1.   Ovaj se Sporazum primjenjuje:

2.   Odredbe ovog Sporazuma o tarifnom postupanju s robom, uključujući pravila o podrijetlu i postupke u vezi s podrijetlom, primjenjuju se i na dijelove carinskog područja Unije iz članka 4. Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (9) koji nisu obuhvaćeni stavkom 1. točkom (a) ovog članka.

3.   Upućivanja na „područje” ili „državno područje” u ovom Sporazumu tumače se u skladu sa stavcima 1. i 2., osim ako je izričito predviđeno drukčije.

1.   Osim ako je u ovom Sporazumu predviđeno drukčije, ovim se Sporazumom ne zamjenjuju i ne stavljaju izvan snage postojeći sporazumi između Europske zajednice, Unije ili država članica, s jedne strane i Novog Zelanda, s druge strane.

2.   Ovaj je Sporazum sastavni dio ukupnih bilateralnih odnosa kako su uređeni Sporazumom o partnerstvu te čini dio zajedničkog institucionalnog okvira.

3.   Stranke potvrđuju svoja uzajamna prava i obveze iz Sporazuma o WTO-u. Podrazumijeva se da se ničim u ovom Sporazumu od stranaka ne zahtijeva da postupaju na način koji nije u skladu s njihovim obvezama u okviru Sporazuma o WTO-u.

4.   U slučaju nedosljednosti između ovog Sporazuma i bilo kojeg drugog međunarodnog sporazuma koji nije Sporazum o WTO-u, čije su potpisnice obje stranke ovog Sporazuma, stranke se odmah međusobno savjetuju radi pronalaženja uzajamno zadovoljavajućeg rješenja.

5.   Osim ako je navedeno drukčije, ako su u ovaj Sporazum u cijelosti ili djelomično ugrađeni međunarodni sporazumi ili se na njih upućuje, podrazumijeva se da to uključuje i izmjene tih sporazuma i sporazume koji ih nasljeđuju, a koji za obje stranke stupaju na snagu na datum stupanja na snagu ovog Sporazuma ili nakon tog datuma.

6.   Ako se kao posljedica izmjena ovog Sporazuma ili sporazuma koji ga nasljeđuju, kako je navedeno u stavku 5., pojave pitanja u vezi s provedbom ili primjenom ovog Sporazuma, stranke se na zahtjev jedne od stranaka mogu međusobno savjetovati kako bi prema potrebi pronašle obostrano zadovoljavajuće rješenje takvog pitanja.

1.   Osim ako je ovim Sporazumom predviđeno drukčije, svaka stranka smanjuje ili ukida carine na robu podrijetlom iz druge stranke u skladu s Prilogom 2.-A (Rasporedi ukidanja carina).

2.   Za potrebe stavka 1. osnovna carinska stopa osnovna je stopa utvrđena za svaku robu u Prilogu 2.-A (Rasporedi ukidanja carina).

3.   Ako stranka smanji svoju carinsku stopu koja se primjenjuje prema načelu najpovlaštenije nacije, takva se carinska stopa primjenjuje na robu podrijetlom iz druge stranke sve dok je ta stopa niža od carinske stope utvrđene u skladu s Prilogom 2.-A (Rasporedi ukidanja carina).

4.   Dvije godine nakon datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma stranke se na zahtjev stranke savjetuju kako bi razmotrile ubrzavanje smanjenja ili ukidanja carina utvrđenih u Prilogu 2.-A (Rasporedi ukidanja carina). Odbor za trgovinu može donijeti odluku o izmjeni Priloga 2.-A (Rasporedi ukidanja carina) kako bi se ubrzalo smanjenje ili ukidanje carina.

5.   Stranka u svakom trenutku može samostalno ubrzati ukidanje carina utvrđenih u Prilogu 2.-A (Rasporedi ukidanja carina) na robu podrijetlom iz druge stranke. Ta stranka obavješćuje drugu stranku što je prije moguće prije nego što nova carina počne proizvoditi učinke.

6.   Ako samostalno ubrza ukidanje carina u skladu sa stavkom 5. ovog članka, stranka može povećati dotičnu carinu do razine utvrđene u Prilogu 2.-A (Rasporedi ukidanja carina) za odgovarajuću godinu nakon svakog samostalnog smanjenja.

1.   Stranka ne donosi niti zadržava:

2.   Ništa iz ovog članka ne sprečava stranku da na izvoz robe uvede pristojbu ili davanje koje je dopušteno na temelju članka 2.8. (Pristojbe i formalnosti).

1.   Svaka stranka osigurava, u skladu s člankom VIII. stavkom 1. GATT-a iz 1994., uključujući njegove napomene za tumačenje i dodatne odredbe, da su iznosi svih pristojbi i davanja bilo koje vrste koje uvodi na uvoz ili izvoz ili u vezi s uvozom ili izvozom robe ograničeni na približni trošak pruženih usluga te da te pristojbe i davanja ne predstavljaju posrednu zaštitu domaće robe ni oporezivanje uvoza ili izvoza za fiskalne svrhe.

2.   Stranka ne naplaćuje pristojbe i davanja bilo koje vrste iz stavka 1. na ad valorem osnovi.

3.   Svaka stranka odmah objavljuje sve pristojbe i davanja bilo koje vrste koje naplaćuje na uvoz ili izvoz ili u vezi s uvozom ili izvozom robe u obliku koji državnim tijelima, trgovcima i drugim zainteresiranim stranama omogućuje da se o njima informiraju.

4.   Nijedna stranka ne zahtijeva konzularne transakcije, uključujući one povezane s pristojbama i davanjima bilo koje vrste, u vezi s uvozom bilo koje robe druge stranke.

5.   Za potrebe ovog članka pristojbe ili davanja bilo koje vrste ne uključuju izvozne poreze, carine, davanja istovjetna nacionalnom porezu ili druga unutarnja davanja koja se uvode u skladu s člankom III. stavkom 2. GATT-a iz 1994. ni antidampinške ili kompenzacijske pristojbe.

1.   Stranka ne primjenjuje carinu na robu, neovisno o njezinu podrijetlu, koja je ponovno ušla na njezino područje nakon što je s njega privremeno izvezena na područje druge stranke radi popravka ili izmjene, neovisno o tome je li se taj popravak ili izmjena mogao obaviti na području stranke iz koje je roba izvezena radi popravka ili izmjene.

2.   Stavak 1. ne primjenjuje se na robu uvezenu na carinsko skladište, u zone slobodne trgovine ili robu sličnog statusa, koja se potom izvozi radi popravka ili izmjene i ne uvozi se ponovno na carinsko skladište, u zone slobodne trgovine ili robu sličnog statusa.

3.   Stranka ne primjenjuje carinu na robu, neovisno o njezinu podrijetlu, koja se privremeno uvozi s područja druge stranke radi popravka ili izmjene.

1.   Tretman koji stranka odobrava za obnovljenu robu druge stranke nije manje povoljan od tretmana koji odobrava za istovjetnu novu robu.

2.   Podrazumijeva se da se članak 2.11. (Uvozna i izvozna ograničenja) primjenjuje na uvozne ili izvozne zabrane ili na ograničenja na uvoz ili izvoz obnovljene robe. Ako stranka donese ili zadrži uvozne ili izvozne zabrane ili ograničenja na uvoz ili izvoz rabljene robe, te mjere ne primjenjuje na obnovljenu robu.

3.   Stranka može zahtijevati da obnovljena roba bude označena kao takva za distribuciju ili prodaju na njezinu području te da ispunjava sve primjenjive tehničke zahtjeve koji se primjenjuju na istovjetnu novu robu.

1.   Stranka ne donosi niti zadržava zabrane ili ograničenja na uvoz robe druge stranke ili na izvoz ili prodaju za izvoz robe na carinsko područje druge stranke, osim u skladu s člankom XI. GATT-a iz 1994., uključujući njegove napomene za tumačenje i dodatne odredbe. U tu se svrhu članak XI. GATT-a iz 1994. te njegove napomene za tumačenje i dodatne odredbe mutatis mutandis ugrađuju u ovaj Sporazum i postaju njegov dio.

2.   Stranka ne donosi niti zadržava:

1.   Ako pri uvozu robe iz Unije zahtijeva oznaku podrijetla, Novi Zeland prihvaća oznaku podrijetla „Made in the EU” pod uvjetima koji nisu manje povoljni od onih koji se primjenjuju na oznake podrijetla države članice.

2.   Za potrebe oznake podrijetla „Made in the EU” Novi Zeland tretira Uniju kao jedinstveno područje.

1.   Stranke svaki postupak izdavanja uvoznih dozvola donose i vode u skladu s člancima od 1. do 3. Sporazuma o izdavanju uvoznih dozvola. U tu svrhu članci od 1. do 3. Sporazuma o izdavanju uvoznih dozvola ugrađuju se mutatis mutandis u ovaj Sporazum i postaju njegov dio.

2.   Stranka koja donese novi ili izmijeni postojeći postupak izdavanja uvoznih dozvola drugu stranku o donošenju ili izmjeni obavješćuje bez odgode, a u svakom slučaju najkasnije 60 dana od datuma objave predmetnog postupka. Ta obavijest sadržava informacije propisane člankom 5. stavkom 2. Sporazuma o izdavanju uvoznih dozvola. Smatra se da stranka poštuje tu obvezu obavješćivanja ako o donošenju novog postupka izdavanja uvoznih dozvola ili izmjeni postojećeg postupka izdavanja uvoznih dozvola obavijesti Odbor WTO-a za izdavanje uvoznih dozvola koji je uspostavljen člankom 4. Sporazuma o izdavanju uvoznih dozvola, uključujući informacije navedene u članku 5. stavku 2. tog sporazuma.

3.   Na zahtjev stranke druga stranka odmah dostavlja sve relevantne informacije, uključujući informacije navedene u članku 5. stavku 2. Sporazuma o izdavanju uvoznih dozvola, o svim postupcima izdavanja uvoznih dozvola koje namjerava donijeti ili koje primjenjuje, kao i o svim izmjenama postojećeg postupka izdavanja uvoznih dozvola.

4.   Ako odbije zahtjev za izdavanje uvozne dozvole za robu druge stranke, stranka na zahtjev i u razumnom roku nakon primitka zahtjeva podnositelju zahtjeva dostavlja pisano obrazloženje odbijanja.

1.   Svaka stranka sve nove postupke izdavanja izvoznih dozvola ili izmjene postojećeg postupka izdavanja izvoznih dozvola objavljuje u obliku koji državnim tijelima, trgovcima i drugim zainteresiranim stranama omogućuje da se o njima informiraju. Takve se informacije, kad je to izvedivo, objavljuju 45 dana prije nego novi postupak izdavanja izvoznih dozvola ili bilo koja izmjena postojećeg postupka izdavanja izvoznih dozvola počnu proizvoditi učinke, a u svakom slučaju najkasnije na datum na koji takav postupak ili bilo koja izmjena postojećeg postupka izdavanja izvoznih dozvola počnu proizvoditi učinke.

2.   Svaka stranka osigurava da objava postupaka izdavanja izvoznih dozvola sadržava sljedeće informacije:

3.   U roku od 30 dana od datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma svaka stranka obavješćuje drugu stranku o svojim postojećim postupcima izdavanja izvoznih dozvola. Stranka koja donese nove postupke izdavanja izvoznih dozvola ili izmjene postojećih postupaka obavješćuje drugu stranku o tom donošenju ili izmjeni u roku od 60 dana od objave svakog novog postupka izdavanja izvoznih dozvola ili izmjene postojećeg postupka. Obavijest sadržava upućivanje na izvore u kojima su objavljene informacije navedene u stavku 2. i, prema potrebi, adresu internetskih stranica relevantnih državnih tijela.

4.   Podrazumijeva se da se ničim u ovom članku od stranke ne zahtijeva da odobri izvoznu dozvolu niti se stranku sprečava da ispunjava svoje obveze na temelju rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda ili multilateralnih režima neširenja oružja i mehanizama za kontrolu izvoza, uključujući:

1.   Za potrebe praćenja funkcioniranja ovog Sporazuma i izračuna stopa iskorištenosti povlastica stranke svake godine razmjenjuju sveobuhvatne statističke podatke o uvozu za razdoblje koje počinje godinu dana nakon datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma i završava 10 godina nakon završetka ukidanja carina za svu robu u skladu s Prilogom 2.-A (Rasporedi ukidanja carina). Osim ako Odbor za trgovinu ne odluči drukčije, to se razdoblje automatski produljuje za pet godina te ga nakon toga Odbor za trgovinu može odlučiti dodatno produljiti.

2.   Razmjena statističkih podataka o uvozu obuhvaća podatke koji se odnose na zadnju dostupnu godinu, uključujući vrijednost i, ako je to primjenjivo, obujam na razini tarifne stavke za uvoz robe druge stranke na koju se primjenjuje povlašteno tarifno postupanje na temelju ovog Sporazuma i za uvoz one robe na koju se primjenjuje nepovlašteno postupanje, među ostalim u okviru različitih režima koje stranke primjenjuju pri uvozu. Ti statistički podaci i stope iskorištenosti povlastica mogu se dostaviti Odboru za trgovinu radi razmjene mišljenja.

1.   Za potrebe ovog članka pojam „privremeni uvoz” znači carinski postupak u okviru kojeg se određena roba, uključujući prijevozna sredstva, može unijeti na područje stranke uz uvjetno oslobođenje od plaćanja uvoznih carina i poreza te bez primjene uvoznih zabrana ili ograničenja gospodarske naravi, pod uvjetom da je roba uvezena u posebne svrhe, namijenjena za ponovni izvoz u određenom roku i to bez promjena osim uobičajenog smanjenja vrijednosti nastalog upotrebom.

2.   Svaka stranka u skladu sa svojim zakonima, drugim propisima i postupcima odobrava privremeni uvoz za sljedeće vrste robe, bez obzira na njihovo podrijetlo:

3.   Svaka stranka za privremeni uvoz robe navedene u stavku 2. prihvaća karnete ATA izdane i ovjerene u drugoj stranci, za koje jamči udruženje koje je dio međunarodnog jamstvenog lanca, koje su ovjerila nadležna tijela i koji su valjani na području stranke uvoznice.

4.   Svaka stranka određuje razdoblje za vrijeme kojeg roba može ostati u postupku privremenog uvoza. Stranka može samostalno produljiti početno razdoblje.

5.   Svaka stranka za robu za koju vrijede pogodnosti privremenog uvoza može zahtijevati:

6.   Ako bilo koji uvjet koji stranka može propisati u skladu sa stavkom 5. nije ispunjen, stranka može primijeniti carinu i svako drugo davanje koje bi se inače plaćalo za robu, kao i sva druga davanja ili kazne predviđene njezinim pravom.

7.   Svaka stranka dopušta ponovni izvoz robe koja je privremeno uvezena na temelju ovog članka kroz ovlaštenu polaznu carinsku ispostavu koja nije ona kroz koju je roba uvezena.

8.   Stranka oslobađa uvoznika ili drugu osobu odgovornu za robu koja je privremeno uvezena na temelju ovog članka od odgovornosti ako roba koja je privremeno uvezena na temelju ovog članka nije izvezena uz predočenje zadovoljavajućeg dokaza stranci uvoznici da je roba koja je privremeno uvezena na temelju ovog članka uništena ili nepovratno izgubljena, u skladu s carinskim zakonodavstvom te stranke.

1.   Svaka stranka u skladu sa svojim zakonima, drugim propisima ili postupcima odobrava bescarinski uvoz komercijalnih uzoraka zanemarive vrijednosti i tiskanih promidžbenih materijala uvezenih iz druge stranke, bez obzira na njihovo podrijetlo.

2.   Stranka može definirati komercijalne uzorke zanemarive vrijednosti kao predmete:

3.   Tiskani promidžbeni materijali definiraju se kao roba razvrstana u poglavlje 49. HS-a, uključujući brošure, letke, trgovačke kataloge, godišnjake koje objavljuju trgovinska udruženja, turističke promidžbene materijale te plakate koji se koriste za promicanje, oglašavanje ili reklamiranje robe ili usluge, u osnovi su namijenjeni oglašavanju robe ili usluge i isporučuju se besplatno.

1.   Stranke surađuju u sprečavanju, otkrivanju i suzbijanju kršenja carinskog zakonodavstva povezanog s povlaštenim postupanjem odobrenim na temelju ovog poglavlja u skladu s poglavljem 3. (Pravila o podrijetlu i postupci u vezi s podrijetlom) i glavama I., III., IV. i V. CCMAA-a.

2.   Stranka može privremeno suspendirati odgovarajuće povlašteno postupanje s dotičnom robom u skladu s postupkom utvrđenim u stavcima od 3. do 5. ako:

3.   Stranka koja utvrdi činjenice iz stavka 2. točke (a) bez nepotrebne odgode obavješćuje Odbor za trgovinu i započinje savjetovanje s drugom strankom u okviru tog odbora radi postizanja obostrano prihvatljivog rješenja.

4.   Ako se stranke u roku od tri mjeseca od obavijesti iz stavka 3. ne uspiju dogovoriti o prihvatljivom rješenju, stranka koja je utvrdila činjenice može odlučiti privremeno suspendirati odgovarajuće povlašteno postupanje za dotičnu robu. Privremena suspenzija primjenjuje se samo na trgovce za koje su obje stranke za vrijeme savjetovanja iz stavka 3. utvrdile i složile se da su ti trgovci sudjelovali u kršenju carinskog zakonodavstva. O takvoj se privremenoj suspenziji bez nepotrebne odgode obavješćuje Odbor za trgovinu.

5.   Ako utvrdi činjenice kako je navedeno u stavku 2. točki (a) i u roku od tri mjeseca od obavijesti iz stavka 4. utvrdi da privremenom suspenzijom iz stavka 4. nije učinkovito spriječeno kršenje carinskog zakonodavstva u vezi s povlaštenim postupanjem odobrenim na temelju ovog poglavlja, stranka može odlučiti privremeno suspendirati odgovarajuće povlašteno postupanje za dotičnu robu. Stranka može odlučiti privremeno suspendirati relevantno povlašteno postupanje za dotičnu robu ako za vrijeme savjetovanja iz stavka 3. stranke nisu uspjele identificirati trgovce koji su sudjelovali u kršenju carinskog zakonodavstva te se složiti o njima. O toj se privremenoj suspenziji bez nepotrebne odgode obavješćuje Odbor za trgovinu.

6.   Privremene suspenzije iz ovog članka primjenjuju se samo u razdoblju potrebnom za zaštitu financijskih interesa dotične stranke, a u svakom slučaju ne dulje od šest mjeseci. Ako se uvjeti koji su doveli do početne privremene suspenzije nastave i nakon isteka šestomjesečnog razdoblja, dotična stranka može odlučiti produljiti privremenu suspenziju nakon što o tome obavijesti drugu stranku. Svaka takva suspenzija podliježe periodičnim savjetovanjima u okviru Odbora za trgovinu.

7.   Svaka stranka u skladu sa svojim unutarnjim postupcima objavljuje obavijesti uvoznicima o svim odlukama o privremenoj suspenziji iz ovog članka.

8.   Neovisno o stavku 5., ako uvoznik carinskom tijelu stranke uvoznice može dokazati da je dotična roba potpuno u skladu s carinskim zakonodavstvom stranke uvoznice, zahtjevima iz ovog Sporazuma i svim drugim uvjetima povezanima s privremenom suspenzijom koje je utvrdila stranka uvoznica u skladu sa svojim pravom, stranka uvoznica uvozniku dopušta da zatraži povlašteno postupanje i dobije povrat viška carine plaćene povrh povlaštenih carinskih stopa pri uvozu dotične robe.

1.   Ovim se člankom dopunjuje i dodatno razrađuje članak 24.4. (Posebni odbori).

2.   Funkcije Odbora za trgovinu robom u vezi s ovim poglavljem uključuju:

1.   Nadležna tijela stranaka surađuju u carinskim pitanjima kako bi se ostvarili ciljevi utvrđeni u članku 4.1. (Ciljevi).

2.   Osim u okviru CCMAA-a stranke surađuju i u sljedećim područjima:

3.   Ne dovodeći u pitanje druge oblike suradnje predviđene ovim Sporazumom, carinska tijela stranaka surađuju, među ostalim razmjenom informacija, te jedna drugima pružaju administrativnu pomoć u pitanjima obuhvaćenima ovim poglavljem u skladu s odredbama CCMAA-a. Svaka razmjena informacija između stranaka na temelju ovog poglavlja mutatis mutandis podliježe obvezama povjerljivosti i zaštite informacija utvrđenima u članku 17. CCMAA-a, kao i svim zahtjevima za povjerljivost i privatnost koje stranke dogovore.

1.   Svaka stranka osigurava da se njezine carinske odredbe i postupci temelje na:

2.   Svaka stranka trebala bi periodično preispitivati svoje carinske zakone, druge propise i postupke. Carinski postupci primjenjuju se na predvidljiv, dosljedan i transparentan način.

3.   Radi poboljšanja načina rada, kao i osiguranja nediskriminacije, transparentnosti, učinkovitosti, integriteta i odgovornosti za rad, stranke:

1.   Svaka stranka donosi ili zadržava carinske postupke kojima se:

2.   Svaka stranka u mjeri u kojoj je to moguće smanjuje opseg dokumentacije potrebne za puštanje robe.

3.   Svaka stranka nastoji omogućiti brzo puštanje robe kojoj je potrebno hitno carinjenje, među ostalim izvan uobičajenog radnog vremena carinskih tijela i drugih relevantnih tijela.

4.   Svaka stranka u mjeri u kojoj je to moguće donosi ili zadržava carinske postupke kojima se omogućuje ubrzano puštanje određenih pošiljaka uz održavanje odgovarajuće razine carinske provjere, uključujući dopuštanje predavanja jedinstvene isprave koja obuhvaća svu robu u pošiljci, ako je to moguće, elektroničkim putem.

1.   Za potrebe ovog članka „kvarljiva roba” jest roba koja se brzo kvari zbog svojih prirodnih značajki, posebno u slučaju izostanka odgovarajućih uvjeta skladištenja.

2.   Kako bi se spriječili propadanje ili gubitak kvarljive robe koje je moguće izbjeći, svaka stranka daje odgovarajući prioritet kvarljivoj robi pri planiranju posla i obavljanju svih potrebnih pregleda.

3.   Uz navedeno u članku 4.4. (Puštanje robe) stavku 1. točki (a) i na zahtjev gospodarskog subjekta, svaka stranka, ako je to izvedivo i u skladu sa svojim zakonima i drugim propisima:

1.   Svaka stranka olakšava i učinkovito nadzire postupke pretovara i provoza kroz svoje područje.

2.   Stranke osiguravaju suradnju i koordinaciju svih nadležnih tijela i agencija na svojem području kako bi olakšale promet u provozu.

3.   Ako su ispunjeni svi regulatorni zahtjevi, svaka stranka dopušta da se roba namijenjena uvozu kreće unutar njezina područja pod carinskim nadzorom od ulaznog carinskog ureda do drugog carinskog ureda na njezinu području iz kojeg bi trebala biti puštena ili carinjena.

1.   Svaka stranka donosi ili zadržava sustav upravljanja rizikom za carinske provjere.

2.   Svaka stranka osmišljava i primjenjuje upravljanje rizikom na način kojim se izbjegava proizvoljna ili neopravdana diskriminacija ili prikriveno ograničavanje međunarodne trgovine.

3.   Svaka stranka usmjerava carinske provjere i druge relevantne granične kontrole na visokorizične pošiljke i ubrzava puštanje niskorizičnih pošiljaka. Svaka stranka može i nasumično birati pošiljke za takve kontrole kao dio svojeg upravljanja rizikom.

4.   Svaka stranka upravljanje rizikom temelji na procjeni rizika na temelju odgovarajućih kriterija odabira.

1.   Kako bi se ubrzalo puštanje robe u promet svaka stranka donosi ili zadržava odredbu o reviziji nakon carinjenja radi osiguravanja usklađenosti s carinskim i drugim povezanim zakonima i propisima.

2.   Svaka stranka osobu ili pošiljku za reviziju nakon carinjenja bira na temelju rizika, što može uključivati odgovarajuće kriterije odabira. Svaka stranka reviziju nakon carinjenja provodi na transparentan način. Ako u postupku revizije sudjeluje osoba te su dobiveni uvjerljivi rezultati, stranka osobu čija je evidencija predmet revizije bez odgode obavješćuje o rezultatima, njezinim pravima i obvezama te obrazloženju rezultata.

3.   Informacije dobivene revizijom nakon carinjenja mogu se upotrebljavati u daljnjim upravnim ili sudskim postupcima.

4.   Kad god je to izvedivo, stranke pri primjeni upravljanja rizikom koriste rezultat revizije nakon carinjenja.

1.   Svaka stranka uspostavlja ili zadržava program partnerstva za subjekte koji ispunjavaju određene kriterije (dalje u tekstu „ovlašteni gospodarski subjekti”).

2.   Utvrđeni kriteriji za dobivanje statusa ovlaštenoga gospodarskog subjekta objavljuju se, a odnose se na usklađenost sa zahtjevima navedenima u zakonima i drugim propisima ili postupcima stranaka. Takvi kriteriji mogu obuhvaćati:

3.   Utvrđeni kriteriji za dobivanje statusa ovlaštenoga gospodarskog subjekta ne smiju se oblikovati ni primjenjivati na način kojim se omogućuje ili stvara proizvoljna ili neopravdana diskriminacija među subjektima kad prevladavaju isti uvjeti, a u okviru tih kriterija mora se omogućiti sudjelovanje MSP-ova.

4.   Program za ovlaštene gospodarske subjekte uključuje konkretne pogodnosti za takve subjekte, kao što su:

5.   Neovisno o stavcima od 1. do 4. stranka može ponuditi primjerne pogodnosti navedene u stavku 4. putem carinskih postupaka koji su općenito dostupni svim subjektima, a u tom slučaju nije dužna uspostaviti poseban program za ovlaštene gospodarske subjekte.

6.   Stranke mogu poticati suradnju između carinskih tijela i drugih državnih tijela ili agencija unutar stranke u vezi s programima za ovlaštene gospodarske subjekte. Takva se suradnja može postići, među ostalim, usklađivanjem zahtjeva, olakšavanjem pristupa pogodnostima i smanjenjem nepotrebnog udvostručavanja posla.

1.   Svaka stranka odmah, na nediskriminirajući i lako dostupan način te, koliko je to moguće, putem interneta objavljuje zakone, druge propise i carinske postupke koji se odnose na zahtjeve za uvoz, izvoz i provoz robe. To uključuje:

2.   Svaka stranka nove zakone, druge propise i carinske postupke koji se odnose na zahtjeve za uvoz, izvoz i provoz robe, kao i njihove izmjene i tumačenja, nastoji objaviti prije početka njihove primjene.

3.   Svaka stranka u mjeri u kojoj je to moguće ostavlja razuman rok između objave izmijenjenih ili novih zakona, drugih propisa ili carinskih postupaka, pristojbi i davanja te njihova stupanja na snagu.

4.   Svaka stranka putem interneta stavlja na raspolaganje i prema potrebi ažurira sljedeće:

5.   Svaka stranka u skladu s raspoloživim resursima uspostavlja ili održava informacijske točke kako bi u razumnom roku odgovorila na upite državnih tijela, trgovaca i drugih zainteresiranih strana o pitanjima obuhvaćenima stavkom 1. Stranka ne propisuje pristojbu za odgovaranje na upite druge stranke.

1.   Carinsko tijelo svake stranke podnositelju zahtjeva izdaje prethodne odluke kojima se utvrđuje tretman koji će se primijeniti na dotičnu robu, u skladu s njezinim zakonima i drugim propisima. Takve se odluke izdaju u pisanom ili elektroničkom obliku za određeni rok i sadržavaju sve potrebne informacije. Svaka stranka osigurava da se podnositelju zahtjeva druge stranke može izdati prethodna odluka te da ga je može koristi u toj stranci.

2.   Prethodne odluke izdaju se u vezi s:

3.   Prethodne odluke valjana su najmanje tri godine od datuma izdavanja ili drugog datuma ako je to navedeno u odluci. Stranka izdavateljica može izmijeniti ili opozvati, proglasiti ništavim ili poništiti prethodnu odluku ako se temeljila na netočnim, nepotpunim, lažnim ili zavaravajućim informacijama ili na administrativnoj pogrešci odnosno ako je došlo do promjene prava, materijalnih činjenica ili okolnosti na kojima se odluka temeljila.

4.   Stranka može odbiti izdati prethodnu odluku ako je pitanje postavljeno u zahtjevu predmet upravnog ili sudskog preispitivanja ili ako se zahtjev ne odnosi ni na koju predviđenu primjenu prethodne odluke ili carinskog postupka. Ako odbije izdati prethodnu odluku, ta stranka odmah pisanim putem obavješćuje podnositelja i navodi relevantne činjenice te osnovu za tu odluku.

5.   Svaka stranka objavljuje barem:

6.   Ako izmijeni, ukine ili poništi prethodnu odluku, stranka podnositelju dostavlja pisanu obavijest u kojoj navodi relevantne činjenice i osnovu za svoju odluku. Stranka može izmijeniti, ukinuti ili poništiti prethodnu odluku s retroaktivnim učinkom samo ako je prethodna odluka donesena na temelju nepotpunih, netočnih, lažnih ili zavaravajućih informacija.

7.   Prethodna odluka koju je izdala stranka obvezujuća je za tu stranku u odnosu na podnositelja koji je zatražio izdavanje odluke. Stranka može odrediti da je prethodna odluka obvezujuće za podnositelja.

8.   Svaka stranka na pisani zahtjev podnositelja omogućuje preispitivanje prethodne odluke ili odluke o izmjeni, ukidanju ili poništenju prethodne odluke.

9.   Svaka stranka nastoji objaviti informacije o prethodnim odlukama, uzimajući u obzir potrebu za zaštitom osobnih i povjerljivih poslovnih informacija.

10.   Svaka stranka donosi prethodnu odluku bez odgode, a obično u roku od 150 dana od datuma primitka svih potrebnih informacija. Taj se rok može produljiti u skladu sa zakonima i drugim propisima stranke ako je potrebno dodatno vrijeme kako bi se prethodne odluke izdale na ispravan i ujednačen način. U tom slučaju stranka obavješćuje podnositelja zahtjeva o razlogu i trajanju produljenja.

1.   Sve stranke carinsku vrijednost robe utvrđuju u skladu s dijelom I. Sporazuma o određivanju carinske vrijednosti. U tu svrhu dio I. Sporazuma o određivanju carinske vrijednosti ugrađuje se mutatis mutandis u ovaj Sporazum i postaje njegov dio.

2.   Stranke surađuju radi postizanja zajedničkog pristupa pitanjima povezanima s određivanjem carinske vrijednosti.

1.   Svaka stranka predviđa djelotvorne, brze, nediskriminirajuće i lako dostupne postupke kojima se jamči pravo na žalbu protiv upravnih mjera, presuda ili odluka carinskih tijela ili drugih nadležnih tijela koje utječu na uvoz ili izvor robe ili na robu u provozu.

2.   Svaka stranka osigurava da svaka osoba u odnosu na koju poduzima upravne mjere iz stavka 1. ili kojoj izrekne presudu ili u odnosu na koju donese odluku iz stavka 1. ima pravo na:

3.   Svaka stranka osigurava da, ako se odluka o upravnoj žalbi ili preispitivanju iz stavka 2. točke (a) ne donese u roku utvrđenom u njezinim zakonima i drugim propisima ili se ne donese bez nepotrebne odgode, podnositelj žalbe ima pravo na daljnju upravnu žalbu ili preispitivanje odnosno žalbu ili preispitivanje pred pravosudnim tijelom ili na bilo koje drugo pravno sredstvo u skladu sa zakonima i drugim propisima te stranke.

4.   Svaka stranka osigurava da se podnositelju zahtjeva pisanim putem, među ostalim elektroničkim putem, dostavi obrazloženje upravne odluke kako bi prema potrebi mogao iskoristiti žalbeni postupak ili postupak preispitivanja.

1.   S obzirom na potrebu za pravodobnim i redovitim savjetovanjima s trgovinskim predstavnicima o zakonodavnim prijedlozima i općim postupcima povezanima s carinskim pitanjima i pitanjima olakšavanja trgovine, carinska uprava svake stranke održava savjetovanja s poslovnom zajednicom te stranke.

2.   Svaka stranka osigurava, ako je to moguće, da njezini carinski i povezani zahtjevi i postupci i dalje odgovaraju potrebama poslovne zajednice, slijede najbolju međunarodno prihvaćenu praksu te što je moguće manje ograničavaju trgovinu.

1.   Ovim se člankom dopunjuje i dodatno razrađuje članak 24.4. (Posebni odbori).

2.   Zajednički odbor za carinsku suradnju, s obzirom na poglavlja i odredbe koje su u njegovoj nadležnosti u skladu s člankom 24.4. (Posebni odbori) stavkom 2., osim poglavlja 3. (Pravila o podrijetlu i postupci u vezi s podrijetlom), ima sljedeće funkcije:

3.   Zajednički odbor za carinsku suradnju može donositi odluke u vezi s područjima navedenima u članku 4.2. (Carinska suradnja i uzajamna administrativna pomoć) stavku 2., uključujući, ako to smatra potrebnim, za potrebe provedbe stavka 2. točaka (d) i (f) tog članka.

1.   Ciljevi su ovog poglavlja:

2.   Stranke u pogledu Sporazuma o SPS-u posebno podsjećaju na sljedeće:

1.   Stranke potvrđuju svoja prava i obveze na temelju Sanitarnog sporazuma.

2.   Podložno stavku 3. ovo se poglavlje primjenjuje na:

3.   Ovo se poglavlje ne primjenjuje na mjere stranke ni na pitanja obuhvaćena Sanitarnim sporazumom.

1.   U skladu s primjenjivim normama dogovorenima u okviru IPPC-a stranke razmjenjuju informacije o statusu štetnih organizama na svojem području. Na zahtjev stranke druga stranka dostavlja obrazloženje kategorizacije štetnih organizama i povezanih fitosanitarnih mjera.

2.   Kad je riječ o kategorizaciji štetnih organizama, svaka stranka sastavlja i ažurira popis reguliranih štetnih organizama za bilje i biljne proizvode za koje postoji fitosanitarni rizik. Takav popis sadržava:

3.   Svaka stranka svoje uvozne zahtjeve za bilje ili biljne proizvode ograničava na one koji su potrebni za ublažavanje rizika od unošenja reguliranih štetnih organizama. Uvozni zahtjevi za ublažavanje rizika od karantenskih štetnih organizama zaštićenih područja ne primjenjuju se osim ako je poznato da je odredište bilja ili biljnih proizvoda unutar zaštićenog područja.

4.   Stranka uvoznica ne bi trebala zahtijevati da njezina nacionalna organizacija za zaštitu bilja provede inspekciju prije izvoza ako je inspekcija bilja ili biljnih proizvoda u nadležnosti nacionalne organizacije za zaštitu bilja stranke izvoznice.

1.   Stranke potvrđuju da je priznavanje istovrijednosti važno sredstvo olakšavanja trgovine.

2.   Pri utvrđivanju istovrijednosti određene sanitarne i fitosanitarne mjere, skupine sanitarnih i fitosanitarnih mjera ili na razini sustava svaka stranka uzima u obzir odgovarajuće smjernice Odbora WTO-a za sanitarne i fitosanitarne mjere te međunarodne norme, smjernice i preporuke. Odbor za trgovinu može donijeti odluku o utvrđivanju daljnjih smjernica i postupaka za utvrđivanje, priznavanje i održavanje istovrijednosti u Prilogu 6.-C (Priznavanje istovrijednosti sanitarnih i fitosanitarnih mjera).

3.   Na zahtjev stranke izvoznice stranka uvoznica u razumnom roku navodi cilj i obrazloženje svoje sanitarne ili fitosanitarne mjere te jasno utvrđuje rizik koji njome namjerava otkloniti.

4.   Stranka uvoznica priznaje istovrijednost sanitarne i fitosanitarne mjere ako stranka izvoznica objektivno dokaže da se njezinom sanitarnom i fitosanitarnom mjerom postiže odgovarajuća razina zaštite zdravlja ljudi, životinja ili biljaka u stranci uvoznici.

5.   Ako na temelju procjene istovrijednosti utvrdi da istovrijednost ne postoji, stranka uvoznica stranci izvoznici dostavlja obrazloženje svoje odluke.

6.   Ne dovodeći u pitanje članak 6.8. (Certifikacija) stavak 6., Odbor za trgovinu može donijeti odluku o izmjeni Priloga 6.-C (Priznavanje istovrijednosti sanitarnih i fitosanitarnih mjera) kako bi se:

7.   Ako stranka sanitarnu i fitosanitarnu mjeru izmijeni na način za koji smatra da ne utječe na odluku o istovrijednosti iz ovog poglavlja, odluka se primjenjuje na najnoviju verziju relevantnog zakona ili drugog propisa o izmjeni te sanitarne i fitosanitarne mjere.

8.   Ako stranka smatra da to utječe na prethodnu odluku o istovrijednosti, ta stranka o tome obavješćuje drugu stranku.

9.   Ako izmijeni sanitarnu i fitosanitarnu mjeru i smatra da bi to moglo utjecati na odluku o istovrijednosti iz ovog poglavlja, stranka uvoznica:

1.   Stranka uvoznica javno objavljuje svoje fitosanitarne uvozne zdravstvene zahtjeve i postupke koji se upotrebljavaju za utvrđivanje tih zahtjeva.

2.   Ako stranke zajednički odrede određeno bilje ili biljni proizvod kao prioritet, stranka uvoznica bez nepotrebne odgode utvrđuje posebne uvozne zahtjeve za taj proizvod, osim u opravdanim okolnostima.

3.   Ako je uvozni zahtjev zaprimljen u vezi s određenim biljem ili biljnim proizvodom koji je prethodno odobren za uvoz iz stranke izvoznice, stranka uvoznica procjenjuje profil rizičnosti i, ako utvrdi da je taj profil isti, bez nepotrebne odgode provodi postupak odobravanja, osim u opravdanim okolnostima.

4.   Svaka stranka osigurava da se postupci koji se koriste za odobravanje uvoza iz druge stranke pokrenu i provedu bez nepotrebne odgode, uključujući, ako je potrebno, revizije i potrebne zakonodavne ili administrativne mjere za provedbu postupka odobravanja. Svaka stranka posebno izbjegava nepotrebne ili nepotrebno opterećujuće zahtjeve za dostavu informacija, ograničava te zahtjeve na ono što je potrebno i uzima u obzir informacije koje su već dostupne stranci uvoznici, kao što su informacije o primjenjivim zakonima i drugim propisima te izvješća o reviziji stranke izvoznice.

5.   Osim kako je predviđeno člankom 6.5. (Priznavanje nezaraženosti štetnim organizmima), svaka stranka svoje fitosanitarne uvjete uvoza primjenjuje u odnosu na cjelokupno područje druge stranke ako na njemu prevladava isti status štetnog organizma.

6.   Ne dovodeći u pitanje članak 6.10. (Hitne mjere), svaka stranka službene kontrole koje druga stranka primjenjuje na trgovinu priznaje kao istovrijedne pod uvjetom da od datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma nema znatnih promjena u sustavima službenih kontrola stranke izvoznice kojima bi se smanjila razina jamstva za stranku uvoznicu.

7.   Ne dovodeći u pitanje članak 6.10. (Hitne mjere), stranka uvoznica ne smije odbiti ili zaustaviti uvoz robe stranke izvoznice samo zato što provodi preispitivanje svojih sanitarnih i fitosanitarnih mjera ako je u trenutku pokretanja preispitivanja uvoz te robe iz druge stranke bio dopušten.

8.   Stranke bez naknadnih postupaka odobravanja prihvaćaju međusobne popise objekata koji podliježu sanitarnim i fitosanitarnim mjerama za trgovinu.

9.   Svaka stranka na zahtjev stavlja na raspolaganje drugoj stranci popise objekata iz stavka 8.

1.   Za zdravstveno certificiranje bilja i biljnih proizvoda nadležna tijela primjenjuju načela utvrđena u normama ISPM 7 („Sustav certifikacije pri izvozu”) i ISPM 12 („Smjernice za izdavanje fitosanitarnih certifikata”) IPPC-a.

2.   Svaka stranka promiče primjenu elektroničke certifikacije i ostale tehnologije za olakšavanje trgovine.

3.   Ne dovodeći u pitanje članke 6.2. (Područje primjene) i 6.10. (Hitne mjere), za prerađenu hranu obuhvaćenu ovim poglavljem ne zahtijeva se certificiranje sigurnosti hrane, osim ako je taj zahtjev potkrijepljen analizom rizika.

4.   Odbor za trgovinu može donijeti odluku o izmjeni Priloga 6.-E (Certifikacija) kako bi se utvrdile dodatne smjernice, postupci i zahtjevi u vezi s certificiranjem.

5.   Ako je stranka uvoznica za određenu robu prihvatila sanitarne i fitosanitarne mjere stranke izvoznice kao istovrijedne svojima, stranka izvoznica može u službeni zdravstveni certifikat uključiti obrazac potvrde o zdravlju utvrđen u odjeljku 1. Priloga 6.-E (Certifikacija).

6.   Ako je stranka uvoznica u skladu s člankom 6.6. (Istovrijednost) stavcima 7. ili 8. utvrdila da je zadržana istovrijednost, u uvoznom zdravstvenom certifikatu predviđenom u Prilogu 6.-E (Certifikacija) navode se, ako je izvedivo i primjenjivo, početni zakoni i drugi propisi stranke uvoznice na temelju kojih je utvrđena istovrijednost.

7.   Ako stranka uvoznica utvrdi da posebni uvjet iz Priloga 6.-C (Priznavanje istovrijednosti sanitarnih i fitosanitarnih mjera) više nije potreban, jamstva za taj posebni uvjet više nisu potrebna, a Odbor za trgovinu u razumnom roku donosi odluku o izmjeni Priloga 6.-C (Priznavanje istovrijednosti sanitarnih i fitosanitarnih mjera).

1.   Stranke se odmah međusobno obavješćuju o svim značajnim:

2.   Ako su informacije navedene u stavku 1. stavljene na raspolaganje putem obavijesti WTO-u ili relevantnom međunarodnom tijelu za normizaciju u skladu s pravilima tog tijela ili na javno dostupnim internetskim stranicama stranke, obveza iz stavka 1. smatra se ispunjenom.

3.   Ako je stranka ozbiljno zabrinuta zbog sanitarnog ili fitosanitarnog rizika, tehnička savjetovanja o tom sanitarnom ili fitosanitarnom riziku održavaju se na njezin zahtjev što prije, a u svakom slučaju u roku od 14 dana od datuma dostave zahtjeva.

4.   Ako se pojavi ozbiljna zabrinutost zbog sanitarne ili fitosanitarne mjere koju je predložila ili provela druga stranka, stranka može zatražiti tehničko savjetovanje s drugom strankom. Stranka kojoj je upućen zahtjev odgovara najkasnije 30 dana od datuma primitka zahtjeva.

5.   S obzirom na stavke 3. i 4. svaka stranka nastoji dostaviti sve informacije potrebne za izbjegavanje poremećaja u trgovini i omogućiti strankama postizanje obostrano prihvatljivog rješenja kojim se učinkovito upravlja sanitarnim ili fitosanitarnim rizikom.

6.   Stranke sve probleme koji proizlaze iz provedbe ovog poglavlja nastoje riješiti tehničkim savjetovanjima na temelju ovog članka (15) prije pokretanja rješavanja sporova na temelju poglavlja 26. (Rješavanje sporova).

1.   Ako stranka donese hitnu mjeru koja je potrebna za zaštitu života ili zdravlja ljudi, životinja ili biljaka, nadležno tijelo te stranke o tome obavješćuje nadležno tijelo druge stranke u roku od 24 sata. Ako stranka zatraži tehničko savjetovanje o hitnoj sanitarnoj ili fitosanitarnoj mjeri, ono se mora održati u roku od 14 dana od dana isporuke obavijesti o hitnoj sanitarnoj ili fitosanitarnoj mjeri. Stranke razmatraju sve informacije dostavljene u okviru tehničkog savjetovanja.

2.   Kad donosi odluku o pošiljci koja se u trenutku donošenja hitne sanitarne ili fitosanitarne mjere prevozi između stranaka, stranka koja primjenjuje hitnu mjeru uzima u obzir sve informacije koje je stranka izvoznica pravodobno dostavila.

3.   Ako hitna mjera ozbiljno ometa ili obustavlja trgovinu, stranka uvoznica u najkraćem mogućem roku opoziva tu hitnu mjeru ili dostavlja odgovarajuće znanstveno i tehničko obrazloženje za njezin nastavak.

1.   Kako bi se zadržalo povjerenje u provedbu ovog poglavlja, svaka stranka ima pravo provesti reviziju cijelog ili dijela kontrolnog sustava nadležnog tijela druge stranke kako bi se utvrdilo da on funkcionira kako je predviđeno.

2.   Stranka pri reviziji uzima u obzir relevantne smjernice Odbora WTO-a za sanitarne i fitosanitarne mjere te međunarodne norme, smjernice i preporuke.

3.   Stranka koja provodi reviziju u svakoj odluci ili mjeri koju donese kao rezultat revizije, a koja može negativno utjecati na trgovinu, uzima u obzir sljedeće:

4.   Stranka koja provodi reviziju na zahtjev dostavlja objektivne dokaze i podatke stranci koja je predmet revizije.

5.   Stranka koja provodi reviziju snosi vlastite troškove povezane s revizijama.

6.   Svaka stranka uspostavlja postupke za sprečavanje otkrivanja povjerljivih informacija dobivenih tijekom revizije nadležnih tijela druge stranke, uključujući postupke za uklanjanje svih povjerljivih informacija iz završnog izvješća o reviziji koje je javno dostupno.

7.   Stranka koja provodi reviziju razmatra sve primjedbe na izvješće stranke koja je predmet revizije i odlučuje hoće li se izvješće ili njegov dio javno objaviti ili staviti na raspolaganje na ograničeniji način.

8.   Odbor za trgovinu može donijeti odluku o izmjeni Priloga 6.-D (Smjernice i postupci za reviziju ili provjeru) kako bi se utvrdile ili odredile smjernice za reviziju i postupci revizije.

1.   Stranka uvoznica ima pravo provoditi uvozne provjere na temelju sanitarnih ili fitosanitarnih rizika povezanih s uvozom. Takve se provjere provode bez nepotrebne odgode i uz minimalno narušavanje trgovine.

2.   Ako se uvoznim provjerama utvrdi neusklađenost s relevantnim uvoznim zahtjevima, mjere koje stranka uvoznica poduzima temelje se na međunarodnim normama i procjeni rizika te ne ograničavaju trgovinu više nego što je potrebno da se postigne odgovarajuća razina zaštite stranke uvoznice.

3.   Nadležno tijelo stranke uvoznice obavješćuje nadležno tijelo stranke izvoznice ako neusklađenost predstavlja ozbiljan rizik za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka.

4.   Nadležno tijelo stranke uvoznice obavješćuje uvoznika ili njegova predstavnika o neusklađenoj pošiljci, uključujući razlog neusklađenosti, i daje tom uvozniku ili njegovom predstavniku priliku za preispitivanje odluke. Nadležno tijelo stranke uvoznice razmatra sve relevantne informacije dostavljene kao pomoć u tom preispitivanju.

5.   Naknade koje se naplaćuju za postupke za uvezene proizvode ne smiju biti više od naknada koje se naplaćuju za usporedive provjere sličnih domaćih proizvoda i ne smiju biti više od stvarnih troškova usluge.

6.   Odbor za trgovinu može donijeti odluku o izmjeni Priloga 6.-F (Uvozne provjere i naknade) kako bi se utvrdile stope učestalosti i naknade za uvozne provjere za određene proizvode obuhvaćene područjem primjene ovog poglavlja.

1.   Stranke priznaju da se postupci izdavanja odobrenja temelje na pouzdanim znanstvenim dokazima i provode na transparentan način kako bi se izgradilo i održalo povjerenje javnosti. Stranke surađuju na povećanju pouzdanosti i transparentnosti tih postupaka izdavanja odobrenja.

2.   Stranke potvrđuju da su njihovi postupci izdavanja odobrenja namijenjeni postizanju usporedivih ishoda i da je suradnja u tom području poželjna.

3.   Ako osoba koja je odgovorna osigurati da poduzeće pod njezinom kontrolom ispunjava zahtjeve za dobivanje odobrenja za stavljanje u promet naruči znanstvene studije u znanstvenoj ustanovi (17) koja se nalazi u stranci kako bi potkrijepila zahtjev za odobrenje u kontekstu određenih postupaka izdavanja odobrenja u drugoj stranci, a stranka u kojoj se nalazi znanstvena ustanova o tome je obaviještena, obje stranke nastoje međusobno razmjenjivati takve informacije.

4.   Stranke mogu razmjenjivati informacije i o svojim postupcima izdavanja odobrenja.

5.   Stranka na temelju ovog članka može zatražiti posjet radi utvrđivanja činjenica znanstvenoj ustanovi smještenoj u drugoj stranci kako bi prikupila informacije o tome kako znanstvena ustanova primjenjuje relevantne norme kad provodi znanstvenu studiju za potrebe određenih postupaka izdavanja odobrenja u stranci koja traži posjet radi utvrđivanja činjenica.

6.   Ako stranka želi organizirati posjet radi utvrđivanja činjenica, o tome obavješćuje drugu stranku najkasnije 60 dana prije takvog posjeta.

7.   Ako stranka želi organizirati posjet radi utvrđivanja činjenica i znanstvena ustanova pristane na takav posjet, službenici druge stranke mogu za vrijeme posjeta radi utvrđivanja činjenica pratiti službenike stranke posjetiteljice.

8.   Završno izvješće o posjetu radi utvrđivanja činjenica stavlja se na raspolaganje nadležnim tijelima obiju stranaka. Relevantni dijelovi završnog izvješća stavljaju se na raspolaganje i posjećenoj znanstvenoj ustanovi.

9.   Troškove posjeta radi utvrđivanja činjenica snosi stranka koja zatraži posjet radi utvrđivanja činjenica.

10.   Odbor za trgovinu može donijeti odluku o utvrđivanju detaljnih provedbenih pravila i svih potrebnih smjernica u vezi sa stavcima od 3. do 9.

1.   Stranke prepoznaju da je AMR ozbiljna prijetnja zdravlju ljudi i životinja.

2.   Stranke u skladu s pristupom „Jedno zdravlje” surađuju i olakšavaju razmjenu informacija, među ostalim propisa, smjernica, nacionalnih planova, standarda, stručnog znanja i iskustava u području antimikrobne otpornosti, te utvrđuju zajednička stajališta, interese, prioritete i politike u tom području.

3.   Stranke potvrđuju:

4.   Osim toga, stranke:

5.   Propisi, smjernice, strateški planovi, standardi i druge inicijative za borbu protiv antimikrobne otpornosti ne koriste se za izradu ili provedbu mjera koje utječu na trgovinu, osim ako su te mjere u skladu sa Sporazumom o SPS-u i relevantnim odredbama ovog poglavlja.

6.   Odbor za sanitarne i fitosanitarne mjere može osnovati tehničku radnu skupinu za AMR.

1.   Stranke prepoznaju da prijevarne aktivnosti komercijalnih subjekata uključenih u međunarodnu trgovinu mogu:

2.   Stranke razmjenjuju relevantne informacije i surađuju kako bi odvratile od praksi koje nisu, ili naizgled nisu, u skladu s njihovim sanitarnim i fitosanitarnim mjerama ili koje dovode potrošače i druge relevantne dionike u zabludu.

1.   Ovim se člankom dopunjuje i dodatno razrađuje članak 24.4. (Posebni odbori).

2.   Odbor za sanitarne i fitosanitarne mjere u vezi s ovim poglavljem ima sljedeće funkcije:

3.   Osim ako stranke odluče drukčije, Odbor se sastaje i utvrđuje svoj program rada najkasnije godinu dana od datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma.

1.   Prepoznajući važnost jačanja politika i definiranja programa kojima se pridonosi razvoju održivih, uključivih, zdravih i otpornih prehrambenih sustava, stranke su suglasne uspostaviti blisku suradnju kako bi se zajednički uključile u tranziciju prema održivim prehrambenim sustavima.

2.   Ovo se poglavlje primjenjuje uz i ne dovodeći u pitanje druga poglavlja ovog Sporazuma koja se odnose na prehrambene sustave ili održivost, posebno poglavlje 6. (Sanitarne i fitosanitarne mjere), poglavlje 9. (Tehničke prepreke trgovini) i poglavlje 19. (Trgovina i održivi razvoj).

1.   Ovo se poglavlje primjenjuje na suradnju između stranaka usmjerenu na poboljšanje održivosti njihovih prehrambenih sustava.

2.   U ovom se poglavlju utvrđuju odredbe za suradnju u područjima kojima se mogu postići održiviji prehrambeni sustavi. Okvirna područja suradnje navedena su u članku 7.4. (Suradnja radi poboljšanja održivosti prehrambenih sustava).

3.   Stranke prepoznaju da se prioriteti suradnje s vremenom mogu mijenjati u skladu s promjenama njihovih međusobnih dogovora te međunarodnog razumijevanja i tretmana prehrambenih sustava.

1.   Stranke potvrđuju da su prehrambeni sustavi raznoliki i prilagođeni kontekstu te da obuhvaćaju različite dionike i njihove međusobno povezane aktivnosti u svim područjima prehrambenog sustava, uključujući proizvodnju, berbu, preradu, proizvodnju, prijevoz, skladištenje, distribuciju, prodaju, potrošnju i zbrinjavanje prehrambenih proizvoda.

2.   Za potrebe ovog poglavlja i uviđajući da se definicija održivog prehrambenog sustava s vremenom može mijenjati, stranke održivi prehrambeni sustav smatraju onaj prehrambeni sustav kojim se omogućuje pristup sigurnoj, hranjivoj i dostatnoj hrani tijekom cijele godine bez ugrožavanja gospodarskih, društvenih, kulturnih i okolišnih osnova za stvaranje sigurnosti opskrbe hranom i prehrane za buduće generacije.

1.   Stranke prepoznaju važnost suradnje kao mehanizma za provedbu ovog poglavlja dok jačaju svoje trgovinske i ulagačke odnose.

2.   Uzimajući u obzir svoje prioritete i okolnosti, stranke surađuju na rješavanju pitanja od zajedničkog interesa povezanih s provedbom ovog poglavlja. Takva suradnja može se odvijati bilateralno i u okviru međunarodnih foruma.

3.   Suradnja može uključivati razmjenu informacija, stručnog znanja i iskustava, kao i suradnju u području istraživanja i inovacija.

4.   Stranke surađuju na temama poput:

1.   Suradnja na temelju ovog poglavlja ne utječe na neovisnost agencija svake stranke, uključujući regionalne agencije stranke.

2.   Uz potpuno poštovanje prava svake stranke na regulaciju, ništa u ovom poglavlju ne tumači se kao obveza stranke da:

1.   Ovim se člankom dopunjuje i dodatno razrađuje članak 24.4. (Posebni odbori).

2.   Odbor za održive prehrambene sustave u vezi s ovim poglavljem ima sljedeće funkcije:

3.   Radi ostvarivanja ciljeva ovog poglavlja i praćenja rezultata dobivenih njegovom provedbom Odbor za održive prehrambene sustave svake godine utvrđuje godišnji plan rada, koji uključuje mjere s pripadajućim ciljevima i ključnim etapama.

4.   Odbor za održive prehrambene sustave prema potrebi može osnovati radne skupine koje se sastoje od stručnih predstavnika svake stranke.

5.   Odbor za održive prehrambene sustave sastaje se u roku od godinu dana od datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma, a nakon toga kako se stranke dogovore.

6.   Odbor za održive prehrambene sustave može utvrditi pravila kojima se ublažavaju mogući sukobi interesa u odnosu na stručnjake koji mogu sudjelovati na njegovim sastancima i stručnjake iz svih radnih skupina koje mu podnose izvješća.

1.   Stranke priznaju da su životinje čuvstvena bića (18).

2.   Stranke razumiju da su njihove poljoprivredne prakse bitno različite, ali prepoznaju da njihovi standardi dobrobiti životinja i povezani sustavi daju usporedive rezultate u području dobrobiti životinja.

3.   Stranke nastoje surađivati u okviru međunarodnih foruma radi promicanja razvoja i provedbe znanstveno utemeljenih standarda dobrobiti životinja. Stranke osobito surađuju kako bi učvrstile i proširile područje primjene standarda Svjetske organizacije za zdravlje životinja u području dobrobiti životinja te njihovu provedbu, osobito u pogledu životinja iz uzgoja.

4.   Stranke razmjenjuju informacije, stručno znanje i iskustva u području dobrobiti životinja u vezi s postupanjem sa životinjama na poljoprivrednom gospodarstvu, za vrijeme prijevoza te prilikom klanja ili usmrćivanja.

5.   Stranke nastavljaju surađivati na istraživanju u području dobrobiti životinja kako bi olakšale razvoj znanstveno utemeljenih standarda dobrobiti životinja povezanih s postupanjem sa životinjama na gospodarstvu, za vrijeme prijevoza te prilikom klanja ili usmrćivanja.

1.   Ovo poglavlje primjenjuje se na pripremu, donošenje i primjenu svih tehničkih propisa, normi i postupaka ocjenjivanja sukladnosti kako su definirani u Prilogu 1. Sporazumu o TBT-u i koji mogu utjecati na trgovinu robom između stranaka.

2.   Ovo se poglavlje ne primjenjuje na:

1.   Članci od 2. do 9. Sporazuma o TBT-u i prilozi od 1. do 3. tom sporazumu ugrađuju se mutatis mutandis u ovaj Sporazum i postaju njegov sastavni dio.

2.   Pojmovi koji se koriste u ovom poglavlju i prilogu ovom poglavlju imaju isto značenje kao u Sporazumu o TBT-u.

1.   U skladu s člankom 22.8. (Procjena učinka) svaka stranka nastoji provesti procjenu učinka planiranih tehničkih propisa obuhvaćenih područjem primjene regulatornih mjera kako su definirane u članku 22.2. (Definicije) točki (b) koje mogu znatno utjecati na trgovinu, u skladu sa svojim pravilima i postupcima. Podrazumijeva se da se ovaj stavak primjenjuje i na postupke ocjenjivanja sukladnosti koji su dio takvih tehničkih propisa.

2.   Ako se procjena učinka provodi u skladu sa stavkom 1. ovog članka, u skladu s člankom 22.8. (Procjena učinka) stavkom 2. točkom (b) svaka stranka procjenjuje izvedive i odgovarajuće regulatorne i neregulatorne mogućnosti za predloženi tehnički propis kojima se mogu ispuniti legitimni ciljevi stranke u skladu s člankom 2.2. Sporazuma o TBT-u. Podrazumijeva se da se takva obveza procjene primjenjuje i na postupke ocjenjivanja sukladnosti koji su dio takvih tehničkih propisa.

3.   U skladu s člancima 2.3. i 2.4. Sporazuma o TBT-u svaka stranka povremeno preispituje svoje tehničke propise. Pri takvom preispitivanju svaka stranka, među ostalim, u dobroj namjeri razmatra povećanje konvergencije s relevantnim međunarodnim normama, uzimajući u obzir sve promjene u području relevantnih međunarodnih normi te postoje li i dalje prethodne okolnosti koje su dovele do odstupanja od bilo koje relevantne međunarodne norme.

4.   Ne dovodeći u pitanje poglavlje 22. (Dobra regulatorna praksa i regulatorna suradnja), pri izradi važnih tehničkih propisa koji bi mogli imati znatan utjecaj na trgovinu svaka stranka u skladu sa svojim pravilima i postupcima omogućuje osobama stranaka da daju svoj doprinos u okviru postupka javnog savjetovanja, osim ako se pojave hitni problemi u području sigurnosti, zdravlja, zaštite okoliša ili nacionalne sigurnosti ili postoji opasnost da bi se takvi problemi mogli pojaviti. Svaka stranka omogućuje osobama druge stranke sudjelovanje u takvom savjetovanju pod uvjetima koji nisu manje povoljni od onih koje primjenjuje na vlastite osobe te objavljuje rezultate tog postupka savjetovanja.

1.   Međunarodne norme koje su izradile Međunarodna organizacija za normizaciju (ISO), Međunarodna elektrotehnička komisija (dalje u tekstu „IEC”), Međunarodna telekomunikacijska unija (ITU) i Komisija za Codex Alimentarius (Codex) su relevantne međunarodne norme u smislu članka 2. i članka 5. Sporazuma o TBT-u i Priloga 3. Sporazumu o TBT-u pod uvjetom da ispunjavaju uvjete iz stavka 2. ovog članka.

2.   Norma koju je izradila druga međunarodna organizacija koja nije navedena u stavku 1. također se može smatrati relevantnom međunarodnom normom u smislu članka 2., članka 5. i Priloga 3. Sporazumu o TBT-u, pod sljedećim uvjetima:

3.   Ako nije koristila međunarodne norme kao osnovu za svoje tehničke propise i povezane postupke ocjenjivanja sukladnosti, stranka na zahtjev druge stranke navodi svako znatno odstupanje od relevantne međunarodne norme i objašnjava zašto tu normu smatra neprimjerenom ili neučinkovitom za cilj koji se želi postići te, ako su dostupni, dostavlja dokaze na kojima se temelji ta ocjena.

1.   Radi usklađivanja normi na što široj osnovi i uz članak 4.1. Sporazuma o TBT-u svaka stranka potiče tijela za normizaciju na svojem području, kao i regionalna normizacijska tijela čiji su članovi stranka ili tijela za normizaciju na njezinu području, na:

2.   Stranke bi trebale razmjenjivati informacije o:

3.   Ako su norme postale obvezne uključivanjem u nacrt tehničkog propisa ili u postupak ocjenjivanja sukladnosti ili upućivanjem na njih u takvom propisu ili postupku, primjenjuju se obveze u pogledu transparentnosti utvrđene u članku 9.8. (Transparentnost) ovog poglavlja te u članku 2. ili članku 5. Sporazuma o TBT-u, u mjeri u kojoj je to dopušteno primjenjivim autorskim pravom.

1.   Ako zahtijeva ocjenjivanje sukladnosti kao odgovarajuće jamstvo da je proizvod u skladu s tehničkim propisom, stranka:

2.   Stranke potvrđuju da postoji širok raspon mehanizama koji olakšavaju prihvaćanje rezultata postupaka ocjenjivanja sukladnosti. Ti mehanizmi mogu uključivati:

3.   Ako zahtijeva ocjenu sukladnosti od treće strane kao odgovarajuće jamstvo da je proizvod u skladu s tehničkim propisom, a za tu zadaću nije predvidjela državno tijelo kako je navedeno u stavku 4., stranka:

4.   Ništa u ovom članku ne sprečava stranku da zahtijeva da ocjenjivanje sukladnosti za određene proizvode obavljaju određena državna tijela stranke. Ako zahtijeva da ocjenjivanje sukladnosti provode određena državna tijela, stranka:

5.   Neovisno o stavcima 1., 3. i 4. ovog članka, u područjima navedenima u Prilogu 9.-A (Prihvaćanje ocjenjivanja sukladnosti (dokumenti)) za koja Unija prihvaća izjavu dobavljača o sukladnosti, Novi Zeland, ako smatra da je ocjenjivanje sukladnosti strane koja nije prva strana potrebno kao jamstvo da je proizvod u skladu sa zahtjevima tehničkih propisa Novog Zelanda, prihvaća:

6.   Izjava dobavljača o sukladnosti je potvrda o sukladnosti (19) prve strane koju izdaje proizvođač ili druga ovlaštena prva strana na vlastitu odgovornost na temelju rezultata odgovarajuće vrste aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti i koja isključuje obvezno ocjenjivanje treće strane.

7.   Stranke surađuju u području uzajamnog priznavanja u skladu sa Sporazumom o uzajamnom priznavanju u pogledu ocjenjivanja sukladnosti između Europske zajednice i Novog Zelanda (20), sastavljenim u Wellingtonu 25. lipnja 1998. U skladu s odgovarajućim odredbama tog sporazuma stranke također mogu odlučiti proširiti područje primjene u pogledu proizvoda, primjenjivih regulatornih zahtjeva ili priznatih tijela za ocjenjivanje sukladnosti.

1.   Osim u slučaju pojave ili opasnosti od pojave izvanrednih problema u području sigurnosti, zdravlja, zaštite okoliša ili nacionalne sigurnosti, svaka stranka omogućuje drugoj stranci da dostavi pisane primjedbe na priopćene predložene tehničke propise i postupke ocjenjivanja sukladnosti u roku od najmanje 60 dana od datuma slanja obavijesti o takvim propisima ili postupcima Središnjem registru obavijesti WTO-a. Stranka u dobroj namjeri razmatra razumne zahtjeve za produljenje roka za očitovanje.

2.   Ako tekst obavijesti nije na jednom od službenih jezika WTO-a, svaka stranka dostavlja i detaljan i sveobuhvatan opis sadržaja predloženog tehničkog propisa ili postupka ocjenjivanja sukladnosti u formatu obavijesti WTO-a.

3.   Ako od druge stranke primi pisane primjedbe o svojem predloženom tehničkom propisu ili postupku ocjenjivanja sukladnosti, stranka:

4.   Svaka stranka javno objavljuje, po mogućnosti na internetskoj stranici, svoje odgovore na značajna ili bitna pitanja iznesena u primjedbama primljenima od drugih članica WTO-a o svojoj obavijesti o TBT-u iz stavka 1. o prijedlogu tehničkog propisa ili postupka ocjenjivanja sukladnosti.

5.   Ako to zahtijeva druga stranka, stranka dostavlja informacije o ciljevima i obrazloženje tehničkog propisa ili postupka ocjenjivanja sukladnosti koji je donijela ili čije donošenje predlaže.

6.   Svaka stranka tehničke propise i postupke ocjenjivanja sukladnosti koje je donijela objavljuje na internetskim stranicama i omogućuje im besplatan pristup.

7.   Svaka stranka u obliku dopune izvorne obavijesti WTO-u dostavlja informacije o donošenju i stupanju na snagu tehničkog propisa ili postupka ocjenjivanja sukladnosti i doneseni konačni tekst.

8.   U skladu s člankom 2.12. Sporazuma o TBT-u pojam „razuman rok” znači razdoblje od najmanje šest mjeseci, osim ako se u tom razdoblju ne bi mogli djelotvorno ispuniti postavljeni legitimni ciljevi.

9.   Stranka razmatra razuman zahtjev druge stranke, primljen prije isteka razdoblja za davanje primjedbi kako je navedeno u stavku 1. nakon slanja u središnji registar obavijesti WTO-a, za produljenje razdoblja između donošenja tehničkog propisa i njegova stupanja na snagu, osim ako bi to bilo nedjelotvorno za ispunjenje postavljenih legitimnih ciljeva.

1.   Tehničkim propisima stranke moguće je obuhvatiti ili isključivo urediti zahtjeve za označivanje i etiketiranje. U takvim se slučajevima na te tehničke propise primjenjuju odgovarajuća načela iz članka 2.2. Sporazuma o TBT-u.

2.   Ako zahtijeva obvezno označavanje ili etiketiranje proizvoda, stranka:

3.   Stavak 2. ovog članka ne primjenjuje se na označivanje ili etiketiranje lijekova i medicinskih proizvoda, kako su definirani zakonima i drugim propisima stranke.

1.   Za potrebe ovog članka pojam „nadzor tržišta” znači aktivnosti koje provode i mjere koje poduzimaju javna tijela, uključujući one koje se poduzimaju u suradnji s gospodarskim subjektima, na temelju postupaka stranke kako bi se toj stranci omogućilo da prati ili rješava pitanja sigurnosti proizvoda ili njihove usklađenosti sa zahtjevima utvrđenima u njezinim zakonima i drugim propisima.

2.   Stranke prepoznaju važnost suradnje u području nadzora tržišta, sigurnosti i usklađenosti neprehrambenih proizvoda za olakšavanje trgovine i zaštitu potrošača i drugih korisnika te važnost izgradnje uzajamnog povjerenja na temelju razmjene informacija.

3.   Svaka stranka osigurava:

4.   Stranke surađuju i razmjenjuju informacije u području sigurnosti i sukladnosti neprehrambenih proizvoda, što osobito može obuhvaćati sljedeće:

5.   Unija Novom Zelandu može dostavljati odabrane informacije iz svojeg sustava brzog uzbunjivanja za neprehrambene proizvode o potrošačkim proizvodima iz Direktive 2001/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (23) ili njegova sustava sljednika, a Novi Zeland Uniji može dostavljati odabrane informacije o sigurnosti neprehrambenih potrošačkih proizvoda te o poduzetim preventivnim, restriktivnim i korektivnim mjerama u pogledu potrošačkih proizvoda kako je navedeno u relevantnom zakonodavstvu Novog Zelanda. Ta se razmjena informacija može odvijati u obliku:

6.   Odbor za trgovinu može donijeti odluku kojom se u skladu s Prilogom 9.-D (Aranžman iz članka 9.10. stavka 6. za redovitu razmjenu informacija o mjerama poduzetima u vezi s neusklađenim neprehrambenim proizvodima, osim onih obuhvaćenih člankom 9.10. stavkom 5. točkom (b)) uspostavlja aranžman za redovitu razmjenu informacija, među ostalim elektroničkim putem, o mjerama poduzetima u vezi s neusklađenim neprehrambenim proizvodima koji nisu obuhvaćeni stavkom 5. točkom (b) ovog članka.

7.   Svaka stranka informacije dobivene na temelju stavaka 4., 5. i 6. koristi isključivo u svrhu zaštite potrošača, zdravlja, sigurnosti ili okoliša.

8.   Svaka stranka s informacijama dobivenima na temelju stavaka 4., 5. i 6. postupa kao s povjerljivim informacijama.

9.   U aranžmanima iz stavka 5. točke (b) i stavka 6. navodi se vrsta informacija koje će se razmjenjivati, načini razmjene i primjena pravila o povjerljivosti i zaštiti osobnih podataka.

10.   Odbor za trgovinu ovlašten je donositi odluke kako bi utvrdio ili izmijenio aranžmane iz priloga 9.-C (Aranžman iz članka 9.10. stavka 5. točke (b) za sustavnu razmjenu informacija u vezi sa sigurnošću neprehrambenih proizvoda i povezanim preventivnim, restriktivnim i korektivnim mjerama) i 9.-D (Aranžman iz članka 9.10. stavka 6. za redovitu razmjenu informacija o mjerama poduzetima u vezi s neusklađenim neprehrambenim proizvodima koji nisu obuhvaćeni člankom 9.10. stavkom 5. točkom (b)).

1.   Ako stranka smatra da bi nacrt ili prijedlog tehničkog propisa ili postupka ocjenjivanja sukladnosti druge stranke mogao znatno utjecati na trgovinu između stranaka, može zahtijevati raspravu o tehničkim pitanjima. Taj se zahtjev podnosi u pisanom obliku, a u njemu se navodi:

2.   Stranka zahtjev dostavlja putem koordinatora za poglavlje o tehničkim preprekama u trgovini druge stranke određenog na temelju članka 9.14. (Koordinator za poglavlje o tehničkim preprekama u trgovini).

3.   Stranke se na zahtjev jedne od stranaka sastaju, osobno ili putem drugih sredstava komunikacije, uključujući telefon, videokonferenciju ili druga elektronička sredstva komunikacije, radi rasprave o spornim pitanjima iz zahtjeva, u roku od 60 dana od dana zahtjeva i nastoje što brže postići rješenje. Ako stranka koja podnosi zahtjev smatra da je riječ o hitnom pitanju, može zatražiti da se sastanak održi u kraćem roku. U takvim slučajevima stranka koja prima takav zahtjev razmatra ga u dobroj namjeri.

4.   Stranka može zahtijevati savjetovanje s drugom strankom o svim pitanjima koja se pojave u okviru ovog poglavlja dostavljanjem pisanog zahtjeva koordinatoru za poglavlje o tehničkim preprekama u trgovini druge stranke. Stranke poduzimaju sve što je u njihovoj moći kako bi postigle obostrano zadovoljavajuće rješenje takvog pitanja.

5.   Podrazumijeva se da ovim člankom ne dovodi u pitanje poglavlje 26. (Rješavanje sporova).

1.   Stranke mogu surađivati u određenim područjima od zajedničkog interesa radi uklanjanja, smanjenja ili izbjegavanja stvaranja tehničkih prepreka trgovini i olakšavanja trgovine između stranaka, među ostalim putem digitalnih rješenja.

2.   Stranke mogu surađivati i razmjenjivati informacije o svim pitanjima povezanima s Prilogom 9.-A (Prihvaćanje ocjenjivanja sukladnosti (dokumenti)), uključujući njegovu provedbu.

1.   Svaka stranka nastavlja aktivno podupirati i promicati istraživanje, razvoj, potvrđivanje i regulatornu prihvatljivost metoda koje su alternativa ispitivanjima na životinjama.

2.   Svaka stranka za potrebe procjene sigurnosti proizvoda koji su obuhvaćeni definicijom pojma „kozmetički proizvod” u svojoj nadležnosti prihvaća rezultate ispitivanja dobivene potvrđenim alternativnim metodama ispitivanju na životinjama.

3.   Stranka ne zahtijeva da se proizvod koji je u njezinoj jurisdikciji obuhvaćen definicijom pojma „kozmetički proizvod” ispituje na životinjama kako bi se utvrdila njegova sigurnost.

1.   Svaka stranka imenuje koordinatora za poglavlje o tehničkim preprekama u trgovini i obavješćuje drugu stranku o njegovim podacima za kontakt. Svaka stranka odmah obavješćuje drugu stranku ako se ti podaci za kontakt promijene.

2.   Koordinatori za poglavlje o tehničkim preprekama u trgovini surađuju na olakšavanju provedbe ovog poglavlja i suradnje između stranaka u svim pitanjima u području tehničkih prepreka u trgovini. U tu svrhu i podložno unutarnjim postupcima svake stranke koordinatori za poglavlje o tehničkim preprekama u trgovini prije svega imaju sljedeće odgovornosti:

3.   Koordinatori za poglavlje o tehničkim preprekama u trgovini međusobno komuniciraju na bilo koji dogovoreni način koji je prikladan za obavljanje njihovih funkcija.