanje mobilnosti studenata i profesora, pri čemu će se posebna pozornost obratiti na područje obrazovanja radi olakšavanja pristupa visokom obrazovanju.

Članak 432.

Stranke nastoje ojačati razmjenu informacija i stručnog znanja radi poticanja bliže suradnje u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, posebno kako bi se:

(a) 

razvili sustavi strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i daljnje stručne izobrazbe tijekom radnog vijeka, čime se odgovara na potrebe tržišta rada, koje se mijenja;

(b) 

uspostavio nacionalni okvir za veću transparentnost i priznavanje kvalifikacija i vještina, po mogućnosti prema iskustvima EU-a.

Članak 433.

Stranke istražuju mogućnost razvoja suradnje u drugim područjima, primjerice u sekundarnom obrazovanju, učenju na daljinu i cjeloživotnom učenju.

Članak 434.

Stranke su suglasne poticati bližu suradnju i razmjenu iskustava u području politike mladih i neformalnog obrazovanja za mlade u cilju:

(a) 

lakšeg uključivanja mladih u društvo poticanjem njihova građanskog zalaganja i inicijative;

(b) 

pomaganja mladima da steknu znanja, vještine i sposobnosti izvan obrazovnog sustava, između ostalog i volontiranjem, te da prepoznaju vrijednost tog iskustva;

(c) 

jačanja suradnje s trećim zemljama;

(d) 

promicanja suradnje među organizacijama mladih iz Ukrajine, EU-a i njegovih država članica;

(e) 

promicanja zdravih životnih stilova, uz posebnu pozornost posvećenu mladima.

Članak 435.

Stranke surađuju uzimajući u obzir preporuke navedene u odredbama Priloga XLII. ovom Sporazumu.

Članak 436.

Redoviti dijalog odvijat će se o pitanjima obuhvaćenima poglavljem 23. glave V. (Gospodarska i sektorska suradnja) ovog Sporazuma.



POGLAVLJE 24.

Kultura

Članak 437.

Stranke se obvezuju promicati kulturnu suradnju radi jačanja međusobnog razumijevanja i promicanja kulturne razmjene te povećanja mobilnosti umjetnika i umjetnosti iz EU-a i Ukrajine.

Članak 438.

Stranke potiču međukulturni dijalog među pojedincima i organizacijama koji predstavljaju organizirano civilno društvo i kulturne ustanove u EU-u i Ukrajini.

Članak 439.

Stranke blisko surađuju u okviru mjerodavnih međunarodnih foruma, uključujući Organizaciju Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO) i Vijeće Europe, kako bi se, između ostalog, razvijala kulturna raznolikost te očuvala i primjereno vrednovala kulturna i povijesna baština.

Članak 440.

Stranke nastoje razviti redovit politički dijalog o kulturi radi poticanja razvoja kulturne industrije u EU-u i Ukrajini. U tu svrhu stranke propisno provode Konvenciju UNESCO-a za zaštitu i promicanje raznolikosti kulturnih izričaja iz 2005.



POGLAVLJE 25.

Suradnja u području sporta i tjelesne aktivnosti

Članak 441.

1.  Stranke surađuju u području sporta i tjelesne aktivnosti radi doprinosa razvoju zdravog životnog stila među svim dobnim skupinama, promicanja socijalnih funkcija i obrazovne vrijednosti sporta te borbe protiv pojava koje ugrožavaju sport, poput dopinga, namještanja rezultata utakmica, rasizma i nasilja.

2.  Ta suradnja posebno uključuje razmjenu informacija i dobre prakse u sljedećim područjima:

(a) 

promicanju tjelesne aktivnosti i sporta u okviru obrazovnog sustava, u suradnji s javnim ustanovama i nevladinim organizacijama;

(b) 

sudjelovanju u sportu i tjelesnoj aktivnosti kao sredstvu za doprinos zdravom životnom stilu i općoj dobrobiti;

(c) 

razvoju nacionalnih sustava sposobnosti i kvalifikacija u sektoru sporta;

(d) 

uključivanju skupina u nepovoljnom položaju s pomoću sporta;

(e) 

borbi protiv dopinga;

(f) 

borbi protiv namještanja rezultata utakmica;

(g) 

sigurnosti tijekom velikih međunarodnih sportskih događaja.

Članak 442.

Redoviti dijalog odvijat će se o pitanjima obuhvaćenima poglavljem 25. glave V. (Gospodarska i sektorska suradnja) ovog Sporazuma.



POGLAVLJE 26.

Suradnja civilnog društva

Članak 443.

Stranke potiču suradnju civilnih društava koja će biti usmjerena na postizanje sljedećih ciljeva:

(a) 

jačanje kontakta i poticanje međusobne razmjene iskustava među sektorima civilnog društva u državama članicama EU-a i Ukrajini;

(b) 

uključivanje organizacija civilnog društva u provedbu ovog Sporazuma, uključujući njegovo praćenje, te u razvoj bilateralnih odnosa između EU-a i Ukrajine;

(c) 

osiguranje boljeg poznavanja i razumijevanja Ukrajine i njezine povijesti i kulture u državama članicama EU-a;

(d) 

osiguranje boljeg poznavanja i razumijevanja Europske unije u Ukrajini, uključujući vrijednosti na kojima je zasnovana, njezino funkcioniranje i politike.

Članak 444.

Stranke promiču dijalog i suradnju među dionicima civilnog društva s obje strane kao sastavni dio odnosa EU-a i Ukrajine:

(a) 

jačanjem kontakta i razmjene iskustava među organizacijama civilnog društva u državama članicama EU-a i Ukrajini, posebno putem stručnih seminara, osposobljavanja itd.;

(b) 

olakšavanjem izgradnje institucija i konsolidiranjem organizacija civilnog društva, uključujući između ostalog lobiranjem, neformalnim umrežavanjem, posjetima, radionicama itd.;

(c) 

upoznavanjem predstavnika Ukrajine s postupkom savjetovanja i dijalogom između socijalnih i civilnih partnera u EU-u, u cilju uključivanja civilnog društva u političke procese u Ukrajini.

Članak 445.

Redoviti dijalog odvijat će se o pitanjima obuhvaćenima poglavljem 26. glave V. (Gospodarska i sektorska suradnja) ovog Sporazuma.



POGLAVLJE 27.

Prekogranična i regionalna suradnja

Članak 446.

Stranke promiču međusobno razumijevanje i bilateralnu suradnju u području regionalne politike u načinima formuliranja i provedbe regionalnih politika, uključujući upravljanje i partnerstva na više razina, s posebnim naglaskom na razvoj područja u nepovoljnom položaju i teritorijalnu suradnju, uspostavljajući pritom kanale komunikacije i jačajući razmjenu informacija među nacionalnim, regionalnim i lokalnim tijelima, socijalnim i gospodarskim subjektima i civilnim društvom.

Članak 447.

Stranke podržavaju i jačaju uključenost lokalnih i regionalnih tijela u prekograničnu i regionalnu suradnju i povezane upravljačke strukture kako bi intenzivirale suradnju uspostavom odgovarajućeg pravnog okvira, podržale i razvile mjere jačanja sposobnosti i promicale jačanje prekograničnih i regionalnih gospodarskih i poslovnih mreža.

Članak 448.

Stranke nastoje razviti prekogranične i regionalne elemente, između ostalog, u prometu, energetici, komunikacijskim mrežama, kulturi, obrazovanju, turizmu, zdravstvu i drugim područjima obuhvaćenima ovim Sporazumom koja utječu na prekograničnu i regionalnu suradnju. Stranke posebno potiču razvoj prekogranične suradnje u pogledu modernizacije, opremanja i koordinacije službi za krizne situacije.

Članak 449.

Redoviti dijalog odvijat će se o pitanjima obuhvaćenima poglavljem 27. glave V. (Gospodarska i sektorska suradnja) ovog Sporazuma.



POGLAVLJE 28.

Sudjelovanje u agencijama i programima europske unije

Članak 450.

Ukrajini se dopušta sudjelovanje u agencijama EU-a važnima za provedbu ovog Sporazuma i drugim agencijama EU-a ukoliko je to dopušteno prema uredbama o njihovom osnivanju i na način propisan tim uredbama. Ukrajina sklapa zasebne sporazume s EU-om kako bi se omogućilo njezino sudjelovanje u pojedinačnim agencijama i odredila visina financijskog doprinosa.

Članak 451.

Ukrajini se dopušta sudjelovanje u svim trenutačnim i budućim programima Unije koji su, u skladu s mjerodavnim odredbama o donošenju tih programa, otvoreni za sudjelovanje Ukrajine. Ukrajina sudjeluje u programima Unije u skladu s odredbama navedenima u priloženom Protokolu III. o okvirnom sporazumu između Europske unije i Ukrajine o općim načelima za sudjelovanje Ukrajine u programima Unije iz 2010.

Članak 452.

EU obavješćuje Ukrajinu o osnivanju novih agencija EU-a i donošenju novih programa Unije te o promjenama u uvjetima sudjelovanja u programima Unije i agencijama koji su navedeni u člancima 450. i 451. ovog Sporazuma.



GLAVA VI.

FINANCIJSKA SURADNJA, UKLJUČUJUĆI BORBU PROTIV PRIJEVARA

Članak 453.

Ukrajini se osigurava financijska pomoć putem odgovarajućih financijskih mehanizama i instrumenata EU-a. Tom financijskom pomoći doprinijet će se postizanju ciljeva ovog Sporazuma, a ona će se osigurati u skladu sa sljedećim člancima ovog Sporazuma.

Članak 454.

Glavna načela financijske pomoći odgovaraju mjerodavnim uredbama o financijskim instrumentima EU-a.

Članak 455.

Prioritetna područja financijske pomoći EU-a o kojima su se stranke sporazumjele utvrđuju se u mjerodavnim okvirnim programima koji sadržavaju dogovorene političke prioritete. Pri utvrđivanju okvirnih iznosa pomoći uspostavljenih u tim okvirnim programima u obzir se uzimaju potrebe Ukrajine, sektorski kapaciteti i napredak u reformama.

Članak 456.

Radi optimalnog korištenja dostupnih sredstava, stranke nastoje primjenjivati pomoć EU-a u bliskoj suradnji i koordinaciji s drugim donatorskim zemljama, organizacijama i međunarodnim financijskim institucijama te u skladu s međunarodnim načelima o djelotvornosti pomoći.

Članak 457.

Temeljna pravna, administrativna i tehnička osnova financijske pomoći utvrđuje se u okviru odgovarajućih sporazuma među strankama.

Članak 458.

Vijeće za pridruživanje obavješćuje se o napretku i provedbi financijske pomoći te njezinu utjecaju na ostvarivanje ciljeva ovog Sporazuma. U tu svrhu mjerodavna tijela stranaka osiguravaju odgovarajuće praćenje i vrednovanje informacija na uzajamnoj i trajnoj osnovi.

Članak 459.

1.  Stranke primjenjuju pomoć u skladu s načelima dobrog financijskog upravljanja te surađuju u zaštiti financijskih interesa EU-a i Ukrajine kako je određeno u Prilogu XLIII. ovom Sporazumu. Stranke poduzimaju djelotvorne mjere radi sprečavanja i suzbijanja prijevara, korupcije i drugih nezakonitih aktivnosti, između ostalog i pomoću uzajamne administrativne i pravne pomoći u područjima obuhvaćenima ovim Sporazumom.

2.  U tu svrhu Ukrajina postupno približava svoje zakonodavstvo odredbama navedenima u Prilogu XLIV. ovom Sporazumu.

3.  Prilog XLIII. ovom Sporazumu primjenjuje se na svaki naknadni sporazum ili financijski instrument koji se trebato zaključiti među strankama te svaki drugi financijski instrument EU-a kojemu bi se Ukrajina mogla pridružiti, ne dovodeći u pitanje druge dodatne klauzule o reviziji, kontrolama na licu mjesta, inspekcijama, nadzoru i mjerama za suzbijanje prijevara poput onih koje, između ostalog, provode Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i Europski revizorski sud (ECA).



GLAVA VII.

INSTITUCIONALNE, OPĆE I ZAVRŠNE ODREDBE



POGLAVLJE 1.

Institucionalni okvir

Članak 460.

1.  Sastanci na vrhu najviša su razina političkog dijaloga i dijaloga o politikama među strankama. Sastanci na vrhu načelno se održavaju jedanput godišnje. Na sastancima na vrhu utvrđuju se opće smjernice za provedbu ovog Sporazuma i raspravlja se o svim bilateralnim i međunarodnim pitanjima od zajedničkog interesa.

2.  Redovit politički dijalog i dijalog o politikama na ministarskoj razini vode se u okviru Vijeća za pridruživanje uspostavljenog člankom 461. ovog Sporazuma i prema dogovoru u okviru redovitih sastanaka predstavnika stranaka.

Članak 461.

1.  Uspostavlja se Vijeće za pridruživanje. Vijeće nadzire i prati primjenu i provedbu ovog Sporazuma te periodično preispituje funkcioniranje ovog Sporazuma s obzirom na njegove ciljeve.

2.  Vijeće za pridruživanje sastaje se na ministarskoj razini u pravilnim razmacima, najmanje jedanput godišnje, i kada okolnosti to zahtijevaju. Vijeće za pridruživanje se prema dogovoru sastaje u svim potrebnim sastavima.

3.  Uz nadzor i praćenje primjene i provedbe ovog Sporazuma, Vijeće za pridruživanje bavi se svim važnim pitanjima koja proizlaze iz ovog Sporazuma te svim bilateralnim i međunarodnim pitanjima od zajedničkog interesa.

Članak 462.

1.  Vijeće za pridruživanje čine članovi Vijeća Europske unije i članovi Europske komisije s jedne strane te članovi Vlade Ukrajine s druge strane.

2.  Vijeće za pridruživanje utvrđuje svoj poslovnik.

3.  Vijećem za pridruživanje naizmjence predsjedavaju predstavnik Unije i predstavnik Ukrajine.

4.  Prema potrebi i dogovoru stranaka, druga tijela sudjeluju u radu Vijeća za pridruživanje kao promatrači.

Članak 463.

1.  Vijeće za pridruživanje je, u svrhu postizanja ciljeva ovog Sporazuma, ovlašteno odlučivati o području primjene ovog Sporazuma u slučajevima koji su njime predviđeni. Te odluke obvezujuće su za stranke, koje u cilju provedbe tih odluka poduzimaju odgovarajuće mjere, po potrebi uključujući i mjere u okviru posebnih tijela uspostavljenih ovim Sporazumom. Vijeće za pridruživanje također može davati preporuke. Ono odluke i preporuke donosi putem sporazuma između stranaka nakon zaključenja odgovarajućih internih postupaka.

2.  U skladu s ciljem postupnog približavanja zakonodavstva Ukrajine zakonodavstvu Unije kako je utvrđeno ovim Sporazumom, Vijeće za pridruživanje bit će forum za razmjenu informacija o zakonodavnim aktima Europske unije i Ukrajine, koji su u pripremi ili na snazi, te o mjerama provedbe, primjene i usklađivanja.

3.  Vijeće za pridruživanje može, uzimajući u obzir razvoj prava EU-a i primjenjivih normi koje su navedene u međunarodnim instrumentima i koje stranke smatraju mjerodavnima, ažurirati ili izmijeniti priloge ovom Sporazumu, ne dovodeći pritom u pitanje posebne odredbe iz glave IV. (Trgovina i pitanja povezana s trgovinom) ovog Sporazuma.

Članak 464.

1.  Uspostavlja se Odbor za pridruživanje. Odbor pomaže Vijeću za pridruživanje pri obavljanju njegovih zadaća. Ovom odredbom ne dovode se u pitanje nadležnosti različitih foruma u kojima se vodi politički dijalog kako je određeno u članku 5. ovog Sporazuma.

2.  Odbor za pridruživanje čine predstavnici stranaka, a u načelu se radi o službenicima više razine.

3.  Odborom za pridruživanje naizmjence predsjedavaju predstavnik Unije i predstavnik Ukrajine.

Članak 465.

1.  Vijeće za pridruživanje u svom poslovniku utvrđuje zadaće i način rada Odbora za pridruživanje, u čijoj je nadležnosti i priprema sastanaka Vijeća za pridruživanje. Odbor za pridruživanje sastaje se najmanje jedanput godišnje.

2.  Vijeće za pridruživanje može delegirati ovlasti Odboru za pridruživanje, uključujući ovlast za donošenje obvezujućih odluka.

3.  Odbor za pridruživanje ovlašten je donositi odluke u slučajevima predviđenima ovim Sporazumom i u područjima u kojima mu Vijeće za pridruživanje delegira ovlasti. Te odluke obvezujuće su za stranke i one poduzimaju odgovarajuće mjere za njihovu provedbu. Odbor za pridruživanje odluke donosi putem sporazuma između stranaka.

4.  Odbor za pridruživanje sastaje se u posebnom sastavu radi rješavanja svih pitanja povezanih s glavom IV. (Trgovina i pitanja povezana s trgovinom) ovog Sporazuma. Odbor za pridruživanje u tom se sastavu sastaje najmanje jedanput godišnje.

Članak 466.

1.  Odboru za pridruživanje pomažu pododbori koji se uspostavljaju u okviru ovog Sporazuma.

2.  Vijeće za pridruživanje može odlučiti o osnivanju posebnih odbora ili tijela u određenim područjima koja su potrebna za provedbu ovog Sporazuma te određuje sastav, dužnosti i način rada tih tijela. Osim toga, ti posebni odbori i tijela mogu raspravljati o svim pitanjima koja smatraju važnima, ne dovodeći pritom u pitanje posebne odredbe glave IV. (Trgovina i pitanja povezana s trgovinom) ovog Sporazuma.

3.  Odbor za pridruživanje može osnovati pododbore za praćenje napretka u redovitom dijalogu iz glave V. (Gospodarska i sektorska suradnja) ovog Sporazuma.

4.  Pododbori su ovlašteni donositi odluke u slučajevima predviđenima ovim Sporazumom. O svojim aktivnostima redovito izvješćuju Odbor za pridruživanje na njegov zahtjev.

5.  Pododbori uspostavljeni u okviru glave IV. ovog Sporazuma pravodobno prije održavanja sastanka obavješćuju Odbor za pridruživanje u sastavu za trgovinu prema članku 465. stavka 4. ovog Sporazuma o datumu i dnevnom redu sastanka. O svojim aktivnostima izvješćuju na svakom redovnom sastanku Odbora za pridruživanje u sastavu za trgovinu kako je uspostavljen člankom 465. stavkom 4. ovog Sporazuma.

6.  Postojanje određenog pododbora ne sprečava stranke da bilo koje pitanje iznesu izravno Odboru za pridruživanje uspostavljenom prema članku 464. ovog Sporazuma, između ostalog i u sastavu za trgovinu.

Članak 467.

1.  Osniva se Parlamentarni odbor za pridruživanje. To je forum za održavanje sastanaka i razmjenu stajališta između članova Europskog parlamenta i Verkhovne Rade Ukrajine. Sastaje se u vremenskim razmacima koje sam odredi.

2.  Parlamentarni odbor za pridruživanje sastoji se od članova Europskog parlamenta s jedne strane i članova Verkhovne Rade Ukrajine s druge strane.

3.  Parlamentarni odbor za pridruživanje utvrđuje svoj poslovnik.

4.  Parlamentarnim odborom za pridruživanje naizmjence predsjedavaju predstavnik Europskog parlamenta i predstavnik Verkhovne Rade Ukrajine, u skladu s odredbama koje će se utvrditi njegovim poslovnikom.

Članak 468.

1.  Parlamentarni odbor za pridruživanje može od Vijeća za pridruživanje zatražiti relevantne informacije o provedbi ovog Sporazuma, koje će onda tražene informacije dostaviti Odboru.

2.  Parlamentarni odbor za pridruživanje obavješćuje se o odlukama i preporukama Vijeća za pridruživanje.

3.  Parlamentarni odbor za pridruživanje može davati preporuke Vijeću za pridruživanje.

4.  Parlamentarni odbor za pridruživanje može osnivati parlamentarne pododbore za pridruživanje.

Članak 469.

1.  Stranke također promiču redovito održavanje sastanaka predstavnika svojih civilnih društava kako bi ih obavješćivale o provedbi ovog Sporazuma te primile njihov doprinos.

2.  Uspostavlja se Platforma civilnog društva. Sastoji se od članova Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO) s jedne strane i predstavnika civilnog društva Ukrajine s druge strane, koji se njome koriste kao forumom za održavanje sastanaka i razmjenu stajališta. Platforma civilnog društva sastaje se u vremenskim razmacima koje sama odredi.

3.  Platforma civilnog društva utvrđuje svoj poslovnik.

4.  Platformom civilnog društva naizmjence predsjedavaju predstavnik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora i predstavnik civilnog društva ukrajinske strane, u skladu s odredbama koje će se utvrditi njezinim poslovnikom.

Članak 470.

1.  Platforma civilnog društva obavješćuje se o odlukama i preporukama Vijeća za pridruživanje.

2.  Platforma civilnog društva može davati preporuke Vijeću za pridruživanje.

3.  Odbor za pridruživanje i Parlamentarni odbor za pridruživanje organiziraju redovite kontakte s predstavnicima Platforme civilnog društva radi prikupljanja njihovih mišljenja o tome kako postići ciljeve ovog Sporazuma.



POGLAVLJE 2.

Opće i završne odredbe

Članak 471.

Pristup sudovima i upravnim tijelima

Svaka stranka obvezuje se u području primjene ovog Sporazuma osigurati da fizičke i pravne osobe druge stranke, bez diskriminacije u odnosu na njezine vlastite državljane, imaju pristup njezinim nadležnim sudovima i upravnim tijelima radi zaštite svojih osobnih i imovinskih prava.

Članak 472.

Mjere povezane s bitnim sigurnosnim interesima

Ništa u ovom Sporazumu ne sprečava stranku da poduzme mjere:

(a) 

koje smatra nužnima kako bi spriječila otkrivanje informacija koje je u suprotnosti s njezinim bitnim sigurnosnim interesima;

(b) 

koje se odnose na proizvodnju oružja, streljiva ili ratnog materijala odnosno na trgovinu njima, ili na istraživanje, razvoj ili proizvodnju koji su neophodni za obrambene svrhe, uz uvjet da takve mjere ne narušavaju uvjete tržišnog natjecanja u odnosu na proizvode koji nisu namijenjeni u izričito vojne svrhe;

(c) 

koje smatra bitnima za vlastitu sigurnost u slučaju ozbiljnih unutarnjih poremećaja koji utječu na održavanje javne sigurnosti i reda, u doba rata ili ozbiljnih međunarodnih napetosti koje predstavljaju ratnu prijetnju, ili u cilju ispunjavanja obveza koje je prihvatila radi održavanja mira i međunarodne sigurnosti.

Članak 473.

Nediskriminacija

1.  U područjima obuhvaćenima ovim Sporazumom i ne dovodeći u pitanje posebne odredbe koje on sadrži:

(a) 

režim koji Ukrajina primjenjuje prema Uniji ili njezinim državama članicama ne smije uzrokovati diskriminaciju između država članica, njihovih državljana, trgovačkih društava ili poduzeća;

(b) 

režim koji Unija ili njezine države članice primjenjuju prema Ukrajini ne smije uzrokovati diskriminaciju između ukrajinskih državljana, njezinih trgovačkih društava ili poduzeća.

2.  Odredbe stavka 1. ne dovode u pitanje pravo stranaka da primijene mjerodavne odredbe svojeg poreznog zakonodavstva na porezne obveznike koji nisu u istovjetnoj situaciji s obzirom na svoje boravište.

Članak 474.

Postupno približavanje

U skladu s ciljevima ovog Sporazuma koji su utvrđeni u članku 1., Ukrajina će postupno približavati svoje zakonodavstvo pravu EU-a kako je navedeno u prilozima I. – XLIV. ovom Sporazumu, na temelju obveza utvrđenih u glavama IV., V. i VI. ovog Sporazuma i u skladu s odredbama tih priloga. Ovom odredbom ne dovode se u pitanje posebna načela i obveze povezani s regulatornim usklađivanjem na temelju glave IV. (Trgovina i pitanja povezana s trgovinom) ovog Sporazuma.

Članak 475.

Praćenje

1.  Praćenje znači kontinuirano ocjenjivanje napretka u izvršavanju i provedbi mjera obuhvaćenih ovim Sporazumom.

2.  Praćenje uključuje ocjenjivanje približavanja ukrajinskog prava pravu EU-a kako je utvrđeno ovim Sporazumom, uključujući aspekte provedbe i primjene. Ta ocjennjivanja stranke mogu provoditi pojedinačno ili, prema dogovoru, zajednički. Da bi se olakšao postupak ocjenjivanja, Ukrajina o napretku pri približavanju obavješćuje EU prema potrebi prije isteka prijelaznih razdoblja određenih u ovom Sporazumu u vezi s pravnim aktima EU-a. Pri izvješćivanju i ocjenjivanju, uključujući modalitete i učestalost ocjenjivanja, uzimat će se u obzir posebni modaliteti utvrđeni ovim Sporazumom ili odlukama institucionalnih tijela uspostavljenih u okviru ovog Sporazuma.

3.  Praćenje može uključivati posjete na licu mjesta, uz sudjelovanje institucija, tijela i agencija EU-a te nevladinih tijela, nadzornih tijela, neovisnih stručnjaka i drugih subjekata prema potrebi.

4.  O rezultatima praćenja, uključujući ocjenjivanja približavanja kako su određena u stavku 2. ovog članka, raspravljaju sva mjerodavna tijela uspostavljena u okviru ovog Sporazuma. Ta tijela mogu jednoglasno donositi zajedničke preporuke koje se podnose Vijeću za pridruživanje.

5.  Ako su stranke suglasne da su potrebne mjere obuhvaćene glavom IV. (Trgovina i pitanja povezana s trgovinom) ovog Sporazuma provedene i primjenjuju se, Vijeće za pridruživanje, u okviru ovlasti koja mu je dodijeljena člankom 463. ovog Sporazuma, donosi odluku o daljnjem otvaranju tržišta kako je utvrđeno u glavi IV. (Trgovina i pitanja povezana s trgovinom) ovog Sporazuma.

6.  Zajednička preporuka iz stavka 4. ovog članka, koja se podnosi Vijeću za pridruživanje, ili nedonošenje takve preporuke ne podliježu rješavanju sporova utvrđenom u glavi IV. (Trgovina i pitanja povezana s trgovinom) ovog Sporazuma. Odluka mjerodavnog institucionalnog tijela ili nedonošenje takve odluke ne podliježu rješavanju sporova utvrđenom u glavi IV. (Trgovina i pitanja povezana s trgovinom) ovog Sporazuma.

Članak 476.

Ispunjavanje obveza

1.  Stranke poduzimaju sve opće ili posebne mjere potrebne za ispunjavanje svojih obveza prema ovom Sporazumu. Stranke osiguravaju ostvarivanje ciljeva određenih ovim Sporazumom.

2.  Stranke su suglasne da će na zahtjev bilo koje od stranaka žurno pokrenuti savjetovanje radi raspravljanja o bilo kojem pitanju o tumačenju ili provedbi ovog Sporazuma odnosno o primjeni ovog Sporazuma u dobroj vjeri i o drugim relevantnim aspektima odnosa između stranaka.

3.  Sporove povezane s tumačenjem, provedbom ili primjenom u dobroj vjeri ovog Sporazuma u skladu s člankom 477. ovog Sporazuma stranke upućuju Vijeću za pridruživanje. Vijeće za pridruživanje može riješiti spor obvezujućom odlukom.

Članak 477.

Rješavanje sporova

1.  Ako dođe do spora među strankama o tumačenju, provedbi ili primjeni u dobroj vjeri ovog Sporazuma, stranka drugoj stranci i Vijeću za pridruživanje podnosi službeni zahtjev za rješavanje spornog pitanja. Odstupajući od navedenog, za sporove o tumačenju, provedbi ili primjeni u dobroj vjeri glave IV. (Trgovina i pitanja povezana s trgovinom) ovog Sporazuma mjerodavno je isključivo poglavlje 14. (Rješavanje sporova) glave IV. (Trgovina i pitanja povezana s trgovinom) ovog Sporazuma.

2.  Stranke nastoje riješiti spor pokretanjem savjetovanja u dobroj vjeri u okviru Vijeća za pridruživanje i drugih mjerodavnih tijela iz članaka 461., 465. i 466. ovog Sporazuma u cilju postizanja obostrano prihvatljivog rješenja u najkraćem mogućem roku.

3.  Stranke dostavljaju Vijeću za pridruživanje i drugim mjerodavnim tijelima sve informacije potrebne za temeljito ispitivanje situacije.

4.  Sve dok se spor ne riješi, o njemu će se raspravljati na svakom sastanku Vijeća za pridruživanje. Spor se smatra riješenim kada Vijeće za pridruživanje donese obvezujuću odluku o rješavanju pitanja kako je predviđeno člankom 476. stavkom 3. ovog Sporazuma ili kada objavi da je spor okončan. Savjetovanja u vezi sa sporom mogu se održati na svakom sastanku Odbora za pridruživanje ili drugog mjerodavnog tijela iz članaka 461., 465. i 466. ovog Sporazuma, kako se stranke dogovore ili na zahtjev jedne od stranaka. Savjetovanja se mogu održati i u pisanom obliku.

5.  Sve informacije otkrivene tijekom savjetovanja ostaju povjerljive.

Članak 478.

Odgovarajuće mjere u slučaju neispunjavanja obveza

1.  Stranka može poduzeti odgovarajuće mjere ako se sporno pitanje ne riješi u roku od tri mjeseca od datuma upućivanja službenog zahtjeva za rješavanje spora u skladu s člankom 477. ovog Sporazuma te ako stranka koja je izjavila prigovor i dalje smatra da druga stranka nije ispunila obvezu u okviru ovog Sporazuma. Uvjet tromjesečnog razdoblja savjetovanja ne primjenjuje se u iznimnim slučajevima kako je određeno u stavku 3. ovog članka.

2.  Prilikom odabira odgovarajućih mjera prednost imaju one koje u najmanjoj mjeri ometaju funkcioniranje ovog Sporazuma. Osim u slučajevima opisanima u stavku 3. ovog članka, te mjere ne smiju uključivati suspenziju prava ili obveza predviđenih odredbama ovog Sporazuma, navedenih u glavi IV. (Trgovina i pitanja povezana s trgovinom) ovog Sporazuma. Vijeće za pridruživanje se bez odlaganja obavješćuje o tim mjerama te su one predmet savjetovanja u skladu s člankom 476. stavkom 2. ovog Sporazuma i postupka rješavanja spora u skladu s člankom 476. stavkom 3. i člankom 477. ovog Sporazuma.

3.  Iznimke iz stavaka 1. i 2. ovog članka odnose se na:

(a) 

otkazivanje Sporazuma na način koji nije dopušten prema općim pravilima međunarodnog prava; ili

(b) 

povredu bitnih elemenata Sporazuma iz članka 2. ovog Sporazuma koju počini jedna od stranaka,.

Članak 479.

Odnos prema drugim sporazumima

1.  Stavljaju se izvan snage Sporazum o suradnji između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Ukrajine, s druge strane, potpisan u Luxembourgu 14. lipnja 1994. i koji je stupio na snagu 1. ožujka 1998. te svi njegovi protokoli.

2.  Ovim Sporazumom o pridruživanju zamjenjuje se prethodno navedeni sporazum. Upućivanja na prethodno navedeni sporazum u svim drugim sporazumima između stranaka tumače se kao upućivanja na ovaj Sporazum.

3.  Sve dok se ne postignu jednaka prava pojedinaca i gospodarskih subjekata na temelju ovog Sporazuma, ovaj Sporazum ne utječe na prava koja su im osigurana postojećim sporazumima koji obvezuju jednu državu članicu ili više njih, s jedne strane, i Ukrajinu, s druge strane.

4.  Postojeći sporazumi koji se odnose na posebna područja suradnje koja su obuhvaćena područjem primjene ovog Sporazuma smatraju se dijelom ukupnih bilateralnih odnosa uređenih ovim Sporazumom i sastavnim dijelom zajedničkog institucionalnog okvira.

5.  Stranke mogu nadopuniti ovaj Sporazum sklapanjem posebnih sporazuma u bilo kojem području unutar njegova područja primjene. Ti posebni sporazumi sastavni su dio ukupnih bilateralnih odnosa kako su uređeni ovim Sporazumom i dio su zajedničkog institucionalnog okvira.

6.  Ne dovodeći u pitanje mjerodavne odredbe Ugovora o Europskoj uniji i Ugovora o funkcioniranju Europske unije, ni ovaj Sporazum ni mjere poduzete u okviru njega ni na koji način ne utječu na ovlasti država članica da bilateralno surađuju s Ukrajinom ili, po potrebi, sklapaju s Ukrajinom nove sporazume o suradnji.

Članak 480.

Prilozi i protokoli

Prilozi ovom Sporazumu i protokoli uz ovaj Sporazum njegov su sastavni dio.

Članak 481.

Trajanje

1.  Ovaj Sporazum sklapa se na neograničeno vrijeme. Stranke osiguravaju sveobuhvatno preispitivanje ostvarivanja ciljeva prema ovom Sporazumu u roku od pet godina od njegova stupanja na snagu te u svakom drugom trenutku koji stranke sporazumno odrede.

2.  Svaka stranka može otkazati ovaj Sporazum uz pisanu obavijest drugoj stranci. Sporazum prestaje šest mjeseci nakon datuma primitka te obavijesti.

Članak 482.

Definicija stranaka

Za potrebe ovog Sporazuma izraz „stranke” znači Unija, ili njezine države članice, ili Unija i njezine države članice, u skladu s njihovim ovlastima koje proizlaze iz Ugovora o funkcioniranju Europske unije, s jedne strane, i Ukrajina s druge strane. Taj izraz, kada je to primjenjivo, upućuje na Euratom, u skladu s njegovim ovlastima prema Ugovoru o Euratomu.

Članak 483.

Teritorijalna primjena

Ovaj se Sporazum primjenjuje na državna područja na koja se primjenjuju Ugovor o Europskoj uniji (UEU), Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, u skladu s uvjetima utvrđenimau tim ugovorima, s jedne strane te na državno područje Ukrajine, s druge strane.

Članak 484.

Depozitar Sporazuma

Depozitar ovog Sporazuma je Glavno tajništvo Vijeća Europske unije.

Članak 485.

Vjerodostojni tekstovi

Ovaj je Sporazum sastavljen na bugarskom, češkom, danskom, engleskom, estonskom, finskom, francuskom, grčkom, hrvatskom, latvijskom, litavskom, mađarskom, malteškom, nizozemskom, njemačkom, poljskom, portugalskom, rumunjskom, slovačkom, slovenskom, španjolskom, švedskom, talijanskom i ukrajinskom jeziku, pri čemu je svaki od tih tekstova jednako vjerodostojan.

Članak 486.

Stupanje na snagu i privremena primjena

1.  Stranke ratificiraju ili odobravaju ovaj Sporazum u skladu sa svojim postupcima. Isprave o ratifikaciji ili odobrenju polažu se u Glavnom tajništvu Vijeća Europske unije.

2.  Ovaj Sporazum stupa na snagu prvog dana drugog mjeseca koji slijedi nakon datuma polaganja posljednje isprave o ratifikaciji ili odobrenju.

3.  Neovisno o stavku 2., Unija i Ukrajina suglasne su privremeno primjenjivati dijelove ovog Sporazuma kako ih je navela Unija i kako je određeno u stavku 4. ovog članka i u skladu s njihovim unutarnjim postupcima i primjenjivim zakonodavstvom.

4.  Privremena primjena proizvodi učinke od prvog dana drugog mjeseca koji slijedi nakon datuma na koji depozitar zaprimi sljedeće:

— 
obavijest Unije o zaključenju postupaka potrebnih u tu svrhu, uz navođenje dijelova Sporazuma koji će se privremeno primjenjivati; i
— 
ispravu Ukrajine o ratifikaciji u skladu s njezinim postupcima i primjenjivim zakonodavstvom.

5.  Za potrebe mjerodavnih odredaba ovog Sporazuma, uključujući njegove priloge i protokole, svako upućivanje u tim odredbama na „datum stupanja na snagu ovog Sporazuma” tumači se kao „datum od kojeg se ovaj Sporazum privremeno primjenjuje” u skladu sa stavkom 3. ovog članka.

6.  Odredbe Sporazuma o partnerstvu i suradnji između Europskih zajednica i njezinih država članica, s jedne strane, i Ukrajine, s druge strane, potpisanog u Luxembourgu 14. lipnja 1994. i koji je stupio na snagu 1. ožujka 1998., koje nisu obuhvaćene privremenom primjenom ovog Sporazuma, nastavljaju se primjenjivati tijekom razdoblja privremene primjene ovog Sporazuma.

7.  Svaka stranka može depozitaru uputiti pisanu obavijest o svojoj namjeri da prestane privremeno primjenjivati ovaj Sporazum. Prestanak privremene primjene proizvodi učinke šest mjeseci nakon što depozitar zaprimi tu obavijest.

Съставено в Брюксел на двадесет и първи март две хиляди и четиринадесета година.

Hecho en Bruselas, el veintiuno de marzo de dos mil catorce.

V Bruselu dne dvacátého prvního března dva tisíce čtrnáct.

Udfærdiget i Bruxelles den enogtyvende marts to tusind og fjorten.

Geschehen zu Brüssel am einundzwanzigsten März zweitausendvierzehn.

Kahe tuhande neljateistkümnenda aasta märtsikuu kahekümne esimesel päeval Brüsselis.

'Εγινε στις Βρυξέλλες, στις είκοσι μία Μαρτίου δύο χιλιάδες δεκατέσσερα.

Done at Brussels on the twenty first day of March in the year two thousand and fourteen.

Fait à Bruxelles, le vingt et un mars deux mille quatorze.

Sastavljeno u Bruxellesu dvadeset prvog ožujka dvije tisuće četrnaeste.

Fatto a Bruxelles, addì ventuno marzo duemilaquattordici.

Briselē, divi tūkstoši četrpadsmitā gada divdesmit pirmajā martā.

Priimta du tūkstančiai keturioliktų metų kovo dvidešimt pirmą dieną Briuselyje.

Kelt Brüsszelben, a kétezer-tizennegyedik év március havának huszonegyedik napján.

Magħmul fi Brussell, fil-wieħed u għoxrin jum ta’ Marzu tas-sena elfejn u erbatax.

Gedaan te Brussel, de eenentwintigste maart tweeduizend veertien.

Sporządzono w Brukseli dnia dwudziestego pierwszego marca roku dwa tysiące czternastego.

Feito em Bruxelas, em vinte e um de março de dois mil e catorze.

Întocmit la Bruxelles la douăzeci și unu martie două mii paisprezece.

V Bruseli dvadsiateho prvého marca dvetisícštrnásť.

V Bruslju, dne enaindvajsetega marca leta dva tisoč štirinajst.

Tehty Brysselissä kahdentenakymmenentenäensimmäisenä päivänä maaliskuuta vuonna kaksituhattaneljätoista.

Som skedde i Bryssel den tjugoförsta mars tjugohundrafjorton.

Учинено у м. Брюссель двадцять першого березня двi тисячi чотирнадцятого року.

Подписано по отношение на преамбюла, член 1 и дялове I, II и VII на Споразумението.

Firmado por lo que se refiere al preámbulo, el artículo 1 y los títulos I, II y VII del Acuerdo.

Podepsána preambule, článek 1, hlavy I, II a VII dohody.

Undertegnet for så vidt angår præamblen, artikel 1 og afsnit I, II og VII i aftalen.

Unterzeichnet in Bezug auf die Präambel, den Artikel 1 sowie die Titel I, II und VII des Abkommens.

Alla kirjutatud lepingu preambuli, artikli 1 ning I, II ja VII jaotise osas.

Υπεγράφη όσον αφορά το προοίμιο, το άρθρο 1 και τους τίτλους Ι, ΙΙ και VII της Συμφωνίας.

Signed as regards the Preamble, Article 1 and Titles I, II, and VII of the Agreement.

Signé en ce qui concerne le préambule, l'article 1 et les titres I, II et VII de l'accord.

Potpisano što se tiče preambule, članka 1. i glavâ I., II. i VII. Sporazuma.

Firmato per quanto riguarda il preambolo, l'articolo 1 e i titoli I, II e VII dell'accordo.

Parakstīts attiecībā uz nolīguma preambulu, 1. pantu un I, II un VII sadaļu.

Pasirašyta, kiek tai susiję su Susitarimo preambule, 1 straipsniu ir I, II ir VII antraštinėmis dalimis.

A megállapodás a preambulum, az 1. cikk és az I., II. és VII. cím tekintetében aláírva.

Iffirmat fir-rigward tal-Preambolu, l-Artikolu 1 u t-Titoli I, II, u VII tal-Ftehim.

Ondertekend wat betreft de preambule, artikel 1 en de titels I, II en VII van de Overeenkomst.

Podpisano w odniesieniu do preambuły, artykułu 1 oraz tytułu I, II i VII układu.

Assinado no que se refere ao Preâmbulo, ao artigo 1o e aos Títulos I, II e VII do Acordo.

Semnat în ceea ce privește preambulul, articolul 1 și titlurile I, II și VII din acord.

Podpísané, pokiaľ ide o preambulu, článok 1 a hlavy I, II a VII dohody.

Podpisano, kar zadeva preambulo, člen 1 ter naslove I, II in VII Sporazuma.

Allekirjoitettu sopimuksen johdanto-osan, 1 artiklan sekä I, II ja VII osaston osalta.

Undertecknat i fråga om ingressen, artikel 1 och avdelningarna I, II och VII i avtalet.

Пiдписано стосовно Преамбули, Статтi 1 та Роздiлiв I, II i VII Угоди.

Voor het Koninkrijk België

Pour le Royaume de Belgique

Für das Königreich Belgien

signatory

Deze handtekening verbindt eveneens de Vlaamse Gemeenschap, de Franse Gemeenschap, de Duitstalige Gemeenschap, het Vlaamse Gewest, het Waalse Gewest en het Brussels Hoofdstedelijk Gewest.

Cette signature engage également la Communauté française, la Communauté flamande, la Communauté germanophone, la Région wallonne, la Région flamande et la Région de Bruxelles-Capitale.

Diese Unterschrift bindet zugleich die Deutschsprachige Gemeinschaft, die Flämische Gemeinschaft, die Französische Gemeinschaft, die Wallonische Region, die Flämische Region und die Region Brüssel-Hauptstadt.

За Република България

signatory

Za Českou republiku

signatory

For Kongeriget Danmark

signatory

Für die Bundesrepublik Deutschland

signatory

Eesti Vabariigi nimel