7.2. Jezici
7.2.1. Redoslijed jezičnih inačica i oznake ISO (višejezični tekstovi)
Opće pravilo
Jezične inačice trebaju slijediti abecedni redoslijed službenih imena jezika u izvornom pisanom obliku (navedene su oznake valjane oznake ISO 639-1 alpha-2).
Ovaj se redoslijed koristi, na primjer, za naslov publikacije na višejezičnoj naslovnoj stranici, slijed jezika u višejezičnoj publikaciji, početnu stranicu i izbor jezika na višejezičnoj internetskoj stranici itd.
| Ime u izvornom jeziku (1) | Hrvatsko ime | Oznaka ISO (2) |
|---|---|---|
| български (*) | bugarski | bg |
| español (3) | španjolski | es |
| čeština | češki | cs |
| dansk | danski | da |
| Deutsch | njemački | de |
| eesti keel | estonski | et |
| ελληνικά (*) | grčki | el |
| English | engleski | en |
| français | francuski | fr |
| Gaeilge | irski (4) | ga |
| hrvatski | hrvatski | hr |
| italiano | talijanski | it |
| latviešu valoda | latvijski | lv |
| lietuvių kalba | litavski | lt |
| magyar | mađarski | hu |
| Malti | malteški | mt |
| Nederlands | nizozemski | nl |
| polski | poljski | pl |
| português | portugalski | pt |
| română | rumunjski | ro |
| slovenčina (slovenský jazyk) | slovački | sk |
| slovenščina (slovenski jezik) | slovenski | sl |
| suomi | finski | fi |
| svenska | švedski | sv |
(*)
Latinična transliteracija: български = bulgarski;
ελληνικά = elliniká.
(1)
Veliko ili malo početno slovo: slijedi se pisani
oblik imena u izvornom jeziku.
(2)
Oznake ISO za jezike pišu se malim slovima, međutim,
dopušteno je pisanje velikim slovima zbog tipografskih razloga.
(3)
Na zahtjev španjolskih vlasti, u španjolskome izrazi
lengua española ili español zamjenjuju izraz castellano. Castellano je službeno ime jezika, no služi se samo za određivanje mjesta u nabrajanju jezika.
(4)
Ne rabimo izraz „gaelski” jer ta dva
izraza nisu istoznačnice (vidjeti točku 7.2.4.).
|
||
To se pravilo strogo primjenjuje u završnim odredbama (stranice s potpisima) ugovora i sporazuma.
Posebni slučajevi
Pri višejezičnim dokumentima koji se izdaju na nacionalnoj razini na temelju tekstova koje donosi Vijeće (putovnica, europska zdravstvena iskaznica), redoslijed uglavnom određuje Vijeće aktom, posebno za svaki slučaj. Najrasprostranjeniji jezici u određenoj državi članici navode se prvi, najčešće ovim redoslijedom:
